Poslovne finansije

1. Vrijednosni papiri- vrste i osobine.

Vrijednosnim papirima, u smislu Zakona, smatraju se dugoročni i kratkoročni vrijednosni

papiri emitirani u seriji. Kratkoročni vrijednosni papiri su vrijednosni papiri sa rokom
dospijeća do godinu dana. Dugoročni vrijednosni papiri su dionice i obveznice. Kratkoročni
vrijednosni papiri su varanti, blagajnički i komercijalni zapisi, trezorski zapisi i certifikati o
depozitu. Dionica je vlasnički vrijednosni papir kojeg emitira dioničko ili drugo društvo, u
skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje, poslovanje, upravljanje i prestanak
privrednih društava i odredbama ovog Zakona. Dionice iste klase sadrže ista prava i kada su
emitirane u različitim serijama. Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji imaocu daje
pravo na naplatu glavnice i kamata, odnosno drugih prihoda u skladu sa zakonom odnosno
odlukom o emisiji. Obveznice se mogu emitirati prema: načinu osiguranja prava iz obveznice,
roku dospijeća obaveze emitenta, načinu ostvarivanja prava na kamatu, prinosu, načinu
ostvarivanja prava na povrat nominalnog iznosa i prema posebnim pravima iz obveznice.

Osobine vrijednosnih papira:

1.uska povezanost između isprave i prava, drugim riječima bez isprave nema vrijednosnog papira, pa se
zato kaže da je pravo utjelovljeno (inkorporirano) u ispravi.

2. pravo iz vrijednosnog papira ne može nastati bez isprave

3. pravo iz vrijednosnog papira ne može se prenositi na druge osobe (fizičke ili pravne) bezisprave,

4. pravo iz vrijednosnog papira se ne može ostvariti bez isprave

5. značajka vrijednosnog papira kao pravnog posla: vrijednosni papir je uvijek formalni pravni posao

2. Modeli vrednovanja dionica

1. vrijednost za razdoblje držanja

2. modeli sadašnje vrijednosti dividende

3. modeli tržišne kapitalizacije

4. metodama vrednovanja poduzeća

5. opcijsko vrednovanje
3.Modeli vrednovanja obveznica
Zasniva se na konceptu ekonomske vrijednosti. Pojam ekonomske vrijednosti : -

- orijentiran prema budućnosti

- određuje je očekivani novčani tokovi od profitabilne imovine
- utemeljuje se kroz ovisnost rizika i nagrade
- postupak izračunavanja ekonomske vrijednosti
- prognoza budućih novčanih tokova
- procjene vijeka pritjecanja novčanih tokova
- procjena odgovarajuće diskontne stope (zahtijevane stope profitabilnosti, stopa tržišne
kapitalizacije)
- svođenje očekivanih novčanih tokova na sadašnju vrijednost

Vrednovanje obveznica određeno je karakteristikama:

nominalna vrijednost – vrijednost na koju glase obveznice

1) osnovica za obračun i isplatu kamata

2) osnovica svih potraživanja vlasnika obveznice prema emitentu 2. nominalna

(kuponska) kamatna stopa – kamata navedena na obveznici

3. dospijeće obveznice – godina u kojoj obveznice moraju biti otplaćene

4. sistem amortizacije

1) jednokratni – obveznice bez kupona

2) višekratni – anuitetne obveznice, kuponska obveznica

4. Odnos cijene obveznica i prinosa na obveznicu

Cijena i prinos imaju inverzan odnos. Kada se prinos povećava, vrijednost obveznice se smanjuje. Kada se
prinos približi 0, vrijednost obveznica se približava sumi novčanih tokova koje generiše.

5. Okvir za financijsku analizu

Finansijsko upravljanje bazira se na informacijama i rezultatima sistematskog praćenja,
prikupljanja, obrade i obračuna složenih pokazatelja finansijskog poslovanja, odnosno na
finansijskoj analizi poslovanja.
Finansijska analiza je veoma detaljno ispitivanje finansijskog i ekonomskog stanja i rezultata
poslovanja nekog preduzeća. Obavlja se na osnovu finansijskih izveštaja tog subjekta: bilansa
stanja, bilansa uspeha, izveštaja o novčanim tokovima, izveštaja o promenama na kapitalu,
napomenama, zaključnim listovima, izvodima iz poslovnih knjiga i slično.
Finansijska analiza preduzeća obuhvata analizu prinosnog, imovinskog i finansijskog
položaja preduzeća. Navodimo tipične korisnike finansijske analize i vrstu odluka koje na
osnovu nje donose:
• menadžment – na osnovu analiza donosi svakodnevne odluke o korektivnim merama u
vođenju finansija preduzeća;
• vlasnici – dolaze do zaključka da li preduzeće ima dobru perspektivu i da li je finansijski i
top menadžment uspešan;
• povjerioci – da li će njihova potraživanja biti naplaćena u toku dospeća, ili su rizična pa je
potrebno tražiti čvrsta obezbeđena potraživanja;
• banke – da li da odobre kredit preduzeću i pod kojim uslovima, odnosno sa kojim
obezbeđenjem vraćanja kredita.

