SVEUČČ ILISČ TE U MOSTARU

Filozofski fakultet
Studij socijalnog rada
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ SOCIJALNOG RADA

Za internu upotrebu

VODIČ KROZ VJEŽBE

SAVJETOVANJA
IZ KOLEGIJA OSNOVE
VODIČ KROZSAVJETOVANJA
VJEŽBE SAVJETOVANJA
KOLEGIJA “OSNOVE SAVJETOVANJA ”

za internu upotrebu
Za internu
upotrebu
Autor Prof. dr. Asistentica:
Asistentica:
Josip Janković Anita Begić
Josip.jankovic@etcetera.hr socradmostar@gmail.com
Anita Begicć

[ Mostar, 2014.]
Sadržaj

KOLEGIJA “OSNOVE SAVJETOVANJA ”...................................................................................................................1

UVOD................................................................................................................................................................................3
KOJA JE SVRHA VJEŽBI?.........................................................................................................................................3
DODATAK 1...................................................................................................................................................................4
ETIČKI KODEKS SOCIJALNIH RADNIKA HRVATSKE..........................................................................................4
KAKO SE VJEŽBE PROVODE?.............................................................................................................................5
Detaljna razrada pisanja rasprave:.............................................................................................................10
KAKAV JE SUSTAV OCJENJIVANJA VJEŽBI?.................................................................................................13
UKUPNO VREDNOVANJE CIKLUSA VJEŽBI.................................................................................................14

2 Vodič kroz vježbe savjetovanja

OSNOVNI PRINCIPI EDUKACIJE, NAČIN PROVOĐENJA VJEŽBI,
IZRADE IZVJEŠTAJA I KRITERIJ NJIHOVA OCJENJIVANJA

UVOD

Prema vlastitim iskustvima stečenima najprije tijekom vlastitih edukacija, u dosadašnjem

radu u nastavi predmeta namijenjenih pripremi studenata, budućih socijalnih radnika i psihologa, za
pružanje pomoći korisnicima metodom savjetovanja i u tom kontekstu osobito provedbi vježbi
savjetovanja na više fakulteta kroz generacije, kao i onima stečenim tijekom priprema stručnjaka za
vođenje procesa savjetovanja u različito usmjerenim savjetovalištima, uočeno je da se povremeno
pojavljuju određene poteškoće kod polaznika edukacije u razumijevanju ciljeva i načina
implementacije primjenjenog modela rada. Kod toga, pokazalo se da se populacija studenata često
susreće s određenim nejasnoćama i nesnalaženjima vezanim uz pisanje izvještaja za svaku pojedinu
vježbu i njihovog vrednovanja te vrednovanja uspjeha na cjelokupnom kolegiju.
Stoga je cilj ovog “Vodiča” približiti polaznicima nastave osnovne principe rada i suradnje
tijekom izvođenja ciklusa vježbi savjetovanja, razjasniti međusobna očekivanja na relaciji student-
profesor (asistent, vanjski suradnik) te tako pripomoći lakšem svladavanju potrebnih znanja i
vještina te ostvarivanju što boljih rezultata verificiranih zadovoljavajućom ocjenom za svakog
polaznika. Uzimajući u obzir subjektivne razlike i posebnosti svakog pojedinog sudionika vježbi,
kako studenata tako i edukatora, ovaj “Vodič kroz vježbe savjetovanja” pripremljen je u svrhu
usklađivanja mogućnosti i ambicija svakog polaznika s očekivanjima edukatora. Njime se želi
polaznike vježbi unaprijed upoznati s načinom provedbe nastave i odgovarajućim pristupom u radu
kojim će, uz optimalno zalaganje, svaki sudionik zasigurno postići i optimalne rezultate.

KOJA JE SVRHA VJEŽBI?

Osnovna svrha vježbi savjetovanja je upoznati studente s učinkovitom metodom i tehnikom

pružanja psihosocijalne podrške i pomoći svim osobama kojima je takav oblik pomoći potreban
(npr. nesnalaženje u sve složenijim uvjetima socijalnih interakcija, u partnerskim i
međugeneracijskim odnosima, u stresnim situacijama različitog stupnja intenziteta i slično).

Vježbe se provode s ciljem osposobljavanja budućih stručnjaka za vrlo zahtjevno područje

psihosocijalnog rada - metodu savjetovanja - koju će oni u svom budućem profesionalnom radu biti
primorani svakodnevno primjenjivati. Upravo stoga, a i zbog kompleksnosti samog područja, te
nužnosti uvažavanja svih principa koje zahtijeva etički kodeks struke (vidi dodatak 1.), važno je da
polaznici nastave na ovom predmetu već od početka zauzmu potreban, visoko profesionalan stav
prema usvajanju ove metode i niza vještina koje su njezini sastavni dijelovi.

Kolege i kolegice studenti, da biste u svom budućem profesionalnom radu mogli istinski
humano, profesionalno i djelotvorno pružiti adekvatnu pomoći i podršku svim potrebitim osobama,
nije dovoljno samo UPOZNATI elemente tehnike savjetovanja, već je nužno što je moguće bolje i
USVOJITI svaki element, tj. OVLADATI potrebnim vještinama te STEĆI UMIJEĆE sigurnog
uspostavljanja kvalitetne, duboke i intenzivne komunikacije, vođenja interviewa i cjelokupnog
procesa savjetovanja.

3 Vodič kroz vježbe savjetovanja

 Glavni preduvjet za to je MOTIVIRAN I OTVOREN pristup vježbama koji će,
primjenom odgovarajućih metoda vrednovanja u cost-benefit analizi, dati poželjne rezultate. Do
sada se pokazalo da je osobna dobit upravno proporcionalna uloženim potencijalima i trudu.
Jednostavnije rečeno - koliko svojih sposobnosti, truda i vremena uložite, toliko ćete znanja i
vještina usvojiti i toliko ćete biti uspješan stručnjak u odgovarajućem dijelu svoga budućeg
profesionalnog rada.

