Integracija uenika s oteenjem vida Dragica Matok, prof. def.

Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" Zagreb

1. CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE "VINKO BEK" Za sustavni odgoj i obrazovanje, odnosno za otvaranje prve kole za djecu s oteenjem vida u Hrvatskoj zasluan je uitelj redovne kole Vinko Bek. Njegovom zaslugom Hrvatska je prva zemlja u ovom dijelu Europe koja je nakon Pariza i Bea otvorila kolu za slijepe, 1895. godine, koja se danas njemu u ast zove Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek". Od tada pa do danas uenici s oteenjem vida kolovali su se u ovoj ustanovi. U sadanjem trenutku sve manje uenika s oteenjem vida upisuje se u kolu "Vinko Bek", a sve vie njih ukljuuje se u redovne osnovne kole u mjestima u kojima ive. Ova ustanova organizira, podupire i prati kolovanje i rehabilitaciju ovih uenika u redovnim kolama putem svog Odjela za integraciju. Odjel za integraciju osnovan je kolske godine 1993/94. Poelo je ukljuivanjem eksperimentalne skupine od petero slijepih uenika u redovne osnovne kole. Od tada pa do danas svake kolske godine broj integrirane djece sve vie raste. U kolskoj godini 2002/03. ovaj odjel prati oko 90 uenika s oteenim vidom u redovnim osnovnim kolama. Dosadanja iskustva ukazuju na postizanje vrlo dobrih obrazovnih rezultata ovih uenika u redovnoj koli, unato preprekama koje prate ovaj program.

2. METODIKA RADA S UENICIMA S OTEENJEM VIDA Najea pitanja koja postavljaju redovni uitelji kad se govori o integraciji uenika s oteenjem vida su: 1. Kako raditi s tim uenikom? 2. Mogu li ga povrijediti na emotivnom planu? 3. Mogu li mu pokvariti ostatak vida ako jo postoji? Gotovo uvijek javlja se strah koji se bazira na nepoznavanju i nedostatku informacija. Odmah na poetku potrebno je ukazati na injenicu da ne postoji "specijalna metodika" za slijepe. Redovni uitelji educirani su pedagoki i metodiki za svoju struku (predmet). Jednostavno je potrebno znati postojee metode prilagoditi percepciji i mogunostima spoznaje ovih uenika. Vano je istaknuti da uenici s oteenjem vida na nastavi funkcioniraju vrlo slino redovnim uenicima. Potrebno je podsjetiti se na neke specifinosti ovih uenika. 1

