You are on page 1of 68

1.

Benefits of learning language at young age ⎯ Intellectual improvement ⎯ Mother tongue


improvement ⎯ Cultural gains

1. Prednosti učenja jezika u mladosti ⎯ Intelektualno poboljšanje ⎯ Poboljšanje maternjeg jezika ⎯


Kulturna dobit

Prednosti učenja jezika u mladosti su:

• Intelektualno poboljšanje

• Poboljšanje maternjeg jezika

• Kulturne dobiti

 Intelektualno usavršavanje

• Intelektualna superiornost – u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji – Da biste govorili oba


jezika istovremeno, vaš mozak mora biti veoma aktivan. Nije lako preći sa jednog jezika na
drugi.

• Mentalna fleksibilnost – poznato je da govor, učenje i vežbanje jezika poboljšavaju mentalnu


fleksibilnost i štite vas od različitih vrsta bolesti koje dolaze sa godinama

• Usvajanje jezika bez svesnog napora – u ranom detinjstvu ste u stanju da naučite pesme, na
primer, bez svesnog napora. Upravo ti je došlo. Možemo da naučimo jezik kad god želimo, ali
ne možemo da naučimo jezik kada navršimo dvanaest godina

 Poboljšanje maternjeg jezika

• Deca postaju svesna jezika kao društvenog fenomena – posebno u dvojezičnim porodicama u
kojima jedan roditelj govori jednim, a drugi roditelj drugim jezikom. U tom slučaju dete govori
na oba jezika, sa jednim roditeljem razgovara na jednom jeziku, a sa drugim roditeljem na
drugom jeziku.

• Mogućnost sticanja jezika je i dalje prisutna – što znači u zavisnosti od toga koliko jezika ste
izloženi, koliko jezika ćete govoriti (npr. ako vaša majka govori srpski, vaš otac govori engleski, a
baka i deda govore mađarski, vi ste može da govori tri jezika)

• Dvojezičnost – Deca koja žive u dvojezičnim porodicama počinju da govore nešto kasnije od
dece koja govore samo jedan jezik, to je zbog mentalne superiornosti (njihov mozak je veoma
aktivan, treba sve da sredi), ali kada počnu da govore, bez greške govore dva jezika

 Kulturni dobici

• Razvijati toleranciju prema drugima


• Prihvatiti postojanje drugih nacija i njihovu različitost – deca postaju svesna da postoje neke
druge zemlje, nacije, kulture ne samo njihove. Ako govore više jezika, počinju da stiču i drugu
kulturu. Prihvatite postojanje drugih nacija i njihovu različitost.

• To se odražava na njihove buduće jezičke sposobnosti na radnom mestu...

2. Critical Period Hypothesis

2. Hipoteza kritičnog perioda

Kritični period je biološki određen period života (pre puberteta) kada se jezik lakše usvaja, a posle
kojeg se jezik sve teže uči. Smatra se da svako dete ima urođeni mehanizam za usvajanje jezika, koji
nestaje oko 12. godine. To je proces koji pomaže detetu da se osamostali, a dete od 11-12 godina
usvaja strukturu maternjeg jezika.

• Deca u ranom uzrastu imaju biološku urođenu sposobnost da nesvesno usvajaju jezik

1. Naučite jezik bez zbunjivanja

2. Plastičnost mozga

3. Tečnost

4. Steknite akcenat

5. Razvijte dobro slušanje

• Tinejdžeri i odrasli uče strani jezik ulažući svesni napor

1. Ograničenje pamćenja - imaju porodicu, posao i mnogo obaveza

2. Ne dovoljno tečno – znaju koliko tečno govore maternji jezik

3. Uticaj na akcenat i izgovor

4. Potpuna kontrola sintakse i morfologije - jer žele da znaju zašto se nešto razlikuje od nečeg
drugog (na primer: riba, riba)

5. Usvajanje rečnika je ograničeno – jer razmišljaju na svom maternjem jeziku i prave rečenice
na maternjem jeziku i prevode je na drugi jezik, ali nemaju adekvatan rečnik za bukvalno
prevođenje
3. Affective domain

3. Afektivni domen

Imajući u vidu da je učenje jezika često povezano sa kombinacijom pozitivnih emocija i stavova,
emocionalne karakteristike učenika igraju važnu ulogu u učenju stranog jezika, kako kod odraslih
učenika tako i kod dece. Ova emocionalna komponenta se naziva afektivni domen.

Kaže se da afektivni domen predstavlja emocionalnu stranu ljudskog ponašanja. Emocije postoje u
svim fazama učenja stranog jezika, i iako, s jedne strane, pomažu u učenju i usvajanju jezika, s druge
strane, ako su neprijatne, mogu ugroziti ceo proces smanjenjem kapaciteta mozga za razumevanje. ,
identifikovanje značenja i pamćenje.

Kada bi nas neko ismevao dok pričamo na stranom jeziku, bilo bi nam neprijatno i pokušali bismo da
se zaštitimo od toga tako što bismo napravili blok i više ne bismo govorili strani jezik.

Afektivni domen:

1. vrednosti

2. motivacija

3. stavovi

4. stereotipi

5. osećanja

4. Affective filter

⎯ definition

⎯ strong and weak affective filter (Krashen’s claims)

4. Afektivni filter

⎯ definicija

- jak i slab afektivni filter (Krashenove tvrdnje)

Afektivni domen je u suštini opšte emocionalno stanje koje utiče na percepciju i proizvodnju onih koji
uče strani jezik, a takve emocije mogu stvoriti filter za učenje stranog jezika koji se naziva afektivni
filter.
Afektivni filter se definiše kao „imaginarna prepreka koja sprečava učenika da usvoji jezik iz dostupnog
izvora“. Afektivni filter je u suštini nevidljivi psihološki filter koji može da ubrza ili ometa učenje
stranog jezika.

• Afektivni filter može biti jači ili slabiji u zavisnosti od sredine u kojoj se pojedinac nalazi, interakcije
sa vršnjacima ili nadređenima, ali i u zavisnosti od ličnih faktora osobe kao što su nesigurnost ili
anksioznost.

Ako je afektivni filter jak, učenik neće biti otvoren za učenje ili usvajanje jezika.

Krashen tvrdi: Koliko je filter propustljiv toliko ćemo znanja primiti!!!

• Snažan afektivni filter sprečava ulaz da dođe do urođenog mehanizma za usvajanje jezika
(Uređaj za usvajanje jezika);

• Slabiji afektivni filter omogućava „prolazak“ ulaza, i on se može steći;

• Afektivni filter je odgovoran za individualne varijacije u učenju stranog jezika;

• Afektivni filter se ne javlja prilikom usvajanja maternjeg jezika.

5. Affective Filter Hypothesis

⎯ definition

⎯ short definition of affective factors

5. Hipoteza afektivnog filtera

⎯ definicija

⎯ kratka definicija afektivnih faktora

Afektivni filter se definiše kao „imaginarna prepreka koja sprečava učenika da usvoji jezik iz dostupnog
izvora“. Afektivni filter je u suštini nevidljivi psihološki filter koji može da ubrza ili ometa učenje
stranog jezika.

Zasniva se na uticaju afektivnih faktora na učenje stranog jezika

• Motivacija - postoji spoljašnja (kada znamo da će nam doneti neku korist, preseljenje, bolji posao) I
unutrašnja motivacija (kada sami želimo da naučimo)

• Stav – može biti pozitivan ili negativan. Poučavanje učitelja može dovesti do toga da naša osećanja
budu pozitivna ili negativna. Takođe okruženje i roditelji mogu imati uticaj. (zbog lošeg života naši
roditelji se presele u drugu sredinu I usled te ozlojeđenosti prenose I na dete loša osećanja vezana za
tu sredinu, jezik I kulturu). Okolnosti mogu uticati i na naš odnos prema stranom jeziku, ovde u Srbiji,
kada smo bombardovali od Amerike, neki ljudi su stvarali negativan stav prema Americi

• Samopouzdanje – u zavisnosti od toga koliko smo samopouzdani, bićemo aktivniji u korišćenju


jezika. Koliko ćemo biti samouvereni zavisi od nivoa anksioznosti stranog jezika

• Stranojezička anksioznost (pod uticajem 3 faktora: negativna društvena evaluacija NEGATIVE


EVALUATION FROM OUR PEARS – nastavnik vas prozove da odgovarate, vi ne znate, a drugari vam se
smeju; strah od ocene TESTING ANKSIETI – nema slobodne komunikacije, nego ste ocenili svaki put
kada vas profesor prozove; strah od komunikacija KOMUNIKATIVNA APREHENSION – plasimo se da
govorimo jer nismo sigurni da ćemo uspeti da prenesemo poruku)

6. What is the difference between:

⎯ Learning-centred perspective

⎯ Learner-centred perspective

6. Koja je razlika između:

⎯ Perspektiva usmerena na učenje

⎯ Perspektiva usredsređena na učenika

• Learning-centred perspective – usmereni na ono gradivo koje treba da ispredajemo i držimo se tog
materijala da ga ispredajemo na najbolji način.

• Learner-centred perspective – usmereni smo na učenika kao pojedinca, držimo se predviđenog


plana koji možemo malo da zanemarimo u korist toga da se više posvetimo učenicima sa manje
kapaciteta i da im bolje objasnimo materiju – NAJBOLjE

Perspektiva usmerena na učenje:

• Učenje dece se smatra centralnim za efektivnu nastavu. Lekcije i aktivnosti su okrenute ka


potrebama učenika za učenjem

Perspektiva usmerena na učenika:

• Postavlja dete u centar razmišljanja nastavnika i planiranja nastavnog plana i programa (jedno ne
treba da isključuje drugo)
7. Piaget

⎯ A child as an active learner

⎯ Thought is deriving from action

⎯ Assimilation and derivation

7. Piaget

⎯ Dete kao aktivni učenik

⎯ Misao proizlazi iz akcije

⎯ Asimilacija i derivacija

A child is an active learner alone in a world of objects!!!


Dete samo aktivno uči u svetu objekata!!!

Pijažea je brinulo kako mala deca funkcionišu u svetu koji ih okružuje i kako to utiče na njihov
mentalni razvoj.

Dete se posmatra kao stalno u interakciji sa svetom oko sebe, preduzima radnje za rešavanje
problema – i iako se to učenje dešava – ako je nešto visoko, dete će se popeti na stolicu da bi do njega
došlo, ne razmišljajući da li je opasno.

Primer:

• Upotreba kašike (radnja nije imitirana ili urođena – dete je aktivno konstruiše) - Kada detetu od
godinu dana damo hranu, ono će se hraniti rukama, ali kada ga majka hrani sa kašiku, dete će želeti da
samostalno koristi kašiku

Smatra se da misao proizilazi iz akcije

• Akcija je internalizovana

• Sprovedeno mentalno

• Na taj način se razvija mišljenje

Pijažeova psihologija razlikuje dva načina na koje se razvoj odvija:

• Asimilacija (dodavanje novog alata postojećoj veštini ili znanju – kašika/viljuška, kada detetu
damo viljušku, a ono nije videlo kako da je koristi, koristiće je na isti način kao kašiku )

• Akomodacija (radnje i znanja se prilagođavaju novoj mogućnosti i stvara se nešto novo –


dete može da vidi da viljuška ima zupce i da može da je koristi na drugačiji način od kašike)
Prema Pijažeu, postoje četiri faze kognitivnog razvoja:

1. Senzomotorni stadijum – od rođenja do dve godine – ne govore, pokazuju se kroz gestikulaciju,


kroz govor tela, koriste čula i motoričke veštine, stvari koje znaju kako da koriste.

2. Predoperativna faza - od dve do sedam godina. Postaju svesni činjenice da, na primer, postoje
različite vrste tečnosti. U prvoj fazi su pili vodu, ali sada znaju da mogu da piju vodu ili sok. Simboličko
mišljenje, jezik koji se koristi.

3. Konkretna operativna faza - od sedam do jedanaest godina. Oni mogu da smisle neke složenije
procese. Mogu primetiti razliku između uske i široke čaše, razmisliti da li imaju istu zapreminu unutra.
(primenjena logika, ima objektivna/racionalna tumačenja)

4. Formalna operativna faza - 12 i više. Mogu da smisle da li je ta čaša vode polupuna ili poluprazna.
Oni imaju kapacitet za pravi proces razvoja misli. (razmišlja apstraktno, hipotetičke ideje (šira
pitanja)).

Da sumiramo:

• Dečje mišljenje se razvija kao postepeni rast znanja i intelektualnih veština

• Postepeni rast je isprekidan određenim osnovnim fazama

• U svakoj fazi dete je sposobno za neke vrste razmišljanja, ali ne i za druge

8. Vygotsky

⎯ The child as social

⎯ The importance of language

⎯ Social speech

⎯ Inner speech

8. Vigotski

⎯ Dete kao društveno

⎯ Važnost jezika

⎯ Društveni govor

⎯ Unutrašnji govor
A child is an active learner in a world full of other people!!!
Dete aktivno uči u svetu punom drugih ljudi!!!

• Dete kao društveno

Teorija Vigotskog:

Razvoj i učenje se odvijaju u društvenom kontekstu (svet pun ljudi koji komuniciraju od rođenja
nadalje). Prema Vigotskom, učenje se dešava zato što smo u interakciji sa okolinom. Drugim ljudima
se pridaje važnost u životu deteta. Zbog ljudi kojima smo okruženi, učimo da mislimo, govorimo i
ponašamo se. Nije zanemario ni individualni ni individualni kognitivni razvoj.

Važnost jezika:

• Pruža detetu novo oruđe – posle druge godine života dete shvata da je jezik novo oruđe koje će mu
pomoći da ostvari svoje ciljeve

• Otvara nove mogućnosti za obavljanje stvari i organizovanje informacija korišćenjem reči i simbola

Privatni govor se može podeliti na:

• Društveni govor – kada razgovaramo sa drugim ljudima

• Unutrašnji govor – kada razgovaramo sami sa sobom. Unutrašnji govor je veoma zdrav;
pripremamo se za neku stresnu situaciju. Deca to rade na neki drugačiji način, razgovaraju sa
svojim imaginarnim prijateljem.

