Professional Documents
Culture Documents
Odsjek za pedagogiju
Sadraj:
1. Uvod
2. to znamo o bullyingu?
4. Zakljuak
11
5. Literatura
12
1. Uvod:
Nasilje meu djecom u koli nije nikakva novost. injenica da se neka djeca esto
nalaze kao mete svojih vrnjaka je fenomen koji je opisan u mnogo znanstvenih istraivanja.
Iako su mnogi upoznati sa problemom nasilnik-rtva, tek se relativno nedavno, u ranim
sedamdesetim godinama 20. stoljea sistematino prilazi istraivanju nasilja meu vrnjacima
u koli. Snaan interes za prouavanje date problematike se prvo javio u vedskoj, te se jako
brzo proirio na ostale Skandinavske zemlje, i ostatak Europe. Zanimanje za bullying dodatno
je naraslo tragedijom u Norvekoj u kojoj su 1982. tri djeaka, starosti od 10 do 14 godina,
poinila samoubojstvo zbog konstantnog i okrutnog maltretiranja od strane njihovih vrnjaka.
Mediji koji su prenijeli vijest potaknuli su cijeli niz reakcija u dravi koje su dovele do
osmiljavanja kampanje protiv nasilnitva u koli koja je uvedena u primjenu od strane
ministarstva obrazovanja u jesen 1983. godine.
2. to znamo o bullyingu?
Bullying se moe definirati kao opetovano izlaganje uenika negativnim akcijama
drugog ili drugih uenika.1Te negativne akcije mogu biti agresivne prirode poput verbalnog i
fizikog nasilja, ali obuhvaaju i neke manje primjetne metode omalovaavanja poput
namjernog zanemarivanja pojedinca u grupi ili nedostatka uvaavanja tueg miljenja. Tako
razlikujemo pojmove direktnog i indirektnog bullyinga. Pojam bullying takoer implicira
izvjestan disbalans u snazi, fizikoj ili psihikoj. rtva tako ima potekoe u svojoj obrani
pred nasilnikom i obuzima ga osjeaj bespomonosti. 2Niz statistikih istraivanja pokazuje da
su djeaci vie izloeni nasilju u kolama od djevojica. 3 Takoer, meu djeacima se ee
javlja direktno nasilnitvo, dok djevojice pribjegavaju indirektnim metodama otuivanja
rtava, poput irenjem glasina ili manipuliranjem. Ista istraivanja pokazuju da roditelji
rtava, a naroito nasilnika, nisu svjesni problema i ne priaju s djecom o tome.
Uz problem nasilja u koli veu se nekoliko predrasuda. Jedna od njih je da se nasilje
odvija na putu do ili iz kole, a ne u samoj ustanovi. Norveka i vedska istraivanja Dana
Olweusa razbila su taj mit podatcima iz kojih se da iitati da je gotovo dvostruko vie
uenika bilo izloeno nasilju u samoj koli, nego na putu. kola je nedvojbeno mjesto gdje se
veina ovakvog nasilja odvija. Ipak, kolarci su napomenuli da su u sluajevima bullyinga van
kole preputeni sami sebi jer ne postoji mogunost uplitanja uitelja 4, te istaknule vanost
zatite djece i van samih kolskih zidova. Druga predrasuda koja se vee uz bullying je ta da
je potonji prvenstveno problem velikih gradova. Podatci norvekih dravnih istraivanja
pokazuju da ne postoji statistiko odskakanje u postotcima djece nasilnika i rtava Osla,
Bergena i Trondheima, tri velika Norveka grada,i djece koja ive u provinciji. 5 tovie,
gradska djeca su pokazala da u njihovim sredinama postoji visoka svijest o bullyingu te da se
o njemu puno vie pria u obitelji i koli.Jo jedno popularno miljenje je da se pojava
bullyinga razmjerno poveava sa veliinom kola i brojem uenika u razredu. No i ova teza ne
dri vodu, po statistikim podatcima sa ireg Stockholmskog podruja prikupljenim u dva
navrata tokom sedamdesetih, jednim Finskim istraivanjem iz osamdesetih, i nedavnim
1
D. Olweus. Bullying at school what we know and what we can do, Oxford, Blackwell
Publishing, 1993., str. 9
2
Isto, 10.
3
Isto, 18.
4
Isto, 21.
5
Isto, 23.
