VREDNOVANJE PREDUZEĆA - DRUGI DIO

1. NAVEDITE I KONCIZNO POJASNITE PRINCIPE PROCJENE PREDUZEĆA!

Osnova za procjenu predueća čine tri grupe podataka:

O finansijskom položaju preduzeća (BS),

O finansijskom rezultatu poslovanja (BU),
O neto toku gotovine (bilans tokova gotovine).

U ZAVISNOSTI OD IZVORA PODATAKA koji se koriste prilikom procjene imamo i sledeću

klasifikaciju. Riječ je o:

-troškovnom principu,
-tržišnom principu,
-prinosnom principu.

TROŠKOVNI PRINCIP

Po ovom principu vrijednost preduzeća procijenjuje se na osnovu troškova zamjene

(reprodukcije) imovine kojom ono raspolaže.To znači da se vrijednost određuje na osnovu
ukupnih izdataka koji su nastali u vezi sa dovođenjem preduzeća u stanje na dan procjene.
Primjena ovog principa podrazumijeva utvrđivanje pravične (fer) vrijednosti imovine i
obaveza,odnosno utvrđivanje neto imovine kapitala.

TRŽIŠNI PRINCIP

Ovaj sistem je razvijen u zemljama sa razvijenim tržištima kapitala i kod nas se manje
primjenjuje.

Po ovom principu do vrijednosti preduzeća se dolazi komparacijom sa sličnim preduzećima.

Osnov za komparaciju čine:

 Informacije sa tržišta kapitala

 Informacije sa tržišta preduzeća
 Informacije iz grane i/ili grupacije

Pri ovome su moguća dva pristupa:

-Primjena multiplikatora
-analiza transakcija

Primjena multiplikatora podrazumijeva izbor više metoda od kojih je svaki zasnovan na jednom
multiplikatoru a to su:
  Odnos cijene i zarade poznat je kao prinosni multiplikator. Vrijednost dionice izračunava
se množenjem buduće zarade (neto dobiti).
 Odnos tržišne cijene i knjigovodstvene vrijednosti. Ovaj princip pokazuje kako agresivno
tržište vrednuje dotično preduzeće.

PRINOSNI PRINCIP

Prinosni princip procjene je najadekvatniji osnovnoj premisi vrijednosti po kojoj je vrijednost

preduzeća jednaka sadašnjoj vrijednosti njegovih budućih koristi. Dakle, vrijednost preduzeća se
zasniva na njegovoj sposobnosti da svojim vlasnicima obezbijedi određene prinose u dužem
periodu uključujući, na kraju perioda, i rezidualnu vrijednost.

U okviru ovog principa procjena se može izvršiti:

 kapitalizacijom ostvarenog rezultata,

 diskontovanjem budućih rezultata.

Kapitalizacija ostvarenog rezultata obuhvata:

 kapitalizaciju ostvarenog neto dobitka,

 kapitalizaciju očekivanog neto dobitka,
 kapitzalizaciju neto dobitka na bazi kombinacije ostvarenog i očekivanog neto dobitka,
 kapitalizaciju neto dobitka prema predviđenom porastu neto dobitka.

Ovaj pristup se primjenjuje kada se ne očekuje da preduzeće značajnije mijenja svoje poslovanje
u odnosu na postojeće stanje i kada se budući rezultati mogu projektovati bez većih rizika
odgovarajućom stopom rasta. Vrijednost je rezultat dije- ljenja ostvarenog rezultata poslovanja
sa stopom kapitalizacije.

Diskontovanje budućih koristi obuhvata:

 diskontovanje neto dobitka,

 diskontovanje neto gotovinskog toka

2. NAVESTI OSNOVNU PODJELU METODA ZA PROCJENU VRIJEDNOSTI

PREDUZEĆA.

Različiti autori klasifikaciju pojedinih metoda vrše na različite načine, ali se sve metode mogu
podijeliti na one koje se temelje na:

 supstanci (imovini),
 zarađivačkoj (prinosnoj) moći.
Metode koje su temeljenje na supstanci, bazirane su na utrživoj vrijednosti sticanja imovine,
zaliha, potraživanja, novca..

