Odgoj djece sa posebnim potrebama

1. Šta se podrazumijeva pod pojmom gluhoća?

Gluhim se smatraju lica koja imaju gubitak sluha od 81 decibela i više i koja ni uz pomoć
slušnih pomagala ne mogu cjelovito percipirati glasovni govor.

2. Kako razlikujemo gluhe osobe sobzirom na momenat nastajanja gluhoće a u odnosu na

razvitak glasovnog govora ?

Prema stepenu razvitka glasovnog govora u kojem je nastao gubitak sluha gluha lica se
razvrstavaju :
a)Lica koja prije gubitka sluha nisu usvojila vještinu sporazumijevanja
b)lica koja su prije gubitka sluha usvojila vještinu glasovnog sporazumijevanja .
Odbor za nomenklaturu konferencije američkih škola pod gluhim podrazumijeva lica kod
kojih čulo sluha ne funkcionira za obične potrebe života.Klinički totalno gluhim osobama
smatramo one koji uopće ne mogu stupiti u kontakt sa zvukom.

3. Šta podrazumijevamo pod gluhonjemošću?

Gluhonijeme osobe su osobe koje su gluhe i nijeme,one nisu razvile govor jer su gluhe.
Nijemost je direktna posljedica gluhoće.

4. Šta znači nagluhost?

Nagluhim se smatraju lica kod kojih je sluh oštećen sa 25 do 80 decibela na uhu sa boljim
ostatcima sluha i kod kojih je glasovni govor djelimično i potpuno razvijen.

Svjetska zdravstvena organizacija –smatra da na ukupan broj stanovnika jedne države ima
0,08% gluhi i 0,07% nagluhih .

Oštećenja sluha mogu nastati na nivou uha auditivnih puteva i kore mozga .

5. Zadaci suvremene surdopedagogije koji se odnose na roditelje gluhe i nagluhe djece?

Ciljevi odgoja i obrazovanja za sluhom oštećene osobe jednaki su kao i ciljevi odgoja i
obrazovanja onih koji čuju.Temeljna razlika u samoj realizaciji odgoja i obrazovanja gluhih i
nagluhih osoba jeste što ovdje dominantnu poziciju zauzima surdopedagog.Surdopedagogija
se bavi teorijom ,istraživanjem i praksom odgoja i obrazovanja gluhih i nagluhih
osoba.Surdopedagog koji je ključan od odgoja u porodici do profesionalnog osposobljavanja i
profesionalne rehabilitacije.Sama surdopedagogija danas ima određene zadatke od kojih
značajan dio se odnosi na podršku porodice osobe sa gluhoću i nagluhošću .

Ti zadaci su sljedeći:

-Obrazovanje stručnjaka koji roditeljima mogu pomoći u odgoju njihove djece korisnim
savjetima i informacijama o gluhoći
-Uključiti gluhe roditelje i odrasle osobe u savjetovališta za roditelje čime se aktivno
uključuju u rehabilitacijske procese.

-Razviti rane intervencijske programe za roditelje gluhe djece ,a sve da bi oni umjeli postači
kognitivni ,emocionalnih i socijalnih razvoj gluhog djeteta.

-U obrazovanju gluhe djece koristiti individualni pristup odnosno izabrati onaj tip
obrazovanja koji najbolje odgovara pojedinom djetetu (Kognitivni stil,afektivni stil) .

6. Odgoj i obrazovanje gluhe i nagluhe djece u vrtićima?

U predškolskim ustanovama su djeca sa oštećenjem sluha do 35 decibela uz primjenu slušnog

aparata kao i djeca sa većim oštećenjem sluha kod kojih je ono nastalo u postlingvalnom
periodu (postlingvalni period –period nakon što je dijete naučili da govori).Pretpostavka za
rad sa ovom djecom je stručno kvalificiran kadar i odgovarajuća oprema primjerena vrsti i
stepenu oštećenja.

7. Razlika između alalije i usporenog razvoja govora?

Razlika između alalije i usporenog razvoja govora je u tome što kod usporenog razvoja
govora dijete se služi rečenicom ali ona nije primjerena hronološkoj dobi.Ta rečenica ne
prelazi nivo prosto proširene i sastavnog tipa npr.mama jede i dijete gleda.Djeca sa alalijom
se služi sa desetak izoliranih riječi ,a sa usporenim razvojem govora služe se negramatičnom
rečenicom.