SPECIFINOSTI UENIKA S OTEENJEM VIDA Uenici s oteenjem vida, kao i videi uenici, meusobno se razlikuju osim po stupnju oteenja vida, i u pogledu perceptivnih funkcija, kognitivnih sposobnosti, motorike i oblicima ponaanja. Stupanj oteenosti vida odreuje se ostatkom otrine vida i irinom vidnog polja. Na temelju toga definiraju se sljepoa i slabovidnost, te njihovi stupnjevi. U razliitim zemljama postoje razliite definicije oteenja vida i sve se one nastoje uskladiti s prijedlogom koji je dala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Kod nas se najee definiraju dvije skupine: I. Slabovidne osobe koje na boljem oku, s korekcijom ili bez korekcije, imaju ostatak vida od 0,05 do 0,40. II. Slijepe osobe koje na boljem oku, s korekcijom ili bez korekcije, imaju ostatak vida od 0,0 do 0,05. Podaci o broju takve djece u opoj populaciji razliiti su u razliitim zemljama i preteno se odnose na slijepe, a rjei su i nepotpuniji podaci o broju slabovidnih u opoj populaciji. Openito se danas uzima da u zemljama s razvijenom zdravstvenom slubom slijepih ima od 1 do 1,5%o. Za Hrvatsku vrijede isti odnosi. Prema dostupnim podacima (Centar "Vinko Bek") broj slabovidnih otprilike je dvostruko vei od broja slijepih uenika. Zdravstvena odnosno oftalmoloka definicija oteenja vida nije dovoljna odnosno razlikuje se od pedagoke definicije vida. U obrazovnom i pedagokom smislu uenike s oteenjem vida dijelimo na dvije skupine, a to su: 1. slijepi - uenici koji ne mogu koristiti crni tisak, odnosno ne mogu itati tisak veliine Jaeger 8 i manji (Font Times New Roman 22). Oni se obrazuju na Brailleovom pismu (brajici). 2. slabovidni - uenici koji koriste crni uveani tisak veliine Jaeger 5-8. Oteenje vida predstavlja veliki hendikep ako uzmemo u obzir da vizualna informacija ini oko 90% podataka koji dolaze u koru velikog mozga preko svih ovjekovih osjetilnih organa. Vidom se upoznaje materijalni svijet, oblici, veliine, boje, odnosi meu predmetima, udaljenosti, smjerovi. Uenici s oteenjem vida upoznaju svijet koristei preostala osjetila. Ova populacija takoer ima i neke zajednike karakteristike koje se kod svakog djeteta ne moraju manifestirati. Doktor Franjo Tonkovi (u tekstu "Psihopedagoki profil slijepog djeteta", Socijalna misao, Zagreb) navodi karakteristike takve djece: 1. Slijepo dijete ostvaruje neposredni kontakt s okolinom oslanjajui se iskljuivo na intaktne senzorne organe. 2. Upoznaje haptike predmete i njihove karakteristike putem taktilnih, odnosno taktilnomotornih percepcija, sluei se analitiko-sintetikim spoznajnim postupkom. 2

3. Komunicira sa socijalnom sredinom uglavnom pomou sluha i govora. 4. Pokazuje manje ili vie naglaenu sklonost prema fizikoj imobilnosti, ime reagira na tekoe samosvladavanja prostora i na ugroenu sigurnost pri kretanju. 5. Vri nerijetke odreene stereotipne pokrete, takozvane "blindizme". Ovamo pripada, na primjer, tiskanje onih jabuica, njihanje gornjim dijelom tijela, okretanje oko vlastite osi. 6. Posjeduje sposobnost distantne percepcije, tj. pravodobnog otkrivanja veih objekata kojima se pribliava. To postie zahvaljujui odbijanju umova ili zvukova koje prilikom hodanja proizvodi svojim koracima ili na drugi nain. Ta mu je sposobnost potrebna zbog izbjegavanja zapreka na putu. 7. Moe izvlaiti veu korist od intaktnih senzornih organa, nego to to mogu oni koji vide, ali osjetljivost tih organa nije razvijenija kod slijepih nego kod onih koji vide. 8. Ne zaostaje u intelektualnom razvitku za vrnjacima koji vide, osim ako je posrijedi drugi, specifini, problem ili neadekvatni postupci odraslih. 9. Ne reagira negativnim emocijama na vlastitu sljepou. Sljepoa postaje izvor negativnih emocija tek kao indirektan faktor onda kada dijete poinje uoavati da se okolina prema njemu drugaije odnosi nego prema ostalima. O intenzitetu doivljavanja vlastite razliitosti, koji se potie ili ublaava pod utjecajem svakodnevnog socijalnog iskustva, ovisi, ustvari, hoe li se kod slijepog djeteta formirati pozitivne crte socijalnog ponaanja, hoe li se povlaiti iz zajednice djece i odraslih ili e teiti da djeluje kao njezin integralni dio. Kod slijepih uenika taktilna percepcija ima najvaniju ulogu za upoznavanje predmeta u okolini. Ona se koristi analitikim i sintetikim putem. Analitiki put podrazumijeva pojedinano opipavanje detalja i pojedinih dijelova i na temelju tih podataka stvara se slika o predmetu i njegovoj svrsi. Sintetiki put znai zahvaanje opipom cjeline predmeta bez detalja, pa se na osnovi cjelokupnog utiska prepoznaje predmet. U praksi se oba puta nadopunjuju i koriste gotovo istovremeno. Najjednostavniji oblik taktilnog percipiranja je dodir vrkom prstiju bez pokreta. Dodirivanje se moe odvijati pokretima rukom, moe se koristiti samo palac, jedna ili obje ruke. Za uitelje je najvanije da imaju na umu da je u svakom sluaju za spoznaju taktilnom percepcijom potrebno daleko vie vremena nego za vidnu percepciju (koja je uvijek cjelovita). Slabovidna djeca za percepciju okoline osim preostalih osjetila koriste i preostali vid, ali im je takoer potrebno vie vremena. Neka ispitivanja utvrdila su da slabovidna osoba treba i do deset puta vie vremena za percipiranje predmeta od osobe neoteena vida. Vrlo se esto zaboravlja da je percepcija kod slabovidnih nepotpuna, osiromaena i vrlo esto fragmentarna. Slabovidni uenici nisu po svojim tekoama u vizualnoj percepciji transparentni kao slijepi uenici to esto rezultira nerazumijevanjem i neprimjernim pristupom. Iskustvo je pokazalo da zbog toga slabovidni uenici imaju veih tekoa u savladavanju kolskog programa od slijepih uenika.