Temeljna metoda rada u ciklusu vježbi savjetovanja je ISKUSTVENO UČENJE jer su

naša i svjetska iskustva pokazala da ova metoda osigurava najveći mogući učinak. Danas se ona
primjenjuje na svim suvremeno organiziranim institucionalnim i izvaninstitucionalnim
edukacijama, osobito na područjima koja karakterizira visoki stupanj kreativnosti u pristupu radu i
učenju (psihoterapija, menadžment, scena, itd.), a koristi se sve više i na tradicionalnim učilištima
koja prerastaju klasične metode učenja. Ovaj pristup zahtijeva pun i bezrezervan angažman
sudionika, jednako edukatora kao i studenta, što znači i punu koncentraciju, određeni napor i
davanje sebe u maksimalnim razmjerima, gotovo bez ostatka. No “pravila igre” su poštena; Koliko
tko uloži toliko i dobiva, a može se reći i bar 20% više od uloženog.

4 Vodič kroz vježbe savjetovanja

DODATAK 1.

ETIČKI KODEKS SOCIJALNIH RADNIKA HRVATSKE

Kao pripadnik profesije socijalnog radnika obvezujem se da ću na najbolji mogući

način izvršavati sljedeće obveze:
1. Brigu za dobrobit, sreću i zadovoljstvo osoba kojima pomažem smatrat ću svojom
primarnom obvezom.
2. Ispunjavat ću svoje obveze i dužnosti savjesno i pošteno.
3. Ponašat ću se stručno i savjesno u pružanju usluga i u funkcijama u korist onima
kojima pomažem.
4. Djelovat ću časno, pošteno i energično.
5. Poštivat ću istinsku vrijednost osoba kojima pružam usluge u mome profesionalnom
odnosu prema njima.
6. Čuvat ću tajnost svih profesionalno dobivenih informacija. Povjerljive informacije
dat ću na uvid samo u slučaju zakonske obaveze ili profesionalnog zadatka.
7. Garantirat ću da vanjski interesi ne utječu na moj profesionalni sud, nepristranost i
kompetenciju.
8. Radit ću na stvaranju i održavanju uvjeta na radnom mjestu i politike u skladu sa
standardima i praksom koju određuje ovaj Kodeks
9. Djelovat ću na promoviranju vrlina profesije socijalnog rada.
10.Djelovat ću na ostvarenju socijalnih promjena za sveopću
dobrobit čovječanstva.
Izvor: Kodeks profesionalne etike socijalnih radnika Hrvatske,
Zagreb, 1981.

KAKO SE VJEŽBE PROVODE?

Tijek svake vježbe metodološki je podijeljen u tri JEDNAKO VAŽNA dijela koja
zajednički čine smislenu cjelinu te stoga svaki dio traži optimum studentove pažnje i zalaganja:

5 Vodič kroz vježbe savjetovanja

1. TEORETSKA PRIPREMA I PROVJERA
TEORETSKOG ZNANJA

Da bi uspješno sudjelovao u provedbi praktičnog dijela svake pojedine vježbe, student prije
njenog početka treba ovladati dijelom teorijskog znanja koje se na nju odnosi i tako steći optimum
informacija koje će mu biti potrebne tijekom provedbe.

Osnovna literatura za teoretsku pripremu je:

I. J. Janković: “Savjetovanje u psihosocijalnom radu”, Et cetera, Zagreb, 2004.

II. J. Janković: „ Savjetovanje psihodinamski pristup“, Et cetera, Zagreb, 2004.

Za one studente koji žele proširiti svoje znanje o savjetovanju postoji relativno bogata
strana literatura i nešto manje bogata domaća. Ovdje preporučujemo tek uži izbor od nekoliko vrlo
kvalitetnih izvora na hrvatskom jeziku:

1. Azra Kristančić (1984.): METODE I TEHNIKE SAVJETOVALIŠNOG RADA, USIZ soc.

zaštite grada Zagreba, Zagreb

2. Charles R. Rogers (1985.): KAKO POSTATI LIČNOST, Nolit, Beograd

3. Eric Berne (1987.): KOJU IGRU IGRAŠ, Nolit, Beograd

4. Allan Pease (1991.): GOVOR TIJELA, Mladinska knjiga, Zagreb

5. Thomas A. Harris (1990.): JA SAM OK - TI SI OK, Medicinska knjiga, Zagreb

6. Gerald Corey (2004.): Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije, Naklada

Slap, Jastrebarsko

Ovaj dio teoretske pripreme student obavlja, prema prethodnoj uputi edukatora, samostalno, prije
dolaska na vježbu. Teorijska priprema je neophodna za kasniju provedbu praktičnog dijela vježbe
te se stoga pripremljenost studenata za svaku vježbu evaluira kratkim testom znanja. Test znanja se
sastoji od pet pitanja koja se odnose na sadržaj (temu) vježbe i na koja u pravilu treba dati kratke,
ali precizne odgovore. Vrijeme za provjeru znanja je 5 - 6 minuta, što je uz kvalitetnu teoretsku
pripremu sasvim dovoljno da svaki sudionik postigne maksimalni rezultat (pet bodova). Testovi ne
sadrže ista pitanja te se preporuča da se svaki sudionik pouzdaje u vlastito znanje. Rezultati
testiranja tijekom cijelog ciklusa vježbi utječu na konačnu ocjenu za predmet.