Metode koje su temeljene na zarađivačkoj moći, imaju osnovicu u zaradi koja se ostvaruje na
imovini u vrijeme svog fizičkog i ekonomskog vijeka trajanja.

3. NAVESTI METODE PROCJENE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA TEMELJENE

NA PROCJENI IMOVINE (SUPSTANCE), KAO I NEKE OD RPOBLEMA KOJI
SE NAMEĆU PRILIKOM PROCJENE.

Metode vrednovanja poduzeća temeljene na imovini procjenjuju poduzeće kao skup imovinskih
oblika koje ono posjeduje. Metode procjene temeljene na imovini prven stveno su okrenute
sadašnjosti. Stoga one nastoje knjigovodstveno iskazanu vrijednost imovinskih oblika u bilanci,
primarno orijentiranu prošlosti, prilagoditi sadašnjosti.

Metode procjene temeljene na imovini jesu:

 Knjigovodstvena vrijednost
 Neto unovčiva vrijednost: tržišna i likvidacijska
 Reprodukcijska vrijednost
 Ekonomska vrijednost

Neki problemi: Iako je polazište procjene vrijednosti imovine računovodstvo poduzeća,

procjenitelj mora znati da mu računovodstveni podaci mogu skrivati čitav niz zamki za fer
procjenu vrijednosti poduzeća. Prilikom vrednovanja imovine privatnih poduzeća posebnu
pažnju treba obratiti pozicijama bilance koje predstavljaju kreditne odnose između poduzeća i
njegovog, odnosno njegovih vlasnika.

U bilanci poduzeća ne nalazi se sva imovina koju koristi poduzeće u obavljanju svojih poslovnih
operacija. Radi se o unajmljenoj imovini, tj. imovini koja se koristi temeljem raznovrsnih leasing
aranžmana. Takvu je imovinu relativno teško vrednovati iako ona može imati određenu
vrijednost.

U bilanci se nalazi i nedodirljiva neopipljiva - imovina poduzeća. Takva imovina imat će svoj
odraz, prvenstveno u profitu i novčanim tokovima koje može generirati poduzeće tako da će se
primarno odraziti na vrijednost poduzeća utemeljenu na bazi mogućih zarada poduzeća.
Vrijednost takve imovine relativno je teško, ali ne i nemoguće, procijeniti.

4. POJASNITI METODU KNJIGOVODSTVENE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Ovu metodu svrštavaju u pomoćne statističke metode procjene kao i korigovanu

knjigovodstvenu vrijednost. To je izvorna imovinska metoda koja se temelji na historijskim
troškovima, Knjigovodstvena vrijednost supstance odnosno sopstvenog kapitala jednaka je
poslovnoj imovini umanjenoj za eventualno ostvareni gubitak iznad kapitala iskazan u aktivi
bilansa. Kada se od dobijenog iznosa oduzmu obaveze, razlika predstavlja zapravo
knjigovodstvenu vrijednost preduzeća.

5. POJASNITI TRETMAN VREMENSKIH RAZGRANIČENJA PRILIKOM

PROCJENE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA METODOM KNJIGOVODSTVENE
VRIJEDNOSTI.

Aktivna vremenska razgraničenja predstavljaju već plaćene troškove koji se, računovodstvenom
logikom, raspoređuju na buduća izvještajna razdoblja. Zbog toga takva pozicija u bilanci
predstavlja svojevrsni skriveni gubitak jer je kroz računovodstvenu logiku postepenog terećenja
troškova poduzeća u bilanci kapitalizirana vrijednost koja je već plaćena. Ukoliko je saldo
vremenskih razgraničenja aktivan' potrebno ga je eliminirati iz knjigovodstvene vrijednosti
imovine poduzeća jer označava veće isplate razgraničene za budućnost od rezerviranja buduće
dobiti. Obrnuto, pasivni saldo vremenskih razgraničenja" je spontani izvor financiranja
poslovanja poduzeća, nastao primjenom računovodstvene filozofije. Pri tome pasivni saldo
vremenskih razgraničenja ne predstavlja ujedno i obvezu poduzeća.

6. POJASNITI TRETMAN NEDODIRLJIVE IMOVINE PRILIKOM PROCJENE

VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA MEODOM KNJIGOVODSTVENE
VRIJEDNOSTI.

