SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA

SARAJEVO

Maturski rad iz Socijalne medicine

ALTERNATIVNA MEDICINA

Predmetni profesor: Učenik:

Hadžić dr. Selma Kerim Alajbegović, IV-c

Sarajevo, 2022. god.

Sadržaj:

1.0. Uvod.........................................................................................................................................2
2.0. Zdravlje.....................................................................................................................................2
2.1. Bolest........................................................................................................................................2
2.2. Faktori zdravlja i bolesti...........................................................................................................2
3.0. Alternativna medicina...............................................................................................................2
3.1. Prirodno liječenje......................................................................................................................2
3.2. Liječenje biljem........................................................................................................................2
3.3. Manipulativna terapija..............................................................................................................2
3.4 Psihološke terapije.....................................................................................................................2
3.5. Homeopatija..............................................................................................................................2
4.0. Zaključak..................................................................................................................................2
Literatura.........................................................................................................................................2

2
1.0. Uvod
Zdravlje i bolest su kompleksni pojmovi, pa ih je vrlo teško definisati. U medicinskoj
terminologiji često se suprotstavljaju ova dva termina jedan drugome. Međutim, ne postoji jasna
granica između zdravlja i bolesti. Pojedinac nikada nije zdrav u punom teoretskom smislu tog
naziva i katkad je nemoguće utvrditi granicu između fizioloških i patoloških procesa.

Na osnovu izučavanja strukture i funkcija ljudskog organizma, određene su izvjesne norme,

prema kojima se ocjenjuje neko tkivo, organ ili funkcija. Ono što se nalazi van određenih
granica, ne smatra se zdravim.

Možemo reći da se zdravlje i bolest određuju kroz ekološki pristup, kao stanja koja se
međusobno dopunjuju. Iako prelazak iz jednog stanja u drugo nije jasan, moramo pobliže
odrediti šta je zdravlje, a šta bolest.

Alternativna medicina je način dijagnostike i liječenja utemeljen na filozofskim načelima,

iskustvu i tradiciji, za razliku od službene (oficijalne) medicine, koja se temelji na naučenim
osnovama.
Čine je različiti postupci i metode: akupunktura, akupresura, kiropraktika, refleksologija,
homeopatija, antropozofska medicina, kristaloterapija, joga, autogeni trening, hipnoza, liječenje
bioenergijom, radioestezija, hidroterapija, makrobiotika i drugo.

Neke od nabrojanih metoda je tokom vremena prihvatila i službena medicina (npr. akupunkturu,
hidroterapiju),

„Najprije treba liječiti dušu, a tek onda tijelo. Bolesniku treba ponuditi najprije riječi, a tek nakon
toga i lijek.“

Hipokrat (prije gotovo 2.500 godina)

3
2.0. Slika 1. Hipokrat

Zdravlje
Za antičke filozofe i ljekare zdravlje je sklad svih fizičkih i psihičkih zbivanja u organizmu.
Danas se pojmu zdravlja, kao skladu svih organske i psihičke komponente čovjeka, dodaje još i
socijalna komponentna. Na tim premisama nikla je i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene
organizacije, prema kojoj je zdravlje više odsustvo bolesti i iznemoglosti i prema kojoj se u
pojam zdravlja nužno uključuje, kako fizičko i psihičko rako i socijalno blagostanje.

Uživanje najvećeg obima zdravlja koje se može postići jedno je od osnovnih prava svakog
ljudskog bića. Zdravlje se sve više definira kao pozitivna komponenta, koja uz fizičke i
mentalne, nužno uključuje još i emotivne, socijalne i kulturne aspekte čovjekova življenja.

Kako se može vidjeti, postoji niz definicija zdravlja. Svaka od njih, uglavnom, pokriva koncept
od kojeg se prišlo pitanju zdravlja.

Pojam fizičkog zdravlja označava skladno funkcionisanje svih organa unutar fizioloških granica.

4
Pod pojmom mentalnih zdravlja se podrazumijeva normalna inteligencija, psihička stabilnost i
normalno rasuđivanje.

Socijalno zdravlje je stanje mira i sigurnosti u kojem svaki čovjek ima pravo na školovanje, rad i
sigurnost u slučaju bolesti, iznemoglosti i starosti.

Međutim, treba istaći da su tri osnovna elementa zdravlja:

1. integritet organizma;
2. njegova funkcionalnost
3. njegova adaptibilna sposobnost

Iz ovih razloga definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mogu se staviti ozbiljne primjedbe.
Ona u velikoj mjeri apsolutizira fizičko, psihičko i socijalno zdravlje, pa po ovoj definiciji veliki
broj ljudi ne bi bio zdrav.

