OBITELJ je temeljni oblik ljudske
zajednice!!!
Postoji nekoliko definicija obitelji:
1. Sociološka definicija
2. Psihološka definicija
3. Statička definicija
OBITELJSKO PRAVO-skup pravnih
pravila kojima se u pravnom sustavu
uređuju odnosi među članovima obitelji
Samostalna grana prava – ako su
obiteljskopravne norme izdvojene u zasebnu
cjelinu i čine samostalan dio pravnog sustava
Dio građanskog prava – ako su odredbe
obiteljskopravnog sadržaja dio šireg, tj.
građanskopravnog uređenja.
SADRŽAJ OBITELJSKOG PRAVA:
Pravno uređenje specifičnih društvenih
odnosa, onih koji su po svojoj naravi intimni i
obiteljski.
Pravno uređenje obiteljskih odnosa sadrži:
@ propise koji određuju između kojih
osoba i uz koje pretpostavke pojedini
odnos nastaje
@ koje pravne učinke ima nastali odnos
@ uz koje pretpostavke i s kojim
posljedicama dolazi do njegova
prestanka
S pravnog gledišta obitelj čini skupina osoba
koje su međusobno povezane srodstvom,
brakom ili kojom drugom pravno relevantnom
odrednicom i između kojih postoje zakonom
uređena prava i dužnosti.
GLAVNE ZNAČAJKE OBITELJSKOG
PRAVA
• Obiteljske odnose PRAVNO uređuju
propisi koji su po značajnosti poglavito
stroga pravila (ius cogens – kogentna)
• Većina pravnih sadržaja u pravnom
uređenju obiteljskih odnosa propisana
je pravilima koja zahtijevaju vrlo
određena ponašanja i postupke
ČLANOVA OBITELJI i DRŽAVNIH
TIJELA koja ob. Pravo primjenjuju.
• Strogost pravila tumači se činjenicom
da su u svakoj društvenoj zajednici
obiteljski odnosi izrazito važni.
• Volja pojedinca ima određeno pravno
značenje u vezi sa zasnivanjem
pojedinog obiteljskopravnog odnosa
(braka) i ponekog učinka odnosa
(biranje prezimena).
• Propisana je stroga forma za izjavu
volje u vezi s važnim životnim
odlukama i nije dopušteno izjavi volje
dodati uvjet ili rok.
Članovima obitelji smatraju se:
• bračni i izvanbračni drugovi,
• roditelji i djeca i drugi srodnici,
• posvojitelji i posvojenici te
• skrbnici i štićenici.
OBITELJSKOPRAVNA ZNANOST:
Posebna disciplina pravne znanosti koja se
bavi svestranim istraživanjem i propitivanjem
svih aspekata obiteljakog prava.
OBITELJSKI ODNOSI: Vrsta društvenih
odnosa presudnih za opstanak pojedinca i
društvene zajednice.
PRAVNI UČINCI OBITELJSKIH
ODNOSA
Za svaki pravno uređeni obiteljski odnos
propisane su dvije osnovne kategorije pravnih
učinaka (sustav prava i dužnosti):
• osobnopravni učinci: osobna prava i
dužnosti, statusni dio obiteljskih
odnosa
• imovinskopravni učinci:propisi koji
uređuju materijalnu stranu života u
obiteljskim odnosima
U obiteljskom pravu težište je na PRAVNOM
UREĐENJU osobnopravnih sadržaja
(učinaka).
OBVEZA UZDRŽAVANJA
- osobnopravne je naravi, ali ima
imovinski sadržaj,
1
 - namijenjena je zaštiti člana obitelji koji
je ovisan o tuđoj pomoći
PRAVNI UČINCI PRESTANKA
OBITELJSKIH ODNOSA
• osobnopravne posljedice (npr. pitanje
prezimena rastavljenog bračnog druga)
• imovinskopravne posljedice (predaja
imovine štićeniku na samostalno
raspolaganje)
IZVORI OBITELJSKOG PRAVA su opće
pravne norme koje se u suverenosti javljaju
u pisanom obliku!
USTAV,
MEĐUNARODNI
UGOVORI
ZAKON
PROVEDBENI
PROPISI
Značenje posrednih izvora prava u
pravnom sustavu imaju:
• pravna praksa
• pravna znanost
• običaji
USTAVNE ODREDBE :
«Obitelj je pod osobitom zaštitom
države»čl.61
«Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj
zajednici i obitelji uređuju se zakonom» čl.
61
«Država osobitu skrb posvećuje
maloljetnicima bez roditelja i onima za koje
se ne brinu roditeji. «Čl. 63
Ustavne odredbe o uređenju odnosa roditelja
i djece čl. 63 «Roditelji su dužni odgajati,
uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i
slobodu da samostalno odlučuju o odgoju
djece.»
«Roditelji su odgovorni osigurati pravo
djetetu na potpun i skladan razvoj njegove
osobnosti»
«Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno
zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu,
obrazovanje i skrb.»
«Djeca su dužna brinuti se za stare i
nemoćne roditelje.»
«Država štiti materinstvo, djecu i mladež, te
stvara socijalne, kulturne, odgojne,
materijalne i druge uvjete kojima se promiče
ostvarivanje prava na dostojan život» čl. 62
MEĐUNARODNI UGOVORI KAO IZVORI
OBITELJSKOG PRAVA
Međunarodni ugovori čine dio unutrašnjeg
pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi
nalaze se iznad zakona.
Izvorima obiteljskog prava smatraju se
međunarodni ugovori u kojima postoje
odredbe obiteljskopravnog sadržaja. Istaknuto
mjesto pripada pravnim aktima Un-a:
1. OPĆA DEKLARACIJA O PRAVIMA
ČOVJEKA (1948)
2. MEĐUNARODNI PAKT O
GRAĐANSKIM I POLITIČKIM
PRAVIMA (1966)
3. KONVENCIJA O UKIDANJU SVIH
OBLIKA DISKRIMINACIJE PREMA
ŽENAMA (1979)
4. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
(1989)
U Međunarodnom paktu o građanskim i
političkim pravima ponovljena je odredba iz
Opće deklaracije o pravima čovjeka da je
obitelj: „prirodna i temeljna društvena
jedinica i ima pravo na zaštitu društva i
države“
O obitelji je u Konvenciji o pravima djeteta
rečeno da joj „...kao temeljnoj jedinici društva
i prirodnoj sredini za odrastanje i dobrobit
2
svih njezinih članova, a osobito djece treba
omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi u
potpunosti mogla preuzeti svoje odgovornosti
u društvu“
BILATERALNI UGOVORI
- ugovor između Svete Stolice i
Republike Hrvatske
ZAKONI KAO IZVORI OBITELJSKOG
PRAVA
Temeljni i neposredni izvor:
OBITELJSKI ZAKON koji cjelovito uređuje
sve obiteljske odnose.
• donesen je na sjednici Zastupničkog
doma Hrvatskog državnog sabora 22.
srpnja, 2003.g.
• sadrži materijalnopravne odredbe
kojima su uređeni pojedini odnosi
• postupovne odredbe propisuju pravila
prema kojima postupaju sudovi u
posebnim postupcima
U skladu s načelima ustavnosti i zakonitostii
uvodna odredba Obiteljskog zakona navodi
TRI NAČELA na kojima se temelji pravno
uređenje obiteljskih odnosa:
1. načelo ravnopravnosti žene i muškarca te
uzajamnog poštovanja i pomaganja svih
članova obitelji
2. načelo zaštite dobrobiti i prava djeteta, te
odgovornosti obaju roditelja za podizanje i
odgoj djece
3. načelo primjerene skrbničke zaštite djeteta
bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s
duševnim smetnjama.
PROVEDBENI PROPISI KAO IZVOR
OBITELJSKOG PRAVA
• određuju pojedinosti o načinu primjene
pojedine zakonske odredbe
• njima se ne može mijenjati ili
dopunjavati pravno značenje ili
smisao pravnog pravila koji zakonska
odredba sadrži.
Obiteljski zakon određuje državna tijela koja
su u zakonskom roku, dužna donijeti
provedbene propise.
Ministar nadležan za poslove pravosuđa i
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi
dužni su propisati način vođenja određenih
akata, očevidnika i sl.
Što znate o pravnoj praksi kao izvoru
prava?
S obzirom na to da je u HR nositelj
zakonodavne vlasti HR sabor i da su ovlasti za
donošenje provedbenih propisa ograničene,
drugi subjekti u državnom ustrojstvu ne mogu
donositi opće pravne izvore.
Pojedinačna odluka nadležnog tijela djeluje
kao izvor prava samo za subjekte u postupku
za koje je donesena. Značenje izvora prava
ima odluku u kojoj je na ishod spora i sudbinu
rješavanog zahtjeva utjecalo shvaćanje i
tumačenje nekog općeg pravnog pravila ili
pojma, odn pravnog standarda u zakonskoj
odredbi.
Postoji obveza VSRH da osigura jedinstvenu
primjenu zakona i utječe na ujednačavanje
sudske prakse.
BRAČNO PRAVO
Skup propisa kojima se uređuju brak i odnosi
u braku. Dio je obiteljskog prava.
Brak pravno uređuju odredbe kojima su
propisane:
1. pretpostavke i postupak za zasnivanje braka
2. pretpostavke i postupak za prestanak braka
3. odnosi u braku i u vezi s brakom uređeni su
pravilima o učincima sklopljenog braka
(osobna i imovinska prava i dužnosti bračnih
drugova)
4. pravne posljedice prestanka braka
STROGOST PROPISA važno je obilježje
bračnog prava.
Odredbe o pretpostavkama i postupku za
zasnivanje odnosno raskid braka ne dopuštaju
odstupanja od propisanih pravila ponašanja.
Osobnopravni učinci koji nisu uređeni strogim
propisima dopuštaju bračnim drugovima
sporazumno uređivanje odnosa, npr. prezime,
mjesto stanovanja, dio imovinskih sadržaja.
BRAČNO PRAVO U HRVATSKOJ
POVIJESTI PRAVA
3

BRAK
Brak se ne može definirati u sveopćem
značenju za sve narode i sva vremena.
Strukturalni elementi braka:
1. Načelo pristanka na brak – brak se može
zasnivati samo na slobodnoj odluci žene i
muškarca
2. Načelo monogamije – u kršćanskom
kulturnom krugu brak se shvaća kao duhovna i
tjelesna životna zajednica (jedne) žene i
(jednog) muškarca.
3. Trajnost- u načelu do kraja života- što znači
u načelu (ne apsolutnu) nerazrješivost braka.
Iz tog razloga se ne dopušta sklapanje braka s
rokom ili pod uvjetom.
4. Životna zajednica cjelokupnih osobnosti
bračnih drugova koja je prožeta partnerstvom i
jednakopravnošću.
TEORIJE O PRAVNOJ NARAVI BRAKA
BRAK = institucija ili ugovor?
Institucionalno tumačenje pretpostavlja i vodi
računa o obvezatnim sadržajima braka, a
ugovorno tumačenje traži u ugovornom
karakteru braka temelj za dispozitivnost
dužnosti.
Jednostranim se pristupom brak ne može
definirati. On je i međusobni, ugovorom
zasnovani odnos, ali i nadosobna društvena
institucija, pa se radi tek o dvije strane jedne
jedinstvene pojave.
ZAKONSKE DEFINICIJE BRAKA
Suvremena zakonodavstva u pravilu se ne
upuštaju u definiranje braka i izjašnjavanje o
njegovom smislu i cilju.
„Brak je zakonom uređena zajednica žene i
muškarca.“
• U prvom dijelu definicije brak je
određen kao zakonom uređena
zajednica – tj. PRAVNI INSTITUT.
• Drugi dio definicije govori o
temeljnom sadržaju bračnog odnosa -
životna zajednica žene i muškarca-
brak je namijenjen samo osobama
različitog spola
• U sadržajnom pogledu brak je kao
životna zajednica takav odnos u kojem
žena i muškarac zadovoljavaju različite
potrebe, ozakonjena prava i dužnosti
samo su okvirna pravila ponašanja u
braku.
• Pravnom normom ne mogu se
obuhvatiti svi zahtjevi kakve imaju
različite ličnosti niti se može osigurati
kvalitetan međuljudski odnos.
• CILJ I SMISAO BRAKA nije
zakonski određen.
Prema ObZ-u – brak se može sklopiti
suglasnom izjavom žene i muškarca u
građanskom ili vjerskom obliku.
Pravo na sklapanje braka – priznato je i
zaštićeno u međunarodnom sustavu prava
čovjeka, pa odredbama o sklapanju braka
država ispunjava obveze koje je preuzela kao
stranka pojedinog međunarodnog ugovora.
NAČELA ZA USPOSTAVU BRAKA:
• Načelo konsenzusa
• Načelo heteroseksualnosti
• Načelo monogamnosti
PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE
BRAKA
1. Pretpostavke za postojanje braka
2. Pretpostavke za valjanost braka
PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE
BRAKA
Smisao je zakonske odredbe o pretpostavkama
za postojanje braka je da građani i nadležna
tijela znaju koji je to minimum zahtjeva bez
čijeg ispunjenja pravni poredak ne priznaje da
je brak nastao.
Zakonom su propisane tri pretpostavke za
postojanje braka:
1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spola
4
2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj
pristanak na sklapanje
braka
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen
pred matičarom
ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen
pred službenikom vjerske zajednice.
1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spola
• naglašeno je u definiciji braka i u
odredbi o osobama koje mogu sklopiti
brak.
• zakonski termini za ženu i muškarca
koji međusobno žele sklopiti brak su
«nevjesta» i «ženik»
• pretpostavke za postojanje braka
prosuđuju se prema stanju u vrijeme
sklapanja braka, te naknadna promjena
spola jednog od bračnih drugova ne bi
mogla biti uzrokom postupka kojim bi
se utvrđivalo postojanje braka, već bi
se brak mogao razrješiti razvodom
2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj
pristanak na sklapanje braka
• brak ne može pravno nastati bez
odgovarajuće izjave volje žene i
muškarca
• propisi ne dopuštaju da umjesto
nevjeste ili ženika pristanak na
sklapanje braka izjavi ni zakonski
zastupnik niti opunomoćenik.
• izjavu o pristanku na brak nevjesta i
ženik daju usmeno na upit matičara
pred kojim se sklapa brak
• za postojanje braka bitno je da je
pristanak izjavljen, a ne zahtijeva se da
izjavjeni pristanak odgovara pravoj
volji osoba za koje se vodi postupak
sklapanja braka.
• onaj tko je sklopio brak protiv svoje
volje pravno je u braku, ali bi mogao
naknadno zatražiti prestanak takvog
braka (tek nakon prestanka opasnosti
od izvršenja prijetnje, osim prestanka
braka može tražiti kaznenopravnu
odgovornost i osudu onoga tko ga je
prisilio na brak.
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen
pred matičarom ili da je brak u vjerskom
obliku sklopljen pred službenikom vjerske
zajednice
„Brak se u građanskom obliku sklapa pred
matičarem“
- građanski brak: matičari – državni
službenici u državnom tijelu uprave koje je
nadležno za poslove osobnih stanja građana.
Županijski ured ili gradski ured grada Zagreba
nadležan za poslove opće uprave.
- Zakon o državnim maticama propisuje da su
državne matice evidencije o osobnim stanjima
građana u koje se upisuju činjenice rođenja,
sklapanja braka i smrti te drugi podaci o tim
činjenicama utvrđeni zakonom-vode ih
matičari neposredno
- u vjerskom obliku: prema vjerskim
propisima pojedine vjerske zajednice
„Brak u vjerskom obliku s učincima
građanskog braka sklapa se pred
službeniikom vjerske zajednice koja s
Republikom Hrvatskom o tome ima uređene
pravne odnose„
S drugim vjerskim zajednicama u RH
sklopljeni su ugovori nakon donošenja Zakona
o pravnom položaju vjerskih zajednica u 2002.
Zajednice:
• Srpska pravoslavna crkva
• Sveta stolica
• Islamska zajednica
• Evangelistička crkva
• Evanđeoska (pentekostna)
• Kršćanska adventistička
• Savez baptističkih crkava
• Bugarska pravoslavna
• Hrvatska starokatolička
• Makedonska pravoslavna
SPOR O POSTOJANJU BRAKA I
POSLJEDICE UTVRĐIVANJA DA BRAK
NE POSTOJI
Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila
ispunjena koja od pretpostavki NE
NASTAJU PRAVNI UČINCI BRAKA- to
znači da brak nije pravno uopće nastao iako je
postojao pokušaj sklapanja braka.
5
Navedene osobe nisu postale bračnim
drugovima pa se na njih ne odnose prava i
dužnosti koje proizlaze iz učinaka braka. Za
njihovu zajedničku djecu ne vrijede odredbe o
bračnom statusu i stoga se njihovo podrijetlo
od oca mora utvrđivati prema pravilima o
izvanbračnom očinstvu.
Moguće je da netko tvrdi kako je u braku, ali
to ne može dokazati izvatkom iz matice
vjenčanih (uništene matične knjige). Isto tako
osoba može tvrditi da brak ne postoji iako je
brak upisan u matici vjenčanih.
BRAČNI SPOROVI:
• UTVRĐIVANJE POSTOJANJA
BRAKA
• PONIŠTAJ
• RAZVOD
Pravo na tužbu (parnični postupak) radi
utvrđivanja postoji li brak ili ne, ima
SVAKA OSOBA koja za to ima pravni
interes i CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB.
Pravo na tužbu u bračnom sporu pa i radi
utvrđivanja postoji li brak ili ne ne
zastarijeva, isto tako pravo na tužbu za
utvrđivanje postojanja braka nije ograničeno
nikakvim rokom, pa do postupka može doći i
nakon prestanka braka.
Sudska presuda ima deklarativno značenje –
takvom se presudom ne stvara novo pravno
stanje.
Općenito osoba koja ima pravni interes je
netko tko od uspjeha u sporu očekuje neku
korist. Motivacija za tužbu je njihov privatni
interes.
U bračnim sporovimu to su:
• osobe koje su pristupile sklapanju
braka, a nisu postale bračnim
drugovima
• potomci osoba koje su pristupile
sklapanju braka
• drugi krvni srodnici
• bračni drug iz ranijeg braka jedne od
osoba o čijem se braku spori
Centar za socijalnu skrb zastupa društveni
interes da se primijeni obiteljskopravna
sankcija na slučaj u kojem brak nije nastao jer
nije bila ispunjena koja od pretpostavki za
sklapanje braka.
«Centar za socijalnu skrb je javna ustanova
koja djeluje na temelju javnih ovlasti, a
obavlja i druge stručne poslove» - zakon o
socijalnoj skrbi
PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST
BRAKA
Pretpostavkama za valjanost braka
reguliraju se slučajevi u kojima se smatra da
sklapanje određenog braka nije društveno
poželjno.
Pretpostavke za valjanost braka su okolnosti
određene zakonom koje se u teoriji nazivaju
bračnim smetnjama.
POSTOJI NEKOLIKO OKOLNOSTI
KOJE UTJEČU NA VALJANOST
BRAKA:
• Maloljetnost
• Lišenje poslovne sposobnosti ili
nesposobnost za rasuđivanje
• Srodstvo po krvi i odnos posvojenja
• Trajanje prethodnog braka ženika ili
nevjeste
BRAČNE SMETNJE MOGU BITI:
• uklonjive: uz dopuštenje suda moguće
sklapanje braka – maloljetnost (za
osobe s navršenih 16 godina), i status
potpunog lišenja poslovne sposobnosti
• neuklonjive: sud ne može dati
dopuštenje za sklapanje braka –
maloljetnost( za osobe mlađe od 16
godina), trajanje prethodnog braka
jednog od bračnih drugova, krvnog
6
 srodstva u ravnoj lozi i u pobočnoj lozi
do četvrtog stupnja.
Iznimno sklapanje braka može biti
dopušteno:
Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila
osamnaest godina života.
Iznimno sud može u izvanparničnom
postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja
je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi
da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za
zaključenje braka postoji opravdan razlog.
Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju
sklapanja braka može podnijeti samo
maloljena osoba.
U postupku sud će saslušati maloljetnog
podnositelja prijedloga, njegove roditelje,
odnosno skrbnika i osobu s kojom namjerava
sklopiti brak te pribaviti mišljenje centra za
socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za
odluku.
Brak ne može sklopiti osoba lišena poslovne
sposobnosti ili osoba nesposobna za
rasuđivanje.
Iznimno sud može u izvanparničnom postupku
dopustiti sklapanje braka osobi lišenoj
poslovne sposobnosti za koju utvrdi da je
sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje
iz njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu
interesu.
Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju
sklapanja braka može podnijeti samo osoba
lišena poslovne sposobnosti.
U postupku sud će pribaviti mišljenje
skrbnika ili roditelja koji skrbi o punoljetnom
djetetu lišenom poslovne sposobnosti i centra
za socijalnu skrb.
BRAČNA SMETNJA SRODSTVA PO
KRVI
Srodstvo je biološka i sociološka kategorija,
a znači povezanot među osobama koja
proizlazi iz različitih činjenica (fizioloških,
pravnih, moralnih..)
Srodstvo po krvi se temelji na podrijetlu,
tazbinsko se uspostavlja brakom, a
posvojenje je primjer srodstva koje nastaje
pravnim aktom.
Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni
srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi sestra
i brat, polusestra i polubrat, dijete sa sestrom
ili polusestrom ili bratom ili polubratom
svojega roditelja, djeca sestara i braće te
polusestara i polubraće.
Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u
izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje
braka između djece sestara i braće te djece
polusestara i polubraće.
Odredbe se primjenjuju i na odnose nastale
posvojenjem.
BRAČNA SMETNJA POSVOJENJA
Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-
pravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez
odgovarajuće roditeljske skrbi koji
posvojiteljima omogućuje roditeljstvo.
Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na
roditeljsku skrb.
Budući da posvojenjem nastaje odnos sličan
roditeljskom I ukoliko posvojitelji već imaju
svoje dijete također postoji bračna smetnja jer
su posvojenik I dijete posvojitelja u odnosu
brat-sestra. To pokazuje slijedeće odredba:
“Posvojenjem nastaje između posvojitelja i
njegovih srodnika s jedne strane, te
posvojenika i njegovih potomaka s druge
strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i
dužnosti koja iz toga proizlaze.” Iznimno, iz
opravdanih razloga, sud može u
izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje
braka između djece sestara i braće te djece
polusestara i polubraće. Odredbe se
primjenjuju i na odnose nastale posvojenjem.
BRAČNA SMETNJA PRETHODNOG
BRAKA
Osobama koje su već u braku ne dopušta se
sklapanje novog braka dok traje prethodni
brak. Pravilom da „BRAK NE MOGU
SKLOPITI OSOBE KOJE SU VEĆ U
BRAKU“ štiti se načelo monogamije koje se
ostvaruje primjenom obiteljskopravnih i
kaznenopravnih pravila.
7
MONOGAMNOST braka važna je za
ravnopravnost žene i muškarca, obitelj,
društvo te za pravnu sigurnost.
Prestankom braka otpada bračna smetnja, a
time i pravna zapreka za valjano sklapanje
novog braka.
Kaznenopravna zaštita načela monogamije
osigurana je KZ, odredbom o kaznenom djelu
dvobračnosti.
SKLAPANJE BRAKA U GRAĐANSKOM
OBLIKU
Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja
braka u građanskom obliku osobno prijavljuju
matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele
sklopiti brak.
Matičar provjerava jesu li ispunjene
pretpostavke za sklapanje braka, a ako ne –
obavještava nevjestu i ženika da ne i piše
bilješku o pokušaju sklapanja braka.
Ako nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje
braka i matičar ne dopusti sklapanje braka
nevjesta i ženik podnose NADLEŽNOM
UREDU ZA POSLOVE OPĆE UPRAVE
ZAHTJEV ZA UTVRĐIVANJE U
UPRAVNOM POSTUPKU ISPUNJAVAJU
LI PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE
BRAKA u roku od 8 dana od dana
matičareva priopćenja..
Nadležni ured dužan je donijeti odluku u roku
od 15 dana od primitka zahtjeva.
Ako su ispunjene pretpostavke matičar
uzima izjavu od nevjeste i ženika o izboru
prezimena.
Obavještava nevjestu i ženika o osobnim
pravima i dužnostima u braku te o mogućnosti
uređenja imovinskih odnosa.
Određuje dan sklapanja braka u građanskom
obliku 30-45 dana od prijave namjere
sklapanja braka.
Iznimno u slučajevima kad za to postoje
opravdani razlozi matičar može odobriti
sklapanje braka prije 30og i najkasnije do 90
dana od dana prijave namjere sklapanja braka.
Matičar nevjesti i ženiku preporučuje posjet
savjetovalištu za brak i obitelj.
Matičar također dlučuje o sklapanju braka
izvan službenih prostorija.
NA DAN I U VRIJEME SKLAPANJA
BRAKA MATIČAR:
• objavljuje prisutnost nevjeste i ženika i
postoje li ili ne zapreke za sklapanje
braka
• prigodnim govorom upoznaje nevjestu
i ženika s odredbama obiteljskog
zakona
• upita poimence nevjestu i ženika
pristaju li sklopiti brak
• objavljuje nakon pristanka da je
sklopljen brak između x i y
• upisuje sklopljeni brak u maticu
vjenčanih i daje na potpis nevjesti i
ženiku i svjedocima
• odmah poslije upisa uručuje bračnim
drugovima izvadak iz matice vjenčanih
SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM
OBLIKU
Nadležna tijela: matičar, službenik vjerske
zajednice koja ima sklopljen ugovor s RH.
Da bi brak sklopljen u vjerskom obliku
imao učinke građanskog braka moraju se
ispuniti sljedeći zahtjevi:
1. Nevjesta i ženik svoju namjeru
sklapanja braka u građanskom obliku
osobno prijavljuju matičaru nadležnom
za mjesto u kojem žele sklopiti brak.
2. Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak
u vjerskom obliku pribavit će od
matičara nadležnog za mjesto u kojem
žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju
pretpostavki za sklapanje braka.
propisane ovim Zakonom.
3. Da su brak u vjerskom obliku sklopili
u roku od 3 mjeseca od dana izdavanja
matičareve potvrde o ispunjavanju
pretpostavki za sklapanje braka.
Nevjesta i ženik trebaju pribaviti od matičara
nadležnog za mjesto gdje žele sklopiti brak
POTVRDU o ispunjenju pretpostavki za
sklapanje braka
8
Službenik vjerske zajednice dostavlja
matičaru ispravu o sklopljenom braku u
roku od 5 dana od sklapanja braka, a
matičar je dužan upisati brak u maticu
vjenčanih u roku od 3 dana od primitka.
OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI
BRAČNIH DRUGOVA
Brak je pravni institut i njegovim
sklapanjem nastaju za bračne drugove
učinci, tj.pravne posljedice, koje regulira
pravni sustav pojedine zemlje.
Pravni učinci braka – osobna i imovinska
prava i dužnosti
Zakonom su uređena ova prava i dužnosti:
1. Izbor prezimena
2. Ravnopravnost, vjernost, uzajamno
pomaganje, međusobno poštovanje i
održavane skladnih bračnih i obiteljskih
odnosa
3. Određivanje mjesta stanovanja,
sporazumijevanje o rađanju i podizanju
zajedničke djeci i o obavljanju poslova u
obiteljskoj zajednici
4. Izbor rada i zanimanja
Kogentno značenje dano je onim sadržajima
koji su načelno temelj svake bračne zajednice:
• ravnopravnost
• vjernost,
• uzajamno pomaganje
• međusobno poštovanje bračnih
drugova
• održavanje skladnih bračnih i drug treba I traži pomoć, a drugi ju uskrati,
obiteljskih odnosa
• Samostalno odlučivanje o izboru
rada i zanimanja.
Zakonske odredbe o tim dužnostima ne mogu
se primjenjivati prisilno i nema pravnih
sankcija za nepoštivanje osim pravne
mogućnosti za rastavu braka.
Sporazumno uređivanje:
• izbor prezimena
• mjesto stanovanja
• rađanje i podizanje djece
• obavljanje poslova u obiteljskoj
zajednici
RAVNOPRAVNOST
„U braku su bračni drugovi ravnopravni.“
U ObZ je propisano da su u braku bračni
drugovi ravnopravni. Provedba tog načela u
osobnim odnosima žene i muža pridonosi
poštovanju osobe i dostojanstva svakog
bračnog druga bez diskriminacije. Za
neprihvatljivo ponašanje jednog bračnog
druga kojim se načelo ravnopravnosti
narušava ili grubo krši nema sankcije osim
pravne mogućnosti razvoda braka.
VJERNOST I UZAJAMNO POMAGANJE
„ Bračni drugovi dužni su jedan drugome
biti vjerni, uzajamno se pomagati,
međusobno se poštovati te održavati skladne
bračne i obiteljske odnose.“
Pojam vjernosti u užem značenju je vjernost u
sferi seksualnog ponašanja, a tom se značenju
pridaje posebna važnost zbog seksualne
sastavnice braka kao životne zajednice dviju
osoba različitog spola. Dužnost vjernosti može
se prekršiti u jednokratnom ili ponovljenom
preljubu. Što se tiče uzajamnog pomaganja
propis pokazuje da se u braku može tražiti I
nalaziti potpora I zaštita raznolikih interesa
kad je to jednom od bračnih drugova potrebno.
Vjernost u seksualnom smislu I uzajamno
pomaganje čine moralnu osnovu zajedničkog
života bračnih drugova. Do povrede dužnosti
uzajamnog pomaganja dolazi kad jedan bračni
iako ju je mogao pružiti. Izravne sankcije
nema osim mogućnosti razvoda braka.
Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik
mogu se sporazumjeti:
1. da svako zadrži svoje prezime,
2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime
jednog od njih,
3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena,
4. da svaki od njih uz svoje prezime uzme i
prezime bračnog druga i odluči koje će
upotrebljavati na prvom, a koje na drugom
mjestu.
9
U slučaju sporazuma o prezimenu nevjesta i
ženik odlučit će koje će prezime upotrebljavati
na prvom, a koje na drugom mjestu.
Ime i prezime kojim se osoba služi u pravnom
prometu može sadržavati svako za sebe
najviše dvije riječi.
PRESTANAK BRAKA
Članak 34. OZ
1. Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen,
brak prestaje: smrću bračnog druga,
proglašenjem nestalog bračnog druga
umrlim, poništajem ili razvodom
2. Brak prestaje poništajem ili razvodom kad
presuda suda o poništaju ili razvodu braka
postane pravomoćna
3. Ako je nestali bračni drug proglašen
umrlim, brak prestaje danom koji je
pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao
dan smrti nestalog bračnog druga
4. Ako brak sklopljen u vjerskom obliku
prestane prema odredbi stavka 2 ovog
članka, prestanak braka ne utječe na obveze
bračnih drugova koje proizlaze iz propisa
vjerske zajednice pred kojom je brak
sklopljen.
PRESTANAK SMRĆU BRAČNOG
DRUGA ILI PROGLAŠENJEM
NESTALOG BRAČNOG DRUGA
UMRLIM
U trenutku smrti prestaje bračni odnos.
Činjenica smrti upisuje se u maticu umrlih i
dokazuje izvatkom iz matice umrlih. (Zakon o
državnim maticama)
Prestanak braka proglašenjem nestalog
bračnog druga umrlim
♥ Potrebno je pravomoćno sudsko
rješenje
♥ Brak prestaje danom koji je
pravomoćnim rješenjem suda utvrđen
kao dan smrti nestalog bračnog druga
♥ Brak definitivno prestaje i više ne
može oživjeti, pa je irelevantno je li
bračni drug nestale osobe sklopio novi
brak ili nije odnosno je li znao ili nije
znao da je osoba proglašena umrlom
zapravo živa.
♥ Pravne posljedice prestanka braka
proglašenjem nestalog bračnog druga
umrlim iste su kao i u slučaju
prestanka braka smrću. Preživjeli
bračni drug može odmah sklopiti novi
brak.
„U slučaju poništaja ili razvoda braka svaki
od prijašnjih bračnih drugova može zadržati
prezime koje je imao u trenutku prestanka
braka.“
PONIŠTAJ BRAKA
Brak koji bi bez sudskog dopuštenja bio
sklopljen ne bi bio valjan i na takav brak
primjenjuju se odredbe o poništaju braka.
NEVALJAN BRAK SE PONIŠTAVA U
PARNIČNOM POSTUPKU
DONOŠENJEM ODLUKE O
PONIŠTENJU BRAKA NA TEMELJU
PODNESENE TUŽBE ZA PONIŠTAJ
BRAKA
Tužba se može podnijeti samo dok traju
okolnosti koje čine brak nedopuštenim.
PRAVO NA PODNOŠENJE TUŽBE ZA
PONIŠTAJ BRAKA IMAJU:
 bračni drugovi
 czss
 roditelji maloljetne osobe
 osobe s pravnim interesom – bivši
bračni drug i potomci
 bračni drug lišen poslovne sposobnosti
unutar roka od jedne godine od
pravomoćnosti odluke o vraćanju
poslovne sposobnosti
 maloljetni bračni drug može podnijeti
tužbu u roku od jedne godine od
punoljetnosti
TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA NE MOGU
PODNIJETI:
10
 • roditelji nakon što je maloljetnik
napunio 18 godina
• maloljetnik – po isteku roka od godinu
dana nakon punoljetnosti
• bračni drug lišen poslovne sposobnosti
po isteku od 1 godine od vraćanja
poslovne sposobnosti
SUD MOŽE ODBITI TUŽBU ZA
PONIŠTAJ BRAKA
u slučaju maloljetne osobe ako je u vrijeme
sklapanja braka ili naknadno nastao opravdan
razlog zbog kojeg je (izvanparnični) sud
mogao dopustiti sklapanje braka
osobi lišenoj poslovne sposobnosti koja je
sklopila brak, bez dopuštenja suda, ako je u
vrijeme sklapanja braka bila ili je naknadno
postala sposobna shvatiti značenje braka i
obveza koje iz njega proizlaze
SUD ĆE ODBITI TUŽBU ZA PONIŠTAJ
BRAKA – osobama s pravnim interesom ako
je prijašnji brak prestao do završetka glavne
rasprave.
