Univerzitet u Bihaću

Pedagoški fakultet

Tema:
Uključivanje djece sa posebnim
potrebama u nastavu tjelesnog i
zdravstvenog odgoja

prof. dr. Nijaz Skender

nijazs@yahoo.com
 Uvod
Inkluzija u okviru odgojno-obrazovnog procesa predstavlja uvažavanje
učenika sa posebnim potrebama u razvoj kao ravnopravnog sudionika tog
sistema bez njihovog izdvajanja u posebne uvjete.
Inkluzija je proces učenja i odgajanja djece sa invaliditetom zajedno s djecom
koja nemaju takvih potreba. Tada ta djeca imaju jednake mogućnosti u razvoju
svojih tjelesnih, emocionalnih, društvenih i drugih sposobnosti. Inkluzija
omogućuje djeci sa invaliditetom mogućnost za promatranje, imitiranje i
doticaje s djecom koja su normalno razvijena.

U populaciji djece u osnovnoj školi je 20% do 25% djece sa posebnim

odgojnim i obrazovnim potrebama. Njihove potrebe su raspoređene od lakših
do jako izraženih, te od kratkotrajnih do doživotnih. Također u djecu sa
posebnim potrebama ubrajamo i djecu natprosječnih sposobnosti (nadarena ili
darovita, kreativna, talentirana)
Da bi neke ključne oblasti života, kao: stanovanje, obrazovanje, kultura,
sport i rekreacija i sl. mogla da koriste i djeca sa nekim oštećenjima,
naročito fizičkim, potrebno je pored njihove prilagođenosti, da im i
fizičko okruženje bude dostupno.

Sport je jedan od načina na koji učenici sa invaliditetom mogu aktivirati

i potencirati svoje talente i mogućnosti te se na taj način što uspješnije
uključiti u svakodnevni život.

Zbog toga sam se odlučila za ovu temu, jer kao nastavnik razredne
nastave prije svega želim naučiti o inkluziji i učenicima sa posebnim
potrebama i znati primjeniti sve naučeno u praksi. Svi učenici imaju ista
prava zbog toga ću se potruditi da se ni jedan učenik ne osjeća
zapostavljeno i različitim, bez obzira na sve njegove mogućnosti ili
nemogućnosti.

U ovom radu ću se više usredotočiti na učenike usporenog kognitivnog

razvoja jer smatram da je s njim dosta teže raditi nego sa nadarenim
učenicima.
 1. Osobine učenika sa posebnim potrebama

Da bi smo mogli bolje razumjeti razvoj djeteta pa tako i razvoj djeteta sa posebnim
potrebama
trebamo znati da su zakonitosti koje se odvijaju tokom rasta i razvoja ista za svu djecu.
Ukoliko dobro
poznajemo karakteristike zdrave djece moći ćemo razlikovati, prepoznati i razumjeti
osobine djece sa
posebnim potrebama.
Neke od vrsta djece sa posebnim potrebama :
1. oštećenje vida,
2. oštećenje sluha,
3. tjelesni invaliditet i kronične bolesti,
4. mentalnu retardaciju,
5. poremećaje u ponašanju uvjetovane organskim faktorima ili progresirajućim
psihopatološkim stanjima,
6. Downov sindrom.
 Oštećenje vida