Zdravlje i bolest su postavljeni u suprotan položaj i isključuju biološki slijed mogućih stanja koja
se nalaze između bolesti i zdravlja. To su stanja praktički zdravih ljudi koji se žale na različite
smetnje godinama, ali normalno žive, rade i privređuju.

Pravo na zdravlje je jedno od osnovnih prava svakog čovjeka, bez obzira na rasu, vjeru, političko
uvjerenje ili socijalni položaj. Društvena zajednica je dužna da svakom pojedincu osigura
zdravstvenu zaštitu i liječenje, a isto tako i svaki pojedinac je dužan da vodi brigu o svom
zdravlju.

2.1. Bolest
Prema Saltykovu bolest je naziv za procese u organizmu, koji nastaju kada se naruši harmonija i
ravnoteža u djelovanju vanjskog svijeta na organizam i obratno, te zbivanja u organizmu oprečno
normalnim, kao posljedica unutrašnjeg uzroka.

Bolest se određuje i kao poremećaj koordinacije između strukture, funkcije i okoline čovjeka.
Možemo reći da se stanje zdravlja i bolesti određuje kroz ekološki pristup, kao stanja koja se
međusobno nadopunjuju.

Prema konceptu Thomas McKeown-a savremena patologija posmatrana prema mogućnostima

prevencije i kontrole, može se klasificirati u četiri grupe:

1. Uporne neukrotive bolesti:

- oboljenja koja nastaju u periodu fertilizacije (poremećaja jednog gena ili hromozomske

5
aberacije),
- kongenitalne malformacije (kao što su većinom mentalna retardacija, Down-ov sindrom).

2. Bolesti siromašnih koje je moguće prevenirati

- infektivna i parazitarna oboljenja,
- maligne neoplazme,
- oboljenja nervnog sistema i čula,
- oboljenja digestivnog sistema,
- nesreće, trovanja i nasilja.

3. Bolesti bogatih koje je moguće prevenirati

- prekomjerno konzumiranje hrane,
- nedostatak fizičke aktivnosti,
- pušenje.

4. Bolesti etiološki nejasno vezane za socijalni status, za koje se jasno ne zna da su vezane
za siromaštvo ili bogatstvo:
- nahlade,
- multipla skleroza,
- reumatski artritis,
- većina bubrežnih oboljenja,
- manji broj kongenitalnih oboljenja,
- industrijske bolesti i nesretni slučajevi.

2.2. Faktori zdravlja i bolesti

Zdravlje pojedinca i ljudskih grupa je ovisno o prilikama koje vladaju u životnoj sredini.
Da dođe do bolesti, ozljede, nesposobnosti, invalidnosti ili smrti, potrebno je da se udruži niz
nepovoljnih faktora, da budu prisutni uzročnici i da okolnost pogoduje toj pojavi.

Bolest je multikauzalna i posljedica poremećene ravnoteže između snaga i svojstava čovjeka, s

jedne, i uzročnika bolesti, s druge strane.

Poremećaj može nastati zbog promijenjenih snaga i osobina čovjeka i uzročnika ili zbog
promjena u fizičkoj, biološkoj ili socijalnoj sredini u kojoj se taj proces odvija, kako ističe
Žarković.

6
Poremećaj ravnoteže može nastati zbog promjena u domaćinu, u uzročniku ili u sredini:
Neposredni uzročnici mogu biti:
- živa bića (virusi, bakterije, gljivice, helminti, protozoe, biljke),
- fizikalni i hemijski faktori,
- razni psihološki uplivi.

Fizičku sredinu za ljude predstavljaju kosmos i tačka na zemljinoj kugli, gdje čovjek živi (tlo,
stan, radne i druge prostorije u kojima čovjek živi, godišnje doba, mikroklima).

Biološka sredina se sastoji od biljaka i životinja kao izvora hrane, zatim životinja i artropoda
koje su rezervoari ili prenosioci uzročnika bolesti. Ona obuhvata i genetsku uslovljenost,
fiziološke reakcije, konstitucionalne faktore i psihogene stimulacione faktore.

Socijalna sredina predstavlja sve ono što proizilazi iz ljudskog društva (ekonomski uslovi i
razvitak, tehnologija, socijalni odnosi, porodica, kultura, država), što uslovljava uslove rada i
života.