Faktori koji utjeu na postignua uenika s oteenjem vida isti su kao i kod videih uenika. To su dob, opa inteligencija, motivacija i radne navike. Manji broj uenika u razredu pozitivno e utjecati na uspjenost nastave. to se tie nastavnih materijala, o emu e biti vie govora u daljnjem tekstu, oni e se razlikovati od materijala za uenike neoteenog vida ve i samim time to se koristi drugo pismo (brajica ili uveani tisak). Uenici s oteenjem vida koji su ukljueni u redovnu osnovnu kolu svladavaju isti program kao i ostali uenici u razredu. Ne predvia se ni kvantitativno ni kvalitativno prilagoavanje nastavnog programa predvienog za pojedini razred. Radi lakeg prihvaanja i snalaenja u prilagodbi metoda rada na nastavnom satu dobro je upoznati uenika s oteenjem vida kroz proces razliitih vjetina koje se ue i prakticiraju na mnogim nastavnim predmetima.

3. SLUANJE I UENICI S OTEENJEM VIDA Sluanje je jedan od najvanijih naina uenja za uenike s oteenjem vida. Istraivanjima nisu naene razlike u razumijevanju sluanog materijala izmeu slijepih osoba i osoba normalnog vida koje su bile izjednaene s obzirom na dob, spol i kvocijent inteligencije. Kako znamo sposobnost je pravilnog sluanja i razumijevanja govora vana i prethodi govornom izraavanju. Isto tako sluanje nije pasivan proces, ve aktivan i ukljuuje i analizu i sintezu. Zbog toga je priprema uenika za sluanje teksta (neformalni razgovor u vezi s temom, itanje pitanja na koja se treba odgovoriti nakon sluanja, rjeavanja tono/netono zadataka, predvianja o emu se u tekstu radi na osnovu naslova, komentiranje situacija iz teksta koji e se sluati, dopunjavanje pisanog teksta koji sluaju rijeima koje su izostavljene) istovjetna za uenike s i bez oteenja vida. Aktivnosti tijekom sluanja (izvoenje radnji koje se spominju u tekstu, izvravanje uputa iz sluanog teksta, ponavljanje sluanog teksta, pravljenje biljeaka, odgovaranje na pitanja s viestrukim izborom i slino) dostupne su i uenicima s oteenjem vida. Aktivnostima nakon sluanja teksta, kao to su razgovor o odsluanom materijalu, odreivanje tonosti ili netonosti tvrdnje o tekstu, odgovaranje na pitanja o tekstu, mogu se baviti uenici s oteenjem vida kao i ostali uenici u razredu, te e uitelj lako stei uvid o razumijevanju sluanog teksta.

