Upravljanje financijama - II.kolokvij – 29.1.2016.

1. Što podrazumijeva pojam strukutre kapitala?

- Pod pojmom strukture kapitala podrazumijeva se kombinacija različitih
vrijednosnica koje poduzeće koristi za pribavljanje kapitala za financiranje
investicijske aktivnosti
- To je relativni udio vlastitog kapitala, dugoročnog i kratkoročnog duga u vlastitom
kapitalu i obvezama poduzeća, koje se reflektira u izvorima bilance

2. Objasnite osnovne stavove Miller-Modigliani teorije

1) MM prije-porezna postavka I – prema ovoj teoriji odluke o strukutri kapitala su
irelevantne
- Vrijednost tvrtke determinirana je očekivanim got. tijekovima i poslovnim rizikom
- U uvjetima perfektnih tržišta nije moguće povećati vrijednost tvrtke upotrebom
zaduživanja
- Dakle vrijednost imovine jednaka je vrijednosti nezadužene tvrtke
2) MM prije-porezna postavka II – kako bogatstvo dioničara ovisi o vrijednosti
tvrtke, odluke o strukturi kapitala ne utječu na bogatstvo dioničara
- Prema ovom gledištu financijske poluge nemaju utjecaja na prosječni ponderirani
trošak kapitala, jer je utjecaj jeftinijeg financiranja zaduživanjem kompenziran
rastom tražene stope povrata na vlastiti kapital zbog većeg rizika

3) MM postavka s porezima I – ova teorij uvažava stanje u realnom svijetu

- Respektirajući postojanje korporacijskih poreza, ali ne i troškova financijskih
neprilika vezanih za korištenje zaduživanja, utvrđuje se da je vrijednost tvrtke
pozitivno vezana s polugom
- Tvrtka koja se koristi zaduživanjem ima i poreznu zaštitu jer se trošak kamata na dug
odbija pri računanju porezne osnovice
- To znači da investitori imaju gotovinske tijekove uvećane za taj iznos
- Dakle vrijednost tvrtke koja koristi polugu veća je od vrijednosti tvrtke koja ne
koristi polugu za veličinu sadašnje vrijednosti porezne zaštite

4) MM postavka II s porezima – prema ovoj postavci veza između očekivane stope

povrata na vlastiti kapital i poluge je pozitivna zbog povećanja rizika vlastitog
kapitala uslijed upotrebe poluge

3. Objasnite osnovne stavove tradicionalnih gledišta o strukturi kapitala

- Ovo gledište zastupa stav da je optimalna struktura kapitala ona pri kojoj je
minimalan trošak financiranja kompanije (ponderirani prosječni trošak kapitala)
- Kako se poduzeće počinje zaduživati koristeći male iznose duga, raste rizik dioničara
bez utjecaja na rizik imaoca obveznica pa su investitori spremni ulagati u dugovne
instrumente poduzeća uz stopu povrata bez rizika ili blisku njoj

1
 - Kako je dug jeftiniji izvor financiranja, ukupni trošak kapitala tvrtke će biti niži, a
samim tim vrijednost tvrtke veća
4. Objasnite osnovne stavove teorije izbora (agencijski modeli)
- Ova je teorija uvodi razmatranje čimbenika iz realnog svijeta kao što su troškovi
fin.neprilika (stečaja) i agencijski troškovi
- Optimalna razina poluge postiže se u točki u kojoj se izjednačuju koristi i troškovi
duga
- Fin.neprilike javljaju se kada kompanija nije u stanju servisirati obveze prema
kreditorima ili ih servisira s poteškoćama
- Krajnji slučaj fin.neprilika je stečaj kojim dioničari gube vlasništvo nad kompanijom,
a vjerovnici postaju novi vlasnici
- Troškovi fin.neprilika uključuju direktne troškove te indirektne troškove
- Pri umjerenoj razini duga vjerojatnost fin.neprilika je mala, a korist duga (porezne
zaštite) nadmašuje trošak fin.neprilika
- Pored troška fin.neprilika u realnom svijetu javljaju se i agencijski troškovi koji
proizlaze iz konfliktniih interesa principala i agenata