Razmatrajući rani govor novorođenčadi, Vigotski razlikuje spoljašnji govor i ono što se dešava u
dečjem umu:

• Jedna reč prenosi celu poruku - učenje stranog jezika je veoma slično učenju maternjeg
jezika, mora se učiti kroz faze. Kada dete kaže „voda” može imati nekoliko značenja: vidi, ima
vode, hoću da pijem vodu, neću da pijem, otac mi je dao vodu… = jedna jedina reč prenosi celu
poruku). Kada počnemo da učimo engleski maloj deci i kada pitamo, na primer, „koja je tvoja
omiljena boja?“, dete je odgovorilo „plavo“, to je odličan odgovor iako nije izgovorilo punu
rečenicu

• Sposobnost učenja putem instrukcija i posredovanja je karakteristična za ljudsku inteligenciju


(molim sedite, otvorite knjige, uzmite crvenu olovku,…)

• Uz pomoć drugih, deca mogu da urade i razumeju mnogo više nego što mogu sama (setite se
primera sa kašikom – ako deci pokažemo, lakse ce savladati)

• Možemo pomoći deci da usvoje strani jezik razumljivim unosom, daćemo im jednostavnije zadatke i
krenuti ka težim, koristićemo zonu bliskog razvoja.
9. Zone of proximal development

9. Zona proksimalnog razvoja

ZPD – zona proksimalnog razvoja – Vigotskievo novo značenje za inteligenciju

Umesto da meri šta dete može da uradi samo, detetova inteligencija se meri onim što dete može da
uradi uz kvalifikovanu pomoć

• Različito dete na istoj tački razvoja koristiće različito istu pomoć. Ako odlučim da učim španski, mogu
uzeti knjigu i početi sam da učim. Ali ako mi neko pomogne naučiću više.

• Zadaci koji su suviše jednostavni ili već u okviru naših sadašnjih sposobnosti ne podstiču učenje. S
druge strane, zadaci koji su previše složeni postaju frustrirajući i ne dolazi do učenja. Vigotski je
verovao da oni zadaci koji su malo iznad naših sadašnjih sposobnosti postoje u onome što je on
nazvao zoni bliskog razvoja. Zadaci u zoni proksimalnog razvoja su stvari koje gotovo sami možemo da
uradimo, ali im je potrebna pomoć drugih da ih ostvarimo. (Kao nastavnici, moramo biti svesni
činjenice da svaki učenik ima drugačiju zonu proksimalnog razvoja.)

10. Bruner

⎯ Scaffolding and routines (explain the role of parents/teacher)

10. Bruner

⎯ Skele i rutine (objasniti ulogu roditelja/nastavnika)

Za Brunera, jezik je najvažnije sredstvo za kognitivni rast. On je istraživao kako odrasli koriste jezik da
posreduju u svetu za decu i pomažu im da reše probleme.

Njegova teorija se zasniva na skelama i rutinama (skele i rutine znače korak po korak, kako postepeno
proces). Skele se odnose na podršku deci i pomažu im da reše problem

Roditelji koji su nosili zadatke uradili su sledeće:

• Zainteresovali su decu za zadatak

• Uprostili su zadatak tako što su ga razbili na manje korake

• Držali su dete na putu ka završetku zadatka

• Istakli su šta je važno uraditi

• Kontrolisali su frustraciju deteta tokom zadatka


• Pokazali su idealizovanu verziju zadatka

Nastavnici mogu da upravljaju učenjem dece na različite načine:

1. Obratite pažnju na ono što je relevantno:

• Predlaganje

• Pohvaljivanje značajnog

• Obezbeđivanje aktivnosti fokusiranja

2. Usvojite korisne strategije:

• Podsticanje probe

• Biti eksplicitan u pogledu organizacije

3. Zapamtite ceo zadatak i ciljeve:

• Podsećanje

• Modeliranje

• Pružanje aktivnosti u celini

Rutine u učionici jezika

Vidimo kako rutine u učionici, koje se dešavaju svaki dan, mogu pružiti mogućnosti za razvoj jezika.

o npr. Davanje papira i makaza za izradu aktivnosti

 Kontekst i poznatost događaja daju priliku učenicima da predvide značenje i nameru, ali
rutina takođe nudi način da se dodaju varijacije i novine koje mogu uključivati složeniji jezik

Povećana složenost jezika pruža prostor za razvoj jezika. Ako je novi jezik u okviru ZPD deteta, on ili on
će ga shvatiti i započeti proces internalizacije. Rutine mogu pružiti mogućnosti za smislen razvoj jezika.
Oni omogućavaju detetu da shvati novi jezik iz poznatog iskustva i pružaju prostor za razvoj jezika

U podučavanju jezika treba da sledimo ove korake:

• Recruit / regrutovati (zainteresovati se = ne možete koristiti stvari ili ideje koje nisu zainteresovane
za vašu grupu, ne možete koristiti Harija Pottera sa odraslima, ili sa šestogodišnjacima, oni nikada nisu
videli Harija Pottera))

• simplify / pojednostavite (odstranite nepotrebne izbore (eliminišite sve što nije neophodno))

• Focus / fokus (držati učenika na zadatku u potrazi za ciljem)


o Istaknite (ukažite na najvažnije elemente)

o Vodič (protiv frustracija uputstvima ili nagoveštajima, ALI NE PREVIŠE)

o Model (demonstrirajte rešenja koja se mogu imitirati)

11. Explain the “Competition Model” of linguistic performance

11. Objasnite „model takmičenja” jezičkog izvođenja

„Model takmičenja“ jezičke izvedbe je teorija koja objašnjava kako učenje prvog jezika može uticati na
razvoj drugog ili stranog jezika. Možda će biti od pomoći, a možda i ne. Moramo biti svesni
karakteristika maternjeg jezika i stranog jezika koji učimo. Različiti jezici imaju različite načine prenosa
značenja. Red reči na engleskom daje koristan znak koji pomaže slušaocu da identifikuje subjekt i
objekat

• Mačka je pojela zmiju

U engleskom ne možemo promeniti red reči kao u srpskom.

Cue effect / Efekat znaka je složen efektom starosti.

• Mlađa deca (7-8) obraćaju više pažnje na zvuk i prozodiju

• Starija deca (12-14) su pažljivija na znakove reda reči

Model takmičenja nas podseća da:

• U učenju stranog jezika učenici uče i celinu i delove

• „delovi“su mali aspekti gramatike ili fonologije koji su ključni za postizanje „celine“
interpretacije

12. The task as an environment for learning

⎯ Task demands

⎯ Task support

12. Zadatak kao okruženje za učenje

⎯ Zahtevi zadatka

⎯ Podrška zadatku
Zadaci i aktivnosti u učionici posmatraju se kao „okruženje” ili „ekosistem” u kojem se odvija razvoj
veština na stranom jeziku. Kod nas su klupe u učionici postavljene u tri reda, ali je za učenje jezika
bolje da budu u obliku slova U ili u krug, jer na taj način podstičemo govor. Imamo mnogo učenika u
učionici, to je najveći problem za učenje jezika.

Zahtevi zadataka - Zahtevi za učenike

• Zahtevi zadatka znače koliko teško i koliko dugo će ljudi morati da rade da bi ga završili.

• Aktivnosti treba pažljivo osmisliti i planirati za ciljnu publiku.

• Zadatak takođe treba da ima i strukturu i zahteve.

Vrste zahteva

1. Kognitivni zahtev:

Vezano za koncept i razumevanje sveta.

• Razumeti način na koji mreža funkcioniše da bi se prikazala vremena i radnje.

• Radite s leva na desno preko kolona i odozgo prema dole.

• Shvatite da slike pokazuju prošle radnje.

• Prepoznajte ključnu akciju na svakoj slici.

2. Potreba za jezikom

Vezano za upotrebu stranog jezika i za upotrebu maternjeg jezika u vezi sa učenjem stranog jezika.

• Pronađite rečnik da opišete svaku radnju.

• Pronađite završetak prošlog vremena za svaki glagol.

• Stavi reči u pravi red.

• Izgovori reči.

• Dajte ispravan naglasak i intonaciju rečima i rečenicama.

• Razume učiteljeva uputstva i objašnjenja, kao i povratne informacije.

Mogu postojati i drugi zahtevi za učenike izvan jezika i kognitivnih sposobnosti


• INTERACTIONAL DEMANDS / INTERAKCIONALNA potražnja – aktivnosti u parovima

• METALINGUISTIC DEMANDS / METALIGISTIČKI zahtev – da se razume upotreba tehničkih


izraza o jeziku

• INVOLVEMENT / UCESCE – da bi se učenici uključili u zadatak

• PHYSICAL DEMAND / FIZIČKI zahtev – sedenje, korišćenje finih motoričkih veština

Podrška zadatku – Podrška za učenike

1. Slike pružaju podršku značenju kontekstualizacijom jezika koji će se koristiti

2. Grafika podržava razumevanje ideja bez potrebe za korišćenjem jezika za učenike drugog
jezika

3. Zadatak uključuje jezičku podršku upotrebom reči koje smo već sreli u ranijim lekcijama

4. Dalja podrška je obezbeđena objašnjenjem i modeliranjem od strane nastavnika

Balansiranje potražnje zadataka i podrške zadacima

Treba postojati balans između zahteva i podrške. Ako su zahtevi previsoki, učenici će smatrati da je
zadatak pretežak i ciljevi učenja neće biti postignuti. Ako zadatak pruža previše podrške; onda učenici
neće biti 'raztegnuti'.

Možemo primeniti princip Zlatokose — Zadatak koji je dobar da pomogne učeniku da nauči više jezika
je onaj koji je zahtevan, ali ne previše zahtevan, koji pruža podršku, ali ne previše.

• TOO HIGH DEMAND / Previsoka potražnja – preteška

• TOO MUCH SUPPORT / Previše podrške — previše lako

Učenje jezika je ponovljen proces rastezanja resursa malo iznad trenutne granice/sposobnosti, učenja
novih veština i prelaska na sledeći izazov.

13. Discourse and discourse events

⎯ what is discourse

⎯ what is text

⎯ The importance of discourse in foreign language learning


13. Diskurs i diskursni događaji

⎯ šta je diskurs

⎯ šta je tekst

⎯ Značaj diskursa u učenju stranih jezika

Termin „diskurs” se u literaturi koristi na dva načina.

1. Prvo, diskurs je u suprotnosti sa tekstom kako bi se naglasio da se radi o upotrebi jezika. Tekst bi se
mogao smatrati „diskursom“ ako su uključeni kontekst upotrebe i korisnici teksta.

(Primer: lista za kupovinu)

2. Drugo, upotreba diskursa je u suprotnosti sa rečenicom, kada se odnosi na deo jezika duži od
rečenice. (Primer: paragrafi ili knjige. članci ili druge velike jedinice teksta)

Jednom kada pređemo sa rečenica na paragrafe ili knjige, članke ili druge velike jedinice teksta, mi
smo u svetu diskursa.

Reci kao tekst, recenica kao kontekst I diskurs kao pasus, paragraf ili ceo roman.

Primer:

• Šoping lista

• TEKST - lista stavki

• KONTEKST:

• Napisala žena!!!

• Porodica o kojoj treba brinuti

• Planiranje odlaska u supermarket

• Napisano na koverti...

• DISKURS = TEKST + KONTEKST

Dok tekst ne znači ništa drugo do deo jezika, diskurs mora uključivati kontekst upotrebe i korisnike
teksta.

DISKURS je veoma važan u učenju stranih jezika

• Deca treba da budu u stanju da koriste jezik sa stvarnim ljudima u prave svrhe

• Deca moraju biti upoznata sa konceptom kako strani jezik funkcioniše u razgovoru
• Moraju da komuniciraju sa nastavnicima i drugim učenicima oko zadataka i aktivnosti – u tom
slučaju su uključeni u diskursni događaj

14. Meaning in speaking and listening

⎯ active uses of language

⎯ input and output in listening and speaking

14. Značenje u govoru i slušanju

⎯ aktivne upotrebe jezika

⎯ ulaz i izlaz u slušanju i govoru

Govor i slušanje su i aktivna upotreba jezika, ali se razlikuju po uključenoj mentalnoj aktivnosti i
zahtevima.

Slušanje (receptivna upotreba – ono sto primamo) može se posmatrati kao aktivna upotreba jezika za
pristup značenju drugih ljudi.

Govor (produktivna upotreba - ono što proizvodimo / govorimo) može se posmatrati kao aktivna
upotreba jezika za izražavanje značenja kako bi drugi ljudi mogli da ih razumeju.

Govor je mnogo zahtevniji od slušanja o jezičkim resursima i veštinama učenika. Istraživanja pokazuju
da veština slušanja može biti veoma dobra, ali da produkcija često pokazuje nedostatak preciznosti i
gramatičke tačnosti. To znači da receptivne i produktivne veštine nisu na istom nivou, možemo mnogo
da razumemo, ali ne možemo i da govorimo. Nije dovoljno biti izložen velikim količinama razumljivih
inputa. Moramo biti u stanju da proizvedemo taj razumljiv input koji smo dobili i jedini način da ga
proizvedemo je kroz praksu.

Primer:

• Deca koja slušaju priču ispričanu na stranom jeziku iz knjige sa slikama razumeće i
konstruisati suštinu priče u svom umu

• Iako priča može biti ispričana na stranom jeziku, mentalna obrada ne mora da koristi strani
jezik i može se obaviti na prvom jeziku

• Ako bismo proverili šta su deca razumela, mogli bismo otkriti da bi mogli da nam ispričaju
priču na svom prvom jeziku – ne bi mogli da prepričaju priču na stranom jeziku
15. Discourse skills development in childhood

⎯ Conversational interaction and extended talk

⎯ Development of conversational skills in childhood

15. Razvoj diskursnih veština u detinjstvu

⎯ Interakcija u razgovoru i produženi razgovor

⎯ Razvoj konverzacijskih veština u detinjstvu

Razvoj stranog jezika kod dece je ograničen njihovim kognitivnim i socijalnim razvojem.

CONVERSATIONAL INTERACTION / Konverzaciona interakcija i EXTENDED TALK / produženi razgovor


su dva glavna tipa diskursa koji se mogu razviti u učenju stranog jezika (konverzaciona interakcija kada
nastavnik pita, ja odgovaram, kada imamo razgovor, produženi razgovor je takođe vrsta komunikacije,
ali na način da nastavnik više priča, dodatno objašnjenje itd.). Razlika između ovih tipova diskursa je
dužina zaokreta i stepen interakcije.

