EMOCIONALNE EKSPRESIJE

PRIRUČNIK

Slađana Ivanišević, mr psih.

Brčko distrikt, 2022. god.
 Slađana Ivanišević
Psihološki materijal “EMOCIONALNE EKSPRESIJE“
e-mail: s.ladj.a@hotmail.com

Grafički dizajn ilustracija

Strode Design Studios Ana Šparavec
www.strodedesignstudios.hr

Lektura i korektura
Suzana Nišić

Štampa
COPY CENTAR Brčko

Za štampariju
Igor Borojević

©2022

Dopunjeno i izmjenjeno izdanje autora

Komplet “EMOCIONALNE EKSPRESIJE” sadrži:

 Podlogu sa likom dječaka

 Podlogu sa likom djevojčice
 Dvanaest različitih sličica sa emocionalnim ekspresijama koje
su kompatibilne licu dječaka i djevojčice
 Priručnik sa smjernicama za rad

Napomena

 Prije upotrebe uklonite zaštitnu foliju sa samoljepljive mase

koja se nalazi na licu dječaka i djevojčice
 U kompletu dobijate rezervnu samoljepljivu masu
 Sve sličice sa emocionalnim ekspresijama mogu se nebrojano
puta lijepiti na lice dječaka ili djevojčice
 Komplet je plastificiran, izrađen od Cannon glossy teksture
teže gramature što omogućava dugotrajnu upotrebu i
spriječava moguća oštećenja
 SADRŽAJ

1. Svrha materijala “EMOCIONALNE EKSPRESIJE”

2. Prikaz emocija i njihovih ekspresija kroz ilustracije

3. SMJERNICE ZA RAD
3.1. Opšte preporuke
3.2. Smjernice za uzrast od druge do pete godine
3.3. Procjena prepoznavanja i imenovanja emocija (5+)
3.4. Smjernice za školski uzrast
3.4.1 Obrada neugodnih emocija, događaja i relacija
projektivnom tehnikom
3.4.2 Obrada fizioloških promjena koje izazivaju emocije
3.4.3 Obrada emocija i ponašanja

4. ISKUSTVA I MIŠLJENJA STRUČNJAKA

 O autoru

1. Svrha materijala “EMOCIONALNE EKSPRESIJE”

• Dizajniran je za stručnjake različite orijentisanosti koji rade s

djecom.

• Primjenjiv je kod djece predškolskog i školskog uzrasta, u

individualnom ili grupnom radu.

• Omogućava stručnom licu da lakše ostvari kontakt i

komunikaciju sa djetetom, te da na zabavan način pristupi radu i
psihoemocionalnoj stimulaciji.

• Predstavlja učinkovit pristup za spektar teškoća s kojima se

djeca suočavaju, u čijoj pozadini stoji emocionalna otuđenost,
neprilagođeno ponašanje, odnosno slabija emocionalna regulacija.

• U radu sa djecom uzrasta od druge do pete godine, prateći

uputstva iz priručnika, kroz igru stimulišete razvoj njihove
emocionalnosti, psihomotorike i govorno-jezičkih sposobnosti.
• Kroz usmjeren razgovor, uz pomoć ovog materijala, djeca uče
da :
o Spoznaju kakve sve emocije postoje
o Imenuju svoje emocije i govore o njima
o Prepoznaju emocije kod drugih i dijele osjećanja sa drugima
o Stiču iskustvo izražavanja emocija na različite načine
o Razumiju emocionalnu reakciju na neki događaj
o Stiču sposobnost predviđanja i posljedica emocionalnih
reakcija

• Iskusni profesionalci koji rade savjetovanje sa djecom

predškolskog i školskog uzrasta, odnosno koji pružaju podršku u
prevazilaženju problema na planu emocionalnog, socijalnog,
kognitivnog ili psihološkog funkcionisanja mogu korisiti ovaj
instrument u vidu projektivne tehnike kako bi saznali više o
dječijem emocionalnom stanju, nedavnim doživljajima,
porodičnim relacijama (funkcionalnim/disfunkcionalnim), a
moguća je i primjena tokom prorade traumatičnog iskustva.
• Materijal omogućava da kroz njegovu primjenu, tokom rada s
djecom, izrazite svoju kreativnost i iznesete ideje u kombinaciji sa
profesionalnim znanjima i praktičnim iskustvima u smjeru koji će
emocionalno osnažiti dijete ili mu pomoći u razrješavanju
trenutnih psihoemocionalnih teškoća.

