VISOKA ŠKOLA SOCIJALNOG RADA

Esej

Predmet: Teorijska osnova inkluzije i integracije

Oštećenje sluha

Mentor: Doc. dr Stepanović Saša Student: Bubanja Milena 77/19

Bijelo Polje, 2021. godine

 Oštećenje sluha

Čulo sluha predstavlja prirodni sistem senzora koji omogućava percepciju zvučnih
pojava iz okoline. Kod ljudi se taj sistem sastoji od dva uva koja su prostorno odvojena i
imaju najbočniji položaj na glavi.

Zahvaljujući čulu sluha čujemo zvuke koji nas okružuju. Te zvuke čujemo preko uha,
koje služi kao lijevak za prikupljanje zvučnih talasa iz vazduha. Talasi prolaze kroz ušni
kanal, i udaraju u bubnu opnu. Vibracije prolaze kroz tri sitne kosti: čekić, nakovanj i
uzengiju. Poslednja kost šalje vibracije u onaj dio uha koji je ispunjen tečnošću i naziva se
puž. Vibracije se talasasto prenose kroz tečnost i potresaju mikroskopski sitne dlačice koje
izlaze iz nervnih ćelija. Dok se dlačice pomjeraju, ćelije proizvode nervne signale, koji putuju
duž slušnog nerva do mozga.

Kao i kod definisanja oštećenja vida, ne postoji sveobuhvatna i opšte prihvaćena

definicija oštećenja sluha, jer nije moguće pod jednom definicijom obuhvatiti i nagluvost,
slušno oštećenje kao i gluvoću. Ipak ono što je značajno pomenuti, jeste da oštećenje sluha u
velikoj mjeri utiče na razvoj govora i komunikacije, što otežava socijalizaciju i razvoj djeteta
sa ovim oštećenjem. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, pod oštećenjem sluha
podrazumijeva se: „trajno sniženje slušne osjetljivosti na zvuk, sa pragom čujnosti koji je niži
od 25dB na boljem uhu i koje remeti spontanu verbalnu komunikaciju. Oštećenje sluha se
prostire od lakog preko značajnog i težeg, do potpunog isključenja auditivne funkcije.

Pored ove klasifikacije, djecu sa oštećenjem sluha možemo podijeliti na djecu sa

lakim, srednjim, teškim i veoma teškim oštećenjem sluha.

Gluvoća je svako oštećenje sluha veće od 90 dB. Dijeli se na praktičnu i totalnu.

Praktično gluve osobe ni uz pomoć aparata ne mogu čuti određeni zvuk i dijelove govora, dok
totalno gluve osobe imaju potpuno ugašenu slušnu percepciju.

Djeca sa potpunim gubitkom sluha dijele se na:

1. onu djecu koja su prije oštećenja razvila govor i samim tim još uvijek dobro govore,
 2. djecu koja su prije oštećenja razvila govor, ali su usled nedostatka osposobljavanja
djelimično zaboravila da govore,

3. djeca koja su prije razvoja govora izgubila sluh, ali su govor djelimično uspjela da
postignu vježbanjem,

4. djeca koja su ogluvjela prije razvoja govora, a kasnije ga nisu razvila, već su postala
gluvonijema.

Etiološki faktori koji mogu doprinijeti oštećenju sluha su raznovrsni. Oštećenje sluha se
prema ispoljavanju dijeli na urođeno i stečeno.
Urođena ili genetska oštećenja ne moraju se nužno ispoljiti odmah na rođenju. Ona mogu
biti izolovana ili udružena. Stečena oštećenja sluha najčešće su izazvana virusima,
bakterijama, upalnim procesima ili infekcijama, ali i nepravilnom upotrebom određene
medikamentozne terapije i slično. Oštećenja sluha mogu nastati usled porođaja, odnosno kao
posledica dugih, teških i napornih porođaja. Uzrok nastanka oštećenja, možemo naći i u
starosti, a jedan od najčešćih oblika je staračka nagluvost.
Literatura

Veljić, Č. (2005). Zaštita i tehnika osoba sa invalidnošću u Crnoj Gori, Podgorica

Babić. S., Jovanović, S. N., Duranović, M. (2018). Sluh, Sarajevo