6 Vodič kroz vježbe savjetovanja

Broj Naziv nastavne jedinice Izvor Br. stranica
vjež
be
1. I. 5-16; (Predgovor i uvod)
Što je savjetovanje?
(Formiranje skupina; Životne II. 7-21; (Predgovor, uvod,
pozicije; Samoprocjene; Psihoanalitička teorija)
Aktivno slušanje; Terapijski
ugovori) Vodič kroz vježbe
2. I. 16-41; (Susret s korisnikom,
Prvi intervju intervju)
(Empatija; Poštovanje; 44-60; (Psihodinamski pristup +
Tolerancija Autentičnost; TA)
Zainteresiranost; 144-145; (Terapijski ugovor)
Jasnoća; Obrane) 109-125; (Činitelji dobre
- „Gubitak samokontrole“ II. komunikacije)
- „Razočarao sebe ili druge „ 29-36; (Objektni odnosi; struktura
ličnosti)
43-46; (Ego obrane)
59-63; PD savjetovanje (prostor,
vrijeme,okruženje)
3. I. 43-44; (Tipovi savjetovanja)
I. faza procesa savjetovanja 97-109; (Nedirektivni pristup
(Otpori) savjetovanju)
125-148; (Vještine vođenja
savjetovanja + Prva i druga faza)
II. faza procesa savjetovanja II 22-28; (Terapijski prostor)
47-54; (Otpori, korisnik)
64-78; (Pretpostavke i dinamika
PD savjetovanja)
4. I. 61-90; (Geštalt, Realitetni pristup,
Sustavni pristup, RKS)
III. faza procesa savjetovanja 148-152; (Faza postizanja uvida)
II. 37- 43; (prijenos-protuprijenos)
5. I. 91-95; (Postmoderna)
IV. faza procesa savjetovanja 152 -155; (Faza odluke i
promjena)
6. I. 155-157; (Realizacija ciljeva i
V. faza procesa savjetovanja završetak procesa savjetovanja)
II. 79-101; (razine doživljavanja i
tijek PD savjetovanja)
7. Evaluacija i supervizija – kraj I. 159-168; (Evaluacija i
vježbi supervizija)
Tablica podložna izmjeni!!! Izmjene će se najaviti na predavanjima!

7 Vodič kroz vježbe savjetovanja

2. PRAKTIČNA PROVEDBA VJEŽBE

Nakon navedene provjere teoretskog znanja počinje praktični dio svake vježbe - primjena
naučenog u konkretnim radu, proširivanje, produbljivanje i utvrđivanje stečenih znanja kroz
iskustveno učenje. Praktični rad se provodi grupno, u unaprijed određeno vrijeme, u prostorima
fakulteta. Da bi se omogućilo kvalitetno i uspješno svladavanje svake pojedine vježbe važno je da
sudionici/ce vježbi budu redovni i točni u dolascima te maksimalno angažirani u grupnom,
partnerskom i individualnom radu. Zbog specifičnih metoda i složenosti procesa rada, treba znati
da svako eventualno kašnjenje ili neopravdani izostanak pojedinog člana male grupe bitno, i to
negativno, utječe na rad grupe u cjelini te se stoga pozivaju svi studenti da pristupe vježbama s
maksimalnom odgovornošću.
U dosadašnjem radu se pokazalo optimalnim grupiranje sudionika u male četveročlane (izuzetno
tročlane) podgrupe. Rad četveročlanog tima odvija se u zasebnom prostoru. Grupe se formiraju
prije početka prve vježbe i njihovi sudionici ostaju u tom sastavu tijekom čitave edukacije. U
njihovom radu pomaže im kroz cijelu godinu asistent ili demonstrator uz stručnu potporu voditelja
vježbi.

Sadržajno vježbe prate tematske cjeline knjige J. Janković (2004.) „Savjetovanje u

psihosocijalnom radu”, Et cetera, Zagreb. Kako je osnova svakog savjetovališnog rada primjena
tehnike interview-a, u najvećem broju vježbi radi se upravo na uvježbavanju savjetovališnog
interviewa i njegovih formi tijekom faza provedbe procesa savjetovanja i to kroz sljedeće tri uloge:

1. INTERVJUER (savjetovatelj),
2. RESPONDENT (intervjuirana, osoba u procesu savjetovanja),
3. OPSERVER (promatrač tijeka interviewa, procesa savjetovanja).

Sve uloge su jednako važne, a svaka ima u edukativnom smislu svoje posebno značenje i veliku
vrijednost. Tijekom pojedine vježbe svaki student mora proći sve tri uloge, s tim da se u ulozi
opservera u pravilu nalazi dva puta u grupi od četiri člana.
Zbog lakšeg razumijevanja navodimo glavne odlike i zadaću svake od uloga:

1. INTERVJUER (savjetovatelj):

To je osoba koja vodi intervju prema zadanoj temi, u skladu sa sadržajem koji je respondent
ponudio, primjenjujući pritom što je više moguće sva načela savjetovališnog rada i ostala stečena
teorijska znanja. U svom pristupu respondentu intervjuer treba biti što autentičniji (onakav kakav je
u svakodnevnoj komunikaciji) bez straha od pogrešaka koje je nemoguće izbjeći u fazi vježbanja.
Dapače, same pogreške su često i korisne za daljnji tijek edukacije jer na njima čitava grupa može
mnogo naučiti.
Potreban pribor za ulogu intervjuera je;
Diktafon, mobitel ili mp3 (sredstvo za snimanje).