Norvekim ispitivanjem koje je obuhvatilo 700 kola, veliina razreda ne ni u kojoj mjeri ne
utjee na nasilje meu djecom.6
Bitan faktor u prevenciji bullyinga je uiteljsko nadgledanje. Niz studija pokazalo je
da pojaana prisutnost nastavnika u vremenu uine i na velikim odmorima efektivno suzbija
sve vrste bullyinga, a naroito onu direktnu.7 Naravno, to vrijedi samo ako spomenuti
nastavnici obraaju panju i ako su spremni intervenirati za vrijeme predaha. Aktivnost i
stavovi osobe koja predstavlja autoritet u uionici su od presudnog znaaja za suzbijanje ili
pojavu nasilja meu uenicima, a ono moe imati dalekosene posljedice. Uenici koji trpe
nasilje u koli esto se znaju naviknuti na mentalitet rtve i ponaati se tako i kasnije u ivotu.
Isto tako, djeca nasilnici mogu poprimiti agresivne osobine koje e ga nakon izlaska iz
kolskih klupa dovoditi u neprilike.8
to karakterizira rtvu? Jasna slika je isplivala koncem osamdesetih i moe se
primijeniti na oba spola. Tipine rtve su znatno nesigurnije od svojih vrnjaka. One su
povuene, tihe i osjetljive. Na agresivno ponaanje reagiraju povlaenjem i tako ne pruaju
velik otpor nasilniku. Pate od niskog samopouzdanja i za posljedicu imaju negativno miljenje
o sebi. Zbog toga su nespretni u socijalnim interakcijama i najee usamljeni. Istraivanja
pokazuju i da djeaci, rtve nasilja u koli, imaju prisniji odnos sa svojim roditeljima, naroito
majkama, od svojih kolskih kolega. Sve ove karakteristike opisuju pasivnu ili submisivnu
rtvu, koja je najei tip rtve bullyinga, no postoji jo jedna, manja grupa koju nazivamo
provokativnim rtvama.9 Takvi uenici obino imaju problema s koncentracijom na rad i
ponaaju se na nain koji stvara nervozu i tenzije oko njih. Tako izazivaju negativne reakcije
od strane veine ili cijelog razreda te se vremenom otuuju i ostanu sami.
S druge strane su djeca nasilnici. Karakteristika zajednika svim nasilnicima je
agresija prema vrnjacima. Takoer, takva djeca su esto agresivna i prema odraslima te imaju
pozitivan stav o nasilju kao praktinom sredstvu. Impulzivna su i imaju snaan poriv za
dominacijom svojih kolskih kolega s manjkom suosjeanja prema njima. Openito imaju
vrlo visoko miljenje o sebi i najee su fiziki jaa od ostale djece.Popularno je miljenje
meu psiholozima i psihijatrima da su agresivna djeca zapravo prikriveno nesigurnija i
anksioznija od ostale, te da se zbog toga ponaaju neprimjereno, no Olweusova istraivanja iz
1981. i 1984. ne podupiru takav stav. tovie, pokazuju suprotno: Nasilnici pokazuju
neobino malo nesigurnosti. Usto, postoje jo i djeca koja u bullyingu sudjeluju, no ne
preuzimaju inicijativu. Takvi se mogu nazvati pasivni bullieji ili sljedbenici.
Tri su motiva koja uzrokuju bullying. Prvi je elja bullieja za dominacijom i
dokazivanjem. Drugi je razvijanje negativnih stavova prema okolini nakon dolaska u kolske
klupe, a trei je isto praktini, gdje iz nasilja pokuava izvui materijalnu korist u vidu
novca, uine i sl. Bullying se jo moe promatrati kao dio potencijalnog ireg problema
antisocijalnog ponaanja koje pojedince navikava na nepriklanjanje pravilima. Iz ove je
perspektive prirodno predvidjeti da agresivna djeca nailaze na itav niz problema jednom kad
uu u tinejdersku dob.10
Isto, 24.
Isto, 25.
8
Isto, 27.
9
Isto, 33.
10
Isto, 36.
7
Meu djeacima, veliku ulogu u bullyingu igra fizika snaga. Kao to smo ve
spomenuli, rtve su najee djeaci ispodprosjenih fizikih sposobnosti, a bullieji su obino
vei i snaniji djeaci. Ipak, to ne znai da svi jai djeaci inae nuno pribjegavaju nasilju.
Da bi djeak postao bully, on uz fiziku snagu treba razviti agresivan obrazac ponaanja. Isto
tako, rtvu bullyinga karakterizira nesigurnost i anksiozan obrazac ponaanja. S druge strane,
kod curica fizika snaga ne igra nikakvu ulogu u dinamici bullyja i rtve.
