FINANCIRANJE PODUZEĆA I IZVORI

SREDSTAVA

Financiranje je aktivnost pribavljanja i korištenja kapitala, pa i njegovog

obavljanja, potrebnog za pokretanje i kontinuirano poslovanje poduzeća.
 Financiranje poduzeća

• Pitanje izvora sredstava postavlja se ne samo pri

osnivanju poduzeća već i kasnije jer poduzeće tijekom
poslovanja i dalje pribavlja sredstva iz raznih izvora.

• Izvori sredstava razvrstavaju se ovim pristupima:

1. eksterni i interni izvori sredstava
2. izvori sredstava prema namjeni (izvori kratkotrajne i
dugotrajne imovine)
3. trajni izvori i
4. izvori sredstava s potrebom vraćanja (kapital - dugovi)
 Vanjsko financiranje

• Vanjsko ili eksterno financiranje ostvaruje se kapitalom koji nije ostvaren

samim poslovanjem poduzeća već se poduzeće koristi kapitalom koji
pritječe kao: ulaganje kapitala vlasnika poduzeća, a i trajnim ulozima
drugih fizičkih ili pravnih osoba.
• Vanjsko ili eksterno financiranje se ostvaruje: kroz prirast kapitala na
osnovi izdanih mjenica, prirast kapitala na osnovi dotacija bez obveze
vraćanja, prirast kapitala na osnovi dotacija za saniranje poduzeća, pritjecaj
novčanih sredstava na osnovi sklopljenih ugovora o zajmu (kreditu),
pritjecaj novčanih sredstava na osnovi izdanih obveznica, blagajničkih
zapisa i drugih vrijednosnih papira.
 Unutarnje i tiho financiranje

• Unutarnje financiranje ostvaruje se onda kada poduzeće

samo poveća iznos trajnog kapitala iz ostvarene dobiti.

• Tiho samofinanciranje ima karakter internog financiranja, a

ostvaruje se time što poduzeće ostvaruje povećanje realne
vrijednosti sredstava, a da to ne iskazuje u računovodstvu,
odnosno ako iskazuje procijenjenu vrijednost.
• To se omogućava: ubrzanim otpisivanjem vrijednosti osnovnih
sredstava; preniskim revaloriziranjem vrijednosti osnovnih
sredstava, nepotrebnim otpisivanjem nenaplaćenih potraživanja,
potcjenjivanjem realne vrijednosti nabavljenih sirovina i
materijala, pa i dionica drugih poduzeća; preuranjenim
otpisivanjem alata i sitnog inventara; neprovođenjem
revalorizacije vrijednosti financijskih ulaganja, potraživanja o
stranih valuta u onoj mjeri koliko je realna vrijednost takvih
stavaka postala veća. U biti tiho financiranje je stvaranje
internih rezervi.
 Kapital poduzeća
• Kapital poduzeća je trajni izvor sredstava a dijeli se na:

a) Nominirani kapital – odlukom osnivača utvrđuje se u trenutku

osnivanja poduzeća. On obuhvaća:
1. uloženi (upisani) trajni kapital,
2. povećanje trajnog kapitala iz poslovnog rezultata,
3. trajne uloge pravnih i fizičkih osoba.

b) Nenominirani kapital obuhvaća:

1. revalorizacijske rezerve – potrebne su za očuvanje realne
vrijednosti sredstava poduzeća, ali njihova namjena nije
nominirana,
2. rezerve poduzeća – kapital koji poduzeće formira u svrhu
podmirivanja šteta koje mogu proizaći iz raznih rizika (zakonske
rezerve, rezerve za vlastite dionice, statutarne rezerve),
3. zadržanu dobit (ili preneseni gubitak) iz prethodnog razdoblja -
nenominirani izvor sredstava sve dok se ne donese odluka o
njihovom konačnom raspoređivanju (vrijedi i za pod 4.) te
4. neraspoređena dobit (ili gubitak) tekuće godine
 Ekonomski aspekt različitih izvora sredstava