8 Vodič kroz vježbe savjetovanja

2. RESPONDENT (osoba u procesu savjetovanja):

To je “osoba zbog koje se interview ili savjetovanje i vodi”. U ulozi respondenta student/ica
treba izabrati sadržaj iz svog osobnog iskustva, primjeren zadanoj temi pojedine vježbe, o kojemu
može i želi otvoreno govoriti u grupi i pred grupom. U ovom zadatku se ne traži od studenata da
prezentiraju sadržaje čije bi iznošenje pred grupom u formi edukacijskih vježbi moglo za njih
osobno biti destruktivno ili suviše bolno. Od njih se očekuje da izabrani sadržaj bude dovoljno
ozbiljan i njegovo proživljavanje intenzivno ali do mjere da o njemu mogu govoriti maksimalno
iskreno i autentično. Ovdje treba naglasiti da se prije početka savjetovališnog rada na vježbama svi
članovi grupe obvezuju na DISKRECIJU sklapanjem ugovora o diskreciji (detaljnije vidi u
priručniku “Savjetovanje u psihosocijalnom radu”), te stoga bojazan od iznošenja autentičnih
iskustava izvan edukacijskih aktivnosti nije opravdana. Sve eventualne nedoumice oko sadržaja
razgovora mogu se riješiti u konzultaciji s voditeljima vježbi.
Uloga respondenta je vrlo bitna jer:
 kroz tu ulogu student stječe vlastito iskustvo direktnog sudjelovanja u procesu savjetovanja koje
će u budućem profesionalnom djelovanju primjenjivati u radu s korisnicima, što doprinosi ne
samo njegovoj većoj stručnosti već i višem stupnju razumijevanja i empatije prema osobama
koje će se naći u sličnoj situaciji,
 ovakvim ciljanim radom na sebi student se upoznaje sa svojim osobinama i jača svoju osobnost,
uči prepoznavati svoj sustav doživljavanja i reagiranja u emocionalno nabijenim situacijama te
stječe iskustvo dijeljenja svojih doživljaja s drugima,
 osobnim zalaganjem u ovoj ulozi student direktno utječe na kvalitetu provođenja svake pojedine
vježbe, kao i na ukupnu kvalitetu rada grupe koja se izravno očituje u korisnosti vježbe za
osobni rast i razvoj studenata i njihovu osobnu i stručnu spremnost za budući profesionalni rad s
korisnicima.

3. OPSERVER (promatrač):

To je osoba čiji je zadatak bilježiti sve što opaža, što je moguće detaljnije i preciznije,
tijekom komunikacije između intervjuera i respondenta te ukupnu atmosferu tijekom vođenja
interviewa. Primarno, opserver je usredotočen prvenstveno na rad intervjuera. Svoje analize vodi s
neutralnog (objektivnog) stajališta, nikako se ne miješajući tijekom intervjua u dinamiku i sadržaj
komunikacije. Sve uočeno što je moguće više memorira i bilježi, te po završetku intervjua pokreće
i moderira kratku raspravu utemeljenu na svojim zapažanjima o tijeku i kvaliteti vođenog intervjua.
Opserver pri svome radu mora biti što objektivniji, odgovoran prema članovima podgrupe, ali i
dovoljno kritičan i ustrajan u obrani stavova za koje je, prema vlastitom opažanju, duboko uvjeren
da se temelje na realitetu. Obzirom da interview u pravilu promatraju dva opservera, moguća su
određena odstupanja i diskrepanca u percepciji, što daje dodatni poticaj grupnoj raspravi i
osigurava veću kvalitetu grupnog rada. U grupnoj raspravi trebaju sudjelovati, iznoseći svoja
argumentirana zapažanja ili stavove oba opservera, intervjuer i sam respodent.
Za kvalitetan rad opservera potreban je uz aktivnu pažnju i otvoren pristup, kao što je već
napomenuto, i pomoćni materijal - papir i olovka.

Za rad male skupine (podgrupe) predviđa se vrijeme od 60-75 minuta, a rad je završen tek
kad svaki član podgrupe prođe kroz sve tri uloge, odnosno četiri situacije (uloga opservera se
ponavlja). Vježbe se provode tako da se svaki sudionik grupe u svakom intervjuu nalazi u drugoj

9 Vodič kroz vježbe savjetovanja

ulozi i situaciji. Zbog lakšeg snalaženja u radu podgrupe preporuča se primjena "lančanog sustava"
u rasporedu vodjenja intervjua (prvi intervjuira drugoga, drugi trećega, treći četvrtoga, četvrti
prvoga), uz napomenu da se sudionicima vježbi preporuča da radi bogatijeg iskustva ne budu
uvijek istog "startnog broja" i istog redoslijeda uloga u intervjuima.

Kada je rad male podgrupe završen svi sudionoci vježbe se okupljaju obavezno u
VELIKOJ SKUPINI na zajedničku raspravu koju vode voditelji u jednoj ili više velikih grupa.
Smisao grupne rasprave je razmjena iskustava stečenih u radu podgrupa. Rasprava počinje tako da
jedan od članova svake podgrupe (svaki puta drugi) iznese iskustvo i tijek rada u svojoj podgrupi.
Različitost sudionika, ali i različitost iskustava pojedinih podgrupa dobar su poticaj za razvoj
dinamične i zanimljive rasprave koja će rasvijetliti neke opće i specifične zakonitosti
savjetovališnog rada kojima treba ovladati, opće poteškoće koje se tijekom edukacije pojavljuju
gotovo kod svih sudionika, ali i mnoge specifičnosi vezane uz pojedini slučaj ili situaciju i
konkretne osobe. Tako sudionici dolaze do novih spoznaja, šireći vlastite vidike o sebi,
korisnicima, savjetovateljima i svojoj okolini. Za zajedničku raspravu predviđeno vrijeme je 30 -
40 minuta.