Nakon uvida u razumijevanje sluanog teksta preporuljivo je da uenik oteenog vida, kao i ostali uenici, dobije pisani tekst za provjeru sluanog teksta. Podrazumijeva se da se za uenike oteenog vida nastavni materijali tj. tekstovi koji su predvieni za koritenje u aktivnostima sluanja pripremaju na adekvatnom pismu (brajici ili uveanom tisku). Treba uzeti u obzir da je uenicima oteenog vida za izvoenje nekih aktivnosti potrebno vie vremena. Isto tako preporua se da za uenike s oteenjem vida ne predviamo aktivnosti koje su vezane za likovni izraaj (crtanje, slikanje). Premda i to ovisi o individualnim sposobnostima uenika i kreativnosti nastavnika. GOVOR I UENICI S OTEENJEM VIDA Za djecu oteenog vida govor ima izuzetno znaenje. Ova djeca spoznaje o svijetu koji ih okruuje postiu upravo uz pomo govora. Neki autori (Stani, 1991) u svojim istraivanjima zakljuuju da gubitak vida prisiljava slijepu djecu da svoje odnose formiraju samo govorom tako da ona bre ue od svojih vrnjaka normalnog vida kako uspjeno upotrebljavati govor. Istraivanja pokazuju da slijepa djeca zbog svoje poveane auditivne panje postiu ak bolje rezultate u auditivnoj (fonemskoj) diskriminaciji od djece normalnog vida, a u produkciji glasova, imitaciji glasova, nema razlike. (Stani, 1991) Kad govorimo o govoru djece oteenog vida treba spomenuti verbalizam, karakteristian za ovu populaciju. Zbog nedostatka ili manjkavosti vidne percepcije semantiki sadraji rijei esto ne odgovaraju stvarnom iskustvu. Dijete moe opisati sadraj rijei verbalno, ali ne moe identificirati odgovarajue predmete, na primjer moe verbalno opisati bananu - boju, oblik, veliinu, gdje raste, emu slui i drugo, ali je nee prepoznati kad mu se prvi put nae u ruci. Djeca s oteenjem vida upotrebljavaju rijei s vidnim konotacijama s jednako adekvatnim znaenjima kao i djeca normalnog vida. Upotreba vizualnih rijei razvija se uz utjecaj socijalne okoline u kojoj ive. Tako slijepa djeca normalno upotrebljavaju nazive boja iako nemaju senzorikih iskustava o bojama, isto tako normalno koriste rijei poput "vidjeti", "gledati" i sline. Supstitivne pojmove za te rijei izgrauju na temelju drugih senzorikih modaliteta, verbalnih i emocionalnih asocijacija. Neke vizualne rijei gube svoj vizualni smisao, na primjer u u frazi "Vidjet emo se kasnije", rije "vidjeti" gubi svoje vizualno znaenje i dobiva znaenje "ponovnog susreta". Vizualne rijei i pojmove treba normalno i svakodnevno upotrebljavati u komunikaciji s djecom oteenog vida. 5