 Primjenom ovog materijala, uz adekvatnu responzivnost na

dječije potrebe, kroz igru, razvijamo njihov kapacitet za
mentalizaciju.

 Zašto je važna mentalizacija?

Razumijevanje sopstvenih emocija, kao i emotivnih stanja drugih
ljudi, vodi do uspješnije regulacije sopstvenog ponašanja i
izgradnje boljih interpersonalnih odnosa, što je od ključne važnosti
za razvoj funkcionalne ličnosti.
2. Prikaz emocija i njihovih ekspresija kroz ilustracije

Slika br.1 Emocionalne ekspresije s likom dječaka

Slika br. 2 Emocionalne ekspresije s likom djevojčice
3. SMJERNICE ZA RAD
 3.1. Opšte preporuke

• Izaberite LIK (djevojčice/dječaka) u skladu sa polom djeteta radi

njegove lakše identifikacije.

• Postavite ispred djeteta sve sličice emocionalnih ekspresija i

započnite provjeru poznavanja emocija sa sličicama bazičnih
emocija, te u skladu s uzrastom ili psihosocijalnom zrelošću djeteta
postepeno uvrstite i prezentujte druge emocije.

• Prijedlog za uvodni razgovor:

Emocije su sve naše reakcije ili ponašanja na neki događaj. Npr.

Kada dječak/djevojčica čuje iznenadnu buku, on/ona može da se
uplaši i to je emocija straha (zalijepite je na lice LIKA koji ste
izabrali i pokažite djetetu). Isto tako, on/ona može da bude
iznenađen/a (zamijenite prethodnu emociju sa emocijom
iznenađenja i pokažite djetetu). Ne reagujemo svi jednako na isti
događaj. Postoji mnogo različitih emocija (pokažite na sličice
emocionalnih ekspresija) koje možemo da osjećamo i one mogu
često da se smjenjuju. Zbog nekih emocija se osjećamo prijatno, a

zbog nekih neprijatno. Svaka emocija izgleda drugačije na našem

licu i svaku emociju osjećamo drugačije u našem tijelu. Važno je
znati da je u redu osjećati svaku emociju! Ne postoje neprirodni
osjećaji, samo načini za njihovo iskazivanje ponekad mogu da
budu neprimjereni. Potpuno je u redu kada smo ljuti zbog nečega,
ali je važno da tu ljutnju iskažemo na odgovarajući način, tako da
ne povrijedimo sebe i druge. U tome nam može pomoći poznavanje
i prepoznavanje emocija kao i razgovor o njima.

3.2. Smjernice za uzrast od druge do pete godine

 U početku koristite bazične emocije (sreća, tuga, ljutnja, strah,

gađenje i iznenađenje), te daljom procjenom, uzimajući u obzir
uzrast i psihoemocionalni razvoj uključite druge složenije emocije.
 Naredna primjena može biti individualna i grupna.

 IGRA UPOZNAVANJE EMOCIJA:

Izaberite sličicu sa emocionalnom ekspresijom, zalijepite je na lice
LIKA i imenujte je. Kako biste uvrstili verbalnu imitaciju, tražite
od djeteta da ponovi rečenicu. Primjer: Dječak je tužan, ponovi sa
mnom. Navedeno uradite sa svim bazičnim emocijama.
 IGRA PREPOZNAVANJA EMOCIJA:
Zatražite od djeteta da samostalno postavi određenu sličicu sa
emocionalnom ekspresijom na lice LIKA. Primjer: Učini da
izgleda srećno. Takođe, kroz ovaj primjer koristite i ostale sličice
sa emocijama.

 IGRA IMENOVANJA EMOCIJA:

Postavite na lice LIKA određenu sličicu emocionalne ekspresije i
pitajte kako se osjeća dječak/djevojčica. Npr. Postavite emociju
straha i pitajte: Kako se osjeća dječak/djevojčica? Šta je moglo da
se desi dječaku/djevojčici da se tako osjeća? Zatim, možete da
navedete situaciju prilikom koje se neko dijete uplašilo ili da
obradite tu emociju pitajući dijete: Kada si ti bio/la uplašen/a?
Nakon toga prelazite na sljedeću emocionalnu ekspresiju.