8. Tri stepena alalije?

Naziva se još i zakašnjelim razvojem govora ili nedovoljno razvijeni govor a obuhvata veoma
široku skalu zastajanja u govornom razvoju.Na dnu te skale se nalazi tzv.Alalija koja bi
odgovarala riječi negovorenje (Alalija ima više stepeni).

1 stepen jesu najteži slučajevi kojima dijete ne samo što ne govori nego i ne razumije tuđi
govor,već kod djeteta od godinu ili godinu ipo jer bi već u toj dobi dijete treba da razumije
mnogo toga npr.neke familijarne ,svakodnevne situacijske rečenice

2 stepen –U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor ali ne govori.Takvo
dijete razvije jedan sistem gesti sa kojima komunicira sa okolinom i tako zadovoljava svoje
potrebe ,pa se sam poremećaj može primjetiti već oko druge godine ,jer tad djeca kod kojih je
uobičajen razvoj govora već slažu prve rečenice iako gramatički neispravne

3 stepen Alalije –razumijevanje govora u dovoljnoj mjeri da roditelji ne primjete djetetovo

odstupanje ,ali taj govor je vrlo reduciran npr.desetak izoliranih riječi i to se može primijetiti
oko 2,5 godine djetetove starosti.

9. Koji poremećaji se javljaju u govoru kod djece sa intelektualnim teškoćama?

Oštećenja govora sa kod osoba sa intelektualnim teškoćama dijelimo na alogije i dislogije.

10.Šta su alogije a šta dislogije?

Alogija je sam konstrukt alogija odnosi se na nesposobnost govorenja uslijed intelektualnih

poteškoća.Alogija se u pravilu javlja kod djece sa težim i teškim oblikom intelektualne
teškoće,a same te intelektualne teškoće u prvim godinama života prepoznajemo po usporenom
senzomotornom razvoju i onda uz to idu odstupanja u jačini glasanja ,oglašavanja ,produkciji
riječi i rečenice .Dislogije kao specifičnosti govora osoba sa intelektualnim teškoćama
najučestalije su u području poremećaja artikulacije.

11. Unutar dislalije koj isu oblici ?

Dislalije –to je naziv za poremećaj izgovora ,znači neprecizna pogrešna artikulacija i izvor
npr.izostavljanje nekog glasa ili omisija ,zamjena nekim drugim glasom ili supstitucija
iskrivljen izgovor određenih glasova ili distorzijai dodavanje nekih glasova ili grupa glasova
nekim riječima (adicija) .

12. Šta znači sigmatizam?

Sigmatizam-je neispravan izgovor glasova s,z,c,š,č,ć.dž,đ (Sarajevo ,Zagreb,Cazin).

13. Šta znači rotacizam kao govorni poremećaj?

Rotacizam je poremećaj izgovora glasa r ili izostavljanje ,zamjena ili iskrivljen izgovor glasa
r.

14. Karakteristike govora osobe koja muca?

Poremećaj tečnosti govor aili mucanje –najpoznatiji govorni poremećaj ,osoba koja muca ima
sljedeće karakteristike govora ,ponavljanje dijelova riječi i rečenica ,produžavanje
glasova ,zastoj u govoru ,neadekvatne pauze ,ubacivanje različitih glasova a onda posebno
poštapalice,duže trajanje govore ,različiti nepotrebni zvukovi ,manja količina govorenja isl.

15. Korelacijeske pojave koje idu uz mucanjen?

Uz mucanje idu i neke druge inhibirajuće pojave a to su strah pred govori ,ugovornim
situacijama ,tikovi,pokreti glavom ,tijelom, rukama ,nogama ,znojenje ,crvenilo,ubrzan rad
srca ,emocionalna nestabilnost ,smanjena koncentracija izbjegavanje vizualnog kontakta sa
sugovornikom itd.