• U gospodarenju poduzećima zanimljivo je i značajno pitanje je

li poduzeću povoljnije koristiti kapital bez obveze vraćanja ili
pak sredstva drugih, tj. s obvezom vraćanja.
• Povoljna strana korištenja trajnog kapitala je to što poduzeće
nije vremenski ograničeno u raspolaganju kapitalom i ne postoji
opasnost da će ostati bez toga kad mu zatreba.
• Za razliku od toga, iskorištavanje sredstava s obvezom vraćanja
(a to su dugovi) uvijek je vremenski ograničeno jer postoji
obveza do kojeg roka moraju sredstva (ili odgovarajuća
protuvrijednost) biti vraćena onome od kog su sredstva bila
primljena.
• Za svako je poduzeće nužno i korisno raspolagati trajnim
kapitalom u iznosu koji odgovara stalnoj potrebi poslovanja. Za
povremene potrebe racionalno je koristiti se sredstvima s
obvezom vraćanja, i to za razdoblje dok takva potreba traje, tj.
dok sredstva mogu biti iskorištena.
• Poslovanje sa sredstvima s obvezom vraćanja opravdano je onda
ako će korist od korištenja tih sredstava biti veća od troškova
koji će posudbom i uporabom tih sredstava biti prouzročeni.
 Sredstva poduzeća prema pojavnim oblicima i
trajanju
• Za obavljanje svake aktivnosti, pa tako i svake gospodarske
djelatnosti, potrebna su sredstva, a pojedino poduzeće moći će
svoju djelatnost obavljati samo ako raspolaže s potrebnim
sredstvima, a ona mogu biti pribavljena na razne načine i iz
raznih izvora.
• Sredstva obuhvaćaju razna dobra a prema pojavnim oblicima
mogu biti:
– sredstva u obliku novca (odnosno vrijednosnih papira)
– sredstva u obliku stvari
– sredstva u obliku prava
• Ekonomika poduzeća razvrstava sva sredstva tj. imovinu također
prema trajanju korištenja sredstava i to:
1. dugotrajna imovina – obuhvaća stalna sredstva,
2. kratkotrajna imovina – obuhvaća obrtna sredstva (zalihe,
potraživanja do 1 god., financijska imovina, novac u banci…).
 Ekonomski značaj amortizacije
• Osnovnim sredstvima smatraju se samo ona sredstva koja ostaju
dulje u poduzeću i traju duže od jedne godine. Osnovna se
sredstva postupno troše i umanjuje im se vrijednost, a ta
vrijednost se izravno ili neizravno unosi u vrijednost učinka
poduzeća.
• Da bi se amortizacija obračunavala u iznosima koji realno
izražavaju smanjivanje vrijednosti pojedinog sredstva, a
istovremeno iskazuju amortizaciju kao realni trošak
reprodukcije, potrebno je poznavati razne metode obračuna
amortizacije. Obračunavanje amortizacije svodi se na tri sustava:
a) vremensku amortizaciju – zasniva se na pretpostavci da trošenje
sredstava ovisi o vijeku njegova trajanja, pa vrijednost
pojedinog sredstva treba biti amortizirana kroz pretpostavljeni
mogući vijek trajanja. Dijeli se na: 1. linearnu 2. progresivnu 3.
degresivnu
 Ekonomski značaj amortizacije
b) funkcionalnu amortizaciju – temelji se na pretpostavci da se
sredstva troše ovisno o intenzitetu njihova korištenja. Pri tome
se ima na umu da korištenje sredstava uzrokuje i njegovo fizičko
trošenje pa svaka proizvedena jedinica učinka treba preuzeti
trošak, tj. dio vrijednosti sredstava. Može se obračunavati po
jednoj od dviju metoda: 1. metoda funkcionalne amortizacije
prema količini ostvarenih učinaka 2. metoda funkcionalne
amortizacije prema satima rada sredstava
c) kombinacija vremenske i funkcionalne metode amortizacije.
 Amortizacija
• Amortizacija je dio vrijednosti koju osnovno sredstvo
upotrebom u nekom razdoblju izgubi i prenese na novi proizvod
ili uslugu. Stoga je amortizacija element troškova proizvodnje.

• Amortizacija je izvor sredstava za financiranje kupnje novih

osnovnih sredstava.