U obrazovnom i pedagoškom smislu učenike s oštećenjem vida

dijelimo u dvije skupine:
1. slijepe
2. slabovidne
Integrirani učenici s oštećenjem vida ne zaostaju u
intelektualnom razvoju za vršnjacima koji vide i
svladavaju
redovni nastavni plan i program predviđen za pojedini razred
.Učenici s oštećenjem vida upoznaju svijet,
komuniciraju i uče koristeći preostala osjetila. Za slijepe je
najvažnija taktilna percepcija, sluh i govor. Svakako
se koristi i ostatak vida ako postoji.
 Preporuka učiteljima:
 -učenika obavijestiti o svim promjenama u organizaciji prostora (na
primjer drugačiji raspored klupa, novi
 ormar,
 -pobrinuti se da vas učenik s oštećenjem vida uvijek dobro čuje (u sali
da je uvijek u blizini vas),
 -pri davanju uputa biti konkretan, precizan i kratak (na primjer umjesto
“ovdje” ili “tamo”, koristiti “ispred tebe”,
 “pored tebe”, “s tvoje lijeve / desne strane”),
 -koristiti bez ustručavanja riječi poput: gledaj, vidiš, pogledaj i slično,
 -ako se nešto demonstrira uz pomoć učenika, neka učenik s oštećenjem
vide bude model,
 -osigurati učeniku individualni materijal za pojedine nastavne jedinice,
 -imati uvijek na umu da dodir i sluh slijepom djetetu zamjenjuju vid,
 -uključiti učenika u sve aktivnosti razreda jer on to može.
 Oštećenje sluha
Učenici oštećena sluha, ovisno o stupnju oštećenja mogu biti gluhi (gubitak sluha iznad
92 dB), nagluhi: lakša, umjerena ili teža nagluhost (gubitak sluha od 25 do 91 dB).
Posljedice oštećenja sluha su: teškoće učenja govora, zaostajanje u usvajanju govornog
i pisanog jezika,
problemi u pismenom izražavanju, oskudniji rječnik, obrazovno zaostajanje. Uslijed
teškoća verbalne
komunikacije vidljive su i poteškoće socijalne komunikacije.

Preporuka učiteljima:
-učitelj treba govoriti umjerenom brzinom, primjerenom jačinom, razumljivim
rječnikom s naglaskom na ritmu
i intonaciji,
-kod obrade novog gradiva učitelj treba stajati licem okrenut prema učeniku,
-nužan je individualizirani pristup učeniku,
-osigurati što više auditivnih i vizualnih sredstava,
 Tjelesni invaliditet i kronične bolesti

Osnovne karakteristike učenika s tjelesnom invalidnosti

(motoričkim oštećenjima) i kroničnim
bolestima su različiti oblici i težina poremećaja pokreta
i položaja tijela, smanjena/onemogućena
funkcija pojedinih dijelova tijela (najčešće ruku, nogu i
kralježnice) te nepostojanje dijelova tijela.

Stupnjevi teškoća u razvoju u ovu skupinu se ubrajaju:

1. djeca s oštećenjem lokomotornog aparata,
2. djeca s oštećenjem središnjeg živčanog sustava,
3. djeca s oštećenjem perifernog živčanog sustava
4. djeca s oštećenjima koja su posljedica kroničnih
bolesti drugih sustava
U času tjelesnog odgoja najteži oblik rada je upravo sa
učenicima koji imaju tjelesni invaliditet. Škole u
Bosni i Hercegovini nisu opremljene za rad sa takvim
učenicima. Učenicima sa tjelesnim invaliditetom
je potreban individualni rad jer oni u najčešćim slučajevima
nisu sposobni raditi samostalno.
Preporuka učiteljima:
-pri demonstriranju je značajno uputiti učenike na ono što je
bitno u promatranju zbog njihovih
teškoća,
-uključivati učenike u praktične radove koji su popratni dio
sadržaja pojedinih nastavnih predmeta te u
društveno korisne akcije,
-nakon kraćeg izlaganja ili jednog dijela dužeg izlaganja,
provjeri praćenje i razumijevanje izrečenog
sadržaja i po potrebi ponoviti ono što nije razumio.
 1.4. Mentalna retardacija

Prvu skupinu čine učenici kod kojih se, u usporedbi s njihovim prosječnim vršnjacima, prepoznaje sniženi
biološki potencijal. To su učenici s lakom mentalnom retardacijom i učenici graničnih intelektualnih
sposobnosti.
Drugu skupinu ove grupacije čine učenici čiji je biološki potencijal možda prosječan, ali je manifestno
kognitivno funkcioniranje niže od njihovih stvarnih potencijala, što je uvjetovano nedostatnom podrškom
kulturalne, odnosno socijalne sredine.
Odstupanja na kognitivnom području najčešće se prepoznaju kao teškoće u procesu učenja. Upravo za
ove učenike se propisuje izrada prilagođenih nastavnih programa kojima je cilj prilagoditi strukturalne
elemente svake etape nastavnog procesa sposobnostima učenika.