Prema Van R. Potteru postoji sedam zahtjeva optimalne sredine:

1. Ostvareno pravo na hranu, odmor, stanovanje, zasebnost i obrazovanje;
2. Sloboda od toksičnih hemikalija, nepotrebnih trauma (rada, predmeta) i bolesti koje se mogu
spriječiti;
3. Dugoročno ekološko planiranje i predviđanje;
4. Izloženost naporu da odgovara dobi, polu i drugim obilježjima;
5. Osobno zadovoljstvo uz osjećaj identiteta, bez obzira na promjene u okolini;

6. Spremnost na zajednički život, kao i komunikacija sa drugim ljudima;

7. Estetska ispunjenost i mogućnost neprekidnog traganja za ljepotom.

Faktori sredine igraju važnu ulogu u održavanju zdravlja i u nastanku bolesti. Čovjek može da
vrši povoljan utjecaj na fizičku i socijalnu sredinu:
- dobrim uslovima stanovanja,
- pravilnom ishranom,
- dobrom organizacijom radnih uslova,
- dobrom organizacijom zdravstvene zaštite,
- obrazovanjem,
- kulturom (novim naučnim istinama, umjetničkim dostignućima),
- civilizacijom (stvaranje dobara, ubrzanjem komunikacija),

7
- politikom (dobrom organizacijom zajednice),
- zdravom porodicom,
- unaprjeđenjem ekonomije i dobrom radnom atmosferom.

Nepovoljan utjecaj čovjeka na fizičku i socijalnu sredinu ogleda se:

- u lošem stanovanju,
- siromaštvom,
- migracijom,
- radom pod automatizovanim uslovima,
- prekidom rada (besparica, ekonomska kriza, nezaposlenost),
- eroziji morala,
- razaranjem porodice,
- nezdravom radnom atmosferom.

U socijalno-ekonomske uslove sredine spadaju:

- društveno-politički sistem,
- ekonomski odnosi,
- tehnološka razvijenost,
- kultura,
- obrazovanje i školski sistem,
- industrijalizacija i urbanizacija,
- sistem socijalne i zdravstvene zaštite,
- oblik porodice,
- djelovanja društvenih organizacija,
- uslovi za rad i način života,
- naučno-tehnološki razvoj.

3.0. Alternativna medicina

Oficijelna ili službena (ortodoksna) medicina se temelji na naučnim osnovama, ali i na iskustvu.
Ona je sebi izborila pravo po kojem se samo osobe školovane na medicinskim fakultetima i
školama smiju baviti dijagnostikom i liječenjem. Na tim kriterijima je utemeljena njena
legitimnost i legalitet. Prema tome sve što nudi oficijelna medicina treba da priori i zakonito.

Nasuprot tome, aktivnosti u liječenju ljudi od strane osoba koje nemaju potrebno školsko
obrazovanje i stručne kvalifikacije smatra se nadriljekarstvom.

8
Međutim, danas smo svjedoci primjene u liječenju sve većeg broja alternativne i tradicionalne
medicine. Samo u Evropi ima preko stotinu metoda koje pripadaju tome području. Ovaj pojačani
interes za alternativne metode liječenja neki sociolozi i ljekari pripisuju „krizi medicine“, koja se
manifestuje u degradaciji odnosa ljekara i bolesnika, efikasnosti i pravilnoj primjeni medicinskih
tekovina, te ekonomskim i organizacijskim teškoćama..

U upotrebi je više naziva za neoficijelnu medicinu. Najčešći su alternativna medicina,

tradicionalna medicina i granična medicina.

3.1. Prirodno liječenje

Prirodno liječenje se odnosi na prirodno liječenje. Lijek koji je nastao kao dio prirode (prirodna
bogatstva, prirodne rezerve). Prirodno liječenje je liječenje vodom, zrakom, masažom itd.

Terapeutske djelatnosti prirodne medicine uključuju: sve terapijske postupke u kojima se prema
posebnim pravilima za svaku terapeutsku metodu koriste prirodni; hemijski neobrađeni; sastojci i
preparati (ljekovito bilje, minerali, eterična ulja, medni preparati, zdrava hrana i tome slično).

Dijagnostika (odnosno analiza stanja) unutar terapijskih metoda prirodne medicine sastoji se u
fizičkom pregledu tijela, ali i uzimanja u obzir duševnog stanja i karakteristika te okoline u kojoj
se živi.

Naturopatija

Naturisti (poznati kao „nudisti“) smatraju da se tijelo može prilagoditi neobično velikom rasponu
temperaturnih promjena i da ga ne treba sputavati odjećom ako to nije prijeko potrebno.

U knjizi „Opšte upute za prirodno liječenje“, Harry Benjamin (1936) iznio je osnovne principe
naturopatije.

Prvi princip je „da svi oblici bolesti nastaju zbog istog uzroka, to jest zbog nepravilnog i
dugotrajnog nakupljanja otpadnih tvari u organizmu, zbog loših navika u životu“.
Drugi princip je „organizam uvijek teži za onim što je najbolje za pojedinca“.
Treći Benjaminov princip glasi da „tijelo sadrži energiju za ponovno uspostavljanje normalnog
stanja poznatog kao zdravlje ako se primjene prave metode koje će tijelu omogućiti da to
postigne“.