 IGRA IMITACIJE:
Okrenete pozadinu sličica i zatražite od djeteta da nasumično
izabere sličicu emocije i da je postavi na lice LIKA
dječaka/djevojčice. Dijete, potom, dobija zadatak da imitira tu
emociju. Pridružite mu se u imitaciji i odgovorite koju emociju
Vam dijete pokazuje. Ukoliko ovo radite u grupi, druga djeca
mogu da pogađaju koja emocija je u pitanju.
 IGRA SELEKCIJE PRIJATNIH I NEPRIJATNIH EMOCIJA:
Zatražite od djeteta da uz pomoć sličica svih emocionalnih
ekspresija napravi selekciju prijatnih i neprijatnih emocija. Za rad
u grupi, svako dijete može da izabere jednu sličicu sa
emocionalnom ekspresijom tako da ne vidi sličicu emocije
(prethodno okrenite sličice na njihovu pozadinu). Zatim je
potrebno da svako odredi da li je to prijatna ili neprijatna emocija,
te u zavisnosti od mogućnosti može da ispriča kada se on/ona ili
neko u njihovom okruženju tako osjećao.

Nakon svake navedene igre možete da razvijate diskusiju o

emocijima u zavisnosti od uzrasta djeteta odnosno u onoj mjeri
koliko verbalne sposobnosti djeteta to dozvoljavaju.

3.3. Procjena prepoznavanja i imenovanja emocija (5+)

 Djetetu ponudite da zajedno pogledate sličice svih

emocionalnih ekspresija.
 Pitate dijete da imenuje kako se osjeća svako pojedinačno lice
na sličici koju mu pokazujemo bez refleksije o tačnom/netačnom
odgovoru (sa strane odvajamo sličice koje dijete nije uspjelo da
imenuje i zapišemo ih ili označimo na unapred pripremljenoj Listi
emocija).
 U drugom pokušaju postavimo sve sličice ispred djeteta i
imenujemo samo one emocije koje dijete nije uspjelo imenovati i
tražimo od njega da ih pronađe među ponuđenim sličicama.
 2 boda dijete dobija samo ako u prvom pokušaju ispravno
imenuje emocije.
 Ukoliko pokaže emociju nakon što smo je mi imenovali dobija
1 bod.

Interpretacija može da se odnosi na prepoznavanje i imenovanje

emocija koje može da bude visoko (iznad 18 bodova), umjereno
(iznad 10) i nisko (ispod 10 bodova). Aktuelno se materijal više
preporučuje za edukaciju i savjetovanje u sferi poznavanja i
shvatanja sopstvenih emocionalnih stanja, shvatanja emocionalnih
stanja drugih, razvijanja metakognitivnih vještina, prevazilaženja
poteškoća (emocionalna otuđenost, slabija emocionalna regulacija,
neprilagođena ponašanja) itd. Nije mjeran instrument (još uvijek
nije sprovedeno istraživanje i standardizacija), ali ovu smjernicu
možete da koristite kao evaluaciju vašeg rada s djetetom na
početku i na kraju savjetovanja/edukacije.

3.4. Smjernice za školski uzrast

 Ukoliko ste stručno lice i radite sa djecom individualno

savjetovanje ili psihoterapiju, možete prije svake seanse (nakon
već obavljenog inicijalnog razgovara) da uvrstite u rutinu ovaj
materijal s pitanjem: Kako se danas osjećaš? Izaberi sličicu
emocije koja opisuje tebe danas.

 Djeca rano mogu da prepoznaju emocije i da ih izraze kroz

ponašanje, kroz pokrete i kroz igru, ali im je teško da ih
verbalizuju. Kada dijete ne može da Vam verbalizuje kako se
osjeća povodom neke proživljene situacije (a iskustvo pokazuje
da često dobijemo odgovor “ne znam”), iskoristite sličice
emocionalnih ekspresija kao strategiju lakšeg prepoznavanja,
kao vid uvoda u dalju obradu i otvaranje mogućnosti za
verbalizaciju.

