Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008, Vol 44, br. 2, str.

1-10

USPOREDBA VREMENA UKLJUENJA GLASA U GOVORU TEKO NAGLUHIH, GLUHIH I UJUIH ISPITANIKA
LUKA BONETTI1, ANA BONETTI2, MAJA PAVI3 1. Odsjek za oteenja sluha, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu 2. Odsjek za logopediju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu 3. Zagreb
Primljeno: 27.05.2008. Prihvaeno: 15.10.2008. Izvorni znanstveni rad UDK: 376.33

Saetak: Cilj ovog rada bio je akustiki ispitati i usporediti razlike u prosjenim vrijednostima vremena ukljuenja glasa (VUG) izmeu bezvunih i zvunih okluziva u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika. Tri su grupe ispitanika itale 30 jednoslonih i dvoslonih rijei. Svaki od est okluziva hrvatskog standardnog govora nalazio se u inicijalnoj poziciji u pet rijei, uvijek ih je slijedio samoglasnik, a VUG je bio mjeren od poetka otputanja okluzije do poetka titranja glasnica (mogao je biti iskljuivo pozitivan). U odnosu na ujue, ispitanici s oteenjem sluha imali su dui VUG zvunih, a krai bezvunih okluziva, to je bilo vie izraeno s poveanjem kategorije oteenja. Takav je izgovor okluziva naruio vremensku separaciju bezvunih i zvunih okluziva u smislu da se razlika u VUG izmeu parova okluziva u skupini nagluhih ispitanika smanjila, a u skupini gluhih ispitanika svela na minimum ili ak postala negativna. Drugim rijeima, nagluhi ispitanici u prosjeku su uspjeli razlikovati bezvune i zvune okluzive, dok gluhi ispitanici to nisu uspjeli, ostvarivi izrazito male ili ak negativne prosjene razlike u VUG izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva. Razlike u prosjenom VUG izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva bile su statistiki znaajne i izmeu ujuih i sluno oteenih ispitanika, i izmeu teko nagluhih i gluhih ispitanika, te znaajno povezane sa stupnjem oteenja sluha. Kljune rijei: vrijeme ukljuenja glasa, teka nagluhost, gluhoa.

UVOD Obiljeje zvunosti/bezvunosti suglasnika ini jednu od najvanijih razlika meu fonemima. Temeljni generator te razlike je prisutnost, odnosno izostanak grkljanske aktivnosti (Warren i Hall, 1973; prema Grigos, Saxman i Gordon, 2005), no ona takoer ukljuuje suptilnu usklaenost aktivnosti glasiljki s pokretima artikulatora (Gracco i Lfqvist, 1994). Tako razlika izmeu bezvunih i zvunih okluziva proizlazi iz preciznog variranja trajanja onog intervala u govornom signalu, koji nastupa nakon okluzije, i vibracije glasiljki. Ovaj se fenomen vremenske koordinacije produkcije govornog signala naziva vremenom ukljuenja glasa (VUG). Vrijeme ukljuenja glasa se odnosi na dio trajanja okluziva od eksplozije (otva-

ranja pregrade) do (ponovnog) poetka foniranja sljedeeg vokala. (Bakran, 1996; str. 264). Da je VUG vana unutarnja razlikovna osobina zatvornih suglasnika pokazuju njegove prosjene vrijednosti mjerene ispred samoglasnika (kari, 1991): u standardnom hrvatskom govoru u zvunih okluziva ono iznosi +12 ms, a u bezvunih +18 ms (istu prosjenu razliku navodi i Bakran, 1996), dok se obzirom na izgovorno mjesto produuje, kako se ono pomie prema natrag (za dvousneni /p/ prosjeno je 15 ms, za vrhjezini /t/ 19 ms, a mekonepani /k/ 25 ms). U nekim drugim fonolokim sustavima, na primjer u engleskom, VUG je jo izraeniji i od vrijednosti u standardnom hrvatskom govoru moe biti dui i do 30% (Horga, 2000).

Korespondencija: Dr.sc. Luka Bonetti, Odsjek za oteenja sluha, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Znanstveno-uilini kampus Borongaj, Borongajska cesta 83f, 10 000 Zagreb. E-mail: lukab@erf.hr
1

Luka Bonetti, Ana Bonetti, Maja Pavi: Usporedba vremena ukljuenja glasa u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika

Vremenska razlika u VUG-u reflektira nain produkcije kontrasta izmeu zvunih i bezvunih okluziva i predstavlja informaciju o stupnju i nainu fonacijsko-artikulacijske koordinacije. Budui da ga je relativno jednostavno izmjeriti spektrogramskom analizom govornog signala, on se pokazuje kao vrlo praktini parametar koji sumira vrlo kompleksan i vrlo vaan aspekt artikulacijsko-laringalne koordinacije. (Baken i Orlikoff, 2000, str. 274). VUG je esto bio promatran u ispitivanjima obiljeja govora osoba s oteenjem sluha, dijelom radi tradicionalno problematinog usvajanja kontrasta zvuno/bezvuno u populaciji teko nagluhih i gluhih osoba, dijelom radi openitog ispitivanja uloge auditivne povratne sprege na uenje i/ili ouvanje produkcije kontrasta zvuno/ bezvuno (pregled u Lane i Perkell, 2005), ali i radi ispitivanja povezanosti produkcije kontrasta zvuno/bezvuno i razumljivosti govora (Brown i Goldberg, 1990; Metz i sur., 1990; Metz i sur., 1985; Monsen, 1978). Pogreke u izgovoru zvunih okluziva kod gluhih ispitanika povezivane su s loom motorikom kontrolom grkljana i odstupanjima u formiranom fonemskom sustavu (Mahshie i Contrue, 1983). Utvreno smanjenje razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih okluziva (Brown i Goldberg, 1990; Monsen, 1976a) smatrano je posljedicom tekoa u koordinaciji grkljanske i oralne aktivnosti, u skladu s opom teorijom nedostatne kontrole tempiranja aktivnosti kroz razliite razine govorne produkcije kod teko nagluhih i gluhih osoba (Leeper, Perez i Mencke, 1987; Monsen, 1976a; Monsen, 1976b). S druge strane, neka istraivanja nisu potvrdila da osobe s oteenjem sluha okluzive izgovaraju znaajno drugaije od standarda. Gilbert i Campbell (1978) utvrdili su vrlo sline izgovorne obrasce za okluzive kod 9 ispitanika s oteenjem sluha u rasponu od blage nagluhosti do gluhoe i ujuih ispitanika (dui VUG za bezvune okluzive, nego za njihove zvune parove i dui VUG kako se mjesto artikulacije pomicalo prema nazad u usnoj upljini). VUG je u prosjeku kod sluno oteenih ispitanika bio neto krai, nego u ujuih ispitanika, to je objanjeno biomehani2

kim odgovorom grkljana na smanjen intraoralni pritisak tijekom produkcije okluziva. Ryalls i Larouche (1992) usporedili su VUG u govoru blago do umjereno nagluhe djece i ujue djece i takoer ustanovili da izmeu tri promatrane skupine djece nije bilo znaajne razlike. Budui da je u spomenutim istraivanjima ispitan izgovor okluziva osoba s prelingvalnim oteenjem sluha razliitog stupnja (kategorija), mogue je pretpostaviti da je spomenuto statistiki znaajno smanjenje VUG-a, koje je razlogom slabog razlikovanja zvunih i bezvunih parova okluziva, u izvjesnoj mjeri povezano sa stupnjem oteenja sluha. Na to ukazuje injenica da skraivanje VUG-a izmeu parova okluziva podjednako obiljeava govor i prelingvalno i postlingvalno gluhih govornika (Lane i Perkell, 2005), kao i istraivanje Lanea i sur. (1994), u kojem su kratkotrajne promjene u auditivnoj povratnoj sprezi kod odraslih postlingvalno gluhih ispitanika (usporedba izgovora bez slunog pomagala i sa slunim pomagalom) bile povezane s boljim meusobnim razlikovanjem parova okluziva. Ovaj rad usmjeren je upravo na ispitivanje odnosa stupnja oteenja sluha i vremenske koordinacije fonacije i artikulacije. U tri skupine ispitanika s razliitim auditivnim sposobnostima promatran je prosjeni VUG kao pokazatelj fonacijsko-artikulacijske koordinacije. VUG je najprije mjeren za pojedine okluzive standardnog hrvatskog govora, potom je izraunat odnos VUG-a u parovima okluziva, a utjecaj stupnja oteenja sluha na produkciju razlikovnog obiljeja zvunost/bezvunost ispitan je usporedbom prosjenih razlika VUG-a u parovima okluziva izmeu tri formirane skupine ispitanika. CILJ I HIPOTEZE ISTRAIVANJA Cilj istraivanja bio je akustiki izmjeriti te usporediti odnos prosjenih vrijednosti VUG-a kod bezvunih i zvunih parova okluziva u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika. Svrha realizacije cilja bila je stei uvid u odnos auditivnih sposobnosti i produkcije razlike zvuno/bezvuno kod izgovora okluziva. Realizacija cilja istraivanja obuhvatila je: a) mjerenje prosjenog VUG-a est okluziva standardnog hrvat-

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008, Vol 44, br. 2, str. 1-10

skog govora u sve tri skupine ispitanika, b) mjerenje razlika u prosjenom VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva u svakom od tri uzorka ispitanika, c) usporedbu razlika u prosjenom VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva kod ujuih i sluno oteenih

ispitanika, d) usporedbu razlika u prosjenom VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva kod teko nagluhih i gluhih ispitanika i e) ispitivanje povezanosti stupnja oteenja sluha i dobivenih razlika u prosjenom VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva.

