EPRAVO.

BA

TEORIJA PRAVA I DRAVE

SKRIPTA

www.ePravo.ba

Deskriptivni i preskriptivni iskazi

Pravo je znatnim dijelom jezina djelatnost, tj. djelatnost sastavljena od misli koje su izraene jezikom
usmeno ili pisano
Dva su glavna iskaza jezika koje se javljaju u pravu, a to su:
a)
Deskriptivni iskaz je skup rijei kojim se tvrdi, opisuje ili objanjava neto to jest,
ili neto to je bilo, ili neto to de biti. Npr: Petar je oduzeo stvar od Pere.
b)
Presrkiptivni iskaz je skup rijei kojim se od nekoga trai da izvri neko ponaanje,
injenje ili neinjenje.
Preskriptivni se dijele jo i na: prikrivene i ne prekrivene, od kojih prikrivene slue
da skrivaju njihovu funkciju traenja ili pritiska. Npr: Petar se oporezuje sa X
iznosom. Primjer neprikrivenih: Petar je duan platiti porez
Molbi, savjetu i preporuci je zajedniko da su to traenja koja za adresata nisu prisilna, a zahtjev je
preskriptivni iskaz koji je za adresata prisilan, tj. uvjetovan nekim zlom ili sankcijom.
Postoje dva osnovna tipa zahtjeva, norma ili legitimni zahtjev koji je priznat od drutva i
upotrebljavaju ga za to od drutva ovlatene osobe, ili nelegitimni zahtjev kojim se obino koriste
razbojnici.

Drutvena norma
Drutvena norma je jedna (jezina) poruka koja zahtijeva od nekih subjekata da u odreenim
okolnostima neto ine ili ne ine spram drugih subjekata, prijetedi sankcijom ako tako ne postupe.
Norme mogu biti izraene usmeno i pisano, ali u svakom sluaju one su misaone pojava i postoje u
svijesti ljudi, pa se stoga kae da ljudi imaju normativnu svijest
Funkcija normi u drutvu jest prisilno utjecanje na ljude kako bi se oni ponaali ujednaeno ili
uniformno
Najvaniji nain klasificiranja drutvenih normi jest onaj na obiajne, moralne i pravne norme.

Obiajne, moralne i pravne norme

Obiajne norme su one koje zahtijevaju da mlai prvi pozdravljaju starije osobe
Moralne norme su one koji zahtijevaju da budemo poteni, istinoljubljivi i dobri prema drugima
Pravne norme su one koje zahtijevaju da vozimo desnom stranom
Obiajne norme imaju za predmet odnose koji su manje znaajni za opstanak i dobro funkcioniranje
odreenog tipa drutva. Za razliku od toga moralne i pravne norme su znaajniji za opstanak i dobro
odvijanje odreenog tipa drutva, pa u kojima zbog toga nastaju snani sukobi interesa to
ugroavaju zajedniki ivot.
Moralne norme zahtijevaju odreeno ponaanje subjekata i njegovu stvarnu ili istu namjeru u
pogledu zatidene vrijednosti, a pravne norme trae odreeno ponaanje i namjeru onoliko koliko se
do nje moe dodi pravnim mehanizmima. Moralne, pravne, a i obiajne norme mogu biti, s obzirom
na sadraje njihovih traenja, u tri tipa odnosa: mogu se slagati i podravati, mogu se sukobljavati, a
mogu biti i sadrajno nevezane ili ravnodune