Namee se pitanje, koji su faktori kod djece kljuni u razvijanju problematinog i
agresivnog ponaanja koje pretvaraju dijete u mladog nasilnika? etiri su takva. Prvi
potencijalni faktor bi bio nedovoljna bliskost djeteta s primarnim odgajateljem (najee
majkom) u njegovom ranom djetinjstvu koja bi se mogla pojaviti kroz manjak angamana ili
krivi pristup roditelja odgajanju. Drugi imbenik je pretjerana tolerancija odgajatelja koji
poputanjem predkolcu pokazuje da je agresija prihvatljiv nain ophoenja.Trei se odnosi
na nasilje poinjeno od strane samih roditelja, koji kanjavanjem djeteta ue i njega samog da
se problemi rjeavaju nasiljem. etvrti i posljednji faktor je temperament samog djeteta.
Nestrpljivi i temperamentni uenici pokazuju veu sklonost nasilju od drugih. 11 Kad djeca
dou na prag adolescencije jako je bitno za roditelje da pravilno i neintruzivno nadgledaju
djetetove vankolske aktivnosti, to radi u slobodno vrijeme i s kim se drui. Najvei dio
neeljenih aktivnosti meu djecom, poput bullyinga, antisocijalnog i kriminalnog ponaanja
odvija se kad su ona nasamo, bez nadzora odraslih.Zanimljivo je primijetiti i jedan imbenik
koji je dugo smatran kao jedan od faktora koji utjee na agresivnost djece, no pobijen je
statistikim istraivanjima. Socioekonomsko stanje obitelji, ukljuujui primanja, standard
domainstva i razinu obrazovanja roditelja nema gotovo nikakvog utjecaja na danu
problematiku.12 Omjer problematine djece naspram miroljubivih uenika je otprilike jednak
u svim socioekonomskim razredima.
Korisno je ukazati na mogue znakove koji otkrivaju nezdrave odnose meu djecom i
odaju potencijalne rtve bullyinga. Dijete koje trpi bullying u koli se tako najlake moe
prepoznati po tome to ga se pogrdno naziva. Ono trpi ismijavanja, nareuje mu se i prijeti,
otuuju mu se njegove stvari i biva guran ili udaran. Poto se najvei dio kolskog nasilja
odvija van vidokruga nastavnika, potrebni su neki diskretniji znakovi prema kojima moemo
raspoznati rtvu bulliyinga. To mogu biti naprimjer njegova esta samoa za vrijeme odmora
ili uine, njegovo konstantno nastojanje na fizikoj blizini nastavniku da umakne od
verbalnog ili fizikog maltretiranja, nesigurnost u govoru, poputanje u kolskom radu i sl.
Kod kue se takoer relativno jednostavno mogu prepoznati simptomi trpljenja kolskog
nasilja. Ako dijete dolazi kui sa sumnjivim ili skrivenim ozljedama, poderane odjee, ako ne
provodi vankolsko vrijeme sa svojim prijateljima ili ne dovodi nikog od svojih razrednih
kolega kod kue, te ako pokazuje odreenu nervozu prije odlaska u kolu i odabire krajnje
neintuitivnu rutu odlaska do nje, moemo s velikom dozom sigurnosti pretpostaviti da trpi
nasilje u koli. A kad se to dogodi, moramo znati kako postupati da bi bullyingu djeteta stali
na kraj.
3. to moemo poduzeti u vezi bullyinga?
Nakon definiranja glavnih imbenika i promatranja problema, moe se postaviti
vjerojatno i najvanije pitanje u cijeloj prii - to moemo uiniti da bismo sprijeili
nasilnitvo? Dan Olweus pokuao je dati odgovor na to pitanje u vidu intervencijskog
11
12
Isto, 40.
Isto, 42.
to se tie ciljeva programa, oni su: "smanjiti koliko god je mogue - idealno bi bilo i
ukinuti u cijelosti - postojee probleme nasilnik/rtva u kolskom okruenju i izvan njega te
sprijeiti pojavu drugih problema."15 U fokusu je sprijeavanje neposrednog nasilnitva, koje
podrazumijeva otvorene napade na drugog uenika i moe ukljuiti rijei, pokrete, grimase ili
tjelesni dodir. To, naravno, ne znai da je posredno zlostavljanje zanemareno. Ovim
programom se i ono pokuava ublaiti i smanjiti. No ovi su ciljevi negativno iskazani: odnose
se na smanjenje, uklanjanje i sprijeavanje problema nasilnik/rtva. Pozitivne ciljeve se moe
izraziti na sljedei nain: "postii bolje odnose meu vrnjacima u koli i stvoriti uvjete koji
e omoguiti i rtvama i nasilnicima da se osove i bolje snalaze u kolskom okruju i izvan
njega."16
13
14
15
16
17
Olweus, Dan, Nasilje meu djecom u koli, kolska knjiga, Zagreb, 1998, str. 67.