Ne prestane li prethodni brak prije ili tijekom
prvostupanjskog sudskog postupka, najkasnije
do ročišta na kojem je zaključena glavna
rasprava, sudskom presudom bit će
naknadni/usporedni brak poništen. Osim
obiteljskopravne sankcije za povredu načela
monogamije postoji i KAZNENOPRAVNA
ODGOVORNOST. Kazneno djelo
dvobračnost kažnjava se novčanom kaznom
ili zatvorom do jedne godine, jednaka kazna
slijedi onom tko sklopi brak s osobom za koju
zna da se već nalazi u braku
Pravne posljedice poništaja braka
- regulirane su jednako kao prestanak braka
rastavom: imovinski odnosi, pravo bračnog
druga na uzdržavanje, skrb za maloljetnu
djecu nakon prestanka braka
- u sudskoj praksi sporovi za poništaj braka
vrlo su rijetki
RAZVOD BRAKA
Razvod braka je osnova prestanka braka
odlukom suda kojom se brak razvodi zbog
okolnosti nastalih tijekom braka ili na
temelju sporazuma bračnih drugova.
POSTUPAK RAZVODA BRAKA
Kad bračni drug jednostrano zahtijeva
razvod – PARNIČNI POSTUPAK – TUŽBA
ZA RAZVOD BRAKA.
MJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po
mjestu boravka
Kad bračni drugovi zajednički traže
sporazumni razvod – PARNIČNI
POSTUPAK – ZAHTJEV ZA RAZVOD
BRAKA- bez ispitivanja okolnosti iz bračnog
života
MJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po
mjestu boravka
Ako jedan bračni drug podnese tužbu za
rastavu braka, a drugi izričito izjavi da ne
osporava opravdanost tužbenog zahtjeva,
smatra se da su bračni drugovi podnijeli
sporazumni zahtjev za rastavu braka.
Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za
vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne
navrši godinu dana života.
Ako jedan od bračnih drugova odustane od
sporazumnog zahtjeva, a drugi ostane pri
zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev
smatrat će se tužbom za razvod braka, a sud
će uputiti bračne drugove na posredovanje.
SUD ĆE RAZVESTI BRAK:
1. Ako utvrdi da su bračni odnosi trajno i
teško poremećeni
2. Ako je od prestanka bračne zajednice
protekla 1. godina
3. Ako oba bračna druga sporazumno
zahtijevaju razvod braka
POSREDOVANJE
POSREDOVANJE SE PROVODI:
1. kad se postupak razvoda pokreće tužbom
2. kad se postupak razvoda braka pokreće
sporazumnim zahtjevom a bračni drugovi
11
imaju maloljetnu djecu ili zajedničku
posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju
skrb nakon punoljetnosti
POSREDOVANJE SE NE PROVODI
• Ako u braku koji se sporazumno
razvodi bračni drugovi nemaju
zakonske obveze prema djeci i ako
djeca nisu zajednička jer je npr.samo
jedan bračni drug biološki roditelj
• ako su jedan ili oba bračna druga lišeni
poslovne sposobnosti, osim ako sud
utvrdi da su sposobni shvatiti značenje
braka i obveza koje iz njega proizlaze.
• Ako je jednom ili oba bračna druga
nepoznato boravište najmanje šest
mjeseci
• Ako jedan ili oba bračna druga žive u
inozemstvu OSIM ako imaju
maloljetnu djecu ili zajedničku
posvojenu ili punoljetnu nad kojom
ostvaruju rod. Skrb i ako sud ocijeni da
nema većih teškoća da sudjeluju u
postupku posredovanja
KAO POSREDOVATELJI PREDVIĐENI
SU:
1. CZSS
2. Savjetovalište za brak i obitelj
3. Osoba ovlaštena za pružanje stručne
pomoći
Posredovatelj poziva bračne drugove po
pravilima o osobnoj dostavi da osobno bez
punomoćnika sudjeluju u postupku.
NORMA O SADRŽAJU
POSREDOVANJA OBVEZUJE
POSREDOVATELJA DA:
• Ispita bračne drugove o uzrocima koji
su doveli do poremećenosti bračnih
odnosa,
• Nastoji da se ti uzroci otklone
• Upozna bračne drugove s pravnim i
psihosocijalnim posljedicama razvoda
braka
PRAVILNIKOM JE PROPISANO DA
POSREDOVATELJ U
SAVJETOVALIŠTU ZA BRAK I
OBITELJ MOŽE PRUŽATI STRUČNU
POMOĆ AKO IMA:
• Visoku stručnu spremu u zvanju
profesor psihologije, dipl.socijalni
radnik ili dipl.pravnik
• Najmanje 5 godina radnog iskustva na
stručnim poslovima u CZSS ili u
savjetovalištu za brak ili obitelj
• Završenu edukaciju iz tehnika
savjetodavnog rada ili sljedeće
psihoterapijske edukacije: Gestalt,
Kognitivno-bihevioralna, Realitetna,
Sistematska obiteljska terapija
• Položen stručni ispit
PRAVNE POSLJEDICE RAZVODA
BRAKA DIJELE SE NA:
1. One koje se odnose na bračne drugove
2. One koje se odnose na maloljetnu djecu,
posvojenike ili punoljetnu djecu nad kojom se
ostvaruje roditeljska skrb
PRAVNE POSLJEDICE KOJE SE
ODNOSE NA DJECU:
- s kim će dijete živjeti
- djetetovo uzdržavanje
- susreti i druženje s roditeljem kod
kojeg ne žive
- ostali sadržaji roditeljske skrbi
CZSS ako ne provodi posredovanje i primi
stručno mišljenje posredovatelja dužan je
odmah razmotriti stručno mišljenje
posredovatelja i poduzeti potrebne mjere za
zaštitu dobrobiti djeteta
AKO SE BRAČNI DRUGOVI TIJEKOM
POSREDOVANJA NE DOGOVORE CZSS
je po službenoj dužnosti DUŽAN ODLUČITI
S KIM ĆE DIJETE ŽIVJETI. Odluka centra
ostaje na znazi do pravomoćnosti sudske
odluke o rastavi braka. ZA ODLUKU O
UZDRŽAVANJU NADLEŽAN JE SUD.
Trajanje postupka ograničeno je rokom od 3
mjeseca od dana kad je posredovatelj primio
sudsku odluku da je izabran za posredovatelja.
Stručno mišljenje dostavlja se bračnim
12
drugovima prema pravilima o osobnoj dostavi
u roku od 15 dana od okončanja postupka
posredovanja.
SVE POSREDOVATELJE PRAVILNIK
OBVEZUJE DA STRUČNO MIŠLJENJE
SADRŽI:
• Broj i datum sudske odluke o izboru
posredovatelja
• Socijalnu anamnezu za bračne
drugove
• Podatke o dinamici odnosa u obitelji
• Procjenu mogućnosti održavanja
partnerskih odnosa u budućnosti
Ustanova ili pojedinac koji je proveo
posredovanje dostavit će stručno mišljenje i
centru za socijalnu skrb ako bračni drugovi
imaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu
djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku
skrb nakon punoljetnosti.
Stručno mišljenje dostavlja se centru za
socijalnu skrb koji nije provodio postupak,
prema prebivalištu roditelja s kojim djeca
žive.
Ako djeca žive odvojeno od oba roditelja
stručno mišljenje dostavlja se centru za
socijalnu skrb na području kojeg je sjedište
tijela koje je odlučilo o smještaju djeteta. Ako
je dijete smješteno bez odluke nadležnog tijela
stručno mišljenje dostavlja se centru za
socijalnu skrb boravišta djeteta.
Centar za socijalnu skrb dužan je odmah
razmotriti stručno mišljenje i poduzeti
potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.
Bračni drugovi
Bračni drugovi dužni su dostaviti stručno
mišljenje sudu, ako to ne učine u roku od
godine dana smatrat će se da je tužba ili
sporazumni zahtjev za razvod braka povučen.
Sud će odbaciti tužbu ili sporazumni
zahtjev u slučaju da su bračni drugovi
pokrenuli parnicu
• prije okončanja postupka posredovanja
• nakon što je centar za ss obustavio
postupak u kojem se na poziv centra
nije odazvao bračni drug
• nakon godine dana od okončanja
postupka posredovanja pred centrom
za socijalnu skrb
IZVANBRAČNA ZAJEDNICA
Zajednica neudane žene i neoženjenog
muškarca koja traje najmanje tri godine ili
kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Zajedničko obilježje braka i izvnb zajednice
je da imaju sličan životni sadržaj jer se u oba
slučaja radi o zajednicama u kojima se
zadovoljavaju viševrsne potrebe odraslih
osoba različitog spola (psihičke, emocionalne,
seksualne, ekonomske, itd.)
RAZLIKA između braka i izvnbračne
zajednice je pravne naravi. Naime, brak se
sklapa i prestaje na način i uz ograničenja
propisana zakonom odnosno ima normirane
pravne učinke. Izvanbračna zajednica se
zasniva i raskida neformalno.
Pravni status osoba koje žive u izvanbračnim
zajednicama uglavnom nije uređen propisima,
pa o sudskoj praksi u pojedinoj državi ovisi
kako se rješavaju imovinski zahtjevi i sporovi
koje pokreće žena ili muškarac nakon
prestanka zajedničkog života ili smrti jednoga
od njih.
ISTOSPOLNA ZAJEDNICA
Istospolna zajednica je životna zajednica
dviju osoba istog spola (u daljnjem
tekstu: partner/ica) koje nisu u braku,
izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj
zajednici, a koja traje najmanje tri
godine te koja se temelji na načelima
ravnopravnosti partnera, međusobnog
poštovanja i pomaganja, te emotivnoj
vezanosti partnera.
Istospolnom zajednicom smatra se
životna zajednica osoba koje:
• su starije od 18 godina,
• nisu lišene poslovne sposobnosti
• nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a
u pobočnoj zaključno do četvrtog
stupnja.
13
Pravni učinci postojanja istospolne
zajednice su:
• pravo na uzdržavanje jednog od
partnera/ice i
• pravo na stjecanje i uređivanje
međusobnih odnosa u svezi
imovine te
• pravo na uzajamno pomaganje
ODNOSI RODITELJA I DJECE
Pravni položaj djece u odnosima s njihovim
roditeljima određen je biološkom činjenicom
– rođenjem i potjecanjem od majke i oca, te
društvenom činjenicom – interesom društva da
određenim odnosima dade pravno značenje s
ukupnošću prava i dužnosti koje namjenjuje
subjektima tog odnosa.
Pravni odnos između roditelja I djece bio je
uređen institutima OČINSKE VLASTI,
RODITELJSKE VLASTI, RODITELJSKA
PRAVA I ZAJEDNIČKE
ODGOVORNOSTI! U robovlasničko doba
ocu kao pater familias pripadala je patria
potestas, tj očinska vlast koja je
podrazumijevala ius vitae ac necis, ius
vendendi I ius vindicandi.
U 19.st se pod roditeljskom vlašću
nagovještava uvažavanje majke kao drugog
ravnopravnog roditelja I bolja zaštita interesa
djece. Tijekom 20.st napušta se termin
roditeljska vlast u korist roditeljskog prava
koji je sadržavao prava I dužnost roditelja da
skrbe o osobnim I imovinskim interesima
svoje djece.
U novije vrijeme Konvencija o pravima
djeteta ustanovljuje najbolji interes djeteta kao
kriterij za donošenje svih odluka u vezi s
djecom, a za roditelje kao pravni institut
namjenjuje zajedničku odgovornost.
UTVRĐIVANJE PODRIJETLA
DJETETA OD MAJKE I OCA
OBITELJSKI STATUS DJETETA:
1. pripadnost djeteta određenoj obitelji,
2. podrijetlo od majke i oca, te
3. bračno ili izvanbračno rođenje
Pravne posljedice i učinci takvog
(obiteljskog) odnosa:
• roditeljska skrb
• prava djece prema roditeljima
• odnos međusobnog uzdržavanja
• nasljednopravni odnosi
• drugi obiteljskopravni učinci (bračna
smetnja, imovinski odnosi, itd.)
Obiteljski status djeteta odrazumijeva razliku
između rođenja djeteta u braku i izvan njega
ali samo kao pretpostavku uz koju se vezuje
način kako će se utvrditi podrijetlo djeteta od
oca.
Jednakost bračne i izvanbračne djece
implicirana je u Ustavu RH.
O toj jednakosti izjašnjava se i Konvencija o
pravima djeteta.
Prava i dužnosti između roditelja i djece
slijede pravnu jednakost žene i muškarca,
majka i otac kao roditelji imaju jednaka prava
prema djetetu.
RAZLIKA IZMEĐU ROĐENJA DJETETA
U BRAKU I IZVAN NJEGA – SAMO U
NAČINU UTVRĐIVANJA OČINSTVA
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA
MAJČINSTVO je odnos koji nastaje između
djeteta i žene koja je upisana u maticu rođenih
kao njegova majka.
„Djetetova majka jest se žena koja ga je
rodila.“
Samo žena koja ga je rodila njegova je mati.
Zakonska formulacija govori u prilog tvrdnje
o neoborivoj predmnjevi (presumptio iuris et
de iure), no s obzirom na odredbe o iznimnoj
mogućnosti osporavanja majčinstva ženi koja
je rodila dijete začetom jajnom stanicom druge
žene ipak se radi o presumptio iuris. Još je
rimsko pravilo tvrdilo „mater in iure semper
certa est“.
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA
PRIZNANJEM
14
 Priznanje MAJČINSTVA je pravni akt kojim
izjavu volje daje žena koja sebe smatra
majkom u postupku propisanom zakonom .
Izjava volja je dobrovoljna i
samoinicijativna.
Priznavanje majčinstva je NEOPOZIVO zato
što je to formalan akt za čiju su valjanost i
upis zakonom propisane pretpostavke te
nadležnost tijela pred kojim se priznanje
može izjaviti (iznimka – opoziv oporuke koja
sadrži priznanje majčinstva).
Pretpostavke ( uvjeti) za priznanje
majčinstva sadržane su u ;
odredbama o ženi koja priznaje majčinstvo,
odredbama o djetetu čije se majčinstvo
priznaje, odredbama o tijelima pred kojima
se majčinstvo priznaje,
odredbama o suglasnosti na priznanje
majčinstva.
ODREDBE O ŽENI KOJA PRIZNAJE
MAJČINSTVO
Pravo zahtjeva određene pravne kvalitete u
osobi priznavateljice da bi se njena izjava o
priznavanju smatrala : svjesno danom,
ozbiljnom namjeravanom te pravno
relevantnom.
Da bi priznanje bilo pravno valjano
potrebno je da je žena koja ga je izjavila :
• Potpuno poslovno sposoba,
• Osoba koja je djelomice lišena poslovne
sposobnosti
(ako sudskim rješenjem nije ograničena u
davanju izjava koje se tiču osobnih
stanja),
• osoba nad kojom je produžena roditeljska
skrb nakon punoljetnosti (kao i primjer
iznad),
• Maloljetna osoba starija od 16 g. (koja
shvaća znaćenje priznanja majčinstva tj,
razumije pravno uređenje
odnosa roditelja i djece sa svim pravnim
posljedicama tog odnosa).
Priznanje majčinstva daje osoba koja sebe
smatra majkom pred TIJELIMA NADLEŽNIM
ZA PRIZNANJE,
a takvu izjavu osoba može dati jedino
OSOBNO.
Ako majka mlađa od šesnaest godina, a
duševno zrela za roditeljstvo prizna
majčinstvo njena izjava neće biti relevantna.
Dob i duševna zrelost su kumulativne
pretpostavke
Kad se radi o osobi djelomice lišenoj
poslovne sposobnosti koja sudskim
rješenjem nije ograničena u davanju izjava
koje se tiču osobnih stanja majčinstvo će
moći priznati, a sposobnost shvaćanja
priznanja kriterij je za pravnu relevantnost
priznanja materinstva .
ODREDBE O DJETETU ČIJE SE
MAJČINSTVO PRIZNAJE
Majčinstvo se NE MOŽE priznati poslije
djetetove smrti, osim ako to dijete ima
potomstvo.
• Dob djeteta i njegov status
(bračni/izvanbračni) su irelevantni
• U pravilu se priznaje za života djeteta,
iznimno posthumno ako je dijete
ostavilo potomstvo, pravni je interes
žene da prizna materinstvo umrlom
djetetu samo ako se time može
uspostaviti njezin pravni odnos s
unucima
• Ovisno o bračnom statusu
priznavateljice u trenutku rođenja
djeteta određivat će se podrijetlo kao
bračno ili izvanbračno
• Za priznanje materinstva nije
predviđen nikakav rok
OBLIK PRIZNANJA
Majčinstvo se može priznati na zapisnik.
PRIZNANJE SE DAJE SAMO OSOBNO i
USMENO – NE MOŽE PREKO
OPUNOMOĆENIKA.
ODREDBE O NADLEŽNIM TIJELIMA
15

Majčinstvo se može priznati na zapisnik
pred:
1. matičarom,
2. centrom za socijalnu skrb ili
3. sudom.
Navedena tijela dužna su bez odgode
dostaviti primjerak zapisnika matičaru
nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih.
Majčinstvo se može priznati i u oporuci.
PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED
MATIČAROM
Osoba koja želi priznati majčinstvo može se
obratiti bilokojem matičaru radi priznanja
(pred matičarem na čijem je području izvršen
upis činjenice rođenja djeteta, na čijem
područjem majka ima prebivalište ili pred
nekim drugim matičarem)
Izjava priznanja daje se osobno na zapisnik u
propisanoj formi
Do automatskog upisa materinstva ne može
doći, već se za upis traže dodatne suglasnosti
odnosno pristanak.
PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED CZSS
Priznanje pred centrom za socijalnu skrb može
se dati u zapisničkoj formi jednako kao i pred
matičarem.
Centar za socijalnu skrb sastavlja zapisnik o
izjavi priznavateljice po pravilima upravnog
postupka.
Nakon ovjere zapisnik dostavlja matičaru.
Dužnost centra za socijalnu skrb je da u roku
od trideset dana dostavi suglasnost ,odn.
pristanak radi upisa priznatog majčinstva u
maticu rođenih djeteta.
PRIZNAVANJE MAJČINSTVA PRED
SUDOM
Odvija se prema općim pravilima o
izvanparničnom postupku.
Priznavatelj sudu upućuje PRIJEDLOG za
priznanje pa na zakazanom ročištu na zapisnik
priznaje.
Do priznanja materinstva pred sudom može
doći i tijekom parnice radi utvrđivanja
materinstva (kad dijete tuži navodnu majku ili
sl.) no Zakon zabranjuje u tom slučaju
donošenje presude na temelju priznanja,
postupak se nastavlja a izjava o priznanju
unosi se u zapisnik i cijeni se u prilog tužbe.
Moguće je da sudac donese presudu o
utvrđenom majčinstvu uz obvezu dostavljanja
iste matičaru radi upisa podataka o majci –
ovako utvrđeno majčinstvo neće se moći
osporavati u nekom drugom postupku.
PRIZNANJE MAJČINSTVA U OPORUCI
Zakon omogućuje priznanje majčinstva u
oporuci.
Najvjerojatnije će žena koja se smatra majkom
svoje priznanje dati u oporuci kad želi
nasljednopravne učinke svog
roditeljskog odnosa, a nakon svoje smrti. Za
valjanost upisa priznanja majčinstva potrebno
je da djetetu u maticu rođenih nije upisano
podrijetlo neke druge majke. Kad žena
priznaje oporukom svoje majčinstvo nekom
djetetu, ona ga ujedno određuje za svojega
nasljednika.
Opoziv OPORUKE u kojoj je priznato
majčinstvo je moguće prema zakonu o
nasljeđivanju.
OPORUČNO opozivanje RANIJE priznatog
majčinstva i upisanog u maticu rođenih je
nemoguće.
OPORUČNO priznanje majčinstva žene
MLAĐE OD 16 GODINA NEĆE BITI
VALJANO zbog nezadovoljenih općih
pretpostavki o nasljeđivanju (dob i
rasuđivanje).
ODREDBE O SUGLASNOSTI I
PRISTANKU NA PRIZNANJE
MAJČINSTVA
Dužnost je matičara da nakon što primi izjavu
o priznanju
majčinstva od žene koja sebe smatra majkom
pribavi izjave o suglasnosti i pristanku. To je
ujedno pretpostavka za upis.
Tek nakon pribavljenih svih potrebnih
suglasnosti i pristanaka majčinstvo se upisuju
u maticu rođenih.
Suglasnost na priznanje daje centar za
socijalnu skrb u slučaju priznanja
majčinstva UVIJEK, bez obzira na dob
16
djeteta iako je kad je dijete punoljetno više
formalne naravi
Aktivnost centra kod davanja suglasnosti na
priznanje majčinstva odnosi se na provjeru
navoda majke o mjestu i vremenu rođenja
djeteta, provjeru okolnosti koje su prethodile
odnosno uzrokovalo razdvajanje majke od
djeteta, prikupljanje drugih dokaza (saslušanje
svjedoka, iskaze liječnika, babice, pedijatra,
itd.)
Suglasnost mora prethoditi djetetovom
pristanku kao i upisu materinstva.
Isključena je mogućnost da CZSS daje
suglasnost nakon upisa.
Samo suglasnost centra će biti potrebna:
• kad je dijete mlađe od 14 g, iako
možda shvaća bit priznanja i
• kad je dijete starije od 14 g, ali ne
shvaća bit priznanja.
Dijete mora dati svoj pristanak OSOBNO, a
ne putem skrbnika koji mu je postavljen, jer je
dijete pravno bez roditeljske skrbi.
Suglasnost CZSS i djeteta traže se
kumulativno kad je dijete starije od 14 god i
kad shvaća značenje priznanja.
Samo dijete nikad ne daje priznanje!!!!
Dužnost je matičara koji vodi maticu rođenih
djeteta, da ODMAH nakon primitka priznanja
majčinstva pozove CZSS, odn dijete da daju
suglasnost/pristanak.
CZSS i dijete imaju rok od 30 dana za
davanje svoje izjave u vezi s priznanjem
majčinstva.
Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti
tužbu radi utvrđivanja majčinstva do navršene
osamnaeste godine života djeteta.
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA
SUDSKOM PRESUDOM
Pravo na tužbu radi utvrđivanja majčinstva
ObZ priznaje : djetetu, ženi koja sebe
smatra majkom, centru za socijalnu skrb.
Ako tužba o utvrđivanju materinstva bude
usvojena, time je utvrđeno materinstvo ženi od
rođenja djeteta. Presuda ima deklarativno
značenje jer je taj odnos nastao rođenjem, a
presuda je samo označila prirodni odnos i dala
mu pravno značenje.
Ako se utvrdi da je majka u vrijeme
rođenja bila u braku ili da je tio dijete
rodila u roku od 300 dana od prestanka
braka, djetetu pripada bračni status, a
majčin muž smatra se njegovim ocem.
Ako djetetu ne bi pripao bračni status, onda će
ono retroaktivno stvoriti sva prava i dužnosti s
majkom i njezinim srodnicima.
PREDMNJEVA O BRAČNOM
OČINSTVU
„Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako
je dijete
rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom
tristo dana od prestanka braka.“
Tri su elementa bračnog statusa djeteta:
trajanje braka i vrijeme rođenja djeteta,
bračni ststus majke i
očinstvo djeteta.
PERTURBATIO SANGUINIS je institut
koji u doslovnom prijevodu znaci "mijesanje
krvi",a odnosi se na takvu situaciju kad majcin
brak prestane, a ona u roku 300 dana od
prestanka braka sklopi novi brak,tad se
presumira da je otac djeteta kasniji muz u
zakonodavstvu RH,a inace je razlicito
regulirano u stranim zakonodavstvima.
UTVRĐIVANJE IZVANBRAČNOG
OČINSTVA
Ako dijete nije rođeno u braku njegovo se
očinstvo mora utvrđivati u posebnom
postupku.
Izvanbračni status imat će dijete:
1. koje rodi neudana majka
2. koje rodi žena čiji brak ne postoji
3. koje rodi žena koja je bila u braku,
ili nakon isteka roka od 300 dana od
17
 prestanka braka (smrću,
proglašenjem nestalog bračnog
druga umrlim, poništajem ili
razvodom)
4. koje je rođeno za vrijeme trajanja
braka ili u roku od 300 dana od
prestanka braka ali je presumirano
očinstvo majčina muža s uspjehom
osporeno u sudskom postupku
UTVRĐIVANJE OČINSTVA
PRIZNANJEM
Priznanje OČINSTVA je JEDNOSTRANI
pravni akt kojim izjavu volje daje
MUŠKARAC koja sebe smatra OCEM
DJETETA u postupku propisanom zakonom .
Opoziv priznanja očinstva nije dopušten!!!
Očinstvo se može priznati na zapisnik
pred:
1. matičarom,
2. centrom za socijalnu skrb ili
3. sudom te
4. u oporuci
Za upis priznanja očinstva potreban je
pristanak djetetove majke i suglasnost CZSS.
Priznanje očinstva začetog a još nerođenog
djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete
rodi živo.
PRISTANAK I SUGLASNOST NA
PRIZNANJE OČINSTVA
U ovom dijelu postupka značajna je uloga
matičara.
Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju
očinstva, odnosno oporuku kojoj nije
priložena izjava majke o pristanku na
priznanje očinstva matičar nadležan za upis
djeteta u maticu rođenih odmah će pozvati
majku po propisima o obveznoj osobnoj
dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.
Ako je za upis priznanja očinstva potreban
pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za
socijalnu skrb, matičar će od centra za
socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta
djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana
dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost
centra za socijalnu skrb.
PRISTANAK DJETETA
Ako je dijete navršilo četrnaest godina i
sposobno je shvatiti značenje priznanja,
potreban je i njegov pristanak na priznanje
očinstva.
Dijete daje pristanak pred centrom za
socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno
boravišta.
Pretpostavke u osobi djeteta su
kumulativne, pa su prema tome moguće
dvije situacije:
• kad se od djeteta traži pristanak za upis
priznanja očinstva
• kad se od djeteta ne traži pristanak za
upis priznanja očinstva, pa će do upisa
doći bez djetetovog pristanka.
Pristanak djeteta se ne traži kad:
• je mlađe od 14 godina iako shvaća
značenje priznanja
• kad je starije od 14 godina, ali ne
shvaća značenje priznanja.
PRISTANAK MAJKE
Za upis priznanja očinstva uvijek je potreban
pristanak majke, a smisao davanja njezinog
pristanka nalazi se u ćinjenici da majka
najbolje zna da li je muškarac koji priznaje
očinstvo otac njezina izvanbračnog djeteta.
Svoj pristanak majka izjavljuje osobno u
obliku zapisničke izjave pred matičarom,
CZSS ili pred sudom.
Samo majčin pristanak za upis priznanja
očinstva dovoljan je ako je dijete mlađe od 14
god ili ako je starije od 14 god, ali ne shvaća
značenje priznanja.
U suprotnom traži se pristanak i majke i
djeteta.
SUGLASNOST CZSS
„Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili
je starije od četrnaest godina, ali nije
sposobno shvatiti značenje priznanja, a
18
majka više nije živa, proglašena je umrlom,
mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena
poslovne sposobnosti ili je odlukom o
djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti
određeno da ne može poduzimati radnje koje
se tiču osobnih stanja ili joj boravište nije
poznato najmanje dva mjeseca, suglasnost
na priznanje očinstva daje centar za
socijalnu skrb.“
Ovdje su u nekoliko slučajeva nužna
odstupanja:
• Samo majka daje pristanak za upis
priznanja očinstva kad je dijete mlađe
od 14 godina i kad je starije od 14
godina ali ne shvaća značenje
priznanja. U oba slučaja majka mora
biti potpuno poslovno sposobna ili
djelomično lišena poslovne
sposobnosti, ali ne ograničena sudskim
rješenjem u pravu na poduzimanje
radnji koje se tiču osobnih stanja.
• Samo dijete daje pristanak za upis
priznatog očinstva kad je starije od 14
godina i shvaća značenje priznanja, a
na strani majke postoje prepreke da se
ona suglasi.
• Samo CZSS daje suglasnost kad na
strani majke i na strani djeteta postoje
okolnosti koje ih onemogućuju u
davanju pravno relevantne izjave u
povodu izjave muškarca o priznanju
očinstva.
ROKOVI ZA DAVANJE PRISTANKA/
SUGLASNOSTI
Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju
očinstva, odnosno oporuku kojoj nije
priložena izjava majke o pristanku na
priznanje očinstva matičar nadležan za upis
djeteta u maticu rođenih ODMAH će pozvati
majku po propisima o obveznoj osobnoj
dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.
Ako je za upis priznanja očinstva potreban
pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za
socijalnu skrb, matičar će od centra za
socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta
djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana
dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost
centra za socijalnu skrb.
DUŽNOST NADLEŽNIH TIJELA U
POSTUPKU PRIZNANJA OČINSTVA
Životno češća situacija je da prilikom prijave
rođenja izvanbračnog djeteta majka navodi
ime oca djeteta, a nešto rjeđe se događa da
majka prijavljuje rođenje i ime djeteta ne
želeći navesti ime oca djeteta.
Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih
nema podataka o djetetovom ocu, matičar će
upoznati majku s pravom djeteta da zna tko
mu je otac i s postupcima koji se mogu
poduzeti radi ostvarivanja toga prava.
Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih
bez podataka o djetetovom ocu, o tome će
odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb
prebivališta, odnosno boravišta majke i
dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj
izjavi.
Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest
dana od primitka obavijesti, pozvati majku da
izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako
je to učinila pred matičarom.
Majku će se upozoriti da bi radi dobrobiti
djeteta trebala imenovati osobu koju smatra
ocem.
Kad primi majčinu izjavu centar za socijalnu
skrb će u roku od petnaest dana, po
propisima o obveznoj osobnoj dostavi, pozvati
imenovanu osobu.
Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu
skrb predočit će mu izjavu majke da njega
smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa
zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.
Ako pozvani prizna očinstvo, centar za
socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o
majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i
primjerak zapisnika o priznanju očinstva
dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu
rođenih.
19
Ako se u postupku očinstvo nije utvrdilo
priznanjem, centar za socijalnu skrb će o tome
obavijestiti majku i upoznati je sa zakonskim
odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom
odlukom.
Posebna je situacija koju opisuje Pravilnik o
postupku u slučaju rođenja ili smrti, nalaska
napuštenog novorođenoga djeteta, primitku
izjave posljednje volje i postupku s imovinom
umrlih osoba na brodu.
U njemu je predviđena mogućnost priznanja
očinstva djeteta rođenog na brodu, a koja se
zapisnički konstatira.
Na taj način je moguće priznati očinstvo osim
pred matičarem, CZSS i sudom, i u nazočnosti
zapovjednika broda.
UTVRĐIVANJE OČINSTVA SUDSKOM
PRESUDOM
Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva
pripada:
• Djetetu rođenom izvan braka
• Majci
• Muškarcu koji je priznao očinstvo, a
nije dobio pristanak ili suglasnost
• Centru za socijalnu skrb
„Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno
poslovne sposobnosti ili je odlukom o
djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti
određeno da ne može poduzimati radnje koje
se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime
može podnijeti osoba koja ga po zakonu
zastupa.“
U sporu radi utvrđivanja očinstva na strani
djeteta kao samostalnog tužitelja mogu se
naći sljedeće prepreke koje iziskuju da
osoba koja ga po zakonu zastupa, vodi u
njegovo ime i za njegov račun parnicu:
• maloljetnost
• potpuno lišenje poslovne sposobnosti
(nakon punoljetnosti)
• djelomično lišenje poslovne
sposobnosti kad je odlukom suda o
takvom lišenju poslovne sposobnosti
osoba ograničena za poduzimanje
radnji koje se tiču osobnih stanja.
Ako osoba, za koju se tvrdi da je otac djeteta
nije živa, tužba radi utvrđivanja majčinstva,
odnosno očinstva podnosi se protiv njezinih
nasljednika.
Tužba može se podnijeti u roku od godine
dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je
majka, odnosno otac djeteta ili u roku od šest
mjeseci od pravomoćnosti odluke o
nasljeđivanju.
Zbog razlike u rokovima za podnošenje tužbe
u praksi je najčešći slučaj da se kao stranke
u postupku kao tužitelj javi dijete, zastupano
po majci i majka kao drugotužiteljica, dijete i
majka imaju položaj jedinstvenih suparničara
što znači da se učinci preude odnose na oba
tužitelja.
Majka bi samo u svoje ime mogla ustatu
tužbom ako joj je oduzeta roditeljska skrb.
Ako se dijete želi pridružiti majci zastupat će
ga skrbnik (ili posvojitelj iz roditeljskog
posvojenja), a muškarac će biti tuženik. U
slučaju da dijete ne želi voditi parnicu
majka će morati tužiti i dijete i navodnog oca.
POSTUPOVNE ODREDBE
Postupak utvrđivanja očinstva pred sudom
♣ hitan
♣ ročište u roku od 15 dana
♣ javnost isključena
♣ do vrhovnog suda
♣ iz sredstava suda isplaćuje se predujam
za troškove vještaka
U parnicama radi utvrđivanja majčinstva i
očinstva iz sredstava suda isplatit će se
predujam za troškove vještaka.