9
Benjamin je predložio pet „pravih metoda“: suzdržavanje od jela, prehrana na naučnoj osnovi,
hidroterapija, tjelovježba i higijenske mjere, te psihoterapija.

Hidroterapija

Hidroterapija se primjenjuje u hidrolječilištima, toplicama i zavodima za talasoterapiju (liječenje

morskom vodom) u saunama ili turskim kupatilima. Voda može djelovati kao stimulans ili
relaksans.

Prehrana i dijeta

Način prehrane mora biti uvjetovan terapijskim razlozima. Prehrana u terapijskom smislu, to jest
u smislu dijete, uvedena je prvi put u klasičnoj Grčkoj.

Neke vrste hrane smatraju se faktorima rizika u vezi sa specifičnim poremećajima. Potrošnja
„zasićenih“ masti nalazi se visoko na popisu rizičnih faktora.

Na zdravoj ishrani temelji se makrobiotika, nauka koja proučava sredstva i načine za što dublje
održavanje ljudskog života. Praktičari makrobiotike dijele svu hranu s više yina i na hranu sa
više yanga. Zdrava se prehrana mora temeljiti na ravnoteži ova dva tipa hrane. Ako hrana nije
uravnotežena, razviće se po njihovom mišljenju bolest. Yin hrana raste u vrućoj suhoj okolini,
sadrži više soli, naraste više, mekša je, sočnija, ima jači miris. Yang hrana je obično kisela, slana,
kraća, tvrda (stabljika, korijenje, sjemenke) i raste u hladnoj i vlažnoj sredini.

Vegetarijanska prehrana se zasniva na biljnoj hrani, a protiv uživanja mesa. Ipak, sve se više
prihvata mišljenje da prekid jedenja mesa ne smije biti drastičan. Obično su dopušteni mliječni
proizvodi i jaja, a u nekim slučajevima i riba.

Veganstvo je strogo vegetarijanstvo. Ono temelji svoju prehranu na principu ahimsa (zabrana
ubijanja živih bića kao osnovni moralni zakon budizma i janizma) i ne uzimanje nikakvih
proizvoda životinjskog porijekla.

Megavitaminska terapija sastoji se od davanja odgovarajućih vitaminskih doza i smije se

provoditi pod stručnim nadzorom.

Redukciona dijeta sprovodi se kod onih koji žele smanjiti tjelesnu težinu ili smršaviti. Te dijete
nisu, strogo uzevši, oblik prirodnog liječenja.

Liječenje jonizacijom
10
Liječenje jonizacijom zraka obuhvata primjenu posebnih naprava koje proizvode negativno
nabijene čestice zraka ili jona. Ustanovljeno je da pozitivno nabijeni joni štete zdravlju. Danas
većina ljudi živi u okolini s malo negativnih jona (u gradovima ih eliminiraju dim, prašina i para)
ili u okolini s pozitivno nabijenim česticama (npr. u zgradama s centralnim grijanjem), pa se broj
negativnih jona mora povećavati umjetnim putem.

Vježbanje vida po Batesu

Metodu je predložio dr. William H. Bates. Poboljšanje vida postiže se očnim vježbama
(pokrivanje očiju dlanovima, pomicanje i njihanje, treptanje, pljuskanje očiju vodom ujutro i
naveče, izoštravanje slike na blizinu i daljinu, pamćenje i predočavanje).

Terapija solima

Terapija solima se temelji na pretpostavci da danas našem organizmu često nedostaju neke bitne
prirodne tvari, tj. minerali ili soli koje treba nadomjestiti. Istraživanja su pokazale da nedostatak
specifičnih soli izaziva određene poremećaje. Dr.W.H Schussler (1821-1898) je vjerovao da su
sve bolesti posljedica nedostatka ili poremećene ravnoteže jedne ili više dvanaest osnovnih
tkivnih soli.

„Tkivne soli“ se mogu kupiti pojedinačno ili kao „kombinirani lijekovi“ za specifične
poremećaje u prodavnicama prirodnih lijekova i u nekim apotekama.

3.2. Liječenje biljem

Liječenje biljem obuhvata pripravljanje korijenja, lišća, stabljika i sjemenki za upotrebu u obliku
lijekova ili masti za kožu, zatim liječenje mirisom (aromaterapija), gdje se lijekovi utrljavaju u
kožu i Bachovi cvjetni lijekovi koji djeluju na duševno raspoloženje i na tijelo.

Korišteni su za ovakav specifičan vid liječenja različiti izrazi: „fitoterapija“, „botanoterapija“,

„veganoterapija“ i drugi nazivi. Od njih se nije ni jedan udomaćio osim izraza „travarstvo“.

