JAHR Vol. 5 No.

9 2014

UDK 378.18:371.8.06(056.263)
Struni lanak

Damir Herega*

Razliiti pristupi u sustavu potpore u

visokom obrazovanju za gluhe i nagluhe
studente
SAETAK
Gluhe i nagluhe osobe imaju razliite potrebe u visokom obrazovanju. Gluhe osobe iskljuene
su iz svih glasovno-govornih informacija i velik broj gluhih osoba ne moe razviti razumljiv
govor. One se slue znakovnim jezikom kao prvim jezikom. Nagluhe osobe imaju bolje
razvijen govor i jezik te bolja kolska predznanja, no i te osobe imaju tekoa s praenjem
nastave, hvatanjem brze komunikacije ili razumijevanjem govora u buci. Gluhi i nagluhi
studenti urednih intelektualnih sposobnosti mogu usvojiti svaku nastavnu cjelinu, jednako
kao i bilo koji student koji uje. Nuno je prilagoditi pouavanje njihovim mogunostima i
potrebama te im olakati razumijevanje gradiva. Rad e prikazati na koji nain osobe oteena
sluha komuniciraju i usvajaju znanja te e biti demonstrirana minimalna potrebna podrka u
visokom obrazovanju: koritenje tumaa za znakovni jezik, FM ureaja te pomo daktilografa
koji pretvaraju izlaganje u tekst na ekranu.
Kljune rijei: gluhi i nagluhi studenti, potpore u visokom obrazovanju

Uvod
Rad govori o raznolikosti izmeu gluhih i nagluhih osoba. Raznolikostima
pridonose razni imbenici te su shodno tome i razliite potrebe u individualnom
pristupu svakom gluhom ili nagluhom studentu u visokom obrazovanju. Biti gluh
znai biti veinom iskljuen iz svih glasovno-govornih informacija i velik broj gluhih
osoba ne moe razviti razumljiv govor. To ne znai da su te osobe manje vrijedne,
manje sposobne ili manje pametne. Komunikacija znakovnim jezikom ravnopravna

* Adresa za korespondenciju: Damir Herega, Udruga gluhih i nagluhih Primorsko-goranske upanije, Ulica
Viktora Cara Emina 9, 51 000 Rijeka, e-mail: damir.herega@gmail.com

35

JAHR Vol. 5 No. 9 2014

je komunikaciji govorom. Znakovni jezici su pravi jezici, ba kao i govorni jezici. U

veini razvijenih zemalja, ali i u mnogim manje razvijenim zemljama nacionalni
znakovni jezici priznati su kao jezici manjine. Biti nagluh znai imati potrebu za
komunikacijskom podrkom sukladno razumijevanju govornog i pisanog
nacionalnog jezika. U odnosu na tee nagluhe i gluhe osobe, osobe blage i umjerene
nagluhosti imaju bolje razvijen govor i jezik te bolja kolska znanja, odnosno
potrebna predznanja neophodna za vie obrazovanje, iskljuivo zbog toga to su im
obrazovni sadraji dostupniji. Iako znaajno bolje komuniciraju od gluhih
studenata, i osobe blage i umjerene nagluhosti imaju tekoa s praenjem nastave,
hvatanjem brze komunikacije, razumijevanjem govora u buci, razumijevanjem
ala, uzreica i esto se osjeaju izolirano.
Gluhe i nagluhe osobe, odnosno studenti urednih intelektualnih sposobnosti mogu
usvojiti svaku nastavnu cjelinu, jednako kao i bilo koji student prosjenih
intelektualnih sposobnosti koji uje, no nuno je znati objasniti nastavnu cjelinu
tako da student razumije to predava govori, jer bez razumijevanja uenje je
besmisleno i beskorisno. Sjedenje u predavaonici bez razumijevanja onog to
predava govori ili oitavanja samo dijelova predavanja stavlja gluhe studente u
neravnopravan poloaj, stoga je vano protumaiti nastavnu cjelinu na studentu
razumljiv nain, gluhom na znakovnom jeziku, a nagluhoj osobi i osobi s
kohlearnim implantatom govornim jezikom.