Procjena imovine temeljem bilance trebala bi se oslanjati samo na tzv. dodirljivu, opipljivu
imovinu. Naime, nedodirljiva (neopipljiva) imovina po pravilu, nema neku realno ostvarivu,
utrživu vrijednost kao imovina sama po sebi. Nedodirljiva imovina u bilanci obuhvaća, na
primjer, patente, licence, autorska prava, prava na model, žig, uzorak, zaštitni znak ili zaštićeno
ime te realizirani, plaćeni goodwill. Već i letimičnim pregledom karakterističnih oblika
nedodirljive imovine jasno se može zaključiti da se najveći dio tako računovodstveno
kapitalizirane imovine teško može realizirati u novčanom obliku. Zbog toga je i logično da se
pod vrijednošću poduzeća predstavljenom njegovom imovinom uzima samo ona dodirljiva
imovina.

7. POJASNITI METODU KORIGOVANE KNJIGOVODSTVENE VRIJEDNOSTI

PREDUZEĆA?

Korigovana knjigovodstvena vrijednost je neto aktiva koja se utvrđuje na osnovu razlike između
korigovane aktive (umanjene za gubitak iskazan u aktivi) i korigovanih obaveza uvećanih za
korigovana dugoročna rezervisanja i korigovana pasivna vremenska razgraničenja. Iz ovog
slijedi da utvrđivanju korigovane knjigovodstvene vrijednosti prethodi korekcija bilansa.
Korekcija bilansa se vrši u onim slučajevima kada bilans nije sačinjen u skladu sa propisima o
bilansiranju i računovodstvenim standardima. U takvim okolnostima revizor ili procjenjivač
ispituje sve bilansne pozicije i one bilansne pozicije koje nisu procjenjene u skladu sa propisima
o bilansiranju i računovodstvenim standardima procjenjuje po tim propisima i standardima. Tako
se dolazi do korigovanog bilansa na osnovu koga se utvrđuje korigovana knjigovodstvena
vrijednost.

8. POJASNITI METODU REPRODUKCIJSKE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Reprodukcijska ili zamjenska vrijednost imovine i obveza, jednaka je vrijednosti koja pokazuje
vrijednost zamjene postojeće dugotrajne imovine novom imovinom. Ta je vrijednost potrebna
ako poduzeće zbog nekog razloga želi započeti poslovanje s novom tehnologijom ili primjerice
započeti poslovanje na nekoj drugoj lokaciji.

Sadašnja vrijednost fiksne imovine = Novonabavna vrijenost fiksne imovine x (Vijek eektuiranja
fiksne imovine – starost fiksne imovine) / Vijek efekturianja fiksne imovine

Zamjenska (reprodukcijska) vrijednost Ova metoda se može primjenjivati u sljedećim

slučajevima:

 „kad poduzeća koja se šire i procjenjuju (važe) da li preuzeti (acquisition) neko postojeće
poduzeće koje postoji na tržištu ili izgraditi novi primjereni kapacitet proizvodnje roba ili
usluga,
 u slučaju kada dioničari (vlasnici općenito) procjenjuju da li se isplati prodati (ili
likvidirati) svoje poduzeće ili neki njegov dio (kapacitet) i sagraditi novi,
 kada poduzeće posjeduje izuzetno vrijednu imovinu koju dioničari (vlasnici) ţele
realizirati. U ovom slučaju često je riječ o nematerijalnoj imovini (patent, inovacija,
položaj na tržištu, prava na nekom tržištu, netržište i dr.) koju se želi prodati u trenutku
najveće vrijednosti i osnovali novo, praktično istovjetno poduzeće.

9. KAKO SE VREDNUJU POJEDINI IMOVINSKI OBLICI KOD METODE

REPRODUKCIJSKE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Sadašnja vrijednost fiksne imovine = Novonabavna vrijednost fiksne imovine x ( (Vijek

efektuiranja fiksne imovine – starost fiksne imovine) / Vijek efektuiranja fiksne imovine)

Novonabavna vrijednost fiksne imovine = Knjigovodstvena nabavna vrijednost x faktor

poskupljenja za broj godina od nabavke do trenutka procjene
 10. POJASNITI METODU LIKVIDACIJSKE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Kod likvidacione metode procjene polazi se od pretpostavke da će preduzeće prestati s radom i

da će njegova imovina biti izložena prodaji. Pri tome se podrazumijeva da je preduzeće u krizi
zbog čega je prinuđeno da rasproda raspoloživu imovinu.