Razvoj konverzacijskih veština u detinjstvu

Znači preuzimanje odgovornosti za to kako će drugi ljudi razumeti ono što kažete i da budete sigurni
da ih razumete je aspekt diskursa koji se razvija sa godinama.

• Mladi govornici uzrasta 5-10 godina

• Nedostatak svesti za drugog učesnika u diskursu

• Nisu vešti u planiranju razgovora

• Oni razumeju samo ono što je u odnosu na njihove društvene i kognitivne resurse

• Deca do 7 godina

• okrivljuju sebe što nešto ne razumeju

• Ne osuđuju ono što im je rečeno

• Ne traže više informacija

Deca počinju da razvijaju svoje razumevanje postupaka i umova drugih ljudi oko četiri godine.
Međutim, potrebno je mnogo detinjstva da se prikupi dovoljno iskustva da se izgradi potpuna svest o
tome kako ljudi deluju društveno i mentalno. Kao odrasli nastavljamo da razvijamo ovu osetljivost
prema drugim ljudima.
16. The word as a unit

⎯ The role of words as language units

⎯ Vygotsky ⎯ a connected web of meanings

16. Reč kao jedinica

⎯ Uloga reči kao jezičke jedinice

⎯ Vigotski ⎯ povezana mreža značenja

THE WORD AS A UNIT / Reč kao jedinica

Uloga reči kao jezičke jedinice počinje ranom upotrebom imenica za imenovanje predmeta u
usvajanju prvog jezika – voda, hrana. Kasnije deca koriste reči da izraze svoje želje i potrebe – više,
ne… Iako deca mogu koristiti iste reči kao odrasli, možda neće imati ista značenja za te reči jer
usvajanje značenja reči traje mnogo duže od usvajanja izgovorenih reči. oblik reči i deca koriste reči u
svom govoru mnogo pre nego što ih potpuno razumeju.

O rečima možemo razmišljati kao o rastućem cveću koje se održava u životu i raste korenom koji se
širi ispod njega. Ispod cvetova izgovorenih reči leže koreni, povezana mreža značenja, razumevanja i
veza.

Šta je sa odraslima?

Zamislite tehničku reč koju koristite, ali ne razumete u potpunosti karburator, čvrsti disk. Koristimo
reč sa dovoljno dobrim značenjem za njih. Ako bismo morali da imamo složeno znanje o rečima pre
nego što ih upotrebimo, bili bismo ograničeni na veoma ograničen rečnik.

Razvoj vokabulara je učenje reči, ali to nije proces koji je završen.

Učenje reči je cikličan proces upoznavanja novih reči i početnog učenja, nakon čega sledi ponovno
upoznavanje sa tim rečima i proširenje vašeg znanja. Svaki put kada dete ponovo sretne poznatu reč,
korenski sistem znanja reči nastavlja da raste.

Poznavanje reči uključuje:

• A. Receptivno znanje: prepoznavanje i razumevanje njegovog značenja kada se čuje/čita

• B. Memorija: opozovite je kada je potrebno

• C. Konceptualno znanje: koristite ga sa ispravnim značenjem

• D. Pravilna upotreba u govornoj formi (izolovano iu diskursu)

• E. Gramatičko znanje: tačna upotreba


• F. Poznavanje kolokacije

• G. Pravopisna znanja: pravopis

• H. Pragmatično znanje: stil i registar

• I. Znanje o konotaciji: pozitivne i negativne asocijacije

• J. Metalingvistička znanja: gramatička svojstva

Veličina rečnika se meri na najbližu hiljadu i broji porodice reči

U mnogim testovima se meri samo receptivno znanje: za osobu se kaže da zna reč ako može da
prepozna njeno značenje kada je vidi.

• Porodica reci koja ima osnovni oblik ŠETNjA

• + hodanje, šetnje, šetanje, šetnja.

• Za engleski jezik se kaže da sadrži oko 54.000 porodica reči

• Brojke za odrasle govornike maternjeg jezika kreću se oko 20K

• Dete, maternji govornik engleskog, ima oko 4-5.000 familija reči do pete godine i usvajaju novih
1.000 svake godine

• Kaže se da učenici stranih jezika dostižu 1-2.000 porodica reči nakon 5 godina redovnih časova

• Razlika u veličini rečnika na prvom i stranom jeziku je veoma velika

• Realan cilj za učenje deteta bi bio 500 reči godišnje, u zavisnosti od uslova učenja

1 PORODICA REČI SE SASTOJI OD 6 OBLIKA JEDNE REČI KOJE SE KORISTE U RAZLIČITIM KONTEKSTU

17. Developing meanings in childhood

⎯ Conceptual knowledge

⎯ Syntagmatic-paradigmatic shift

⎯ syntagmatic associations

⎯ paradigmatic responses

17. Razvijanje značenja u detinjstvu

⎯ Konceptualno znanje
⎯ Sintagmatsko-paradigmatsko pomeranje

⎯ sintagmatske asocijacije

⎯ paradigmatski odgovori

Konceptualno znanje raste kako deca doživljavaju sve više sveta u svom svakodnevnom životu

Sintagmatsko-paradigmatsko pomeranje je jedan od faktora sazrevanja. Javlja se između 5 i 10


godina starosti. Odnosi se na vrste asocijacija koje deca prave između reči i ideja. Kada im se da znak
poput psa ili stola, mala deca imaju tendenciju da prave sintagmatske asocijacije, birajući ideju za
povezivanje kao što je lajanje ili jelo. Ove veze možemo nazvati „tematskim” – ideje se povezuju u
neku vrstu teme

Starija deca mogu da odgovore na znak tako što će ponuditi reč iz istog razreda reči: životinja ili
stolica. To se naziva paradigmatskim odgovorima.

Prelazak dece sa sintagmatskih na paradigmatske odgovore odražava druge razvoje. Kako deca
produbljuju svoje znanje o svetu, ona povećavaju i sintagmatsko i paradigmatsko znanje, ali se takođe
tokom godina detinjstva pomeraju ka većem naglasku na paradigmatskom i apstraktnom. Ovaj razvoj
je primenljiv i na učenje stranih jezika jer se dešava duboko u dečjem umu.

18. Different meanings of grammar

⎯ The grammar of a language

⎯ Theoretical and pedagogic grammars

⎯ Internal grammar

18. Različita značenja gramatike

⎯ Gramatika jezika

⎯ Teorijske i pedagoške gramatike

⎯ Interna gramatika

Moglo bi se tvrditi da gramatici nije mesto u učionici za mlade da je preteška za decu ili da nije
relevantna za njihovo učenje, ali ne bih se složio sa ovom tvrdnjom.

Počnimo sa značenjem gramatike

Reč gramatika se do sada koristila za označavanje aspekta načina na koji se jezik konvencionalno
koristi
• Mnogo je više od liste oznaka i pravila koja se nalaze u knjigama gramatike

• Gramatika je usko povezana sa značenjem i upotrebom jezika

• Međusobno je povezan sa rečnikom

Različita značenja gramatike:

Gramatika jezika je zbirka zapažanja, koje obično pišu akademici i profesionalni lingvisti, o tome kako
jezik funkcioniše. Dinamička priroda jezika je očigledna

• Govornici stranih jezika dodaju sth. sa svog jezika na gramatiku stranog jezika

• Tinejdžeri koriste nove reči i konstrukcije

• Jezik se stalno menja

Teorijske i pedagoške gramatike

Teorijski lingvisti se bave pronalaženjem i opisivanjem obrazaca u upotrebi jezika. Način na koji
popravljaju, a zatim opisuju jezik zavisi od njihovih teorijskih stavova o upotrebi jezika i njihovih
ciljeva. Čomskijanski lingvisti imaju za cilj da opišu jezik onako kako je internalizovan u umu/mozgu, a
ne onako kako ga stvaraju govornici.

Pedagoške gramatike su eksplicitni opisi obrazaca, ili pravila, na jeziku predstavljenom na načine koji
su od pomoći nastavnicima i učenicima

• Primer engleske gramatike u upotrebi (Murphy, 1994)

• Ove gramatike mogu biti od koristi starijim učenicima, dok učenici mlađi od 10 godina ne
mogu imati koristi od formalnih pedagoških gramatika zbog svojih kognitivnih zahteva

Interne gramatike

Učenici će upoznati pedagošku gramatiku ili kroz objašnjenja nastavnika, gramatičke knjige ili lekcije.
Ono što svaki pojedinačni učenik zapravo nauči o obrascima jezika je njegova ili njena unutrašnja
gramatika. Interna gramatika svakog učenika se razlikuje od svake druge jer svako ima jedinstveno
iskustvo učenja. Interna gramatika se ponekad naziva međujezičkom ili lingvističkom kompetencijom.

19. Literacy skills

⎯ integral part of people’s lives

⎯ literacy event

19. Veštine pismenosti


⎯ sastavni deo života ljudi

⎯ događaj opismenjavanja

Veštine pismenosti nisu samo dodatni skup veština koje se uče u školama, već sastavni deo života
ljudi. Veštine pismenosti obuhvataju sposobnost čitanja i pisanja različitih vrsta tekstova za različite
namene jer je svet pun pisanih tekstova (kuća, ulica, televizija, kompjuteri...) a veštine pismenosti su
sastavni deo života ljudi.

Veštine pismenosti treba da se stalno šire i diverzifikuju jer naše društveno i ekonomsko okruženje
koje se brzo menja zahteva kompetenciju u nizu novih oblika komunikacije i medija.

Adolescenti koji ulaze u svet odraslih u 21. veku čitaće i pisati više nego u bilo kom drugom trenutku
ljudske istorije. Biće im potreban napredni nivo pismenosti da bi obavljali svoje poslove, vodili svoje
domaćinstvo, ponašali se kao građani i vodili svoj lični život.

• Deca su uključena u korišćenje pisanja i čitanja od malih nogu:

• Kada im se pomogne da napišu svoje ime

• Čitanje knjige priča sa odraslima

Aktivnost kao što je čitanje knjige priča ili pisanje rođendanske čestitke (obe aktivnosti uključuju
čitanje i pisanje) naziva se događaj opismenjavanja. Učešće u događajima za opismenjavanje kod
kuće deci pruža prva iskustva sa pisanim jezikom – opismenjavanje počinje mnogo pre nego što dete
krene u školu. Škola od 6-7 godina (kod nas) ima temelj opismenjavanja i iskustava na kojima se grade
uže i detaljnije veštine čitanja i pisanja.

Kategorije veština pismenosti

1. RECEPTIVE / Receptivni - šta primate i kako date značenje (čitajte, slušajte i gledajte)

• Čitanje

• Slušanje

• Gledanje

2. PRODUCTIVE / Produktivno – šta proizvodite i kako stvarate značenje (govorite, pišite i


prezentujte)

• Govorenje

• Pisanje

• Predstavljanje
Ugrađena i u širi i u uži koncept pismenosti je ideja razumevanja:

• Čitaoci moraju da razumeju tekst

• Pisci treba da obezbede da njihovi čitaoci budu u stanju da razumeju ono o čemu pišu

20. Reading as dependant on visual, phonological and semantic information

20. Čitanje kao zavisnost od vizuelnih, fonoloških i semantičkih informacija

Čitanje spaja:

VISUAL / Vizuelne informacije iz pisanih simbola,

PHONOLOGICAL / Fonološke informacije iz zvukova koji ti simboli proizvode kada se izgovore, i

SEMANTIC / Semantičke informacije iz konvencionalnih značenja povezanih sa rečima kao zvukovima


i simbolima. Sve tri vrste informacija koriste tečni čitaoci u postizanju razumevanja teksta, zajedno sa
informacijama o društvenoj upotrebi teksta kao diskursa.

Kako funkcionišu vešti čitaoci?

U stvaranju značenja iz teksta, vešti čitaoci koriste kombinaciju vizuelnih, fonoloških i semantičkih
informacija, preuzetih iz slova, reči i rečenica teksta.

• Pokušajte da zamislite čitaoca koji radi sa pisanim tekstom kao satelitsku pretragu informacija
o pejzažu

Faktori u kontekstu učenja stranog jezika koji mogu uticati na zadatak učenja (postati vešti čitaoci i
pisci):

• Priroda pisanih oblika prvog jezika.

• Prethodno iskustvo učenika u L1 pismenosti.

• Znanje učenika o FL.

• Uzrast učenika.

KONTEKST → TEKST → ODLOMAK → REČENICA/ODREDBA → REČI → MORFEME → SLOGOVI →


SLOVA → REZIME

21. What is The competition model?

21. Šta je model konkurencije?


COMPETITION MODEL / „Model takmičenja“ jezičke izvedbe je teorija koja objašnjava kako učenje
prvog jezika može uticati na razvoj drugog ili stranog jezika. Možda će biti od pomoći, a možda i ne.
Moramo biti svesni karakteristika maternjeg jezika i stranog jezika koji učimo. Različiti jezici imaju
različite načine prenosa značenja.

a. Svaki jezik je drugačije strukturiran, a različite strukture nude korisnicima različite znakove
značenja

b. Kada učimo strani jezik, naš mozak automatski pokušava da primeni iskustvo prvog jezika
tražeći poznate znakove.

Ideja modela takmičenja odnosi se i na pisani jezik. Kada naučimo da čitamo engleski, prenosimo svoje
veštine i strategije na drugi jezik. Možda ćemo morati da naučimo neke dodatne veštine čitanja na
nivou grafofonemskih odnosa da bismo mogli da čitamo engleski.