3. PISANJE IZVJEŠTAJA

Nakon praktične provedbe vježbe studentima predstoji još jedan zadatak koji trebaju
individualno obaviti, a čini ga pisanje izvještaja prema sljedećem obrascu:

1. UVOD
2. CILJ
3. METODA
4. POSTUPAK
5. REZULTATI I RASPRAVA
(rezultati se navode samo u vježbama br. 1. i 7. gdje se traži statistička obrada podataka)
Rasprava u maloj grupi – grupna dinamika
Rasprava u velikoj grupi
6. INTROSPEKCIJA
7. ZAKLJUČAK
8. KRITIKA I PRIJEDLOZI
9. LITERATURA

10 Vodič kroz vježbe savjetovanja

 Prema dosadašnjem iskustvu za kvalitetano izrađen izvještaj potrebno je, uz ozbiljan
angažman tijekom vježbe, pristupiti pisanju izvještaja u prostoru koji osigurava studentu mir i punu
koncentraciju, u što kraćem roku od završetka vježbe, dok su dojmovi, misli i kognitivna i
emocionalna iskustva još svježi. Preporuka je da se izvještaj piše istog dana, a najkasnije dan nakon
održane vježbe. Svaki od dijelova izvještaja treba pisati prema dogovorenom pravilu kako bi ovaj
zahtjevan posao ispunio svrhu i smisao zbog kojeg se obavlja, tj. služio studentu kao trajan
podsjetnik na elemente i tijek procesa savjetovanja i pomogao mu u detaljnijoj analizi i
razumijevanju stečenog iskustva na vježbama. Zbog preglednosti izvještaja preporučujemo pisati
fontom Times New Roman, veličina 12 s proredom 1,5 s obostranim poravnanjem.

1. UVOD treba sadržavati sažeti teorijski osvrt na zadanu temu vježbe. On se sastoji od svih bitnih
informacija nađenih u, za pojedinu vježbu, zadanoj literaturi.

2. CILJ obuhvaća kratko i koncizno navođenje cilja koji se želi postići pojedinom vježbom.

3. METODA - Student ovdje nabraja i opisuje u par jezgrovitih rečenica metode korištene u radu.
Tijekom pisanja izvještaja detaljnije se opisuju one metode koje se prvi puta koriste, a kada se
ponavljaju samo se nabroje.

4. POSTUPAK – Student nabraja i opisuje postupak koji je u pojedinoj vježbi korišten -

taksativno se navodi tijek rada (Na pr.: - Pisanje testa znanja; - Uvodne informacije prije početka
rada; - Rad u maloj skupini; - Rad u velikoj skupini).

5. REZULTATI I RASPRAVA

Ovdje student prvo prezentira podatke, rezultate statističke obrade ukoliko je vježba tako
strukturirana ili (što je najčešće) ispisuje tekst intervjua koji je vodio (skinuti s kasete, MP3...), a
onda komentira svako svoje pitanje, daje procjenu njegove valjanosti i ukoliko nije zadovoljan i
prijedlog novog pitanja s obrazloženjem zbog čega je ono bolje od postavljenog. Zatim daje
analizu, iznosi svoje viđenje vježbe u sve tri uloge, odnosno četiri situacije u kojima je sudjelovao,
i to sa kognitivnog (misaonog, spoznajnog) aspekta. Pretpostavka je da je student ovladao
teoretskim znanjem potrebnim za određenu vježbu te da u analizi (tijekom pisanju izvještaja)
praktičnog dijela vježbe može procijeniti vlastito poklapanje ili odstupanje od teorijom
proklamiranih načela savjetovališnog rada. U pisanju izvještaja se koristi i određenim
informacijama dobivenim od opservera i ostalih članova male grupe, a pomoći će mu i rasprava
velike grupe koja mora biti prikazana jednako kao i ona u maloj. U analizi se traži objektivan
prikaz vlastitog sudjelovanja u radu tijekom vježbe, bez pretjerane i neadekvatne samokritičnosti,
ili pak potpune nekritičnosti. Na taj način će student steći pravi uvid u svoja postignuća i
nedostatke tijekom rada te će u sljedećim vježbama moći unaprijediti kvalitetu svoga rada.

Detaljna razrada pisanja rasprave:

A) Ulogu INTERVJUERA student analizira tako da sa audiovrpce na papir prenese cijeli

interview koji je vodio sa svojim respondentom, te da proanalizira svako pitanje koje je postavio
respondentu kroz osobni komentar. Dakle, student piše raspravu uloge intervjuera ovim redom:
1. postavljeno pitanje (doslovno s audiovrpce)
2. odgovor respondenta na postavljeno pitanje (doslovno s audiovrpce)
3. komentar na vlastito pitanje

11 Vodič kroz vježbe savjetovanja

 4. ukoliko postavljeno pitanje nije dobro treba predložiti novo pitanje (s objašnjenjem zašto je
bolje od postavljenog)
5. slijedeće postavljeno pitanje ..... i tako do završetka intervjua.
U komentaru student se ne fokusira na objašnjavanje što je želio pitati ili postići pitanjem, već
razložnim argumentom analizira koliko je postavljeno pitanje po sadržaju i formi u skladu s
načelima i tehnikom vođenja savjetovališnog interviewa i što je njime postignuto. Ako je pitanje
dobro, potrebno je razložiti zašto je dobro. Ukoliko pitanje nije u skladu s načelima i tehnikom
vođenja savjetovališnog interviewa, potrebno je uvidjeti što u pitanju nije dobro te ponuditi
alternativu (zamjensko pitanje) koja je bitno bolja, odnosno koja odgovara kriterijima
savjetovališnog intervja. Važno je istaknuti da se u izvještaju ne vrednuje količina
grešaka koju student učini tijekom vodjenja intervjua, ali se vrednuje sposobnost
studenta da uvidi greške koje je učinio te da ih kroz samoanalizu ispravi i na taj
način dođe do novih spoznaja koje će ugraditi u sljedeću vježbu. Na kraju intervjua
student u nekoliko agrumentiranih rečenica daje cjeloviti osvrt na vlastiti intervju.