ITANJE UENIKA S OTEENJEM VIDA Za mogunost obrazovanja slijepih zasluan je Francuz Louis Braille koji je, i sam slijep od ranog djetinjstva, 1825. godine stvorio taktilno pismo za slijepe, po njemu nazvano Brailleovo pismo (ili brajica). Brajica je reljefno pismo prilagoeno mogunostima i potrebama slijepih. Brajica se sastoji od sheme od est toaka koja se naziva estotoka. Sastoji se od dva stupca od po tri tokice (lijeva i desna vertikala). Lijevu vertikalu ine prva, druga i trea tokica, a desnu - etvrta, peta i esta tokica (vidi Prilog). Razliitom kombinacijom ovih tokica i shema estotoke dobivaju se slova, brojevi, interpunkcija i svi znakovi koje nalazimo u pismu za videe osobe (u crnom tisku). Brajica se pie na brailleovom papiru, a slijepe osobe itaju pipajui kaiprstom s lijeva na desno. Videe osobe brajicu itaju oima. Brailleovo pismo prvi je za hrvatski jezik adaptirao Vinko Bek. Danas se u Hrvatskoj koristi standard Brailleovog pisma koji je donio Hrvatski odbor za brajicu 1994. godine. Prosjena brzina itanja brajice je manja od brzine itanja crnog tiska. Neka istraivanja pokazuju da je za itanje brajice potrebno dvostruko vie vremena. Za uspjenost itanja brajice posebno je vana razina intelektualnog razvoja, osjetljivost jagodice prsta, motorika spretnost, metode pouavanja, uvjebanost i slino. To je uzrok vrlo velikim individualnim razlikama u brzini itanja. Tako neki slijepi postiu brzine itanja koje se ne razlikuju, a ponekad ak i nadmauju brzinu itanja videih osoba. Slabovidni itaju crni tisak koji se uveava prema potrebama pojedinca (veliina slova Jaeger 5-8, Font Times New Roman 22). Zbog oteenja vizualne percepcije i diskriminacije slabovidni uenici imaju veih tekoa u itanju i potrebno im je osigurati zavisno od dijagnoze optimalne uvjete za itanje (tip, razmak i veliina slova, kvaliteta papira, osvjetljenje, nagib klupe i drugo). Sposobnost itanja kod slabovidnih uenika oscilira, a ponekad ak i u toku istog dana. Naroito veliki problem u ovoj vjetini predstavlja titranje oiju (nystagmus), to je esto jedna od dijagnoza kod slabovidnih uenika. Slabovidna djeca meusobno se jako razlikuju u sposobnosti itanja uveanog tiska i u tom pogledu nuan je individualni pristup. Openito u vjetini itanja slijepi su uenici u boljoj poziciji od slabovidnih uenika. Poetno glasno itanje u kojemu je cilj svladavanje grafikog sistema i tiho itanje kojim se uenik osposobljava za samostalno itanje primjenjuju se i u nastavi s uenicima oteenog vida. Pri tome treba imati na umu da se tim uenicima osigura vie vremena za istu koliinu teksta nego videim uenicima. 6

Predviene aktivnosti i vjebe koje se provode prije i nakon vjebe itanja teksta u vezi s razumijevanjem njegova sadraja analogne su vjebama kod sluanja teksta, te su primjenjive kod uenika s oteenjem vida. U praksi se deava da redovni uitelji zbog osobnih tekoa u poznavanju Brailleovog pisma ne trae od uenika s oteenjem vida da uvjebava vjetinu itanja to svakako teti napredovanju u uenju. Preporuuje se da uenici s oteenjem vida dio vjebi itanja prakticiraju i dovre kod kue gdje imaju na raspolaganju vie vremena.

4. PISANJE UENIKA S OTEENJEM VIDA Opismenjavanje slijepog uenika zadatak je tiflopedagoga, a odvija se u vremenu kad to svladavaju i uenici normalnog vida, tako da redovni uitelj nema potrebe sudjelovati u tom procesu. Slijepi uenik koristi specifini pribor za pisanje (vidi naslov Nastavna sredstva i pomagala) uglavnom brailleov pisai stroj, a u viim razredima osnovne kole sve vie se uvodi stroj Braille 'n Speak, koji je po tehnikim performansama puno savreniji od brailleovog pisaeg stroja. Za pisanje se koristi poseban tvrdi papir, tzv. brailleov papir, koji se odlae u za to predviene mape. Brzina pisanja na brailieovom stroju adekvatna je brzini pisanja videih uenika. Slabovidni uenici koriste za pisanje obine biljenice ili biljenice s jae otisnutim crtama. Pisai pribor mora ostavljati jai trag (meka olovka ili flomaster). Pri pisanju, kao i kod itanja, slabovidnim je uenicima, potrebno osigurati adekvatno osvjetljenje. Rukopis slabovidne djece vrlo je specifian i uglavnom grafiko oblikovanje slova i urednost u pisanju esto zaostaju za standardima koje postiu uenici normalnog vida. Treba posebno napomenuti da slabovidni uenici ne postiu u pisanju brzinu kakvu imaju uenici normalnog vida, te im stoga za sve aktivnosti pisanja treba osigurati vie vremena. Zbog toga slabovidni uenici imaju tekoa u vjetini pisanja. Praksa pokazuje da to najvie dolazi do izraaja kod pisanja diktata, to ne znai da ih treba uvijek oslobaati ove pismene vjebe, ali svakako treba uzeti u obzir da uspjenost u ovoj vjebi nije mjerilo njihovih mogunosti i znanja.