Preporuka učiteljima:
-sadržaje, što je više moguće, izvoditi iz svakodnevnog života učenika, obogatiti ih primjerima, ukazivati
na povezanost sa životom, upoznati ih s mogućnostima primjene, mogućim opasnostima te potrebnim
mjerama opreza i čuvanja.
-vježbanje i ponavljanje poželjno organizirati i kao rad u paru ili grupi; za samostalni rad učeniku dati
tipove zadataka koji se temelje na dobro izvježbanim i shvaćenim primjerima.
-pri planiranju i programiranju sadržaja svakog nastavnog predmeta potrebno je imati u vidu da ovim
učenicima nije potrebna priprema za kasnije usvajanje akademskih znanja, već da su im potrebna
znanja koja će im služiti u izobrazbi za zanimanja te za što uspješnije snalaženje u svakodnevnom
životu.
 1.5. Poremećajima u ponašanju uvjetovanim organskim faktorima
ili progresirajućem psihopatološkim stanjem

Učenicima s poremećajima u ponašanju uvjetovanim organskim faktorima ili progresirajućim

psihopatološkim stanjem najveće smetnje u radu u školi predstavlja poremećaj pažnje često praćen
nemirom i hiperaktivnošću uz koji se mogu pojaviti i specifične teškoće u učenju, na motoričkom,
govornom, emocionalnom i socijalnom planu. Učenici uglavnom usvajaju sadržaje predviđene planom
i programom za osnovnu školu, ali je neophodno značajnije metodičko prilagođavanje.

Preporuka učiteljima:
-da se postave jasna pravila u sali - učenik treba strukturiranu situaciju i jasne granice, jer ih sam ne
može postaviti.
-preporuka je da se pohvalite trud koji dijete ulaže u određeni zadatak.
-preporuka je da učenika uposlite malim zadacima da razbijete monotoniju.
1.6. Downov sindrom

Osnovne karakteristike djece sa downovim sindromom su:

Mišićna hipotonija, smanjenje napetosti (tonusa) mišića.
Dijete može imati kratak, široki vrat s previše kože i masnog
tkiva. Kosi položaj očnih otvora .
Okruglo lice izravnanog profila, abnormalni oblik ušiju. Kratke
šake, na dlanu postoji specifična poprečna brazda.  Malena
usta i nos s neproporcionalno velikim jezikom.

Preporuke učiteljima:
-ako dijete griješi, objasniti što ne valja, ne grdite ga, uvijek je
potrebno pokazati što i kako treba učiniti ili mu pomoći da
sam dođe do rješenja – tada ga obvezno pohvaliti.
-izlaganje učitelja treba biti u skladu s pojmovnim fondom i
mogućnostima razumijevanja učenika,
-pri demonstriranju je značajno uputiti učenike na ono što je
bitno u promatranju zbog njihovih teškoća.
1.7. Darovita djeca

Darovita djeca su ona koja se ističu u visokom stepenu

općeg intelektualnog razvoja. Darovita djeca razviju
se prije vremena. Prve korake u svladavanju nekog
područja poduzimaju ranije no što je to uobičajeno.
Jednako tako, u tom području napreduju brže od
prosječne djece jer u njemu lako uče.
Izraz područje odnosi se na organizirana područja
znanja kao što su jezici, matematika, glazba, likovna
umjetnost, balet, gimnastika, tenis ili klizanje. Ova
djeca često samostalno stvaraju pravila unutar same
aktivnosti i stvaraju nove, neobične načine rješavanja
problema
 Uspješnost učitelja u uključivanju djece sa posebnim