Tečno čitalac engleskog kada se suoči sa srpskim moraće da nauči potpuno novo pismo i neke nove
odnose između zvuka i slova – ali tada će čitanje srpskog smatrati prilično jednostavnim

(CH = Č ; SH = Š)

22. The role of stories in language teaching and learning

⎯ Demands for the teacher teaching through stories and themes

⎯ The discourse organisation in stories

22. Uloga priče u nastavi i učenju jezika

⎯ Zahtevi za nastavnika da predaje kroz priče i teme

⎯ Organizacija diskursa u pričama

Uloga priče u nastavi i učenju jezika

• Imaginarni svet

• Stvoren jezikom

• Deca mogu da učestvuju i uživaju

• Učenje jezika kroz zabavnu aktivnost

Zadaci, sadržaji i materijali su dizajnirani za upotrebu u učionici, ali priče i teme imaju samostalno
postojanje van učionice

• Priče donose u učionicu tekstove koji potiču iz sveta van škole


• Međutim, unošenje sveta u učionicu korišćenjem priča i tema stvara različite zahteve za
nastavnika stranog jezika

Zahtevi za nastavnika koji predaje kroz priče i teme:

• Radite na priči ili temi kako biste sadržaj učinili dostupnim učenicima

• Izgradite aktivnosti koje nude mogućnosti učenja jezika

• Možda će im trebati mnoge veštine i znanje jezika pisaca udžbenika

Organizacija diskursa u pričama

Pričanje priča je usmena aktivnost i priče su dizajnirane da se slušaju i u njima učestvuje

Organizacija diskursa u pričama sledi sledeći red:

- početak: često formula u bajkama, npr. 'U davna vremena . .. ';

- uvođenje likova;

- opis postavke;

- uvođenje problema;

- niz događaja;

- rešenje problema

- završetak: često formulisan u bajkama - 'Svi su živeli srećno do kraja života'; .

- moral: koji može ali ne mora biti eksplicitno naveden.

23. Key organising feature of stories

⎯ Temporal sequence

⎯ Thematic structure

⎯ Provide an example

23. Ključna organizaciona karakteristika priča

⎯ Vremenski niz

⎯ Tematska struktura

⎯ Navedite primer
• Vremenski niz

• Događaji se dešavaju u različitim vremenima, dešavaju se u vremenskom nizu

• Tematska struktura

• Postoji centralni faktor interesovanja (tema) koji se menja tokom vremenske skale priče

• Poteškoće su prevaziđene

• Problemi su rešeni

• Veliki događaj je preživeo

Prototipične karakteristike priča su:

• Otvaranje koje je često formulisano u bajkama (Bilo jednom...)

• Uvođenje likova

• Opis podešavanja

• Uvođenje problema

• Niz događaja koji dovode do rešenja problema

• Završno / često formula u bajkama: Svi su živeli srećno do kraja života

• Moral: koji može ali ne mora biti eksplicitno naveden

NA PRIMER: U priči o Crvenkapi (LRRH, skraćeno), glavni junaci su devojčica, koja ima crveni kaput sa
kapuljačom, otuda i nadimak, i koja živi sa roditeljima u blizini šume, i velike zla vuk, koji želi da jede
ljude i koji stvara problem. Priča obuhvata događaje jednog dana, kada Crvenkapa posećuje svoju
baku i usput, uprkos majčinim upozorenjima, napušta stazu da ubere cveće i sretne vuka. Ona kaže
vuku kuda ide, a on juri napred, pojede babu, obuče se u njenu odeću i čeka da devojka stigne. LRRH
ne primećuje da je to vuk u krevetu njene bake, i da će ga vuk pojesti, kada, taman na vreme, dolazi
njen otac i ubija vuka. Baka mu iskoči iz stomaka, i sve se srećno završi. Priča ima dva morala: da će zlo
biti prevaziđeno i, na konkretnijem nivou, da deca treba da rade ono što im roditelji kažu.

Mnogi tekstovi koji se nalaze u udžbenicima nazivaju se pričama, ali u stvari im nedostaju neke od
ovih prototipskih karakteristika:

• Ponekad im nedostaje zaplet

• Nema opisa okruženja, nema rešavanja problema (likovi se samo kreću kroz niz aktivnosti)
• Ne zaokupljaju dečju maštu

• Nemaju osećaj neizvesnosti, motivišući slušaoce da žele da saznaju šta će se desiti

Neki bi rekli da je zaplet priče predvidljiv, da li je to dobra ili loša stvar?

• Setite se Zlatokose i Tri medveda

PREDICTABILITY / Predvidljivost se može ugraditi u narativ, kroz neku vrstu spore progresije, u kojoj
se čini da jedan incident neizbežno vodi ka sledećem.

U LRRH obrazac niza poznatih i predvidljivih događaja je prekinut iznenađenjem – to je obrazac koji
odgovara ljudskoj psihologiji – stepen prijatne bliskosti u kombinaciji sa pravom količinom
iznenađenja i promena

• U Zlatokosi, predvidljivost i kontinuitet se konstruišu ponavljanjem događaja, uz samo malu


promenu

• U svakoj epizodi ona isprobava krevet/stolicu/kašu tate medveda, a zatim mamu medvedicu i
na kraju bebu medveda

24. Language use in stories

⎯ Parallelism

⎯ Rich vocabulary

⎯ Alliteration

24. Upotreba jezika u pričama

⎯ Paralelizam

⎯ Bogat rečnik

⎯ Aliteracija

Priče za decu sadrže upotrebu jezika koji se smatra tipičnim za poetske i književne tekstove.

• Paralelizam

Obrazac predvidivosti + iznenađenje, ili ponavljanje + promena, često se ogleda u obrascima


ponavljanja jezika.

Dijalog u LRRH ide ovako:


• Bako, kakve velike oči imaš!

• Tim bolje da te vidim, draga moja!

• Bako, kakve velike uši imaš!

• Tim bolje da te čujem, draga moja!

• Bako, kakve velike zube imaš!

• Utoliko bolje da vas pojedem sa…!

Ovaj ponovljeni obrazac, ili paralelizam, stvara put u priču za aktivnog slušaoca, kao i pruža prirodnu
podršku za učenje jezika.

• Bogat rečnik

Reči se biraju sa posebnom pažnjom kako bi se publika zainteresovala

• Priče mogu uključivati neobične reči,

• reči sa jakim fonološkim sadržajem

• reči sa zanimljivim rimama ili zvucima

Razumevanje nepoznatih reči može biti podržano kontekstom, predvidljivim obrascem ili ilustracijama

Bogat rečnik:

• Opisivanje mesta

• Ogroman, ogroman, ogroman, gigantski

• Opisivanje pokreta

• Drvo, klizanje, puzanje, klizanje, sveoping

• Opisivanje radnje

• Borili se, golicali, udarali, udarali

• Aliteracija

Aliteracija je književno sredstvo gde dve ili više reči u frazi ili stihu imaju iste početne suglasnike. Reči
mogu biti susedne ili odvojene jednom ili više reči. Pomaže kao izvor za razvoj znanja o glasovima
slova

Beti Boter je kupila puter,


„Ali“, rekla je, „maslac je gorak;

Ako ga stavim u testo,

Zagorčaće moje testo;

Ali malo boljeg putera,

To bi moje testo učinilo boljim."

Pa je kupila malo putera,

Bolje od njenog gorkog putera,

I stavila ga je u svoje testo,

I testo nije bilo gorko;

Tako da je bilo bolje od Betti Botter

Kupio sam malo boljeg putera.

25. Language use in stories

⎯ Contrast

⎯ Metaphor

⎯ Intertextuality

⎯ Narrative dialogue

25. Upotreba jezika u pričama

⎯ Kontrast

⎯ Metafora

- Intertekstualnost

⎯ Narativni dijalog

• Kontrast

Priče za decu često sadrže jak kontrast između likova ili radnji ili okruženja

LRRH:
• Dobra devojka i loš vuk / Dobro i zlo

• Baka i LRRH / starost i mladost

U učenju jezika, leksička jedinica koja se koristi u vezi sa svakom idejom će takođe formirati kontrastni
skup koji može pomoći u razumevanju i pamćenju.

• Metafora

U LRRH postoji nekoliko metafora:

• Šuma (predstavlja život van bezbednosti)

• Vuk (pretnja po bezbednost)

Šta mislite o ideji da se bajke koje čujemo u ranom detinjstvu podsvesno preslikavaju na naša iskustva
iz stvarnog sveta i postanu neka vrsta scenarija za naše živote?

• Intertekstualnost

Odnosi se na upućivanje u jednom tekstu na aspekte drugog teksta koji su postali deo zajedničkog
kulturnog znanja

• LRRH se pojavljuje u Everi Peach, Pear, Plum Janet i Allan Ahlberg

Kada deca počnu da pišu svoje priče, mogu uključiti poznate likove ili delove jezika iz priča koje znaju

• Narativ / dijalog

U okviru priče možemo razlikovati dve glavne upotrebe jezika:

• Za naraciju, i

• Za dijalog

• Narativni tekst se odnosi na niz događaja:

Devojčica je išla kroz šumu; vuk je zatim otrčao do bakine kuće.

Dijalog je upotreba jezika onako kako bi ga govorili likovi:

“Još bolje da te pojedem sa!”


• Neke priče su u potpunosti narativne, neki tekstovi su u potpunosti dijalozi, sa slikama
koje doprinose naraciji

• većina priča balansira između naracije i dijaloga

Dijalog – kada likovi govore

Naracija – kada pripovedač govori

• U učenju stranog jezika često se bira sadašnje prosto vreme za naraciju (devojčica šeta šumom)

• ako je priča ispričana kroz slike, često se nalazi prezent kontinuirano vreme

devojčica ide kroz šumu

26. Theme based teaching ???

⎯ demands in planning and implementation

⎯ choice points

⎯ learning outcomes

26. Tematska nastava ???

⎯ zahtevi u planiranju i implementaciji

⎯ tačke izbora

⎯ ishodi učenja

Suštinski pojam nastave zasnovane na temi je da:

• Mnoge aktivnosti su povezane svojim sadržajem

• Tema se provlači kroz sve što se dešava u učionici

• Deluje kao povezujuća nit za učenike i nastavnika

Efikasna nastava zasnovana na temama je izuzetno zahtevna za nastavnike i u planiranju i u realizaciji


– poznavanje širokog repertoara vrsta aktivnosti i resursa je potrebno da bi se planiralo da se deca
svih sposobnosti rastežu i uče sve vreme, i da se izbegne trošenje dece. predugo na manje zahtevnim
aktivnostima, kao što je crtanje slika.
Neophodno je vešto rukovođenje radom u odeljenju, grupi ili u paru da bi sva deca aktivno uče, čak i
kada su planirane dobre aktivnosti. Pitanje jednakosti takođe može da se pojavi ako nastavnici izaberu
teme za koje se nadaju da će zadržati interesovanje najzahtevnijih učenika, ali onda zanemare
interese tihih učenika.

Varijacije na temu

To je najjednostavnija verzija tematske nastave stranih jezika

• Tema pruža sadržaj za niz aktivnosti učenja jezika

• Druge nastavne oblasti, matematika ili umetnost, istorija, geografija i tako dalje, mogu se
predavati u učionici stranih jezika

• Ceo predmet se može predavati na stranom jeziku (dvojezična nastava – Geografija se


predaje na engleskom)

Druga varijacija nastave zasnovane na temi je pristup zasnovan na aktivnostima / ACTIVITY BASED
APPROACH

• Nudi celokupno iskustvo učenja / celog jezika

- Aktivnosti su od vrednosti za ukupan obrazovni i društveni razvoj deteta, a ne samo za razvoj


engleskog jezika

Ideja ovog pristupa je da se aktivnosti iz drugih predmetnih oblasti prenesu na korišćenje u učionici
stranih jezika

Pojam WHOLENESS / celovitosti ne primenjuje se samo na makro nivo teme tokom lekcije ili serije
lekcija, već se može primeniti i na najmanju aktivnost u kojoj su MEANING, FORM AND USE /
značenje, oblik i upotreba kombinovani u društvenoj interakciji

• dete kome je potrebna olovka i uspešno je traži na stranom jeziku koristilo je jezik u celom
diskursu

•Tematska nastava se može koristiti u malim ili velikim količinama – JEDINICA JE TEMA

• Može se koristiti u jednoj ili dve lekcije nedeljno ili nekoliko nedelja u terminu

• Kada pažljivo pratite knjigu, ideje zasnovane na temama mogu pružiti dodatne aktivnosti

• Naslov jedinice Kućni ljubimci ili Moja porodica može se tretirati kao tema

Planiranje nastave zasnovane na temi


• Može biti:

• dobro planirano unapred

• Ili se može postepeno razvijati kroz dinamičnu nastavu i učenje

• Može:

• Promenite pravac u svetlu ishoda zadatka

• Razvijati i evoluirati u skladu sa novonastalim interesima dece i nastavnika

Dinamička priroda nastave zasnovane na temama može se poboljšati izgradnjom tačaka izbora:

• Učenici i nastavnik imaju izbor u pogledu pravca, aktivnosti ili vremena

• Na primer. razred može da odluči u kom će od dva moguća pravca dalja reč ići...

Pronalaženje teme

• To je najlakši deo! 

• Može doći iz trenutnih interesovanja dece

• Teme koje se izučavaju u drugim časovima

• Iz priče (dinosaurusi)

• Lokalni ili međunarodni festival

• Deci treba dati ulogu u procesu učenja zasnovanog na temi od samog početka:

• Mogu da predlože temu

• Izaberite jednu od predloženih tema

Planiranje sadržaja

• Dva osnovna alata za nastavu zasnovanu na temi su:

• BRAINSTORMING / Brainstorming – nasumične ideje

• WEBS / Mreže – ideje organizovane u grupe ili klastere

• Brainstorming
• Da li je mentalni proces koji počinje sa jednom idejom, a zatim pokreće druge kroz nasumične
i spontane veze

• Web

• Je način zapisivanja ideja i veza bez njihovog prisiljavanja u linearni oblik kao na listi ili tekstu

• Glavna ideja je stavljena u centar, a ideje za povezivanje su ispisane oko nje, sa linijama koje
povezuju veze

• Mreža se može koristiti u brainstormingu ili nakon brejnstorminga da bi se postavio neki red
u nasumičnoj kolekciji ideja

• Dostupnost tekstova na stranom jeziku će uticati na planiranje teme

• Korisno je izgraditi kolekciju autentičnih materijala (materijala koje izvorni govornici koriste
u autentičnoj situaciji u autentičnom okruženju) na putovanjima i iz časopisa

• Internet takođe pruža bogat izvor informacija na engleskom jeziku

Ove tehnike se mogu izvoditi na stranom jeziku ili dvojezično uz prevod nastavnika

• Prednost ove vrste posla je:

• takođe omogućava brzu procenu znanja i interesovanja učenika

• Deca ne pominju oblasti koje ih ne zanimaju

• Reči koje treba prevesti daju polaznu tačku za ciljeve učenja rečnika

Planiranje zadataka za učenje jezika

• Nakon identifikovanja teme i podtema uzimajući u obzir CONTENT PERSPECTIVE / perspektivu


sadržaja, planiranje mora da donese perspektivu učenja jezika

• Zadatak se može organizovati u etape

• Svaki sa jasnim ciljem

• Neki zadaci mogu trajati ceo semestar, neki se mogu uraditi u okviru jednog časa

• Prava prednost učenja zasnovanog na temi je u tome što nudi prirodnu upotrebu za širi spektar
tipova diskursa, kako govornih tako i pisanih, nego što se obično nalazi u udžbenicima.