Travarstvo

Travarstvo je donekle izvan općih tokova alternativnih terapija. Biljni lijekovi se često
primjenjuju bez savjeta travara, bez obzira na to da li ih korisnik sam bere ili kupuje u biljnoj
apoteci. I pored fantastičnog uspona farmaceutske industrije u posljednje vrijeme naglo je

11
porasla potražnja za biljnim lijekovima, tako postoje školovani travari, većina ljudi uzima biljne
lijekove na savjet prijatelja ili na osnovi pročitanih članaka i knjiga.

Mnoge rane civilizacije koristile su ljekovite biljke, a u knjigama o ljekovitom bilju

preporučivane su specifične biljke za liječenje određenih bolesti.

Slika 2. Travarstvo
Aromaterapija

Izraz „aromaterapija“ podrazumijevao je prvobitno korištenje osjetila njuha i mirisa u prevenciji

i liječenju nekih poremećaja. Benjamin Walker opisuje aromaterapiju kao jednu od metoda
disanja za poboljšanje zdravlja, tj. kao „ofreziologije“ (grč. riječ ophresis, što znači miris).
Danas se izraz aromaterapija koristi za posebnu vrstu liječenja pri čemu se sva eterična ulja ili
aromatske esencije utrljavaju u kožu ili se primjenjuju kao sredstvo za inhalaciju, dodaju
kupkama, a rjeđe se uzimaju oralnim putem.

Bachovi cvjetni lijekovi

Bachovi cvjetni lijekovi obuhvataju ljekovita sredstva pripremljena iz svjetova biljaka. Lijekovi
se propisuju kod lošeg emocionalnog stanja (tjeskoba, depresija, ogorčenje).

3.3. Manipulativna terapija

Manipulativna terapija se prakticira uglavnom izvan područja oficijelne medicine, a koristi se
više metoda.

Osteopatija

Osteopatija se prvenstveno prakticira manipulacijom zglobova radi ponovnog uspostavljanja

njihova normalnog položaja i pokretljivosti, čime se ublažava nenormalna napetost mišića i

12
ligamenta.

Pažnja osteopata je većim dijelom usredotočena na kičmu. Prilikom prvog posjeta osteopat
uzima opću anamnezu, posmatra pacijenta kako ulazi u ordinaciju, kako hoda, kako sjeda i sl.
Ispituje se područje mišićne napetosti i pokretljivosti zglobova.

Kranijalna osteopatija

Kranijalna osteopatija je metoda koja se razvila iz standardne osteopatije. Njom se liječi cijelo
tijelo, kao i glava. Terapeuti tvrde da „osjećaju“ cerebrospinalni likvor palpacijom, a uz znanje
se koristi i intuicija. On nastoji utvrditi „autonomni mehanizam“, odnosno ritmička rastezanja i
stezanja cerebrospinalnog likvora i „sliku opterećenja“ u kranijalnim tkivima.

Hiropraktika

Hiroptaktika se definira kao samostalna grana medicine specijalizovana za dijagnostiku i

liječenje mehaničkih poremećaja zglobova, naročito kičme, i njihovog djelovanja na nervni
sistem.
Glavna metoda liječenja je specifična manipulacija nepokretnog zgloba s primjenom brzog
pritiska male amplitude. Ispituju se rotacije kuka, utvrđuje povišenje mišićnog tonusa, refleksna
podražljivost, vrši se namještanje zglobova, istezanje ishijadikusa i druge manipulacije.

Masaža

Masaža je uglavnom usredotočena na meka tkiva, a glavni cilj je opuštanje mišića i napetosti.
Neki pacijenti dolaze na masažu zato što u njoj uživaju.

Slika 3. Masaža

Rolfiranje

13
Rolfiranje ili strukturna integracija je metoda manipulacije vezivnog tkiva koja teži oslobađanju
fizičkih struktura tijela radi njihovog ispravnog poravnanja. Utemeljitelj ove metode je Ida Rolf,
gdje se dubokom masažom oslobađaju duh, emocije i tijelo.

Feldenkraisova metoda

Metoda je utemeljio Moshe Feldenkrais, porijeklom ruski Jevrej, koji je započeo karijeru kao
inženjer i fizičar, a u Francuskoj radio na programima nuklearnih istraživanja.

Proučavao je mehaniku ljudskih pokreta i njenog utjecaja na ponašanje i učenje. Većina

podražaja nervnog sistema posljedica je mišićne aktivnosti na koju neprekidno djeluje sila teže.

Refleksoterapija

Refleksoterapija se zasniva na pretpostavci da „životna sila“ djeluje kroz kanale, kojih ima deset.
Počinju u nožnim prstima i protežu se do ručnih prstiju i tjemena. Prirodnim stimuliranjem tih
organa bez ikakvog lijeka „odstranjuju se nakupine otpadnih tvari, kongestije i začepljenja
energetskih prolaza, poboljšava se optok krvi i funkcija žlijezda i relaksira se cijeli organizam,
uključujući i duh“.