potrebama u nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja

Suvremeni način života, osim mnogobrojnih pozitivnih aspekata na
čovjeka i kvalitetu njegovog života, ima i značajno negativan
utjecaj na njegov psihofizički status.
Rezultati istraživanja većeg broja autora koji su se bavili
problematikom značajnosti i nužnosti tjelesnog vježbanja ukazuju
da bavljenje sportom pomaže čovjeku današnjice u očuvanju i
unapređenju zdravlja te otklanja ili odgađa negativne utjecaje.
Opće je poznato da je danas svakoj osobi nužna primjerena tjelesna
aktivnost kako bi mogla funkcionirati kao zdrava jedinka u
suvremenom i brzom načinu života.
Osobama sa invaliditetom odgovarajuća tjelesna aktivnost ponajprije
pruža psihomotorički oblik terapije pa tek onda rekreativni aspekt
kvalitetnog načina provođenja slobodnog vremena koji je
dominantan kod zdravih osoba.
Ličnost učitelja je vrlo značajan faktor u odgoju i
obrazovanju. Učitelj ima značajnu, a često i odlučujuću
ulogu. Učitelj koji radi sa djecom s posebnim potrebama
treba da ispunjava niz
subjektivnih uslova, kao:
-da raspolaže solidnim stručnim znanjem iz oblasti
anatomije, fiziologije psihologije, psihopatologije itd.
-da je emotivno uravnotežena ličnost, sposobna za uspješno
uspostavljanje emotivnog kontakta sa odgajanicima.
-da posjeduje ljubav prema djeci kojoj se posvećuje,
posebno da posjeduje ljudski humanizam.
-mora biti ispitivač, istraživač, zbog čega mu je potrebno
da uspješno uspostavlja i stalno održava kontakt sa
roditeljima djeteta i socijalnom sredinom u kojoj ono živi.
Pojedinac čije je profesijonalno opredjeljenja rad sa učenicima sa posebnim potrebam, mora da ima
izvjesna slaganja ličnih osobina sa zahtjevima posla. Osobine ličnosti učitelja obuhvataju psihičke
odlike, karakterne i tjelesne osobine kao i fizičke sposobnosti. Da bi nastavnik u nastavi
tjelesnog odgoja bio uspješan mora da zadovolji tri grupe faktora.Prva grupa odnosi se na
sposobnosti koje pojedinac posjeduje , druga grupa obuhvata adekvatnu edukaciju i treća koja se
ističe kao najznačajnija u radu sa učenicima sa posebnim potrebama , obuhvata motive, stavove i
lična interesovanja učitelja.

Učitelj mora da posjeduje dvije vrste znanja, teorijsko i praktično. On mora da računa na znanje koje
se temelji na običajima, navikama, osjećanjima učenika. Specifičnost nastavnog znanja ogleda se u
kombinaciji objektivnog teorijskog znanja koje polazi od stvarne konfiguracije objektivnog teorijskog
znanja o nastavi i subjetivnog znanja koje polazi od stvarne konfiguracije individualnih odnosa u
učionici. Nastavničko djelovanje je suočeno sa onim što nastaje u učionici i uvijek sadrži mogućnost
neuspjeha u realizaciji cilja časa odnosno greške u procesu nastave

Svaki učitelj mora biti spreman da učenici sa posebnim potrebama daju skoro male rezultate a
ponekad i nikakve pogotovo na području tjelesnog odgoja.
 Načela odgojno obrazovnog rada djece sa
posebnim potrebama
U odgojno-obrazovnom radu sa djecom sa posebnim
potrebama primjenjuju se sva opća pedagoška
načela, ali se poštuju i određene specifičnosti te
populacije pa se zato primjenjuju i određena posebna
načela.
Načelo sustavnosti
Načelo individualnog pristupa učenika
Načelo rehabilitacije
Načelo prevencije
Načelo reedukacije
Načelo kolektivnosti
 3. Ciljevi nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja

Cilj tjelesnog i zdravstvenog odgoja je primjenjivanje

didaktičko – metodičkih zahtjeva, da se postigne
realizacija bio-psiho-socijalnih zahtjeva, razumijevajući
vrijednost i značaj ove vještine koju imamo
stalno tokom cijelog života.
-Zadovoljavanje potreba učenika za kretanjem.
-Doprinos povećanju adaptivne i stvaralačke sposobnosti u
suvremenim uslovima života i rada.
-Razvijanje zdravstvene kulture.
-Razvijanje trajnih navika da se fizička kultura ugradi u
svakodnevni život i kulturu življenja.
 Zadaci nastave tjelesnog i zdravstvenog
odgoja


 -Da upoznaju suštinu tjelesnog i zdravstvenog odgoja.