5. Objasnite osnovne stavove teorije signalizacije

- Ova teorija zatupa stav da menadžeri ili drugi zaposlenici imaju privatne informacije
o perspektivi tvrtke ili invesicijskim prilikama
- U skladu s tim, kada očekuju dobre efekte planiranih investicija i perspektivno
poslovanje tvrtke, menadžeri će koristiti financiranje emisijom dugovnih
instrumenata umjesto emisiju dionica, kako povećanu zaradu ne bi morali dijeliti s
dioničarima
- Kako menadžeri profitiraju ako su vrijednosnice tvrtke bolje tržišno vrednovane, a
ostaju bez posla u slučaju bankrota, emisiju dugovnih instrumenata i povećanje
poluge investitori smatraju signalom dobrog poslovanja i dobre perspektive

6. Objasnite osnovne stavove teorije redoslijeda pakiranja („postupka slaganja“)

- Tvorci ove teorije definiraju redoslijed financiranja koji preferiraju menadžeri
- Smatra se da menadžeri preferiraju financiranje novih investicijskih projekata prema
slijedećem rasporedu: 1)interno generirana gotovina, 2) nisko rizični dugovni
instrumenti (obveznice), 3) hibridne vrijednosnice (konvertibilne obveznice) i 4)
obične dionice
- Kako preferiraju interno financiranje investicija, tvrtke provode politiku stabilnih
dividendi
- Za pribavljanjem eksternih sredstava tvrtke posežu kada povećane investicijske
mogućnosti ili niža profitabilnost dovode do neravnoteže kapitanih izdataka i interno
generiranih sredstava koja se ne može otkloniti sniženjem gotovinskog salda i
prodajom utrživih vrijednosica

2
7. Vrste politika dividendi
1) Politika rezidualnih dividendi – temelji se na stavu da tvrtka treba zadržati i
reinvestirati zarade ako je stopa povrata koja se može tako zaraditi veća od stope
koju bi investitori u prosjeku mogli sami ostvariti od investicija s jednakim rizikom
2) Politika regularnih (stabilnih) dividendi – kada tvrtka objavljuje neki apsolutni
iznos dividendi po dionici, očekuje da će ga moći održati i u dogledno vrijeme u
budućnosti, tako pri utvrđivanju dividendi tvrtka nastoji utvrditi dividendu ispod
razine koju smatra da bi mogla održavati kao „jastuk“ za slučaj nepovoljnih prilika
3) Politika višestrukih povećanja dividendi – polazi od stava da tržište nagrađuje
konstantni porast dividendi, pa preporuča česta i mala povećana dividendi, a u prilog
joj ide i postojanje inflacije koja vodi (nominalnom) rastu zarada
4) Politika konsantnog pokazatelja isplate –temelji se na isplati konstantne stope iz
zarada za dividende što znači da će s variranjem zarada tvrtke varirati i dividende što
je vrlo nepovoljno za one koji planiraju tekuću potrošnju ili koji preferiraju kapitalni
dobitak, a mogu zbog isplate velikih dividendi platiti velike poreze
5) Politika regularne plus ekstra dividende – realizira se isplatom dividendi u dva
dijela: regularne i ekstra dividende, tj.dodatne dividende koje se isplaćuju u
godinama kada situacija to dopušta

8. Otkup dionica
- Otkupom dionica tvrtka kupuje dionice od svojih dioničara za gotovinu, te ih drži u
trezoru te ih kao trezorske ili vlastite dionice prodaje u slučaju potrebe za gotovinom
- Smanjenje br. dionica u prometu vodi rastu zarade po dionici (EPS) i cijene dionice
- Tvrtka može otkupiti dionice:
1) Na tržištu što može utjecati na cijenu kod većih otkupa
2) Tender ponudom kada se dioničarima nudi otkup po utvrđenoj cijeni
3) Pregovorom s većim dioničarima kada se dionice otkupljuju po većoj cijeni od
tržišne

9. Objasnite primjenu, prednosti i nedostatke metode otplatnog perioda (PBP)

- Otplatni period – razdoblje potrebno da se investicijsko ulaganje pokrije
očekivanim pozitivnim gotovinskim tijekom

- PBP pravilo odlučivanja:

1) Usvojiti projekt ako je PBP < unaprijed utvrđeni (maksimalni) prihvatljivi period
2) Kod međusobno isključivih projekata usvojiti projekt s minimalnim PBP

- Karakteristike:
 Laka je za izračun i daje jasne rezultate
 Daje određenu sliku od likvidnosti i rizičnosti projekta
 Ne respektira dinamiku got. tijekova i vr.vrijednost novca tijekom otplatnog perioda
 Ne vodi računa o trošku kapitala projekta ni o maksimalizaciji bogatstva dioničara