• Teme mogu uključivati različite aspekte iste teme od kojih svaka zahteva različitu vrstu diskursa
• O temi Putovanja će se pisati i pričati na časovima srpskog jezika, geografije, istorije,
umetnosti

• Čak i na veoma jednostavnom nivou jezika, deca mogu da počnu da doživljavaju ove različite vrste
diskursa

Ishodi učenja zasnovani na temi

• Kako se tema nastavi, deca će izraditi radove. Svako dete ih može sačuvati u svom ličnom folderu ili
se mogu sakupiti da bi napravili:

• Velika knjiga koju je napravio ceo razred

• Vizuelni prikaz na zidu učionice

• Video sa izgovorenim komentarima

• Predstava, odglumljivanje priče ili predstavljanje nečega

• Računarski zapis

INTEREST

• Vreme i rad uloženi da se lekcija učini zanimljivom su vredni truda

• Odeljenje učenika zainteresovanih za zadatke koje dajete će se više truditi, bolje učiti i
verovatno će im biti lakše i prijatnije raditi

Ne brinite o temi

• Dobra tema pomaže, naravno, da izazove interesovanje, ali nije toliko važna kao što mislite

• Previše je lako ubiti fascinantnu temu i oživeti naizgled nezanimljivu: zadatak je važan

• vaš najbolji vodič ovde je vaše sopstveno znanje o vašim učenicima i vaš intuitivni „„osećaj“
za ono na šta će se oni sa interesovanjem odnositi

• Čak i ako odaberete zanimljivu temu kao što je fudbal, samo će izazvati površno
interesovanje ako aktivnosti na temu nisu zanimljive (navođenje fudbalskog rečnika)

• Tema kao što su brojevi izgleda dosadno, ali pogledajte sledeću aktivnost 
Neka aktivnosti budu kratke i raznovrsne

• Čas treba podeliti na različite aktivnosti

• Korišćenje kratkih, raznovrsnih aktivnosti sprečava učenike da se dosađuju i pomaže im da se


koncentrišu

• Postoji nekoliko različitih načina za variranje aktivnosti:

• Promenite veštinu – čitanje, pisanje, slušanje….

• Fokus

• Nivo težine

• Materijali: udžbenik, papir, tabla, računari…

Recite učenicima koji su ciljevi

• Svaka aktivnost učenja ima dva glavna cilja:

1. THE SURFACE GOAL / Površinski cilj zadatka

- gramatička vežba može imati za cilj da pravilno dopuni rečenice

- zadatak za razumevanje slušanja može zahtevati od učenika da popune tabelu prema


informacijama koje čuju

2. THE UNDERLYING LANGUAGE GOAL / Osnovni cilj jezika

- gramatička vežba je namenjena poboljšanju sposobnosti učenika da koriste određene


gramatičke karakteristike u stvarnom životu

-zadatak slušanja ima za cilj da unapredi sposobnost učenika da razumeju određeni akcenat

Koristite veštine razmišljanja višeg reda

• Uraditi nešto kroz upotrebu veština razmišljanja višeg reda – kao što su prepoznavanje razlika ili
sličnosti, određivanje prioriteta, generalizacija, klasifikovanje, rešavanje problema ili kreiranje
novih ideja – mnogo je interesantnije od korišćenja veština razmišljanja nižeg reda kao što su
identifikacija ili prisećanje pojedinačnih predmeta

• Na primer. neparna vežba


• očigledno: slon, konj, pas, ovca, riba

• Manje očigledno: slon, konj, pas, ovca, majmun

Personalizujte

• Obično je zanimljivije i lakše razgovarati o stvarima koje su lično relevantne nego o stvarima koje su
odvojene od života učenika

Koristite vizuelne materijale

• Vizuelni materijali privlače pažnju i interesovanje; i što su šarenije i privlačnije, to bolje

• Imaj na umu:

• Vi ste verovatno najvažniji vizuelni fokus u svojoj učionici

• Imajte na umu da ste na izložbi, koristite izraze lica, gestove i pokrete kako biste ono što
govorite učinili zanimljivijim

27. Language choice and language learning

⎯ mother tongue contribution to foreign language learning

⎯ benefits of using target language only

⎯ Choice of language as compensatory or strategic

27. Izbor jezika i učenje jezika

⎯ doprinos maternjeg jezika učenju stranih jezika

⎯ prednosti korišćenja samo ciljnog jezika

⎯ Izbor jezika kao kompenzacionog ili strateškog

Izbor jezika

• Opšte je mišljenje da nastavnici treba da stalno koriste strani jezik na časovima jezika

• Praktični dokazi sugerišu da većina nastavnika koji dele maternji jezik sa svojim učenicima, koristi
mešavinu stranog i maternjeg jezika
Samo ciljni jezik?

Zašto postoji politika koja insistira samo na ciljnom jeziku?

• Razlog je da se maksimalno poveća izloženost učenika jeziku

• Da maksimiziraju svoje sposobnosti učenja – što više jezika učenici čuju, to će više naučiti

• Što više jezika čuju učenici, to će više naučiti

ALI!!!

• U situacijama kada se strani jezik ne čuje van učionice – zapravo nije važno da li deca čuju što je više
moguće kada su u razredu

• Ove teorije zaboravljaju na složenost nastave i učenja ignorišući mogućnost doprinosa maternjeg
jezika učenju stranog jezika

Zašto postoji jaz između politike i prakse oko korišćenja ciljnog jezika?

• Nastavnici ne osećaju samopouzdanje da koriste strani jezik za čitav niz funkcija

• Nastavnici se ne osećaju dovoljno kompetentnim

• Nastavnik mora imati repertoar jezika za:

• Upravljanje i organizacija učionice

• Disciplina

• Davanje povratnih informacija

• Neformalno ćaskanje sa decom

Još jedan razlog za korišćenje maternjeg jezika:

• Ako koriste samo engleski, nastavnici su u stalnoj borbi protiv prirodnih sila komunikacije među
ljudima

• Ako nastavnik i učenici dele isti maternji jezik, onda je nekorišćenje maternjeg jezika veoma
neprirodno

Dokazi o upotrebi prvog jezika


• Mnoga istraživanja navode da iako se količina upotrebe maternjeg jezika razlikuje, kada se koristi u
učionici, verovatno će se koristiti za upravljanje aktivnostima i ponašanjem

• Još jedna važna stvar se pojavila:

• Sa sposobnijim učenicima, manje se koristio prvi jezik

• Čak i kada se najveći deo časa izvodi na prvom jeziku, jezgro jezičkog sadržaja – rečnik i rečenični
obrasci – ostaje na stranom jeziku.

Dakle, da sumiramo…

Upotreba prvog jezika od strane nastavnika:

• Objašnjavajući aspekt stranog jezika

• Prevođenje reči ili rečenica

• Davanje uputstava

• Provera razumevanja

• Fokusiranje pažnje učenika

• Testiranje

• Davanje povratnih informacija

• Disciplinovanje i kontrola

• Neformalan, prijateljski razgovor sa učenicima

Upotreba maternjeg jezika od strane učenika:

• Traženje pomoći od nastavnika

• Traženje pomoći od vršnjaka

• Odgovaranje na pitanja nastavnika

Izbor jezika

• Izbor jezika kao kompenzacionog ili strateškog


• korišćenjem maternjeg jezika, nastavnik može kompenzovati probleme koje uočava nivoom jezičkih
sposobnosti svojih učenika, ili disciplinom i motivacijom

• Upotreba prvog jezika takođe može nadoknaditi faktore vezane za nastavnike:

• Nedostatak samopouzdanja

• Priprema

• Odlično poznavanje jezika

• Strateški izbor upotrebe jezika povezan je sa stvaranjem i održavanjem nivoa formalnosti i


neformalnosti diskursa u učionici.

28. Interpersonal factors in language choice

⎯ Alignment

⎯ Emphasis

⎯ Evaluation

28. Interpersonalni faktori u izboru jezika

⎯ Poravnanje

⎯ Naglasak

⎯ Evaluacija

• Interpersonalna motivacija može stajati iza svakog slučaja izbora jezika

• kako određeni izbor jezika utiče na određenu grupu nastavnika i učenika

• Na izbor jezika utiču prethodni izbori i širi kontekst

• Interpersonalni faktori su kombinacija tri podfaktora:

ALIGNMENT / Poravnanje

• Izbor maternjeg/stranog jezika u razredu može da prenese osećaj da je nastavnik/nije na strani


učenika

• Kada koristite prvi jezik, može postojati osećaj da je nastavnik usklađen sa učenicima

• Kada se u učionici koristi zajednički jezik, učenici se uveravaju da nastavnik razume njihove
probleme u učenju jezika
EMPHASIS / Isticanje

• Izbor upotrebe prvog ili stranog jezika može poslužiti da se naglasi važnost onoga što se govori

• Upotreba prvog jezika za kontrolu ili disciplinovanje može naglasiti ozbiljnost prekršaja

• Upotreba stranog jezika može umanjiti važnost i raditi na manje ozbiljnim problemima

EVALUATION / Evaluacija

• Izbor jezika takođe nosi stavove i vrednosti za učenje stranih jezika

• Nastavnik koji strani jezik koristi samo za sadržaj časa, a ne u druge svrhe, učvršćuje ideju da je
strani jezik predmet učenja, a ne sredstvo komunikacije

29. The impact of assessment on learning

⎯ positive impact

⎯ negative impact

⎯ classroom reality

29. Uticaj ocenjivanja na učenje

⎯ pozitivan uticaj

- negativan uticaj

⎯ realnost u učionici

Problemi u proceni učenja jezika dece

Faktori koje biste mogli uzeti u obzir prilikom procene mladih učenika:

• Starost (motorički, jezički, društveni razvoj)

• Sadržaj učenja jezika (usmene veštine, razvoj rečnika, lg. upotreba na nivou diskursa)

• Metode nastave (igre, pesme, priče)

• Ciljevi (ciljevi učenja jezika)

• Teorije učenja (ZPD, učenje kroz društvenu interakciju...)


Društvene realnosti procene

Razumno je misliti da ocenjivanje treba da služi nastavi:

• pružanjem povratnih informacija o učenju učenika

• Tako što će sledeću nastavu učiniti efikasnijom

• U praksi:

• Ocenjivanje podstiče nastavnika da podučava ono što će se ocenjivati

NEGATIVNI EFEKTI:

• U svetu nastave stranih jezika, ocenjivanje, u vidu testiranja, postalo je višemilionski globalni biznis,
u kome raste potreba za međunarodno priznatom sertifikacijom poznavanja jezika.

• Kao rezultat ovoga, testovi postaju progresivno složeni sa konceptima i tehnikama koje običan
nastavnik jezika teško može da razume

• Ovaj uticaj procene na učenje ima uticaj na individualne učenike:

• Deci se stavlja stres zbog zahteva procene

• Individualne potrebe za učenjem dece se smanjuju u nastojanju da se pokrije nastavni plan i


program

• Aktivnost u učionici je ograničena na pripremu testa

• Obrazovna promena je ograničena snagom mašinerije za ocenjivanje

Međutim, nisu svi efekti procene negativni:

• Deca će se ionako susresti sa stresom u svom obrazovnom životu

• Dobro osmišljena procena u mladosti može im pomoći da nauče kako da se nose sa stresnijim
pregledima kasnije u životu

• Inovativno testiranje može povećati pažnju na zanemarene aspekte učenja (usmene veštine)

• Poređenje školskih rezultata može istaći gde su učenici nedovoljno postignuće i dovesti do
poboljšanja mogućnosti učenja

Stvarnosti u učionici
Kada pređemo sa makro nivoa na ono što se zapravo dešava u školama i učionicama, nalazimo dokaze
o daljim sukobima:

• Fokus većine procene bio je na postignućima dece u učenju jezika, a nikada na kružnim
ciljevima kao što su povećanje svesti o jeziku i društvena svest

• Najčešći metod ocenjivanja je test papir-olovka (testiranje rečnika i gramatike)

• Test papir-olovka je u živoj suprotnosti sa iskustvom u učionici dece koja su naučila jezik kroz
pesme i priče

• Gotovo da se nijedan test ne fokusira na spontano govorenje (mnogo je lakše napraviti


pismeni test nego ocenjivanje govornog jezika)

30. Name and explain at least 3 principles for assessing children’s language learning

30. Navedite i objasnite najmanje 3 principa za procenu učenja jezika dece

1. Ocenjivanje treba posmatrati iz perspektive usmerene na učenje

LEARNING CENTERED PERSPECTIVE / Perspektiva usmerena na učenje

• je nastava stranog jezika u kojoj je učenje dece u centru, pokušavajući da razume kako će
deca doživeti aktivnosti i razgovore u učionici

• Vigotskijanska perspektiva – ne dobijamo pravu procenu sposobnosti deteta merenjem šta


ono može da uradi samo bez pomoći

• Ono što dete može da uradi sa drugima od pomoći predviđa sledeću fazu učenja i daje bolju
procenu učenja

2. Ocenjivanje treba da podrži učenje i podučavanje

S obzirom da je učenje centralna briga - onda bi procena trebalo da doprinese procesu učenja

Metafora rasta biljaka:

• Biljka se razvija kroz hranljive materije koje apsorbuje iz svog okruženja i različiti tipovi rasta
se javljaju u različitim tačkama njenog životnog ciklusa.

• Procena pita koliko dobro biljka raste

• Da li je rast samo u visini biljke?