6. Pokazatelj profitabilnosti

Rezultat i cilj cjelokupnog poslovanja društva je profit. Efikasnost korištenja resursa

društva i povrat uloženog kapitala utvrđuje se na temelju pokazatelja profitabilnosti.

Neto marža profita je pokazatelj, kojim se mjeri rentabilnost prometa, a dobiva se

stavljanjem u odnos zbroja neto dobiti i kamata i prihoda od prodaje. Ako je izračunata
neto marža profita u promatranom razdoblju 1,70%, a u prethodno promatranom razdoblju
1,50%, uočavamo pozitivno kretanje. Bruto profitna marža pokazuje uspješnost poduzeća,
odnosno sposobnost managementa da upravlja prodajnim cijenama, troškovima i
obujmom poslovne aktivnosti. Ukoliko se dobiveni postotak povećao u odnosu na
prethodno promatrano razdoblje došlo je do povećanja rentabilnosti. Neto rentabilnost
imovine je pokazatelj, kojim se mjeri profitabilnost zbrajanjem neto dobiti i kamata u
odnos s ukupnom imovinom. Veći pokazatelj potvrđuje i veću profitabilnost. Rentabilnost
vlastitog kapitala dobiva se stavljanjem u odnos neto dobiti i vlastitog kapitala. Ostvarena
veća neto dobit ima za rezultat i povećanje rentabilnosti vlastitog kapitala.

7. Pokazatelji likvidnosti i zaduženosti

Likvidnost je svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u

gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Poduzeća u svom poslovanju teže
očuvanju likvidnosti odnosno sposobnosti da pravovremeno podmiruju svoje obaveze.
Uspoređuju kratkoročne obveze s kratkoročnim izvorima dostupnima za podmirivanje
kratkoročnih obveza.Značajni su financijskim managerima koji donose odluke vezane za
podmirivanje obveza prema dobavljačima, kreditorima, državi, ali su također značajni i
samim kreditorima i dobavljačima.

Pokazatelji zaduženosti pokazuju strukturu kapitala i putove kojima poduzeće financira

svoju imovinu. Oni određuju stupanj korištenja financijskih sredstava za koja se firma
zadužila. Poduzeća sa značajno visokim stupnjem zaduženosti gube financijsku
fleksibilnost, mogu imati probleme pri pronalaženju novih investitora, a mogu se suočiti i
s rizikom bankrota. Zaduženost nije nužno loša, naime, ukoliko je stupanj zaduženosti pod
kontrolom, a posuđena sredstva se koriste na pravi način, zaduženost može rezultirati
porastom povrata na investirano, treba imati na umu vezu između pokazatelja zaduženosti
i pokazatelja profitabilnosti.
 8. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti nazivaju se i koeficijenti obrtaja. Pomoću pokazatelja aktivnosti utvrđuje se

koliko se efikasno koriste resursi društva u poslovnom procesu. Istovremeno, navedeni pokazatelji
prikazuju kako brzo imovina cirkulira u poslovnom procesu.

Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje koliko jedna novčana jedinica aktive stvara novčanih
jedinica prihoda.

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine pokazuje odnos jedne novčane jedinice prihoda i
kratkotrajne imovine.

Koeficijent obrtaja može se izračunavati za zalihe, kao dio kratkotrajne imovine, odnosno za različite
proizvode i za skupine proizvoda te uspoređivati vlastiti koeficijent s koeficijentima društava iste ili
slične djelatnosti. Može se izračunavati češće nego jednom godišnje.

9. Pokazatelji iz bilansa uspjeha i bilansa stanja

10. Likvidnost i solventnost

Solventnost je sposobnost poduzeća da u svakom trenutku novcanim sredstvima podmiri svoje

dospjele novčane obaveze. Solventnost je platežna sposobnost poduzeća, a utvrđuje se koeficjentom
solventnosti.

Solventnost ne treba miješati sa pojmom likvidnost, koji predstavlja sposobnost podmirivanja

kratkoročnih dospjelih obaveza.

Likvidnost je sposobnost preduzeca da obrce radni kapital.

Pokazatelji likvidnosti:

Kooeficijent tekuce likvidnosti (odnos izmedju tekuce aktive i tekucih obaveza )

Kooeficijent ubrzane likvidnosti (pokazuje nam da li su i koliko te tekuce obaveze pokrivene

unovcivom aktivom ).