3.4.1 Obrada neugodnih emocija, događaja i relacija

projektivnom tehnikom
 Nakon što Vi postavite sličicu sa određenom emocijom na
LIKA, možete da pitate sljedeće:
-Ispričaj mi priču o navedenoj emociji i dječaku/djevojčici?
-Šta je moglo da utiče na to da se dječak/djevojčica tako osjeća?
-Da li te ova emocija podsjeća na neku osobu ili događaj?
Pitanje formulišete u zavisnosti od toga koju ste emociju izabrali
za obradu. Ukoliko je u pitanju neprijatna emocija, možete dalje da
pitate:

-Koji događaji mogu prouzrokovati ovu emociju?

-Koje osobe mogu da izazovu ovu emociju?
-Koje ponašanje obično može da usljedi kada se neko tako osjeća?
-U kojim situacijama se ti tako osjećaš?
-Kako izgleda tvoje tijelo i šta osjećaš u njemu kada se to dogodi?
-O čemu razmišljaš u tim momentima?
-Šta obično uradiš tada?
-Na koji način si pomogao/la sebi kada si to osjećao/la?
-Šta si još mogao/la da učiniš da to prevaziđeš?
-Šta bi savjetovao/la svom prijatelju kada bi se našao u istoj situaciji?

 Drugi način je da ponudite djetetu da samostalno izabere sličicu

sa emocijom odnosno da započnete razgovor pitanjem:
 -Koji izraz trenutno odgovara ovom dječaku/djevojčici?

Pitanja, koja nakon toga postavljate, mogu da budu sljedeća:

-Iz kog razloga si izabrao baš tu sličicu?

-Šta je moglo da se desi da se on/ona tako osjeća?
-Da li bi neko drugo lice takođe odgovaralo ovom dječaku/djevočici?
-Da li bi on/ona mogao/la da osjeća nešto drugo?
-Da li ga/je nešto spriječava u tome?
-Šta mu/joj može pomoći da to prevaziđe?
-Koji izraz odgovara ovom dječaku/djevojčici kada je određeni član
porodice (mama, tata, sestra, brat, ujak…) u njegovom prisustvu?

Tokom ovakve diskusije odnosno projektivnog pristupa koji

proširujete i produbljujete u zavisnosti od slučaja, možemo da
saznamo dosta toga o dječijem emocionalnom stanju, nedavnim
doživljajima, porodičnim relacijama, te uvidimo kapacitete za
mentalizaciju i način ponašajnog, kognitivnog i emocionalnog
odgovora na negativno doživljene događaje. Sve navedeno nam
omogućava da usmjerimo dijete na razmišljanje o vezi između
doživljene emocije, misli i tjelesnih senzacija (ABC model KBT
pristupa); drugim mogućim uzrocima i načinima shvatanja
određenog događaja, načinima njihovog sublimiranja (tehnikom
kognitivne reatribucije, metakognitivnom terapijom), te možemo
da koristimo mnoge druge tehnike koje će pomoći djetetu u
prevazilaženju poteškoća.

 Obrazac formulacije nastanka problema:

VAŽNI DOGAĐAJI I ISKUSTVA
vode do razvoja
BAZIČNIH UVJERENJA
koja nas navode na predviđanje onoga što će se dogoditi
PRETPOSTAVKE
one se aktiviraju onime što se dogodi
OKIDAČI
misli prolaze kroz glavu
AUTOMATSKE MISLI
uzrokuju emocionalnu promjenu
OSJEĆANJA
utiču na ono što činimo
PONAŠANJE

3.4.2 Obrada fizioloških promjena koje izazivaju emocije

  1Likove dječaka i djevojčice možete da koristite za
prepoznavanje senzacija u tijelu odnosno možete omogućiti
djetetu da osvijesti fiziološku promjenu koju izaziva određena
emocija. Svaka emocija pobuđuje senzaciju u određenom dijelu
tijela i u skladu s tim nakon što postavite određenu emocionalnu
ekspresiju na lice dječaka/djevojčice možete da postavite
sljedeća pitanja:
-Šta može da osjeća dječak/djevojčica u tijelu kada ima ovaj
izraz lica ?
-Pokaži gdje u tijelu dječak/djevojčica može da osjeća tu emociju i
kako je osjeća?
-Da li je i ti tako osjećaš ili malo drugačije?
-Gdje je ti osjećaš?
-Da li osjećaš nešto u stomaku i kakav je to osjećaj?
-Kada se tako osjećaš šta radi tvoje srce?
-Šta rade tvoje ruke, šake ili usta kada se tako osjećaš?
Nakon toga probajte da zajedno pronađete tri rješenja koje dijete
može da koristi kada tijelo počne da daje određene znakove o
kojima ste prethodno razgovarali (npr. tehnike disanja, razgovor sa

