NADARENOST/DAROVITOST

Nadareno dijete je dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da svlada

određeno područje (ili područja). Ekstremnija verzija darovitog djeteta, koje stvara na
stupnju odrasle osobe iako je još uvijek dijete, je genij. Takva su djeca kreativna u
smislu malog k: ona samostalno otkrivaju pravila svojeg područja i smišljaju neobične
strategije za rješavanje problema. Ona su rijetko kreativna u smislu velikog K: to
označava zahvaćanje i variranje područja.1
Kada odrastu takva djeca, ponekad postaju stručnjaci u svojem području; a
stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području,
kreativni ga mijenjaju. Važnu ulogu u rastu, razvoju, kao i odgoju nadarene djece imaju
roditelji, odnosno obitelj nadarenog djeteta. Različito od nekih shvaćanja, nadarena
djeca mogu biti rođena u svim obiteljima, bez obzira na nivo obrazovanja roditelja,
socioekonomski status, (ne)nadarenost roditelja i slično. Ističe se potreba da roditelji
pruže poticajno, stimulativno, obogaćeno okruženje svome djetetu kako bi razvilo svoje
potencijale, ali i pozitivne osobine ličnost, sliku o sebi, samopoštovanje. Nadareno
dijete ima specifične karakteristike i osobine i zbog toga odgojno djelovanje roditelja
može biti izuzetno teško i zahtjevno.
Ozbiljan problem u vezi s nadarenima jest kako ih prepoznati, kako raditi sa
njima u obitelji, odnosno, kakav roditelj radi sa (nadarenom) djecom. Logično je da
nadaren roditelj može prepoznati i poticati nadareno dijete, kao i obratno, nenadaren
roditelj ne može prepoznati nadareno dijete. Osim toga, „šablonizirani roditelj“ ne
uspijeva kreirati „individualizirano-nadareni obrazovno-didaktički pristup“ koji bi
zadovoljio i potencirao razvoj otkrivenih i latentnih potencijala nadarenog djeteta.
Danas darovitost označava razvijenu područno specifičnu darovitost. Zanimljiva
je i otvorenost novom iskustvu – ona znači radoznalost, ali i toleranciju na neizvjesnost.
Razlikujemo još i izraze otkrivanje i identifikacija nadarenih prema Ivanu Korenu;
Pojmovno, otkriti (prepoznati) znači samo indicirati nadarenog pojedinca, a
identificirati znači utvrditi njegov identitet, tj. utvrditi skup osobina koje posjeduje,
vrstu i stupanj njegove nadarenost.2
Daroviti pojedinci imaju i neke specifične osobine ličnosti koje pridonose
iskazivanju darovitosti. Pri tome se najveći značaj pridaje specifičnoj motivaciji za rad.

1
Winner, E., Darovita djeca, Lekenik, Ostvarenje d.o.o., 2005., str. 131.
2
Koren, I., Kako prepoznati i identificirati nadarenog učenika, Zagreb, Školske novine, 1989., str. 12.
Ona se iskazuje u izričitoj usmjerenosti prema cilju u aktivnosti koja je predmetom
specifična interesa, kao i u iznimnoj radnoj energiji. Takve osobine dovode do izuzetne
obaviještenosti o području koje je predmetom specifičnih interesa i fascinantnim
znanjem.3
Razni su načini kojima su testirana darovita djeca. Djeca s matematičkom
nadarenosti najspremnije zadržavaju numeričke, prostorne i vizualne informacije; djeca
s verbalnim sposobnostima najbolje zadržavaju riječi. Prostorno pamćenje ispituje se i
lokacijskim zadatkom koji se sastoji od mreže i zvjezdice koja se pomiče od odjeljka do
odjeljka u mreži; zadatak je obilježiti svaki odjeljak u kojem je bila zvjezdica
redoslijedom kojim se kretala. U procesu otkrivanja više sudjeluju učitelji, a u procesu
identifikacije uključuju se i posebni stručnjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi, liječnici).
Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. U znanstvenom svijetu se koristi
oko 140 različitih definicija ovog pojma. Općenito bi se darovitost mogla odrediti kao
sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad prosječan
uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi.4
Da bi se darovitost mogla iskazati u izrazito natprosječnom postignuću u
aktivnostima kojima se pojedinac bavi, on mora imati određeni potencijal, koji će mu
omogućiti da se neke njegove sposobnosti razviju do tog stupnja. Takva se mogućnost
naziva potencijalna darovitost. Osnovu potencijalne darovitosti čini niz naslijeđenih
predispozicija. Sva darovita djeca imaju razvijene neke sposobnosti (kao i veće biološke
potencijale za njihov razvoj) koje im omogućuju postizanje izrazito iznad prosječnih
uradaka u različitim zadacima. Pri tome mislimo na opće intelektualne sposobnosti, koje
se iskazuju kroz iznimno intelektualno funkcioniranje, i/ili specifične sposobnosti, koje
se iskazuju kroz različita specifična područja djelovanja.
Znanstveni interes za likovnu darovitost probudio se prije pedesetak godina. O
likovnoj darovitosti znamo manje nego o darovitosti opće prirode. Programi za
razvijanje likovne darovitosti su malobrojni i rijetki. Zaostajanje u primjeni psiholoških
spoznaja na sustavni odgoj u okviru programa za likovno darovite proizlazi iz nekoliko
pogrešnih shvaćanja prirode likovne nadarenosti.
Shvaćanja koja su onemogućila razvoj područja brige za darovite su:5

3
Darovitost, http://www.roda.hr/portal/djeca/zdravo-odrastanje/darovitost.html (28.4.2018.)
4
Cvetković – Lay, J., Darovito je, što ću sa sobom? Zagreb, Alinea, 2002., str., 49.
5
Isto, str. 51.
  Likovno daroviti pojedinci ne trebaju posebno likovno obrazovanje (ovo
shvaćanje je napušteno kada se upoznala priroda likovne darovitosti).
 Identifikacija likovno nadarenih je jednostavna, jer je njihova darovitost
uočljiva (ovo stajalište je netočno jer se događa da dječja likovna nadarenost
ostane nezapažena, a razlozi su: dijete pokazuje nadarenost isključivo izvan
škole, dijete prikriva nadarenost, djetetova likovna aktivnost nije u skladu s
očekivanjima i zahtjevima nastavnika, sva djeca su likovno nadarena.
Promatranjem spontane likovne aktivnosti proizašlo je uvjerenje kako će se
prirodna darovitost svakog djeteta razviti ako ima dovoljno slobode, vremena i
materijala za izražavanje. Novija istraživanja takvo mišljenje smatraju štetnim, jer koče
razvoj programa primjerenih likovno nadarenoj djeci.
 Samo je mali broj djece stvarno likovno nadaren (ovo shvaćanje je
pogrešno i opasno jer dovodi do odbacivanja brige za likovno nadarenu
djecu).
 Umjetnici su socijalno izolirani, neprilagođeni i u sukobu s okolinom (na
razvoj darovitosti se ponekad gleda kao na nesreću koju je potrebno
izbjeći).
 Za likovnu nadarenost i aktivnost nije potrebna visoka opća inteligencija.
Ovaj mit je stvoren od istraživača likovne nadarenosti, koji su nastojeći odrediti
njezinu prirodu istraživali njezinu nezavisnost od opće inteligencije, koja je najčešće
među laicima shvaćena kao verbalna i matematičko – logička inteligencija.
Naglašavanje nezavisnosti likovnih sposobnosti od verbalne inteligencije stvorilo je
dojam kako za likovnu kreativnu produkciju nije potrebna visoka inteligencija.