SUD IMA OVLAST DA:
• odredi rok do kojeg čeka izvođenje
vještačenja, a koji ne može biti duži od
3 mjeseca
• sud osobno dostavlja poziv za
vještačenje strankama uz naznaku
ustanove i vremena vještačenja, uz
upozorenje na posljedice izostanka
• neprovođenje dokaza sud će slobodno
procijeniti, a treba uzeti da će u pravilu
izvesti zaključak koji će biti
nepovoljan za takvu stranku
20
Nakon što zaprimi tužbu, dokazni postupak
pred sudom usmjerit će se prema utvđivanju
svih okolnosti relevantnih za dokazivanje
osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osnovno što
treba utvrditi je vrijeme začeća izvanbračno
rođenog djeteta i činjenice da je majka u
kritično vrijeme održavala spolne odnose s
osobom za koju se tvrdi da je otac djeteta.
Cjelokupni postupak je usmjeren prema
utvrđivanju biološke veze između oca i
djeteta.
U slučaju da tijekom rasprave postane
evidentno da bi neki drugi muškarac mogao
biti ocem djeteta, sud nema ovlasti proširiti
tužbu izvan granica tužbenog zahtjeva
(tzv.pravilo NE EAT IUDEX ULTRA ET
EXTRA PETITUM PARITUM).
Tuženi muškarac mogao bi tijekom parnice
istaknuti prigovor više suložnika
(EXCEPTIO PLURIUM
CONCUBENTIUM) tvrdeći da je majka u
kritično vrijeme imala spolne odnose s više
muškaraca.
Odlučujuće značenje u paternitetskim (i
maternitetskim) sporovima imaju medicinska
vještačenja i konačni nalaz temelji se na
njima.
MEDICINSKA VJEŠTAČENJA
Metode u vještačenjima o očinstvu:
• vrijeme začeća
• oplodna nesposobnost
• genetske značajke iz krvi i drugih
bioloških tragova i uzoraka iz tkiva
1. vrijeme začeća
• Trajanje trudnoće i dan začeća mogu
se vrlo precizno odrediti, pa se u
postupku koriste stručna mišljenja
pedijatra-neonatologa.
• ova se metoda koristi vrlo rijetko,
obično kad su partneri imali spolne
odnose u kratkom razdoblju, za djecu
rođenu izvan medicinske ustanove ne
dolaze u obzir
• određeni vjerojatni dan začeća ne
podrazumijeva da je muškarac stvarno
i otac djeteta (impotencija,
neplodnost,više spolnih odnosa s
različitim muškarcima).
MOGUĆE je da tuženi muškarac uopće nije
sposoban za spolni odnos (tzv.impotentia
generandi) ili da pati od postojanja anatomsko
– funkcionalnih promjena ili bolesti u
stvaranju spolnih stanica
(tzv.spermatogeneza).
2. vještačenje o oplodnoj nesposobnosti
- u praksi se rabi samo iznimno, jer je oplodnu
nesposobnost potrebno dokazivati retrogradno
nakon rođenja djeteta (pitanje je kad je
nastupila neplodnost)
3. vještačenje o genetskim značajkama
Metode u sporovima o podrijetlu djeteta:
a) serološka analiza ispitivanje krvnih
grupa i faktora i njihovo uspoređivanje –
djeteta, majke i navodnog oca
b) HLA –sustav
c) DNA- metoda
a) serološkka analiza
• ova metoda prvenstveno služi
isključivanju očinstva, a ne utvrđivanju
očinstva
• ukoliko se vještačenjem ne postigne
isključenje to ne znači da je tuženi otac
djeteta, već samo to da bi on biološki
mogao biti otac
• teorijska mogućnost isključenja
pomoću određivanja genetskih
značajki krvi je između 70-80%
• metoda se zasniva na detektiranju
krvnih antigena i uspoređuje se očev,
majčin i djetetov
• dijete mora biti starije od šest mjeseci
jer se tek tada stabiliziraju rh faktori
b) HLA SUSTAV
• počinje se koristiti u sporovima u
očinstvu nakon otkrića postojanja
21
 tkivne podudarnosti (proučavano u
vezi s transplantacijama)
• utvrđen je način nasljeđivanja gena
HLA sustava.
• bit je metode u paternitetskom
postupku određivanje genskih
produkata kojima se određuju
fenotipska obilježja izraženaa već pri
rođenju i koja ostaju stabilna tijekom
života
• hla sustav pridonio je mogućnosti
isključenja odnosno utvrđivanja
očinstva
c) DNA metoda
• omogućuje direktan uvid u samu
nasljednu tvar
• analiziraju se biološki tragovi ili uzorci
tkiva, a u paternitetskim sporovima u
uspoređivanju i analizi DNA majke
oca i djeteta
• moguće je dokazivanje očinstva
određenog muškarca i isključivanje
svake osobe koja nije biološki otac
• praktično dokazano očinstvo
podrazumijeva vjerojatnost iznad
99.73% da je tuženi otac.
• stranke se nisu dužne odazvati pozivu
na vađenje krvi, bez obzira na
obrazloženje zašto tako postupaju
• katkad treba provesti nadvještačenje –
kad se nalaz vještaka ponavlja u drugoj
ustanovi zbog sumnje u nalaz i
mišljenje vještaka.
PRAVNI UČINCI PRESUDE
• Učinci presude kojom se utvrđuje da
je tuženi muškarac otac djeteta
odnose se na uspostavljanje
roditeljskog odnosa oca s djetetom i
svih pravnih odnosa koji iz toga
proizlaze.
• Protiv presude kojom se utvrđuje
izvanbračno očinstvo stranke mogu
uložiti reviziju o kojoj će u trećem
stupnju odlučiti vrhovni sud
• presuda ima deklarativno značenje, s
učinkom pravnog priznanja prirodnog
odnosa roditelj dijete koje postoji od
rođenja
• dijete postaje srodno s očevim
srodnicima
• presuda suda sadrži i odluku o obvezi
oca da uzdržava dijete, sud odluku
donosi ex offo, ako majka ili dijete
nisu sami postavili taj zahtjev u tužbi
• sud mora odlučiti u svojoj presudi i o
susretima i druženju djeteta i oca
• glede osobnog imena primjenjuju se
odredbe zakona o osobnom imenu koje
upućuju na potrebnu suglasnost
roditelja koje ne živi s djetetom i
pristanka djeteta na promjenu
prezimena
OSPORAVANJE MAJČINSTVA I
OČINSTVA
Podrijetlo od majke utvrđuje se presumpcijom
da je žena koja je rodila dijete njegova majka.
Porod je okolnost na temelju koje nastaje
presumpcija o majčinstvu određene žene.
Podrijetlo od oca se presumira (bračno
očinstvo) ili se utvrđuje priznanjem oca ili
sudskom presudom (izvanbračno očinstvo).
Ako je majčinstvo, odnosno očinstvo
utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije
dopušteno.
Osporavanje majčinstva, odnosno očinstva
nije dopušteno poslije djetetove smrti.
Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno
osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili
očinstva.
OSPORAVANJE MAJČINSTVA
Pravo na tužbu radi osporavanja
majčinstva pripada:
• djetetu
• ženi koja je upisana u maticu
rođenih kao djetetova majka
• ženi koja nije upisana, ali sebe
smatra majkom
Tužbu za osporavanje majčinstva može
podići:
DIJETE
22
 • može osporiti upisano majčinstvo i
očinstvo do 25.godine života
• maloljetno dijete ili pod roditeljskom
skrbi nakon punoljetnosti – tužbu
podnosi poseban skrbnik kojeg
imenuje czss
• dijete potpuno lišeno poslovne
sposobnosti ili djelomično za osobna
stanja – tužbu podnosi njegov skrbnik
uz odobrenje czss-a
Razlozi zbog kojih se djetetu daje pravo na
osporavanje majčinstva prepoznaju se u
potrebi usklađivanja pravnog s činjeničnim
stanjem.
U vezi s pravnim statusom djeteta razlikuju
se četiri situacije:
1. kad je dijete maloljetno
2. kad je dijete punoljetno, ali roditelji
nad njim imaju roditeljsku skrb i
nakon punoljetnosti
3. kad je dijete potpuno lišeno poslovne
sposobnosti
4. kad je dijete djelomično lišeno
poslovne sposobnosti u odnosu na
poduzimanje radnji koje se tiču
osobnih stanja
ŽENA
• ObZ daje pravo ženi koja je upisana u
maticu rođenih kao majka da ospori
svoje majčinstvo u roku od 6 mjeseci
od saznanja (subjektivni rok) za
činjenicu koja isključuje njeno
majčinstvo, a najkasnije do 7. godine
života djeteta (objektivni rok)
• žena koja sebe smatra djetetovom
majkom može osporavati upisanoj
majci njezino majčinstvo ako
istovremeno traži da se utvrdi njeno
majčinstvo – 6 mjeseci od saznanja do
7. godine djetetova života – tužba s
dvostrukim tužbenim zahtjevom,.
• Sudska je obveza da ponajprije
provede postupak osporavanja
materinstva tužene (upisane majke), a
potom da utvrdi da dijete potječe od
tužiteljice.
• Ako bi vještačenje pokazalo da
tužiteljica nije majka ne bi mogao
usvojiti tužbeni zahtjev žene premda bi
dokazi da dijete ne potječe od majke
bili jasni potrebna je kumulativna i
paralelna izvjesnost da dijete ne
potječe od žene upisane u maticu
rođenih kao majka,i da potječe od
žene koja osporava materinstvo.
• Tuženi su majka i dijete, djetetu bi
trebalo postaviti skrbnika za poseban
slučaj
• Otac može imati ulogu jedinstvenog
suparničara i to isključivo na strani
tuženika
Za razliku od povezivanja osporenog
majčinstva s osporenim bračnim očinstvom,
zakon ne predviđa takvu mogućnost za
slučaj izvanbračnog očinstva. Nije moguće
primijeniti automatizam o osporenom
očinstvu, već treba sukcesivno voditi
postupak o osporavanju majčinstva i
osporavanju očinstva.
Posebice je regulirana situacija osporavanja
majčinstva nakon smrti upisane majke koja
je za života otpočela sudski postupak
osporavanja svojeg majčinstva.
Zakonodavac omogućuje nastavljanje
postupka osobama s pravnim interesom. Po
zakonu im za nastavak postupka pripada rok
od 6 mjeseci od smrti žene, odn mjesec dana
od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
„Pravomoćnom odlukom o osporavanju
majčinstva smatra se osporenim i očinstvo
majčina muža odnosno muškarca čije je
očinstvo utvrđeno priznanjem.“
Sporovi o materinstvu su iznimno rijetki, a
njihov je smisao u potrebi pravne sigurnosti.
Osporavanje majčinstva u slučaju posvojenja
je zabranjeno. Presuda ima deklarativno
značenje.
OSPORAVANJE OČINSTVA
U slučaju izbanbračnog rođenja, djetetovo
podrijetlo od oca utvrđuje se bilo priznanjem,
23
bilo u sudskom postupku. Kako očinstvo
priznanjem može biti utvrđeno u zabludi,
neznanju ili svjesno pod prisilom pravna
regulativa omogućuje osporavanje priznanjem
utvrđenog očinstva.
Izvanbračno očinstvo utvrđeno sudskom
presudom ne može se osporavati (vještačenje
tijekom postupka ).
Radi li se o bračnom očinstvu, podrijetlo
djeteta od oca presumira se. U slučajevima
kad se javi sumnja u to da je muž otac djeteta
pravni sustav dopušta različitim osobama da
ospore očinstvo majčinog muža.
OSPORAVANJE BRAČNOG OČINSTVA
U sukobu pravnog načela istine i prava
djeteta na saznanje podrijetla s jedne strane i
načela zaštite bračnog statusa djeteta s druge
strane pravni poredak štiti istinu i prava
djeteta tim više što bi bezrezervna podrška
bračnom statusu, negirala ustavnu i načelnu
ravnopravnost bračne i izvanbračne djece.
Očinstvo se može osporavati jedino u
sudskom postupku!!!
Pravo na tužbu za osporavanje očinstva
pripada:
• mužu majke,
• majci,
• djetetu
Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta
rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom
tristo dana od prestanka braka ako smatra da
on nije otac.
• 6 mjeseci (subjektivan rok) od
saznanja do 7.godine (objektivan rok)
djetetovog života
• rok počinje teći od rođenja djeteta tako
da iako sazna za dijete prije rođenja
muž mora čekati protek 6 mjeseci od
rođenja djeteta.
• u tužbi muž svakako mora naznačiti
činjenicu kojom potkrepljuje saznanje
o otpočinjanju subjektivnog roka, jer
po uspješnom prigovoru tuženika (npr.
žena tvrdi i dokazuje kako je saznao da
dijete ne potječe od njega ranije, tj. da
je rok od šest mjeseci protekao), sud će
morati tužbu odbaciti kao zakašnjelu.
• nakon proteka objektivnog roka,
subjektivni rok postaje irelevantan, a
istekom objektivnog roka muž više ne
može tražiti zaštitu svojeg dvojbenog
očinstva
• uspije li u svojoj tužbi, presuda suda
bit će pravni temelj za brisanje upisa
očinstva u matici rođenih djeteta.
• ima pravo osporavati očinstvo djetetu
koje je rodila njegova žena ako smatra
da mu nije otac
• interes muža za osporavanjem
opravdava se pravnim (roditeljska
skrb, nasljedno pravo, etc.)i moralnim
(razni emocionalni i društveni
čimbenici veze između roditelja i
djeteta) razlozima
Posljedica osporavanja očinstva je prestanak
pravnog odnosa između majčinog muža i
djeteta, prestanak krvnosrodničkog odnosa,
ali i nova pravna konstelacija za srodnika
muža u odnosu na dijete.
Zaštita interesa muža naročito je bitna za
druge subjekte u slučaju da muž umre
(nasljednopravni interesi). Zakon ne dopušta
tim subjektima samostalno podnošenje tužbe.
Osobe s pravnim interesom mogu samo
nastaviti postupak ako ga je muž pokrenuo za
života i umro usred postupka.
„Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti
postupak osporavanja majčinstva ili očinstva
u roku od šest mjeseci od smrti majke ili oca
koji su pokrenuli postupak ili u roku od
mjesec dana od pravomoćnosti odluke o
nasljeđivanju.“
Majka može osporavati očinstvo djeteta
rođenog u braku – samo u objektivnom roku 6
mjeseci od rođenja djeteta, jer ona zna već od
začeća čije je dijete.
Tužbom za osporavanje očinstva majka će
postići da njezino dijete izgubi bračni status i
poznato podrijetlo od oca.
Njezina je odlučnost u vođenju sudskog
postupka veća što je odlučnija da nakon toga
24
utvrdi očinstvo onog muškarca s kojim je
začela dijete
S obzirom na jednakost bračne i izvanbračne
djece obiteljski zakon omogućava majci takvu
tužbu bez obzira na to što će se potom
dogoditi s osobnim statusom djeteta.
Dakle, između interesa djeteta za utvrđenim
podrijetlom i interesa majke da zaštiti svoje
osobne interese prednost se daje majčinim
interesima- to je posljedica načela
ravnopravnosti spolova.
Dijete može osporavati materinstvo, odnosno
očinstvo osobi koja je upisana u maticu
rođenih kao njegov roditelj.
• U slučaju bračnog očinstva – tuženik
će biti upisani otac, a majka samo ako
se nije pridružila djetetovoj tužbi
• rok je dvadeset i pet godina.
• za vrijeme maloljetnosti vjerojatnije je
da će se kao tužitelj za osporavanje
bračnog očinstva pojaviti muž majke,
a katkad i majka, nego li što će u
njegovo ime tužbu podnijeti skrbnik
postavljen za tu parnicu, imenovan od
centra za socijalnu skrb.
• Tu se radi o slučaju kad czss dobije
obavijest od onog roditelja kojem je
rok za tužbu protekao, pa unaprijed
pristaje biti tuženikom u sporu jer mu
odgovara da se očinstvo ospori , a
nema više pravo na tužbu. U tom
sporu dijete će zastupati kolizijski
skrbnik kao i u slučaju punoljetnog
djeteta pod roditeljskom skrbi.
• Kad maloljetnom djetetu očinstvo
osporava muž majke ili majka dijete
će biti tuženo i zastupat će ga skrbnik
za poseban slučaj
OSPORAVANJE IZVANBRAČNOG
OČINSTVA
Majka nema pravo na tužbu radi osporavanja
izvanbračnog očinstva. Postupak osporavanja
je ograničen samo na osporavanje očinstva
utvrđenog priznanjem, a ne i onog utvrđenog
sudskom presudom. Umre li dijete, nije
dopušteno ostalim subjektima tražiti osporenje
očinstva.
Pravo na tužbu ima za osporavanje
izvanbračnog očinstva pripada:
• Djetetu
• Muškarcu koji je priznao očinstvo
• Muškarcu koji se smatra ocem
djeteta
Djetetu pripada rok do 25 godine života koji
započinje danom rođenja.
Bez obzira na to koji od roditelja zastupa
dijete za vrijeme njegove maloljetnosti, dijete
će u postupku uvijek zastupati skrbnik
postavljen za taj slučaj
Tužbeni je zahtjev djeteta za osporavanje
očinstva uperen ne samo protiv oca već i
protiv majke koja je omogućila upis priznanja
očinstva svojim pristankom pred CZSS. Zbog
toga majka niti ne može u svoje ime
osporavati izvanbračno očinstvo.
Dijete iz istih razloga (davanja pristanka) nije
isključeno iz prava na tužbu jer je
najvjerojatnije pod pritiskom majke,njenih
uvjeravanja i neistinitih informacija dalo svoj
pristanak
Da li će centar za ss dati ili uskratiti odobrenje
skrbniku za podizanje tužbe ili imenovati
skrbnika za poseban slučaj ovisit će o procjeni
koji su to interesi djeteta. No, nije za vjerovati
da će centar izdati takvo odobrenje ako je sam
dao suglasnost na priznanje tog istog očinstva.
Osporavanje očinstva dozvoljeno je i
muškarcu koji je priznao očinstvo.
Muškarac koji je priznao očinstvo i kasnije
saznao za činjenicu koja isključuje očinstvo
može tužbom osporavati očinstvo u roku od
6 mjeseci (subjektivni rok) od dana saznanja
za tu činjenicu, a najkasnije do 7 godine
(objektivni rok) djetetovog života
Pravo na tužbu neće imati muškarac koji je u
trenutku priznanja znao da nije otac, ali je
svejedno priznao očinstvo da udovolji majci
tjeteta. Naime, subjektivni rok za tužbu
striktno je vezan za saznanje činjenice koja
isključuje njegovo očinstvo.
Muškarac koji je pod prisilom priznao
očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe
od njega, moći će tužbom osporavati svoje
25
očinstvo u roku od 6 mjeseci od priznanja do
7 godine djetetova života.
Oba roka imaju značenje OBJEKTIVNIH
ROKOVA jer tužbu nije moguće povezati s
nekim subjektivnim doživljajem
priznavatelja.U ovom slučaju se radi o zaštiti
muškarca koji je u pravni odnos s djetetom
došao zbog prisile koja se odnosi na njegovu
ugrozu ili ugrozu njemu bliskih osoba.
Hoće li se priznavatelj odlučiti na osporavanje
očinstva ovisit će o tome da li je prijetnja još
uvijek aktualna te također o tome koliko je
priznavatelj hrabar I sposoban zatražiti zaštitu
nadležnih tijela.
Muškarac koji sebe smatra ocem a
istovremeno traži da se utvrdi njegovo
očinstvo ima rok za tužbu 1 godinu od upisa
priznanja očinstva u maticu rođenih.
Moguće nejasnoće oko rokova uključuju
situaciju kad muškarac nije ni znao za rođenje
svog djeteta pa ga nije mogao ni pokušati
priznati, a drugi slučaj vezan je uz to da mu
matičar možda nije ni poslao potrebnu
obavijest o izostanku potrebnih pristanaka ako
je pokušao priznati jer izričita zakonska
obveza matičaru ne postoji već samo ona koja
govori o roku za pokretanje sudskog postupka
nakon primitka obavijesti od matičara.
Isto tako ne postoji obveza matičara da ako
dođe do priznanja od strane nekog drugog
muškarca nakon što je prvom uskraćen
pristanak i/ili suglasnost da obavijesti prvoga
o upisu priznanja drugog muškarca.
Smisao je ove mogućnosti da zaštiti interes
biološkog oca za utvrđivanjem očinstva, u
zaštiti prava djeteta na saznanje podrijetla,
ali je i u interesu biološkog oca da mu bude
utvrđeno očinstvo.
Premda se odredba nalazi među onima koje
govore o osporavanju očinstva, njezino je
osnovno značenje i važnost utvrđivanja
očinstva.
Ako sud udovolji tužbenom zahtjevu presuda
će imati deklarativno značenje.
Ova odredba je rezervirana isključivo za
osporavanje izvanbračnog očinstva, jer se
govori o očinstvu koje je pravno nastalo na
temelju priznanja.
Muškarac koji premda zna da je otac djeteta i
želi osporiti i potom utvrditi svoje očinstvo
djetetu kojem pripada bračni status i podrijetlo
od ženinog muža neće imati pravo na tužbu.
OSPORAVANJE OČINSTVA NIJE
DOPUŠTENO
• ako je utvrđeno sudskom odlukom
• nakon djetetove smrti
POSTUPAK osporavanja očinstva je:
• hitan
• 1. ročište 15 dana od zaprimljenja
tužbe na sudu
• javnost isključena
• revizija do 3. stupnja do vrhovnog suda
SUD ĆE ODBITI TUŽBENI ZAHTJEV
 ako nema odobrenja czss
 ako vještačenje dokaže da nije otac
 ako se ispostavi da nitko nije otac ili
majka
PRAVNO UREĐENJE MEDICINSKI
POMOGNUTE OPLODNJE
MEDICINSKE ODREDBE O POMOĆI
NEPLODNIMA
Zakon koristi pojam umjetna oplodnja i pod
njim razumijeva oplodnu sjemenom muža
(HOMOLOGNA INSEMINACIJA) i
sjemenom drugog muškarca
(HETEROLOGNA INSEMINACIJA).
Iz zakonskih odredbi proizlazida je sjemenom
drugog muškarca moguće oploditi ženu koja je
u braku samo uz suglasnost njezina muža.
Umjetna oplodnja može se obaviti samo ako
se radi o punoljetnoj i zdravoj ženi u starosnoj
dobi pogodnoj za rađanje, ali također pravo na
umjetnu oplodnju pripada i neudanoj ženi.
Darovatelj mora biti zdrav muškarac i nema
pravo na naknadu.
Zakon propisuje provođenje postupka umjetne
oplodnje u ovlaštenim zdravstvenim
ustanovama te tajnost postupka za treće osobe,
26
odn zabranu priopćavanja podataka o donatoru
i ženi međusobno.
Hrvatsko zakonodavstvo de lege ferenda
nema jasno izgrađen i jedinstven stav u vezi
svih pitanja te se javljaju dvojbe.
OBITELJSKE ODREDBE O
POSLJEDICAMA MEDICINSKI
POTPOMOGNUTE OPLODNJE
„Nije dopušteno u sudskom postupku
utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno
očinstvo djeteta koje je začeto u postupku
oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost
donatora.“
Nije dopušteno utvrđivati i osporavati
majčinstvo i očinstvo djetetu začetom uz
medicinsku pomoć OSIM:
1. majčin muž može osporavati očinstvo
djeteta rođenog za vrijeme trajanja
braka ili tijekom tristo dana od
prestanka braka, ako je dijete začeto uz
medicinsku pomoć sjemenom druge
osobe bez pisanog muževa pristanka.
2. Žena koja je dijete rodila, koje je
začeto jajnom stanicom druge žene,
ima pravo osporavati majčinstvo ako je
do oplodnje uz medicinsku pomoć
došlo bez njezinog pisanog pristanka.
3. Žena čijom jajnom stanicom je
dijete začeto bez njezinog pisanog
pristanka ima pravo osporavati
majčinstvo ženi koja ga je rodila ako
istovremeno traži da se utvrdi njezino
majčinstvo.
4. Tužba radi osporavanja majčinstva,
odnosno očinstva može se podnijeti u
roku od šest mjeseci od dana
saznanja da je do začeća došlo na
ovakav način, a najkasnije do
navršene sedme godine života
djeteta.
5. Ako su osobe saznale prije rođenja
djeteta da je došlo do začeća tužbu radi
osporavanja majčinstva, odnosno
očinstva mogu podnijeti u roku od
šest mjeseci od dana rođenja djeteta.
POREDBENO PRAVO
Pravni propisi o medicinskoj pomoći
neplodnima odražavaju u poredbenom smislu
nepremostive razlike između pojedinih
pravnih sustava.
Osnovni je razlog tomu što je u osnovi te
pravne regulative leži kakav takav odgovor na
najdublja ljudska pitanja nastanka i početka
života, sa svim etičkim i moralnim
implikacijama razgraničenja
a) Medicinskih mogućnosti
b) Želje za roditeljstvom
c) Financijskih interesa
d) Etičke prosudbe o dopuštenosti
zalaženja u ljudsku prokreaciju i
ljudsko dostojanstvo
Četiri pravna pristupa medicinskopravnoj
regulativi pomogunute oplodnje:
• Prohibitivni
• Oporezni
• Liberalni
• Laissez-faire pristup
ODNOSI RODITELJA I DJECE
RODITELJSKA SKRB
Pravni institut koji postoji kako bi se djeci
omogućilo ostvarivanje njihovih prava, a
roditeljima dao pravni legitimitet i pravna
osnova prema trećima da skrbe o svom djetetu
- Osnovni je pravni odnos između roditelja i
djece i obiteljskopravni učinak koji nastaje
rođenjem.
Djetetova prava dijele se na osobne i
imovinske interese.
SADRŽAJ POJMA roditeljske skrbi -
obuhvaća ZAŠTITU osobnih i imovinskih
interesa djeteta te ODGOVORNOST roditelja
za njegovu dobrobit – to su ujedno i dvije
funkcije roditelja.
„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i
školovati djecu te imaju pravo i slobodu da
samostalno odlučuju o odgoju djece.“
27

KONVENCIJA KAŽE:
„Države ugovornice poduzet će sve napore
da osiguraju prihvaćanje načela da su oba
roditelja zajednički odgovorna za podizanje i
odgoj djeteta“
PRAVA RODITELJA – dio roditeljske skrbi
u odnosu na treće osobe na temelju njih
roditelji su prije svih pozvani da skrbe o
svojem djetetu.
RODITELJSKA SKRB PRIPADA
RODITELJU NAD:
 maloljetnom djecom
 iznimno i nakon punoljetnosti
Obiteljski zakon točno propisuje razloge i
načine intervencije u roditeljsku skrb.
Roditeljska skrb je NEPRENOSIVA, a
majci i ocu pripada RAVNOPRAVNO,
ZAJEDNIČKI I SPORAZUMNO.
Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je
drugi
• umro,
• proglašen umrlim,
• lišen roditeljske skrbi,
• lišen potpuno poslovne sposobnosti,
• djelomično lišen p. Sposobnosti u
odnosu na roditeljsku skrb ili je
• spriječen.
Roditeljska skrb PRESTAJE kad
• dijete stekne poslovnu sposobnost,
• posvojenjem,
• smrću djeteta i roditelja.
PRAVA DJECE
Djeci pripadaju raznovrsna prava svojstvena
samo njima, a krajnji im je smisao zaštita
djece u vremenu njihovog odrastanja i
sazrijevanja u odraslu i odgovornu osobu.
U širem smislu
- prava djece pronalazimo u svim granama
prava u kojima se djeca pojavljuju kao
ovlaštenici na poduzimanje neke pravne
radnje, odnosno kad su u posrednom smislu
uključena u neki društveni odnos.
U okvirima obiteljskog prava
- prava djece predstavljaju najnoviji način
uređenja odnosa djeteta s članovima njegove
obitelji, ali i šire svih pojedinaca i institucija s
kojima dijete dolazi u neposredni dodir.
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Izvršila je najveći utrecaj u pravnom
oblikovanju odnosa roditelja i djece.
Usvojena u UN-u 20 studenog 1989g.
Odbor za prava djeteta je zasebno tijelo unutar
Konvencije o pravima djeteta. Države stranke
moraju Odboru podnositi izvješća, prvo u roku
od 2 godine nakon stupanja na snagu
Konvencije u toj državi, a kasnije svakih 5
godina te po potrebi moraju podnositi
dopunske informacije.
Odbor za prava djeteta predstavlja operativno
tijelo koje se sastaje jednom godišnje, a svoja
izvješća upućuje svake 2 godine Općoj
skupštini preko Gospodarskog I socijalnog
vijeća.
Glavna uloga Odbora je da razmatra inicialna
I periodična izvješća o stanju prava djece u
zemljama, da bi se indicirali čimbenici I
teškoće koje sprečavaju državu da ispuni
obveze preuzete Konvencijom.
Odbor za prava djeteta ima središte u Genevi I
čini ga 18 članova koji ne predstavljaju svoje
zemlje nego su u osobnom svojstvu
stručnjaka.
NAVODI ODGOVORNOSTI, PRAVA I
DUŽNOSTI RODITELJA KAO
PRIMARNOG ODGAJATELJA
DJETETA:
1. Usmjeravanje i vođenje djeteta u
ostvarivanju prava priznatih u
konvenciji
2. odgovornost prije svih ostalih za
podizanje i razvoj djeteta
3. odgovornost prije svih ostalih da
unutar svojih sposobnosti i novčanih
mogućnosti osiguraju životne uvjete
nužne za djetetov razvoj.
DEFINICIJA DJETETA PREMA
KONVENCIJI: Dijete je svako ljudsko biće
mlađe od osamnaest godina, osim ako se, po
28
pravu koje se primjenjuje na dijete
punoljetnost ne stječe ranije.
IZ DEFINICIJE PROIZLAZI DA:
♥ Pojam dijete označava ljudsko biće
određene životne dobi, ne isključivo u
krvnosrodničkom odnosu.
♥ Punoljetnošću prestaje potreba posebne
skrbi za dijete
♥ Nije isključena primjena Konvencije
na osobu koja je stekla poslovnu
sposobnost prije punoljetnosti
Različiti teorijski pristupi iznjedrili su
različite podjele prava. Tako postoji
podjela djetetovih prava iz Konvencije
sukladno kriteriju „4P“.
Postoji podjela djetetovih prava na 4P:
• Prevention
• Protection
• Provision
• Participation
Psihologijski pristup djetetovim pravima
navodi tri skupine prava nazvane „3S“
Tri skupine prava 3S:
• Sigurnost
• Skrb
• Sudjelovanje
Prema svom dosegu prava djece mogu se
nazvati:
• Pozitivnim pravima
• Negativnim pravima
Prava djece postoje radi zaštite djeteta i
pripadaju mu po kriteriju opstojnosti ljudske
individue kao djeteta, a ne čovjeka općenito.
Prava djece su po svom dosegu pozitivna
prava (pravo na život, pravo na čast i ugled)
Postoji i skupina prava koja su negativno
određena – jer im je bit u jamstvu zabrane
određenog činenja ili nečinjenja (pravo na
zaštitu od uporabe narkotika, pravo na zaštitu
od izricanja smrtne kazne...)
IZVORNA PRAVA DJETETA:
 pravo djeteta na život i zdravlje,
 pravo na život sa svojim roditeljima,
 pravo na odgoj i obrazovanje,
 pravo na saznanje vlastitog porijekla,
 pravo na tjelesni, duševni i
emocionalni razvoj
Podjela dječjih prava u sadržajnom smislu:
1. osobna prava: pravo na život, na saznanje
vlastitog porijekla, na prijavu rođenja,
osobno ime i stjecanje državljanstva, na
očuvanje osobnosti, na život uz roditelje, na
privatnost, na zaštitu od nasilja, od
protupravnog odvođenja i nevraćanja djeteta
2. društvena prava: prava djece kao članova
društvene zajednice na slobodu mišljenja,
slobodno izražavanje svojih pogleda u
stvarima koje se njega tiču, na slobodu
informacija, traženja, primanja i davanja
obavijesti i ideja svake vrste i u svim
oblicima, na slobodu misli, savjesti i
vjeroispovjesti, na slobodno udruživanje i
mirno okupljanje- ova su prava relativnog
karaktera jer konvencija predviđa mougćnost
da budu ograničena. Razlozi za ograničenost
mogu biti dob i zrelost djeteta, nacionalna
sigurnost, javni poredak,zdravlje, ćudoređe i
osnovna prava i slobode drugih
3. obrazovna prava: u širem smislu – pravo
na pristup obavijestima iz sredstava javnog
priopćavanja.- smisao je povećanje razine
obrazovanosti djece
u užem smislu - pravo na progresivno
stjecanje znanja, obvezno i besplatno osnovno
školovanje, na dostupnost višeg obrazovanja
prema njihovim sposobnostima, pravo na
poštovanje dostojanstva djeteta u provođenju
školske stege
Obrazovanje se treba temeljiti na razvoju
djetetove osobnosti, vještina i psihofizičkih
sposobnosti, poštovanju ljudskih prava i
temeljnih slobodu, na uvažavanju djetetovih
roditelja i kulturno-jezičnih vrijednosti, na
težnji da dijete postane odgovorna i
miroljubiva odrasla osoba s razumijevanjem
za prirodni okoliš.
4. zdravstvena prava- prava zdravog djeteta i
onog ometenog u razvoju
- zdravoj djeci jamči se pravo na zdravlje,
najviše standarde zdravlja i olakšice u
29
liječenju i rehabilitaciji, zaštita od uporabe
narkotika, etc.