1
Inspiracija za ovu smjernicu i način upotrebe psihološkog materijala “Emocionalne ekspresije” pronađena je u
recenziji Cvjetković S. koju možete da pročitate u dijelu Priručnika koji se odnosi na “Iskustva i mišljenja
stručnjaka”.
bliskom osobom, usmjeravanje na aktivnosti koje skreću pažnju, a
koje dijete inače voli da radi).
Tehnika “Kontrolisano disanje” je brza metoda koju možemo preporučiti
djetetu kada osjeća nelagodu. Potrebno je da se dijete koncentriše na
svoje disanje, što će mu pomoći da se opusti. Uputstvo: ovu metodu možeš
koristiti bilo gdje, a ljudi oko tebe često neće ni opaziti šta radiš. Polako i
duboko udahni, zadrži dah pet sekundi, a potom vrlo sporo izdahni. Dok
izdišeš, reci sam sebi “opusti se”. Ponavljanje ovoga postupka nekoliko
puta pomoći će ti da povratiš kontrolu nad svojim tijelom i osjetiš se
smirenijim.

Na kraju predlažem da ovaj razgovor zaokružite improvizacijom

tehnike “vrata” autora Sharon Salzberg. Polako izgovarajte
sljedeće sa određenim pauzama:
"Kada osjetimo neprijatnu emociju, možemo da zamislimo da je to
nepoželjan gost... Ali iako je nepoželjan otvorićemo mu vrata.... Sada
polako zatvori oči… Zastani i pogledaj kakav je to gost pred tvojim
vratima.... Sa interesovanjem posmatraj šta on to govori.... Kako se
ponaša....? .... Zatim, pusti ga u kuću, sjedi s njim i budi saosjećajan/na
prema njemu.... Saslušaj gosta… Pokušaj da shvatiš zašto je došao i daj
mu do znanja kada je vrijeme da ode…"

3.4.3 Obrada emocija i ponašanja

 Za rad u grupi možete da tražite od svakog djeteta da nasumično
izabere emocionalnu ekspresiju tako da ne vidi sličicu emocije.
Kada su sva djeca izabrala po jednu sličicu, podloga sa LIKOM
može da kruži do svakog djeteta, koje ima zadatak da postavi
izabranu sličicu sa emocionalnom ekspresijom na lice LIKA,
identifikuje je i ispriča svoju priču u kojoj se tako osjećao ili da
projektuje priču na LIKA. Druga mogućnost može da bude
identifikacija emocije i priča o mogućem ponašanju nekog ko
osjeća datu emociju. Diskusija može da ide u pravcu
razumijevanja drugačijih perspektiva, konstruktivnih prijedloga,
razvijanja sposobnosti prepoznavanja i predviđanja posljedica
ponašanja. Ovaj način primjene može biti i individualan.

Postavljate pitanja, osmislite radionice i razvijajte diskusiju u

smjeru onoga što želite da spoznate i stimulišete kod djeteta.
Budite maštoviti i kreativni!

4. Iskustva i mišljenja stručnjaka

Amela Bektaš, psiholog i KBT praktičar. Zaposlena u Kantonalnoj bolnici
Zenica.
“Materijal nisam koristila samo kod djece nego i kod odraslih osoba, psihijatrijskih
pacijenata i lica sa intelektualnom insuficijencijom“
Ono što ovaj materijal omogućava jeste da se emocija ne samo imenuje nego i
pokaže i tada je smanjena mogućnost nerazumijevanja. Psihološki materijal
"emocionalne ekspresije" nisam koristila samo u radu s djecom nego i sa odraslim
pacijentima jer iskustva u radu nam pokazuju da i odrasle osobe mogu imati
problema sa izražavanjem ili opisivanjem svojih emocija prilikom čega nisam
naišla na njihov otpor.