3
10. Objasnite primjenu, prednosti i nedostatke računovodstvene metode povrata
(ARR)
- Računovnodstvena stopa povrata – računa se na temelju podataka iz računa dobiti
i gubitka kao omjer prosječnog neto dobitka i inicijalnog uloga
- ARR pravilo odlučivanja:
1) Usvojiti projekt ako je ARR veća od unaprijed utvrđene stope povrata
2) Kod međusobno isključivih projekata usvojiti projekt s ARR većom od unaprijed
utvrđene stope i s maksimalnom ARR
- Karakteristike:
 Ne temelji se na got. tijekovima već na knjigovodstvenoj kategoriji dobitaka
 Ne respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku got. tijekova
 Nije direktno vezana s kriterijem maksimalizacije bogatstva dioničara
 Jednostavna je za upotrebu

11. Objasnite primjenu, prednosti i nedostatke metode neto sadašnje vrijednosti

(NPV)
- Neto sadašnja vrijednost projekta – definira se kao razlika između koristi i
troškova projekta koja povećava bogatstvo dioničara, odnosno kao višak sadašnje
vrijednosti primitaka nad sadašnjom vrijednošću izdataka
- NPV pravilo odlučivanja:
1) Usvojiti projekt ako je NPV > 0 kad se gotovinski tijekovi diskontiraju
odgovarajućom diskontnom stopom
2) Kod međusobno isključivih projekata usvojiti projekt s NPV > 0 koji ima
maksimalnu NPV
3) U uvjetima racioniranja kapitala usvojiti kombinaciju projekata s maksimalom NPV
- Karakteristike:
 Usklađenost s ciljem maksimiranja bogatstva dioničara
 Respektiranje vremenske vrijednost novca i dinamike got. tijekova
 Respektiranje svih relevantnih informacija

12. Objasnite primjenu, prednosti i nedostatke interne stope povrata (IRR)

- Interna stopa rentabilnosti – stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost očekivanih
izdataka (troška investicije) sa sadašnjom vrijednošću očekivanih primitaka
- IRR pravilo odlučivanja:
1) Za projekte investicijskog tipa – prvi negativni, pa potom pozitivni tijekovi – usvojiti
projekt ako je IRR > tražene, granične povratne stope
2) Kod međusobno isključivih projekata s uobičajenim gotovinskim tijekovima usvojiti
projekt s IRR > tražene stope povrata (troška povrata) i s maksimalnim IRR
3) Kod zavisnih i međusobno isključivih projekata financijskog tipa – prvo pozitivni pa
potom negativni gotovinski tijekovi – usvojiti projekt ako je IRR < tražene stope
povrata

4
 4) Kod zavisnih i međusobno isključivih projekata s višestrukom promjenom predznaka
gotovinskih tijekova ne korisitit IRR metodu

- Karakteristike:
 Nije direktno povezana s ciljem maskimalizacije bogatstva dioničara
 Daje informaciju o marži sigurnosti projekta
 Respektira vremensku vrijednost novca i dinamiku got.tijekova
 Ne daje uvijek jasnu i nedvosmislenu odluku

13. Objasnite primjenu, prednosti i nedostatke metode indeks profitabilnosti (PI)

- Indeks profitabilnosti – omjer sadašnje vrijednosti neto budućih primitaka i
izdataka
- PI pravilo odlučivanja:
1) Usvojiti projekt ako je PI > 1 kad se got.tijekovi diskontiraju odgovarajućom
diskontnom stopom
2) Odbaciti kad je PI < 1 (pri PI = 1 indiferentni smo prema projektu)

- Karakteristike:
 Daje isti rezultat kao i NPV metoda
 Respektira dinamiku got.tijekova i vremensku vrijednost novca
 Ne vodi izravno računa o maksimalizaciji bogatstva dioničara

14. Objasnite koncept WACC-a

- WACC=PROSJEČNO PONDERIRANI TROŠAK KAPITALA
- Prema WACC pristupu, suma očekivanih got.tijekova od projekata diskontira se
troškom kapitala, koji se utvrđuje kao ponderirani prosjek kombinacije izvora iz
kojih se tvrtka planira financirati
- Pretpostavka ovog koncepta je da se struktura dugoročnog kapitala tvrtke sastoji od
dioničke glavnice prioritetnih dionica i duga