Primijenjena kineziologija i liječenje dodirom

Osnovni cilj primijenjene kineziologije i liječenja dodirom je traženje mišićne neuravnoteženosti

da bi se otklonio taj poremećaj. Kineziolozi smatraju da su simptomi često povezani sa
slabostima mišića.
Praktičari kineziologije znatno se razlikuju po svojim metodama. U praksi kineziologija
pokazuje velike sličnosti u vidu terapija, praktične metode izvođenja su slične kiropraktici i
masaži.
Utvrđuju se velike neuravnoteženosti pojedinih mišića i nastoji se svim silama ih ispraviti.
Terapeut obično ispituje
jednu stranu tijela, a zatim
drugu, kako bi ustanovio razlike.

14
Slika 4. Refleksoterapija
 3.4 Psihološke terapije
U psihološke terapije spadaju: psihoterapija, bihevioristička terapija, humanistička psihologija i
transpersonalna psihologija.

Psihoterapija

Psihoterapija se definira kao liječenje uma ili bolje rečeno psihe i psihološkim metodama.
Poseban pečat psihoterapiji dao je Sigmund Freud. On je ustanovio da se pacijenti pod hipnozom
mogu sjetiti traumatskih doživljaja iz svog života koje su „potisnuli“ iz svjesnog pamćenja. Ta
„potiskivanja“ su često izvor neurotskih simptoma i jakih opsesija.

Hipnoterapija

O hipnozi se obično govori kao o promijenjenom stanju svijesti, nalik u mnogome na stanje
poznato kao somnabulizam. Hipnoterapeutkinja Antonia Carr definiše svoju metodu kao
„psihoterapiju s primjenom hipnoze kao sredstva“.

Hipnoza se razlikuje od somnabulizma uglavnom po tome što nju obično izaziva hipnotizer.
Postoji i autohipnoza. Somnabulizam je stanje između spavanja i budnosti. Somnabulisti nisu
svjesni svoje okoline, ali je nesvjesno ipak moraju percipirati, jer izbjegavaju prepreke i često
izvršavaju određene zadatke kao da potpuno vladaju svojim sposobnostima.

Slika 5. Hipnoterapija

15
Autosugestija

Autosugestija ili kueizam pomaže pacijentima da nauče slušati učiteljeve savjete. Kueizam se
može naći u metodama autogenog treninga. Um treba očistiti od svih misli i svih poslovnih i
porodičnih briga. Koncentraciju moramo vježbati redovno, svakodnevno, bez iznimke – ujutro i
naveče.

Silvina metoda upravljanja umom

Začetnik ove vrste meditacije je Amerikanac meksičkog porijekla José Silva. Tehnika meditacije
se temelji na iskorištavanju poznatih saznanja o moždanim valovima kao pomoćnog sredstva za
postizanje veće mentalne discipline i djelovanja primjene snage uma. Pacijenti se nauče oslanjati
na vlastite unutrašnje rezerve i time shvataju problem, hvataju se s njim u koštac i rješavaju
probleme.

Autogeni trening

Autogeni trening je srodan kueizmu. Proces počinje onim što odvraća pažnju. Postoje dva
aspekta procesa. Prvi je osnovni pomak iz stresnog stanja, u kojem danas živi većina ljudi, na
specifično, „autogeno stanje“ koje vraća snagu i liječi. Drugi je aktivno sudjelovanje svakog
pojedinca uz uslov da je on pogodan za takav trening. To postaje dio novog načina života na
poticanju očuvanja zdravlja.

Slika 6. Autogeni trening

16
Meditacija

Postoje mnoge različite tehnike meditacije koje su namijenjene izuzetno specifičnim bolestima.
Terapija vizualizacijom i intenzivnom meditacijom su privukle veliku pažnju,

Kao terapiju vizualizacijom primjenjuje se snaga vlastite imaginacije u liječenju. Radi se o

varijanti autosugestije koja podrazumijeva relaksaciju. Pacijent vježba „opuštanje“ mišića, kaže
im se da zamisli sliku bolesti kako samo njemu izgleda, da razmišlja o načinu liječenja, o borbi
svog tijela i tjelesnih stanica protiv bolesti itd. Kod tehnike intenzivne meditacije ne traži se od
pacijenta da se koncentriše na određenu zamisao.

Biološka povratna sprega

Biološka povratna sprega je sredstvo za oslobađanje potencijala. Ona se može uspostaviti na

mnogo načina. Proces obuhvata dobivanje tekućih informacija o čovjekovim biološkim
procesima ili stanjima.

Terapija snovima

Psihoanalitičari se služe snovima svojih pacijenata da bi olakšali analitički proces. Grupa se

sastaje u određenim vremenskim razmacima. Članovi daju svoj komentar, kao da je po srijedi
njihov san. Osoba koja je prepričavala svoj san dobiva tako niz mišljenja, koja mogu biti u
skladu sa njenom procjenom. A može biti i suprotno.