B) U ulozi RESPONDENTA tijekom vođenja vježbi student je često emotivno angažiran zbog
iznošenja sadržaja vlastitog iskustva te je stoga sposobnost njegova kognitivnog opažanja nešto
smanjena, što bitno otežava njegovu objektivnu analizu intervjua. Ipak, iskustva pokazuju da je i
takva analiza s pozicije same osobe koja se ne nalazi u procesu savjetovanja moguća. Pri pisanju
rasprave izvještaja o ovoj ulozi student, na temelju teoretskog znanja i stečenog iskustva na prošloj
vježbi, analizira svog intervjuera tako da prosuđuje kojim elementima dobre komunikacije odnosno
savjetovališnog intervjua i u kojoj mjeri intervjuer ovladava, odnosno što mu od toga nedostaje i na
čemu bi trebao poraditi. Analizirajući kvalitete i pogreške svog intervjuera s pozicije respondenta
student na indirektan način uči koristiti tehniku interviewa i stiče iskustvo kako korisnik u
savjetovalištu percipira savjetovatelja (pa i njega samog kada vodi interview) te kako određeni
načini vođenja interviewa utječu na tijek savjetovanja. Ako uvidi što je to što ga ohrabruje i potiče,
odnosno što ga sputava i destimulira za otvorenu komunikaciju s intervjuerom, student će lakše
shvatiti što očekuje i njegov respondent, te tako selekcionirati svoje postupke i modificirati vlastiti
način vođenja intervjua prema onome što je uočio kao dobru i poželjnu metodu vođenja intervjua.
Dakle, u ovom dijelu student ne analzira svoju ulogu respondenta prema tome kako se on u njoj
osjećao, nego prema postupcima inervjuera i vlastitom zapažanju o tome što određeno ponašanje
intervjuera poručuje respondentu, kako na njega djeluje i koliko je to u skladu s teorijom
savjetovališnog rada.

C) Uloga OPSERVERA je naizgled manje zahtjevna, već po tome što se student nalazi u
neutralnoj poziciji iz koje je lakše objektivno analizirati situaciju. Međutim, u izvještaju nije
dovoljno samo opisati ono što je student kao opserver percipirao, već to valja argumentirano
obrazložiti. I ovdje student koristi teorijsku podlogu, te prema vlastitoj percepciji i znanju, treba
proanalizirati oba intervjua u kojima nije direktan sudionik, i to tako da njegova pažnja bude
usredotočena prvenstveno na intervjuera, a tek potom na respondenta. Argumentacija je osobito
važna pri procjeni elemenata dobre komunikacije. Student mora znati argumentima obrazložiti
svoju procjenu, a ne samo iznijeti procjenu bez obrazloženja. Također, u analizi treba posvetiti
pažnju svim faktorima dobre komunikacije koji su tijekom vježbi uvježbavani, a ne samo onom
elementu na koji je pojedina vježba svojim sadržajem i zadatkom primarno usredotočena.
Dakle, zahtijeva se detaljna analiza svih uloga u sva četiri interviewa, dok se sadržaj
interviewa prenosi s audiokaseta samo u ulozi intervjuera.

U raspravi, nakon, po uputama, analizirana sva četiri intervjua slijedi:

12 Vodič kroz vježbe savjetovanja

Rasprava u maloj grupi – grupna dinamika - U ovom dijelu student ukratko opisuje rad svoje
grupe, dinamiku unutrašnjih odnosa, komunikaciju između članova.

Osim analize rada vlastite podgrupe u pisanju rasprave u izvještaju treba istaknuti u glavnim
crtama i zaključke te osobni komentar glavne rasprave u velikoj grupi. Tek tako napisana rasprava
je sadržajno cjelovita. Njena kvaliteta se procjenjuje kroz sposobnost pojedinog studenta da:
 uoči brojne bitne elemente dobre ili loše komunikacije koji su bili prisutni tijekom vođenja
svakog pojedinog interviewa,
 prepozna pogreške u radu i ponudi za njih odgovarajuću ispravnu alternativu,
 prepozna psihičku pozadinu ispoljenih ili potisnutih reakcija sudionika,
 razumije psiho-socijalnu pozadinu brojnih problema.
Ovako sadržajno cjelovita i kvalitetna rasprava jamči svakom sudioniku edukacije, uz uvjet
da je teorijski dio dobro apsolviran, vrlo visoke rezultate.

6. INTROSPEKCIJA

je dio izvještaja u kojem student analizira vlastite emocije, asocijacije, misli i ukupne
intrapsihičke procese koji se javljaju neposredno prije, tijekom i poslije vježbe, uključujući tu i
vrijeme pisanja izvještaja. Za razliku od rasprave, u kojoj je analiza utemeljena na teorijsko-
empirijskim elementima i kognitivnom aspektu, u introspekciji je naglasak na osobnom
unutarnjem doživljavanju koje je uvijek subjektivno, jedinstveno, autentično i neponovljivo.
Introspekcija se ne bavi objektivnim stanjem stvari već subjektivnim doživljajem analizirane
situacije. Njena kvaliteta ovisi o sposobnosti pojedinca da prodre, otkriva, upoznaje i proniče
vlastiti intrapsihički svijet koji je po mnogočemu različit, a ponekad čak i suprotan vanjskom
ponašanju i svijetu koji pojedinac gradi oko sebe i u kojem djeluje i živi. Velikog dijela unutarnjih
reakcija pojedinac nije u potpunosti ili uopće svjestan, već ih zadržava u podsvijesti, koja pak
značajno utječe na ukupno njegovo ponašanje. Upoznavanje tog aspekta vlastite osobnosti, pomoći
će studentu da stekne uvid u vlastito ponašanje i postupke i da bolje razumije i one postupke čiji
motivi nisu naizgled jasni, te da gradi svoju osobnost u željenom smjeru.