16. Disfazije i Afazije dječije dobi?

Disfazije su lakši oblik oštećenja jezika i govora za razliku od afazija i obično se kod djece
upotrebljava taj termin disfazija npr.djeca rođena prije termina ili težak porod ,sve ono što
može uzrokovati disfunkciju kortikalnih i subkortikalnih struktura.Primarna disfazija je
nedovoljno gramatična ili nezrela rečenica ,skućen rječnik riječi obično ne prelaze tri
sloga,smetnje izgovora glasova .
17. Nabrojati područja darovitosti?

Pet je područja darovitosti relativno nezavisnih jedna od drugih (5 područja natprosječnih

sposobnosti)

1)intelektualne sposobnosti

2)socijalne sposobnosti

3) muzičke sposobnosti

4) slikovno stvaralačke sposobnosti

5)Psihomotorno praktične sposobnosti

Osoba može u jednom području biti izrazito iznadprosječna a u drugom izrazito

ispodprosječna.

18. Mogući kriteriji identifikacije nadarene djece?

Identifikacija nadarenih je vrlo kompleksna ,mogući kriteriji identifikacije nadarene djece su

sljedeći:raspolaže bogatim rječnikom,zaključuje kompleksne sadržaje brzo i tačno,ima veoma
dobro pamćenje,zna se samo zabaviti,jako je koncentrisano i izdrživo prilikom obavljanja
nemu zanimljivih zadataka,diferenciran i izražajan govor,dobro razvijena sposobnost
opažanja,sposobnost čitanja i pisanja usvojena prije polaska u školu ,izvođenje računskih
operacija ,ima izraženu sposobnost osjećanja za pravednost ,kritički stav prema autoritetima i
pokazuje neobična interesovanja za fiziku ,politiku(aktualna znanstvena pitanja) .

19. Cilj identifikacije darovite djece?

Cilj procesa identifikacije darovitih učenika naravni i djece u vrtićima jeste da se osigura
odgovarajuća odgojno obrazovna podrška takvim darovitim pojedincima.

Najčešće se spominju tri oblika podrške darovitom :akceleracija ,obogaćivanje i izdvajanje.

20. Da li je obogaćivanje kao pristup moguće svesti na zanimljivije mateijal?

Proces obogaćivanja nije samo jednostavno osiguravanje zahtjevnijih

materijala.Obogaćivanje je aktivnost koja pretpostavlja izrazitu fleksibilnost učitelja,
senzibilnost za izrazite potrebe i jako dobro vladanje područjem u kojem je učitelj stručan.
21. Oblici rada sa drovitim učenicima nabrojati i ukratko objasniti?

Najčešće se spominju tri oblika podrške darovitom :akceleracija ,obogaćivanje i izdvajanje.

1.Akceleracija u školskom sistemu ogleda se ako se dijete ranije upiše u školu nego što je
zakonski predviđeno određeni hronološki uzrast ili ako preskače razred ili u jednoj školskoj
godini završi dva razreda .

2.Obogaćivanje je jedna veća razlikovnost sadržaja rada sa djetetom,dodatni programi

samoobrazovanja samo za pojedinačno dijete ,izborni progrmi ,usporedno
školovanje ,seminari izložbe ,susreti .

3. Izdvajanje –povremene programske grupe ,posebni razredi ,posebne škole (matematičke,

likovne, muzičke baletne) gdje se okupe darovita djeca i rade po posebnom programu
npr.ljetne škole.

22. Opisati Renzuijev trijadni model u radu sa nadarenima?

Autor takozvanog trijadnog modela obogaćivanja Jozef Ranzuli smatra da je cilj obogaćivanja
programa da se učenicima uključenim u programe za darovite dopusti sloboda tema koje će
proučavati kao i dubina i šira primjerena njihovom načinu učenja.Ovaj model prolazi iz
premise da je darovitima potrebno okruženje u kojem imaju slobodu izbora i individualizirani
proučavanje pritom su tri razine ili tri tipa obogaćenih aktivnosti.