Tablica 1. Osnovni podaci o uzorku ispitanika s oteenjem sluha.

Ispitanik 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 Dob* 19 21 20 20 19 20 19 21 22 20 19 17 19 20 16 18 19 21 18 17 17 18 19 19 17 19 16 16 18 Stupanj oteenja sluha (dB) 92 100 110 102 65 103 112 108 75 120 98 92 67 110 98 112 107 70 61 98 87 90 115 70 115 100 109 106 92 Dob dodjele slunog pomagala* 3 5 4 3 6 4 6 5 4 3 7 2 6 3 4 3 4 10 14 3 6 3 3 6 3 3 6 3 7 Dnevna uporaba slunog pomagala** 4 4 3 4 4 3 2 2 4 1 1 4 1 1 4 4 1 1 4 4 4 1 3 3 1 2 1 2 1 Nain edukacije*** 1 2 1 1 2 1 2 1 1 1 2 1 2 1 2 1 2 1 1 1 2 2 1 1 2 1 2 2 2 Preferirani vid komunikacije**** 1 2 2 1 1 2 2 2 1 1 2 1 2 2 2 2 2 1 1 2 1 2 1 1 2 1 2 2 2

*u godinama; **1=ne upotrebljavam, 2=manji dio dana, 3=vei dio dana, 4=cijeli dan; ***1=oralna komunikacija, 2=totalna komunikacija; ****1= govor, 2=znakovni jezik.
3

Luka Bonetti, Ana Bonetti, Maja Pavi: Usporedba vremena ukljuenja glasa u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika

Realizacija cilja krenula je od pretpostavke da preciznost vremenskog usklaivanja aktivnosti fonatora i artikulatora ovisi o preostalim auditivnim sposobnostima (H1). Budui da to podrazumijeva prisutnost razlika u produkciji VUG-a izmeu ujuih i sluno oteenih ispitanika, postavljena je podhipoteza da su razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva vee u ujuih ispitanika, nego u ispitanika s oteenjem sluha (H1.1). Kako bi se ispitala povezanost oteenja sluha i produkcije VUG na opoj razini, postavljena je podhipoteza da su razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva vee u teko nagluhih osoba, nego u gluhih osoba (H1.2). Konano, kako bi se ispitalo je li povezanost stupnja oteenja sluha i produkcije VUG-a linearne prirode, odnosno razlike u VUG-u meu govornicima unutar iste kategorije oteenja, postavljena je podhipoteza da su razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva tim manje, to je stupanj oteenja sluha vei (H1.3). METODE ISTRAIVANJA Uzorak ispitanika Osnovni podaci za ispitanike s oteenjem sluha prikazani su u tablici 1. Uzorak je inilo 29 ispitanika oba spola (18 mukog i 11 enskog), kod kojih nisu postojala nikakva druga odstupanja u razvoju osim oteenja sluha. Raspon dobi u tom uzorku kretao se od 16 do 22 godine, s prosjekom od 18,8 godina. Stupanj oteenja sluha na boljem uhu kretao se u rasponu od 61 dB do 120 dB, s prosjekom od 96 dB. Prema audiolokoj klasifikaciji (Pansini, 1991), oteenje sluha sedam ispitanika nalazilo se u kategoriji teke nagluhosti, a ostalih ispitanika u kategoriji gluhoe. Oteenje sluha svih ispitanika bilo je prelingvalno i svima je dodijeljeno sluno pomagalo - prosjeno u dobi od 4,7 godina. Deset ispitanika izjasnilo se da vie ne nosi dodijeljeno sluno pomagalo te ga za vrijeme provoenja ispitivanja nisu niti koristili. Ostalih je 19 ispitanika pri ispitivanju koristilo svoja sluna pomagala. Od toga se 11 ispitanika izjasnilo da pomagalo koriste cijeli dan, 4 da ga koriste vei dio dana, a isto toliko da ga koriste samo manji dio dana.
4