15. Definirajte pojmove bruto i neto radnog kapitala

- Bruto radni kapital predstavlja kratkotrajnu imovinu, dok se neto radni kapital odnosi
na razliku između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza
- U KI ulaze gotovina, utrživi vrijednosni papiri, zalihe i kratkotrajna potraživanja
- Pod KO podrazumijeva se spontano financiranje, kratkoročne osigurane i
neosigurane pozajmice te komercijalni zapisi

16. Navedite razliku između poslovnog ciklusa i ciklusa gotovine

- Poslovni ciklus je vrijeme koje prođe od prispjeća zaliha do naplate potraživanja
- Ciklus gotovine je razdoblje koje protekne od plaćanja materijala do naplate
potraživanja, dakle vrijeme od isplate do naplate gotovine

5
17. Kratkoročni izvori financiranja (vrste, obilježja)
1) Spontano financiranje uključuje trgovačke kredite i vremenska razgraničenja
a) Trgovački kredit je kredit koji dobavljači odobravaju kupcima isporučujući im robu
uz mogućnost odgode plaćanja unutar ugovorenog razdoblja
- Postoje tri tipa ovakvog kredita, a to su izdane zadužnice, trgovački akcepti (kupac
izdaje mjenicu dobavljaču) i otvoreni račun
b) Financiranje na temelju vremenskih razganičenja rezultat je kontinuirang
odvijanja poslovanja, odnosno korištenja resursa svakodnevno uz plaćanje usluga i
podmirivanje obveza u određenim vremenskim intervalima
- Najčešći obračunati toškovi su plaće i porezi – za oboje je trošak nastao ali još nije
plaćen

2) Osigurano i neosigurano financiranje – podrazumijeva kratkoročne kredite sa ili

bez pokrića koje odobravaju fin.institucije (komercijalne banke)
a) Neosigurani krediti su krediti koje zajmodavac odobrava na temelju kreditne
sposobnosti, prvenstveno likvidne sposobnosti zajmotržioca
- U njih se ubrajaju krediti na principu tekućeg računa (dozvoljeni minus), kreditne
linije, revolving krediti (zajmoprimac može korisiti cijeli iznos kredita nakon što
vrati dio zajma) te transakcijski zajmovi (zajam za obavljanje određenog posla)
b) Osigurani kratoročni krediti odobravaju se na temelju pokrića (kolaterala,
potraživanja ili zaliha)
- U slučaju da zajmoprimac ne može podmiriti obvezu, banka može prodati osiguranje
i na taj način namiriti svoja potraživanja
- Najčešće korišteni krediti ove vrste su krediti na temelju zaloga vrijendosnica,
krediti na temelju zaloga potraživanja, faktoring potraživanja (prodaja
potraživanja fin. instituciji, a prodaja je obično „bez regresa“ što znači da poduzeće
koje prodaje svoje potraživanje nije odgovorno ako se faktor ne uspije naplatiti), te
krediti na temelju zaliha
- Sekuritizacija - model financiranja koji uključuje emisiju dugovnih ili vlasničkih
vrijednosnica na temelju gotovinskih tijekova i vrijednosti imovine pokrića
(kolaterala)

3) Emisija komercijalnih zapisa (neosiguranih, kratkoročnih vrijednosnica) – ovaj

način financiranja mogu koristiti samo prvoklasne, u pravilu velike, renomirane
tvrtke s visokim rejtingom
- Posebno se to odnosi na pribavljanje sredstava u konvertibilnim valutama na
međunarodnom tržištu
- Banka, u pravilu, odobrava kreditnu liniju tvrtki kao temelj za emisiju zapisa, pa su
tvrtke u mogućnosti pribaviti sredstva po stopama nižim od bankarskih kamata

6
 4) Ostali izvori su izvori koji se mogu koristiti privremeno, iznimno ili u
određenim uvjetima
- Ovdje se mogu uključiti sredstva amortizacije koja se kada su raspoloživa na
računu (naplaćena) mogu koristiti osim za financiranje dugotrajnih ulaganja i
za financiranje kratkotrajne imovine
- Sredstva koja se mogu koristiti samo iznimno za ove svrhe su sredstva ostalih
pričuva na kontima kapitala i pričuva koja predstavljaju trajni izvor financiranja