Amila Petrović, logoped i audiolog. Zaposlena u Domu zdravlja, Sarajevo.

“Materijal sam kombinovala sa drugim materijalima što je olakšalo moj rad na
poticanju govorno-jezičkog izražavanja kod djece… Ono što je odlično jeste da je
materijal plastificiran, pa se može koristiti više puta.“
Materijal je osmišljen na način da olakša učenje i izražavanje emocija. Koristim
ovaj materijal već tri mjeseca i djeca su zaista oduševljena, rado ga prihvataju.
Također materijal sam kombinovala sa drugim materijalima što je olakšalo moj rad
na poticanju govorno-jezičkog izražavanja kod djece. Djeca sa lakoćom usvajaju i
razumiju emocije, te im materijal pomaže i u razvoju mašte. Često smišljaju nove
razloge zašto je neko tužan, a neko sretan. To obično povezuju sa iskustvima koje su
oni ili neko u njihovoj okolini doživjeli. Ono što je odlično jeste da je materijal
plastificiran, pa se može koristiti više puta.
Ajla Vehab Hrusto, magistar pedagogije. Zaposlena na poziciji Voditelj
programa dječjih kreativnih radionica u KICK-u (Kreativni inovacijski
centar) pri NVO "Alternative" Kakanj.
“Kroz razgovor se može mnogo toga saznati o načinu na koji dijete provodi svoje
vrijeme kod kuće, te kako se odrasli iz njegove okoline odnose prema njemu.”
Materijal emocionalne ekspresije je korišten na dječijim kreativnim radionicama u
organizaciji udruženja Alternative Kakanj, kod djece uzrasta od 4 do 6 godina.
Najprije smo djeci približili pojam emocije, a potom smo razgovarali o bazičnim
emocijama. Djeca su na osnovu kartica emocionalnih ekspresija raspoznala
osnovne emocije, te smo iste doveli u vezu sa svakodnevnim situacijama. Kroz dalje
korištenje materijala djeca su prepoznala nove emocije i njihove nazive. Prilikom
odabira da li žele dječaka ili djevojčicu, svi su odabrali lik koji odgovara njihovom
spolu. Na osnovu emocionalnih ekspresija sa likom dječaka i djevojčice djeca su
lako raspoznavala emocije tuge, radosti, straha i ljutnje. Ostale emocije su jako
brzo naučili uz predočenje situacije koje izazivaju određenu emociju. Djeca su
igrala igru prepoznavanja emocija, te postavljala zadate emocionalne ekspresije na
podlogu lika i potom je imitirala. Za ovaj zadatak potrebno je odvojiti više
vremena, kako bi svako dijete postavilo ispravnu emociju na podlogu. Određenom
broju djece su emocionalne ekspresije poput usamljenosti i tuge, ljubavi i radosti
bile teže za raspoznati, teže raspoznaju razlike. Na primjer obje sličice i
usamljenost i tuga su stavljali kada se spomene tuga. Uz bazične emocije
razgovarali smo kada se oni osjećaju sretno, kad tužno, kada ih je strah, a kada su
ljuti. Kroz razgovor se može mnogo toga saznati o načinu na koji dijete provodi
svoje vrijeme kod kuće, te kako se odrasli iz njegove okoline odnose prema njemu.
Grupe u kojima je rađeno na osnovu materijala emocionalnih ekspresija brojale su
približno petnaestero djece. Rađeno je u pet grupa. Materijal je pogodniji za rad u
manjim grupama, zbog svoje učinkovitosti i mogućnosti boljeg razumijevanja
emocionalnih ekspresija i djece koja trebaju imitirati zadati lik.
Biljana Sušić, magistar psihologije. Od 2013.godine obavlja poslove psihologa
u Centru za mentalno zdravlje Srebrenica.
“Zbog jednostavnosti, lake primjenjivosti, ovaj materijal osim psiholozima, može
bit jako koristan bilo kome ko radi sa djecom ( u školama, predškolskim
ustanovama, bolnicama) i slično.”
Priručnik Emocionalne ekspresije, autorke mr psh Slađane Ivanišević je vrijedan i
savremen materijal koji nam olakšava rad sa djecom. Kroz ovo, autorka je
unaprijedila procjenjivanje emocionalnih stanja kod djece, olakšala uspostavljanje
kontakta i produbljivanje rada sa djecom. Obzirom da je emocionalni razvoj nešto
što je teško uhvativo, ovaj materijal je djeci dopadljiviji, lakše izraze i pokažu ono
što je verbalno teško. Takođe, kroz ovaj materijal olakšano je sticanje uvida kod
djece, u svoje ali i emotivno stanje drugih, prateći neverbalne znake. Kroz ovaj
materijal djeci je lakše prihvatiti da su i neprijatne emocije poželjne i zašto su one
bitne, da je jako bitno iskazivati svoje emocije, te kako se nositi sa tjelesnim
reakcijama koje prate emocije. Materijal takođe omogućava i kreativno korištenje,
ali i sam autor daje preporuke. Kao što su istraživanja pokazala, podsticanjem
pokazivanja i razumijevanja emocija, kod djece podstičemo jaču samokontrolu,
prosocijalna ponašanja, podstičmo emocionalnu otpornost, što će nam ovaj
materijal olakšati.