 -Podstiču harmoničnost tjelesnog razvoja i pravilnog držanja tijela.
 -Razviju zdravstvenu kulturu radi efikasnog očuvanja zdravlja.
 -Da kod učenika otklonima osjećaj manje vrijednosti i vaspitanje vjere u
sopstvene snage
 samopouzdanje i sigurnost.
 -Da posebnu pažnju poklonimo učenicima sa ozbiljnim smetnjama u
razvoju motorike, učenicima sa
 poremećajem motorike i učenicima sa izraženim tjelesnim
deformitetima kao i učenicima sa nekim
 drugim oštećenjem.
 Metode rada u inkluzivnoj nastavi
Za djecu koja budu identificirana kao djeca sa posebnim
potrebama iz bilo kojeg razloga, u nastavnom planu za
prva tri razreda predviđena su, u produženom stručnom
tretmanu, dva do četiri časa za poseban pedagoško-
defektološki tretman.
Zavisno od broja djece sa posebnim potrebama šta će mu
biti potrebno od strane defektologa. Pri tome će
defektolog programirati sadržaje rada i koristit
prilagođene metode i postupke za svako dijete
pojedinačno.
Naročito značajne metode su specijalno rehabilitacione
metode i postupci su u stručnom tretmanu u redovnoj
inkluzivnoj školi ili u posebnoj školi, s individualnim ili
radom u paru.
Rad je sa slijedećim sadržajem:
-korektivna gimnastika,
-muzika i muziko terapija,
-psihomotorna reedukacija,
-igra i terapija igrom,
-fizioterapijski rad,
-korektivni rad sa djecom oštećenog sluha,
-korektivni rad sa djecom oštećenog vida.
3.3. Oblici rada u nastavi tjelesnog odgoja sa djecom sa posebnim
potrebama
Oblici rada su isti kao oblici rada u redovnoj nastavi, uz napomenu da
reforma i redovna
nastava zahtjeva mnogo više aktivnosti samog učenika. Što zahtjeva više
grupnog rada i
interaktivne nastave, rada u paru, te individualno prilagođenih zadataka.
3.4. Specifičnosti nastave tjelesne odgoja kod učenika sa

posebnim potrebama

Nastava tjelesnog odgoja kod učenika sa posebnim potrebama mora da se

realizuje tako da ujedini sve aspekte ličnosti učenika ,to se prije svega
odnosi na na razvoj intelektualnih, fizičkih, socijalnih, moralnih i
zdravstvenih sposobnosti. Nastavni sadržaji programa tjelesnog odgoja za
djecu sa posebnim potrebama se realizuje kroz: usvajanje osnovnih znanja
,opštu tjelesnu pripremu, specijalnu pripremu i približne pokazatelje
fizičke pripremljenosti.
Tjelesni odgoj kod učenika sa lakšim oblicima intelektualne ometenosti
ostvaruje se u okviru tri ravnopravna i funkcionalna zaokružena
područja.
-bazično fizičko vaspitanje
-usmjereno fizičko vaspitanje
-primjenjeno fizičko vaspitanje
Bazično fizičko vaspitanje obuhvata osnovne funkcije
tjelesnog odgoja kojima se utiče na razvoj sposobnosti i
karakteristike ometenih u razvoju.
Usmjereno fizičko vaspitanje mora zadovoljiti
individualne potrebe i interese učenika za određenim
sportskim aktivnostima i tjelesnim vježbanjem.
Primjenjeno fizičko vaspitanje obuhvata ovladavanje
specijalnim motoričkim umjećima i vještinama.
 3.5.Prijedlozi za realizaciju časa tjelesnog odgoja

Autori naglašavaju da je važno započeti praktična vježbanja na časovima

tjelenog odgoja onda kada je dijete sa posebnim potrebama spremno za
ovakav poduhvat. Praktične akcije koje se djetetu zadaju treba pretvoriti u
ostvarljive ciljeve kako bi se obezbijedio uspjeh.

U toku rada učenike treba motivsati pohvalama kad god je to moguće, jer je to
dobar način za promocije zainteresovanosti ka samostalnom vježbanju van
časova tjelesnog odgoja
Neki učenici sa posebnim potrebama će učiniti dvije repeticije određene akcije
i zahtijevat će demnostraciju nove , dok će druga uživati u višebrojnim
ponavljanjima. Učitelj mora da poštuje ovakve potreba da bi obezbijedio
uspjeh i izbjegne frustracije učenika. Samo ako učitelj dobro organizuje sve
aktivnosti uspjet će ostvariti cilj časa.