18. Objasnite cilj menadžmenta gotovine

- Cilj menadžmenta gotovine je održati ulaganje u gotovinu (novac u banci te na
računima po viđenju kod banaka) na minimalnom nivou, osiguravajući pri tom
efikasno poslovanje tvrtke
- Pored gotovine tvrtke drže i likvidnu imovinu koja uključuje visoko likvidne
vrijednosnice s rokom dospijeća do tri mjeseca i utržive vrijednosnice

19. Navedite i objasnite razloge držanja gotovine

- Ralozi držanja gotovine:
1) Transakcijski – transakcijska potraživanja za novcem vezana su za potrebe tvrtke
za plaćanje redovnih obveza (plaća, poreza, kamata, plaćanje dobavljača...) pri
čemu su neki izdaci poznati po iznosu i dinamici, a neki nisu
2) Opreznosni – opreznosna tražnja držanje suvišaka sredstava kako bi se sa
sigurnošću udovoljilo budućim velikim obvezama isplate gotovine (otplata
dugoročnog duga, plaćanje poreza, dividendi...)
3) Spekulativni – spekulativna tražnja za novcem rezultat je želje za osiguranjem
flekisbilnosti i korištenjem budućih investicijskih mogućnosti s pozitivnom neto
sadašnjom vrijednošću, a realizira se držanjem visoko likvidnih vrijednosnica

20. Objasnite Baumolov model

- To je model određivanja gotovinskog salda na temelju modela zaliha
- Prema ovom modelu tvrtka polazeći od početnog salda koristi gotovinu dok ne padne
na nultu razinu, obnavljajući saldo prodajom vrijednosnica
- Određivanje ciljnog gotovinskog salda vrši se balansiranjem zavisnih
(oportunitetnih) troškova i transakcijskih troškova (troškova narudžbe)

21. Objasnite Miller-Orr model

- Pretpostavka ovog modela je da postoje gotovinski primici i izdaci i da su
got.tijekovi neizvjesni
- Prema ovom modelu, got.saldo slobodno fluktuira dok ne dostigne gornju ili donju
granicu
- Kada saldo dostigne gornju granicu, slijedi kupnja vrijednosnica, dok pad ispod
donje granice aktivira prodaju vrijednosnica

7
22. Objasnite smisao menadžmenta gotovinskih primitaka i izdataka
- Smisao menadžmenta primitaka i izdataka gotovine može se izraziti konceptom:
ubrzati naplatu i usporiti plaćanja
- U tržišnim sustavima u kojima se platni promet odvija preko banaka, tvrtke
ispostavljaju čekove ili mjenice za podmirenje obveza i naplaćivanje potraživanja, a
ako transfer sredstava nije elektronski može doći do vremenskog raskoraka između
izdavanja i isplate čeka, kao i između prijema čeka do prezentiranja kod banke
glavnog dužnika
- Uslijed toga stanje gotovine na računima kod banke i u internom računovodstvu će
odstupati, a razlika se naziva opticaj

23. Objasnite smisao i razloge investiranja suviška gotovine (menadžment portfelja

utrživih vrijednosnica)
- Višak sredstava iznad utvrđenog got.salda financijski menadžer ulaže u utržive
vrijednosnice iz opreznosnih razloga i razloga fleksibilnosti
- Za slučaj sezonskih ili cikličkih fluktuacija tvrtka može koristiti utržive
vrijednosnice ili bankarske kredite
- Ako planira veća investicijska ulaganja i prikuplja vlastita sredstva ili je pak
osigurala sredstva emisijom obveznica, privremeno će ih uložitiu vrijednosnice
- Nakon donošenja odluka o tome hoće li i koliko ulagati u vrijednosnice slijedi odluka
kome će povjeriti investiranje (financijska institucija ili fin.menadžer)
- Ako odluka ostaje na fin.menadžeru, za odluku o izboru između alternativnih
vrijednosnica kao kriteriji izbora koriste se:
1) Rizik neplaćanja – rizik da emitent vrijednosnice neće platiti kamatu i/ili glavnicu
prema ugovorenoj dinamici ili da će ih platiti djelomično ili ih uopće neće platiti
2) Likvidnost ili utrživost – vezana je za postojanje aktivnog sekundarnog tržišta na
kojem se vrijednosnica može prodati u velikim iznosima bez pritiska na pad cijene
vrijednosnice
3) Dospijeće – rok dospijeća vrijednosnica težit će da bude duži u slučaju krivulje
prinosa s pozitivnim nagibom (kamatne stope na duže rokove više su od onih na
kraće) i obrnuto
4) Povrat – to je funkcija rizika pa će u tom slučaju najmanji povrat nositi najsigurnije i
najlikvidnije vrijednosnice (državne vrijednosnice)