Berina Horozović, bachelor pedagogije i psihologije. Pedagog u O.Š

"Liskovac" Cazin.
“Prilikom opservacije učenika nižeg uzrasta detektovala sam ponašanja koja
pokazuju traumatska iskustva.”
Materijal sam najprije koristila sa djecom predškolskog uzrasta, gdje sam se kako
je i navedeno bazirala na bazične emocije. Potom sam materijal koristila u ustanovi
u kojoj trenutno radim na mjestu pedagoga škole. Prilikom opservacije učenika
nižeg uzrasta detektovala sam ponašanja koja pokazuju traumatska iskustva. Uz
pomoć ovog materijala olakšala sam ostvarivanje prvobitne komunikacije sa
djetetom. Razgovor bih započela igrom emocija u kojoj se postepeno nesvjesno
otkrivaju veoma značajne informacije o djetetovom životu van školske sredine.
Materijal sam također pokušala primijeniti i na rad sa odraslim osobama. Taj dio
je bio veoma zanimljiv. Razgovor je započinjao također na isti način, odnosno u
vidu igre. Interesantno je to kako svaka odrasla osoba krije dijete u sebi i da je
potreban samo mali podstrek da se to dijete otkrije. Primjenjujući ovaj materijal
uvjerila sam se po ko zna koji put na važnost perioda djetinjstva u životu jedne
individue kao i važnosti učenja djece da razumiju vlastite emocije i da izraze
vlastite osjećaje čime utječemo na njihov razvoj i uspjeh u životu.