Uzorak ujuih ispitanika bio je prigodni, sastavljen od studenata (N=12) i studentica (N=14) Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Hrvatskih studija i Fakulteta prometnih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Prosjena dob uzorka bila je 21,07 godina (od 20 do 23 godine). Kod svih je ujuih ispitanika izvrena logopedska provjera govora kojom je iskljuena prisutnost izgovornih poremeaja i vidljivih odstupanja u grai i funkciji govornih organa. Mjerni instrumenti i varijable VUG je mjeren u itanju liste od 30 jednoslonih i dvoslonih rijei. Izoliranim rijeima dana je prednost pred reenicama radi mogueg utjecaja fonolokog i prozodijskog konteksta na izgovor okluziva (Monsen, 1978). Okluzivi su se uvijek nalazili u inicijalnoj poziciji, a slijedili su ih samoglasnici. Kako bi se dobio izgovorni prosjek za pojedinog ispitanika, svaki od okluziva bio je promatran u pet rijei (u kombinaciji sa svakim samoglasnikom). Varijable istraivanja bile su sljedee: 1) Prosjean VUG za okluziv /p/ (VUG /p/). 2) Prosjean VUG za okluziv /b/ (VUG /b/). 3) Prosjean VUG za okluziv /t/ (VUG /t/). 4) Prosjean VUG za okluziv /d/ (VUG /d/). 5) Prosjean VUG za okluziv /k/ (VUG /k/). 6) Prosjean VUG za okluziv /g/ (VUG /g/). 7) Razlika u prosjenom VUG-u izmeu okluziva /p/ i /b/ (VUG /p/- /b/). 8) Razlika u prosjenom VUG-u izmeu okluziva /t/ i /d/ (VUG /t/- /d/). 9) Razlika u prosjenom VUG-u izmeu okluziva /k/ i /g/ (VUG /k/- /g/). 10) Stupanj oteenja sluha (SOS). Nain provoenja ispitivanja Ispitanici s oteenjem sluha snimljeni su u Kabinetu za oteenja sluha Savjetovalita Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta - tihoj prostoriji koja nije izloena znaajnoj vanjskoj buci (smjetena je na dvorinoj strani zgrade), niti buci iz unutranjosti zgrade (od hodnika je

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008, Vol 44, br. 2, str. 1-10

odvojena pretprostorom) ili izvoru buke u njezinoj unutranjosti (raunalo ili neki drugi ureaji). ujui su ispitanici snimani u prostoriji Odsjeka za oteenja sluha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, u gotovo istim uvjetima. Snimanja su vrena pojedinano, sluajnim redoslijedom. itanju se pristupilo nakon kratkog objanjenja procedure ispitivanja (prema potrebi i znakovnim jezikom). Lista rijei, ispisana na papiru veliine A4, font Times New Roman, velikim tampanim slovima veliine 14, svakom je ispitaniku dana na uvid te je osigurano vrijeme za uvjebavanje itanja. itanje nije bilo vremenski ogranieno, ali je bilo doputeno ponavljanje kako bi snimke sadravale najbolje pokuaje izgovora zadanih rijei. Ispitanici su za vrijeme itanja ispitnog materijala sjedili za radnim stolom. Nakon to je ispitanik zauzeo poloaj, elektrokondenzatorski kardioidni mikrofon, spojen s prijenosnim mini-disk snimaem Sony MZ-R70, postavljen je na 20 cm od njegovih usta, a ispitanik je poloaj trebao zadrati do kraja itanja svih rijei. Metode obrade podataka Radi digitalne obrade, snimke su prebaene na tvrdi disk raunala (AMD Duron, 851 MHz, 256 MB RAM, Legacy Audio Drivers, Standard system devices, VIA AC 97 Audio Controller WDM) pomou ureaja Sony Minidisc Deck MDS-JE470. Zatim su, pomou programa Adobe Audition 1.5., snimke ureene za akustiku analizu te analizirane programom Praat, ver. 4.3.21. VUG je mjeren iz oscilograma i spektrograma (Baken i Orlikoff, 2000). Za svaki okluziv po pet je puta oitano vrijeme izmeu poetka oslobaanja zranog pritiska i prvog titraja samoglasnika koji ga je slijedio (u milisekundama). Zatim je izraunat prosjek pet mjerenja za svaki okluziv te je, kao indikacija meusobne vremenske separacije, prosjean VUG u zvunim okluzivima oduzet je od prosjenog VUG-a u njihovim bezvunim parovima. Budui da nije bilo pokuaja mjerenja titranja glasnica za trajanja okluzije, oitane vrijednosti VUG-a bile su uvijek pozitivne. Opisana analiza izgovora nije bila u potpunosti mogua kod etiri
5