24. Objasnite tehnike koje se koriste za kontrolu troškova zaliha

1) Model ekonomične veličine narudžbi – EOQ model – svodi se na ekonomiziranje
zaliha utvrđivanjem optimalne veličine narudžbe koja minimizira troškove zaliha
 Do optimalne veličine narudžbe dolazi se izborom između zavisnih troškova i
troškova narudžbe

8
 2) Just-in-time metoda – temelji se na takvoj koordinaciji menadžmenta zaliha s
menadžmentom proizvodnje i nabave da se odražava minimalni nivo ili nulte zalihe
 Prva kompanija koja je počela koristiti JIT je Toyota , i to ranih pedesetih, a i do
danas je japanska industrija ostala jedna od lidera JIT menadžmenta
 Prema ovoj metodi, zalihe trebaju biti raspoložive upravo u trenutku kada su
potrebne, što zahtjeva visoku kvalitetu zaliha, blizinu dobavljača i sofisticirani
menadžment sustav

25. ABC metoda, metoda crvene linije i metoda dvaju spremnika – ovo su jednostavne
metode kojima se mogu kontrolirati složenije metode menadžmenta zaliha kao što su
just-in-time i EOQ model.
- Kod ove ABC metode zalihe se dijele u 3 grupe:
A – zalihe čiji se elementi strogo kontroliraju i čija se potrebna razina mijenja u
skladu s nastalim promjenama
B – zalihe čiji se elementi rjeđe kontroliraju
C – zalihe čiji se elementi sporadično kontroliraju
- Razvrstavanje elemenata zaliha po grupama vrši se na temelju zavisnih troškova,
vremena i pouzdanosti isporuke, učestalosti upotrebe i sličnih čimbenika
- Kod metode crvene linije povlači se crvena linija unutar spremnika u kojem se drže
zalihe, a nova narudžba se ispostavlja kad zalihe padnu na njen nivo
- Kod metode dvaju spremnika zalihe se drže u dva spremnika, a narudžba se
ispostavlja kada se jedan od spremnika isprazni

26. Navedite obveze financijske izvještaje u RH

1. Bilanca – sustavni pregled imovine, kapitala i obveza subjekta na određeni datum,
najčešće na kraju fiskalne godine – daje prikaz fin.pozicije tvrtke na određeni dan
2. Račun dobiti i gubitka - prikaz prihoda, rashoda i financijskog rezultata u
određenom vremenskom razdoblju – prikazuje profitabilnost poslovanja tijekom
određenog razdoblja
3. Izvješća o novčanom toku – daje informacije o izvorima i upotrebi gotovne tijekom
izvještajnog razdoblja, ali predstavlja i bazu za planiranje budućih got.tijekova i
potreba za financiranjem
- U izvješću se tijekovi klasificiraju prema aktivnostima: poslovne (vezane za tekuće
poslovanje), investicijske (investiranje i dezinvestiranje u imovinu) i financijske
(pribavljanje novaca za tekuće poslovanje, dugoročno investiranje i servisiranje tih
obveza)
4. Izvješće o promjeni glavnice – sadrži podatke o kapitalu i pričuvama te isplaćenim
dividendama koje se preuzimaju iz knjigovodstvenih stanja na posljednji dan
obračunskog razdoblja
5. Bilješke uz financijske izvještaje – predstvaljaju detaljniju dopunu i razradu
podatak iz bilance, RDG-a i izvješća o novčanom toku

9
27. Metode analize financijskih izvještaja
- Svrha analize fin.izvještaja je pocjena trenda, veličine, dinamike i rizičnosti budućih
got.tijekova tvrtke
1) Analiza putem pokazatelja – fin.pokazatelji nastaju stavljanjem u odnos podataka
iz jednog ili više izvješća (pokazatelji likvidnosti, aktivnosti, zaduženosti,
rentabilnosti i tržišne vrijednosti)
a) Komparativna analiza – provodi se usporedbom izabranih financijskih pokazatelja
tvrtke s povijesnim pokazateljima, pokazateljima konkurencije te planiranim
veličinama
2) Analizom trenda – daje uvid u kretanje fin.stanja tvrtke kroz vrijeme
- Ova se analiza može provesti horizontalnom i vertikalnom analizom

28. Definirajte terminska i spot tržišta

- Spot tržište - je svako tržište na kojem se financijskim instrumentima trguje po
trenutnim cijenama; cijene se utvrđuju na licu mjesta (on the spot) za razliku od
trgovanja u kojem se trgovina sklapa u odnosu na neku buduću cenu (forward).
- Spot i terminska tržišta su usko povezana, a spot i terminski tečajevi se simultano
određuju.
- Na terminskom tržištu prodaju se ugovori kojima se definira prodaja određene
valute na određeni datum u budućnosti po određenoj cijeni, tj. po terminskom
tečaju.