Slađana Cvjetković, dipl. psiholog i TA psihoterapeut; Sertifikovani trener

vještina emocionalne pismenosti.
“…terapijski potencijal je neosporan jer omogućava da dijete kroz diskusiju u vezi
emocije koja se obrađuje ispolji svoj doživljaje u realnosti i da ga u interakciji sa
terapeutom obradi.”
Pored osnovne primjene koje su date u priručniku ovaj materijal mi je omogućio da
kreiram nove igre u kojima istražujemo i upoznajemo tjelesne senzacije koje se
javljaju pri emocionalnom reagovanju tako da dijete pokaže dio tijela u kojem
osjeća neprijatnost/prijatnost kada osjeća emociju i opiše ih. Na ovaj način dijete
uči da povezuje imenovane emocije sa tjelesnim senzacijama u pojedinim
dijelovima tijela čime jačamo tjelesnu svjesnost djeteta. Navedeno je pogotovo
značajno za mlađu djecu koja emocije izražavaju kroz saopštavanje tjelesnih
senzacija koje osjete (npr.boli me stomak…). Povezivanje tjelesnih senzacija u
pojedinim dijelovima tijela sa facijalnom ekspresijom i nazivom emocije je
značajan zadatak u razvijanju emocionalne pismenost kod djeteta ali i odraslih jer
nerijetko svjedočim neprepoznavanju tjelesnih senzacija od strane odraslih koje su
osnove emocionalnih reagovanja. Navedeno je takođe značajno i u radu sa
roditeljima jer im omogućava da prepoznaju koju im emociju dijete komunicira i da
adekvatno odgovore na iskazanu potrebu odnosno na ovaj način dodatno jačamo
njihove roditeljske kompetencije ali i njihovu emocionalnu pismenost.
Posebno bih se osvrnula na priručnik koji je razumljiv i koncizan, a autorka nas na
jednostavan način upoznaje sa svrhom upotrebe materijala i ciljanim oblasti
uticaja u razvoju djeteta. Smjernice za rad su jasne i prate uzrast djeteta te je iz
ovog razloga materijal lak za upotrebu, a pored profesionalaca ovaj materijal
mogu da koriste i roditelji uz smjernice za uzrast od druge do pete godine, da u igri
sa njima upoznaju njihov svijet emocija i da kroz ovu interakciju podstaknu
regulaciju istih.
Opšti utisak mi je da smo dobili koristan, praktičan i lako primjenjiv psihološki
materijal u oblasti emocionalnosti koji omogućava razvoj emocionalne pismenosti
djece, podstiče proces regulacije i njihove verbalizacije dok nama, profesionalcima,
daje slobodu u ispoljavanju kreativnosti pri planiranju aktivnosti. Takođe terapijski
potencijal je neosporan jer omogućava da dijete kroz diskusiju u vezi emocije koja
se obrađuje ispolji svoj doživljaj u realnosti i da ga u interakciji sa terapeutom
obradi.
I na kraju završila bih sa riječima Kloda Štajnera, tvorca pojma - emocionalne
pismenosti koje ukazuju na značaj postojanja ovakvih materijala u razvoju iste:
’’Kada smo emocionalno pismeni to znači da mi osjećamo osjećanja, da znamo
koja su i koliko su snažna, kao i da znamo šta ih uzrokuje u nama i drugima. Mi
smo tada naučili kako, kada i gdje da ih izrazimo i da ih kontrolišemo. Znamo kako
emocije utiču na druge i prihvatamo odgovornost za njihovo dejstvo." A da bi
navedeno postigli neophodno je da naučimo da ih prepoznajemo na osnovu
facijalne ekspresije, što nam dalje daje temelj za izgradnju emocionalne pismenosti.
 O autoru

Slađana Ivanišević rođena je 10.03.1987. godine u Šapcu,

RS. Zaposlena je na poziciji Viši stručni saradnik Psiholog u
Pododjeljenju za socijalnu zaštitu, Vlade Brčko distrikta,
BiH. Radi u oblastima socijalne, porodične i dječije zaštite
na planu prevencije, psihološke dijagnostike i savjetovanja,
te stručnih intervencija u predmetima: starateljstva,
usvajanja, poremećenih porodičnih odnosa, razvoda braka,
povjere maloljetne djece i maloljetnika u krivičnom postupku. Radi u Komisiji za
razvrstavanje djece i omladine ometene u psihofizičkom razvoju. Titulu magistra
psihologije stekla je 2013. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u
Banjoj Luci, odbranom istraživačkog rada na temu “Vaspitni stilovi roditelja u
relaciji sa osnovnim psihološkim potrebama kao konceptom self-determinacije".
Specijalizant je na Kriminalističko-policijskom univerzitetu u Beogradu. Stekla je
mnogobrojne certifikate prilikom stručnih edukacija (ACT-Acceptance and
Commitment Therapy-Centar za KBT, Banjaluka; Tretman problema u ponašanju
kod djece i mladih-EduCentar, Beograd; Rad sa sekundarno traumatizovanim
mladim osobama-PSIHOLUMINIS, Prijedor; Dijete sa traumom: od prepoznavanja
do pomoći-DPRS, Bijeljina; Kriminalističko profilisanje pedofila i nasilja nad
djecom-CPA, Beograd; Trening za stručne radnike Centra za socijalni rad u okviru
oblasti razvoja hraniteljstva i zbrinjavanja djece u hraniteljske porodice-
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske uz podršku UNICEFA;
Uvodni kurs za primjenu neuropsihološke dijagnostike-DPFBiH, Tuzla;
Internacionalni Kongres dječije i adolescentne psihoterapije I i II BHIDAPA itd.)