Prepisivanje kao najjednostavniji oblik pisanih vjebi specifino je za slijepe i za slabovidne uenike. Ovi uenici ne mogu koristiti kolsku plou, te za ovu vjebu treba posebno osigurati individualni pisani materijal na brajici ili uveanom tisku.

5. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA U nastavi sa slijepim i slabovidnim uenicima koriste se standardna audiovizualna, auditivna i vizualna nastavna sredstva koja su uobiajena i u radu s uenicima normalnog vida (kasetofon, magnetofon, CD, gramofon, radio, TV, video, grafoskop). TELEVIZIJA I VIDEO Uenici s oteenjem vida orijentirani su na gledanje televizije kao i uenici bez oteenja vida, te ih se ne iskljuuje iz tih aktivnosti. Prije gledanja potrebno im je dati osnovne upute, te ih uputiti u sadraj emisija koje e se gledati. lako ovi uenici ne mogu koristiti vizualni kanal, koristit e zvuni kanal i na taj e nain uvjebavati sluanje i razumijevanje autentinog govornog teksta. Osim standardnih potrebna su i specifina nastavna sredstva i pomagala. UDBENICI Slijepi uenici koriste udbenike pisane brajicom s adekvatnim reljefnim ilustracijama i prikazima. Redovni udbenici koje koriste uenici bez oteenja vida, moraju se adaptirati za tiskanje na brajici. Treba pronai naine na koje e se ono to se inae doivljava iskljuivo okom prenijeti slijepom ueniku. To nije uvijek posve jednostavno jer u suvremenim udbenicima postoji mnotvo fotografija, ilustracija, shema, tabela, karata, razliitih vrsta isticanja bitnog u tekstu, i slino. Slabovidni uenici koriste udbenike koji se adaptiraju i tiskaju na uveanom tisku. Nastoji se da ovi udbenici budu tiskani u boji i s ilustracijama umjerene veliine i bez mnogo detalja. Adaptirani udbenici izrauju se u Tiskari Centra Vinko Bek, Zagreb, Knjinici za slijepe, Zagreb, i nekim udrugama za osobe s oteenjem vida. Postoje i tzv. "zvune knjige" koje koriste slijepi i slabovidni uenici. To su knjige i udbenici snimljeni na kasetu, odnosno CD. Za slijepe uenike mlae dobi postoje specifine taktilne slikovnice. Ove knjige mogu se takoer nabaviti u gore navedenim ustanovama. Adaptirane udbenike uenici koriste u nastavi i kod kue uobiajeno kao to ih koriste i uenici bez oteenja vida. 8