Naini na koje komuniciraju osobe oteena sluha

U daljnjem tekstu pokuat e se odgovoriti na pitanje na koji nain osobe oteena
sluha komuniciraju, odnosno koji jezik gluha ili nagluha osoba koristi u komunikaciji
ili usvajanju znanja. Obratit e se pozornost na vanost usvajanja hrvatskog znakovnog
jezika kao prvog jezika kod gluhih i ponekad kod teko nagluhih osoba i pribliiti
situaciju kada je znakovni jezik drugi jezik kod osoba s blagom i umjerenom
nagluhou. Pribliit e se praktine potrebe gluhih i nagluhih studenata u visokom
obrazovanju, opisati kako osigurati minimalnu potrebnu podrku koritenjem tumaa
za znakovni jezik, FM ureaja i mogunost praenja usmenog predavanja preko
podrke (brzog pisanja) daktilografa koji u realnom vremenu pretvara nastavnikovo
izlaganje u tekst na ekranu. Kako bi u visokom obrazovanju gluhe i nagluhe osobe
ravnopravno i bez tekoa sudjelovale s ostalom studentskom populacijom, potrebno
je uzeti u obzir nekoliko vanih injenica i informacija:
a) Gluhe i nagluhe osobe koje su dole do praga upisa na neki studij imale su
razliite putove u svom odgoju i obrazovanju. Vana je injenica jesu li se kolovale
u redovitom osnovnokolskom i srednjokolskom sustavu ili su bile ukljuene u

36

Damir Herega: Razliiti pristupi u sustavu potpore u visokom obrazovanju za gluhe i nagluhe studente

prilagoene sustave obrazovanja. Vana je etiologija nastanka oteenja, odnosno

vrijeme i mjesto nastanka oteenja, te stupanj oteenja gubitka sluha u dB i
oblik oteenja sluha. Pored navedenog, znaajnu ulogu imaju i sljedee injenice:
sluni status roditelja, nain komuniciranja u obitelji, dodatna oteenja te ima li
gluha osoba ugraen kohlearni implantat (tzv. umjetnu punicu). Uspjenost
nagluhe ili gluhe osobe ovisi i o stavovima i podrci okoline (roditelja, lanova
obitelji, suuenika, uitelja...) te o pravodobnosti, kvaliteti i kvantiteti
rehabilitacijskih i edukacijskih postupaka. Tekoe u standardnom nainu
komunikacije, kao dominantne posljedice gluhoe, mogu rezultirati i
odstupanjima u emocionalnom i socijalnom razvoju te u obrazovnim
postignuima. Osim toga, istraivanja su pokazala da rano usvajanje znakovnog
jezika ne interferira s uenjem oralnog jezika, ve ga, ba naprotiv, potie.
b) Vrijeme. Za razvoj govora vano je kada je gubitak sluha nastao. Oni koji su
roeni gluhi i oni koji su s vremenom ogluili dva su razliita svijeta. Ako je
gubitak sluha nastao nakon to se govor razvio (postlingvalno), govor se i dalje
zadrava, premda njegova kontrola slabi. Sluni se dojmovi iz razdoblja
sluanja ne briu, pogotovo ako se podre ranom slunom rehabilitacijom.
Vrijeme nastanka oteenja sluha vaan je podatak, odnosno podatak je li
osoba (dijete) usvojila govor i jezik prije nastupa oteenja sluha ili je oteenje
nastupilo prije usvajanja baze materinskog (prvog) jezika. Treba obratiti panju
i na pojam prvi jezik. Prvi jezik podrazumijeva jezik okoline u kojem
dijete ili osoba odrasta i jezik koji se usvaja spontano, situacijski. Moramo
znati da se prema statistikim podacima u 90 % sluajeva djeca s oteenjem
sluha odrastaju u obiteljima ujuih roditelja kojima je prvi jezik verbalni,
tj. govorni jezik. Prelingvalna gluhoa vrlo je ozbiljno senzorno oteenje te
utjee na cjelokupan razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe.
c) Mjesto. Dva su mjesta oteenja sluha: na vanjskom i srednjem uhu (provodna
nagluhost), a drugo na unutarnjem uhu i dalje, sve do mozga (perceptivna
gluhoa). Tko ima provodnu nagluhost uje svoj glas dobro, ak pojaano, a
zvukove izvana uje oslabljeno. Uzroci nagluhosti mogu biti: zaepljen
zvukovod, upala uha. Kod perceptivne nagluhosti oteenja su jaa na vie
frekvencija. Uzroci su ponajee nasljee, bolesti majke za vrijeme trudnoe,
teak porod.
d) Stupanj oteenja sluha. U radu se koristi kategorizacija prema B. Radovaniu
objavljena u njegovoj knjizi Osnove rehabilitacije sluanja i govora1.
1
Vie u Radovani, B. (1995.) Osnove rehabilitacije sluanja i govora, Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu i Savez organizacija osoba oteena sluha Hrvatske, 1995.