Isto, 68-69.
Isto, 69.
Isto, 70.
Isto, 70-71.
Kada kola odlui primjeniti mjere protiv nasilnitva, korisno je imati dan kolskog
sastanka u svezi s tim problemom. Uz zaposlenike kole sastanku bi trebali nazoiti i izabrani
roditelji i uenici. Cilj sastanka je izrada dugoronog plana djelovanja. Veliki je napredak ako
se na kolskom sastanku ostvari odreeni stupanj zajednikog dogovora i odgovornosti za
izabrani program.18
Bliska suradnja izmeu kole i kue je neophodna ako se eli uspjeno suoiti s
problemom bullyinga. Suradnja se moe uspostaviti sastancima roditelja i nastavnika, te bi u
radu trebali sudjelovati svi roditelji. Kada su svi upueni u detalje problema, sudionicima
treba ponuditi da raspravljaju o planu djelovanja i mjerama koje e kola primjeniti i podrati
njene napore. Roditelji bi trebali skrenuti panju nastavnicima ako sumnjaju da im je dijete
zlostavljano ili ako ono zlostavlja drugu djecu. Takoer, mora postojati trajna spremnost da se
sprijei zlostavljanje. Ukljuenost i zanimanje za taj rad moraju ostati stalnima. Jedan od
naina za postizanje cilja je da svaki nastavnik postane lanom grupe za razvoj drutvenog
okruenja u koli.21 Nastavnici bi se sastajali redovno te bi raspravljali o problemima,
razmjenjivali iskustva i upoznavali se sa uspjesima ili promaajima kolega. Na takvim
sastancima bi se moglo raspravljati i o ostalim problemima. To je prilika da se procijeni
postojea situacija u koli, uspjenost mjera, to bi jo trebalo uiniti itd. Roditelji bi isto kao i
18
19
20
21
Isto,
Isto,
Isto,
Isto,
74.
75.
74-76.
80.
nastavnici trebali proiriti svoje znanje o problemu. Udruge roditelja i nastavnika imaju
znaajnu zadau jer mogu prirediti niz sastanaka gdje e se raspravljati o problemima, a
zajedniki napori roditelja i nastavnika poveavaju mogunost postizanja eljenih rezultata.22
Isto, 78-82.
Isto, 84.
Isto, 87-89.
Treba se paziti i na to da se ne smjeste u istu grupa nasilnik i rtva, sve dok nasilnik ne
izmijeni svoje ponaanje ili dok rtva ne stekne pokojeg saveznika i grupi koji su spremni
stati na njenu stranu u sluaju napada. Nastavnik mora paljivo pratiti razvoj grupe i biti
spreman reagirati ako je potrebno. 25
Isto,
Isto,
Isto,
Isto,
90-93.
93-94.
94-96.
97.
sa kolom, u svezi prije opisanih sadraja. Vano je da roditelji pokuaju pomoi djetetu da se
bolje prilagodi i da povea samopouzdanje, potiui razvijanje njegovih talenata. Da se dijete
osjea bolje i ima vie samopouzdanja moe pomoi i odreena tjelovjeba. Roditelji bi,
takoer, trebali poticati dijete prema stupanju u dodir i uspostavljanju odnosa izvan obitelji.29
Zakljuak
Isto, 99-104.
Isto, 105-106.
Isto, 109.
10
zlostavljanja, te omoguuje bolji i ugodniji ivot u kolama, kao i popravljanje odnosa meu
uenicima, i smanjivanje nasilnog oblika ponaanja. Moe se zakljuiti da je uz aktivnu
intervenciju roditelja i nastavnika i uz dobar, razraen plan mogue pomoi uenicima u borbi
protiv zlostavljanja.
Literatura
1. Olweus, Dan, Bullying at school what we know and what we can do, Oxford, Blackwell
....Publishing, 1993.
2. Olweus, Dan, Nasilje meu djecom u koli, Zagreb, kolska knjiga, 1998.
11