PRIBOR ZA PISANJE I CRTANJE Brajica se moe pisati ilom na brailieovoj tablici, Brailleovim pisaim strojem na Brailleovom papiru, te Braille 'n Speakom (s pripadajuim brailleovim pisaem). Slijepi uenici u redovnoj koli do 6. razreda obino koriste brailleov pisai stroj, a nakon toga slue se i Braille 'n Speakom koji je po tehnikim performansama savreniji od brailleovog pisaeg stroja, tako da ima gotovo beuman rad. Nastavne listie na brajici s vjebama na kojima se od uenika trai da odgovori na pitanja, dopuni reenicu, umetne rije, i slino, uenik koristi tako da s listia ita zadatak, i ne stavlja taj listi u brailleov stroj, ve na posebnom papiru pie traene odgovore, piui ispred svakog odgovora redni broj zadatka. Slijepi uenici za crtanje koriste pribor za reljefno crtanje koji se sastoji od folije za pozitivno crtanje na gumenoj podlozi. Najprije se folija uvrsti na gumenu podlogu. Da bi se dobio odgovarajui crte, shema, grafikon i slino, brailleovim ilom, ili zatvorenom kemijskom olovkom povlae se eljene linije po foliji, to na njoj ostavlja ispupeni reljefni trag. Ovaj pribor podesan je za geometriju, ali se uspjeno koristi i u svim drugim nastavnim predmetima. Radove na folijama i Brailleovom papiru uenici odlau u Brailleove mape. Slabovidni uenici za pisanje i za crtanje koriste specifine biljenice s jae otisnutim crtama i s veim proredom, na bijeloj ili ukastoj podlozi koja ne blijeti, meke olovke koje ostavljaju deblji trag, te kvalitetne flomastere koji se ne ocrtavaju na poleini stranice. KOMPJUTOR - raunalo Uenici s oteenjem vida mogu koristiti kompjutor. Postoje suvremeni programi i oprema koji to omoguuju (brailleov redak za slijepe, mogunost uveavanja dijelova sadraja na ekranu za slabovidne, govorne jedinice, i drugo). Ako uenici normalnog vida na satu koriste kompjutor, uz ovu opremu moe ga koristiti i uenik s oteenjem vida. BRAILLE 'N SPEAK Uenik moe na nastavi umjesto Brailleovog pisaeg stroja koristiti prijenosni kompjutorski ureaj Braiile 'n Speak koji je malih dimenzija, beuman pri upotrebi, s brailleovom ili obinom (Type 'n Speak) tipkovnicom, s mogunou kreiranja posebnih datoteka za razliite nastavne predmete. Na njemu se mogu voditi biljeke, pisati zadae i testovi, o tome dobiti (preko slualica ili ugraenih zvunika) povratne zvune informacije, a prikljuenjem na kompjutor moe se zapisani materijal isprintati na brajicu iii na crni tisak to uvelike olakava rad i komunikaciju uitelju i ueniku s oteenjem vida. 9

DIKTAFON Korisno je da svaki uenik s oteenjem vida upotrebljava diktafon na nastavnom satu. Uenik moe snimati (uz dozvolu uitelja) dijelove sata. Mogu se snimati tekstovi, biljeke, diktati, to uenik moe koristiti kod kue ili na satu za vjebanje sluanja i pisanja. POVEALA Slabovidni uenici uz stalak ili klupu s nagibom za itanje te adekvatno osvjetljenje, upotrebljavaju i razna poveala (lupe). Poveala mogu biti fiksirana na klupu ili samostalna, razliitih oblika i mogunosti uveavanja. Koriste se uglavnom pri itanju kraih tekstova, gledanju slika, crtea, grafikona, tabela i karata. Poeljno je da se u nastavi s uenicima s oteenjem vida kad je to god mogue koristi prirodni predmet, a manje model ili grafiki ili reijefni prikaz. Prirodni predmet esto zamjenjuje sliku i crte, a slike koje se u razredu pokazuju drugoj djeci treba i verbalno opisati, a potom ih staviti i slabovidnom djetetu na klupu kako bi ih i ono moglo vidjeti. Za uenike s oteenjem vida postoje specifini mjerni instrumenti koji funkcioniraju na bazi zvuka ili su oznaeni reljefnim oznakama (npr. sat, vaga, metar, toplomjer). Na mnogim satovima koriste se reljefni prikazi, sheme i karte za slijepe. Uenicima s oteenjem vida u razredu je potrebno osigurati stalan prostor za odlaganje potrebnog pribora. Za pripremu, prilagodbu i nabavu nastavnih sredstava i pomagala i didaktikog materijala za uenike s oteenjem vida zaduen je tifiopedagog u suradnji s uiteljem i roditeljima. Na kraju umjesto zakljuka moemo dati nekoliko osnovnih uputa kojih se treba pridravati u radu s uenicima s oteenjem vida: - Neka uenik s oteenjem vida sjedi u prvoj klupi. - Obavijestite ga o svim promjenama u organizaciji prostora (na primjer drugaiji raspored klupa, novi ormar, i slino). - Pobrinite se da Vas uenik s oteenjem vida uvijek dobro uje. Sadraj koji piete na plou izgovarajte glasno da Vas uenik s oteenjem vida moe slijediti i zapisivati biljeke. - Pri davanju uputa budite konkretni, precizni i kratki (na primjer umjesto "ovdje" ili "tamo" koristite "ispred tebe", "pored tebe", "s tvoje lijeve/desne strane"). - Koristite bez ustruavanja rijei poput: gledaj, vidi, pogledaj, i slino. Dajte mu dovoljno vremena za koritenje nastavnog materijala. - Ponekad mu omoguite snimanje diktafonom na satu. - Pri demonstriranju kad god je mogue koristite stvarni predmet o kojem govorite - bude model. - Osigurajte mu individualni materijal za pojedine nastavne jedinice. 10