1)Opće eksplorativne aktivnost u njima su djeca izložena velikom broju različitih podsticaja
npr. kutići interesa ,jednostavno planiranje prikupljanje različitih aktivnosti npr .kratki
tečajevi filmovi dakle što više različitih podsticaja

2)Rad u grupama i ostvarenje ciljeva kao što su razvoj analitičkog i kritičog i kreativnog
mišljenja ,poticanje pozitivne slike o sebi ,vrijednosnog sistema ,motivacije ,istraživačkog
rada:vrlo aktivno djelovanje različitih sadržaja.

3)Istraživanje stvarnih problema koje zanimaju darovite učenike –male istraživačke grupe ili
individualna istraživanja tu dolazi do izražaja djetetova samostalnost, sposobnost vježbanja
znanstvene metode gdje dijete treba biti sposobno da formulira problem ,odabere metodu,
skuplja podatke ,predstavi rezultate istraživanja.

23.Nabrojati tri osobine darovite djece predškolske dobi?

Mlađa predškolska dob-

1. Pažljivija su i zapažaju više detalja
2. Imaju veći raspon pozornosti
3. Vole ustrajati na temi na kojoj rade
4. Povezuju uzrok i posljedice
5. Interesi su im zreliji
6. Neovisnija su i manje se pokoravaju pravilima
7. Osjetljivija su na nepravdu
8. Mogu biti talentirana u nekoliko područja
Starija predškolska dob

1. Ima iznad prosječnu moć rasuđivanja

2. Iskazuje veliku intelektualnu znatiželju
3. Brzo i dobro pamti
4. Ima neobično bogatu maštu
24.Na temelju iskustva izdvijiti 3 grupe djece na koje odgajatelj treba obratiti pažnju iz
perspektive darovitosti?

1.Djeca sa viskoim postignućima u aktivnostima kojima se bave,ona koja sve rade na iznimno
visokoj razini –takva djeca brzo i lako uče i shvataju ,postavljaju ,, istraživačka“ pitanja imaju
bogat rječnik,puni su ideja i informacija.

2.Djeca sa problemima u ponašanju ,u kojih se tek procesom identifikacije darovitih otkriju

njihove visoke sposobnosti-često su nezainteresovana za grupni rad ,stalno nastoje izazvati
dodatnu pozornost ,ponekad odbijali vrić.

3.,,Neprimjetnu“ darovitu djecu ,tihu stidljivu i povučenu najteže je uočiti ,jer često uopće ne
izazivaju pozornost odgajatelja- često su to stidljia djeca ,koja se ,da bi ostala nprimjećena u
skupini ,prilagođavaju djeci prosječnih sposobnosti i čine samo ono što se od njih traži.

25.Opisati kako porodični status može biti izvor pogreške u prepoznavanju darovitog
djeteta?

Najviše pogreška pri procjeni darovite djece veže se uz socijalni status obitelji i ono što on
djetetu pruža.

Istraživanja koja su proučavala ovaj problem pokazivala su da pri darovite djece odgajatelji
najviše precjenjuju:

-Djeca iz obitelji s visokim socijo-ekonomskim i obrazovnim statusom,

-Djecu roditelja sa većim roditeljskim ambicijama

dok najčešće podcjenjuju

-Djecu iz obitelji s niskim socio-ekonomskim i obrazovnim statusom,

-Djecu iz obitelji sa skromnim roditeljskim ambicijama

Među djecom koja su od svojih odgajatelja pogrešno prepoznata kao darovita najčešće su ona
koja potiču iz obitelji koja žive u boljim socio-ekonomskim uvjetima i ona čiji su roditelji
obrazovaniji.Suprotno tome ,među djecom koja su daovita ,a koju odgajatelji ne prepoznaju
kao ,najviše je one koja potječu iz obitelji koje žive u lošim socio-ekonomskim uvjetima i čiji
su roditelji manje obrazovani.
26.Koje ponašanje se precjenjuje a koje podcjenjuje u dijagnostii darovitosti?