37

JAHR Vol. 5 No. 9 2014

blaga nagluhost
umjerena nagluhost
teka nagluhost
praktina gluhoa
klinika gluhoa

(21 40 dB)
(41 60 dB)
(61 90 dB)
(91 dB i vie)
(ispitanik ne reagira na zvuni podraaj).

Oblik oteenja sluha. Sluh uvijek nejednako slabi na razliitim frekvencijama.

Visoke frekvencije vie slabe: zvono na vratima, zujanje muhe te sibilanti S, C, Z
(stric, ptica i sl.). Niske frekvencije - grmljavina, koraci, lupanje vrata, mukli glasovi
kao U, M, B, P (uho, muk, muha). Za govor je loije ako su vie oteene visoke
frekvencije. Budui da ih takva osoba slabo uju, esto su im ti glasovi poremeeni.
Razlika izmeu nagluhe i gluhe osobe. Nagluhe osobe su one osobe kojima se
prosjeni gubitak sluha kree od 20 ili 25 dB do 90 dB (decibela). Nagluhe osobe, u
percepciji govora, auditivne informacije dopunjavaju vizualnom percepcijom, pri
emu im znatno pomae sluni aparat. Individualne razlike meu osobama oteena
sluha velike su te znaajno utjeu na modalitete komuniciranja i na odabir
rehabilitacijskih i edukacijskih postupaka. U odnosu na gluhe, nagluhi imaju bolje
razvijen govor i jezik te bolja kolska znanja, iskljuivo zbog toga to su im obrazovni
sadraji dostupniji. No oni imaju tekoa s praenjem nastave, hvatanjem brze
komunikacije, razumijevanjem govora u buci, razumijevanjem ala, uzreica i esto
se osjeaju izolirano, iako znaajno bolje komuniciraju od gluhih uenika. Za
razliku od gluhe djece, nagluha djeca esto ue govor i jezik sluanjem, a ne
vizualnim putem te su po tome slinija djeci koja uju. Potrebno je izbjei zamku
pogrenog vjerovanja da nagluha djeca sve razumiju i normalno funkcioniraju uz
sluna pomagala. Brojni imbenici utjeu na razumljivost govora u razredu:
pozadinska buka, akustika uionice, glasnoa nastavnikova glasa. Zato je vano da
razina buke u uionici bude minimalna. Zbog stresa koji se javlja uslijed napora da
se razumije govor ta djeca esto razvijaju naviku pretvaranja da su razumjela sve to
im se govori te su s vremenom sve vie sklona prikrivati svoj problem sluhom. To
dovodi do problema identiteta jer osjeaju da ne pripadaju ni meu gluhe niti meu
ujue. Potrebno je osigurati im maksimalno iskoritavanje preostalog sluha,
pomoi im da razviju samopotovanje usmjeravajui se na podruja u kojima su
uspjeni, raditi na tome da prihvate sami sebe te ne zaboraviti na njihove specifine
potrebe i tekoe. Pitanje njihova socijalnog identiteta najistaknutije je tijekom
adolescencije. U to burno doba tinejderi trae i grade svoj identitet. esto im je
potrebna podrka slinih mladih osoba s kojima se mogu identificirati, koje ih cijene
bez obzira na njihov nedostatak. To je znaajno i za gluhe uenike, kao i za uenike s
ugraenim kohlearnim implantatom koji funkcioniraju kao nagluhe osobe. Gluhe
osobe su osobe koje imaju prosjean gubitak sluha iznad 90 dB te ni uz pomo