ispitanika s oteenjem sluha zbog omisije ili vrlo distorziranog izgovora. Stoga kod dva ispitanika nije izraunata razlika u VUG-u za par /t/-/d/, a kod dva za parove /t/-/d/ i /k/-/g/. Stupanj oteenja sluha dobiven je iz recentnih audiograma kao prosjek pragova ujnosti na frekvencijama od 500, 1000 i 2000 Hz (Radovani, 1995; Gortan, 1995; Pansini, 1991). Dobivene prosjene razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva u formiranim su uzorcima statistiki analizirane deskriptivno i testirane t-testom. REZULTATI I RASPRAVA Osnovni statistiki parametri za sve tri promatrane skupine ispitanika prikazani su u tablici 2. Kod ujuih ispitanika prisutna su oba opa obiljeja VUG-a: on se produuje pomicanjem izgovornog mjesta prema natrag i dui je za bezvune, nego za zvune okluzive. Prema kari (1991), VUG zvunih okluziva standardnog hrvatskog govora prosjeno iznosi oko 12 ms, a bezvunih oko 18 ms. Ovdje izmjeren prosjeni VUG za zvune okluzive od 12.44 ms poklapa se s tim podatkom. No, za bezvune okluzive izmjeren je prosjean VUG od 33.85 ms, koji je za oko 9 ms dui od onog koji navodi kari (1991). Takoer, kari (1991) spominje podjednak porast prosjenog VUG-a kod bezvunih okluziva s pomicanjem izgovornog mjesta prema natrag od 4-5 ms, ali ovdje dobiveni podaci znatno odstupaju od tog obrasca: prosjena razlika u VUG-u izmeu /p/ i /t/ iznosila je 2.17 ms, a izmeu /t/ i /k/ ak 30.53 ms. Oekivano, najvea prosjena razlika bila je prisutna kod para mekonepanih okluziva /k/ i /g/. Meutim, prosjena razlika izmeu dvousnenih okluziva /p/ i /b/ neoekivano je bila vea za 1.56 milisekundi, nego razlika izmeu zubnih okluziva /t/ i /d/. Rezultati ujuih ispitanika donekle su drugaiji od onih koji se spominju u literaturi, ali moe se pretpostaviti da bi bili u veem slaganju da je ispitan izgovor veeg broja ujuih osoba. Kod obje skupine ispitanika s oteenjem sluha takoer su bila prisutna opa obiljeja izgovora okluziva obzirom na izgovorno mjesto i obiljeje zvunost/bezvunost - kod nagluhih ispita-

Luka Bonetti, Ana Bonetti, Maja Pavi: Usporedba vremena ukljuenja glasa u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika

Tablica 2. Osnovni statistiki parametri za varijable koje opisuju VUG kod pojedinih okluziva i varijable koje opisuju razliku u VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva za sve tri promatrane skupine ispitanika.
Grupa Varijabla VUG /p/ VUG /b/ VUG /t/ Nagluhi ispitanici VUG /d/ VUG /k/ VUG /g/ VUG /p/-/b/ VUG /t/-/d/ VUG /k/-/g/ VUG /p/ VUG /b/ VUG /t/ Gluhi ispitanici VUG /d/ VUG /k/ VUG /g/ VUG /p/-/b/ VUG /t/-/d/ VUG /k/-/g/ VUG /p/ VUG /b/ VUG /t/ ujui ispitanici VUG /d/ VUG /k/ VUG /g/ VUG /p/-/b/ VUG /t/-/d/ VUG /k/-/g/ N 7 7 7 7 7 7 7 7 7 22 22 21 21 20 19 22 20 18 26 26 26 26 26 26 26 26 26 Prosjena vrijednost (ms) 14.77 10.93 18.54 14.41 34.53 19.56 4.24 4.12 14.97 13.07 13.61 17.39 16.14 29.16 27.12 -.53 .74 2.62 22.18 8.83 24.35 12.57 55.03 15.92 13.35 11.79 38.93 Minimalna vrijednost (ms) 9.78 4.83 15.81 7.41 22.74 6.97 1.03 .73 -.12 6.84 6.72 10.01 5.21 14.34 8.91 -19.26 -3.73 -11.94 12.90 5.26 17.38 7.15 36.11 8.16 5.13 3.27 18.93 Maksimalna vrijednost (ms) 19.59 17.07 23.63 22.86 51.49 23.93 9.67 12.56 31.71 22.56 30.94 31.72 29.43 69.40 56.86 9.02 7.55 34.85 39.50 15.14 45.28 20.41 76.41 29.10 34.24 26.43 66.12 Standardna devijacija (ms) 3.93 4.04 2.79 4.75 9.28 5.80 3.17 4.10 11.28 3.90 5.78 6.36 5.60 15.04 11.54 5.59 3.10 10.05 6.34 2.49 6.83 3.56 10.21 4.48 6.91 5.89 11.97

nika pogotovo, ali i kod gluhih, kod kojih se, za razliku, moe primijetiti mnogo vee slinosti u trajanju VUG za bezvune i zvune okluzive (na primjer, glas /b/ u prosjeku je imao tek neznatno dui VUG od njegovog bezvunog parnjaka). Zanimljivo je sljedee obiljeje izgovora osoba s oteenjem sluha: u odnosu na ujue govornike, u obje skupine ispitanika s oteenjem sluha prosjean je VUG bio krai za bezvune okluzive, a dui za zvune. Na grafikonu 1 vidljivo je da je taj trend bio izraeniji kod gluhih, nego kod
6