Među osobinama ponašanja djeteta,kod pogrešno identificirane darovite djece,najčešće se

precjenjuje:

-Poslušnu djecu,

-Popularnu djecu,

-Djecu sa visokom motivacijom za rad i postignuća

a podcjenjuju

-Djecu sa lošim ponašanjem

-Stidljivu i povučenu djecu

-Djecu sa niskom motivacijom za rad i postgnuća

27.Objasniti 1 princip za izradu programa za darovie

-Poticati širenje verbalnih znanja i razvoj verbalnih sposobnosti,

-Uvažiti specifične dječije interese ,omogućiti im da ih zadovoljavaju i produbljuju,

-Omogućiti djetetu da uči ono što ih zanima

-Organizirati djetetu da uči na način koji mu najviše odgovara

-Osigurti za dijete složenije aktivnosti ,zahtjevnije u pogledu štenja apstraktnog mišljenja

-Osigurati korištenje što raznolikijeg materijalau radu

-Osigurati više vremenaza rad

-Ohrabrivati kreativno i produktivno mišljenje

Omogućiti djetetu da uči ono što ga zanima

Darovito dijete jasno će pokazati šta ga zanima i šta želi učiti,program mora biti osmišljen
tako da omogući djetetu da uči upravo ono što ga zanima.Pritom treba paziti da ne bobiva
uvijek gotovre odgovore na postavljena pitanja,nego ga osposobiti da ih sam traži.

28.Modeli odgoja i obrazovanja u vrtićima za djecu sa poteškoćama u razvoju?

Postoje tri modela u kontekstu odgoja i obrazovanja djece sa teškoćama u razvoju u vrtićima
to su: segregacija,integracija i inkluzija.
29.Kritički osvrt na sgregacjski model rada sa djecom sa teškoćama u razvoju u vrtiću?

Segregacija djece sa teškoćama u razvoju - je izdvajanje ove djece i smještanje u posebne

grupe ili posebne ustanove.Ovo izdvajanje u posebne grupe kao svoje prednosti nabraja to da
su pedagoške zdravstvene i ostale aktivnosti organizirane sa djecom koja imaju istu razvojnu
teškoću i onda je edukacija potpuno njima prilagođena .Nedostaci segregacijskog modela
prvenstveno se odnose na manjak društvenih interakcija sa zdravom djecom i nedovoljnih
sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima.Dugoročno ova segregacija ili izdvajanje izaziva
osiromašenje njihovog socijalizacijskog kapaciteta i ovaj model naglašava određenu
poteškoću,poremećaj , disfunkcionalnost,zato možemo reći da ovaj model danas se posmatra
kao posljednja mogućnost.

30.Opis integracijskog ped. modela rada se djecom sa poteškoćama u razvoju u vrtiću?

Integracija je takav pedagoški model koji je suprotnost segregaciji (izdvajanju) ,djeca sa

teškoćama u razvoju idu u vrtić zajedno sa ostalom djecom ,međutim dijete sa teškoćama u
razvoju kao da se nastoji pridodati aktualnom obrazovnom sistemu s ciljem da se ono
prilagodi na postojeće radne i životne okolnosti vrtića.U ovom modelu od djeteta se traži da
bude ,,uprosječeno“ ili da se prilagodi prosječnom djetetu.

31.Opisati inkluzivni pedagoški model u vrtiću?

Inkluzivni pedagoški model –radi se o uključivanju djece s ciljem zadovoljavanja njihovih

potreba bez obzira na njihove teškoće, talente ,socio-ekonomsko porijeklo .Inkluzija je
karakteristična po razvijenom osjećaju pripadnosti i zajedništvu nekoj grupi,dok je integracija
bila zasnovana na fizičkoj bliskosti. Inkluzija zahtjeva uvažavanje djece sa teškoćama kao
potpuno ravnopravnih u odgojno –obrazovnom procesu ali unurat tog procesa njima je
osigurana individualna pomoć kad im je neophodno.Inkluzija akcentira različite razvojne
potencijale a ne nedostatke.U inkluzivnm modelu djeca učestvuju zajedno sa ostalim u
aktivnostima i tako se stvara jedan sistem odnosa utemeljenih na poštovanju i uvažavanju
različitih potreba djece.

32.Prema Miškeru(2015) definirati poremećaje u ponašanju?