3.5. Homeopatija
Homeopatija se temelji na principu prema kojem su simptomi često rezultat djelovanja
obrambenog mehanizma tj. odbijanja napada i liječenje bi trebalo usmjeriti na stvaranje
otpornosti.

Homeopati vjeruju da se djelotvornost lijeka ne može mjeriti prema njegovoj „jakosti“, već se
djelotvornost može povećati i njegovim razdjeljivanjem. Dok će ljekar propisati bolesniku sa
temperaturom lijek za njeno sniženje, homeopat će propisati lijek koji bi, kad bi ga uzeo zdrav
čovjek, povisiti njegovu temperaturu. Računa se s pretpostavkom da je temperatura način kojim
tijelo odbija bolest.

U posljednjih nekoliko godina sve veći broj ljudi priznaje prednosti tzv. komplementarne
medicine, poput travarstva, akupunkture, osteopatije i refleksologije. Većina ovih „liječenja“ ima
korijene u dalekoj historiji, a u nekim slučajevima primjenjivani su vijekovima.

17
Oni funkcionišu tako što se osoba liječi na holistički način. To znači da se tretira cjelokupna
osoba, njeno tijelo, um i duša – a ne samo simptomi koji su spolja vidljivi.

Homeopatija, u poređenju s ostalim holističkim sistemima i konvencionalnom medicinom,

predstavlja nov sistem u medicini. Pa ipak, homeopatiju su uveliko prihvatili ljekari i bolesnici
širom svijeta, budući da su njena načela i praksa u skladu sa drevnim sistemima liječenja – i da
su veoma djelotvorni. Jednostavno rečeno, ona čini da ste ne samo zdravi, već i da se dobro
osjećate.

Homeopatija je prisutna širom Evrope, Sjeverne i Južne Amerike, Indije i u više od sedamdeset
drugih zemalja.

Za homeopata, bolest je stanje temeljne neravnoteže koja se pojavljuje duboko unutar osobe i
upravo je ta neravnoteža uzrok bolesti. Simptomi pokazuju homeopatu koje lijekove treba da
koristi kako bi pomogao tijelu da samo upotrijebi prirodan način odbrane od bolesti.

Lijekovi koji se koriste u homeopatiji dobiveni su iz prirode – iz minerala i metala, biljaka i

životinja, iz bolesti čovjeka, a danas, u nuklearnom dobu, iz izvora zračenja. Novi lijekovi
stvaraju se dobro definisanim, usavršenim postupkom, pri čemu se koriste eksperimenti na
dobrovoljcima, što homeopatima pruža osnovna obavještenja koja im mogu poslužiti za
prepisivanje lijekova oboljelima.

Lijekovi koji se koriste u homeopatiji, proizvode se od materija koje se pojavljuju u prirodi, ne

uzrokujući pri tom štetu po okolinu. Količina materija koja je potrebna za proizvodnju lijekova
tako je mala da se izvori tih materija – biljke, drveće, minerali i životinje – nakon iskorištavanja
za ovu svrhu ne uništavaju.

Isprobavanje ovih materija vrši se na zdravim ljudima, koji od toga imaju koristi, a ne na
životinjama, koje pate i stradaju. Kako se homeopatija malo oslanja na tehnologiju, nisu
potrebne laboratorije za dugotrajna istraživanja i usavršavanje proizvoda, niti uključivanje
multinacionalnih kompanija za proizvodnju lijekova. Svako ko ima znanje i kome je stalo do
toga, može koristiti neku materiju i proizvoditi lijek. Budući da su homeopatski lijekovi sigurni i
ne izazivaju popratne pojave, nema potrebe za skupim testiranjem i eksperimentima.

Zanimljiv primjer koliko homeopatija može pružiti nalazimo u Bjelorusiji, zemlji čije
stanovništvo broji deset miliona ljudi. Ona je primila 75% zračenja poslije nuklearne katastrofe u
Černobilu. Čak 92% tamošnje djece je bolesne, a oboljenje od raka povećala su se sto puta.

18
Liječenje osoba oboljelih od raka od prioritetnog je značaja, a i zapadne zemlje su pritekle u
pomoć.

Ipak, konvencionalna medicina može malo toga da ponudi za dva miliona djece koja nemaju rak,
ali boluju od različitih bolesti kao što su zaostalost u rastu, učestale visoke temperature i herpes.
Poređenja radi, homeopatija može za tu djecu postići rezultate i dokazano je da ih postiže.
Dostupna je i najsiromašnijima, u zemlji gdje lijekovi na recept koštaju ponekad i čitavu
mjesečnu platu.