Preduvjet za dobru introspekciju je iskrenost prema sebi uz spremnost samoanaliziranja

određenog doživljaja. Introspekcija je uvijek osobni doživljaj i samim time ne može biti ni točna
ni pogrešna. Ona može biti istinita ili lažna, napisana s manje ili više truda, što ovisi o stupnju
iskrenosti osobe prema samoj sebi i njene motiviranosti za odgovorno shvaćanje zadatka. Istinitost
introspekcije je teško, ali ipak moguće provjeriti, no to i nije cilj voditelja vježbi. Ipak, preporuka je
= biti u najvećoj mogućoj mjeri iskren prema sebi tijekom pisanja introspekcije, jer ogromna
osobna dobit ili nasuprot toga ogromni gubitak vremena i energije u slučaju samo formalnog
ispunjavanja zadatka, bit će najveći pokazatelj uloženog truda.

13 Vodič kroz vježbe savjetovanja

 Pokazano zalaganje pojedinog sudionika u izradi introspekcije bit će takođe vrlo važan
kriterij u konačnoj ocjeni rada. Eventualne opaske voditelja vezane uz introspekciju, koje prilikom
evaluacije voditelj unosi u izvještaj studenta, uvijek su isključivo u funkciji poticanja studenta
na dodatno razmišljanje i razvijanje analitičkih sposobnosti. Jedino ograničenje koje se postavlja
studentima u analizi intrapsihičkih doživljaja je da se doživljaji neposredno ili posredno odnose na
samu vježbu, ili su potaknuti odnosima i događanjima tijekom vježbe tj. da su produkt vježbe.
Introspekciju je najbolje opisati kao “intimni dnevnik" o vježbi.

7. ZAKLJUČAK je rezime izvještaja. Zadatak je studenta da u nekoliko jednostavnih, ali

jezgrovitih rečenica izrazi bit, smisao i naučeno iz vježbe. Što je više spoznaja, to će zaključivanje
biti lakše i kvalitetnije. Zaključak ne smije biti dopunska analiza ili nastavak rasprave, već jasan i
kratak sukus izvještaja. Zaključak se treba temeljiti na teorijskoj spoznaji iz pojedine vježbe, ali i
na osobnom iskustvu studenata stečenom u provedbi vježbe i raspravi na kraju rada. Student stoga
u jednoj ili dvije rečenice treba opisati što je od određene vježbe dobio prema svom
viđenju na osobnom, za svakoga jedinstvenom području, odnosno koje iskustvo
vezano uz vježbu ili doživljaj tijekom vježbe smatra posebno značajnim.

8. KRITIKA I PRIJEDLOZI daju mogućnost studentu da izrazi svoj kritički stav, kako pozitivan
tako i negativan, o svemu što je vezano uz cjelokupan ciklus vježbi. Uvjet je da kritike i prijedlozi
budu ozbiljni i osnovani, a cilj je unaprijediti kvalitetu zajedničkog rada, na vrijeme eliminirati
eventualne propuste i dobiti povratnu informaciju od sudionika vježbi o tijeku ciklusa. Svaka
osnovana kritika i ozbiljan prijedlog se uvažavaju i, ukoliko je moguće, rješavaju. Ohrabrujemo
studente da ne zaziru od eventualnih negativnih kritika jer njima također mogu bitno unaprijediti
zajednički rad.

9.LITERATURA se navodi na kraju izvještaja. Ona upućuje na izvore kojima se student koristio u
pripremi i provedbu vježbe te je treba pisati točno i pravilno (red. broj, autor, godina, naslov izvora,
izdavač, mjesto, stranice). Primjerice:

J. Janković (2004.): “Savjetovanje u psihosocijalnom radu”, Et cetera, Zagreb, str. 19 – 28.

Navođenjem literature je pisanje izvještaja završeno. Zadnja zadaća vezana uz vježbu je

PREDAJA IZVJEŠTAJA u točno ugovorenom terminu i mjestu (bez iznimke). Izvještaj se
predaje u pravilu drugi dan od završetka vježbe kako bi ga voditelji pravovremeno mogli
pregledati, korigirati i ocijeniti. Iznimno, u slučaju nekog iznimnog događaja, potrebe za
iznenadnim i neodgodivim putovanjem i slično, student može izvještaj poslati kasnije. Ocjenjen i
korigiran izvještaj vraća se studentu dan prije sljedeće vježbe, kako bi ga student mogao pažljivo
pregledati i samim time se što kvalitetnije pripremiti za novu vježbu. Sugestije i korekcije u
izvještaju trebale bi motivirati studente da zadrže i unapređuju ono što je označeno kao kvalitetnim,
odnosno da poprave ili eliminiraju označene nedostatke. Preporuka je stoga da student
pravovremeno preuzme izvješće.

14 Vodič kroz vježbe savjetovanja

KAKAV JE SUSTAV OCJENJIVANJA VJEŽBI?

Vrednovanje (ocjena) uspješnosti rada studenta za pojedinu vježbu, kao i ukupnog ciklusa vježbi
savjetovanja, odnosno kolegiju, temelji se na tri čimbenika:

1. rezultatu provjere teoretskog znanja,

2. kvaliteti rada i zalaganju tijekom pojedine vježbe
3. kvaliteti napisanog izvještaja o provedenoj vježbi

1. PROVJERA TEORETSKOG ZNANJA kratkim testom od pet pitanja vrednuje se tako da

svaki potpun i točan odgovor vrijedi jedan (1) bod. Nepotpun ili djelomično točnan odgovor boduje
se s pola (1/2) boda. Maksimalan rezultat je prema tome pet (5) bodova a za prolaznu ocjenu treba
minimalno postići 2,5 boda.