Grafikon 1. Smanjenje trajanja VUG kod bezvunih i njegovo poveanje kod zvunih okluziva porastom kategorije oteenja sluha.
40 35 30 25 20 15 10 5 0 ujui Nagluhi Gluhi

VUG bezvuni

VUG zvuni

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008, Vol 44, br. 2, str. 1-10

nagluhih ispitanika. U odnosu na ujue ispitanike, VUG je za bezvune okluzive prosjeno bio 11,24 ms krai kod nagluhih i 13,98 ms krai kod gluhih ispitanika. Za zvune okluzive, VUG je kod nagluhih ispitanika u prosjeku bio tek 2,53 ms krai, nego u ujuoj skupini, a kod gluhih ak za 6,52 ms. Drugaije reeno, nagluhi ispitanici u prosjeku su imali 33% krai VUG za bezvune i 20% dui VUG za zvune okluzive, nego ujui ispitanici. Gluhi su ispitanici u prosjeku imali 41% krai VUG za bezvune i 52% dui VUG za zvune okluzive, nego ujui ispitanici. Obzirom da mjerenje VUG-a nije obuhvatilo titranje glasnica za vrijeme trajanja okluzije, njegove su vrijednosti mogle biti iskljuivo pozitivne. Prema tome, nagluhi ispitanici u prosjeku su uspjeno razlikovali okluzive prema zvunosti jer su prosjene razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva u toj skupini bile pozitivne: izmeu dvousnenih i zubnih okluziva podjednakih 4 milisekunde, a izmeu mekonepanih okluziva gotovo 15 milisekundi. Suprotno tome, gluhi ispitanici su izmeu parova okluziva ostvarili vrlo male prosjene razlike u VUG-u (razlika izmeu dvousnenih okluziva ak je negativna), to ukazuje da ih gotovo i nisu razlikovali. Prosjene razlike u VUG-u izmeu parova okluziva kod nagluhih ispitanika bile su vie od jedne, a kod gluhih ispitanika vie od dvije standardne devijacije manje od prosjeka ujue skupine, no maksimalni rezultati pokazuju da su pojedini nagluhi i gluhi govornici producirali standardne prosjene razlike izmeu bezvunih i zvunih okluziva. Ipak, standardne devijacije upuuju da se samo rezultati nagluhih ispitanika djelomino preklapaju s rezultatima ujue skupine, dok to nije bio sluaj za skupinu gluhih ispitanika, koji su u razlikovanju okluziva grijeili u puno veoj mjeri. Deskriptivna analiza djelomino se slae s onom koju su iznijeli Gilbert i Campbell (1978): oni su takoer izmjerili krai VUG za ispitanike s oteenjem sluha, ali nisu utvrdili da je on bio gotovo podjednak za bezvune i zvune parove okluziva. Takav rezultat, meutim, navodi Monsen (1976a). Dobiveni rasponi VUG-a slau se s onima u jo tri ranija istraivanja: Monsena (1978) te Metza i sur. (1990; 1985), u kojima je utvreno da se prosjene razlike u VUG-u
7

izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva kreu od izrazito negativnih do izrazito pozitivnih vrijednosti. ini se, stoga, da je opravdano oekivati velike varijacije u tvorbi razlike izmeu bezvunih i zvunih okluziva kod ispitanika s oteenjem sluha. to te razlike ini, odnosno je li za njih odgovoran preostali sluh (stupanj oteenja sluha)? Jesu li ekstremni negativni rezultati povezani sa sve veim stupnjem oteenja sluha i jesu li pojedini govornici s oteenjem sluha, iji su rezultati standardni, atipini govornici obzirom na svoj stupanj oteenja sluha?
Tablica 3. Rezultati t-testa kojim su testirane znaajnosti razlika u rezultatima izmeu ujuih i sluno oteenih ispitanika.
t VUG_/p/ -/b/ VUG_/t/ -/d/ VUG_/k/ -/g/ 7.61450 7.60094 9.93115 df 53 51 49 p .000000 . 000000 . 000000

Tablica 3. prikazuje testiranje znaajnosti razlika u rezultatima skupine sluno oteenih i ujuih ispitanika. Prosjene razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva u govoru ispitanika s oteenjem sluha i ujuih ispitanika bile su statistiki znaajne na zadanoj razini znaajnosti (p < .05). Prema tome, ispitane osobe s oteenjem sluha izmeu zvunih i bezvunih okluziva nisu producirale standardnu razliku, to znai da oteenje sluha openito negativno utjee na diferencijaciju parova okluziva.
Tablica 4. Rezultati t-testa kojim su testirane znaajnosti razlika u rezultatima skupine nagluhih i gluhih ispitanika.
t VUG_/p/ -/b/ VUG_/t/ -/d/ VUG_/k/ -/g/ 2.135374 2.295032 2.669772 df 27 25 23 p .041955 .030399 .013684