Posebna zdravstvena prava za djecu s
duševnim ili tjelesnim nedostacima – imaju
pravo na posebnu zaštitu, socijalnu
integraciju i individualni razvoj, preventivnu
zdravstvenu skrb i medicinski, psihologijski i
funkcionalni tretman.
5. socijalna prava-povlastice socijalne
sigurnosti
6. ekonomska prava- zaštita od ekonomskog
iskorištavanja i obavljanja poslova koji mogu
ometati školovanje, biti opasni ili štetni za
zdravlje te tjelesni, duševni, ćudoredni ili
društveni razvoj djeteta, pravo na životni
standard koji uvjetuje tjelesni, duhovni,
ćudoredni i društveni razvoj djeteta, pa su
roditelji prije svih drugih odgovorni da takav
standard djetetu osiguraju u skladu sa svojim
mogućnostima. Države svojim mjerama
moraju osigurati materijalnu potporu i dodatne
programe.
7. kulturna prava- pravo djeteta na
pripadnost manjini, njegovanje vlastite
kulture, ispovijedanje vlastite vjere i uporabu
vlastitog jezika. Pravo na odmor i slobodno
vrijeme na igru i rekreaciju i sklobodno
kulturno i umjetničko izražavanje.
8. pravosudno-zaštitna
- kad je dijete objekt kaznenog dijela
- kad je stranka u kaznenom postupku
kad je žrtva rata
- kad mu treba osigurati prava u području
obiteljskih odnosa
Konvencija štiti prava djece da ne budu spolno
iskorištavana i zlorabljena
- odredba o najboljem interesu djeteta
načelnog je značenja i primjenjiva je na sve
situacije prosudbe o djetetu
- odredba o dužnosti poštovanja roditelja i
drugih osoba odgovornih za dijete
primjenjiva je u obiteljskim i širim društvenim
odnosima.
Kad se radi o posvojenju djeteta unutar jednog
pravnog sustava posvojenje trebaju provoditi
nadležna tijela uz pristanak za to potrebnih
osoba uzimajući u obzir položaj djeteta prema
roditeljima, srodnicima I zakonskim
zastupnicima.
Poznato je tzv.MEĐUDRŽAVNO
POSVOJENJE , odn posvojenje djeteta od
strane posvojitelja koji su državljanstva
različitog od djetetovog.
Ovakav oblik posvojenja Konvencija predviđa
kao zamjenski način zbrinjavanja djeteta ako
se ono ne može posvojiti, udomiti ili zbrinuti
na primjeren način u zemlji svojeg porijekla.
Također je propisana zabrana ostvarivanja
nedopuštene novčane koristi u međudržavnom
posvojenju.
DOBROBIT I INTERES DJETETA
Najbolji interes djeteta je kriterij za
postupanje s djetetom I donošenje odluka u
vezi s njim koji je postavila Konvencija o
pravima djeteta. Prema Konvenciji u svim
djelovanjima koja se odnose na djecu, bez
obzira poduzimaju li ih javne ili privatne
institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili
pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta
trebaju imati prednost.
Države stranke obvezuju se da će kroz
odgovarajuće zakonodavne I upravne mjere
djetetu osigurati takvu zaštitu I skrb kakva je
potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u
obzir prava I dužnosti njegovih roditelja,
zakonskih zastupnika ili drugih pojedinaca
koji su pravno odgovorni za dijete. Prema
ovim odredbama najbolji interes djeteta je
načelo prema kojem zakonodavac mora
uskladiti sve svoje propise. Najbolji interes
djeteta ima u Konvenciji o pravima djeteta
značenje jednog od općih načela.Interes
djeteta neodređeni je, ali odredivi pojam, koji
u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da se
prepozna neka određena potreba djeteta I da se
na najbolji mogući način zadovolji.
Kriteriji za određivanje interesa djeteta:
• Potrebe djeteta,
• volja roditelja,
• standardno ponašanje
Potrebe djeteta kao kriterij podrazumijevaju
primjenu objektivnog kriterija u određivanju
koje su djetetove potrebe i u kakvom su
međusobnom odnosu. Volja roditelja temelji
se na činjenici da roditelji najbolje poznaju
svoje dijete. Standardno ponašanje je kriterij
30
uobičajenog postupanja koje se temelji na
idealnim premisama.
Dobrobit djeteta bolji je, sveobuhvatniji i
primjereniji pravni izraz od interesa djeteta.
Odražava sveukupni, optimalni status djeteta u
odnosu na njega samoga i druge subjekte, pa
svojom širinom uključuje i interes djeteta.
Identificirati dobrobit djeteta znači odrediti
sve okolnosti, obično uvijek međuuvjetovane,
koje djetetu zaštićuju ili uskraćuju neko ili
neka njegova prava.
OSTALI MEĐUNARODNI DOKUMENTI
O PRAVIMA DJETETA
Na međunarodnoj razini mogu se prepoznati
dvije vrste dokumenata kojima se štite djeca:
1. međunarodni dokumenti koji se bave
ljudskim pravima
2. međunarodni dokumenti koji su ciljano
namjenjeni djeci kao njihovim
ovlaštenicima
Ženevska deklaracija o pravima djeteta
(1924.) započela je s redefiniranjem pojma
djeteta, njegovih prava i položaja u društvu.
Iza Drugog svjetskog rata nastaje Povelja UN-
a (1945.) i Opća deklaracija o ljudskim
pravima (1948.).
Znatno proširenje prava i poboljšanje položaja
djece u društvu proklamirala je Deklaracija o
pravima djeteta (1959.). Njezina važnost je u
tome što je u deset načela istaknula dijete kao
osobu s posebnim potrebama i interakciju
društva i odraslih na zaštiti djece.
Za kontinentalna zakonodavstva i pravne
sustave važna je primjena Europske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda. Ona argumentum a maiore
ad minus obuhvaća i ljudska prava i temeljne
slobode djece.
Haška konvencija o zaštiti djece (1996.) po
karakteru je međunarodnoprivatnopravna
konvencija, jer ne rješava tzv.supstitucionalna
prava već uređuje pravila po kojima se odluke
sudova u vezi s roditeljskom skrbi donesene u
jednoj državi, osnažuju za primjenu u drugoj
državi.
Također je značajna Konvencija o
kontaktima s djecom (2003.) donesena u
Vijeću Europe. Njezin je glavni sadržaj
uređenje pravila u vezi s pravima djeteta na
kontakte s roditeljima koji živi u državi
različitoj od djetetove.
Na razini europskih dokumenata za obiteljsko
pravo važnost ima konvencija Bruxelles II
(1998.) koja se odnosi na brakorazvodne
postupke, rastavu ili poništaj braka, te
građanske postupke u vezi s roditeljskom skrbi
nad zajedničkom djecom.
Također su značajne Haška konvencija o
građanskopravnim aspektima
međunarodne otmice djece i Europska
konvencija o priznanju i izvršenju odluka u
vezi s roditeljskom skrbi i o ponovnoj
uspostavi roditeljske skrbi.
Donesena je Haška konvencija o
međudržavnom posvojenju čiji su ciljevi:
• stvaranje jamstva za poštovanje
dobrobiti djeteta i njegovih temeljnih
prava u slučaju međudržavnog
posvojenja
• promicanje suradnje među državama
da bi se poštovala jamstva i spriječilo
odvođenje djece, prodaja i promet
djecom,
• osiguranje priznanja zasnovanog
posvojenja u državama ugovornicama.
Posljednji u nizu dokumenata koji razrađuju
pojedina prava djece iz Konvencije o pravima
djeteta su Neobavezni protokol uz
Konvenciju o pravima djeteta u vezi s
uključivanjem djece u oružane sukobe te
Neobavezni protokol uz Konvenciju o
pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj
prostituciji i dječjoj pornografiji.
Važna je i Konvencija Vijeća Europe o
ostvarivanju djetetovih prava (1996.) kojom
se djetetu priznaju određena postupovna
prava:
• pravo da u postupku dobije sve
relevantne informacije
• pravo da dobije savjet i izrazi svoje
mišljenje
• pravo da bude obavješteno o mogućim
posljedicama uvažavanja njegova
mišljenja
31
 • pravo da traži posenog zastupnika
DIJETE U OBITELJSKOM OKRUŽJU –
PRAVA DJECE I ODGOVORNOST
RODITELJA
Dijete je na temelju odredbi Obiteljskog
zakona postalo AKTIVNIM SUBJEKTOM
pravnih odnosa roditelja i djece, jer mu
pripadaju određena subjektivna prava i pravna
zaštita u slučaju kršenja tih prava.
Prava djeteta su međusobno isprepletena,
nemoguće ih je promatrati izolirano.
PRAVO NA ŽIVOT I ZDRAVLJE
Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.
Pravo na život i zdravlje preduvjet su
ostvarivanja svih drugih prava. Roditelji su
dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i
omogućiti mu korištenje mjera za
unaprjeđenje, čuvanje i vraćanje zdravlja.
Roditelji su dužni čuvati i njegovati dijete i
skrbiti za njegove potrebe.
Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi
ostaviti bez nadzora odrasle osobe.
Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom
dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost
nadzirati ga u njegovu druženju s drugim
osobama.
Također imaju pravo i dužnost djetetu mlađem
od šesnaest godina života zabraniti noćne
izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge
odrasle osobe u koju imaju povjerenje.
Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23
do 5 sati.
PRAVO NA OBITELJSKI ŽIVOT
Dijete ima pravo na život sa svojim
roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti.
Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja,
dijete ima pravo na susrete i druženje s
roditeljima.
Emocionalna stabilnost djeteta izgrađuje se
životom uz oba roditelja. Obitelj treba djetetu
pružiti osnovni životni sadržaj i uzor te okvir
njegovih temeljnih potreba.
PRAVO NA OBITELJSKI ODGOJ
Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u
obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i
osjećajnim potrebama.
ObZ priznaje djetetu pravo na sigurnost I
odgoj u obitelji. Odgoj djeteta treba biti takav
da kod njega stvori osjećaj sigurnosti,
pripadnosti I zadovoljstva. ObZ odgoj djece
prepoznaje kao roditeljsku zadaću kojoj je
podloga emocionalna povezanost roditelja I
djece. Roditelji trebaju dijete odgojiti kao
slobodnu, moralnu, marljivu I osjećajnu
osobu. Trebaju mu ukazati na razliku između
dozvoljenog I nedozvoljenog, dobrog I lošeg
te poželjnog I nepoželjnog ponašanja u
društvu. Dijete ima pravo na slobodu savjesti I
vjerskog uvjerenja te treba biti odgajano u
religijskom svjetonazoru.
PRAVO NA OBRAZOVANJE
Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i
zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu
sa svojom sposobnostima i svojom dobrobiti.
ObZ NAVODI NEKOLIKO PRAVA:
• pravo na izbor obrazovanja
• pravo na izbor zanimanja
• pravo na zapošljavanje
• pravo na svestrano obrazovanje
DUŽNOST DJECE
Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i
pomagati im, te biti obzirno prema članovima
obitelji.
Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja
koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno
sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz
svoje imovine.
NASILJE U OBITELJI
Nasilje u obitelji vrlo je čest pojavni oblik
negativnih interakcija među članovima
obitelji.
Obiteljsko je nasilje moguće sankcionirati
na tri razine:
32
 • kaznenopravnoj
• prekršajnoj
• obiteljskopravnoj
Kaznenopravna odredba za nasilničko
ponašanje u obitelji propisuje kaznu od 3 mj
do 3 god za člana obitelji koji zlostavljanjem
ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog
člana obitelji u ponižavajući položaj.
Prekršajno sankcioniranje obiteljskog
nasilja odraz je dugotrajnih nastojanja da se
učinkovito reagira na obiteljsko nasilje.
Zakon o zaštiti nasilja u obitelji sustavno
obrađuje nasilje u obitelji. U njemu se definira
član obitelji, određuju se vrste
prekršajnopravnih sankcija koje izriče sud i
zaštitne mjere.
Obiteljskopravne odredbe za zaštitu djeteta
od nasilja unutar obitelji, ali djelomice i izvan
nje referiraju se samo na osnovne oblike, koji
mogu poslužiti kao temelj za izricanje neke od
obiteljskopravnih mjera prema roditeljima.
Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju
dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima,
duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno
zlostavljanju.
INSTITUT PRAVOBRANITELJA ZA
DJECU
Pravobranitelj u različitim pravnim sustavima
ima različite ovlasti, no zajedničko je svima da
štite građane, a nerijetko i posebne kategorije
osoba koje imaju minoran položaj u društvu.
Pravobranitelj za djecu osnovan je u HR na
temelju Zakona o pravobranitelju za djecu iz
2003.g. On je sasvim neovisna osoba, izabrana
od strane Hrvatskog sabora na prijedlog
Vlade, s mandatom od 8 godina.
Pravobranitelj ima svoje zamjenike, a izvješće
o radu jednom godišnje podnosi Saboru. Ne
smije pripadati ni jednoj političkoj stranci.
Osnovni cilj rada pravobranitelja je zaštita,
praćenje i promicanje djetetovih prava u
skladu sa hrvatskim propisima i
međunarodnim ugovorima.
DJELOKRUG NJEGOVA RADA:
Prati primjenu svih propisa koji se odnose na
zaštitu prava i interesa djece. Prati povrede
pojedinačnih prava djece i proučava opće
pojave i načine povreda prava i interesa
djece.Zalaže se za zaštitu i promicanje prava i
interesa djece s posebnim potrebama.
Predlaže poduzimanje mjera za izgradnju
cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i
interesa djece te za sprječavanje štetnih
djelovanja koja ugrožavaju prava i interese
djece,
Obavještava javnost o stanju prava djece.
ODGOVORNOSTI, DUŽNOSTI I PRAVA
RODITELJA
Smisao roditeljske odgovornosti je u
označavanju roditelja kao osoba kojima je
povjerena sveukupna skrb za razvoj i
odrastanje djece.
Odgovornost roditelja je pravni pojam koji
podrazumijeva njihov AKTIVAN odnos
prema djetetu i njegovim pravima. Ima
obilježja moralnog i vrijednosnog pojma i
postoji na strani roditelja kao pravno
uobličenje prirodnih zakonitosti koje vladaju u
odnosima roditelja i djece i kao pravni
odgovor na potrebu djece za zaštitom
roditelja.
Dužnosti roditelja većinom su orijentirane
prema zbrinjavanju djece u različitim
situacijama, Smisao dužnosti roditelja je
osiguranje ostvarivanja prava koje djetetu
jamči obiteljsko zakonodavstvo
Prava roditelja - postoje najprije radi
ustanovljenja i prepoznavanja primarnosti
roditelja u usporedbi s trećim osobama kao
onih kojima je u pravilo najviše u interesu da
budu glavni odgajatelji i pravno ovlašteni
skrbiti o svojoj djeci.
Među dužnostima ObZ navodi zastupanje
djece od strane njihovih roditelja i sklapanje
pravnih poslova.
33
- Roditeljsko zastupanje djece dolazi u obzir u
svim slučajevima kad je potrebno zaštiti neki
interes djeteta pred sudskim, upravnim ili
drugim tijelima, osim kad zakon djetetu
dopušta da samostalno poduzima pravne
radnje;
Sklapanje pravnih poslova – ima značenje
formalnog ugovaranja pravnog posla, kad
dijete postaje stranka pravnog ugovora.
Maloljetno dijete mora imati osobu koja će ga
pravno zbrinjavati kad to nisu roditelji onda
posvojitelj ili skrbnik skrbe o djetetu
uključujući dio koji nazivamo zastupanje
djece. Pravilo je da roditelji zastupaju svoju
djecu tako da svojim izjavama nadomještaju
volju maloljetnika.
IZUZECI U OBITELJSKOM PRAVU
KAD SE DJETETU DOPUŠTA DA
SAMOSTALNO IZJAVLJUJE SVOJU
VOLJU S NEPOSREDNIM PRAVNIM
UČINCIMA:
Postoji nekoliko situacija gdje su roditelji
izuzeti od zastupanja djece. ObZ dopušta
maloljetnički brak I time ovlašćuje
maloljetnika na podnošenje prijedloga za
donošenje odluke o dopuštanju sklapanja
braka s navršenih 16 godina I također na
podnošenje žalbe ako je rješenjem odbijen u
svom prijedlogu. Maloljetna osoba koja sklapa
brak čini to samostalno, bez zastupanja od
strane roditelja. Također bez zastupanja
roditelja maloljetna osoba može davati osobne
izjave, pa tako maloljetnik stariji od 16 godina
može priznati očinstvo. S navršenih 14 godina
može dati pristanak na priznanje majčinstva ili
očinstva. Dijete može samo dati pristanak na
posvojenje I također može pristati kao
maloljetan roditelj da njegovo dijete bude
posvojeno. Može pristati s navršenih 12
godina na promjenu osobnog imena I
narodnosti kod zasnivanja posvojenja te na
upis posvojitelja kao roditelja. Ono ima pravo
da osobno obavi uvid u spis o posvojenju te
na posnošenje prijedloga za prijevremeno
stjecanje poslovne sposobnosti.
Roditelji ne mogu zastupati dijete ni u slučaju
kad traži zaštitu svojih prava pred nadležnim
tijelima. Tada mu se postavlja poseban
skrbnik kojeg imenuje CZSS kad se vodi
postupak pred drugim tijelima, a sud kad se
vodi postupak pred CZSS.
Roditelji zbog suprotnosti interesa ne mogu
zastupati dijete kadgod su im interesi suprotni
bez obzira na to da li se radi o nekom sporu ili
međusobnom sklapanju pravnih poslova. I u
tom slučaju CZSS postavlja djetetu posebnog
skrbnika.
Privremena nemogućnost zastupanja djece od
strane roditelja postoji I u slučaju suprotnosti
interesa između više djece te u svakom
drugom slučaju kad su im interesi suprotni.
Roditelji maju dužnost i pravo uzdržavati
dijete
Imaju dužnost i pravo upravljati imovinom
svog djeteta do punoljetnosti
Smisao uzdržavanja nalazimo u potrebi
osiguranja materijalnih uvjeta za egzistenciju
djece i njihov razvoj.
Uzdržavanje nije vezano isključivo uz
postojanje roditeljske skrbi. Na strani roditelja
ova dužnost postoji čak i kad im je roditeljska
skrb oduzeta,
Imovinski odnosi djece i roditelja zasebno su
regulirani u posebnom dijelu zakona među
dužnostima i pravima spominje se samo
dužnost i pravo na upravljanje imovinom
djeteta
Dijete može biti vlasnikom neke imovine koja
je odvojena od imovine roditelja, mogu je
steći radom, nasljedstvom, darovanjem ili na
neku drugu pravnu osnovu
Dužnost i pravo roditelja da upravljaju
imovinom djece ne odnosi se jedino na
imovinu koju je maloljetnik stekao radom.
Maloljetnik radom stečenom imovinom
upravlja samostalno.
- upravljanje imovinom navedeno je kao dio
roditeljske skrbi i podrazumijeva očuvanje i
održavanje imovine, roditelji imovinom
moraju upravljati kao dobri domaćini.
Osnovna načela po kojima roditelji
upravljaju imovinom djece:
a) upravljanje mora biti u korist djece
b) imovina se može koristiti samo za potrebe
djece
34
c) otuđenje ili opterećenje imovine djeteta
nemoguće je bez odobrenja centra za socijalnu
skrb
RAZDVOJEN ŽIVOT RODITELJA I
DJECE
Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je
drugi:
• umro,
• proglašen umrlim,
• lišen roditeljske skrbi,
• lišen potpuno poslovne sposobnosti,
• djelomice lišen poslovne sposobnosti u
odnosu na roditeljsku skrb ili
• je spriječen.
Obiteljski zakon roditeljsku skrb kao pravni
odnos uređuje u pravilu kao pravni institut
koji pripada majci i ocu zajedno
Kad zajednički život nije moguć
zakonodavstvo regulira situaciju podijeljene
roditeljske skrbi, odnosno posebnih sadržaja
skrbi o djeci.
NADLEŽNA TIJELA ZA DONOŠENJE
ODLUKE O RODITELJSKOJ SKRBI
U nekim slučajevima život djeteta s oba
roditelja nije moguć, pa obiteljsko
zakonodavstvo intervenira u te odnose,
određujući nadležnost tijela koja su
mjerodavna da donesu odluku o pojedinim
sadržajima roditeljske skrbi.
Sve odredbe o pravnoj intervenciji u
roditeljsku skrb temelje se na;
• zaštiti dobrobiti djeteta
• uvažavanju djetetovog prava na
izražavanje vlastitog mišljenja
• uvažavanju sporazuma roditelja ako
nije suprotan dobrobiti djeteta
• načelu zajedničke odgovornosti oba
roditelja za podizanje i odgoj djeteta
• ravnopravnost spolova
Različite su situacije kad je nadležan
izvanparnični sud, a kad CZSS da odluče o
pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.
NADLEŽNOST IZVANPARNIČNOG
SUDA
Institut ostvarivanja roditeljske skrbi
razlikuje se od pojma pripadanja, imanja
roditeljske skrbi.
Roditeljska skrb pripada majci i ocu
zajedno od trenutka rođenja djeteta ili
njihova posvojenja tuđeg djeteta, te traje u
pravilu do djetetove punoljetnosti
U nadležnosti je izvanparničnog suda da
odluči u sljedećim situacijama koje se tiču
ostvarivanja roditeljske skrbi:
• S kojim će roditeljem dijete živjeti
• Određivanju načina i vremena susreta i
druženja s odvojenim roditeljem
• Ograničenju ili zabrani susreta i
druženja djeteta s roditeljem i ukidanju
takve odluke
• Određivanju osoba u čijoj će se
nadležnosti susreti odvijati
• O susretima i druženju djeteta s
bakom/djedom te maloljetnom
braćom/polubraćom te
sestrama/polusestrama
• O pojedinim dužnostima odvojenog
roditelja u sklopu roditeljske skrbi
• Kad ne postoji roditeljski sporazum o
ostvarivanju roditeljske skrbi
• U slučaju promjenjenih okolnosti s
kojim će roditeljem dijete živjeti te o
susretima i druženju i drugim
sadržajima
• Skrb o djetetu u slučaju da umre
roditelj s kojim je dijete živjelo
• Oduzimanju djeteta od osobe kod koje
se nalazi bez pravne osnove
SUSRETI I DRUŽENJA
Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici,
sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete
živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i
druženja djeteta s drugim roditeljem.
Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i
druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s
djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti, a
35
prema okolnostima slučaja sud može odrediti
osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti
i druženje.
Sud može odlučiti da pojedine dužnosti
obavlja roditelj s kojim dijete ne živi,
primjerice brinuti se o zdravlju djeteta,
školovanju, izvanškolskim aktivnostima,
nekim poslovima zastupanja djeteta ili
upravljanja njegovom imovinom i o drugome.
U postupku donošenja odluke sud će uvažiti
sporazum roditelja, ako nije protivan dobrobiti
djeteta.
Odluku o prestanku ograničenja ili zabrane
susreta i druženja sud će donijeti na prijedlog
centra za socijalnu skrb, roditelja ili djeteta.
TEORETSKI POSTOJI NEKOLIKO
MOGUĆNOSTI:
• da sva djeca žive s jednim roditeljem
• da neka žive s majkom, a neka s
ocem
• da dijete bude povjereno drugoj
osobi, domu za djecu ili drugoj
pravnoj osobi koja obavlja
djelatnost socijalne skrbi
„ U postupcima u kojima se odlučuje o nekom
djetetovom pravu ili interesu, dijete ima pravo
na prikladan način saznati važne okolnosti
slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje
te biti obaviješteno o mogućim posljedicama
uvažavanja njegova mišljenja. Mišljenje se
uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i
zrelosti.“
Sud će donijeti rješenje o ograničenju I
zabrani susreta I druženja s djetetom ukoliko
susreti I druženja mogu biti štetni za dijete.
Ograničenje susreta I druženja odnosi se na
vremensko skraćenje, prorjeđene susrete I
strogo kontrolirana mjesta zajedničkih susreta.
Također može podrazumijevati I određivanje
susreta I druženja u nazočnosti treće osobe
koja mora biti podobna za ulogu skrbnika, a
ne može biti djetetova baka/djed ili
brat/sestra. Osoba u čijoj se nazočnosti
odvijaju susreti I druženja ima pravo na
mjesečnu naknadu I naknadu opravdanih
troškova I tu osobu može sudu predložiti
CZSS.
Zabrana susreta I druženja u potpunosti
isključuje bilo kakav kontakt djeteta I
odvojenog roditelja. Kao razlog za zabranu
susreta I druženja moglo bi biti alkoholiziranje
roditelja u vrijeme susreta I druženja s
djetetom ili njegovi ispadi duševnog zdravlja,
odvođenje djeteta na neprilična mjesta itd.
Sudsko rješenje o ograničenju susreta ili
njihovoj zabrani može se ukinuti donošenjem
novog rješenja, ako prestanu okolnosti koje su
uvjetovale ograničenja ili zabranu. O tome će
na prijedlog CZSS, roditelja ili djeteta odlučiti
izvanparnični sud. Pravo na susrete I druženja
s unucima imaju I baka ili djed. Ukoliko im
jedan ili oba roditelja brane susrete I druženja
s djetetom o tome će odlučiti izvanparnični
sud na prijedlog bake ili djeda I pritom kao
osnovni kriterij uzeti djetetovu dobrobit.
Također djeca imaju pravo na susrete I
druženja s bratom/sestrom I
polubratom/polusestrom koji ne žive zajedno.
Ukoliko djed, baka, brat, sestra, polubrat,
polusestra navode djete na nepoželjan
ponašanja I štete dobrobiti djeteta sud može
odlučiti o zabrani susreta I druženja s
djetetom.
PREDAJA DJETETA
Situacije odvođenja djece mogu se očekivati
od roditelja s kojim dijete ne živi I koji dijete
ne vraća nakon proteka vremena koje je imao
pravo provesti s djetetom. Građanskopravne
otmice s međunarodnim elementom regulirane
su Haškom konvencijom o građanskopravnim
aspektima odvođenja djece. Riječ je o
nasilnom odvođenju djece preko granica
države u kojoj dijete ima prebivalište.
Izvanparnični postupak radi predaje djeteta je
hitan, tj sud mora rješenje donijeti bez odgode.
U slučaju kršenja prava djeteta CZSS može
biti informiran od bilo koga te je dužan odmah
ispitati slučaj I poduzeti mjere za zaštitu
djetetovih prava. intervencija CZSS je
potrebna jer se krši djetetovo pravo da živi sa
svojim roditeljima.
36
POVJERAVANJE DJETETA NA
ČUVANJE I ODGOJ
Povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj
zaseban je obiteljskopravni institut. Tu je riječ
o prenošenju dijela roditeljske skrbi s roditelja
na pravnu ili fizičku osobu.
Centar za socijalnu skrb će odmah, a
najkasnije u roku od osam dana od dana
saznanja da su oba roditelja odsutna,
spriječena ili iz zdravstvenih ili sličnih
razloga nesposobna skrbiti o djetetu, a nisu
ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja
ispunjava propisane pretpostavke za skrbnika,
povjeriti dijete i bez pristanka roditelja na
čuvanje i odgoj drugoj osobi, domu za djecu
ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi.
Roditelj ima priliku odabrati osobu kojoj
će povjeriti svoje dijete na čuvanje i odgoj.
U ovoj situaciji roditelj je u nemogućnosti
da sam skrbi o djetetu. Zakon dopušta
roditeljima da čuvanje djeteta samostalno
privremenopovjere osobi koja ispunjava
pretpostavke propisane za skrbnika.
Kad se odluče za ustanovu socijalne skrbi ili
drugu osobu koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi potrebna je odluka CZSS.
Ako roditelj ne odabere osobu za čuvanje i
odgoj djeteta, CZss je dužan odmah po
saznaju za takvu situaciju, a najkasnije u
roku od 8 dana dijete povjeriti fizičkoj
osobi koju smatra podobnom za čuvanje i
odgoj djeteta, domu za djecu ili drugoj
pravnoj ustanovi koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi.
Odluka CZSS o povjeravanju djeteta na
čuvanje i odgoj može trajati najdulje 60 dana.
Žalba na odluku ne odgađa njezinu ovrhu.
Ako centar za socijalnu skrb ocijeni da
okolnosti traju i po isteku roka od 60 dana
donijet će odmah odluku o stavljanju djeteta
pod skrbništvo.
Ako roditelji zatraže predaju djeteta i
donošenje odluke o prestanku skrbništva, a
centar za socijalnu skrb smatra da to nije u
interesu djeteta, predložit će sudu donošenje
mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.
Ako centar za socijalnu skrb u roku od
petnaest dana od zahtjeva roditelja ne pokrene
postupak pred sudom, roditelji mogu zahtjev
za predaju djeteta uputiti sudu.
OBITELJSKOPRAVNE MJERE ZA
ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI
DJETETA
Izriču se: Kad se roditelji iz bilokojeg razloga
ne ponašaju u skladu sa zahtjevima
Obiteljskog zakona, kad ne postižu
zadovoljavajuće rezultate u svojoj roditeljskoj
skrbi
Zakonske mjere za zaštitu prava i dobrobiti
djeteta u određenom stupnju umanjuju i
suzuju roditeljsku skrb.
Smisao tih mjera je u zaštiti djetetove
dobrobiti, a ne u kažnjavanju roditelja.
One se izriču zbog djece, a ne zbog
roditelja, no moguće je i potrebno da se
postigne i promjena u odgovornostima
roditelja u zadovodljavajućem
ispunjavanju roditeljske uloge, tako da
neke mjere imaju paralelnu svrhu
promjene ponašanja roditelja prema
djetetu kako bi nakon nekog vremena
preuzeli svoju ulogu odgovornih roditelja.
OPĆA PRAVILA ZA ZAŠTITU DJECE
Svatko je dužan obavijestiti CZSS o kršenju
djetetovih prava, a posebice o svim oblicima
tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne
zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog
postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja
djeteta.
Ova odredba obvezuje društvo u cjelini i
njegove članove na obavještavanje CZSS o
slučaju kršenja djetetovih prava. Posebice se
inzistira na razotkrivanju i obavještavanju o
nasilju nad djecom pa ova odredba ima
37
važnost u suzbijanju nasilja prema djeci kako
u obitelji tako i izvan nje.
Za sve osim za drugog roditelja ta je odredba
samo moralnog značenja jer je bez pravne
sankcije.
MJERE ZA ZAŠTITU OSOBNIH PRAVA
I DOBROBITI DJETETA
Oblici intervencije pobliže su određeni kao:
• Upozorenje roditelja na pogreške i
propuste u skrbi i odgoju djeteta
• Nadzor nad ostvarivanjem roditeljske
skrbi
• Oduzimnje roditelju prava da živi sa
svojim djetetom i da ga odgaja
• Upućivanje djeteta u ustanovu za
socijalnu skrb
• Lišenje roditeljske skrbi
• Zabrana neovlaštenog približavanja i
uznemiravanja djeteta
• Polaganje računa o upravljanju
imovinom i prihodima djeteta
• Stavljanje roditelja u položaj skrbnika
za djetetovu imovinu
• Mjere osiguranja na imovini roditelja
UPOZORENJE NA PROPUSTE I
POGREŠKE U SKRBI I ODGOJU
Svrha ove mjere je zaštita osobe djeteta.
Sastoji se u ovlasti CZSS da roditeljima ukaže
na pogreške u skrbi i odgoju djeteta ili da mu
ukaže na određene propuste koje čine u vezi s
odgojem i podizanjem svojeg djeteta. Dužnost
je CZSS da roditeljima pomogne kako bi
pogreške ili propuste uklonili, a ona se temelji
na zahtjevu iz Konvencije o pravima djeteta o
obvezi država stranaka da roditeljima pruže
odgovarajuću pomoć u obavljanju njihovih
dužnosti spram djeteta.
NADZOR NAD RODITELJSKOM SKRBI
Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad
izvršavanjem roditeljske skrbi kad su pogreške
i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali
ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć
u odgoju djeteta.
Tri su zakonske pretpostavke izricanja ove
mjere:
• riječ je o viševrsnim pogreškama i
propustima roditelja u skrbi za dijete
• riječ je o učestalim pogreškama i
propustima roditelja u skrbi za dijete
• roditeljima je potrebna posebna
pomoć u odgoju djeteta
Odlukom o nadzoru odredit će se program
nadzora nad roditeljima i djetetom te
imenovati osoba koja će program provoditi.
Program nadzora može sadržavati upućivanje
djeteta u dom za djecu u poludnevni ili dnevni
smještaj, upućivanje roditelja i djeteta u
zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i
druge stručne pomoći.
Nadzor se određuje u najkraćem trajanju od
šest mjeseci. Osoba koja provodi program
nadzora podnosi centru za socijalnu skrb
izvješće najmanje jedanput u dva mjeseca, a
na zahtjev centra za socijalnu skrb i češće.
Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom
skrbi mora ispunjavati pretpostavke za
skrbnika, a ne može biti srodnik u ravnoj lozi
ni pobočnoj do drugog stupnja.
Osoba koja provodi nadzor nad
roditeljskom skrbi ima pravo na mjesečnu
naknadu kao i naknadu opravdanih
troškova na teret sredstava socijalne skrbi.
Službenik centra za socijalnu skrb ima
pravo na mjesečnu naknadu kad nadzor
nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, uz
posebno odobrenje ravnatelja, provodi
izvan uredovnog vremena.
ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA
ŽIVI SA SVOJIM DJETETOM i DA GA
ODGAJA
Oduzet će im se prava kad:
a) Kad u većoj mjeri zanemaruju podizanje i
odgoj djeteta
b) Kad postoji opasnost za pravilno podizanje
djeteta
c) Kad roditelj nije zaštitio dijete od štetnih
postupaka drugih osoba, posebice članova
38
obiteljske zajednice odnosno nije poduzeo
ništa za zaštitu djeteta
d) Kad roditelj nije obavijestio CZSS o
zanemarivajućem podizanju i odgajanju
djeteta od strane drugog roditelja
Represivni karakter ove mjere ogleda se u
činjenici da su na strani djeteta već nastupili
nepovoljni učinci, pa dijete treba što prije
zbrinuti fizičkim odvajanjem od roditelja .
Zanemarivanje u većoj mjeri uključuje:
nedovoljnu skrb o prehrani, higijeni,
odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom
pohađanju škole, nesprječavanje djeteta u
skitnji prosjačenju ili krađi.
Kad su roditelji nemoćni spriječiti dijete u
nekim devijantnim ponašanjima takva im se
mjera neće izreći pod uvjetom da su se oni
javili czssu za pomoć prije izricanja mjere.
Trajnije oduzimanje roditelju i djetetu prava
da žive zajedno nije poželjno uputno je da
centar radi s roditeljima kako bi se obiteljska
zajednica ponovno uspostavila.
Mjera se izriče u trajanju od godine dana uz
obvezu centra da prije isteka tog roka ispita
sve okolnosti slučaja.
Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi
koje dijete ne ostvaruje u ustanovi, uz susrete i
druženje ako nije protivno dobrobiti djeteta.
Nije moguće da roditelj zatraži ukidanje
odluke, no moguće je odgoditi donošenje
odluke ili njezina ovrha ako se roditelj obveže
da će on napustiti obiteljsku zajednicu u
trajanju od petnaest dana i da će redovito
dolaziti u savjetovalište, školu za roditelje ili
zdravstvenu ustanovu u koju je upućen.
UPUĆIVANJE DJETETA U USTANOVU
SOCIJALNE SKRBI
Sud će u izvanparničnom postupku dijete kod
kojeg je došlo do poremećaja u ponašanju
povjeriti ustanovi za socijalnu skrb na čuvanje
i odgoj, ako roditelji ili udomitelji nisu u
mogućnosti valjano odgajati dijete. Odluku o
povjeravanju sud će bez odgode dostaviti
centru za socijalnu skrb radi donošenja odluke
o skrbi izvan vlastite obitelji.
To je Obiteljskopravna mjera prema djetetu, a
ne prema roditelju, svrha je preodgoj djeteta
kod kojeg je došlo do poremećaja u
ponašanju.
Pravo zatražiti ove mjere imaju oba roditelja
ili skrbnici (rijetko), centar po službenoj
dužnosti neovisno o tome jesu li roditelji
suglasni ili ne.
Boravak može biti dnevni poludnevni, tjedni
ili dulji.
Mjera se izriče u trajanju do godine dana.
Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi
koje dijete ne ostvaruje u ustanovi, uz susrete i
druženje ako nije protivno dobrobiti djeteta.
LIŠENJE RODITELJSKE SKRBI
Lišenje roditeljske skrbi najteža je
obiteljskopravna mjera protiv roditelja, a radi
zaštite djetetovih osobnih interesa, prava i
dobrobiti.
Smisao je ove mjere potpuno onemogućavanje
roditelja u njihovoj skrbi za dijete zbog štetnih
postupaka, može se odnositi na jednog ili oba
roditelja.
Izricanje ove mjere i njezina ovrha u
nadležnosti su izvanparničnog suda. Odluka o
lišenju poslovne sposobnosti može se odnositi
na jednog ili oba roditelja.
Smatra se da roditelj zlorabi roditeljske
dužnosti kad:
• provodi tjelesno ili duševno nasilje nad
djetetom
• izlaže dijete nasilju među odraslim
članovima obitelji
• spolno iskorištava dijete
• izrabljuje dijete sileći ga na pretjeran
rad ili na rad koji nije primjeren
njegovoj dobi
• djetetu dopušta uživanje alkoholnih
pića
• napustio je dijete
• ne skrbi dulje od 3 mjeseca o djetetu s
kojim ne živi
39
 • u roku od godine dana ne stvori uvjete
za zajednički život s djetetom s kojim
ne živi, a da za to nema osobito
opravdan razlog
• ne skrbi za osnovne životne potrebe
djeteta s kojim živi
• ne pridržava se mjera koje je radi
zaštite prava i dobrobiti djeteta
prethodno donijelo nadležno tijelo
• na drugi način grubo zlorabi djetetova
prava
Postupak: izvanparnični pokreće prijedlogom
drugi roditelj ili centar za socijalnu skrb,
roditeljska skrb oduzima se na neodređeno
vrijeme, ukoliko dođe do promjene roditelju
se ono može vratitii osim ako kod djeteta
nastupi punoljetnost ili poslovna sposobnost
Učinci sudske odluke o oduzimanju
roditeljske skrbi:
- roditelj nema pravnu osnovu obavljati niti
jedan sadržaj roditeljske skrbi osim
uzdržavanja
- u slučaju posvojenja neće se tražiti pristanak
takvog roditelja
- dijete čijim se roditeljima oduzme roditeljska
skrb obavezno se stavlja pod skrbništvo
- glede statusa roditelja- on ne može posvojiti
neko drugo dijete, ne može biti imenovan
skrbnikom
- sudska odluka o oduzimanju i vraćanju
roditeljske skrbi dostavlja se nadležnom
matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta i
roditelja
- zabilješke u državnim maticama i u
zemljišnim knjigama potrebne su radi pravne
dsigurnosti, one upozoravaju treće osobe da
roditelj više ne zastupa dijete, ali i da nikakav
osobni pravni odnos ne postoji između njega i
djeteta
POSVOJENJE U STAROM I SREDNJEM
VIJEKU
Mezopotamija:
Hamurabijev Zakonik- posvojenje raskidivo i
neraskidivo, kod raskida bez krivnje
posvojenika posvojitelj je dužan osigurati
otpremninu u iznosu od 1/3 svoje imovine
Asirsko i Babilonsko pravo
Uspostavljanje roditeljskog i srodničkog
odnosa.
Mogao se posvojiti ne samo sin ili kći, već i
kao brat, unuk, pa čak i kao otac.
Posvojenik je imalo ista nasljedna prava kao i
biološka djeca.
Uspostavljalo se pred svjedocima, bilo je
raskidivo.
Stara Grčka
Gortinski zakonik
- posvojiti se mogao srodnik, ali i
nesrodna osoba
- posvojiti se moglo i kada su postojala
rođena djeca, no posvojenik je mogao
steći svu imovinu posvojitelja samo
ako on nije imao vlastite djece
Atensko pravo
- za posvojitelja se zahtijevalo da je pri
zdravoj pameti i da nije nagovoren od
žene na posvojemje
- cilj ondašnjeg posvojenja – osiguranje
produžetka obitelji
- ako je posvojenik bio u mogućnosti
produžiti obitelj putem svojih
potomaka imovina je pripadala
posvojiteljivim srodnicima
Rim
Postoje dva oblika posvojenja:
1. adrogacija- posvojenje sui iuris,
prelazak adrogiranog - oca obitelji (pater
familias) sa svim podložnim mu osobama i
imovinom pod očinsku vlast i u obitelj
adroganta, adrogirani može biti samo
muška osoba, adrogant je morao imati
najmanje 60 godina bez djece i stariji od
adrogiranoga. Cilj- produženje obitelji, s
vremenom se pojavljuje i kao nadomjestak
za pomanjkanje vlastitog djeteta ili utjeha
za izgubljeno dijete.
2. Adopcija – posvojenje alieni iuris,
posvojče prelazi pod očinsku vlast novog
patera familiasa, mogu muške i ženske
osobe, odrasle i djecu.Cil j- nadomjestak
za rođeno, biološko potomstvo, pa
40
 adoptirani mora biti barem 18 godina
mlađi od adoptanta koji mora biti u braku,
dva oblika adopcije: a) adopitio plena-
ulazi u obitelj i pod očinsku vlast
b)adoptio minus plena- adoptirani stječe
samo pravo nasljeđivanja, a ranija očinska
vlast se ne raskida kao ni nasljednopravne
veze s ranijom obitelji
U Kraljevini Jugoslaviji poznat je OGZ.
U Općem građanskom zakoniku posvojenje se
zvalo posinjenje. Za posvojitelje se tražilo da
nemaju vlastite djece, da su navršili 50 godina
života I da su najmanje 18 godina stariji od
posvojenika. Posvojiti se moglo odraslu osobu
I dijete. Posvojenik nije u potpunosti raskidao
vezu sa svojom biološkom obitelji. Tada je
posvojenje imalo patrijarhalna obilježja I cilj
mu je bio produžetak obitelji.
POJAM I CILJ POSVOJENJA
„Posvojenje je poseban oblik
obiteljskopravnog zbrinjavanja i zaštite djece
bez odgovaajuće roditeljske skrbi koji
posvojiteljima omogućuje roditeljstvo i
stjecanje prava na roditeljsku skrb“
Posvojenje je obiteljskopravni institut kojim
se pravnim putem zasniva roditeljski odnos
između tuđeg maloljetnog djeteta i punoljetne
osobe i to pravnim aktom nadležnog organa.
CILJEVI POSVOJENJA I NJIHOVA
PRAVNA ZAŠTITA
Objedinjuje dva prava: pravo čovjeka na
roditeljstvo i na osnivanje obitelji i pravo
djeteta na sigurnost i odgoj u obitelji.
Ta dva ljudska prava zajamčena su sljedećim
globalnim dokumentima:
1. Općom deklaracijom o pravima
čovjeka 1948
2. Deklaracijom o pravima djeteta
1959,
3. Međunarodnim paktom o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravim 1966
4. Konvencijom o eliminiranju svih
oblika diskriminacije žena 1979
5. Konvencija o pravima djeteta 1989
6. Regionalni dokumenti:
7. Europska konvencija za zaštitu
ljuskih prava i temeljnih sloboda
(1950)
8. Europska konvencija o posvojenju
djece (1967)
9. Konvencija o nadležnosti,
mjerodavnom pravu i priznanju u
predmetima posvojenja (1965)
10. Konvencija o nadležnosti,
mjerodavnom pravu, priznanju,
izvrđenju te suradnji u predmetu
roditeljske odgovornosti i mjerama
za zaštitu djece (1996)
JEDINSTVENI OBLIK POSVOJENJA
Jedna od važnijih novina u obiteljskom
zakonodavstvu je uvođenje samo jednog
oblika posvojenja.
Bitno obilježje posvojenja je neraskidivost
odnosa srodstva koji nastaje posvojenjem
„Posvojenjem nastaje između posvojitelja i
njegovih srodnika s jedne strane, te
posvojenika i njegovih potomaka s druge
strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava
i dužnosti koja iz toga proizlaze.“
PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE
POSVOJENJA
Razlikujemo dvije vrste pretpostavki:
• Pretpostavke na strani posvojitelja
(aktivna adoptivna sposobnost)
• Pretpostavke na strani posvojenika
(pasivna adoptivna sposobnost)
PRETPOSTAVKE NA STRANI
POSVOJENIKA (PASIVNA ADOPTIVNA
SPOSOBNOST)
Da bi osoba bila posvojiva mora:
• Biološki postojati
• Pravno postojati
• Biti subjekt prava
• Maloljetna osoba
41

Začeto, a nerođeno dijete ne može se
posvojiti, ne postoji prenatalno posvojenje .
U HR mora proći i izvjesno vrijeme nakon
poroda da bi ono postalo posvojivo (najmanje
šest tjedana, a mora proći i rok od 30 dana koji
roditelji imaju za povlačenje suglasnosti).
Potencijalni posvojenik mora biti maloljetna
osoba.
Posvojenje mora biti u interesu djeteta.
Europska konvencija o posvojenju djece
kaže:
„Nadležno tijelo će donijeti odluku o
posvojenju djeteta samo ukoliko je steklo
uvjerenje da će posvojenje osigurati dobro
djetetu.“
„U svim djelima koje radi djece
poduzimaju javne ili privatne ustanove
socijalne skrbi, sudovi, upravne vlasti ili
zakonodavna tijela, interesi djeteta trebaju
imati prednost!“
„Države ugovornice koje priznaju i
dopuštaju sustav usvojenja osigurat će da
se pritom najveća pozornost posveti
dobrobiti djeteta!“
Dijete maloljetnih roditelja ne može se
posvojiti osim u iznimnom slučaju, odn. ako
nakon godinu dana nema izgleda da će dijete
biti odgajano u krugu maloljetnikove šire
obitelji.
Dijete ima pravo na život sa svojim
roditeljima.
Za posvojenje je potreban pristanak obaju ili
jedinog roditelja djeteta, ako Zakonom nije
drukčije određeno.
Za posvojenje nije potreban pristanak
roditelja:
1. koji je lišen roditeljske skrbi,
2. koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti,
3. koji je maloljetan, a nije sposoban shvatiti
značenje posvojenja.
Roditelj može dati pristanak da njegovo
dijete posvoji njemu poznati posvojitelj
samo ako dijete posvaja maćeha ili očuh.
Za roditelja koji se predomisli ostavljena je
mogućnost da odustane od pristanka na
posvojenje u roku 30 dana od potpisivanja
zapisnika o pristanku na posvojenje.
Ako se dijete nalazi pod skrbništvom potrebno
je mišljenje djetetova skrbnika, osim ako
pristanak daje maloljetni roditelj.
PRETPOSTAVKE NA STRANI
POSVOJITELJA (AKTIVNA
ADOPTIVNA SPOSOBNOST)
Pretpostavke na strani posvojitelja koje ga
čine podesnim i sposobnim za odgovornu i
zahtjevnu ulogu posvojitelja
Posvojitelj mora unaprijed pružiti garancije da
posjeduje osobine i kvalitete koje će ga učiniti
dobrim roditeljem
Adoptivna smetnja – ako na strani posvojitelja
postoji neka pretpostavka koja ne bi smjela
postojati ukoliko on želi posvojiti dijete.
Posvojiti ne može osoba:
• Koja je lišena roditeljske skrbi
• Koja je lišena poslovne sposobnosti
• Čije dosadašnje ponašanje i osobine
upućuju na to da nije poželjno povjeriti
joj roditeljsku skrb o djetetu.
Posvojitelj ne smije biti krvni srodnik
posvojenik u ravnoj lozi, niti u pobočnoj lozi
do drugog stupnja srodstva.
Skrbnik ne može posvojiti štićenika dok ga
dužnosti skrbnika ne razriješi CZSS.
Postojanje vlastitog potomstva i ranije
posvojene djece nije prepreka posvojenju.
Posvojitelj je u pravilu hrvatski državljanin,
samo iznimno stranac ako je to od osobite
koristi za dijete- dobrobit procijenjuje czss,
ministarstvo soc. skrbi daje odobrenje,
neblagonaklonost je uzrokovana ograničenim
mogućnostima detaljnije provjere sredine u
42
koju dijete odlazi, nemogućnost poduzimanja
interventnih mjera za slučaj potrebe od strane
nadležnog tijela matične države posvojčeta.
Životna dob posvojitelja uređena je prema
načelu adoptio imitatur naturam !!!
Posvojiti može osoba u dobi od dvadeset jedne
do trideset pet godina, starija od posvojenika
najmanje osamnaest godina.
Ako postoje osobito opravdani razlozi
posvojitelj može biti i osoba starija od trideset
pet godina, ali dobna razlika između
posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća
od četrdeset pet godina.
Ako posvojitelji posvajaju sestre i braću,
polusestre ili polubraću, dovoljno je da jedan
posvojitelj ispunjava dobnu pretpostavku
samo za jedno dijete.
Ako su posvojitelji posvojili dijete, a
naknadno žele posvojiti njegovu sestru, brata,
polusestru ili polubrata, mogu ga posvojiti bez
obzira na svoju dob.
Posvojiti mogu bračni drugovi zajednički,
jedan ako je drugi roditelj ili posvojitelj
djeteta te jedan uz pristanak drugog roditelja,
iznimno osoba koja nije u braku ako je to od
osobite koristi za dijete (najčešće «teže
posvojiva» djeca- bolesni, preveliki)! U tom
slučaju nadležni CZSS mora procijeniti
postojanje osobite koristi za dijete. A to može
biti ako ga posvaja netko od srodnika, ili ako
se radi o djetetu za koje je teže naći
posvojitelje zbog toga što je starije dobi ili
boluje od neke ozbiljne bolesti.
POSTUPAK ZASNIVANJA
POSVOJENJA
STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST
CZSS je stvarno nadležno tijelo za
zasnivanje posvojenja.
CZSS je javna ustanova koju osniva RH
rješenjem ministarstva nadležnog za
poslove socijalne skrbi.
Mjesno nadležan je CZSS mjesta
prebivališta ili boravišta djeteta koje se
kani posvojiti.
TIJEK POSTUPKA ZASNIVANJA
POSVOJENJA
PRIPREMNE RADNJE
Postupak za posvojenje provodi po službenoj
dužnosti CZSS
mjesta prebivališta ili boravišta djeteta. U
postupku posvojenja javnost je isključena.
Prije pokretanja postupka za posvojenje osoba
koja želi posvojiti zatražit će od centra za
socijalnu skrb svojega prebivališta mišljenje o
podobnosti za posvojenje. Centar za socijalnu
skrb izdat će mišljenje u roku od dva mjeseca
od zaprimanja zahtjeva. Ako je od izrade
mišljenja o podobnosti za posvojenje do
pokretanja postupka proteklo više od godinu
dana centar za socijalnu skrb koji provodi
postupak za posvojenje preispitat će bez
odgode jesu li se promijenile okolnosti. U
postupku posvojenja javnost je isključena.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi
propisat će metode kojima će se utvrditi
podobnost za posvojenje i način izrade
mišljenja o podobnosti. Mišljenje sadrži
psihološku obradu potencijalnih posvojitelja te
socio-amnestičke podatke. Bit će odlučujuće u
prosudbi da li se takve osobe uopće mogu
pojaviti kao pretendenti za posvojenje. Njegov
sadržaj će olakšati rad CZSS koji je nadležan
provesti postupak posvojenja. To mišljenje će
biti jamstvo kavalitete kasnijeg
posvojiteljskog odnosa. Može ga se
nadopunjavati I mijenjati u slučaju promjene
okolnosti.
CZSS mora pribaviti I određenu
dokumentaciju koja svjedoči o ispunjenim
pretpostavkama na strani posvojitelja.
SREDIŠNJA FAZA POSTUPKA
Pristanak na posvojenje roditelj može dati
centru za socijalnu skrb i prije pokretanja
postupka posvojenja, ali tek kada dijete navrši
šest tjedana života.
Radi se o pristanku na posvojenje od strane
njemu nepoznatih posvojitelja. U pravnoj
43
teoriji takav način pristanka naziva se bianco
pristanak za posvojenje.
Kad dijete posvaja očuh bračni drug je stranka
u postupku, a drugi roditelj nakon isteka roka
od 30 dana u kojem može odustati od
pristanka na posvojenje prestaje biti strankom
u postupku. Posvojenjem prestaju međusobna
prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih
srodnika.
PRISTANAK DJETETA
Dijete starije od 12.g, koje je sposobno
shvatiti značenje posvojenja, daje svoj
pristanak na posvojenje. Ono taj pristanak daje
bez nazočnosti roditelja I osoba koje ga žele
posvojiti. Takvo opredjeljenje hrvatskog
zakonodavca motivirano je težnjom da se
uspostave stvarne želje djeteta.
Europska konvencija o posvojenju djece ne
zahtjeva djetetovo suodlučivanje o posvojenju,
već samo njegovo mišljenje o predloženom
posvojenju.
Konvencija UN o pravima djeteta pridaje
posebno značenje pravu djeteta na
suodlučivanje o svim pitanjima koja su u vezi
s njim, s tim što se djetetu posvećuje dužna
pažnja u skladu s njegovim godinama života I
njegovom zrelošću.
Europska konvencija o ostvarivanju prava
djeteta polazi od prava djeteta na izražavanje
vlastitog mišljenja I prava na odgovarajuću
informaciju, te uvažavanje pogleda I mišljenje
djeteta o problemima koji ga se tiču.
DONOŠENJE ODLUKE O POSVOJENJU
U postupku posvojenja centar za socijalnu
skrb upoznat će posvojitelje s pravom djeteta
da od posvojitelja dozna da je posvojeno.
Centar za socijalnu skrb savjetovat će
posvojiteljima da kažu djetetu najkasnije do
sedme godine života da je posvojeno, a ako je
starije dobi, odmah nakon zasnivanja
posvojenja.
ODLUKA O POSVOJENJU
Izreka odluke centra za socijalnu skrb
kojom se zasniva posvojenje sadrži:
– za posvojenika: osobno ime, datum i mjesto
rođenja, državljanstvo, narodnost, godinu i
redni broj upisa u matici rođenih, osobno ime i
adresu roditelja,
– za posvojitelje: osobno ime, datum i mjesto
rođenja te adresu,
– određenje da se posvojitelji upisuju,
odnosno ne upisuju kao roditelji.
Ako je zasnivanjem posvojenja došlo do
promjene osobnih podataka posvojenika
izreka odluke sadrži i nove podatke o
učincima posvojenja.
Protiv odluke o posvojenju stranka može
podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana
primitka odluke.
Posvojenje je zasnovano kad odluka o
posvojenju postane pravomoćna.
Nakon 8 dana ako nema žalbe odluka o
posvojenju postaje pravomoćna!!!
Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćnu
odluku o posvojenju odmah dostaviti
nadležnom matičaru radi upisa u maticu
rođenih djeteta.
Ministar nadležan za poslove uprave propisat
će način upisa posvojenja u maticu rođenih.
PODACI O POSVOJENJU SU
SLUŽBENA TAJNA!!!!
Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili
na drugi način
učini pristupačnim podatke koji su službena
tajna ili pribavi takve podatke s ciljem da ih
preda nepozvanoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do
tri godine.
Ako je kazneno djelo počinjeno iz
koristoljublja ili ako je riječ o vrlo tajnim
podacima ili ako je djelo počinjeno da bi se
podaci objavili ili uporabili u stranoj državi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od
jedne do deset godina.
Ako je kazneno djelo počinjeno iz nehaja,
44
počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do jedne godine.
UČINCI POSVOJENJA
Posvojenjem nastaje između posvojitelja i
njegovih srodnika te posvojenika i njegovih
potomaka neraskidiv odnos srodstva i sva
prava i dužnosti koja iz toga proizlaze
Pravomoćnošću odluke o posvojenju prestaje
roditeljska skrb roditellja nad djetetom,
posvojitelji stječu pravo na roditeljsku skrb.
Glede nasljednopravnih učinaka posvojenje je
izjednačeno sa srodničkom i roditeljskom
vezom.
Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci
stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja,
njegovih krvnih srodnika i srodnika po
posvojenju.
Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni
srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo
nasljeđivanja posvojenika i njegovih
potomaka.
Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja
posvojenika prema njegovim roditeljima i
drugim krvnim srodnicima, osim prema
roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te
prema krvnim srodnicima i srodnicima po
posvojenju toga roditelja.
Pitanje osobnog imena posvojenika uređeno je
Zakonom o osobnom imenu I Obiteljskim
zakonom. ObZ propisuje da posvojitelji
određuju osobno ime posvojenika. Osobno
ime djeteta posvojitelji određuju sporazumno
te posvojenik dobiva zajedničko prezime
svojih posvojitelja. Ukoliko oni nemaju
zajedničko prezime, prezime posvojenika će
se urediti u skladu sa Zakonom o osobnom
imenu na temelju kojeg roditelji mogu
odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba
roditelja. Posvojenik može zadržati ime I
prezime koje je imao prije zasnivanja
posvojenja ili svojem prezimenu dodati
prezime posvojitelja ako CZSS utvrdi da je to
u interesu djeteta. Ako je posvojenik stariji od
12 godina za promjenu osobnog imena
potreban je I njegov pristanak.
Posvojenik stječe pravo na državljanstvo ,
dijete stranog državljanstva stječe hrvatsko
svojih posvojitelja
U maticu rođenih posvojitelji se upisuju kao
roditelji posvojčeta (u bilješki na izvodu iz
matice rođenih ne smiju se iskazivati:
prethodno ime djeteta, podaci prirodnih
roditelja, prethodno državljanstvo i bilješka o
upisu posvojenja, iznimno ako je to u interesu
djeteta centar za ss može odrediti da se
posvojitelji ne upisuju kao roditelji.
Kad dijete posvaja samo jedna osoba tad u
izvodu iz matice na mjestu drugog roditelja
ostaje ime biološkog roditelja, bilo bi dobro da
se ti podaci ne iskazuju rješenjem czssa
Osporavanje majčinstva ili očinstva upisanog
na temelju posvojenja nije dopušteno
Posvojenje je neraskidivo- osim ako bi
tijekom postupka zasnivanja posvojenja došlo
do teških povreda proceduralne naravi, tada bi
došao u obzir poništaj posvojenja tada se
primjenjuju norme Zakona o općem upravnom
postupku.
U slučaju da se nakon posvojenja ispostavi da
je odluka o posvojenju temeljena na pogrešnoj
procjeni czssa, a ispunjene su pretpostavke za
izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti
djeteta sud može posvojitelje lišiti roditeljske
skrbi te se dijete može ponovno posvojiti ali
od drugih osoba
SKRBNIŠTVO
Skrbištvo je pravni institut kojeg je svrha
zaštita djece bez roditeljske skrbi, punoljetnih
osoba koje nisu sposobne brinuti o sebi ili
nisu u mogućnosti štititi svoja prava i interese
i osoba koje iz drugih razloga nisu u
mogućnosti štititi svoja prava i interese.
Svaka osoba kad se rodi stječe pravnu
sposobnost- sposobnost da bude subjekt u
pravnom prometu i ima je sve do smrti bez
obzira je li sposobna ili nije brinuti se o
svojim pravima i interesima. To znači da
postaje nositeljem prava i dužnosti koje joj
45
priznaje određeni poredak – pravo vlasništva,
iz zdravstvenog ili socijalnog osiguranja,
porezni obveznik, itd.
Poslovna sposobnost – sposobnost davanja
pravno relevantnih izjava volje kojima se
izazivaju promjene u pravnom prometu –
sklapanje ugovora, pokretanje postupka glede
osobnih stanja, itd.Stječe se kasnije u pravilu
stjecanjem punoljetnosti. Ponekad neke osobe
imaju poslovnu sposobnost, ali su spriječene
štititi svoja prava i interese (npr. nepoznato
boravište).
SKRBNIK je osoba koja je rješenjem CZSS, a
iznimno drugog nadležnog tijela, postavljena
za skrbnika nakon
što je utvrđeno da ima osobine I sposobnosti
za obavljanje odgovorne skrbničke dužnosti te
je pristala biti skrbnikom.
ŠTIĆENIK je maloljetna ili punoljetna osoba
koja je pod skrbništvom, odn osoba o čijim se
pravima i interesima brine skrbnik.
OSNOVNA NAČELA SKRBNIŠTVA
U domaćem pravu izvode se iz ustavnih i
zakonskih odredbi. To su načela:
• primjerene skrbičke zaštite djeteta bez
roditeljske skrbi te odrasle osobe s
duševnim smetnjama
• društvene skrbi za osobe koje nisu u
stanju brinuti se o svojim pravima i
interesima.
Obiteljski zakin naglašava da skrbnička zaštita
mora biti primjerena i individualizirana.
Skrbičku zaštitu dužan je centar za ss pružati
po službenoj dužnosti.
Društvena priroda instituta skrbništva ogleda
se na više načina. Odražava se ustavnom
odredbom prema kojoj je dužnost svih da štite
djecu I nemoćne osobe te obiteljskopravnim
propisom kojim se obvezuje najširi krug osoba
I institucija da upozore nadležna tijela na
potrebu zaštite djece.
Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu
skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o
svim oblicima zanemarivanja ili zlostavljanja
djeteta. Svatko je dužan obavijestiti CZSS o
potrebi pružabja zaštite punoljetnim osobama
koje nisu u stanju brinuti se o svojim pravima
I interesima, a zdravstvene su osobe dužne na
zahtjev CZSS ili po službenoj dužnosti
dostaviti podatke CZSS o duševnim
smetnjama I drugim uzrocima zbog kojih se
osoba nije u stanju brinuti o svojim pravima I
interesima.
Mjesno nadležan CZSS mora pokrenuti
postupak za stavljanje pod skrbništvo I
imenovanje skrbnika ex officio, a obavijest o
tome da neku osobu treba staviti pod
skrbništvo dužni su mu dostaviti matičar,
pravosudna tijela, druga državna tijela I tijela
lokalne samouprave, bračni drug, srodnici te
drugi članovi kućanstva I zdravstvene
ustanove.
Sud je ovlašten ex officio pokrenuti postupak
za lišenje poslovne sposobnosti.
STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST ZA
PROVOĐENJE SKRBNIŠTVA
Stvarno nadležno tijelo za provođenje
skrbništva je CZSS. Czss je javna ustanova,
osniva ga RH rješenjem ministarstva socijalne
skrbi, osniva se za područje jedne ili više
općina ili gradova na području iste županije ili
Grada Zagreba, i može imati više podružnica.
Czss je prvostupanjsko tijelo- pri
odlučivanju o pojedinim pravima iz socijalne
skrbi primjenjivat će se Zakon o općem
upravnom postupku – zato što taj propis pruža
postupovna jamstva zaštite građana o čijim se
pravima odlučuje ulaganjem žalbe
ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, a
može se voditi i upravni spor.
MJESNA NADLEŽNOST
CZSS-a određuje se prema prebivalištu ili
boravištu osobe koja je pod skrbništvom,
koju treba staviti pod skrbništvo ili kojoj
treba imenovati skrbnika za poseban
slučaj.
Ako štićenik promijeni prebivalište, mijenja se
i mjesna nadležnost centra.
46
Posebna pravila o mjesnoj nadležnosti za
maloljetno dijete propisuje Zakon o
socijalnoj skrbi, nadležnost se veže uz mjesto
prebivališta roditelja uvažavajući okolnost
kako je pri pružanju zaštite često potrebno
raditi i s roditeljima djeteta kako bi ih se
osposobilo za ponovno preuzimanje skrbi o
djetetu.
OVLASTI CZSS PRI PRUŽANJU
SKRBNIČKE ZAŠTITE
Skrbničku zaštitu CZSS primjenjuje tako
da:
• Provodi skrbništvo
• Donosi rješenje o stavljanju pod
skrništvo maloljetne osobe
• Pokreće postupak za lišenje, kao i za
vraćanje poslovne sposobnosti te
sudjeluje u njemu
• Donosi rješenje o stavljanju pod
skrbništvo osobe lišene poslovne
sposobnosti ili rješenje o roditeljskoj
skrbi nakon punoljetnosti
• Imenuje posebnog skrbnika kad je to
predviđeno zakonom
• Imenuje skrbnika ili sam obavlja
dužnost skrbnika
• Nadzire rad skrbnika i pomaže mu pri
obavljanju dužnosti skrbnika
• Daje odobrenje za pravne poslove koji
prelaze granice redovnog poslovanja te
za poduzimanje važnijih mjera koje se
odnose na osobu štićenika
• Određuje naknadu skrbniku
• Ispituje pritužbe na rad skrbnika
• Utvrđuje iznos štete koju je skrbnik
nanio štićeniku, ima pravo zatražiti
naknadu te pokrenuti sudski postupak
za naknadu štete
• Vodi očevidnike o osobama pod
skrništvom i njihovoj imovini
METODE RADA CZSS
Centar mora primjenjivati metode stručnog
rada, a one će ovisiti o okolnostima pojedinog
slučaja te o obliku obiteljskopravne zaštite.
Poželjan je interdisciplinaran pristup radi
zaštite osoba koje nisu sposobne brinuti o
zaštiti svojih prava I interesa zbog
maloljetnosti, duševnih smetnji ili
nesposobnosti za rasuđivanje. Jedno od
osnovnih načela je društvena zaštita koja
pretpostavlja suradnju svih tijela koja su
uključena u skrbničku zaštitu (npr.centar,sud,
matičar).
Surađivati moraju I zdravstvene ustanove jer
ih ObZ obvezuje na suradnju s CZSS, posebno
u vezi s obavještavanjem o potrebi stavljanja
pod skrbništvo.
Kad se odlučuje o temeljnim slobodama I
pravima mora se poštivati načelo zakonitosti,
a pravna zaštita mora se pružiti u razumnom
roku.
Pri primjeni obiteljskog zakonodavstva
zaposleni u CZSS moraju poštovati osobnost
korisnika, njegovo dostojanstvo i
nepovredivost osobnog i obiteljskog života.
Sve što su službeno saznali dužni su čuvati
kao profesionalnu tajnu.
Osim formalnopravnog postupanja CZSS
ovlašten je koristiti usluge savjetovanja koje
mogu biti dragocjene u smislu prevencije i
obiteljske terapije.
VRSTE SKRBNIKA
Prema tome tko obavlja poslove skrbništva
♣ posredno- preko imenovanog skrbnika
♣ neposredno- skrbnik djelatnik centra
Prema tome kome se pruža skrbnička
zaštita:
• Skrbništvo za maloljetne,
• punoljetne,
• za poseban slučaj.
NEPOSREDNO SKRBNIŠTVO CZSS
primjenit će kad procjeni da su okolnosti
slučaja takve da je za dobrobit štićenika da
poslove skrbnika obavlja netko od djelatnika
CZSS.
47
Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj
niti službenik koji obavlja pravne poslove
skrbništva u tom centru.
Osobitost je neposrednog skrbništva da
skrbnik ne mora dati pristanak na svoje
imenovanje.