Prema Miškeru (2015)poremećaj u odnosu na specifično vrijeme ,kulturu i očekivane norme

odstupajuće malo adaptivno ponašanje uvjetovano organski ili sredinski a koje zbog više
dimenzionalnosti ,učestalosti i težine oslabljuje potencijale za razvoj djeteta,učenje ,rad i ne
može biti prevladano bez posebne pedagoške pomoći.
33.Pojam internaliziranih i eksternaliziranih poremećaja u ponašanju?

Gruba podjela poremećaja u ponašanju je ona na internalizirane i eksternalizirane.

Internalizirani poremećaji se manifestuju dominantno na unutarnjem planu u smislu pretjerane
povučenosti ,nesudjelovanja u razvojnim grupama dok eksternalizirani se manifestuju
dominantno na vanjskom planu u smislu svađe,tuče itd.Najsnažnije prisustvo pedagogije je u
prevenciji poremećaja u ponašanju .Postoje prevencijski modeli nastali na temelju istraživanja
učinkovitosti prevencijskih programa koji naravno kulturalno osjetljivo govore o
mogućnostima predupređivanja ili prevencije poremećaja ponašanja.Rani uzrast je specifičan
kad su upitanju poremećaji u ponašanju Npr.negativizam u smislu odbijanja neposlušnosti u
starijoj dobi je poremećaj ,dok u ranoj dobi je potpuno normalan ,očekivan oblik ponašanja.
Naravno postoje ispoljavanja i dobna granica kada u ranoj dobi neki socijalni oblik ponašanja

34.Dirkemova teorija u funkciji objašnjenja poremećaja u ponašanju ?

Anomija je odsutnost moralnih pravila ,negacija morala i Dirkem prvi put upotrebljava riječ
anomija u svom djelu Društvena podjela rada .Dirkem objašnjava takozvani anoijski suicid u
uvjetima koje karakterizira manjak regulacije društva nad pojedincem

35.Teorija kulturnih grupa u funkciji nastanka poremećaja u ponašanju?

Teorija o subkulturi i kulturi konflikta objašnjava devijantnost subkulturom neke društvene

grupe koja razvija norme i vrijednosti koje se u određenoj mjeri razlikuju od onih drugih
pripadnika društva.U središtu ove teorije je da su konflikti na području kulture odnosno
kulturnih normi različitih društvenih grupa glavni uzročnici delinkventnog ponašanja.prelazi u
poremećaj u ponašanju .

36.Šta je inkluzija?

Pojam inkluzivnog obrazovanja se odnosi na filozofiju obrazovanja koja promovira

obrazovanje za sve sudionike u vrtiću.Inkluzija je novi model obrazovanja djece sa posebnim
potrebama koji naglašava saradnju odgajateljica i defektologa ,zatim naglašava da su djeca
jedna kraj drugih bez obzira što imaju različite obrazovne ciljeve,podučava svu djecu da
prihvataju i poštuju različitosti,obezbjeđuje individualizirane programe za svako dijete i
uvžavanje roditelje kroz partnerstvo i aktivno uključivanje u obrazovni proces.
37.Principi inkluzije?

Principi inkluzije

-Sva djeca imaju pravo da se igraju i uče zajedno

-djeca se ne smiju omalovažavati ili razlikovati tako što će se izdvajati i odstranjivati zbog
svojih poteškoća ili potreba

- ne postoje ozbiljni razlozi za izdvajanje djece nego treba da odrastaju zajedno a ne da su

zaštićeni jedni od drugih

38.Kad inkluzija ne može uspjeti?

Inkluzija ne može uspjeti kada su djeca sa posebnim potrebama uključena u zajedničke

vrtićke grupe a ne pruža im se dodatna podrška zatim kad se žrtvuje odgoj i obrazovanje
djece bez posebnih potreba kako bi se zadovoljile potrebe djece sa posebnim potrebama i
kad sva djeca moraju naučiti istu stvar u isto vrijeme i na isti način.

39.Preporuke za jačanje inkluzije u BiH?

Preporuke u BiH za osnaženje procesa inkluzije su sljedeće :

-Inkluziju treba precizno regulisati zakonom o POO,

-Odrediti broj djece u inkluzivnoj grupi i broj djece sa posebnim potrebama u toj grupi
(pedagoški standardi)

-Obezbijediti stručni kadar –timski rad :defektolog ,logoped,psiholog, pedagog

-Obezbijediti mehanizam kojim bi se afirmisali značajni napori odgajateljica u oblasti

inkluzivnog rada i eliminisao ignorantski odnos.