29. Devizni futuresi i opcije

- Valutni futures su standardni ugovori koji definiraju isporuku određenog iznosa
neke valute prema unaprijed utvrđenom tečaju na određeni dan u budućnosti
- Kupci ugovora stječu „drugu poziciju“ a prodavači „kratku poziciju“ u valutnom
futuresu
- Futures pozicija obični se zatvara zauzimanjem suprotne pozicije na datum ili prije
datuma istjecanja
- Kako se manje od 5% ovih ugovora namiruje isporukom valuta, 95% ih zapravo
predstavlja oklade o smjeru kretanja deviznog tečaja u budućnosti –kupci se klade
da će tečaj te valute rasti, a prodavatelj da će padati stoga pri rastu tečaja kupac
zarađuje, a prodavatelj gubi i obrnuto
- Valutna opcija je ugovor koji kupcu daje pravo,ali ne i obvezu da kupi ili proda
određenu količinu valute promptno (spot) ili valutni futures ugovor po unaprijed
određenoj cijeni na ili prije određenog datuma
- Razlikuju se:
 Opcija poziva – instrument koji daje vlasniku pravo da kupi valutu
 Opcija ponude – instrument koji daje pravo vlasniku da proda valutu
- Kupac opcije plaća prodavaču (sastavljaču opcije) cijenu za ugovor
- Opcija može biti:
 Europska – koje se može realizirati samo na datum istjecanja
 Američka – koja se može realizirati na datum istjecanja ili prije njega

10
30. Objasnite pojam valutne izloženosti
- Pod valutnom izloženošću podrazumijeva se stupanju kojem promjene deviznog
tečaja mogu utjecati na kompaniju
- Može biti računovodstvena ili ekonomska

31. Navedite vrste valutne izloženosti i objasnite načine upravljanja

- Može biti računovodstvena ili ekonomska
- Računovodstvena – mjeri potencijal za račun.izvedene promjene kapitala vlasnika
koje proizlaze iz potrebe da se fin.izvješća podružnica u inozemstvu izražena u
lokalnoj valuti prevedu u izvještajnu (domaću) valutu kompanije radi pripreme
konsolidiranih fin.izvješća
- Ova izloženost ne može biti baza fin.menadžerima za upravljanje rizikom jer su joj
osnova bilančni računi a ne budući got.tijekovi
- Ekonomska – razmjer u kojem će se vrijednost tvrtke (sadašnja vrijednost
očekivanih got.tijekova) promijeniti uslijed promjene deviznog tečaja
- Pritom je važno istaknuti da na ekonomsku izloženost utječu samo promjene
realnog , a ne i nominalnog deviznog tečaja
- Ekonomska izloženost može biti poslovna i transakcijska
- Poslovna ili konkurencijska – javlja se zbog promjene budućih prihoda i rashoda
kompanije i time očekivanih got.tijekova uslijed neočekivanih promjena (realnog)
deviznog tečeja
 Upravljanje posl.izloženosću može se postići prirodnim podešavanjem što
određuje njena strategijska pozicija, a ostvaruje se međunarodnom
diversifikacijsom poslovanja i međunarodnom difersifikacijom izvora
financiranja
- Transakcijska izloženost – mjeri promjenu vrijednosti fin.obveza koje su nastale
prije promjene deviznog tečaja, a koje se trebaju podmiriti nakon promjene tečaja
 Upravljanje transakcijskom izložešću može se realizirati: ugovornim
tehnikama i poslovnim strategijama