- Nastojte provjeriti da li Vas je uenik razumio. - Odvojite koju minutu za individualni rad. - Ponekad mu provjerite urednost pod kolskom klupom. imajte uvijek na umu da dodir i sluh slijepom djetetu zamjenjuju vid. - Ukljuite ga u sve aktivnosti razreda jer on to moe.

6. STRUNA USAVRAVANJA REDOVNIH UITELJA ZA RAD S INTEGRIRANIM UENICIMA OTEENOG VIDA Iskustvo je pokazalo da redovni uitelji uspjeno realiziraju predvieni nastavni program s uenicima oteenog vida. To potvruju izvanredni rezultati ovih uenika na upanijskim i drugim natjecanjima. Svakako je potrebno da uitelji koji rade s integriranim uenicima s oteenjem vida prou seminar na kojem se upoznaju s osnovnim specifinostima u radu, funkcioniranju djece oteenog vida i specifinim nastavnim sredstvima i pomagalima. Posebno su vrijedna praktina iskustva steena u radionicama na kojima uitelji upoznaju Brailfeovo pismo i u simuliranim uvjetima dozive kako vide slabovidni uenici. Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u suradnji s Ministarstvom prosvjete i porta redovno svake godine organizira seminare za kole u koje su integrirani uenici s oteenjem vida. Teme seminara su: - metodika rada s uenicima s oteenjem vida - psiholoke karakteristike djeteta s oteenjem vida, - osnovne upute za orijentaciju i kretanje slijepih. - Radionice: a) itanje brajice, b) simulacija dijagnoza slabovidnosti. SURADNJA S DEFEKTOLOGOM Defektolozi koji rade u Odjelu integracije Centra "Vinko Bek" dolaze u redovnu kolu koju pohaa uenik s oteenjem vida. Oni su zadueni za realizaciju specifinih programa koji su potrebni uenicima s oteenjem vida (brajica, orijentacija i kretanje, vjebe vida, svakodnevne vjetine, i dr.). Pomau ueniku u uenju, brinu o nabavci specifinih udbenika, nastavnog i didaktikog materijala te specifinih nastavnih sredstava i pomagala, Prate uspjenost u svladavanju specifinih i redovnih nastavnih programa te brinu za dobru suradnju roditelja i uitelja.

11

LITERATURA

Franjo Tonkovi (u tekstu "Psihopedagoki profil slijepog djeteta", Socijalna misao, Zagreb Vladimir Stani, Oteenja vida

12