2. KVALITETA RADA I ZALAGANJE vrednuje se procjenom voditelja koji je zadužen za

pojedinu skupinu, a zasniva se na sagledavanju aktivnosti pojedinog studenta, njegove spremnosti
za unošenjem osobnih sadržaja na kojima se radi, njegove autentičnosti i otvorenosti u davanju
vlastitih viđenja... Te komponente prate se tijekom sudjelovanja pojedinca u sve četiri uloge u
maloj grupi, tijekom kratke rasprave nakon svakog intervijua, te na konačnoj raspravi u velikoj
skupini.

3. IZVJEŠTAJ O PROVEDENOJ VJEŽBI vrednuje se plusom (+) i minusom (-), odnosno

kombinacijom tih dvaju znakova, te kosom crtom (/) ukoliko student nije prisustvovao vježbi.

MOGUĆE OCJENE IZVJEŠTAJA SU:

 Minus (-) = Ocjena kojom se ocjenjuje rad u tijeku vježbe i napisan izvještaj koji ne
zadovoljavaju ni minimum kriterija, te se stoga ni vježba ni izvještaj ne mogu priznati kao
ispunjena zadaća. Potrebno je u cjelini i “iz temelja” promijeniti pristup radu.

 Minusplus (-/+) = Granična ocjena kojom se studentu unatoč vrlo slabih rezultata priznaje
vježba i izvještaj, no uz napomenu da takav pokazani rezultat ubuduće neće biti prihvaćen kao
prolazni. To je pokušaj motiviranja studenta da ubuduće pristupi zadacima vježbe s puno više
angažmana i kvalitete u svom radu.

 Plusminus (+/-) = Prolazna ocjena, ali ocjena koja upućuje na to da većina zadataka nije
ispunjena u dovoljnoj mjeri te govori o potrebi podizanja kvalitete rada.

 Plus (+) = Zadoljavajuće ispunjena zadaća, no potrebno je uložiti dodatni napor i više truda da
bi cjelokupan rad bio iznad prosjeka.

15 Vodič kroz vježbe savjetovanja

 Veliki i mali plus (++) = Ocjena za poticaj koja govori o tome da je student premašio ocjenu +
ali još nije ravna dvoplusu. Ova se ocjena ne može se dobiti dva puta za redom (u tom slučaju
zabune ocjenjivača računa se kao +) a u konačnici se ubraja u dvopluse.

 Dvoplus (++) = Ocjena koja potvrđuje da je student u potpunosti ispunio sve zadaće i
očekivanja koja su tijekom vježbe i u izvješću postavljena pred njega. Vrlo visok doseg.

 Dvoplus u krugu (++) = Iznimna ocjena kojom se označava besprijekoran rad i

zalaganje studenta tijekom vježbe te izvanredno napisan izvještaj a u konačnoj
sumi ocjena vrijedi kao 2 dvoplusa.

Ocjena za poticaj -/+; ili +/+ se ne može dobiti dva puta

za redom!!!

Napomena: Kada student iz bilo kojeg razloga ne prisustvuje vježbi, nedolazak se obavezno
evidentira što, isto kao i za negativno ocijenjenu vježbu, podrazumijeva da ta vježba nije
odrađena i da se u konačnici ne može priznati.

16 Vodič kroz vježbe savjetovanja

UKUPNO VREDNOVANJE CIKLUSA VJEŽBI – OCJENA ZA
KOLEGIJ

Ono ovisi o prosjeku ocjena tijekom ciklusa od šest ili sedam vježbi, ovisno o napredovanju
studenata i ukupnom broju vježbi. Ocjena svake vježbe unosi se u evidencijsku listu kako bi se po
završetku ciklusa iskazalo ukupno postignuće (konačni rezultat i ocjena) za svakog studenta. O
konačnoj ocjeni ovisi da li će student ocjenu iz kolegija Osnove savjetovanja moći realizirati bez
obveze pristupanja završnom ispitu, ili će prije pristupanja ispitu morati na pismenom i usmenom
ispitu potvrditi uspješni završetak ciklusa vježbi savjetovanja.
Dakle, pokazani trud, inventivnost i stalan angažman na vježbama i u pisanju izvještaja,
visoko se honoriraju. Tako studenti koji imaju 80% i više od ukupnog broja izvještaja ocijenjenih
dvoplusom ili odgovarajućim brojem zokruženih dvoplusa (jedan zaokruženi dvoplus vrijedi kao
dva dvoplusa), oslobađaju se polaganja kolokvija i ocjena im se upisuje direktno u indeks i
prijavnicu koju predaju u terminu predroka. Nasuprot tome, u slučaju neispunjenja obveza (dvije i
više nepriznatih vježbi, bez obzira na to je li negativno ocijenjen test, izvještaj ili se radi o
izostanku ili kombinaciji loših ocjena i izostanka) studentu/ci se uskraćuje potpis iz vježbi, što
znači da student ne može pristupiti kolokviju, a samim tim ni ispitu iz kolegija Osnove
savjetovanja. U svakom slučaju student mora u sljedećoj akademskoj godini ponovno proći
cjelokupan ciklus vježbi po istim propozicijama.
Prema iskustvu dosadašnjih generacija treba reći da sve više studenata biva oslobođeno
ispita, a sve manje primorano proći iznova cjelokupan ciklus vježbi. Upravo sa željom da se taj
trend zadrži, pojača i da rezultati budu još bolji, a studenti uspješniji, ove upute su pripremljene
tako detaljno i opširno.
U skladu s pozitivnim stavom, kojim je obojen Rogersov pristup i koji njegujemo u ovim
vježbama, na početku ove akademske godine želimo Vam uspjeh u svim aspektima života i
rada, a osobito na vježbama savjetovanja!

Voditelji vježbi
savjetovanja

17 Vodič kroz vježbe savjetovanja

18 Vodič kroz vježbe savjetovanja