32. Objasnite pojmove leasinga i franchisinga

- Leasing – ugovor kojim se suvremena oprema, postrojenje ili drugi imovinski
objekti uzimaju u najam uz obvezu plaćanja fiksne naknade
- Razlikuju se:
1) Operativni leasing – vrsta otkazivog, kratkoročnog leasinga koja ne pruža
mogućnost otkupa imovinskog objekta na kraju razdoblja najma
- Kod ove vrste leasinga ne dolazi do transfera rizika vezanog za vlasništvo na
korisnika leasinga, troškove održavanja objekta uzetog u leasing snosi sam davatelj
leasinga, a u računovodstvu se tretira izvanbilančno
2) Financijski leasing – vrsta najma kojim najmoprimac stječe pravo isključivog
korištenja imovinskog objekta i snosi troškove njegovog održavanja, a u
računovodstvu se ogleda u obračunu amortizacije na imovinski objekt te prikazu
obveze po leasingu u bilanci kao dugoročnih obveza

11
 - Franchising – suvremeni organizacijski oblik kojim franchising kompanija daje
ekskluzivno lokalno pravo (franchise) obavljanja posla na propisani način na
određenom području tijekom određenog vremenskog razdoblja uz uzvrat plaćanja
tantijema ili ostalnih naknada
- Može se klasificirati kao:
1) Franchising u domeni distrinucije – koji se ugovara između proizvođača i
trgovca što uključuje eksluzivno pravo trgovine, distribucije ili registrianu
trgovačku marku (pravo upotrebe imena)
2) Poslovni franchising – uključuje ukupni poslovni koncept, odnosno pravo
poslovanja na unaprijed određeni način

33. Objasnite pojmove factoringa i forfaitinga

- Factoring – podrazumijeva prodaju potraživanja faktoru (banka, specijalizirana
faktor podružnica ili klasična institucija faktora)
- Ovo predstavlja nešto skuplji oblik financiranja (kamata 2 – 4 % iznad bazne
stope), ali obzirom na ulogu faktora mogu se ostvariti i značajne uštede
- Faktor može ponuditi klijentu obavljanje slijedećih usluga:
a) preuzimanje odgovornosti naplate potraživanja od dužnika
b) upravljanje potraživanjima
c) kreditnu funkciju
- Prednost faktoringa je i fleksibilnost, budući se kod povećanja prodaje povećavaju i
primici po osnovu faktoringa
- Nedostaci faktoringa, pored viših troškova, gubitak su kontakata s kupcima i
povećani troškovi komuniciranja
- Prodaja je obično „bez regresa“ što znači da poduzeće koje prodaje svoje
potraživanje nije odgovorno ako se faktor ne uspije naplatiti
- Forfaiting – predstavlja instrument fin. vanjske trgovine na srednji i kratki rok
- Izvoznik (forfaitista) prodaje svoje potraživanje za isporučenu robu/uslugu u
inozemstvu ili cedira što isto forfetaru bez prava regresa
- Forfetar – banka ili neka druga fin.institucija forfaitira instrumente koji uključuju
potraživaja neovisno o potraživanju iz tekuće komercijalne transakcije kao što su
mjenice, promese, ali i bankarske garancije i akreditivi s odgođenim plaćanjem
- Pri tome izvoznik (forfatista) odgovara samo za istinitost transakcije ali ne i za
naplativnost tražbine

34. Fisherov efekt?

- Fisherov efekt tvrdi da nominalne kamatne stope na financijskim tržistima moraju
investitorima nadoknaditi svaku smanjenu kupovnu moć posudjenih sredstava
uslijed inflacijskih promjena u cijeni i dodatne premije iznad očekivane stope
inflacije za sadasnju oportunitetnu potrosnju.

12
FORMULE I ZADACI

1. Model ekonomične veličine narudžbi EOQ

- jednadžba za izačun ukupnih troškova zaliha:
Q P
Tu = x Z + x N
2 Q
 Tu – uk.godišnji troškovi zaliha
 Q – veličina narudžbe u jedinicama
 Z –god.zavisni trošak po jedinici
 P – god.prodaja u jedinicama
 N – fiksni trošak po narudžbi
P
 – br.godišnjih narudžbi
Q

2. Jednadžba za izračun prosječnih zaliha:

Q
Q' = +Qr
2
 Q' – prosječna razina zaliha u slučaju korištenja rezervnih zaliha
 Q – veličina narudžbe
 Qr – veličina rezervne zalihe

3. Jednadžba za izračun količine pri kojoj treba naručivati zalihe kod postojanja
rezervnih zaliha i dužeg vremena procesiranja narudžbe:
Qn = Qr + Qpn
 Qpn – količina potrebna za vrijeme procesiranja narudžbe

13
14
15
16
17
18
19
20