• Amortizacija se obračunava na sva osnovna sredstva koja se

upotrebom troše, dok se na sredstva koja se ne troše
(poljoprivredno zemljište) amortizacija ne obračunava.
 Značaj amortizacije
• Značenja amortizacije:
1. trošak proizvodnje ( dio vrijednosti OS se prenosi na proizvode )
2. ispravak vrijednosti OS (postupno smanjenje vrijednosti zbog
korištenja)
3. način i izvor financiranja zamjene dotrajalih OS (pretvaranjem
nabavne vrijednosti OS u prodajnu vrijednost proizvoda
osigurava se postupno pribavljanje novca)
4. Trošak amortizacije je iznos smanjenja vrijednosti OS
procijenjen unaprijed za određeno vremensko razdoblje
(najčešće 1 godina). Izbor načina obračuna ovisi o politici
poduzeća. Polazne veličine za procjenu troškova amortizacije:
– osnovica za amortizaciju (vrijednost OS)
– vijek korištenja OS
– amortizacijske kvote (godišnji iznosi amortizacije).
 Amortizacija
• Osnovica za amortizaciju predstavlja razliku između početne i
krajnje vrijednosti OS.

Početna vrijednost = kupovna vrijednost + troškovi dopreme +

troškovi stavljanja u rad

• OS u koja se ulaže više godina (građevinski objekti, višegodišnji

nasadi i sl.) imaju početnu vrijednost jednaku ukupnim
ulaganjima. Ulaganja iz različitih godina treba svesti na jedan
vremenski termin postupkom diskontiranja. (kamatni faktor =
(1+i)n, a diskontni faktor = (1+i)-n). Kod višegodišnjih nasada
početna je vrijednost jednaka razlici zbroja pojedinih ulaganja i
zbroja pojedinih malih prinosa.

• Krajnja vrijednost OS (likvidacijska) predstavlja ostatak

vrijednosti OS prilikom stavljanja van upotrebe. Kod strojeva to
je obično zanemariva vrijednost (za staro željezo). Kod
osnovnog stada krajnja vrijednost je značajna (meso, koža, vuna
i sl.).
 Čimbenici izračunavanja amortizacije
• Visina godišnjeg iznosa amortizacije ovisi o:
1. početnoj vrijednosti (V0)
2. krajnjoj vrijednosti (Vn)
3. dužini ekonomskog vijeka
4. obujmu korištenja

• Glavni čimbenici trošenja OS dijele se na:

1. vanjske (kvaliteta OS, tehnološki napredak, prirodni utjecaji,
tržište).
2. unutarnje (intenzitet i uvjeti korištenja, održavanje, smještaj,
zaštita, rukovanje).

• Trošenje ima dva oblika:

1. fizičko (zbog prirodnih čimbenika – truljenje, korozija i zbog
intenziteta uporabe – habanje).
2. ekonomsko (pod utjecajem tehnološkog napretka – pojava novih
modela koja daju bolje ekonomske efekte - promjenom
proizvodnje – prestaje potreba za takvom vrstom OS).
 Metode izračuna amortizacije
1. vremenske - temelje se na dužini vijeka uporabe OS –
primjena kod OS čiji vijek trajanja ovisi o utjecaju prirodnih
i tehničkih čimbenika i ekonomskom zastarijevanju.
2. funkcionalne - temelje se na obujmu korištenja ili radnom
učinku – primjena kod OS čiji vijek korištenja ovisi više o
intenzitetu korištenja, a manje o vremenu korištenja.
 Vremenska amortizacija (metode, prednosti
nedostaci
• Godišnji iznos amortizacije ovisi o procijenjenoj dužini vijeka
korištenja OS. Osnovica za amortizaciju raspoređuje se na pojedine
godine vijeka korištenja. Razlikujemo tri metode raspoređivanja
osnovice:
1. linearna metoda – najviše korištena – osnovica se ravnomjerno
raspoređuje na godine planiranog vijeka korištenja – godišnji iznos
amortizacije računa se prema izrazu. Svi godišnji iznosi amortizacije
su jednaki
2. degresivna metoda - iznosi za amortizaciju se iz godine u godinu
smanjuju – najveći iznos je prve godine, a najmanji zadnje – rijetko
se koristi - prednost – smanjuje rizik nemogućnosti amortiziranja
sredstva ranije izbačenog iz uporabe – omogućuje ravnomjernije
kretanje ukupnih troškova OS jer se u kasnijim godinama povećavaju
troškovi održavanja
3. progresivna metoda - obrnuta od degresivne – temelji se na
progresivnom aritmetičkom ili geometrijskom nizu – iznosi
amortizacije se svake godine povećavaju za jednak iznos (d) ili sve
veći iznos (q) – rijetko se koristi – prednost – omogućuje niže
troškove prvih godina što je dobro kada je potrebno duže vrijeme za
uhodavanje OS ili uvođenje novog proizvoda na tržište.
 Funkcionalna amortizacija
• Visina amortizacije ovisna je o intenzitetu korištenja OS. Postupak
izračunavanja je u dvije faze:
• amortizacija po jedinici proizvoda ili po satu rada:

V 0
V n
a q
Q
• (aq – iznos amortizacije po jedinici učinka, V0-Vn – osnovica za
amortizaciju, Q – procijenjeni ukupni učinak OS u vijeku korištenja).
• godišnji iznos amortizacije – množenjem iznosa amortizacije po
jedinici učinka s ostvarenim učinkom u godini za koju se amortizacija
računa.

a a q k q
• Korištenje: - kod onih OS kod kojih je intenzitet korištenja osnovni
k

čimbenik trošenja.
• Prednost: - iznos troškova prati intenzitet korištenja OS.
• Nedostatak: - ne uzima u obzir utjecaj prirodnih, tržišnih i tehnoloških
čimbenika. Nije pogodna za obračun u uvjetima nedovoljne
iskorištenosti OS jer se i tada ono troši.
 Značaj i primjena amortizacije
• Stopa amortizacije služi za izračunavanje godišnjeg iznosa
amortizacije, a njome se iskazuje vijek korištenja OS. Vijek
korištenja OS se preračunava u stopu amortizacije tako da se broj
100 podijeli brojem godina vijeka korištenja a = 100 / n (%).
• U praksi se za obračun najčešće koriste najviše porezno dopuštene
stope amortizacije jer se one priznaju kao rashod pri obračunu
poreza na dobitak.
– Može se koristiti i ubrzana amortizacija s primjenom veće stope
amortizacije čime se brže prikupljaju sredstva za nabavu novih OS,
a nastavkom izdvajanja i nakon amortiziranja OS prikupila bi se
sredstva za nabavu novog suvremenijeg OS ili većeg kapaciteta.
– Linearnom metodom stopa amortizacije jednaka je svake godine,
dok se degresivnom ili progresivnom metodom godišnje mijenja.
 Pojam i metoda revalorizacije

• Revalorizacija amortizacije je računski postupak

ispravljanja vrijednosti OS u skladu s njihovom
tržišnom vrijednošću.

• Ukupni iznos amortizacije i krajnja vrijednost OS

trebaju biti jednaki početnoj vrijednosti OS, no to nije
uvijek slučaj zbog: a) pada nabavnih cijena –
posljedica povećanja proizvodnosti – prikupljena
amortizacija je veća od cijene novog OS. b) rasta
nabavnih cijena – posljedica inflacije – prikupljena
amortizacija nije dovoljna za nabavu novog OS –
primjenjuje se revalorizacija.
 Pojam i metoda revalorizacije