Tablica 4. prikazuje testiranje znaajnosti razlika izmeu skupine nagluhih i gluhih ispitanika. Prosjene razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih okluziva ponovno su bile statistiki znaajne (razina znaajnosti od p < .05). Diferencijacija

Luka Bonetti, Ana Bonetti, Maja Pavi: Usporedba vremena ukljuenja glasa u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika

Tablica 5. Korelacija stupnja oteenja sluha i prosjene razlike u VUG izmeu tri para bezvunih i zvunih okluziva. Sve korelacije su znaajne na razini od p < .05.
Stupanj oteenja sluha VUG_/p/ -/b/ (N = 29) VUG_/t/ -/d/ (N = 27) VUG_/k/ -/g/ (N = 25) -.55 -.56 -.57

parova okluziva openito je bila pod utjecajem prosjenog praga ujnosti u uem podruju govornih frekvencija. Nagluhi ispitanici bolje su diferencirali parove okluziva, nego gluhi ispitanici. Kako bi se objasnila priroda dobivenih statistiki znaajnih razlika izmeu dvije kategorije oteenja sluha, a i stoga to su usporeivane kategorije oteenja sluha ukljuivale velike raspone izmeu svojih donjih i gornjih granica, uinjena je bivarijatna analiza. Rezultati ispitivanja korelacije izmeu stupnja oteenja sluha i prosjene razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih okluziva prikazani su u tablici 5. Stupanj oteenja sluha bio je znaajno povezan s razlikom u VUG-u kod sva tri para bezvunih i zvunih okluziva na razini znaajnosti od p < .05, a sve utvrene korelacije bile su negativne. To pokazuje da su diferencijacija okluziva i stupanj oteenja sluha bili obrnuto proporcionalni: to je stupanj oteenja sluha bio vei, to je prosjena razlika u VUG-u izmeu parova bezvunih i zvunih okluziva bila manja. ini se da diferencijacija okluziva ovisi o stupnju oteenja sluha na sljedei nain: porastom stupnja oteenja sluha, VUG izmeu bezvunih i zvunih okluziva se izjednauje ili ak postaje negativan, emu podjednako doprinosi i produenje VUG-a kod zvunih, i njegovo skraivanje kod bezvunih okluziva. Izloeni rezultati pokazuju da su razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova oklu-

ziva vee kod ujuih ispitanika, nego kod ispitanika s oteenjem sluha, ime je potvrena prva podteza istraivanja (H1.1). Rezultati su takoer pokazali da su razlike u VUG-u izmeu bezvunih i zvunih parova okluziva vee u teko nagluhih osoba, nego u gluhih osoba, te da su one tim manje, to je stupanj oteenja sluha vei, ime su potvrene druga i trea podteza istraivanja (H1.2 i H1.3). Prema tome, opa pretpostavka istraivanja da preciznost vremenskog usklaivanja aktivnosti fonatora i artikulatora ovisi o preostalim auditivnim sposobnostima (H1) moe se prihvatiti. Potrebno je napomenuti da u ovom istraivanju VUG nije mjeren u meusamoglasnikom kontekstu, meukonsonantskom kontekstu ili u rijeima kada okluziv sijedi sonant ili drugi okluziv. Budui da kontekst (naglasak) mijenja vremenske odnose izmeu okluziva (Gilbert i Campbell, 1978), tek bi podaci o svim navedenim izgovornim situacijama te njihovim odnosima sa stupnjem oteenja sluha pruili cjelovitu usporedbu vremenskih obiljeja izgovora okluziva sluno oteenih i ujuih osoba. ZAKLJUAK Prema rezultatima istraivanja, oteenje sluha mijenja fonacijsko-artikulacijske odnose utjecajem na vremenske aspekte produkcije svih okluziva. ini se da je taj utjecaj obrnuto proporcionalan njihovom vremenskom izgovornom standardu te da magnitudom prati prosjeno auditivno ogranienje u uem podruju govornih frekvencija. Rezultati takoer ukazuju da se pojedinani sluajevi ne moraju nuno uklapati u spomenuti opi trend, to pak indicira da standardan izgovor okluziva kod osoba s tekim oteenjima sluha moe biti pod utjecajem i nekih drugih faktora (na primjer konfiguracije oteenja).