Posredno skrbništvo provodi se preko
imenovanog skrbnika, fizičke osobe, koja
svoje dužnosti obavlja na temelju rješenja o
postavljanju skrbnika.
VRSTE SKRBNIKA
• individualni skrbnik
• posebni skrbnik
• kolizijski skrbnik
• privremeni zastupnik
Individualni skrbnik – skrbnik imenovan
jednoj osobi za cjelokupnu brigu o njezinim
pravima i interesima. U slučaju da takav
skrbnik ima više štićenika i dalje se smatra
individualnim skrbnikom svakog od njih
Poseban skrbnik- koji se imenuje za
poduzimanje pojedinih pravnih radnji ili
poslova. Poseban skrbnik može se imenovati
osobi kad postoji sukob interesa između nje i
njezinog zakonskog zastupnika, kad postoji
sukob interesa između više osoba koje zastupa
isti zakonski zastupnik, kad štićenik ima
nekretnine na području nekog drugog czssa,
kad osobi najmanje tri mjeseca nije poznato
boravište ili nije dostupna a nije ostavila
opunomoćenika. I tijelo pred kojim se vodi
postupak može u navedenim slučajevima
postaviti skrbnika no o tome je dužan
obavijestiti czss.
Kolizijski skrbnik – podvrsta skrbnika za
poseban slučaj, czss postavit će ga djetetu kad
su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti (u
sporovima o podrijetlu djeteta, postupcima
osporavanja majčinstva ili očinstva), kao i kad
su interesi više štićeniika u suprotnosti
Privremeni zastupnik – vrsta je skrbnika za
poseban slučaj, naziva se još i curator ad
litem ili ad actum, razlika između
privremenog zastupnika i skrbnika za poseban
slučaj je u tome što prvog postavlja nadležni
sud ili upravno tijelo u postupku, a drugog
czss. Postavlja se uvijek kad se vodi postupak
za lišenje poslovne sposobnosti, czss ga
postavlja i određuje ovlasti, ovlasti skrbnika
prestaju kad sud pravomoćno odluči da
činjenice ne ukazuju na potrebu lišenja
poslovne sposobnosti ili kad czss donese
odluku o imenovanju individualnog skrbnika
PRETPOSTAVKE ZA SKRBNIKA
• osoba koja ima osobine i sposobnosti
za obavljanje skrbništva
• osoba koja pristane biti skrbnikom
• osoba zaposlena u czssu- za to nije
potreban pristanak, ali ne ravnatelj
niti službenik koji obavlja pravne
poslove
IZBOR SKRBNIKA
Izbor osobe skrbnika zahtjevna je zadaća
CZSS.
Izbor skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva, odn
treba li imenovati posebnog skrbnika ili
individualnog skrbnika.
Ako treba imenovati individualnog skrbnika,
dobro je da ga CZSS potraži između osoba
bliskih štićeniku: srodnika, prijatelja, znanaca.
Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit
štićenika, centar za socijalnu skrb može
odlučiti da neposredno obavlja dužnost
skrbnika i u tu svrhu imenuje osobu zaposlenu
u tom centru. Skrbnikom ne može biti
imenovan ravnatelj niti službenik koji obavlja
pravne poslove skrbništva u tom centru.
Maloljetni štićenik koji je navršio petnaest
godina života i štićenik koji je djelomice lišen
poslovne sposobnosti imaju pravo izjaviti
žalbu na odluku o imenovanju odnosno
razrješenju skrbnika kao i na odluke u kojima
se odlučuje o njihovim pravima i dobrobiti.
Pretpostavke za imenovanje skrbnika
propisuje ObZ I određuje ih negativno.
Skrbnik ne može biti osoba:
1. koja je lišena roditeljske skrbi,
48
2. koja je lišena poslovne sposobnosti,
3. čiji su interesi u suprotnosti s interesima
štićenika,
4. od koje se, s obzirom na njezino
ponašanje i osobine te odnose sa
štićenikom, ne može očekivati da će
pravilno obavljati dužnosti skrbnika,
5. s kojom je štićenik sklopio ugovor o
doživotnom uzdržavanju,
6. s čijim je bračnim drugom štićenik
sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.
Osim tih pretpostavki podrazumjeva se da
skrbnik mora biti punoljetan I da mora imati
poslovnu sposobnost.
Činjenica da je netko već lišen roditeljske
skrbi, lišen poslovne sposobnosti, te da ima
neprikladno ponašanje čini potencijalnog
skrbnika nesposobnim za obavljanje skrbničke
dužnosti prema bilo kojem štićeniku pa ona
stoga apsolutno onemogućuje osobu da bude
skrbnik. Ostali primjeri su relativnog
značenja jer isključuju osobu od obavljanja
dužnosti skrbništva samo u odnosu prema
određenom štićeniku.
Dužnosti skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva
te potrebama pojedinog štićenika.
RJEŠENJEM O IMENOVANJU
SKRBNIKA određuju se dužnosti i prava
skrbnika ovisno o okolnosti pojedinog slučaja
i vrsti skrbništva.
DUŽNOSTI SKRBNIKA
Osnovne dužnosti skrbnika su:
• Svjesno se brinuti o osobi, pravima,
obvezama i dobrobiti štićenika
• Upravljati imovinom štićenika te
poduzimati mjere da se osoba osposobi
za samostalan život i rad
• Razmotriti mišljenje, želje i osjećaje
štićenika o pojedinoj važnoj mjeri prije
nego što je skrbnik poduzme
• Nastojati punoljetnog štićenika
uključiti u svakodnevan život i
slobodne aktivnosti ovisno o njegovom
zdravstvenom stanju i sposobnostima
Pojedine dužnosti skrbnika:
• Zastupati štićenika
• Poduzimati mjere za zaštitu štićenika
• Osigurati sredstva za životne potrebe
štićenika
• Kao roditelj svjesno se brinuti o
pravima maloljetnog štićenika
• Podnositi izvješće o radu i stanju
štićenikove imovine
Zastupanje štićenika može biti:
• u osobnim stvarima
• u imovinskim stvarima
• redovno
• izvanredno
U osobnim stvarima zastupanje štićenika
obuhvaća izjavljivanje volje koja se odnosi na
medicinske zahvate, prisilnu hospitalizaciju i
sl.
Strogo osobne izjave volje poput izjave volje
o sklapanju braka ili priznanja očinstva
skrbnik za štićenika u pravilu nije ovlašten
davati.
Zastupanje u imovinskim stvarima
obuhvaća sklapanje pravnih poslova,
sudjelovanje u postupcima u kojima se
odlučuje o imovinskim pravima i sl.
Redovito zastupanje skrbnik provodi
SAMOSTALNO, dok mu je za izvanredno
zastupanje štićenika potrebna suglasnost
CZSS.
ZAŠTITA OSOBNIH PRAVA
ŠTIĆENIKA
Zaštita osobe štićenika obuhvaća zaštitu
njegovih socijalnih i zdravstvenih prava,
osobnih prava štićenika, zaštitu njegovog
osobnog stanja.
Centar za socijalnu skrb donosi odluku o
stavljanju maloljetne osobe pod skrbništvo i
imenuje joj skrbnika.
Maloljetni štićenik odlukom centra za
socijalnu skrb povjerava se na čuvanje i
odgoj skrbniku, drugoj osobi,
udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili
pravnoj osobi koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi.
49
Skrbnik nije dužan živjeti sa štićenikom, no
nema zapreka da s njim živi ako je to za
štićenikovu dobrobit.
Centar za socijalnu skrb prati prilike u kojima
štićenik živi. Djelatnik centra za socijalnu skrb
dužan je najmanje dva puta godišnje obići
štićenika kao i kad to zatraži skrbnik odnosno
štićenik.
Skrbnik je ovlašten brinuti se da štićenik
ostvari zakonom predviđena prava iz
socijalne skrbi ako za to ima potrebe, a to su
savjetovanje, pomaganje u prevladavanju
posebnih teškoća, pomoć za uzdržavanje,
jednokratnu pomoć, pomoć za podmirenje
troškova stanovanja...
Za mjere koje se odnose na zdravstveno stanje
medicinski i zdravstveni propisi ovlašćuju
skrbnika da ima pravo izabrati između oblika
medicinskih intervencija itd.
Ovlast skrbnika da zastupa štićenika
ograničenog je dosega. Opće je pravilo da
podneske koji se tiču važnijih mjera skrbnik
može podnijeti samo uz odobrenje CZSS.
Osnovni kriterij da centar da odobrenje bit će
dobrobit štićenika.
Tužbu može za osobu potpuno lišenu poslovne
sposobnosti i osobu za koju je odlukom o
djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti
određeno da ne može poduzimati radnje koje
se tiču osobnih stanja, podnijeti njegov
skrbnik uz prethodno odobrenje centra za
socijalnu skrb.
PRIBAVLJANJE MATERIJALNIH
SREDSTAVA
Izdatci za životne potrebe štićenika
namiruju se iz:
1. štićenikovih prihoda,
2. sredstava dobivenih od osoba koje su po
zakonu dužne uzdržavati štićenika,
3. sredstava socijalne skrbi, sukladno
odredbama posebnog zakona,
4. štićenikove imovine,
5. drugih izvora.
Iznimno, ako je to za dobrobit štićenika,
izdatci za njegove životne potrebe mogu se,
prije sredstava socijalne skrbi, namiriti iz
štićenikove imovine koja ne služi za
zadovoljavanje osnovnih životnih potreba
štićenika i članova njegove obitelji.
Izdaci za životne troškove namiruju se prije
svega iz sredstava koja predstavljaju redoviti
ili privremeni prihod štićenika, a tek potom iz
štićenikove imovine.
Ovdje postoji iznimka od općeg pravila, a to je
da se za namirenje štićenikovih životnih
potreba zadire u njegovu imovinu tek nakon
iskorištenih sredstava socijalne skrbi u slučaju
kad štićenik ima veću imovinu. Štićenikovi
prihodi mogu potjecati od rada ili mirovine,
rente, najma nekretnine.
Maloljetni ili punoljetni štićenik ovlašteni su
tražiti uzdržavanje od osoba koje su ih po
zakonu dužne uzdržavati, a skrbnik je dužan
pokrenuti spor za uzdržavanje ako zakonski
obveznik uzdržavanja ne želi svoju obvezu
dragovoljno ispuniti.
Na kraju dolazi u obzir otuđenje štićenikove
imovine za što je potrebno odobrenje CZSS.
Drugi izvori prihoda mogli bi biti darovi,
ostvareno uzdržavanje na temelju sklopljenog
ugovora o doživotnom ili dosmrtnom
uzdržavanju I svi drugi izvori stečeni na
zakonom dopušten način.
UPRAVLJANJE IMOVINOM I
ZASTUPANJE U IMOVINSKIM
STVARIMA
Upravljanje imovinskim pravima poslovno
nesposobne osobe zahtjevna je dužnost, pa se
zahtijeva visok stupanj odgovornosti i
savjesnosti skrbnika.
Od skrbnika se očekuje da imovinom
50
upravlja kao dobar domaćin, odn da
imovinu očuva, a pomogućnosti i uveća, osim
ako umanjenje imovine nije nužno za dobrobit
štićenika.
Zastupanje u imovnskim stvarima jest
zastupanje štićenika prilikom sklapanja nekih
pravnih poslova ili u sudskim postupcima koji
su imovinske naravi.
Valjanost pravnih poslova koje sklapa
poslovno nesposobna osoba uređena je
Zakonom o obveznim odnosima.
Iznimka od zastupanja štićenika predviđena je
u Zakonu o nasljeđivanju koji sposobnost
odlučivanja ne veže uz formalno stanje, odn
lišenje poslovne sposobnosti, već uz faktičnu
sposobnost rasuđivanja.
Po toj odredbi smatra se da je oporučitelj u
trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za
rasuđivanje.
Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje
ako u tom trenutku nije bio sposoban shvatiti
značenje svojeg očitovanja i njegove
posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom
voljom toliko da postupa u skladu sa tim
znanjem.
Poslovanje imovinom može biti:
• redovito
• uzvanredno
Poslove redovitog upravljanja poduzima
skrbnik samostalno.
Poslove koji prelaze redovito poslovanje
imovinom skrbnik može poduzeti samo uz
odobrenje CZSS.
Skrbnik može uz prethodno odobrenje
centra za socijalnu skrb poduzeti posao koji
prelazi redovito poslovanje imovinom i
pravima štićenika, a osobito:
1. otuđiti ili opteretiti štićenikove nekretnine,
2. otuđiti iz štićenikove imovine pokretnine
veće vrijednosti,
3. raspolagati štićenikovim imovinskim
pravima.
Centar za socijalnu skrb u odluci o odobrenju
poslova određuje namjenu pribavljenih
sredstava i nadzire njihovu uporabu.
Djelatnik centra za socijalnu skrb i njegov
bračni drug ne mogu sa štićenikom sklopiti
ugovor o otuđenju ili opterećenju štićenikove
imovine.
NADZOR NAD RADOM SKRBNIKA
Skrbnik je dužan svakih šest mjeseci i kad to
zatraži CZSS podnijeti izvješće o svojem radu
i o stanju štićenikove imovine.
Skrbnik koji JE dužan uzdržavati štićenika
dužan je,
svake godine i kad to zatraži centar za
socijalnu skrb, podnijeti izvješće o svojem
radu i stanju štićenikove
imovine.
Izvješće podnosi se u pisanom obliku ili
usmeno na zapisnik.
U izvješću skrbnik mora navesti:
♣ Kako se brinuo o osobi štićenika i
♣ O zaštiti njegovih prava i dobrobiti, te
♣ Podatke o upravljanju i raspolaganju
štićenikovom imovinom,
♣ O prihodima i rashodima štićenika i
♣ Druge podatke značajne za osobu
štićenika u proteklom razdoblju.
U slučaju neposrednog skrbništva izvješće
podnosi osoba stručnom vijeću CZSS.
CZSS dužan je razmotriti izvješće skrbnika i u
slučaju potrebe poduzeti odgovarajuće mjere
radi zaštite dobrobiti štićenika.
Štićenik, njegov bračni drug, srodnici u ravnoj
lozi, pravosudna tijela, tijela državne uprave,
lokalne samouprave, socijalne, zdravstvene i
prosvjetne ustanove mogu podnijeti pritužbu
na rad skrbnika centru za socijalnu skrb.
Centar za socijalnu skrb ispituje osnovanost
pritužbe i poduzima zakonom određene mjere.
Osobe mogu podnijeti ministarstvu
nadležnom za poslove socijalne skrbi
pritužbu na rad centra za socijalnu skrb u svezi
51
s obavljanjem pojedinih skrbničkih poslova.
Ako je pritužba osnovana, ministarstvo daje
upute centru za socijalnu skrb kako treba
postupiti i određuje rok u kojem je dužan
dostaviti obavijest o poduzetim radnjama.
ODGOVORNOST SKRBNIKA
U slučaju utvrđenih nepravilnosti u radu
skrbnika moguća je:
• materijalna odgovornost skrbnika
• kaznena odgovornost skrbnika
• poduzimanje mjera CZSS prema
skrbniku
• razrješenje skrbnika i imenovanje
novog skrbnika
MATERIJALNA ODGOVORNOST
SKRBNIKA
Skrbnik je materijalno odgovoran za štetu
u dva slučaja:
• Kad skrivljeno nanese štetu štićeniku
• Kad osoba koja je pod skrbništvom
nanese štetu trećoj osobi
U pravilu za štetu koju uzrokuje njegov
štićenik odgovara sam skrbnik I to ako je u
vrijeme počinjenja štete štićenik bio ili trebao
biti pod skrbnikovim nadzorom.
Odgovornosti za počinjenu štetu skrbnik se
može osloboditi ako dokaže da je nadzor
obavljao na način na koji je obvezan ili da bi
šteta nastala I pri brižljivom obavljanju
nadzora. Skrbnik odgovara za štetu koju je
skrivio u obavljanju svojih dužnosti.
Centar za socijalnu skrb utvrdit će iznos štete i
pozvati skrbnika da je u određenom roku
naknadi, te istovremeno podnijeti zahtjev sudu
da se štićenikova tražbina osigura na
skrbnikovoj imovini.
Ako skrbnik u određenom roku ne naknadi
štetu, centar za socijalnu skrb će izravno ili
preko posebnog skrbnika podnijeti tužbu za
naknadu štete.
Radi zaštite štićenikovih prava koja su
povrijeđena nepravilnim skrbnikovim radom,
centar za socijalnu skrb dužan je prema
skrbniku poduzeti i druge mjere predviđene
zakonom.
KAZNENA ODGOVORNOST SKRBNIKA
Kazneno odgovara za ponašanja određena
Kaznenim zakonom koja vrijeđaju osobna ili
imovinska prava štićenika. Zlouporaba
povjerenja djelo je koje nastaje ako
zlouporabi zakonom ili ugovorom dane ovlasti
i time ošteti osobu čije interese zastupa za što
je kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine.
Kažnjivo je i propuštanje izvršavanja dužnosti
i zlouporaba ovlasti.
Zaštita osobnih interesa maloljetnog
štićenika su dva kaznena djela:
1. zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili
maloljetne osobe,
2. izvanbračni život s maloljetnom
osobom
PRAVA SKRBNIKA
Skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu,
ovisno o njegovu radu i zalaganju u zaštiti
štićenikovih prava i dobrobiti.
Pravo na naknadu nema skrbnik koji je dužan
uzdržavati štićenika. Skrbnik ima pravo na
naknadu opravdanih troškova koju mu odobri
CZSS, ako se time ne ugrožava podmirenje
osnovnih životnih potreba štićenika.
Skrbnik zaposlen u CZSS ima pravo na
mjesečnu naknadu za poslove skrbništva koje
uz posebno odobrenje ravnatelja obavlja izvan
uredovnog vremena.
PRESTANAK DUŽNOSTI SKRBNIKA
Skrbnik preuzima skrbničke dužnosti u
trenutku kad rješenje CZSS o imenovanju
skrbnika postane pravomoćno.
Do prestanka dužnosti dolazi:
• smrću skrbnika
• razrješenjem skrbnika dužnosti
• prestankom skrbništva.
Razlozi za razriješenje skrbnika:
• Da je nemaran
• Da ugrožava štićenikove interese
52
 • Da zlorabi svoje ovlasti
• Ako ocijeni da bi za štićenika bilo
korisnije imenovati drugog skrbnika
• Na zahtjev skrbnika
U svim tim slučajevima CZSS će bez odgode
štićeniku imenovati novog skrbnika.
Drugi je slučajrazrješenja kad skrbnik više ne
želi ispunjavati skrbničke dužnosti te preda
zahtjev za razrješenje.
Rok od 2 mj postavljen je da se CZSS pruži
dovoljno vremena da pronađe drugu osobu
koja će biti voljna preuzeti skrbničke dužnosti.
U slučaju promjene skrbnika centar za
socijalnu skrb će zatražiti izvješće
dosadašnjeg skrbnika i odrediti rok u kojem
treba obaviti primopredaju dužnosti.
O primopredaji se sastavlja zapisnik u
nazočnosti službenika centra za socijalnu skrb,
obaju skrbnika i štićenika, ako je on sposoban
shvatiti o čemu se radi.
Ako dosadašnji skrbnik nije podnio izvješće
ili nije u mogućnosti biti nazočan primopredaji
dužnosti, centar za socijalnu skrb upoznat će
novog skrbnika s osobnim i imovinskim
stanjem štićenika.
U slučaju prestanka skrbništva centar za
socijalnu skrb pozvat će skrbnika da u
određenom roku podnese izvješće o svojem
radu i stanju štićenikove imovine, te da preda
imovinu na upravljanje štićeniku ili njegovu
roditelju ili posvojitelju. Predaja se obavlja u
nazočnosti skrbnika, štićenika, roditelja ili
posvojitelja i službenika centra za socijalnu
skrb, o čemu se sastavlja zapisnik.
SKRBNIŠTVO ZA MALOLJETNE
OSOBE
Pod skrbništvo će se staviti maloljetna osoba
čiji su roditelji
ČINJENIČNE OKOLNOSTI NA STRANI
RODITELJA:
• UMRLI,
• NESTALI,
• NEPOZNATI
• ODSUTNI
• SPRIJEČENI, ODN U
NEMOGUĆNOSTI BRINUTI SE
ZA SVOJU DJECU
PRAVNE SU PRIRODE:
• Nepoznato boravište roditelja
• Lišenje poslovne sposobnosti
• Lišenje roditeljske skrbi
• Maloljetnost roditelja
Ove pretpostavke znače za CZSS kad stavlja
dijete pod skrbništvo da tu nema dvojbi, a za
roditelje znače jasnoću u prepoznatljivosti
njihovih nedostataka u roditeljskoj skrbi koje
će rezultirati društvenom skrbi za njihovo
maloljetno dijete.
DUŽNOSTI I PRAVA SKRBNIKA
MALOLJETNOG ŠTIĆENIKA
Skrbnik maloljetnog štićenika obavlja
većinu dužnosti i prava iz sadržaja roditeljske
skrbi.
Njegove su dužnosti i prava da savjesno brine
o djetetovim pravima, zdravlju, odgoju i
obrazovanju «kao roditelj»
Ako se dijete nalazi u ustanovi socijalne skrbi
ili kod udomitelja dužnost skrbnika je
posjećivati, brinuti o zdravlju, odgoju i
obrazovanju štićenika.
Skrbnik brine o obrazovanju svog maloljetnog
štićenika.
Njegova je ovlast da:
• Odluči o izboru i promjeni škole i
zanimanja štićenika
• Odluči o prekidu školovanja
• Odluči o zapošljavanju maloljetnog
štićenika
Skrbnik može poduzimati važnije mjere u
pogledu osobe maloljetnog štićenika, a osobito
u pogledu zdravlja, isprava o osobnom stanju i
drugih osobnih prava i interesa maloljetnog
53
štićenika.
Zastupa maloljetnog štićenika kao i roditelj,
redovno upravljanje imovinom samostalno, za
otuđivanje ili opterećenje nekretnina –potvrda
czssa
Podnosi izviješće svakih 6 mjeseci pismeno ili
usmeno na zapisnik.
Ima pravo na mjesečnu naknadu o čijoj visini
odlučuje czss prema vlastitoj prosudbi, osim
onih skrbnika koji su dužni uzdržavati
štićenika- razlog je načelo obiteljske
solidarnosti
SKRBNIŠTVO NAD MALOLJETNOM
OSOBOM PRESTAJE:
• Stjecanjem poslovne sposobnosti,
posvojenjem ili prestankom razloga
zbog kojeg je stavljen pod skrbništvo
• Smrću skrbnika
• Razrješenjem skrbnika dužnosti
Pravomoćna odluka o prestanku skrbništva
dostavlja se matičaru i zemljišnoknjižnom
odjelu općinskog suda radi zabilježbe.
SKRBNIŠTVO ZA OSOBE LIŠENE
POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Poslovna sposobnost
• stječe se punoljetnošću,
• sklapanjem braka prije punoljetnosti s
navršenih 16 godina nakon provedenog
izvanparničnog postupka za dopuštenje
sklapanja braka,
• odlukom izvnp. Suda u slučaju da je
maloljetnik postao roditelj a da je
stariji od 16 godina
Razlozi za lišenje poslovne sposobnosti
• činjenice ili stanja zbog kojih osoba
nije sposobna sama skrbiti za sebe,
svoja prava i interese
• institut lišenja p.s.postoji radi zaštite
osoba koje nisu sposobne odgovorno
nastupati u pravnom prometu uz
određivanje skrbništva
• najčešće su razlozi povezani s
određenim problemima normalnog
psihičlkog funkcioniranja osobe, rjeđe
s problemima tjelesnog zdravlja
• OZ kao uzroke navodi duševne
smetnje i druge uzroke
• Zakon o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama definira pojam osobe s
duševnim smetnjama: 1.duševno
bolesna osoba, .
2. osoba s duševnim poremećajem,
3. nedovoljno duševno razvijena
osoba,
4. ovisnik o alkoholu ili drogama ili
5. osoba s drugim duševnim
smetnjama
POSTUPAK ZA LIŠENJE POSLOVNE
SPOSOBNOSTI
O lišenju poslovne sposobnosti odlučuje sud
u izvanparničnom postupku!
Postupak može prijedlogom pokrenuti:
• CZSS
• Bračni drug osobe o kojoj se vodi
postupak
• Krvni srodnici u ravnoj lozi
• Brat ili sestra
• Sud ex officio
Ako sud tijekom postupka posumnja da
stranka nije sposobna sama se brinuti o svojim
pravima i interesima i da bi je zbog toga
trebalo lišiti poslovne sposobnosti i postaviti
joj skrbnika, izvijestit će o tome centar za
socijalnu skrb i nadležni sud radi pokretanja
odgovarajućeg postupka.
U prijedlogu za pokretanje postupka treba
navesti činjenice na kojima se temelji
prijedlog i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.
Sud može pozvati podnositelje prijedloga da
podnesu pisani nalaz i mišljenje liječnika ili
drugu ispravu koja upućuje da se osoba nije
sposobna brinuti o osobnim potrebama,
pravima i interesima ili da ona ugrožava prava
i interese drugih osoba.
54
Osobu o kojoj se provodi postupak za lišenje
poslovne sposobnosti treba, po nalogu suda,
pregledati liječnik koji će o rezultatima
pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.
Osobi koja se lišava poslovne sposobnosti
posebnog skrbnika postavlja CZSS. Njegova
funkcija ograničena je na zaštitu intetresa
štićenika. Poseban skrbnik svoju funkciju
obavlja samo tijekom postupka lišavanja
poslovne sposobnosti. Prestanak dužnosti
posebnog skrbnika ovisi o tome da li je došlo
do lišenja poslovne sposobnosti osobe kojoj je
bio postavljan kao privremeni skrbnik. Razlozi
za postavljanje skrbnika osobi za koju se vodi
postupak lišenja poslovne sposobnosti je u
potrebi posebne zaštite osobe koja se nije u
stanju brinuti za svoja prava I interese uopće.
Opseg dužnosti posebnog skrbnika odredit će
CZSS svojim rješenjem, a one će trajati do
konačnosti rješenja o stavljanju iste osobe pod
skrbništvo ili produženu roditeljsku skrb ili do
pravomoćnosti sudske osobe kojom je
utvrđeno da osobu ne treba lišiti poslovne
sposobnosti.
Ako utvrdi da neku osobu treba djelomice
lišiti poslovne sposobnosti zbog zloporabe
sredstava ovisnosti, sud može zastati s
postupkom i odgoditi donošenje odluke, ako
se ta osoba podvrgla liječenju u zdravstvenoj
ustanovi.
Odluka suda o lišenju poslovne sposobnosti
dostavlja se stranci koja je podnijela prijedlog
za pokretanje postupka, osobi koja se lišava
poslovne sposobnosti, njezinom skrbniku i
centru za socijalnu skrb.
Sud ne mora odluku dostaviti osobi koja se
lišava poslovne sposobnosti, ako ona ne može
shvatiti značenje i pravne posljedice odluke ili
ako bi to bilo štetno za njezino zdravlje.
Sud će po službenoj dužnosti obavijestiti
centar za socijalnu skrb o pravomoćnosti
odluke o lišenju poslovne sposobnosti,
odnosno o nastanku pravnih posljedica te
odluke kad te posljedice nastaju prije
pravomoćnosti.
DUŽNOSTI SKRBNIKA OSOBE LIŠENE
POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Skrbnik je dužan savjesno se brinuti o osobi,
pravima, obvezama i dobrobiti štićenika,
upravljati njegovom imovinom te poduzimati
mjere da se osoba osposobi za samostalan
život i rad.
Za poduzimanje važnijih mjera glede osobe,
osobnog stanja ili zdravlja štićenika skrbniku
je potrebno prethodno odobrenje centra za
socijalnu skrb.
Punoljetni štićenik se može smjestiti prema
ZSS I izvan vlastite obitelji I to u
udomiteljsku obitelj, u dom socijalne skrbi I u
druge oblike smještaja različitih vjerskih
zajednica, društava, udruga, fizičkih I pravnih
osoba. Također se punoljetni štićenik ukoliko
je lišen poslovne sposobnisti I ako je duševno
bolestan može smjestiti u psihijatrijsku
ustanovu. Smještaj štićenika u psihijatrijsku
ustanovu može biti dobrovoljan, uz njegov
pristanak ili pristanak zakonskog zastupnika
ili CZSS ako štićenik nije sposoban dati
pristanak.
Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu
Psihijatrijska ustanova je dužna u roku od 12
sati od donošenja odluke o prisilnom
zadržavanju obavijestiti županijski sud, czss i
zakonskog zastupnika te osobe.
Sudac pojedinac u izvanparničnom postupku
donosi konačno rješenje o nastavku prisilnog
zadržavanja i to u roku od 72 sata od primitka
obavijesti uz obvezu da osobi postavi
punomoćnika-odvjetnika te da je posjeti u
ustanovi i s njom obavi razgovor.
Psihijatar-sudski vještak izdaje stručno
mišljenje bez kojeg se ne može donijeti
rješenje o prisilnom zadržavanju.
Javnost je u tom postupku isključena, rješenje
se mora izraditi u roku od 8 dana, a prisilni
smještaj ne može trajati dulje od 30 dana.
55
RODITELJSKA SKRB NAKON
PUNOLJETNOSTI
Zbrinjavanje osoba s duševnim smetnjama ili
tjelesnim smetnjama moguće je institutom
roditeljske skrbi nakon punoljetnosti. Da bi
CZSS odlučio o tome preduvjet je da takva
osoba ima roditelje koji su sposobni I koji
pristanu skrbiti o svom djetetu I nakon
punoljetnosti. Preduvjet je također da roditelji
nisu lišeni roditeljske skrbi I da imaju
poslovnu sposobnost. CZSS može odlučiti da
samo jedan ili oba roditelja imaju status
roditelja produžene roditeljske skrbi. U praksi
se institutom roditeljske skrbi nakon
punoljetnosti osobito koriste roditelji djece
koja su u djetinjstvu osobito bila djeca s
tzv.posebnim potrebama jer time ostvaruju
neke povlastice iz radnog I socijalnog prava.
postupak utvrđivanja skrbi nakon
punoljetnosti pokreće se na prijedlog roditelja.
Roditelji su I dalje obvezni institutom prava I
dužnosti roditelja pa će za njih vrijediti sve
odredbe koje im zakon namjenjuje kao da
imaju maloljetnu djecu.
SKRBNIŠTVO ZA POSEBNE
SLUČAJEVE
Punoljetnoj osobi postavlja se poseban skrbnik
kad ona nije sama odredila opunomoćenika
koji bi je na temelju ugovora o zastupanju
mogao zastupati. Postavlja ga CZSS u
slijedećim slučajevima:
• Kad se vodi postupak lišenja njezine
poslovne sposobnosti
• Kad je nepoznatog boravišta najmanje
3 mjeseca
• Kad je nedostupna
• U imovinskim postupcima ili
sporovima u slučaju postojanja sukoba
interesa skrbnika I štićenika, ili
štićenika I skrbnikova bliskog srodnika
ili bračnog druga
• Kad postoji spor između više štićenika
istog skrbnika ili kad oni trebaju
međusobno sklopiti pravni posao
• U drugim slučajevima koji se odnose
na zaštitu imovine nepoznatog
vlasnika, zaštitu osobe tjelesnog
invalida koja nije imenovala
punomoćnika, zaštitu odsutnog stranog
državljanina ili apatrida te osobe na
izdržavanju zatvorske kazne.
Maloljetnoj osobi poseban skrbnik se
postavlja u slučaju:
• Kad je dijete tužitelj u sporu radi
osporavanja majčinstva ili očinstva
• Kad se vodi izvanparnični postupak
oduzimanju roditelju prava da živi
sa svojim djetetom i da ga odgaja
• U slučaju povjeravanja djeteta s
poremećajima u ponašanju u
ustanovu za socijalnu skrb
• U slučaju lišenja roditeljske skrbi
• U slučaju postojanja sukoba interesa
između djeteta i roditelja u
imovinskim postupcima ili
sporovima
• Pri međusobnom sklapanju pravnih
poslova djeteta i roditelja
• U slučaju postojanja spora ili
sklapanja pravnog posla između
braće i sestara, te polubraće i
polusestara nad kojima isti roditelj
ostvaruje roditeljsku skrb
• Djetetu strancu koje se bez
zakonskog zastupnika zatekne na
području RH
• U drugim slučajevima suprotnosti
interesa djeteta i roditelja
UZDRŽAVANJE
Uzdržavanje je obiteljskopravna ustanova
koja se temelji na jednom od osnovnih
načela obiteljskog prava – načelu
uzajamnog pomaganja svih članova obitelji
(NAČELO OBITELJSKE
SOLIDARNOSTI)!
PREMA ZAKONU O SOCIJALNOJ
SKRBI „svatko je dužan brinuti se za
zadovoljavanje svojih životnih potreba i
potreba osoba koje je po zakonu ili po
drugoj pravnoj ustanovi dužan
uzdržavati.“
56
„Svatko je svojim radom, prihodima i
imovinom dužan pridonositi sprječavanju, UZDRŽAVANJE je ustanova obiteljskog
otklanjanju ili ublažavanju vlastite prava koja je osobne i imovinske naravi, a
socijalne ugroženosti, kao i socijalne ujedno i pravo koje pojedinim subjektima
ugroženosti članova obitelji koji se ne mogu obiteljskog prava pripada po zakonu u
sami o sebi brinuti“ odnosu na zakonom određene članove
Pravo na pomoć za uzdržavanje nema samac obitelji.
niti član obitelji koji...“ne želi tražiti
uzdržavanje od osobe koja ga je dužna Prema ObZ Uzdržavanje je dužnost i pravo
uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim roditelja i djece, bračnih drugova i
odnosima, osim ako CZSS utvrdi da zakonski izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj
obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti lozi, kada je to predviđeno ovim Zakonom.
davati uzdržavanje.