38

Damir Herega: Razliiti pristupi u sustavu potpore u visokom obrazovanju za gluhe i nagluhe studente

slunog aparata ne mogu cjelovito percipirati govor. Kod tih se osoba percepcija
govornog jezika dominantno odvija vizualnim kanalom itanjem s lica i s usana
sugovornika, a interpersonalna komunikacija odvija se na znakovnom jeziku
uzimajui u obzir sugovornikovo znanje tog jezika. Sve vei broj je djece i odraslih
gluhih osoba koje imaju ugraen kohlearni implantat (umjetnu punicu). Gluhi
uenici koji nemaju kohlearni implantat najee komuniciraju znakovnim jezikom.
Vano je znati da sve gluhe osobe ne komuniciraju znakovnim jezikom, neki gluhi
koriste samo govor i ne poznaju znakovni jezik. Zato je uvijek potrebno provjeriti
koji nain komunikacije gluhi uenik preferira. Dostupnost komunikacije i
informacija je od vitalne vanosti za gluhe osobe. Dakle, da bi gluhi studenti mogli
pratiti predavanja na visokoobrazovnim ustanovama, ravnopravno vrnjacima koji
uju, ukljuivati se u rasprave, sudjelovati u kooperativnom uenju i grupnim
projektima, komunicirati s vrnjacima i studentskim slubama, nuno je prevoenje
na znakovni jezik ili koritenje drugih naina komuniciranja koje pojedini gluhi
uenik najbolje razumije, npr. pismeno, oitavanje s usana, kombinacija govora i
znakovanja. Jedna od estih predrasuda jest da se s gluhim osobama moe bez
tekoa komunicirati pisanim putem. Iako postoje gluhe osobe koje se u
sposobnostima pisanja ne razlikuju od ujuih, veina osoba koja je ogluila prije
usvajanja govora i jezika (prelingvalna gluhoa) ima velike tekoe s razumijevanjem
pisanog teksta i pismenim izraavanjem. Budui da se jezik ui sluanjem, gluhe
osobe oteano usvajaju pisani jezik, osobito ako ih okolina (obitelj i kola) ne
usmjeravaju na itanje i svakodnevno uenje novih pojmova. Pismeno izraavanje
gluhih esto je agramatino, turo, nepravilne sintakse i teko razumljivo.
Razumijevanje pisanog teksta kod mnogih gluhih izrazito je slabo te je potrebno
koristiti jednostavne rijei i reenice. Te tekoe ne smiju se smatrati patologijom
one su posljedica gluhoe, a ne intelektualnih deficita. Tekoe gluhih osoba u
uenju i razumijevanju govornoga i pisanog jezika moemo ilustrirati sljedeim
primjerom: zamislimo da osoba koja uje ui strani jezik u zvuno izoliranoj
staklenoj komori pa emo lake razumjeti zato je njihovo pismeno izraavanje
agramatino, a rjenik siromaan. Ne smijemo, meutim poopavati i na temelju
slunog statusa studenta zakljuivati o njegovu pismenom izraavanju, ve je
potrebno provjeriti njegovu jezinu kompetenciju. Funkcionalno moemo rei da
imamo: 1. Nagluhe osobe (od 25 do 70 dB) koje koriste verbalnu komunikaciju uz
pomo pomagala kao to je sluni aparat ili neko drugo tehniko pomagalo. Tim je
osobama prvi jezik govorni jezik i moda, ovisno o potrebi, elji ili situaciji, usvoje
znakovni jezik. Te osobe imaju bolju mogunost obrazovanja kroz integraciju. Kroz
bolju mogunost obrazovanja se i koluju za bolja radna mjesta, imaju vie
spoznaja o socijalnoj sredini u kojoj ive i ne pripadaju kulturi gluhih; 2. Gluhe
osobe, tj. osobe koje imaju oteenje sluha preko 90 dB, no u toj skupini esto svoje