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008, Vol 44, br. 2, str. 1-10

LITERATURA
Baken, R. J., Orlikoff, R. F. (2000). Clinical Measurements of Speech and Voice. Singular Publishing Group, San Diego, California, USA. Bakran, J. (1996). Zvuna slika hrvatskoga govora. IBIS. Zagreb. Brown, W. S. Jr., Goldberg, D. M. (1990). An Acoustic Study of the Intelligible Utterances of Hearing-Impaired Speakers. Folia Phoniatrica, 42, 230-238. Gilbert, H. R., Campbell, M. I. (1978). Voice Onset Time in the Speech of Hearing-Impaired Individuals. Folia Phoniatrica, 30, 67-81. Gortan, D. (1995). Audiologija. Savez organizacija osoba oteena sluha Hrvatske. Gracco, V. L., Lfqvist, A. (1994). Speech motor organization and control: Evidence from lip, jaw, and laryngeal interactions. Journal of Neuroscience, 14, 6585-6597. Grigos, M. I., Saxman, J. H,. Gordon, A. M. (2005). Speech Motor Development During Acquisition of the Voicing Contrast. Journal of Speech Language and Hearing Research, 48, 4, 739-752. Horga, D. (2000). Engleski aspirirani zatvornici u dodiru s hrvatskim. Strani jezici. 29, 3, 129-142. Lane, H. i Perkell, S. (2005). Control of Voice-Onset Time in the Absence of Hearing: A Review. Journal of Speech, Language, and Hearing Research; Vol. 48; 1334-1343. Leeper, H. A., Perez, D. M., Mencke, E. O. (1987). Influence of utterance length upon temporal measures of syllable production by selected hearing-impaired children. Folia Phoniatr, 39, 230-243. Lane, H., Wozniak, J. i Perkell, J. (1994). Changes in voice-onset time in speakers with cochlear implants. Journal of the Acoustical Society of America, 96, 56-64. Mahshie, J. J., Conture, E. G. (1983). Deaf speakers laryngeal behaviour. Journal of Speech and Hearing Research. 26, 550-559. Metz, D. E., Samar, V. J., Schiavetti, N., Sitler, R., Whitehead, R. L. (1985). Acoustic dimensions of hearingimpaired speakers intelligibility. Journal of Speech and Hearing Research, 28, 345-355. Metz, D. E., Schiavetti, N., Samar, V. J., Sitler, R. W. (1990). Acoustic dimensions of hearing-impaired speakers intelligibility: Segmental and suprasegmental characteristics. Journal of Speech and Hearing Research, 33, 476487. Monsen, R. B. (1978). Toward Measuring How Well Hearing-Impaired Children Speak. Journal of Speech and Hearing Research, 21, 2, 286-296. Monsen, R. B. (1976a). The productions of English stop consonants in speech of deaf children. Journal of Phonetics. 4,29-41. Pansini, M. (1991). Ispitivanje sluha. U: Padovan, I., Kosokovi, F., Pansini, M., Poljak, .: Otorinolaringologija, 30-44. kolska knjiga, Zagreb. Radovani, B. (1995). Osnove rehabilitacije sluanja i govora. Zagreb. Fakultet za defektologiju sveuilita u Zagrebu. kari, I. (1991). Govorna signalizacija, II dio. U: Babi, S., Brozovi, D., Mogu, M., Pavei, S., kari, I., Teak, S.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika. Globus, Nakladni zavod, HAZU, Zagreb.

Luka Bonetti, Ana Bonetti, Maja Pavi: Usporedba vremena ukljuenja glasa u govoru teko nagluhih, gluhih i ujuih ispitanika

THE COMPARISON OF VOICE-ONSET-TIME IN THE SPEECH OF HARD-OF-HEARING, DEAF AND HEARING SUBJECTS
Abstract: The aim of this research was to acoustically examine and compare differences in average voice-onset-time (VOT) between voiceless and voiced pairs of stop consonants in the speech of hard-of-hearing, deaf and hearing subjects. The subjects read a list of 30 monosyllabic and bisyllabic words. Each of 6 stops was represented in ve words in initial position, and was followed by vowel. The obtained VOT measures addressed the period between the release of the closure and the rst period of the following vowel, and were therefore strictly positive. Compared to hearing subjects, hearing impaired subjects demonstrated longer VOT for voiced and shorter VOT for voiceless stops, which was more prominent for more severe category of the impairment. Such pronunciation affected the time separation of voiceless and voiced pairs of stops in the following manner: the difference in VOT between pairs diminished in the group of hard-of-hearing subjects, and became minimal or even negative in the group of deaf subjects. In other words, hard-of-hearing subjects in average did manage to distinguish voiceless and voiced stops, while deaf subject did not, because they demonstrated extremely small or even negative differences in average VOT between voiceless and voiced pairs of stops. The differences in average VOT between voiceless and voiced pairs of stops were signicantly smaller in hearing impaired subjects, when compared to hearing subjects, as well in deaf subjects, when compared to hard-of-hearing subjects. There was also a signicant negative correlation between degree of hearing loss and average differences in VOT between pairs of voiceless and voiced stops. Key words: voice-onset-time, hard-of-hearing, deaf

10