OSNOVNA NAČELA USTANOVE
Uzdržavanje je pravni učinak pojedinih UZDRŽAVANJA:
obiteljskopravnih odnosa, a zakonom se
može propisati da traje i nakon prestanka Iz ustavnih i zakonskih odredbi proizlazi da se
pojedinog oblika obiteljskopravnih odnosa uzdržavanje temelji na načelima:
(braka itd.) • Međusonog pomaganja članova obitelji
(načelo obiteljske solidarnosti)
Propisi koji se primjenjuju kao pravni • Osobite zaštite prava djeteta da ostvari
izvori za ustanovu uzdržavanja u RH su: uzdržavanje
• Određivanja iznosa uzdržavanja prema
USTAV RH potrebama primatelja i mogućnostima
MEĐUNARODNI Konvencija o pravima davatelja
MNOGOSTRANI djeteta, konvencija • Pravednosti
UGOVORI i UN-a o ostvarivanju
dvostrani ugovori alimentacijskih Prema načelu obiteljske solidarnosti od
s pojedinim zahtjeva u inozemstvu članova obitelji se zahtijeva da se međusobno
državama pomažu prije nego što od države zatraže
ObZ, Zakon o sredstva socijalne pomoći.
istospolnim Uzdržavanje se određuje uzimajući u obzir
ZAKONI zajednicama, zakon o potrebe primatelja i mogućnost davatelja
obveznim odnosima, uzdržavanja.
Zakon o parničnom Potrebe primatelja ovisit će o
postupku, Ovršni mnogobrojnim okolnostima:
zakon, KZ, Zakon o • njegovim prihodima
općem upravnom • mogućnostima stjecanja prihoda
postupku • zdravstvenom stanju
Pravilnik o načinu • troškovima školovanja
PROVEDBENI vođenja očevidnika • postojećem životnom standardu
PROPISI sudskih odluka o PRAVNA PRIRODA UZDRŽAVANJA
uzdržavanju i nagodba
sklopljenih u centru za Pravna priroda uzdržavanja prema
socijalnu skrb propisima obiteljskog prava:
• Uzdržavanje je zakonska obveza
• Uzdržavanje je strogo osobna obveza
„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i • Uzdržavanja se nitko ne može
školovati djecu te imaju pravo i slobodu da unaprijed odreći
samostalno odlučuju o odgoju djece.“ • Uzdržavanje kao pravo ne zastaruje

57
 • Uzdržavanje je privilegirano kod ovrhe
u odnosu prema ostalim tražbinama
• Primanja na temelju uzdržavanja
izuzeta su od ovrhe neke druge
tražbine
• Isplaćeno uzdržavanje se ne vraća
• Nemo pro praeterito allitur
UZDRŽAVANJE JE ZAKONSKA
OBVEZA: Sve osobe koje su se dužne
međusobno uzdržavati su zakonom izrijekom
navedene. U HR zakonodavstvu međusobno
su se dužni uzdržavati roditelji i djeca,
maćeha/očuh i pastorčad, bračni i izvanbračni
drugovi te istospolni partneri. Baka i djed
dužni su umjesto roditelja uzdržavati unuka, a
otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati
majku svog djeteta.
UZDRŽAVANJE JE STROGO OSOBNA
OBVEZA: uzdržavanje se ne može prenijeti
na neku drugu osobu i to niti za života niti za
slučaj smrti. Kad davatelj uzdržavanja umre
njegovi nasljednici nisu dužni nastaviti
uzdržavanje.
UZDRŽAVANJA SE NITKO NE MOŽE
UNAPRIJED ODREĆI: Odricanje od
dužnosti i prava na uzdržavanje nema pravnog
učinka.
U statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja
maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim
roditelji ostvaruju roditeljsku skrb, stranke se
u postupku pred sudom ne mogu odreći svojeg
zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti
se nagoditi.
UZDRŽAVANJE KAO PRAVO NE
ZASTARIJEVA; Pravo na uzdržavanje
predviđeno zkonom ne može zastarjeti, što
znači da osoba koja ima pravo na zakonsko
uzdržavanje može u sudskom postupku tražiti
svoje pravo dok traju pretpostavke koje su
pravno relevantne za ostvarenje njezinog
prava.
Neke od tih pretpostavki mogu biti vezane uz
PREKLUZIVAN ROK tako bivši bračni
drugovi ne mogu tražiti uzdržavanje nakon
isteka 6 mjeseci od prestanka braka, a
izvanbračni i istospolni partneri nakon isteka
roka od 6 mj od prestanka
izvanbračne/istospolne zajednice.
UZDRŽAVANJE JE PRIVILEGIRANO
KOD OVRHE U ODNPSU PREMA
OSTALIM TRAŽBINAMA: Ovrha je
postupak prisilnog namirenja neke tražbine. U
slučaju da dužnik ne želi platiti uzdržavanje,
ono se može namiriti prisilnim putem na
prihodima ili imovini dužnika.
PRIMANJA NA TEMELJU
UZDRŽAVANJA IZUZETA SU OD
OVRHE NEKE DRUGE TRAŽBINE:
Primanja na temelju zakonskog uzdržavanja
izuzeta su od ovrhe. Iznosi koji se dosuđuju u
pravilu su mali te najčešće dostatni tek za
osnovne potrebe vjerovnika.
ISPLAĆENO UZDRŽAVANJE SE NE
VRAĆA: zbog toga što se uzdržavanje
zasniva na načelu obiteljske solidarnosti,
osoba koja je plaćala zakonsko uzdržavanje
nema pravo tražiti povrat tih sredstava kad
osobi koja je primala uzdržavanje bude mogla
vratiti primljene iznose.
NEMO PRO PRAETERITO ALLITUR u
doslovnom prijevodu znači: “Nitko se ne hrani
za prošlo vrijeme!” uzdržavanje se u pravilu
dosuđuje samo za buduće vrijeme. Sudska
praksa je odredila da se kao početni dan
uzdržavanja uzme dan kad je parnica počela
teći, odn.otkad je podnesen zahtjev za
uzdržavanje u slučaju kad je postavljen nakon
podnošenja tužbe (npr.u bračnom sporu). U
slučaju kad se uzdržavanje određuje za
maloljetnu djecu ili punoljetnu djecu nad
kojima roditelji ostvaruju roditeljsku skrb
nakon punoljetnosti, tijekom bračnog spora,
početni dan za uzdržavanje je uvijek dan
pokretanja bračnog spora jer će sud u bračnom
sporu I sporu o podrijetlu djeteta morati
odlučiti I o uzdržavanju djeteta. NEMA
ZAPREKE DA NETKO SLOBODNO
ISPLATI UZDRŽAVANJE ZA PROŠLO
VRIJEME!
58
UZDRŽAVANJE IZMEĐU POJEDINIH
SUBJEKATA
UZDRŽAVANJE IZMEĐU RODITELJA I
DJECE
Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno
dijete.
Dijete koje se redovito školuje roditelji su
dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.
Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a
ne može se zaposliti roditelji su dužni
uzdržavati godinu dana nakon školovanja.
Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog
ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad,
roditelji su dužni uzdržavati dok ta
nesposobost traje.
Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta
roditeljska skrb ili roditeljsku skrb ne
ostvaruje, NE OSLOBAĐA se dužnosti
uzdržavanja djeteta
Ako dijete ima prihode dužno je pridonositi
za svoje uzdržavanje.
Prihode djeteta roditelji smiju koristiti samo
za uzdržavanje djeteta, liječenje, odgoj,
školovanje, obrazovanje ili za podmirenje
drugih važnih potreba djeteta. Roditelji su
dužni pridonositi za uzdržavanje djeteta, a
ukoliko nisu u mogućnosti mogu koristiti
njegove prihode I sami procijeniti je li to za
dobrobit djeteta. Prihode dijete može ostvariti
od rada, imovine koju je steklo radom,
nasljedstvom, darovanjem ili na nekoj drugoj
pravnoj osnovi. Prihode djeteta roditelji smiju
koristiti za njegovo uzdržavanje bez
prethodnog odobrenja CZSS. Ukoliko žele
otuđiti ili opteretiti djetetovu imovinu za
njegovo uzdržavanje, tad im je potrebno
odobrenje CZSS koji će utvrditi da li je to u
interesu djeteta.
Dijete koje se redovito školuje roditelji su
dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti.
Punoljetno dijete koje je završilo
školovanje, a ne može se zaposliti roditelji
su dužni uzdržavati godinu dana nakon
školovanja.
Punoljetno dijete koje zbog bolesti,
mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije
sposobno za rad, roditelji su dužni
uzdržavati dok ta nesposobnost traje.
UZDRŽAVANJE RODITELJA OD
STRANE DJECE
Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i
pomagati im, te biti obzirno prema
članovima obitelji.
Pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja
roditelja od strane djeteta su da:
• Roditelj nije sposoban za rad, a nema
dovoljno sredstava za život ili ih ne
može ostvariti iz vlastite imovine
• Roditelj ne može od bračnog ili
izvanbračnog druga ostvariti
uzdržavanje, odn.da nisu ispunjene
pretpostavke za ostvarenje
uzdržavanja od drugih osoba
• Je dijete punoljetno te da ima
mogućnost plaćati uzdržavanje
Maloljetno dijete uživa posebnu zaštitu pa ga
zakonodavac ne obvezuje da pridonosi za
uzdržavanje pojedinih članova obitelji.
Dijete se može osloboditi dužnosti
uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih
razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila
njegova zakonska obveza.
UZDRŽAVANJE DJECE OD STRANE
BAKE I DJEDA
BAKA i djed najbliži su srodnici djeteta
nakon roditelja.
Sud će u izvanparničnom postupku na
prijedlog bake ili djeda, odnosno djeteta,
donijeti odluku o susretima i druženju unuka s
bakom, odnosno djedom, uzimajući u obzir
dobrobit djeteta.
Baka I djed dužni su uzdržavati svoga
unuka ili unuka:
• Ako roditelj po kojemu su srodni ne
uzdržava dijete
59
 • Ako baka, odn djed imaju mogućnost
za uzdržavati dijete
• Ako je dijete maloljetno
• Ako je punoljetno, a redovito se
školuje
• Do godinu dana nakon što je punoljetni
unuk završio školovanje, a ne može se
zaposliti
• Ako punoljetni unuk zbog bolesti,
mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije
sposoban za rad
Njihova je obveza supsidijarna. Baka I djed
istovremeno su obveznici uzdržavanja, pa bi u
sudskom postupku mogli biti oboje
obuhvaćeni tužbenim zahtjevom. Sud će
procijeniti prema kojem od njih I u kojem
opsegu će dosuditi uzdržavanje. Postoji
mogućnost da jedan od njih plaća cjelokupan
iznos, ili da iznos bude podijeljen na njih
dvoje.
UZDRŽAVANJE IZMEĐU TAZBINSKIH
SRODNIKA
Maćeha i očuh dužni su uzdržavati
maloljetnog pastorka ako on ne može ostvariti
uzdržavanje od roditelja.
Dužni su nakon smrti djetetova roditelja
uzdržavati maloljetnog pastorka ako su u
trenutku smrti živjeli s pastorkom.
Nisu dužni uzdržavati pastorka ako je brak
između roditelja i maćehe, odnosno očuha
djeteta razveden ili poništen.
Obveza uzdržavanja traje sve dok je pastorak
maloljetan, i supsidijarna je.
Punoljetni pastorak dužan je uzdržavati
maćehu odnosno očuha, ako su ga maćeha ili
očuh uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje
vrijeme.
Obveza pastorka je supsidijarna u odnosu
na obvezu novog bračnog ili izvanbračnog
druga.
Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost
uzdržavanja zajednička je djeci i pastorcima.
Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona
ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se
obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.
UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA
Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za
život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti,
ima pravo na uzdržavanje od svoga bračnog
druga.
Za zahtjev za uzdržavanje bračnih drugova
propisan je prekluzivni rok.
Prema tome zahtijev za uzdržavanje može
se podnijeti
• do zaključenje glavne rasprave u
parnici za razvod ili poništaj braka te
• iznimno u roku od 6 mj od prestanka
braka ako u parnici za poništaj ili
razvod braka nije postavljen zahtjev za
uzdržavanje pod uvjetom da su
pretpostavke za uzdržavanje postojale
u trenutku zaključenja glavne rasprave
u parnici za poništaj ili razvod braka I
trajale bez prestanka do zaključenja
glavne rasprave u parnici za
uzdržavanje.
Sud mora odbaciti tužbu koja je podnesena
nakon što je rok istekao. Postoji nekoliko
razloga zbog čega je taj rok postavljen. Sud će
lakše u bračnom sporu lakše utvrditi postoje li
razlozi za odbijanje zahtjeva za uzdržavanje
ako se tuženik poziva na to da bi uzdržavanje
predstavljalo očitu nepravdu. Također će sud u
bračnom sporu lakše ispitati stanje odnosa u
braku osobito kad je postupak pokrenut
tužbom zbog teške I trajne poremećenosti
bračnih odnosa. Saznanja suda o odnosima u
braku mogla bi utjecati I na usvajanje ili
odbijanje tužbe za uzdržavanje. Drugi razlog
zbog čega je rok postavljen je zaštita
sigurnosti drugoga bračnog druga u smislu
hoće li ili neće biti obvezan uzdržavati svojeg
bivšeg bračnog druga
Sud može odbiti zahtjev ako bi uzdržavanje
predstavljalo očitu nepravdu za drugog
bračnog druga.
Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja traje
do godine dana osobito kad je brak trajao
kratko ili kad je tužitelj u mogunosti u
dogledno vrijeme na drugi način osigurati
sredstva za život.
60
U opravdanim slučajevima sud može
produljiti obvezu uzdržavanja.
Tužba za produljenje može se podnijejti samo
do isteka vremena određenog za uzdržavanje.
Pravo na uzdržavanje prestaje kad
razvedeni bračni drug ili bračni drug iz
poništenog braka koji to pravo koristi sklopi
novi brak.
Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom
odlukom ako sud utvrdi da razvedeni bračni
drug ili iz poništenog braka to pravo koristi
živeći u izvnb zajednici ili da je postao
nedostojan tog prava ili ako nema više
pretpostavki koje opravdavaju uzdržavanje.
UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG
DRUGA I UZDRŽAVANJE MAJKE
IZVANBRAČNOG DJETETA
Obveza uzdržavanja predstavlja učinak
izvanbračne zajednice. Uzdržavanje
izvanbračnog druga nastupa tek prestankom
izvanbračne zajednice.
Javlja se problem jer su izvanbračne zajednice
neformalne, ne prestaju sudskom odlukom te
je zbog toga teško objektivno odrediti trenutak
njena prestanka. Uloga suda u ovom slučaju
biti će od velike važnosti jer on određuje kad
je prestala izvanbračna zajednica što može
utjecati na mogućnost podizanja tužbe jer i
kod izvanbračnih zajednica govorimo o
prekluzivnom roku.
PRETPOSTAVKE ZA UZDRŽAVANJE
SU:
• Da je izvanbračna zajednica trajala
najmanje tri godine ili kraće ako je u
njoj rođeno zajedničko dijete.
• Da niti jedan od izvanbračnih drugova
nije u braku s trećom osobom.
• Da je izvanbračna zajednica prestala.
• Da postoje pretpostavke na strani
izvanbračnih drugova koje se odnose
na mogućnost ostvarenja sredstava za
život.
• Da je tužba podnesena u roku od šest
mjeseci od prestanka izvanbračne
zajednice1.
Da li će sud odbiti ili usvojiti tužbeni zahtjev
te da li će pravo na uzdržavanje vremenski
ograničiti ovisit će o istim razlozima koji
vrijede za uzdržavanje bračnog druga.
Otac izvanbračnog djeteta dužan je
uzdržavati djetetovu majku godinu dana od
rođenja djeteta pod uvjetom da su ispunjene
sljedeće pretpostavke:
• Da je očinstvo utvrđeno priznanjem ili
sudskom odlukom.
• Da majka skrbi o djetetu.
• Da majka nema dovoljno sredstava za
život.
Majka da bi ostvarila svoje pravo na
uzdržavanje ustat će s dvostrukom tužbom:
tužba za utvrđivanje očinstva i tužba za
uzdržavanje.
UZDRŽAVANJE
PARTNERICE/PARTNERA
Uzdržavanje je u ovom slučaju regulirano
Zakonom o istospolnim zajednicama te
postoje odredbe koje se odnose na obvezu
uzdržavanja za vrijeme trajanja istospolne
zajednice ili nakon njena prestanka, ako je
postavljen zahtjev za uzdržavanje u roku od
šest mjeseci od dana prestanka istospolne
zajednice.
ZIZ navodi pretpostavke koje moraju biti
ispunjene kako bi došlo do obveze
uzdržavanja:
• Da istospolna zajednica traje najmanje
tri godine.
• Da su je zasnovale osobe starije od
osamnaest godina.
• Da partneri ili partnerice nisu lišeni
poslovne sposobnosti.
• Da nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a
u pobočnoj zaključno do četvrtog
stupnja.
• Da nisu u braku, izvanbračnoj ili
istospolnoj zajednici.
1
61

Uzdržavanje može tražiti partner ili partnerica
koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne
može ostvariti iz svoje imovine te onaj koji
nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti.
Kao i kod izvanbračnih zajednica i ovdje se
javlja problem dokazivanja trenutka
zasnivanja, trajanja i prestanka istospolne
zajednice.
Prema odredbama ZIZ-a, u postupku
određivanja uzdržavanja primjenjuju se
odredbe Obiteljskog zakona.
Zahtjev za uzdržavanje može se postaviti:
• Za vrijeme trajanja istospolne
zajednice
• U roku od 6 mjeseci od dana prestanka
istospolne zajednice
PRESTANAK PRAVA NA
UZDRŽAVANJE
Pravo na uzdržavanje uvijek će prestati:
• Smrću dužnika ili vjerovnika
uzdržavanja
• Kad sud utvrdi da su prestale postojati
pretpostavke na temelju kojih je
određeno uzdržavanje
• Istekom roka na koji je određeno
uzdržavanje
• Kad primatelj uzdržavanja sklopi novi
brak ili kad sud utvrdi da je zasnovao
izvanbračnu zajednicu
Vremenski je uzdržavanje po zakonu
ograničeno:
• Za maloljetno dijete koje nije nastavilo
redovito školovanje do njegove
punoljetnosti
• Za punoljetno dijete koje je završilo
školovanje, a ne može se zaposliti, do
godinu dana nakon završetka
školovanja
• Za pastorka ili pastorku dok ne postane
punoljetan
• Za majku izvanbračnog djeteta do
godine dana od rođenja djeteta.
Uzdržavanje istospolnih partnera prestaje:
• Kad partner/partnerica sklopi brak
• Kad sud utvrdi da je partner/partnerica
zasnovao izvanbračnu ili drugu
istospolnu zajednicu
• Ako više ne postoji koja od
pretpostavaka za uzdržavanje
OSTVARENJE PRAVA NA
UZDRŽAVANJE
Ako netko dragovoljno daje pravo na
uzdržavanje zbog osjećaja savjesti prema
osobi koju bi mogao po zakonu uzdržavati
uopće neće trebati primjenjivati odredbe ObZ-
a.
U slučaju da uzdržavanje izostane, ovlaštenik
uzdržavanja morat će ga ostvariti u sudskom
postupku.
Za određivanje uzdržavanja u pravilu je
stvarno nadležan sud.
Sud u kaznenom postupku može izreći
kaznenu sankciju osobi koja izbjegava
plaćanje uzdržavanja ili odbija plaćati
uzdržavanje na koje je obvezan ovršnom
odlukom ili nagodbom.
Kazneni zakon predviđa povredu dužnosti
uzdržavanja:
Tko izbjegavanjem zaposlenja, mijenjanjem
radnog mjesta, mjesta boravka ili
prebivališta, otuđivanjem imovine ili na
drugi način izbjegava davanje uzdržavanja
za osobu koju je na temelju ovršne odluke ili
sudske nagodbe dužan uzdržavati ili tko
odbija izvršenje takve obveze,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do jedne godine.
Ako se obveza odnosi na uzdržavanje djeteta
ili maloljetne osobe, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Primjenjujući uvjetnu osudu sud može
počinitelju postaviti uvjet da isplati dospjele
obveze i da ubuduće uredno ispunjava
dužnosti uzdržavanja.
REDOSLIJED OBVEZNIKA
UZDRŽAVANJA
62
Pravo na uzdržavanje od bračnog druga
ostvaruje se prije uzdržavanja od srodnika.
Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost
uzdržavanja zajednička je djeci i pastorcima.
Pravo na uzdržavanje od bake i djeda
ostvaruje se prije uzdržavanja od maćehe ili
očuha.
Ako više osoba ima istovremenu obvezu
uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema
njihovim mogućnostima.
Ako osoba koja je dužna prije ostalih
uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti
zadovoljiti potrebe, osoba koja traži
uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih
obveznika uzdržavanja.
POSTUPCI U KOJIMA SE ODLUČUJE O
UZDRŽAVANJU
U pravilu se uzdržavanje određuje u
sudskom parničnom postupku, a kad se
radi o uzdržavanju djece od strane
roditelja CZSS može na ZAPISNIK primiti
nagodbu roditelja i djeteta.
Tko je vjerovnik, a tko dužnik te iznos
uzdržavanja određuje se:
• sudskom presudom
• nagodbom sklopljenom na zapisnik
pred CZSS
• rješenjem CZSS
Često će biti potrebno provesti ovršni
postupak, a to je postupak u kojem sudovi
provode prisilno ostvarenje tražbine na
temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava te
osiguranje tražbine kad dužnik ne želi sam
dobrovoljno ispuniti svoju obvezu.
ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA I
OVRHA UZDRŽAVANJA
U parnici za uzdržavanje primatelj
uzdržavanja postavlja tužbeni zahtjev u kojem
od obveznika potražuje uzdržavanje.
U parnici o uzdržavanju sud će utvrditi
ukupan iznos sredstava potrebnih za
uzdržavanje.
Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud
će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko
stanje, sposobnost za rad, mogućnost
zaposlenja, zdravstveno stanje te druge
okolnosti o kojima ovisi odluka o
uzdržavanju.
Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je
dužna uzdržavati uzet će se u obzir sva njezina
primanja i stvarne mogućnosti stjecanja
povećane zarade, njezine vlastite potrebe i
zakonske obveze uzdržavanja.
Uzdržavanje se u pravilu određuje u
novčanom iznosu, osim ako postoje
opravdani razlozi da se osigura u naturi.
Opravdanost razloga ocjenjuje se nakon što
sud sasluša stranke i provede dokazni
postupak.
Novčani iznos može se izraziti na dva
načina:
• u postotku od plaće, naknade plaće ili
mirovine
• u određenom novčanom iznosu
(apsolutnom iznosu)
Nakon što utvrdi potrebe uzdržavanja osobe,
te sve pravno relevantne činjenice, sud će
iznos za uzdržavanje odrediti u određenom
iznosu (pr. da je za uzdržavanje osobe A
potrebno mjesečno 1 500kn)
Nakon što utvrdi apsolutan iznos sud će
utvrditi omjer određenog iznosa prema plaći
uzdržavatelja te taj iznos izraziti u postotku od
plaće (pr. 20%,30% i sl.)
Kad se uzdržavanje traži za dijete, sud će
uzeti u obzir mogućnost roditelja, potrebe
djeteta, a potom raspodijeliti obvezu između
obveznika uzdržavanja.
potrebe djeteta izražavaju se u novčanom
iznosu.
Ministar nadležan za poslove pravosuđa
objavit će jednom godišnje podatke o
prosječnim potrebama djeteta s obzirom na
troškove života, koje će sud uzeti u obzir.
Prosječne potrebe djeteta koje će sud sukladno
odredbama ObZ uzimati u obzir kod
određivanja visine uzdržavanja iznose:
63
 • 1 440 kn mjesečno za dijete
predškolskog uzrasta
• 1 600 kn mjesečno za dijete školskog
uzrasta
Potrebe djeteta sastoje se od mnogo
elemenata:
• Jedan je materijalni
• Drugi je u obliku neposredne brige
koja se ostvaruje u roditeljskoj skrbi
za dijete.
U parnici o uzdržavanju djeteta sud će
roditelju s kojim dijete živi posebno uzeti u
obzir rad i brigu koju ulaže u podizanje
djeteta i sukladno tome umanjiti njegov
novčani doprinos za uzdržavanje djeteta.
Ako je dijete smješteno kod treće osobe ili je u
domu, OBA se roditelja dužna uzdržavati
dijete.
Sud će uputiti obveznika uzdržavanja da
pristane na administrativnu zabranu.
Ovršenik uzdržavanja može pred sudom,
javnim bilježnikom, centrom za socijalnu
skrb ili poslodavcem, odnosno drugim
isplatiteljem dati pristanak da se iznosi
određeni za uzdržavanje isplaćuju iz plaće ili
drugih stalnih novčanih primanja izravno
osobi koja je u odluci suda označena kao
primatelj uzdržavanja, bez provođenja
ovršnog postupka. Ovdje se dakle radi o
ADMINISTRATIVNOJ ZABRANI! Ako
ovršenik daje pristanak pred sudom, javnim
bilježnikom ili centrom za socijalnu skrb, oni
će poslodavcu, odnosno drugom isplatitelju
stalnih novčanih primanja odmah dostaviti
izjavu ovršenika i odluku o uzdržavanju. Ako
je ovršenik dao pristanak pred poslodavcem ili
drugim isplatiteljem stalnih novčanih
primanja, dužan mu je istodobno podnijeti i
odluku o uzdržavanju. Na temelju pristanka
ovršenika poslodavac, odnosno drugi
isplatitelj stalnih novčanih primanja dužan je
kod svake isplate postupiti po odluci o
uzdržavanju. Sud će u postupku uzdržavanja
maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim
roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon
punoljetnosti donijeti odluku o ovrsi i provesti
ovrhu kad ovršenik ostvaruje plaću ili druga
stalna novčana primanja, osim ako je ovršenik
pristao na administrativnu zabranu.
Sud može odrediti uzdržavanje u određenom
novčanom iznosu, npr.1500 kn mjesečno, u
slučaju kad bi obveznik uzdržavanja skrivao
stvarne prihode ili kad plaću prima neredovito.
To bi moglo biti u slučaju da je roditelj
zaposlen u inozemstvu te u slučaju velikuh
razlika u mjesečnim primanjima. Prijedlog
sudu da odredi uzdržavanje u određenom
novčanom iznosu daje osoba koja zahtijeva
uzdržavanje.
Drugačije će biti ako obveznik uzdržavanja
ostvaruje prihode samostalnim obavljanjem
djelatnosti osobnim radom ili po drugoj
osnovi, a nije u radnom odnosu ili je radno
sposoban ali nezaposlen roditelj. Kad sud
utvrdi postojanje tih okolnosti po službenoj će
dužnosti odrediti uzdržavanje u određenom
iznosu. Npr. Nekome tko je obrtnik bilo bi
teško dokazati koliki su mu mjesečni prihodi
jer postoji opasnost da ih iskazuje u
umanjenom iznosu kako bi izbjegao plaćanje
uzdržavanja. To se odnosi I na slučaj ako
netko nije u radnom odnosu jer je npr.slobodni
umjetnik te ne prima plaću I stoga nema
osnovice koja bi bila mjerilo uzdržavanja.
PROMJENA IZNOSA UZDRŽAVANJA
Kad god se promjene okolnosti, vjerovnik ili
dužnik uzdržavanja mogu tražiti da sud povisi
ili snizi iznos uzdržavanja ili promjeni način
uzdržavanja jer se na uzdržavanje primjenjuje
klausula rebus sic stantibus (dok traju
postojeće okolnosti)!
Do sniženja iznosa uzdržavanja može doći
smanjenjem potreba vjerovnika uzdržavanja
(ako dio svojih potreba počne zadovoljavati iz
još nekih prihoda, ako se poboljša njegovo
zdravstveno stanje itd.) ili smanjenjem
mogućnosti dužnika uzdržavanja (npr.ako
postane roditelj pa mu se uspostavi obveza
uzdržavanja djeteta, ako mu se smanje prihodi
itd.).
64
Do povišenja uzdržavanja može doći zbog
povećanih potreba vjerovnika (npr.pogoršanja
njegovog zdravstvenog stanja) ili zbog
povećanih mogućnosti uzdržavatelja
(npr.stjecanje boljih primanja itd.).
ZAŠTITA DOBROBITI DJETETA U
POSTUPCIMA O UZDRŽAVANJU
Dobrobit djeteta u postupcima o uzdržavanju
štite odredbe ObZ koje propisuju iznimke od
općih pravila od pretpostavki za uzdržavanje
na strani davatelja uzdržavanja te
postupovnim odredbama ObZ.
Sud je dužan tijekom postupka osobito paziti
da se zaštite prava i interesi djece, osoba s
duševnim smetnjama, ili osoba koje se iz
drugih razloga nisu sposobne same brinuti o
sebi i o svojim pravima i interesima.
Dobrobit djeteta štiti se tako da:
• Sud mora ex officio odlučiti o
uzdržavanju djeteta
• Se u postupcima o uzdržavanju djeteta
ne može donijeti presuda na temelju
priznanja ili na temelju izostanka
• Se stranke ne mogu odreći svojeg
zahtjeva za uzdržavanje, priznati
tužbeni zahtjev ili nagoditi se
Sud je dužan ex officio odlučiti o uzdržavanju
maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje
nije sposobno za rad te o roditeljskoj skrbi u
bračnim postupcima koji završavaju tako da je
očito da će roditelj živjeti odvojeno od djeteta
te paternitetskim i maternitetskim sporovima
kad god je moguće i potrebno s obzirom na
ishod spora te okolnosti slučaja donijeti
odluku o uzdržavanju.
Odricanje od tužbenog zahtjeva za
uzdržavanje, priznanje tužbenog zahtjeva i
sklapanje nagodbe nije dopušteno!!!
SUDJELOVANJE CENTRA U
POSTUPKU PRED SUDOM
Centar u postupcima o uzdržavanju:
• može u ime djeteta pokrenuti
postupak za uzdržavanje
• mora sudjelovati u postupku
uzdržavanja kao umješač sui generis
• može imati ulogu kao posebni
pomagač suda
Sudjelovanje CZSS u postupku pred sudom
zamišljeno je kao dodatna pomoć djetetu da
ostvari svoje pravo na uzdržavanje. CZSS u
postupcima o uzdržavanju može u ime djeteta
pokrenuti postupak za uzdržavanje, mora
sudjelovati u postupku uzdržavanja kao
umješač sui generis I može imati ulogu kao
posebni pomagač suda.
Centar za socijalnu skrb može u ime djeteta
pokrenuti i voditi parnicu o uzdržavanju
odnosno za povećanje uzdržavanja, ako o
djetetu skrbi druga osoba ili ustanova ili ako
roditelj s kojim dijete živi to pravo ne
ostvaruje iz neopravdanih razloga.
Kad sudjeluje u postupku, centar za socijalnu
skrb ovlašten je podnijeti svoj prijedlog i
poduzimati druge radnje u postupku radi
zaštite prava i interesa djeteta, a osobito
iznositi činjenice koje stranke nisu navele,
predlagati izvođenje dokaza i ulagati pravne
lijekove.
Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev
suda prikupiti podatke o osobnim i obiteljskim
prilikama djeteta i stranaka u postupku, kad
sud smatra da je to potrebno za donošenje
odluke.
Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev
suda u sporovima o uzdržavanju brižljivo
ispitati imovinske prilike stranaka u postupku,
a posebice odgovaraju li njihovi iskazani
prihodi stvarnom stanju.
NAGODBA O UZDRŽAVANJU PRED
CZSS
Kako bi dijete što prije ostvarilo svoje pravo
na uzdržavanje te kako bi došlo do uštede
vremena i novaca postoji mogućnost
sklapanja upravne nagodbe pred centrom
za socijalnu skrb koji će ga sastaviti u obliku
zapisnika kad god je to moguće, ali pazeći
pritom da je u skladu sa djetetovom dobrobiti.
Nagodba može poslužiti za postizanje
sporazuma između roditelja i djeteta oko
visine doprinosa za uzdržavanje ili pak za
65
povećanje ili smanjenje doprinosa ako
promijenjene okolnosti to zahtijevaju.
Zakon upućuje da bi nagodbu trebalo
sklopiti:
• Uvijek kad je to moguće
• Vodeći računa o dobrobiti djeteta
SADRŽAJ NAGODBE SU:
• podaci o vjerovniku i dužniku
• odredbe o iznosu mjesečnih novčanih
obroka u postotku od plaće ili u
određenom novčanom iznosu
• navod kojega dana u mjesecu tražbina
dospijeva
Ovako sklopljena nagodba se smatra
ovršnom ispravom što djetetu omogućava
lakše ostvarivanje prava na uzdržavanje jer ne
mora voditi ovršni postupak u slučaju da bude
zakinuto u svom pravu.
OSTALE OVLASTI CENTRA ZA
ZAŠTITU INTERESA DJECE
Centar za socijalnu skrb dužan je voditi
očevidnik odluka o uzdržavanju djece koje mu
dostavlja sud i nagodba sklopljenih u centru
za socijalnu skrb .
Ministar nadležan za poslove socijalne
skrbi propisat će način vođenja očevidnika
sudskih odluka o uzdržavanju i nagodba
sklopljenih u centru za socijalnu skrb.