-Uvođenje asistenata ili volontera u radu sa odgajateljicom

-Obučavanje odgajateljice na rad sa djecom sa posebnim potrebama ,

-Edukacija roditelja ,

-Obezbijediti pomgala ortopedska ,slušna, vizualna ,osigurati financijska sredstva

40.Zašto je inkluzija u vrtiću važna ?

Uključivanjem djece sa posebnim potrebama u redovne vrtićke grupe pomažemo njihovu

socijalizaciju a u isto vrijeme pomažemo djeci koja su u redovnim vrtićkim grupama da
razumiju razlike među djecom ,i među ljudima uopće i da promoviraju međusobno
poštovanje i prijateljstvo.

41.Koje su koristi za odgajateljice od inkluzije u vrtiću?

Odgajateljica koja radi sa djecom sa posebnim potrebama mora imati širok saznanja o
razvoju djece ,o stilovima učenja ,specifičnosti teškoće,povezanosti konkretne teškoće sa
ukupnom djetetovom ličnošću ,pedagoški primjerenim načinima rada sa djetetom sa
posebnim potrebama ,saznanja o dinamici grupe.Povećavanje sposobnosti ili
kompetentnosti za individualizirani rad sa djecom sa posebnim potrebama što je
pretpostavka za sve veće prihvaćanje potreba ove djece .Nauče se nove metode pri
planiranju rada ,timskog rada sa drugim stručnjacima pri stvaranju sa individualnim odgojno
obrazovnih planova.

42.Kakva je razlika između segregacije integracije i inkluzije?

Integracija je pedagoški model koji se javlja kao suprotnost postupku izdvajanja (segregacije)
djece sa teškoćama u razvoju. Najveći stupanj pedagoške povezanosti djece s teškoćama u
razvoju s djecom bez razvojnih poteškoća je inkluzija. Razlika između integracije i inkluzije
je u tome što kod integracije naglasak stavljen na mjesto a inkluzija se primarno veže za
proces karaterizacije, razvijanje osjećaja propadnosti i zajedništva u određenoj grupi.

43.Objasniti važnost podržanog emocionalnog rezvoja za djecu sa posebnim potrebama u

vrtiću?

Djeca sa posebnim potrebama su emocionalno i socijalno manje zrela od od svojih vršnjaka i

stoga trebaju poseban vid skrbi od strane odgajatelja. Razvoj temeljnog povjerenja i
određena razina samostalnosti kod ove djece važni su razvojni zadaci

44.Opisati ulogu odgajateljice u podršci emocionalnm razvoj udjece sa posebnim

potrebama u vrtiću?

Odgajatelj treba osigurati emocionalno porkrepljujuću sredinu kako bi se uskraćenom

djetetu nadomjestila emocionalna glad.

45.Na koji način djeca slijede odgajateljicin odnos prema djeci sa posebnim potrebama?

Konstruktivna i zrela odgajateljeva osobnost djeluje podržavajuće na dijete i otklanja njegovu

tjeskobu. Djeca će slijediti njegov primjer i reagirati oponašanjem na klimu i ton koju
uspostavi odgajatelj.
46.Odrediti bazični indikator socijalizacije u strukturi kurikuluma?

Najvažniji indikator djetetove emocionalne zrelosti i socijalizacije treba imati bazičnu poziciju
u strukturi kurikuluma.

47.Opisati pegagoše aktivnosti u funkciji pridonošenja grupnoj afirmaciji djece sa

posebnim potrebama ?

Kako bi potaknuo socijalni razvoj djeteta s posebnim potrebama odgojitelj može koristiti
različite pedagoške metode:

Osigurati djetetu s teškoćama sigurno mjesto s kojeg će moći promatrati aktivnosti ostale
djece u skupini

Stvoriti ustaljene, predvidive rutine

Poticati djecu na sudjelovanje

Služiti se pozitivnim potkrepljenjem

Usmjeriti se na trud (tijek), a ne na ishod (rezultat)