39

JAHR Vol. 5 No. 9 2014

mjesto nau i teko nagluhe osobe (izmeu 70 - 90 dB). Teko nagluhim osobama
koje nisu u habilitaciji uspjele savladati sluanje i nisu funkcionalno usvojile govor
esto za prvi jezik prepoznaju, kao najbolju opciju, znakovni jezik. Gluhe osobe
(oteenje preko 90 dB) primarno za komunikaciju koriste znakovni jezik, tj. prvi
jezik im je znakovni jezik koji se usvaja istim modelom i vremenu kada i govorni
jezik. Na znakovnom jeziku se i koluju, nekada u specijaliziranim ustanovama kao
to je Slava Rakaj, u kojima se ne nudi obrazovanje primjereno oteenju i esto
su to pomona i neinteresantna zanimanja koja nisu konkurentna dananjem tritu
rada. Danas je prisutna integracija i inkluzija kao model, ali jo uvijek izostaje
primjerna komunikacija usmjerena na prednostima, a ne nedostacima djeteta.
Gluhe osobe koje koriste znakovni jezik kao svoj prvi jezik pripadaju kulturi
gluhih.
Veina gluhih i nagluhih osoba koristi u razliitoj mjeri i s razliitim uspjehom
oitavanje s usana. Oitavanje je izuzetno teko, naporno i nepotpuno te zahtijeva
veliku koncentraciju. Osim toga, potrebni su brojni preduvjeti: govornik treba
stajati nasuprot gluhe osobe, lice mu treba biti osvijetljeno, ne smije imati govornu
manu, brkove ili slabo pomicati usne. itanjem s usana ne percipira se naglasak ni
intonacija govora. Budui da mnogi glasovi izgledaju isto na usnama (npr. m, p i b,
t i d), dobar ita s usana obino esto zakljuuje iz konteksta, tj. pogaa na
temelju parcijalnih informacija, to zahtijeva dobro poznavanje jezika i inteligenciju.
Oitavanje slui gluhim osobama kao pomo u razumijevanju, ali nedostatno je za
uinkovitu i kvalitetnu komunikaciju. Odlini itai s usana izuzetno su rijetki i to
su najee osobe koje vrlo dobro poznaju govorni jezik, jer poznavanje rijei
olakava kontekstualno zakljuivanje.
Na posljednjim satovima, kako raste umor i slabi koncentracija, uenik e sve tee
oitavati. Nema razlika u intelektualnim sposobnostima gluhih i ujuih osoba.
Sluni status i inteligencija nisu povezani. Brojna istraivanja pokazala su da su
gluha i nagluha djeca i odrasli podjednako sposobni za apstraktno miljenje.
Naalost, neinformirane ujue osobe ponekad povezuju tee razumljiv govor
gluhih sa snienom inteligencijom. Predrasuda nastavnika da su gluhi i nagluhi
manje inteligentni ili nesposobni za apstraktno miljenje moe uiniti veliku tetu
ueniku. Naravno, oni nee uloiti trud da tim uenicima objasne apstraktne
sadraje, ve e gradivo pojednostaviti u tolikoj mjeri da ga svedu na konkretne
osnove koje im mogu jednostavno prenijeti. Imaju niska oekivanja od gluhih i
nagluhih uenika i u skladu s tim se i ponaaju. To je zaarani krug pa se ni student
nee truditi, ve e se ponaati u skladu sa slikom koju o njemu ima njegova okolina.
Brojne su gluhe i nagluhe osobe dale izuzetan doprinos znanosti: astronomiji, fizici,
kemiji, medicini, antropologiji, hortikulturi, raunalstvu.