Dakle, ovaj metod ima naročit značaj u sljedećim okolnostima:

 ukoliko bi se poslovanje nastavilo, projektovani neto novčani tok bio bi niži u poređenju
s vrijednošću imovine kojom preduzeće raspolaže, pa ono više vrijedi ,,mrtvo“
nego ,,živo" (kad posluje, a smanjuje kapital). Tada likvidaciona vrijednost preduzeća
može biti i njegova maksimalna vrijednost i za vlasnike jedini upotrebljiv indikator
vrijednosti;
 ukoliko bi se poslovanje nastavilo, projektovani neto novčani tok dovoljno bi bio nizak
da bi likvidaciona vrijednost bila skoro jednaka prinosnoj vrijedno- sti. U takvoj situaciji
neki vlasnici preferiraju likvidaciju, dok su drugi za nastavak rada. Tada se obje
vrijednosti, prinosna i likvidaciona, mogu uzeti u obzir prilikom odabira vrijednosti
preduzeća.

11. KAKO SE VREDNUJU POJEDINI IMOVINSKI OBLICI KOD METODE

LIKVIDACIJSKE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Prema strukturi bilansa stanja, procjena likvidacione vrijednosti bi trebalo da se odvija na

sljedeći način:

 Nematerijalna ulaganja treba pokušati da se posebno procijene i da se posebno prodaju.

 Vrijednost zemljišta, koju opština pri eksproprijaciji zemljišta nadoknađuje, budući da
odgovara najnižoj cijeni, može biti prihvaćena kao likvidaciona vrijednost.
 Građevinskim objektima treba pojedinačno utvrđivati prodajnu vrijednost, na čiju će
visinu naročito uticati funkcionalnost objekta i mogućnost njegove višestruke upotrebe i
korišćenja za druge svrhe.
 Kod procjenjivanja likvidacione vrijednosti opreme treba uzeti u obzir, pored
postojećeg tehničko-tehnološkog stanja, zatim ekonomsko-tehničke zrelosti i stepen
amortizovanosti i održavanja, a naročito funkcionalnost i sposobnost upotrebe na drugom
mjestu (poslije prodaje), kao pojedinačne ili kao cijene linije opreme. Tu treba uzeti u
obzir troškove demontaže i montaže koji bi bili neophodni pri prodaji svake pojedinačne
opreme (pri prodaji ,,na komad").
 Likvidaciona vrijednost zaliha može biti ista, ako ne i niža od njihove cijene koštanja.
 Likvidaciona vrijednost dugoročnih finansijskih ulaganja i kratkoročnih
potraživanja je odgovarajuća vrijednost koja će moći realno da se vrati (za uložena
sredstva) ili naplati.
  Obaveze (dugoročne i kratkoročne) treba da budu procijenjene u visini realnih
mogućnosti njihovih isplata, tj. vraćanja.
12. NAVESTI KORAKE LIKVIDACIJSKE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA?

Pri procjeni likvidacione vrijednosti procjenitelj treba da:

 pribavi bilans stanja na dan procjene,

 upotpuni bilans stanja (ukoliko je potrebno) imovinom koja nedostaje, a pouzdano se zna
da pripadaju imovini preduzeća,
 procijeni pojedinačno sve pozicije bilansa stanja,
 prosuđuje da se sredstva najpovoljinje prodaju,
 utvrdi bruto likvidacionu vrijednost,
 umanji bruto likvidacionu vrijednost za direktne i indirektne troškove,
 doda dobitak ili oduzme gubitak tokom likvidacionog perioda,
 oduzme likvidacionu vrijednost obaveza,
 diskontuje na sadašnju vrijednost prethodne iznose, zavisno od vremena likvidacije,
izračuna likvidacionu vrijednost kapitala (vrijednost likvidacionog ostatka).