• Rast se odnosi na snagu njegovog korenovog sistema, kvalitet listova, broj i bogatstvo
cvetova
Pozitivni efekti ocenjivanja na učenje i nastavu:

• Proces i rezultati ocenjivanja mogu motivisati učenike

• Aktivnost procene može da pruži koristan model upotrebe jezika

• Aktivnost ocenjivanja i povratne informacije od nje mogu podržati dalje učenje

• Rezultati ocenjivanja mogu pomoći nastavniku da planira efikasnije lekcije

• Ishodi procene mogu da utiču na evaluaciju i poboljšanje kurseva i programa

3. Ocenjivanje je više od testiranja

• Vješt nastavnik kontinuirano procjenjuje učenje učenika kroz ono što on/on primjećuje i kako
tumači ove informacije u svjetlu znanja i iskustva

• Nije potrebno testirati decu da bi se videlo koliko su naučila – postoje manje


invazivne/alternativne tehnike kao što su OBSERVATIONS / posmatranja, PORTFOLIOS /
portfolio i SELF-ASSESMENT / samoprocena

4. Ocenjivanje treba da bude u skladu sa učenjem

• Kongruentno – znači da se udobno uklapa u iskustvo učenja dece

• Ovaj princip sugeriše da ocenjivanje, kao i nastava, treba da bude više interakcijsko, a ne
izolovano iskustvo

• Socijalna interakcija se često zanemaruje u proceni

5. Deca i roditelji treba da razumeju pitanja ocenjivanja

• Nastavnici su ograničeni u individualnim odlukama kada je u pitanju testiranje

• Postoje nacionalni propisi koje moraju poštovati

• Roditelji žele najbolje za svoju decu

• Ali često žele sve isto kao što je bilo u njihovom sopstvenom školovanju

• Roditelji treba da znaju šta nastavnici rade i zašto

• Neophodna je podrška roditelja nastavnicima

31. Explain these principles for assessing children’s language learning

⎯ Assessment is more than testing


⎯ Assessment should be congruent with learning

⎯ Children and parents should understand assessment issues

31. Objasnite ove principe za procenu učenja jezika dece

⎯ Ocenjivanje je više od testiranja

⎯ Ocenjivanje treba da bude u skladu sa učenjem

- Deca i roditelji treba da razumeju probleme ocenjivanja

1. Vešt nastavnik kontinuirano procjenjuje učenje učenika kroz ono što primjećuje i kako tumači ta
zapažanja u svjetlu iskustva i znanja. Nije neophodno testirati decu da bi razumeli koliko su naučili – ili
barem nije neophodno da to radite prečesto. Postoje i drugi, podržavajući, načini za procenu učenja
jezika koji prevazilaze testiranje, bilo jednostavan test u učionici ili stroži nacionalni ili međunarodni
test. Takve tehnike 'alternativne procene' uključuju posmatranje, portfelje i samoprocenu

2. Pod „kongruentnim“ se podrazumeva da ocenjivanje treba da se udobno uklapa u iskustvo učenja


dece. Pravednije je ocenjivati decu na osnovu toga šta su i kako učili, koristeći aktivnosti procene koje
su deci poznate iz njihovog iskustva u učionici. Ovaj princip sugeriše da procena treba da bude
interakcijska, a ne izolovano, solo iskustvo. Takođe treba da obezbedimo adekvatnu usmenu procenu
veština diskursa.

3. Ništa se ne može promeniti bez podrške i učešća ključnih igrača: samih učenika i njihovih roditelja.
Oni su glavni 'zainteresovane strane' u obrazovnom procesu. Trebalo bi da istaknemo potrebu da deca
razumeju svrhu aktivnosti i da u njima igraju ulogu.

Nastavnici su ograničeni u pojedinačnim odlukama koje mogu doneti u vezi sa ocenjivanjem; često ne
mogu da donose odluke jer postoje nacionalni propisi koji se moraju poštovati. U nekim situacijama,
odluke su prepuštene školama, možda o tome kako da pripreme decu za nacionalne ispite ili koliko
često da procenjuju između nacionalnih testova. Tada nastavnici mogu biti uključeni u konstruisanje
školske politike koja je izgrađena na principima usmerenim na učenje. Školska politika o ocenjivanju
mora da uzme u obzir zahteve roditelja, ali takođe ima odgovornost da informiše i obrazuje roditelje o
teorijama učenja koje su u osnovi nastave u školi. Roditelji žele najbolje za svoju decu, ali moraju da
znaju šta rade nastavnici i koliko truda ulažu da bi deci objasnili lekcije. Još snažnija podrška se može
dobiti ako nastavnici objasne šta roditelji mogu da urade da pomognu svojoj deci. Roditelji mogu da
vide kako najefikasnije mogu pomoći svojoj deci da se nose sa ispitima, a nastavnici mogu da objasne
kako aktivnosti ocenjivanja, osim testova, pružaju informacije o učenju dece.

32. Define Assessment, testing and evaluation

⎯ Formative and summative assessment


32. Definišite ocenjivanje, testiranje i evaluaciju

⎯ Formativno i sumativno ocenjivanje

ASSESMENT / Ocenjivanje – TESTING / testiranje – EVALUATION / evaluacija

• Ocenjivanje se odnosi na učenje ili učinak učenika, i na taj način pruža jednu vrstu informacija koja
se može koristiti u evaluaciji

• Testiranje je samo jedna tehnika ili metod ocenjivanja koji se bavi merenjem učenja kroz učinak

• Evaluacija se odnosi na širi pojam od procene i odnosi se na proces sistematskog prikupljanja


informacija kako bi se doneo sud

ASSESMENT - OCENA – TEST – TEHNIKA – EVALUATION – PROCENA

FORMATIVE / Formativno i SUMMATIVE / sumativno ocenjivanje

• Formativno ocenjivanje ima za cilj da informiše tekuću nastavu i učenje pružanjem trenutnih
povratnih informacija

• Navedite primer formativnog ocenjivanja

• Sumativno ocenjivanje ima za cilj da proceni učenje na kraju jedinice, semestra, godine, kursa i ne
daje povratnu informaciju u sledeći krug nastave

33. Define reliability, validity and fairness in the context of assessment

33. Definisati pouzdanost, validnost i pravičnost u kontekstu procene

VALIDITY / Punovažnost

• Koliko je ovaj test validan za rečnik?

• Pokazujemo deci različite slike predmeta koje treba da imenuju na stranom jeziku kao
proveru rečnika.

• Može li biti problema?

• Umesto samo testiranja znanja o nečijem rečniku, testovi takođe testiraju znanje o drugoj kulturi.

• Da bismo bili sigurni da je procena što validnija, moramo veoma pažljivo da razmislimo šta tačno
želimo da procenimo, šta će tačno procenjivati predložena procena i šta se može tvrditi iz rezultata
procene.
RELIABILITY / Pouzdanost

• Pouzdanost meri koliko dobro test ili procena procenjuje ono na šta tvrdi

• Kada se primeni na testove koji daju numeričke ocene, pouzdanost se može proveriti
statističkim poređenjem performansi na dva slična testa u razmaku od nekoliko dana

• Validnost i pouzdanost mogu biti suprotstavljene potrebe za tehnikama i procedurama


procene

• Najpouzdanije ocenjivanje je ocenjivanje papir-olovka u kome svaka stavka meri samo jedan aspekt
veštine i koja svakom ispitaniku daje brojčanu ocenu.

• Najvažnija procena će biti ona koja prikupi mnogo informacija o učinku na nekoliko aspekata veštine

• Kada se validnost poveća – pouzdanost se smanjuje

FAIRNESS / Poštenje?

• Ocenjivanje u učenju jezika dece može uticati na to da li će učenici izabrati da nastave da uče strani
jezik ili da li će izgubiti interesovanje i motivaciju

• Pošto procena ima tako snažan uticaj na živote dece, pitanja pravičnosti treba uzeti ozbiljno

• Vrste pitanja, zadataka za testiranje ili zadataka za ocenjivanje takođe treba da budu poznate
učenicima, ako žele da pokažu svoju sposobnost na najbolji način.

• Na primer. deca koja nisu igrala igrice u svojim učionicama bila bi u ozbiljnom nepovoljnom
položaju ako bi se testirala kroz aktivnosti poput igrica.

34. Explain the importance of self-assessment

34. Objasnite značaj samoocenjivanja

• SELF ASSESMENT / Samo procena

• Prednosti samoocenjivanja se lako navode, ali treba razmisliti o njihovoj primenljivosti za


mlade koji uče strani jezik

Važnost samoocenjivanja
• Učenici mogu da razumeju više o procesu učenja

• Učenici mogu biti motivisani da se više uključe u svoje učenje

• Nastavnik može da razume više o pojedinim učenicima

• Učenik će biti bolje pripremljen za nastavak učenja, izvan učionice

• Stvara se ravnopravniji odnos između nastavnika i učenika

35. Outcomes of formative and summative assessment

35. Ishodi formativnog i sumativnog ocenjivanja

Ishodi procene

• Tehnike sumativnog ocenjivanja, kao što su testovi, daju rezultate u obliku ocena, ocena i
rangiranja učenika

• Može se koristiti za procenu efikasnosti kursa ili programa

• Obezbeđuje rangiranje učenika; može se koristiti za potrebe postavljanja (odlučivanje o


izboru škole, razreda...)

• Formativno ocenjivanje ima za cilj da napravi razliku u nastavi i učenju

• Zapažanja, portfolio, kontrolne liste... nude informacije koje se mogu pretvoriti u povratne
informacije za roditelje, učenike i druge nastavnike

• Formativno ocenjivanje može uticati na to kako nastavnik jezika planira sledeću lekciju ili
jedinicu

36. Define corrective feedback, evaluative feedback and strategic feedback

36. Definišite korektivne povratne informacije, evaluativne povratne informacije i strateške


povratne informacije

• FEEDBACK / Povratne informacije treba da pomognu učenicima da uporede svoj trenutni učinak sa
ciljanim učinkom

• Ciljni učinak može modelirati nastavnik ili učenici

• U podučavanju jezika mladim učenicima, nastavnik može intervenisati i pomoći učenicima da


zapune jaz na nekoliko načina:
• CORRECTIVE FEEDBACK / Korektivne povratne informacije

(ispravljanjem njihove upotrebe jezika prema ciljnom jeziku)

• EVALUATIVE FEEDBACK / Evaluativne povratne informacije

Uključuje ocenu učinka učenika – to je bilo veoma dobro! Svidelo mi se kako si jasno rekao
rečenicu!

• STRATEGIC FEEDBACK / Strateške povratne informacije

nudi savete šta da uradite da biste poboljšali performanse – to se može uraditi na maternjem
jeziku

PENNY UR

⎯ Beginning and ending the lesson

Počnite sa osmehom

• Važno je da uspostavite kontakt očima sa svojim učenicima i da se osmehnete dok ih pozdravljate na


početku časa

• Većina učenika će odgovoriti na to

• Ozbiljan ili neutralan izraz vašeg lica prenosi negativnu poruku (ovde sam jer moram da budem
ovde)

• Obavezno pročitajte više o neverbalnoj komunikaciji

• BITI PAŽLjIV! - Osmeh se može preterano iskoristiti

Počnite i završite jasno

• Trebalo bi da postoji određeni trenutak kada lekcija počinje: linija razdvajanja između lekcije i
lekcije. I shodno tome, trebalo bi da postoji jasna tačka kada se završava

• Uvek dajte učenicima nekoliko minuta da sednu, organizuju se

• Dajte jasan znak da lekcija počinje

• A VERBAL ANNOUNCEMENT / Usmeno saopštenje

• USE A BELL / Koristite zvono


• USE A PEN / Koristite olovku

• Rituali i rutine su ATTENTION CATCHING SYMBOLS / simboli koji privlače pažnju – PRIVLAČENjE
PAZNjE (burma, pištaljka)

• Veoma je korisna u mlađim razredima

Prvo naučite nove materijale: pregledajte kasnije

• U principu, podučavajte novi ili teži materijal na početku časa, kada su učenici najsvežiji. Zatim se
vratite na kratak pregled na kraju lekcije, nakon što ste proveli vreme radeći druge stvari

• Učenici imaju više mentalne energije na početku časa

• Takođe, novi predmeti se bolje pamte ako se prvi uče

• Najbolje učimo stvari ako ih malo i često pregledamo, a ne u jednom dugom i čvrstom nizu

Ovo se zove DISTRIBUTED PRACTICE / distribuirana praksa (ponavljanje gradiva malo po malo)
naspram masovne prakse (kampanjsko učenje, sve odjednom)

• Distribuirana praksa može biti efikasnija ako se sprovodi po principu EXPANDING REHEARSAL /
proširene repeticije (povremeno ponavljanje sa pauzom – danas ponavljamo pa za 3 časa)

• To znači da prvi put kada podučavate nešto novo, pregledate to prilično brzo nakon prvog susreta
(npr. kasnije u istoj lekciji). Zatim sledeći put WIDEN THE GAP / proširite jaz (pregledajte ga sledećeg
dana ili nekoliko dana kasnije, zatim sačekajte 4 ili 5 dana do sledećeg puta, i tako dalje).

Nemojte davati domaći zadatak na kraju

• Ako znate da imate domaći zadatak, objasnite ga negde usred časa i uverite se da su ga učenici
zabeležili. Ne ostavljajte to do poslednjeg trenutka.

• Iako je uobičajena rutina da se domaći zadatak daje poslednja stvar pre kraja časa, to se ne
preporučuje jer:

• Učenici se možda pakuju i ne slušaju vas

• Možda nemate dovoljno vremena da pravilno objasnite

• Možete poslati poruku da domaći zadatak nije toliko važan

• Preporuka – dajte domaći zadatak odmah nakon komponente časa na koju se odnosi

Završite nečim lepim


• Neposredno pre zatvaranja časa, pokušajte da pronađete nešto prijatno da uradite ili kažete tako da
vaši učenici napuste učionicu sa osmehom

• Neke ideje su:

• Smešna priča ili šala

• Kompliment za ono što su učenici uspeli da urade na ovom času

• Smešna slika ili priča

⎯ The coursebook

⎯ Udžbenik

• Koristite udžbenik selektivno

• Udžbenik je vrijedan alat, ali to ne znači da morate koristiti sve.