40

Damir Herega: Razliiti pristupi u sustavu potpore u visokom obrazovanju za gluhe i nagluhe studente

Zakljuak
Slube podrke za gluhe i nagluhe studente trebaju biti krojene prema njihovim
potrebama i mogu ukljuiti: prevoditelje, tehniku potporu, tehnologiju koja govor
pretvara u tekst (kompjutorske programe), hvatanje biljeki, pomo u uenju te
druge vrste podrke. Gluhom e studentu najee biti potreban prevoditelj kako bi
mogao pratiti nastavu, individualizirani pristup te struna pomo u uenju.
Nagluhim studentima i studentima s ugraenim kohlearnim implantatom potrebno
je osigurati uvjete za optimalno sluanje te provesti prilagodbe koje e im omoguiti
ravnopravno sudjelovanje u nastavi, individualizirati pristup u provjeri znanja,
pruiti strunu pomo u uenju i osigurati rehabilitaciju sluanja i govora.
Pogreno se smatra da gluhe osobe zbog svoje gluhoe nee biti sposobne obavljati
brojna zanimanja. Gluhoa ne predstavlja prepreku za veinu zanimanja. Gluhe
osobe su profesori, bankari, lijenici, arhitekti, umjetnici, znanstvenici ... pa ak i
glazbenici! Naalost, u Hrvatskoj i brojnim drugim zemljama gluhoa uvelike koi u
odabiru zanimanja. To ne znai da nema gluhih koji su uspjeno zavrili razliite
redovite srednje kole, gimnazije i fakultete, ali oni su u manjini. Znaaj sluha za
obavljanje pojedinih zanimanja pretjerano se naglaava jer je najee mogua
kompenzacija, i sluh nije nuan za veinu zanimanja.

Literatura:
1.

Radovani, B. (1995). Osnove rehabilitacije sluanja i govora. Zagreb: Fakultet za defektologiju

Sveuilita u Zagrebu i Savez organizacija osoba oteena sluha Hrvatske.

2.

Ljubica Pribani, Studenti s oteenjima sluha, Prirunik Studenti s invaliditetom, 1. Ope smjernice,
U: Lelia Ki-Glava, A: Andrea Fajdeti, Thomas Farnell, Nataa Joki-Begi, Lelia Ki-Glava, Mirjana
Lenek, Damir Miholi, Ljubica Pribani, Snjeana Sekuak-Galeev, 143192.

3.

Shawn Neal, M. (2007). Dvojezino obrazovanje gluhe djece: s iskustvima vedske i Danske, Zagreb:
Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba.

41

JAHR Vol. 5 No. 9 2014

Damir Herega

Different approaches and support

systems in higher education for deaf and
hard of hearing students
ABSTRACT
There are important differencies between deaf and hard of hearing people in the way they
communicate and learn so their needs in high education are different.
Deaf people cannot understand spoken messages through hearing alone and many of them
cannot develop clear spech. They use sign language as they first language.
Hard of hearing people have some usable hearing and they can comprehend speech to some
extent with or without a hearing aid. Their knowledge is better but they also have difficulties
in folowing the lecturess and coping with fast comunication.
The deaf and hard of hearing students can learn any topic as well as any other hearing student.
But, to achieve that, it is important that topic is explained in the way it can be understood.
This presentation provides insights on basic communication skills of deaf and hard of hearing
students. It is presented how deaf and hard of hearing students communicate, how they
learn and what are their needs in high education. Few different communication modes are
demonstrated: use of sign language interpreter, FM apparatus and real-time captioning.
Key words: deaf and hard of hearing students, supports in higher education

42