Pomoću očevidnika centar lakše izvršava
svoju nadzornu ulogu koja uključuje provjeru
ispunjava li dužnik uzdržavanja obvezu i to
šest mjeseci nakon primljene sudske odluke ili
nakon sklapanja nagodbe.
Ako CZSS utvrdi da obveznik uzdržavanja ne
ispunjava svoju obvezu redovito mora
poduzeti potrebne mjere za zaštitu interesa
djeteta da ostvari uzdržavanje, a to su:
• Osigurati sredstva za privremeno
uzdržavanje djeteta kad roditelj ne
ispunjava svoju obvezu dulje od 3
mjeseca
• Pokrenuti i voditi parnicu o
uzdržavanju odnosno za povećanja
uzdržavanja u ime djeteta
• Tražiti ovrhu odluke o uzdržavanju
djeteta
Mogućnost osiguranja sredstava za
privremeno uzdržavanje djeteta vezana je uz
stanje odgovarajućih namjenskih fondova.
Ako je CZSS umjesto drugoga obveznika
uzdržavao dijete ima, kao i svaka druga
fizička ili pravna osoba, pravo tražiti naknadu
troškova od onog koji je bio zakonski
obveznik uzdržavanja. Taj zahtjev se naziva
VERZIJSKI ZAHTJEV, a uređen je sljedećom
odredbom: „Tko za drugoga učini kakav
izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu
bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati
naknadu od njega“
Prema sudskoj praksi osoba koja plaća
uzdržavanje može tražiti naknadu tih
troškova ako:
• Onaj tko je snosio troškove
uzdržavanja neke osobe nije bio
obvezan uzdržavati tu osobu
• Je onaj od koga se naknada traži bio
obvezan po zakonu plaćati
uzdržavanje, ali to nije učinio
• Troškovi uzdržavanja nisu učinjeni s
namjerom da se obdari osoba koja je
bila obvezna osigurati uzdržavanje
• Su troškovi bili opravdani
IMOVINSKI ODNOSI
POJAM I OBILJEŽJA IMOVINSKIH
ODNOSA U OBITELJSKOM PRAVU
Pravno uređenje imovinskih odnosa u
obiteljskom pravu obuhvaća:
• Pravna pravila kojima se uređuju
odnosi stvarnog i obveznog prava u
koje ulaze bračni drugovi, izvanbračni
drugovi te partneri, odn partnerice
međusobno te s trećim osobama
66
 • Pravna pravila o upravljanju i
raspolaganju imovinom djeteta
• Pravno pravilo o pravu majke na
naknadu troškova poroda izvanbračnog
djeteta
IMOVINSKI ODNOSI BRACNIH
DRUGOVA
Uredenje imovinskih odnosa temelji se na
nacelima:
• ravnopravnosti BRAČNIH
DRUGOVA
• obiteljske solidarnosti u slučaju
primjene zakonskog sustava
• zastite autonomije volje stranaka
• zastite prava postenih trecih osoba
Načelo ravnopravnosti ogleda se u tome što
su bračni drugovi, ako ne ugovore drugačije
suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj
stečevini. Stečevinom također upravljaju
ravnopravno.
Obiteljska solidarnost ogleda se u tome što
bez obzira što netko od njih dvoje možda ima
manje prihode, ili ih uopće nema, a drugi
veće, oni solidarno sudjelouju u ostvarenju
zajedničkog standarda.
Zaštita autonomije volje stranaka pruža im
mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih
imovinskih odnosa u sadašnjoj i budućoj
imovini na način koji smatraju prikladnim.
Zaštita prava poštenih trećih osoba ogleda
se u posebnim pravilima koja ih više ili manje
štite u pravnom prometu s imovinom koja je
bračna stečevina, odn suvlasništvo bračnih
drugova. Treći ne moraju uvijek znati da netko
raspolaže imovinom koja je u statusu
suvlasništva pa ih u pojedinim situacijama
pravni propisi posebno štite.
Dvije su mogucnosti uredenja imovinskih
odnosa:
• zakonski i
• ugovorni.
Zakonski sustav ureduje odnose na nacin koji
pretpostavlja da odgovara prosjecnom
bracnom paru.
Bracnim ugovorom moze se mijenjati u vecoj
ili manjoj mjeri zakonski sustav.
ZAKONSKI IMOVINSKI SUSTAV
Brak je zajednica života, što znači i
gospodarska zajednica.
Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova
temelji se na nacelu obiteljske solidarnosti i
ravnopravnosti supruznika.
Bracni supruznici mogu imati:
• bračnu stečevinu
• vlastitu imovinu
BRACNA STECEVINA
Bracna stecevina je imovina koju su bračni
drugovi stekli radom za vrijeme trajanja
bracne zajednice ili potjece iz te imovine,
imovinska korist od autorskih i autorskom
pravu srodnih prava te dobitak od igara na
sreću.
Bitna obiljezlja bracne stecevine:
• da je stecena radom ili potjece iz
imovine stecene radom, imovinska
korist od autorskih prava i drugih
srodnih prava te dobitak od igara na
sreću
• da je stecena za vrijeme trajanja bracne
zajednice
• predstavlja suvlasnistvo
Rad je nacin stjecanja nove imovinske
vrijednosti,a kao osnova moze biti samostalan
ili zajednicki te neposredan ili posredan.
Dakle, rad može biti:
• samostalan
• zajednički
• neposredan
• posredan
Samostalan rad je rad svakog od bračnih
drugova pojedinacno.
67
Zajednicki rad je rad obaju bračnih drugova
na zajednickom imanju,poduzecu,uredu…
Neposredan rad je neposredno stvaranje nove
vrijednosti,moze iskazati u obliku place.
Posredan rad je onaj kojim se ne stvara nova
vrijednost, ali pomaze bračnom drugu da
ostvari povecanu vrijednost oslobadanjem
brige za svakodnevne tekuce potrebe (brigom
za djecu,potrebe kucanstva,kuhanjem…).
Imovina koja potječe iz imovine stečene
radom također je bračna stečevina jer se
imovina može tijekom vremena mijenjati
pr.od zajedničke ušteđevine iz plaće bračni
drugovi kupe automobil koji poslije prodaju i
kupe dionice.
/ dionice
Za dvije skupine prava zakon predvidio da
ulaze u bracnu stecevinu:
• imovinske koristi od autorskih i
autorskom pravu srodnih prava
(umjetnicki,izvod.)
• dobitak od igara na srecu
Trajanje bracne zajednice vremensko je
odredenje kad neka imovina mora biti unesena
u zajednicu da bi usla u bracnu stecevinu.
Bracna zajednica predstavlja zivotni sadrzaj
braka. Vrijeme prestanka braka sluzi u
dokaznom postupku u kojem bi se utvrdivalo
do kad je trajao brak kako bi se utvrdio dan do
kojeg su supruznici stjecali bracnu stecevinu.
Bračni drugovi su suvlasnici u stecevini u
jednakim djelovima,ako nisu drugacije
dogovorili.
Ono je suvlasnistvo, tj. vlasnistvo vise osoba
na istoj stvari u omjeru pola-pola.
Jednako suvlasnistvo je presumpcija,
neoboriva zbog razloga pojedinacnih nepravdi
(jedan radio, drugi nije nista pridonosio).
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima:
„Ako više osoba ima neku stvar u svome
vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga
prava vlasništva, računski određen
razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te
stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a
dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju
njihovi su suvlasnički dijelovi“
PREDMET BRAČNE STEČEVINE
Bračna stečevina je skup stvari I prava, a
njezin predmet može biti:
• Plaća (zarada, honorar)
• Vlasništvo nad pokretninama I
nekretninama koje su nabavljene
sredstvima stečenim radom, ili novcem
ili na temelju ugovora o doživotnom ili
dosmrtnom uzdržavanj
• Vlasništvo trgovačkog društva ili
obrta, ako je osnovano ulaganjem
novčanih I drugoh vrijednosti koje
predstavljaju bračnu stečevinu te
predmeti koji služe obavljanju zanata
(alati, instrumenti)..
• Ušteđevina u novcu
• Prihodi od bračne stečevine (kamate od
ušteđevine, najamnina stana ili
poslovnog prostora)
• Prihodi od vlastite imovine do kojih se
došlo radom, npr.neposrednim radom
na poljoprivrednom zemljištu koje je
vlastita imovina jednog od bračnih
drugova ili iznajmljivanjem turističkog
objekta u kojemu uslugu svojim
osobnim radom pruža bračni drug koji
nije njegov vlasnik ili suvlasnik
• Predmeti za osobnu uporabu
Sudska praksa morat će rješavati i pitanja
koja izazivaju novi oblici imovinskih prava:
• prava iz životnog osiguranja ili
dodatnog mirovinskog osiguranja
• prava na temelju dionica i dividende
trgovačkih društava
• prava iz namjenske stambene štednje
UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE
BRAČNOM STEČEVINOM
Treba razlikovati izvrsavanje prava
vlasnistva glede idealnog dijela stvari i
izvrsenje prava vlasnistva nad cijelom stvari,
pa i cijelom bracnom stecevinom kao
suvlasnickom zajednicom. Svaki je bračni
drug ujedno i vlasnik idealne polovice stvari i
68
prava osim ako drugacije nije ugovorno
dogovoreno.
Glede idealnog dijela, bračni drug
samostalno raspolaze, snosi troskove i terete
djela a i zahtijeve glede idealnog dijela.
Raspolaganjem ne smije dirati u tuda prava.
Glede cjelokupne bracne stecevine,
ograniceno je zajednickim pravima
supruznika. Za poslove upravljanja biti
potreban sporazum supruznika izricit ili ne (to
se odnosi na poslove izvanrednog
upravljanja,a za redovne i ne treba
pristanak,predpostavlja se da je dao pristanak).
Bračni drugovi mogu dogovoriti da ce
upravljanje prpustiti jednom od njih ili
trecoj osobi.
Ako se ne mogu usluglasiti glede upravljanja
imovinom,u slucaju redovnog postupka
upravljanja odluku ce donijeti sud u
izvanparnicnom postupku, a u slucaju
izvanrednog upravljanja jedini izlaz jest da se
trazi razvrgnuce suvlasnistva tj. bracne
stecevine.
Trece osobe moraju paziti prilikom ulaska
u poslove s bračnim drugovima da bračni drug
s kojim se dogovara ima pristanak drugog
supruznika.
Zastita takvim osobama propisana je:
♣ za poslove redovite uprave (smatra da
je dao pristanak)
♣ za poslove u svezi s imovinom koja
treba biti upisana u zemljisne knjige,
javne upisnike
Tako ce upisom na posebne stvari u
knjige (nekretnine,plovila,vozila…) o
suvlasnistvu treca osoba imati upozorenje
da je potrebna suglasnost i drugog
supruznika,u suprotnom sklopljen posao
bio bi nistav.
RAZVRGNUĆE BRAČNE STEČEVINE
Razvrgnuce bracne stecevine moze BITI:
• sporazumno
• u sudskom postupku
Suvlasnistvo se moze razvrgnuti nad
cijelokupnom stecevinom,ali i nad pojedinom
stvari ili pravom dogovorom obaju
supruznika.
Jedan od supruznika zeli razvrgnuce predajuci
zahtijev sudu pri cemu slijedi sudsko
razvrgnuce. Ovakvo razvrgnuce moguce kada
to zele obje osobe,no ne mogu se
sporazumijeti kako podijeliti imovinu.
Odlucuje sud u vanparnicnom postupku,no
ako je medu supruzniciam sporno sto ulazi u
bracnu stecevinu,o tome odlucuje u parnicnom
postupku.
Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuce
suvlasnistva u svako doba osim:
• kad bi to nastetilo drugom bračnom
drugu
• kad je pravo na razvrgnuce ograniceno
zakonom
• sam bracni drug ogranicio ocitavanjem
svoje volje pravo na razvrgnuce
suvlasnistva
U razvrgnuca, prvi zadatak suda je
odredivanje bracne stecevine. Kad se utvrdi
diobena masa moguce je nacin razvrgnuca
postici sporazumom vodeci racuna o stvarima
za koje imaju osobni interes. Od imovinske
mase odbit ce se trazbine,dugovi koji terete
stecevinu.
Ako se bračni drugovi ne sporazume o
nacinu razvrgnuca,odredit ce sud.
Primjenjivat ce se sudska razdioba po
ekvivalentu. Sud moze na zahtjev svakog od
suvlasnika odluciti da svakom pojedinom
pripadne odredena stvar ili skupina uzimajuci
u obzir njihove potrebe. Ako bi jedan dobio
stvari u manjoj vrijednosti od drugog, ima
pravo na isplatu razlike u novcu.
Djeljive pokretne stvari podjelit ce fizicki, a
nekretnine geometrijski.
Ako se utvrdi da imovina gubi vrijednost
dijeljenjm, civilno razvrgnuce, na javnoj
drazbi prodati imovinu i podjeliti zaradu od
prodaje izmedu supruznika.
69

VLASTITA IMOVINA
Odnosi se na imovinu kojom u odnosu na
bračnog druga, drugi bračni drug upravlja
i raspolaze kao samovlasnik.
Vlastita imovina je bračnog druga je:
• imovina koju je imao u trenutku
sklapanja braka
• imovina koju je stekao za trajanja
braka na pravnom temelju različitom
od rada (pr.nasljedstvo)
• imovina koju je stekao nakon
prestanka bračne zajednice bez obzira
na pravni temelj stjecanja
• njegovo autorsko djelo
• stvari i prava nakon razvrgnuca bracne
stecevine ili pojedina prava temeljem
bracnog ugovora,odluke suda
UGOVORNO UREDENJE IMOVINSKIH
ODNOSA U BRAKU (PACTA
NUPTIALIA)
Sve je vise gradana koji imaju znatne
prihode,pa su i zainteresirani da bitno
drugacije urede imovinske odnose. Sklapanje
bracnog ugovora ima svoje prednosti:
• potice povjerenje izmedu partnera
razgovorom o imovinskim odnosima,
• mogla bi utjecati na mirniju rastavu
posto su rjeseni imovnski odnosi na
samom pocetku,
• smanjuju se visoki sudski
troskovi,dugotrajni sporovi i štiti
vrijednost imovine
• mogao bi se imovinski zaštititi drugi
bračni drug u odnosu na nasljednike
koji bi mu konkurirali u ostavinskom
postupku
BRACNI UGOVOR je pravni posao nevjeste
i zenika ili bračnih drugova o uredenju
imovinskopravnih odnosa na postojecoj ili
buducoj imovini.
Moze se sklopiti za vrijeme braka ili prije
sklapanja braka.
Sklapaju ga bracni drugovi samostalno,
poslovna sposobnost se stjece ex lega, pa i
maloljetni bracni drug moze sklopiti.
Za bracnog druga lisenog poslovne
sposobnosti,moze ga sklopiti skrbnik s
prethodnim odobrenjem centra.
Predmet bracnog ugovora nije zakonom
određen, što znači da bi svaki sporazum
bračnih drugova koji nije protivan prisilnim
propisima bio dopušten, primjerice:
• određivanje rezličitih udjela u
bračnoj stečevini
• određivanje prihoda kao vlastite
imovine
• određivanje prava prvokupa na
imovini
• odricanje od prava da zahtijevaju
diobu bračne stečevine na određeno
vrijeme
• da su darovi učinjeni iz bračne
stečevine vlastita imovina
daroprimca
• način razvrgnuća bračne stečevine
tako da pojedine stvari ili prava uđu
u dio jednog bračnog druga
• razvrgnuće bračne stečevine
• uspostava služnosti
Propisan oblik pretpostavka je valjanosti
ugovora.
„Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku,
a potpisi bračnih drugova moraju biti
ovjereni.“
Iznimka od propisanog strogog oblika
bračnog ugovora su poslovi redovite uprave
imovinom.
Za poslove redovite uprave smatra se da je
drugi bračni drug dao svoj pristanak ako se
ne dokaže suprotno. Nepostojanje pristanka
ne utječe na prava i obveze poštene treće
osobe.
DAROVANJE
Darovanje je ugovor u kojem jedna stranka
(darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepusta
70
drugoj strani (daroprimcu) neku imovinsku
korist,a ona to prihvaca.
Darovati se mogu stvari (sadanje,buduce-
plodovi),prenosiva prava (ploduzivanje) ili
imovina.
Kad darovatelj obecava darovanje trebao bi
se sklopiti bracni ugovor u pisanom obliku.
No, ako je darovanje ucinjeno uz istodobnu
predaju stvari,nije potreban poseban oblik. Za
darovanje nekretnina trazi ipak pisani oblik s
ovjerenim potpisima darovatelja i daroprimca.
Nekad se moze traziti vracanje tj. Opoziv
darovanja,OZ to ne ureduje,a GP kaze da
opoziva moze doci:
• zbog osiromašenja darovatelja
• zbog „grube nezahvalnosti“ obdarenika
Osiromašenje darovatelja je pretpostavka za
opoziv darovanja kojom se štite lakomisleni
darovatelji koji poneseni emocionalnim
zanosom daruju nesrazmjeran dio imovine
svom bračnom drugu. Darovatelja se može
osiromašiti tako da više nema sredstava za
nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko bi ga
po zakonu bio dužan uzdržavati.
Grubu nezahvalnost će primjenjivati sudska
praksa cijeneći pritom zakonska određenja
prava I dužnosti bračnih drugova, između
ostalog I dužnost međusobnog pomaganja I
poštovanja te vjernost. U svakom slučaju
može se tumačiti da je do grube nezahvalnosti
došlo ako obdarenik učini kazneno djelo ili
neko djelo kojim se teže ogriješio o zakonom
utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu
njegove uže obitelji.
DUGOVI PREMA TRECIM OSOBAMA
Bračni drugovi mogu za dugove prema
trećim osobama odgovarati:
• pojedinačno
• solidarno
Bračni drug odgovara pojedinačno za
tražbine koje su nastale prije sklapanja braka i
za tražbine koje proizlaze iz vlastite imovine.
U slučaju samostalnog duga vjerovnik može
tražiti ispunjenje ili iz vlastite imovine
bračnog druga ili iz suvlasničke bračne
stečevine.
Solidarno odgovaraju oba bračna druga:
 Za poduzete redovite poslove iz bračne
stečevine
 Po općim pravilima građanskog prava
o odgovornosti suvlasnika za tražbine
koje proizlaze iz bračne stečevine
 Za štetu koju posredno ili neposredno
zajedno uzrokuju
 Za štetu koju trećima počini njihovo
dijete
Bračni drugovi koji su roditelji odgovaraju za
štetu koju trećima počini njihovo dijete
solidarno. Također odgovaraju svi roditelji bez
obzira da li su u braku ili ne za štetu koju
trećima počini njihovo dijete. Za štetu koju
počini dijete do sedme godine starosti roditelji
su objektivno odgovorni (bez obzira na svoju
krivnju), osim ako ne postoje zakonom
opravdani razlozi za isključenje odgovornosti.
Za štetu koju počini njihovo dijete od sedme
godine presumira se da su krivi, ali mogu
dokazati suprotno. Ako je dijete bilo pod
nazorom treće osobe, a ne roditelja, roditelji
su odgovorni ako se pokaže da je šteta
počinjena zbog lošeg odgoja maloljetnika. U
slučaju kad je maloljetnik odgovoran za štetu I
sposoban je za rasuđivanje, a ne može
nadoknaditi štetu, sud obvezuje roditelje da
naknade štetu potpuno ili djelomično iako za
to nisu krivi.
Ako dug ne bude placen,slijedi ovrsni
postupak.
U slucaju ovrhe trazbine jednog bračnog druga
,na suvlasnickoj cijeloj stvari nekretnini,drugi
supruznik moze traziti da sud ovrhu proglasi
nedopustenom. U slucaju ovrhe na pokretnim
stvarima,ne dopusta se proglasenjem ovrhe
nedopustenom u pogledu njegova djela, koji
nije predmet trazbine.
Bračni drug ima dva prava:
• Pravo namirenja iz iznosa dobivenog
prodajom stvari prije namirenja
71
 ovrhovoditelja i drugih osoba koje se
namiruju u ovršnom postupku i prije
naknade troškova ovršnog postupka
• Pravo zahtijevati da mu se stvar koja je
predmet ovrhe ustupi ako položi iznos
koji odgovara vrijednosti ovršenikova
udjela u toj stvari
IMOVINSKI ODNOSI IZVANBRACNIH
DRUGOVA
ObZ trazi da zajednica traje duze vrijeme i da
niti jedan od sudrugova nije u braku s trecom
osobom.
Izvanbracni drugovi mogu imati stecevinu
(rezultat zajednickog rada i zivota u zajednici)
i vlastitu imovinu (imali prije ulaska u
zajednicu).
Mogu takoder sklopiti i izvanbracni ugovor,
a ako tako pozele, primjenjuju ista pravila kao
i za bracni ugovor (pisani oblik,ovjereni
potpisi,sklopiti i prije izvanbracne
zajednice,zabrani primjene stranog prava).
Stvari se mogu zakomplicirati odlukom suda
da izvanbracna zajednica nije trajala dovoljno
dugo,ili da nije doslo do prekida braka jednog
od izvanbracnih drugova. Tada se ne
primjenjuju odredbe obiteljskog prava vec GP
za imovinskopravne odnose.
IMOVINSKI ODNOSI
PARTNERA/PARTNERICA
Partneri zasnivaju istospolnu zajednicu koja
tekođer ima obilježja i imovinske zajednice
koja proizvodi različite učinke između njih, a
potom i prema trećima.
Za razliku od bračne zajednice ovdje se
umjesto bračne stečevine imovina koja je
stečena radom ili potječe iz te imovine, kao i
prihodi iz autorskih prava i dobici igara na
sreću nazivaju ZAJEDNIČKA
STEČEVINA, a partneri/partnerice mogu
sklopiti UGOVOR O UREĐENJU
IMOVINSKOPRAVNIH ODNOSA.
IMOVINSKI ODNOSI RODITELJA I
DJECE
Roditeljska skrb obuhvaca i zastitu
imovinskih intersa djeteta. Imovinski interesi
djeteta proizlaze iz cinjenice da je dijete
vlasnik neke imovine po bilo kojem pravnom
temelju (rad, nasljede, dar).
Imovina djeteta odvojena je od imovine
roditelja jer je dijete zaseban pravni subjekt.
Dijete moze biti vlasnikom imovine jer je
pravno sposobno,pravni subjekt, no moze
raspolagati imovinom tek kad stekne poslovnu
sposobnost. Do stjecanja poslovne sposobnosti
o djetetu skrbe roditelji,posvojitelji (ukljucuje
sklapanje pravnih poslova,upravljanje
imovinom djeteta itd.). Tu roditeljsku duznost
ovlasten je nadgledati centar, a u slucajevima
predvidenim zakonom i ograniciti.
IMOVINA DJETETA STECENA RADOM
Imovinom koju je dijete steklo
radom,nakon navrsene 15.g.,upravlja
sam. Zakon o radu zabranjuje
zaposljavanje djece mlade od 15 g. Uz
odredene iznimke (snimanje
filmova,izvodenje i pripremanje
umjetnickih scenickih i sl. djela itd.). S
navrsenih 15 godina moze sklopiti ugovor
o radu,ako ga pisemno ovlasti zakonski
zastupnik,ako ima skrbnika tada mu je
potrebno dopustenje centra. Zakonski
zastupnik moze u ime maloljetnika,protiv
njegove volje,uvijek raskinuti ugovor o
radu ili ogranicit ovlasti koje je dao.
Imovinu stecenu radom (15.g.) upravlja
sam,bez ogranicenja, oni mladi ne mogu
upravljati tom imovinom, imovinom upravlja
zakonski zastupnik.
UPRAVLJANJE IMOVINOM
MALOLJETNIKA OD STRANE
RODITELJA
Kad upravljaju maloljetnikovom
imovinom,roditelji imaju pravni polozaj
zakonskog zastupnika.
Imovinom moraju upravljati kao dobri
domacini.
OBZ razlikuje:
72
 • Upravljanje prihodima
(kamate,najamnine,dividende)
• upravljanje samom imovinom djeteta
(glavnica,dionica,nekretnine)
Prihode roditelji mogu koristiti za njegovo
uzdrzavanje,lijecenje,odgoj,skolovanje,obraz
ovanje ili podmirenje vaznih potreba djeteta.
Roditelji su duzni uzdrzavati dijete,no ako oni
za to nemaju dovoljno sredstava mogu koristiti
prihode.
Svaki ugovor o raspolaganju imovinom
maloljetnika mora biti sastavljen u obliku
javnobilježničkog akta. To je predvidio Zakon
o javnom bilježništvu. Javnobilježnički akt
sastavlja javni bilježnik I provjerava je li
njegov sadržaj u skladu s prisilnim propisima.
Javni bilježnik mora provjeriti je li za
sklapanje tog pravnog posla pribavljeno
odobrenje CZSS. Ukoliko ugovor nije
sklopljen u propisanom obliku nema pravnog
učinka I ništavan je.
U slučaju da roditelji ne ispunjavaju svoju
dužnost na odgovarajući način CZSS može
podnijeti mjere radi zaštite prava djeteta I
izreći mjere za zaštitu imovinskih interesa
djeteta: u svako doba može zahtijevati od
roditelja polaganje o upravljanju djetetovom
imovinom I o prihodima koje dijete ili obitelj
ostvaruje za potrebe djeteta, staviti roditelje u
vezi s upravljanjem djetetovom imovinom u
položaj skrbnika, odrediti da se dio djetetovih
prihoda ili prihoda obitelji ne isplaćuju na
ruke roditelja nego da se tim prihodima
podmiruju životne potrebe djeteta odn.obitelji
te može tražiti od suda izricanje mjera
osiguranja na imovini roditelja.
Centar za socijalnu skrb može u svako doba
zahtijevati od roditelja polaganje računa o
upravljanju djetetovom imovinom te o
prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za
potrebe djeteta na temelju posebnih propisa.
Centar za socijalnu skrb može radi zaštite
imovinskih interesa djeteta donijeti odluku da
roditelji glede upravljanja djetetovom
imovinom imaju položaj skrbnika, te odrediti
da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji
ostvarenih po posebnim propisima ne
isplaćuju na ruke roditelja, nego da se tim
prihodima podmiruju životne potrebe obitelji,
odnosno djeteta.
Centar za socijalnu skrb može radi zaštite
imovinskih interesa djeteta zahtijevati da sud u
izvanparničnom postupku odredi mjere
osiguranja na imovini roditelja.
TROSKOVI PORODA IZVANBRACNOG
DJETETA
Troskove nastale trudnocom i porodom
izvanbracnog djeteta podmiruju majka i otac,
u skladu sa svojim imovinskim
mogucnostima.
U slucaju spora nadlezan je sud, koji ce na
zahtijev jednog od roditelja odrediti udio
svakog od njih u podmirivanju. Da bi majka
bila u stanju traziti naknadu troskova,
potrebno je da prethodno bude utvrdeno
ocinstvo.
Irelevantno je jeli ocinstvo utvrdeno
priznanjem ili sudskom presudom,bitno je da
je utvrdeno tko je otac djeteta.
EUROPSKO OBITELJSKO PRAVO U
NASTAJANJU
Mogućnost stvaranja europskog obiteljskog
prava postala je na prijelazu iz 19 u 20.st
jedan od zanimljivih predmeta bavljenja
obiteljskopravnih stručnjaka.
Obiteljska zakonodavstva u europskim
državama razvijaju se unutar pojedinih
domaćih pravnih sustava pod jakim
utjecajem društvenih običaja, tradicije i
kulturnih posebnosti.
Proces europskih integracija potaknuo je i
olakšao slobodan protok dobara i ljudi.
Promjena prebivališta imala je posljedicu i
zasnivanje obitelji s međunarodnim
elementom. Pojedinci su sklapali brak i
stjecali imovinu u drugoj državi, sklapali
brak s bračnim drugom koji ima različito
državljanstvo itd.
73

Sve je to utjecalo na potrebu rješevanja
obiteljskopravnih predmeta s
međunarodnim elementom.
Pritom su kao prva pitanja prepoznata:
♣ koje nacionalno pravo treba
primijeniti kad se vodi spor o nekom
obiteljskopravnom slučaju
♣ kako neku odluku priznati,
primijeniti i provesti u drugoj državi
kad je to potrebno
Odgovore na njih daje primjena kolizijskih
propisa kojima se bavi MEĐUNARODNO
PRIVATNO PRAVO. Svaka država predviđa
svoja pravila za ta pitanja, a u RH ona su
rješena zastarjelim Zakonom o rješavanju
sukoba zakona s propisima drugih zemalja u
određenim odnosima.
Ideja o potrebi iznalaženja IUS COMMUNE
– zajedničkog procesnog, kolizijskog i
materijalnog prava javlja se od prijelaza 19 u
20.st. primjenom raznih poredbenih metoda
koje bi trebale dovesti do otkrivanja
zajedničkog načela.
Postoje nastojanja da se stvori jedinstvena
kodifikacija europskog građanskog prava.
Zagovornici jedinstvenog europskog
građanskog zakonika govore o unifikaciji
prava, a ona bi značila da postoji sporazum
određenog broja zainteresiranih država da
zamijene svoje propise jednim novim pravnim
aktom koji bi se primjenjivao u svim
državama koje bi ga prihvarile.
Harmonizacija obiteljskog prava na
europskom području počela se odvijati kroz
shvaćanje domaćih ustavnih sudova koji su
primjenjujući standarde ljudskih prava i
sloboda unijeli načela ravnopravnosti žene i
muškarca te jednakost djece rođenih u braku i
izvan braka.
U suvremeno doba domaće pravo je moralo
iznalaziti nova rješenja koja su se često tražila
u poredbenim sustavima.
Proces se europeizacije materijalnih
odredaba obiteljskog prava odvija na više
razina:
• stvaranjem zajedničkih standarda
zaštite ljudskih prava primjenom
osobito EKLJP unutar VE.
• Pravnim uređenjem pojedninih zemalja
unutar EU
• Djelovanjem organizacija koje za cilj
imaju harmonizaciju prava
Unutar VE najviše je na harmonizaciju
utjecala primjena EKLJP, odn tumačenje
Europskog suda za ljudska prava , izraženo
u presudama koje su obvezujuće za države
stranke.
Koja ljudska prava relevantna za
obiteljskopravne institute predviđa zaštita
ljudskih prava i temeljnih sloboda?
1. pravo na poštivanje privatnog i
obiteljskog života
2. pravo na sklapanje braka i
osnivanje obitelji
3. pravo na obrazovanje i pravo
roditelja na odgoj i poučavanje
djece
4. jednakost prava i dužnost
bračnih drugova
5. zabrana mučenja, nečovječnog ili
ponižavajućeg postupanja
6. pravo na slobodu i sigurnost
7. pravo na pravično suđenje
8. zabrana diskriminacije
PORED EKLJP u okviru VE značajne su:
• Europska konvencija o posvojenju
djece
• Europska konvencija o pravnom
statusu djece rođene izvan braka
• Konvencija o ostvarivanju dječjih
prava
• Konvencija o zaštiti ljudskih prava i
dostojanstva ljudskog bića u pogledu
primjene biologije i medicine
74
 • Konvencija o kontaktima s djecom • Pravo osoba s invaliditetom da imaju
koristi od mjera koje su postavljene
VE poduzima i druge aktivnosti koje utječu na tako da osoguraju njihovu neovisnost,
usklađivanje obiteljakog prava, kao što je društvenu i profesionalnu uklopljenost
donošenje preporuka i rezolucija.
• Pravnu, ekonomsku i društvenu zaštitu
U okviru VE djeluje KOMISIJA ZA
obitelji
GRAĐANSKA STANJA, ODBOR
STRUČNJAKA ZA OBITELJSKO
Na usklađivanje obiteljskog prava u Europi
PRAVO, redovito se organiziraju
utječe i spontana djelatnost članova
konferenvije i kolokviji na kojima se
akademske zajednice.
pokušavaju naći odgovori na novonastala
Tako je skupina profesora 2001.g osnovala
pitanja primjene obiteljskog zakonodavstva.
KOMISIJU ZA EUROPSKO
OBITELJSKO PRAVO kojoj je CILJ
U užem smislu riječi o europskom pravu
harmonizacija obiteljskog prava u europskim
govori se samo o pravu koje se nalazi u okrilju
prostorima, po uzoru na sličan postupak
EU. U njezinoj nadležnosti nije usklađivanje
ujednačavanja obiteljskih odredaba u
materijalnih odredbi obiteljskog prava.
nordijskim državama i SAD-u.
Važna je za države članice UREDBA
NAČELA KOJA JE IZRADILA CEFL:
BRUXELLES IIbis o nadležnosti, priznanju i
izvešenju sudskih odluka u bračnim stvarima i • RAZVOD BRAKA
stvarima roditeljske odgovornosti. Ona je • PITANJE UZDRŽAVANJA
1.3.2005.g zamijenila uredbu BRUXELLES • RODITELJSKA ODGOVORNOST
II.

POVELJA PRAVA EUROPSKE UNIJE

JAMČI:
• Zaštitu ljudskog dostojanstva
• Poštovanje privatnog i obiteljskog
života
• Pravo na sklapanje braka i pravo na
osnivanje obitelji, bez navođenja
heteroseksualnog obilježja braka
• Zabranu diskriminacije
• Ravnopravnost žene i muškarca u svim
područjima
• Pravo roditelja da osigura svojoj djeci
obrazovanje u skladu sa svojim
vjerskim, filozofskim i gospodarskim
uvjerenjima
• Prava djece na zaštitu koja je u skladu
s njihovom dobi i dobrobiti, pravo da
izraze svoje mišljenje koje će biti uzeto
u skladu s njihovom dobi i zrelosti
• Pravo starijih osoba na dostojan život i
neovisnost, te pravo da sudjeluju u
društvenom i kulturnom životu

75