U toku časa sa učenicima sa posebnim potrebama trebamo podsticati

takmičenje među učenicima , ne koristiti igre koje eliminišu učenike iz neke
aktivnosti.
 4. Nastavni plan i program
Već smo nekoliko puta rekli kad se radi o djeci sa posebnim potrebama vrlo
teško dati određene i općevrijedne upute, jer se ta djeca međusobno bitno
razlikuju sa obzirom na očitovanje oštećena i bolesti te njihove posljedice.
Pored svih ciljeva nastavnog plana i programa treba zadovoljiti i ove:
-utvrditi aktuelnu razinu učenikovih sposobnosti i znanja,
-odrediti godišnji cilj odgoja i obrazovanja,
-odrediti bliže ciljeve odgoja i obrazovanja,
-utvrditi posebne učenikove potrebe i način njihova zadovoljavanja,
-utvrditi opseg do kojeg će učenik sudjelovati u redovnom programu,
-utvrditi vrijeme početka i trajanja individualne pomoći,
-odrediti objektivne kriterije, sredstva i metode bližih ciljeva odgoja i
obrazovanja,
-navesti profile stručnjaka odgovornih za izradu, ostvarenje, procjenu i
eventualne izmjene programa
Tjelesno-zdravstveno područje je osobito važno u radu sa
tjelesno invalidnom i kronično bolesnom
djecom. Činjenica da je dijete tjelesni invalid ne znači
istodobno da ne može sudjelovati u tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi, pa čak i tamo gdje je organizirana
fizikalna terapija.

Najvažnije da se i tjelesno invalidno dijete osjeća dijelom

momčadi i razreda te da nauči prihvatiti
poraz i pobjedu. U radu cemo detaljnije vidjeti da se
nastavni plan i program za učenike sa posebnim
potrebama ne razlikuje od nastavnog plana i programa.
Ocjenjivanje učenika sa posebnim potrebama

Pristupi ocjenjivanja učenika sa posebnim potrebama imaju

posljedicu da se postupa različito, na
različite načine:
-opisnim ocjenjivanjem
-jednako kao i ostali učenici
-nikako
Ako se želi odgovoriti zakonski, treba konstatovati da zakon ne
predviđa oslobađanje učenika sa posebnim potrebama od nastave
tjelesnog odgoja i obrazovanja a shodno tome ni od ocjenjivanja.
Držimo da bi ocjenjivanje učenika sa posebnim potrebama i u
tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi za njih trebalo predstavljati i da
uistinu predstavlja prednost a ne nedostatak.
Prije svega zato što se na taj način pruža mogućnost i učenicima sa
posebnim potrebama da idu na
sistemsko praćenje i provjeravanje, bez čega se ne može suditi o
rezultatima njihova rada i napretka u
ovom odgojno-obrazovnom području.
Smatra se da je potreba sagledati njihov cjelokupan rad u toku nastave i
napredak izuzetno značajan
ne samo za objektivno ocjenjivanje u nastavi tjelesnog i zdravstvenog
odgoja nego i za
unaprjeđivanje njihova zdravlja.
Kažemo da bi se upravo na taj način trebalo odnositi ne samo prema
ocjenjivanju učenika sa
posebnim potrebama, njihovoj funkciji na poboljšanju, nego i prema
njihovu sudjelovanju u nastavnom
procesu u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
 Zaključak

Inkluzija je proces koji zahtjeva duži period adaptacije svih učesnika - društvo, obrazovni
sistem, škola
nastavnici, roditelji i ponajviše djeca sa posebnim potrebama.
Uspješna organizacija nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja za djecu sa posebnim
potrebama,
podrazumjeva dobru organizaciju nastavnog sata,prilagođavanje nastavnog plana i programa
individualnim potrebama i mogućnostima učenika, izbor adekvatnih nastavnih metoda i
oblika rada. A
pored organizacije sata i nastavnik treba da bude stručno usavršen da bi mogao savladati sve
ono
što je potrebano.
Nastavnik je vrlo značajan faktor u odgoju i obrazovanju, često ima odlučujuću ulogu, jer
opservira
djecu da bi svestrano upoznao njihove psihofizičke karakteristike.
Različitost znači heterogenost u kojoj želimo uspješno integrirati neko dijete.
Kroz ovaj diplomski smo uvidjeli na koji način možemo uticati na svoj rad i pospješti ga ,
kakve odnose
trebamo imati prema učenicima sa posebnim potrebama.
Hvala na pažnji