• Odaberite ono za šta smatrate da je neophodno da se prođe, a šta možete preskočiti ako nemate
dovoljno vremena.

• Šta mislite o sugestiji nekih pisaca da udžbenici obeshrabruju i obeshrabruju nastavnika i uskraćuju
mu pravo da predaje kreativno?

• Promenite način na koji koristite vežbe

• Uobičajeni način izvođenja vežbi iz udžbenika na času je klasični „ping-pong“ nastavnika i učenika. –
postavis pitanje, dobijes odgovor

• Ali postoji mnogo drugih načina da se to uradi – pravilo „ponovi 17 puta u različitim kontekstima da
bi razumeli“

• Konvencionalna interakcija pitanje-odgovor ima svoje nedostatke:

• Sporo je

• Uključuje jednog po jednog učenika

• Drugima bi moglo biti dosadno

• Pokušati:

• Ping-pong u malim grupama

• Vežbe u paru, usmeno ili pismeno


• Grupne vežbe

• Dok rade, kretajte se i nadgledajte

Dozvolite mnogo tačnih odgovora

• Većina vežbi gramatike i vokabulara u udžbeniku je zatvorena – postoji jedan tačan odgovor za
svaku stavku

• Ali, lako ih je promeniti tako da je moguće mnogo tačnih odgovora, čineći vežbe dostupnim za
mnogo više nivoa učenika, kao i zanimljivije i zabavnije za izvođenje

Ona ___________ u pet sati. (ostavi)

Ona ___________ u pet sati. (prošlo jednostavno vreme)

Reciklirajte zadatke

• Dobar udžbenik često vredi reciklirati, da bi se pružile dodatne mogućnosti za pregled i da bi se


ojačao naučeni jezik

• Ali ponekad treba da to uradite malo drugačije drugi put, da dodate izazov i da se uverite da
učenicima nije dosadno

• Recite učenicima da ponovo urade aktivnost u paru sa drugim partnerom

• Zamolite učenike da zatvore svoje knjige i zapišu onoliko koliko mogu da se sete vežbe ili
teksta

• Recite učenicima da ponovo urade vežbe za HV

• Udžbenik ili nastavni plan mogu diktirati šta treba predavati, ali ono što treba naučiti može planirati
samo nastavnik koji poznaje učenike i može učiniti da knjiga ili nastavni plan rade za njih.

⎯ Group work

⎯ Grupni rad

Imajte dobar razlog da koristite grupni rad

Dobro je da učenici sarađuju kako bi učili, ali samo ako to zaista vodi do korisnog učenja

• Grupni rad nije nužno dobar sam po sebi:

• Teško je kontrolisati
• Neki zadaci su neprikladni za grupni rad

• Ako pojedinac može lakše da obavi zadatak, onda je malo verovatno da će biti mnogo saradnje čak i
ako se radi u grupama

• Ne uživaju svi učenici u radu u grupama

• Zauzet posao – malo učenja

Radite grupni rad na sredini časa

Nikada ne radite grupni rad na početku časa jer su deca puna namere na početku pa to iskoristite za
predavanje – uvek na sredini časa!!!

• Dobra je ideja da vaš grupni rad planirate neko vreme usred časa

Koristite grupni rad

• Podela učenika u grupe ili parove odmah umnožava količinu vremena koje svaki učenik ima da vežba
govor

• Manje je strašno razgovarati sa partnerom nego što je reći nešto pred celim razredom

• Prirodnije je razgovarati sa nekim u blizini nego sa čitavom grupom nekoliko metara od vas

• Podela razreda u grupe oslobađa nastavnika da hoda okolo, nadgleda i pomaže

⎯ Speaking activities

⎯ Govorne aktivnosti

Govorne aktivnosti

• Mnogi učenici nisu voljni da govore engleski u učionici jer su stidljivi, ili su zabrinuti da će napraviti
greške, ili se plaše da izgube obraz

• Mnogi ili ne govore uopšte ili koriste maternji jezik umesto engleskog

• Moramo da smislimo načine da im olakšamo učešće

Koristite jezičku praksu za tečnost

• Često možete koristiti standardne gramatičke ili vokabularne vežbe kao osnovu za navođenje
stidljivih učenika ili učenika nižeg nivoa da govore engleski

• Čak i najmehaničke gramatičke vežbe, ako se rade usmeno u učionici, mogu učenicima dati osnovnu
govornu praksu
• Gramatičke i vokabularne aktivnosti otvorenog tipa zahtevaju kreativne usmene odgovore

• Na primer, u vežbanju uporednog oblika prideva, dajte učenicima osnovnu rečenicu kao što je:

Auto je brži od bicikla.

• Zatim ih zamolite da razmisle o drugim načinima da uporede automobil sa biciklom...

Automobil je udobniji od bicikla.

⎯ Vocabulary teaching

⎯ Nastava vokabulara

Važnost nastave vokabulara je generalno prepoznata ovih dana i bilo je mnogo istraživanja o tome
kako je najbolje podučavati

Naučite IH mnogo rečnika

• Rečnik je najvažnija stvar koju treba naučiti: ne možete ni da počnete da se izražavate bez
poznavanja oblika i značenja reči

• Gramatički obrasci su bili prioritet u prošlosti (gramatičko-prevodni metod, audio-jezički metod)

• Rečnik je osnova za razumevanje slušanja, govora i pisanja

• Veličina rečnika potrebnog za čitanje i razumevanje neuprošćenih tekstova procenjena je na 8000


reči

• 8000 reči (ne uključujući leksičke delove)

• Akademska godina = 30 nedelja

• 30 reči nedeljno tokom 8 godina!!!

• Rečnik se ne može pokupiti samo čitanjem

• Dolazi do takozvanog usputnog učenja, ali je relativno sporo – a učenici jednostavno ne čitaju
dovoljno

NA ČASU TREBA DA UČIMO/PREDAJEMO REČNIK

Naučite IH delove sa više reči

• Mnogo rečnika potrebno je učenicima ne pojedinačne reči, već delovi od više reči, kao što se,
uzgred, dešavaju…
• Stvar u vezi sa delovima (takođe poznatim kao idiomi, formulaični izrazi, frazni izrazi) je da se oni uče
kao pojedinačne jedinice

Ne znam - uči se kao jedna celina

• Obratite posebnu pažnju na frazne glagole

Ponekad podučavate van konteksta

• Uopšteno govoreći, dobar je princip podučavati vokabular u kontekstu. Ali postoje situacije u kojima
se možete – i treba – fokusirati na izolovanu stavku

• Ako je nova stavka napisana na tabli i jasno izgovorena, veća je verovatnoća da će učenici obratiti
više pažnje na nju i naučiti je nego ako je njeno značenje samo zabeleženo u kontekstu

• Učenje nove stavke može se poboljšati upotrebom slike ili mimike, a takav uticaj bi mogao napraviti
razliku u pamćenju

Uradite dosta pregleda / REVIZIJE GRADIVA

• Nemoguće je naučiti reč iz jednog susreta. Obično morate da ga pregledate nekoliko puta da biste
bili sigurni da je trajno zapamćen (10-15 puta)

• Kada se nova stavka nauči, mora se stvoriti prilika za fokusirani pregled

• Razmislite o svim stvarima koje ste učili u poslednjih nedelju ili dve

• Napišite stavke koje želite da pregledate i zamolite učenike da ih koriste u rečenicama

• Diktirajte stavke na maternjem jeziku, učenici ih zapisuju na engleskom

Koristite maternji jezik da objasnite

• Postoji mnogo načina na koje objašnjavamo značenje novih reči: prevod na maternji jezik je
verovatno najefikasniji

• Mnogo je brže od objašnjenja na engleskom

• Mnogo je lakše razumljivo

• Obično daje prilično tačnu predstavu o značenju stavke

⎯ Listening

⎯ Slušanje

• Slušanje je verovatno najvažnija od četiri veštine.


• To je polazna tačka za učenje bilo kog živog jezika,

• Većina ljudi provodi više vremena slušajući – uključujući slušanje tokom razgovora – nego govoreći,
čitajući ili pišući

Navedite temu i zadatak unapred

• U vežbama slušanja u učionici, važno je unapred reći učenicima o temi i kontekstu teksta i dati
zadatak, tako da budu spremni za ono što će čuti i da znaju šta treba da slušaju. .

• Reći slušaj i razumej je loša ideja

• to je složen zadatak sa kojim se nikada ne suočavamo u stvarnom životu

• Zadajte unapred zadatak za razumevanje

• Dajte učenicima dovoljno vremena da pročitaju zadatak pre slušanja

• Ohrabrite ih da pogode odgovore

• Pustite snimak dva puta

Nemojte uvek unapred podučavati rečnik

• Iznenađujuće je beskorisno pre-tehnološki vokabular pre nego što date zadatak za razumevanje
slušanja

• Poučavanje novog predmeta ne omogućava učeniku da ga identifikuje i razume u novom kontekstu

• Samo ako se stavke iz vokabulara nauče unapred i pregledaju nekoliko puta pre slušanja, to može
biti od pomoći

Ne koristite pisane tekstove

• Vrsta teksta za slušanje koji je rezultat čitanja pisanog teksta naglas je neprirodna i relativno teška za
razumevanje

• Pokušajte da koristite tekstove koji repliciraju prirodan razgovor koliko god je to moguće

• Autentičan razgovor je teško snimiti – mnogo je lakše pripremiti i snimiti čitanje pisanog teksta

• ALI pisani tekst je predviđen da se čita (tiho) – ne čuje

• Pisani tekstovi su:

• Pun informacija

• Nedostatak redundancije
• Nedostaju pauze i ponavljanja

• Pomislite samo kako bi bilo slušati predavača koji naglas čita iz pripremljenog pisanog teksta

• Mnogo je teže razumeti osobu koja ne razgovara direktno sa publikom

Neka učenici vide govornika

• Pokušajte da ne koristite prečesto aktivnosti slušanja zasnovane na zvuku gde učenici slušaju „slepo“
izgovoreni tekst

• Mnogo je lakše (i prirodnije) ako mogu da vide govornika

• Međutim, audio snimanje se češće koristi jer:

• Mnogo su jeftiniji

• Lakše ih je proizvesti nego video snimke

• Aktivnosti zasnovane na audio snimcima su mnogo manje interesantne jer im nedostaje vizuelni
element

• mnogo je teže razumeti govorni diskurs kada ne vidite osobu koja ga proizvodi

• Šta doprinosi razumevanju:

• Izrazi lica

• Pokreti usana

• Govor tela

Podelite tekst na kratke delove

• Pokušajte da vaši učenici ne slušaju duge delove neprekinutog diskursa, poput petominutnog govora

• Nije mnogo korisno, može biti veoma teško i može biti zamorno

• U prirodnim situacijama slušanja – diskurs koji slušamo obično je razbijen na kratke fragmente

• U stvarnim životnim situacijama dugi govori, kao što su predavanja, obično su podeljeni na
segmente korišćenjem audio ili video zapisa, ili pozivanjem studenata da odgovore

• Jedina situacija u kojoj sebi možete da dozvolite duže govorne dužine je kada pričate priču

Koristite diktate

• Diktati nisu samo test pravopisa – oni su dobar način za vežbanje razumevanja slušanja jer su
zasnovani na punim izgovorima
• Pogrešno se smatra da su alat za proveru pravopisa

• Diktati se zasnivaju na potpunim frazama i rečenicama i zahtevaju razumevanje slušanja

• ADVICE / Saveti kako da koristite diktat na času kako bi mogao da funkcioniše kao vežba slušanja:

• Izgovarajte kratke izjave ili rečenice

• Izgovarajte ih nešto sporijim tempom od uobičajenog

• Zadržite tok prirodnog govora

• Ponovite dva ili tri puta

⎯ Grammar

⎯ Gramatika

• Problem sa podučavanjem gramatike na časovima je kako to efikasno uraditi:

• ne bi trebalo da oduzima previše vremena,

• ne bi trebalo da postane dosadno,

• Trebalo bi da pomogne učenicima da koriste gramatičke karakteristike da bi se izrazili

Neka objašnjenja budu kratka

• Kada prvi put objašnjavate neku gramatičku karakteristiku, neka bude kratko i jednostavno

• Dajte učenicima jasno, lako i uglavnom pouzdano pravilo i ostavite dodatna detaljna objašnjenja
kada naiđu na očigledne izuzetke

• Ono što učenicima treba je da steknu osnovnu ideju o tome kako gramatika funkcioniše kako bi što
pre mogli da razumeju primere u kontekstu i pokušaju da ih sami koriste

Koristite maternji jezik da objasnite

• Učenicima je često od pomoći ako objasnite gramatiku na njihovom maternjem jeziku – i uporedite
je sa paralelnom upotrebom maternjeg jezika

• Jezik koji vam je potreban da objasnite gramatičku karakteristiku je često daleko napredniji od same
karakteristike i može biti veoma težak za učenike sa manje veštine.
• Sa naprednijim časovima možete koristiti engleski

Izbegavajte gramatičke termine

• Korisno je naučiti neke osnovne gramatičke termine koji se primenjuju na širok spektar struktura i
korisni za podučavanje: oblik, značenje, reč, rečenica, prošlost, sadašnjost, budućnost…

• Sa mladim učenicima prikladnije je objasniti gramatiku bez upotrebe gramatičke terminologije:

• U vežbama o relativnim zamenicama bolje je reći „Napiši ko, koji ili ono“ nego „napiši odgovarajuću
relativnu zamenicu“

Neka učenici uče napamet

• Poznavanje pravila pomaže učenicima da nauče da pravilno koriste gramatiku; ali i učenje primera
napamet

• Šta je efikasnije zavisi i od stila učenja učenika i od ciljane osobine koja se predaje

• Verovatno je dobra ideja da koristite oba

Podstaknite učenike da smisle

• Da bi naučili neku gramatičku karakteristiku, učenicima je potrebno vežbanje u njenom korišćenju


da bi stvorili svoja sopstvena značenja

• Konvencionalne gramatičke vežbe nisu dovoljne

• Problem sa tradicionalnim gramatičkim vežbama nije samo u tome što su pomalo dosadne, već i u
tome što se previše fokusiraju na „ispravljanje stvari“ a ne dovoljno na stvaranje značenja

• Činjenica da učenici mogu savršeno da urade gramatičku vežbu nije garancija da će tada moći da
koriste ciljnu funkciju u svom govoru ili pisanju

⎯ Reading comprehension

⎯ Razumevanje pročitanog

Razumevanje pročitanog
• Tekst za čitanje je obično prva i najvažnija komponenta udžbeničke jedinice i osnova za kasniji rad
na jeziku

• Zato je vredno uložiti malo razmišljanja o tome kako to učiniti dostupnim i bogatim učenjem

 Čitajte naglas dok učenici prate

• Učenicima može biti veoma teško da sami pokušaju da se izbore sa novim tekstom

• Mnogo je lakše ako nastavnik čita naglas dok oni čitaju zajedno

• Takođe treba da razmislimo o tome kako da podržimo njihovo razumevanje sadržaja

• Predučavanje nekih od vokabulara

• Prilikom čitanja teksta nastavnik intuitivno koristi odgovarajuću prozodiju: grupiše reči; umeće
pauze, dodati odgovarajuću intonaciju

• Ovo takođe pomaže da se razjasni značenje

Biti pažljiv!!!