• Revalorizacija se obično vrši na kraju godine za

proteklu godinu. Revalorizacija se može podijeliti
prema učestalosti: a) stalna – temeljem očekivanog
godišnjeg povećanja nabavne cijene b) povremena –
samo u godinama značajnijeg rasta cijena (preko 5 %)
c) prema načinu provedbe: metodom pojedinačne
procjene – posebno povjerenstvo – procjena tržišne
vrijednosti svakog OS d) pomoću koeficijenata –
temeljem kretanja cijena u grani proizvodnje OS u
prethodnoj godini. Umnožak osnovice za amortizaciju
s koeficijentom predstavlja uvećanu osnovicu za
prosječan rast cijena u dotičnoj grani.
 Obrtna sredstva
• Kratkotrajna imovina je ona imovina s kojom poduzeće
raspolaže do 1. godine; za razliku od dugotrajne imovine (stalnih
sredstava) kratkotrajna imovina obuhvaća novac, stvari i prava
koja unutar jedne godine mijenjaju svoj pojavni oblik, prelaze iz
jedne poslovne faze u drugu te iz jednog pojavnog oblika u
drugi; tj. ‘’obrću se’’ pa se stoga i spominju pod nazivom
‘’obrtna sredstva’’ .
• Obrtna sredstva poduzeće ulaže u poslovanje, ali ne s namjerom
da se njima trajno koristi, već s namjerom da ih preradi
(odnosno obavi uslugu ili promet) te ih zatim proda.
• Kratkotrajnu imovinu čine: a) zalihe, b) potraživanja koja
dospijevaju do 1 godine, c) financijska imovina koja može biti
unovčena do 1 godine, d) novac u banci i blagajni
 Obrtna sredstva
• Proučavanje obrtanja sredstava zasniva se na formuli o
‘’kružnom kretanju novčanog kapitala’’.
• U prometu robom, obrtanje obrtnih sredstava ostvaruje se na
ovaj način:
Kn – Kr – Kn1

• Ta formula prikazuje da se novac (Kn) pretvara u robu, a u

daljnjoj fazi da se roba (Kr) ponovno pretvara u novac (Kn1), ali
u novac koji je uvećan, jer se u procesu prometa oplodio.
• U poduzećima navedenu formulu treba prikazati u proširenom
obliku :

Kn – Km…Kp…Kr –Kn1

• Koeficijent obrtaja treba proučiti u svakoj fazi poslovanja jer će

ukupni koeficijent obrtaja pojedinog poduzeća biti veći (bolji)
samo onda ako vezivanje obrtnih sredstava u svakoj fazi
poslovanja bude kraće, stoga u svakom poslovanju treba
nastojati skratiti trajanje vezivanja obrtnih sredstava.
 Obrtna sredstva
• S gledišta ekonomike i financiranja poduzeća vrlo je značajno
da se proces reprodukcije odvija što brže te se stoga prati brzina
obrtanja obrtnih sredstava i u tu svrhu izračunava koeficijent
obrtaja koji pokazuje koliko se puta obrtna sredstva obrnu u
tijeku jednog vremenskog razdoblja. Koeficijent obrtaja može se
izračunati na taj način da se ostvareni ukupni prihod podijeli s
prosječno angažiranim obrtnim sredstvima:
kob= C/Kob
• Koeficijent obrtaja je veličina koja je obrnuto razmjerna broju
dana vezivanja obrtnih sredstava. Znamo li koliki je bio
koeficijent obrtaja, možemo izračunati trajanje vezivanju obrtnih
sredstava, tj. koliki su dani vezivanja:
g = 365 / kob
• Koeficijent obrtaja treba proučiti u svakoj fazi poslovanja jer će
ukupni koeficijent obrtaja pojedinog poduzeća biti veći (bolji)
samo onda ako vezivanje obrtnih sredstava u svakoj fazi
poslovanja bude kraće, stoga u svakom poslovanju treba
nastojati skratiti trajanje vezivanja obrtnih sredstava.
 Obrtna sredstva
• Potreban iznos i struktura obrtnih sredstava ovise o djelatnosti
pojedinog poduzeća i o uvjetima pod kojima se poslovanje
odvija. Te okolnosti mogu se postupno ili povremeno mijenjati,
pa stoga potreban iznos i struktura obrtnih sredstava neće biti
uvijek jednaki.
• Iznos potrebnih obrtnih sredstava ovisi o:
a) obujmu poslovanja, jer se za veći obujam poslovanja treba sve
faktore procesa poslovanja pribaviti u većoj količini (a time i
vrijednosti)
b) mogućnosti pribavljanja sirovina i materijala jer to utječe na
formiranje manjih ili većih zaliha
c) uvjetima plaćanja nabavki jer to utječe na ranije ili kasnije
angažiranje obrtnih sredstava
d) dinamici realiziranja gotovih proizvoda
e) uvjetima naplate gotovih proizvoda

• Jedan od bitnih uvjeta za nesmetano poslovanje pojedinog

poduzeća je da ono raspolaže u svakom trenutku potrebnim
iznosom obrtnih sredstava, ali i strukturom koja je usklađena s
dinamikom kretanja obrtnih sredstava u procesu poslovanja.