11. Institucionalni investitori

Osnovna podjela:

 Investicione banke
 Osiguravajuća društva
 Penzioni fondovi
 Investicioni fondovi:
-otvoreni
 -zatvoreni
-trust fondovi

• Tradicionalno: Preuzimanje i plasiranje vrijednosnih papira kompanija, vlada i drugih

emitenata na primarnom, i pružanje brokersko-dilerskih usluga na sekundarnom tržištu

• Savremena: “Sve što investicioni bankari rade”

• Aktivnosti koje stvaraju prihodi: Primarno tržište, sekundarno tržište, trgovanje,

restruktuiranje kompanija, finansijski inžinjering, ostale aktivnosti.

• AKTIVNOSTI PODRŠKE: Kliring, istraživanje, interno finansiranje,, informacione

usluge.

• PRIMARNO TRŽIŠTE:Pokretanje emisije, uključuje razvoj i registraciju emisije

vrijednosnih papira, ;Preuzimanje emisije; uključuje otkup cijele emisije; Plasiranje
ili distribucija emisije uključuje finalnu prodaju vrijednosnih papira

• IPO-POKRETANJE: Istraživanje kompanije (due diligence); Preliminarna registracija

kod Komisije; Izrada preliminarnog prospekta i Konačna registracija emisije kod
Komisije .

 Osiguravajuća društva: “Opšte osiguranje” i “životno osiguranje”; Kratkoročno i

dugoročno investiranje; Osiguranje uz profit; Diverzificiran portfolio; Značajni
snadbjevači tržišta kapitalom

 PENZIONI FONDOVI: Najveći institucionalni investitor ; “Penzioni planovi”;

Poreske benificije ; Državna stimulacija ; Portfolio: dugi rok i sigurnost.

12. Poslovi investicijskih banaka

Poslovi kojima se bavi investicijsko bankarstvo nije ograničeno samo na poslovanje na
primarnom i sekundarnom tržištu financijskih instrumenata, nego se može podijeliti na
pet glavnih područja (Gregurek, Vidaković, 2011.): - u užem smislu – uključuje
preuzimanje rizika izdavanja i nadzora vrijednosnica, s vođenjem poslova spajanja i
pripajanja (eng. megers and aquisitions). - broking (posredničko poslovanje na burzi) –
aktivnost kojom se pruža servis kupoprodaje, a klijente se privlači cijenom i sigurnošću.
To je trgovanje na sekundarnom tržištu po nalogu klijenta. - upravljanje fondovima na
malo i veliko – na veliko zbog postizanja najboljih cijena fondova maloprodajnim
investitorima, odnosno poslovanje uz naknade; na malo znači širenje poslovanja, u
konkurenciji s komercijalnim bankama u borbi za depozite. Dio je procesa
eksternalizacije poslovanja banaka. - trading (trgovina) – oscilira na tržištu, značajno
raste kada banke ulažu veći dio resursa kapitala u vlasništvo vrijednosnica. To je
trgovanje na sekundarnom tržištu s novcem banaka kako bi se ostvarila zarada na
kratkoročnim i srednjoročnim špekulacijama. Za razliku od brokinga, kod tradinga
banka rabi svoja sredstva, ne klijentova. - prihod od kamata (eng. interest spread) – od
posuđenih sredstava, obično iz posuđivanja klijentima, držanja visoko profitabilnih
vrijednosnica ili prebijanja većih kredita drugih brokera. U ovim se poslovima
investicijski bankari koriste razlikama među kamatnim stopama na različitim tržištima.
Ovdje se također ubrajaju i poslovi arbitraže

13. Investicioni fondovi

Investiciona politika: Izjava o investiranju, prospekt, tipovi fondova, fondovi dionica, fondovi
obveznica, hibridni fondovi i novčarski fondovi

• Zatvoren fond: Fiksan broj izdatih dionica (d.d.); Povećanje kapitala emisijom novih
dionica ; Fond ne otkupljuje svoje dionice ; Trgovina dionicama na berzi ; NAV ovisi
o strukturi i vrijednosti imovine Fonda ; Cijena dionica Fonda ovisi od ponude i
tražnje na tržištu; Trgovina “at premium” ili “at discount”

OTVORENI-UZAJAMNI FOND

• Bez svojstva pravnog lica

• Kontinuirana emisija investicionih kupona
• Otkup investicionog kupona
• Uplata isključivo novcem
• Likvidnost
• Cijena investicionog kupona - neto vrijednost imovine

ZATVORENI-INVESTICIONI FOND

• Pravno lice - dioničko društvo

• Standardna emisija dionica
• Cijena dionica: ponuda-tražnja
• Investitori plaćaju troškove
• Dionice moraju biti uplaćene u novcu
Fondovi na BiH tržištima:

• Zatvoreni investicijski fond

 zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u vrijednosne papire

kojima se trguje na berzi
 zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u vrijednosne papire koji
nisu uvršteni u trgovanje na berzi
 zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u nekretnine
• Otvoreni investicijski fond

 sa javnom ponudom
 sa zatvorenom ponudom
 fond rizičnog kapitala sa zatvorenom ponudom

14. Organizacija prometa na berzi

15. Organizacija upravljanja finansijama u multinacionalnim korporacijama