Prije stoosamdeset pet godina, objavljivanjem knjige Samuela Hahnemanna Organon

racionalnog umijeća liječenja, svijet je dobio novu, revolucionarnu vrst medicine. Snaga
liječenja koju je ta medicina imala pokazala se, tokom godina koje su slijedile, kroz blagotvorno
djelovanje na žrtve strašnih epidemija kolere, tifusa, žute groznice i šarlaha koje su harale
Evropom i Sjedinjenim Državama, kao i djelovanju na mnoge oblike hroničnih bolesti.

Ključni princip koji je Hahnemann razvio unutar homeopatije povezan je s holizmom, koji se
naziva „sveukupnost simptoma“. Pod time je podrazumijevao da kad nešto nije u redu kod neke
osobe, nije riječ samo o jednom ili dva simptoma ili o dijagnozi, već je u pitanju, poremećaj i u
duhu i u tijelu, uključujući i pogled na život u najširem smislu – ono što homeopati danas
nazivaju maksimalnom sveukupnošću.

Hahenmann je opširno pisao mijazmima, što je njegov naziv za nasljedne bolesti. Danas bismo
jasnije govorili o ovim bolestima kao o posljedicama i nasljednim emocionalnim traumama i
trajnim učincima nasljednih bolesti.

Nažalost, suprotstavljanje homeopatiji službene medicine naglo je poraslo početkom dvadesetog

vijeka, usprkos značajnoj podršci Hahnemannovom djelu. Ovo je, zajedno s očekivanjima da će
nauka eliminisati bolest, dovelo je do toga da je stvarno potisnuta iz medicine do 1920. godine.
Do šezdesetih godina XX vijeka ostalo je samo nekoliko njenih zagovornika. Ipak, kako je
svjetska savjest počela da se okreće ekološkim pokretima, holistički način razmišljanja dobio je
na vrijednosti u medicinskim i naučnim istraživanjima. Homeopatija, zajedno sa drugim
oblicima alternativne, holističke medicine, ponovo dobija na značenju. Čini se vjerovatnim da će
ovaj put holistički medicinski pristupi postati glavni sistemi u čvrstom, uravnoteženom stvaranju
zdravlja, prije nego sistemi za liječenje bolesti.

19
4.0. Zaključak
Prije hiljadu godina sva medicina je bila alternativna. Konvencionalna medicina kakvu
poznajemo danas tada nije postojala.

Na primjer ayurveda – drevna indijska nauka o zdravlju i životu je najstarija medicina na svijetu.

Ayurveda uključuje primjenu ljekovitih biljaka, masažu, čišćenje organizma, nauku o prehrani,
pa čak i hirurgiji.

U Sjevernoj Americi, narodni iscjelitelji su koristili filozofiju i religiju da bi pružili pacijentu

cjelokupno liječenje. Iscjelitelji bi uzeli u obzir cijelu sliku – emocionalnu, fizičku i duhovnu –
prije liječenja bolesne osobe.

Dok se konvencionalna medicina strogo usredotočuje samo na fizički problem, alternativna

medicina uzima u obzir kompletno stanje čovjeka, uključujući fizički, emocionalni, ali i duhovni
aspekt.

Čovjek još od svog postanka koristi biljke kao hranu, ali i lijek. Povezanost sa prirodom i
korištenje njezinih proizvoda važan su temelj čovjekova života. Vrlo je važno živjeti u ravnoteži
sa prirodom, jer na taj način čuvamo svoje zdravlje. Još je Hipokrat, otac medicine, smatrao da
bolest nastaje neravnotežom čovjeka i prirode.

Alternativnim metodama su se koristili i drevni iscjelitelji Kine, Tibeta, Indije i srednjeg Istoka,
starog Egipta, zatim Rimljani, Grci i mnogi drugi.

Ta drevna znanja sačuvana su i upotpunjena današnjom modernom tehnologijom i savremenim

uvdima.

U velikom broju država bavljenje nekonvencionalnim medicinskim sistemima još nije zakonski
regulisano i zbog toga određeni broj ljudi koji nisu stručni, niti obrazovani koriste svoju poziciju
da bi zarađivali na neznanju i nemoći bolesnih.

Vrlo je važno informisati se o metodi terapije kao i samom terapeutu prije upuštanja u samo
liječenje.

20
Literatura
Ćatović S. Socijalna medicina, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 1991.

Nikšić D. Praktikum iz Socijalne medicine sa teorijskim osnovama, Medicinski fakultet

Sarajevo, 2007.

Chappell P, Andrews D. Homeopatija, Esotheria, Novi Sad, 2005.

21
Datum završetka rada:

Datum odbrane rada:

Ocjena rada:

Pitanja iz rada:

1.

2.

3.

Predmetni profesor

Ime i prezime

___________________

22