• Često se dešava da dok nastavnik čita naglas, učenici podignu oči, pogledaju nastavnika i potpuno
napuste čitanje

• Vežba postaje neka vrsta razumevanja slušanja

Smanjite nagađanje iz konteksta

• Pogađanje konteksta forme je strategija čitanja koju podstiču mnogi metodolozi; ali zapravo je
iznenađujuće nepouzdan kao način pristupa značenju reči

• Ako je cilj razumevanje sadržaja teksta, a ne učenje novog jezika, onda je nagađanje korisno

• Ako je cilj učenje novog rečnika – pogađanje nije dovoljno pouzdano – može biti frustrirajuće i
gubljenje vremena

Ne terajte učenike da čitaju novi tekst naglas

• Ako učenik naglas čita novi tekst, njegova ili njena pažnja je nužno usmerena na izgovor i frazu, a ne
na razumevanje
• Iako je čitanje naglas veoma korisno i odličan način da nastavnik proveri izgovor, ne treba zaboraviti
važnost čitanja u tišini

• Tiho čitanje omogućava da se puna pažnja čitaoca usmeri ka razumevanju i na kraju je mnogo brže
od čitanja naglas

Čitajte i ponovo čitajte

• Jednostavan čin ponovnog čitanja teksta poboljšava razumevanje, čak i bez daljih instrukcija ili
objašnjenja od strane nastavnika

• Razmislite o načinima da ponovno čitanje teksta učinite zanimljivijim

Koristite pozorište čitalaca

• U čitalačkom pozorištu učenici pripremaju i izvode tekstove koje su učili, dele delove i uvežbavaju
izvođenje, ali bez potrebe da tekst uče napamet

⎯ Teacher talk

⎯ Govor nastavnika

• U mnogim situacijama govor nastavnika je jedini izvor govornog engleskog koji učenici imaju, tako
da je prilično važan

• Međutim, nema smisla pričati puno engleskog ako učenici većinu toga ne razumeju – sve što mogu
da nauče je da je engleski nerazumljiv

• Govor nastavnika mora biti jasan i prilagođen nivou učenika

Mnogo priča

• Vreme za razgovor nastavnika je od izuzetnog značaja u učionici iz sledećih razloga:

• Mogu da čuju mnogo razumljivog engleskog

• Mogu da uče iz toga

• Bolje je od snimljenog unosa jer se direktno obraća učenicima

• Može se dizajnirati i prilagoditi tako da odgovara nivoima i potrebama učenika

• Uživo, odvija se u realnom vremenu


Održavajte kontakt očima

• Razgovaranje „prema” publici

Razlika je u kontaktu očima

• Razgovaranje „sa“ publikom

Održavajte kontakt očima, ali uverite se:

• Ne gledajte u daljinu

• Neka vam oči skeniraju ceo razred

• Ne obraćajte se samo učenicima na početku

• Uverite se da nemate preferencije za jednu stranu sobe – levu ili desnu

• Ako čitate – čitajte dovoljno sporo da često možete podići oči

• Kada pišete na tabli, napravite pauzu da se okrenete i pogledate učenike

Pričaju priče

• Odličan način izlaganja učenika govornom engleskom jeziku kroz govor nastavnika je pričanje priča –
ne samo za mlade učenike

• U pričama postoji magija koja privlači pažnju i interesovanje slušalaca svih uzrasta

• Za starije učenike, anegdote iz vašeg života, kao i šale, urbani mitovi, čudni događaji – lako se nalaze
na internetu – su prijatni za slušanje i verovatno će zadržati pažnju učenika

Učite zajednički jezik u učionici

• Da bi vam omogućili da što više govorite engleski u svom govoru, važno je na časovima početnika da
rano podučavate stvari koje ćete često morati da kažete

• Uobičajena uputstva

• Sedi; slušaj; čitati; pisati; otvorite knjige; izvadite svoje olovke; okreni stranu 12; budite tihi;
sačekaj minut

• Takođe, obavezno naučite učenike da odgovaraju na engleskom


Povremeno koristite maternji jezik

• Upotreba L1 u govoru nastavnika može:

• dodati jasnoću,

• pruži koristan uvid u to kako jezik funkcioniše

• štede vreme

⎯ Interest

⎯ Interes

• Vreme i rad uloženi da se lekcija učini zanimljivom su vredni truda

• Odeljenje učenika zainteresovanih za zadatke koje dajete će se više truditi, bolje učiti i verovatno će
im biti lakše i prijatnije raditi

Ne brinite o temi

• Dobra tema pomaže, naravno, da izazove interesovanje, ali nije toliko važna kao što mislite

• Previše je lako ubiti fascinantnu temu i oživeti naizgled nezanimljivu: zadatak je važan

• vaš najbolji vodič ovde je vaše sopstveno znanje o vašim učenicima i vaš intuitivni „„osećaj“
za ono na šta će se oni sa interesovanjem odnositi

• Čak i ako odaberete zanimljivu temu kao što je fudbal, samo će izazvati površno interesovanje ako
aktivnosti na temu nisu zanimljive (navođenje fudbalskog rečnika)

• Tema kao što su brojevi izgleda dosadno, ali pogledajte sledeću aktivnost 

Neka aktivnosti budu kratke i raznovrsne

• Čas treba podeliti na različite aktivnosti

• Korišćenje kratkih, raznovrsnih aktivnosti sprečava učenike da se dosađuju i pomaže im da se


koncentrišu

• Postoji nekoliko različitih načina za variranje aktivnosti:


• Promenite veštinu – čitanje, pisanje, slušanje….

• Fokus

• Nivo težine

• Materijali: udžbenik, papir, tabla, računari…

Recite učenicima koji su ciljevi

• Svaka aktivnost učenja ima dva glavna cilja:

1. Površinski cilj zadatka

- gramatička vežba može imati za cilj da pravilno dopuni rečenice

- zadatak za razumevanje slušanja može zahtevati od učenika da popune tabelu prema


informacijama koje čuju

2. Osnovni cilj jezika

- gramatička vežba je namenjena poboljšanju sposobnosti učenika da koriste određene


gramatičke karakteristike u stvarnom životu

-zadatak slušanja ima za cilj da unapredi sposobnost učenika da razumeju određeni


akcenat

Koristite veštine razmišljanja višeg reda

• Uraditi nešto kroz upotrebu veština razmišljanja višeg reda – kao što su prepoznavanje razlika ili
sličnosti, određivanje prioriteta, generalizacija, klasifikovanje, rešavanje problema ili kreiranje
novih ideja – mnogo je interesantnije od korišćenja veština razmišljanja nižeg reda kao što su
identifikacija ili prisećanje pojedinačnih predmeta

• Na primer. Vežba izbacivanja suvisnog

• očigledno: slon, konj, pas, ovca, riba

• Manje očigledno: slon, konj, pas, ovca, majmun

Personalizujte
• Obično je zanimljivije i lakše razgovarati o stvarima koje su lično relevantne nego o stvarima koje su
odvojene od života učenika

Koristite vizuelne materijale

• Vizuelni materijali privlače pažnju i interesovanje; i što su šarenije i privlačnije, to bolje

• Imaj na umu:

• Vi sami ste verovatno najvažniji vizuelni fokus u svojoj učionici

• Imajte na umu da ste na izložbi, koristite izraze lica, gestove i pokrete kako biste ono što
govorite učinili zanimljivijim

⎯ Discipline

⎯ Disciplina

• Održavanje reda u učionici je verovatno najveći problem za većinu nastavnika početnika

• Postoje neke prilično jednostavne strategije koje takođe mogu pomoći

Naučite imena učenika

• Poznavanje imena učenika prenosi poruku da vam je stalo do njih kao do pojedinaca i omogućava
vam da im lično odgovorite ako postoje problemi

Držite lekciju u pokretu

• Glavni princip u rješavanju problema discipline u učionici je spriječiti njihovo pojavljivanje

• Što su učenici više zauzeti, veća je verovatnoća da će sarađivati i dobro raditi

• Uvek imajte:

• Potpuno isplaniran čas

• Zaustavite duže aktivnosti na prvi znak dosade učenika

• Pripremite rezervnu aktivnost


Neka lekcija bude zanimljiva

• Šta je prirodni autoritet / THE NATURAL AUTHORITY?

• Ako su učenici zainteresovani za ono što rade, veća je verovatnoća da će ostati na zadatku i
problemi sa disciplinom će se smanjiti i nestati

Uhvatite probleme čim počnu

• Nemojte ignorisati manje probleme sa disciplinom misleći da će nestati sami – obično neće

Izbegavajte sukobe

• Pokušajte da ne ulazite u javnu konfrontaciju na času sa učenikom ili grupom učenika koji stvaraju
probleme

• Može da izgubi mnogo dragocenog vremena za lekciju i retko vodi do dobrih rešenja

• Insistirajte na onome što ste odlučili i idite dalje

• Prepustite se – ako mislite da su u pravu

• Odložite – dajte sebi i učeniku vremena da se ohlade

Pohvalite dobro ponašanje

• Prirodno primećujemo učenike koji ćaskaju, šalju tekstualne poruke ili koriste mobilne telefone...

• Takođe treba da budemo svesni pojedinačnih učenika koji dobro rade i da skrenemo pažnju na njih

• Kod mlađih razreda koristite sistem zvezdica

• Sa starijim razredima – dajte verbalni compliment

⎯ Testing and assessment

⎯ Error correction
⎯ Homework

⎯ Domaći zadatak

• Nemojte davati domaći zadatak na kraju

• Ako znate da imate domaći zadatak, objasnite ga negde usred časa i uverite se da su ga učenici
zabeležili. Ne ostavljajte to za poslednji trenutak.

• Iako je uobičajena rutina da se domaći zadatak daje poslednja stvar pre kraja časa, to se ne
preporučuje jer:

• Učenici se možda pakuju i ne slušaju vas

• Možda nemate dovoljno vremena da pravilno objasnite

• Možete poslati poruku da domaći zadatak nije toliko važan

• Preporuka – dajte domaći zadatak odmah nakon komponente časa na koju se odnosi

⎯ Mixed level classes

⎯ Odeljenja mešovitog nivoa

Heterogene klase Klase mešovitog nivoa

• Dobro poznata, polušaljiva definicija heterogene klase je „klasa od dvoje“

• Čim imate više učenika, imate heterogenost

• Dakle, obratite pažnju na ove savete koji su primenljivi na gotovo sve razrede

Neka učenici biraju

• Kad god možete, omogućite učenicima izbor u pitanjima na koje žele da odgovore u jezičkoj vežbi,
na taj način mogu da se odluče za one koje su bliže njihovom nivou interesovanja

• Udžbenici obično ne dozvoljavaju učenikov izbor u vežbama, oni nude uputstva poput podudaranja,
kompletiranja…

• Pokušajte da koristite jednu od sledećih strategija:

• Pročitajte niz pitanja bez odgovora i zamolite učenike da zapišu odgovore na pitanja
koja im se dopadaju tako što će ih zapisati

Pazi na slabije učenike


Nikada se ne fokusirajte na prosečne studente!!! Fokusirajte se na slabije/jače učenike!!!

• Normalno je da su jači i samouvereniji učenici aktivniji učesnici u aktivnostima u učionici, pa su stoga


oni ti kojima nastavnik prisustvuje

• Sa jačim učenicima je lakše raditi, ali kolebljivi učenici koji prave greške su oni kojima smo
najpotrebniji

• U heterogenom razredu, najviše pažnje treba da posvetimo učenicima koji ne uspevaju

• Napredni učenici brzo podignu ruke ili čak uzvikuju odgovor – insistirajte da učenici sačekaju
da budu prozvani pre nego što odgovore

• Dozvolite dodatno vreme čekanja pre nego što dobijete odgovore

• Dajte prioritet onima koji ređe volontiraju

• Nađite malo vremena da sednete pored onih kojima je teže

Pozovite različite odgovore

• Važno je koristiti uglavnom otvorena pitanja ili znakove u heterogenim časovima

• Pitanja zatvorenog tipa su po svojoj prirodi homogena. Namenjeni su za jedan nivo učenika. Mnogi
učenici ih smatraju ili lakim ili preteškim.

• Pretvorite zatvorena pitanja u otvorena.

• Vežbe jezika zasnovane na računaru su uvek zatvorene. Da li ih koristite i šta mislite o tome da se
koriste u obrazovne svrhe?

Ograničite zadatke vremenom, a ne količinom

• Izmenite zadatke kao što su: „napravi šest pitanja, završi čitanje teksta, napiši pasus.“ u „uradite što
više možete za deset minuta?“

• Ovu vrstu zadatka mogu uspešno da urade svi učenici, bez obzira na nivo

• Isto se može koristiti i za domaći zadatak

• Učenici heterogenog odeljenja se dosta razlikuju u brzini kojom rade – svakom učeniku treba
dozvoliti da radi sopstvenim tempom

Dajte osnovne zadatke plus opcije

• Uvek dajte zadatak A koji svi moraju da završe i zadatak B – koji je opcioni za one koji završe zadatak
A
• Na ovaj način konačni rezultat je uspeh i više uspeha nego uspeh i neuspeh

• Koristite istu strategiju za pismene testove!

You might also like