www.ePravo.ba

Pravna norma je drutvena norma tj. Legitimno traenje + sankcija koja usmjerava jedan za drutvo
vaan konfliktan i izvanjski kontrolabilan odnos, redovno nosi fiziku sankciju i vedu mjeru
heteronomije, obino je pisana, a stvara je i sankcionira na organizirani nain lako odredljivi subjekt,
dravni ili drutveni. Ukupnost pravnih normi opdenito ili u jednom drutvu nazivamo pravni poredak,
pravni sustav ili najkrade pravo.
Pravo kao skup pravnih normi zove se jo objektivno pravo od ega se razlikuje subjektivno pravo, ali
ipak izraz objektivno pravo je suvian, bududi da imamo za istu pojavu izraze pravo, pravni
poredak i pravni sustav. Nije ista stvar sa izrazom pozitivno pravo, koji oznaava ukupnost vaedih
pravnih normi u jednom drutvu, iz izraza pozitivno pravo izvodi se izraz pozitivne pravne nauke
naziv nauka koje izuavaju vaede pravne norme jednog drutva, za razliku od historijsko pravnih
nauka koje izuavaju pravne norme iz prolosti.
Tvorci pravnih normi
Najpoznatija osobina prava po kojemu se ono razlikuje od morala i obiaja, jest njegova bitna
vezanost za dravu. TA vezanost je trostruka.
1) drava stvara najvie opde pravne norme radi prisilnog usmjeravanja vanih i konfliktnih
meuljudskih odnosa u skladu s dominantnim interesima i shvadanjima pravednosti.
2) Bitna veza izmeu drave i prava jest u izricanju i izvravanju pravnih sankcija odnosno
kazni, protiv subjekata to ne ostvaruju svoje pravne obveze Drava u moderno doba uspijeva
zadrati za sebe iskljuivu ovlast na izricanje i izvravanje svih fizikih sankcija. To je neizbjena
posljedica dravnog monopola na legalnu fiziku prisilu.
3) bitna je veza izmeu drave i prava u tome to se sama drava konstituira putem pravnih
normi. Drava nastaje tako to se svi njeni bitni organizacijski sastojci odreuju pravnim normama
kao pravne obveze i pravna ovlatenja. Vii organi putem normi neprekidno nareuju niim organima
kako treba da rade, sankcioniraju ih ako nerade kako treba, ukidaju postojede i donose nove pravne
akte.
Nije mogude postojanje prava bez drave, nije mogude ni nastajanje, ni postojanje drvave bez prava,
ali ipak koliko god oni bili meusobno uvjetovani pogreno je svoditi cjelokupno pravo na dravnu
djelatnost. Dananji golemi unutranji i meunarodni financijsko-trgovaki promet odvija se kako
prema dravnom pravu tako i prema samostalnom autonomnom pravu proizvoaa, trgovaca i
bankara. To autonomno pravo ima ak i vlastite djelotvorne pravne sankcije i arbitrane i izabrane
sudove, iako u nekim sankcijama jo uvijek trebaju dravnu pomod kad je u pitanju prisilno rjeenje.
Meunarodno javno pravo ili sustav normi koje usmjeravaju politike, ekonomske, humanitarne,
kulturne, znanstvene i dr. odnose izmeu suverenih drava, izmeu njih i meunarodnih organizacija,
a u nekim sluajevima izmeu drava i pojedinaca. Norme tog sustava stvaraju same drave u
njihovim meusobnim odnosima putem obiaja i meudravnih ugovora
Drava, druge organizacije i graani stvaraju pravne norme kao nositelji vlasti ili kao subjekti
ekonomske modi.

Pravni sistem i proceduralnost prava

I moral i pravo su neto vie od obinih skupova normi, oni su normativni sistemi. Sistem jest
opdenito skup pojava koje su sreene u relativno neproturjenu i potpunu cjelinu prema odreenim
kriterijima. Moral i pravo imaju neke zajednike osobine
1) Funkcija je i morala i prava da usmjeravaju meuljudska ponaanja koja su konfliktna i
vana za opstanak radi ostvarenja nekih vrijednosti ljudskog suivota mira, pravednosti
sigurnosti, zakonitosti itd.
2) I moral i pravo tee potpunom obuhvatu vanih i konfliktnig odnosa koji su njihovi
predmeti. I u tome oni preteno uspijevaju, ali takoer uvijek u odreenoj mjeri

www.ePravo.ba
proputaju norminirati neke odnose, tako u njima nastaje tekoda praznina ili manjka
normiranja
3) I moral i pravo tee neproturjeju normi od kojh se sastoje.
4) I moral i pravo tee jasnodi i izvjesnosti.
5) I moral i pravo su otvoreni sistemi, jer se prilagoavaju materijalnim i duhovnim
promjenama u drutvu
Pored tih zajenikih osobina morala i prava, postoje i osobine koje se nalaze samo u jednom ili
dguom. A meu najvanijim specifinim osobinama pravnog sustava, koje nedostaju moralu su
formalizam i procedrualnost prava.
Formalizam prava sastoji se u tome da u njemu nisu vani samo sadraji pravnih normi i pravnih
ponaanja ved su takoer veoma vane i forme pravnih normi i pravnih ponaanja. Izrazito je obiljeje
prava formaliziranost njegova jezika i njegovih pojmova. U pravu postoji jedan jako razraen struni
jezik s posebnim leksikom, sintaksom i stilistikom, kojim se precizno definiraju pravni pojmovi i.
Proceduralnost se vezuje za pojam organiziranost, to je osobina nekih ljudskih radnji u pravu da su
njihovi subjekti i naini izvoenja strogo normirani, te da samo one radnje koje su izvedene na
propisani nain postaju pravne radnje ili radnje koje izazivaju nastanak, promjenu i prestanak pravnih
odnosa. Npr: samo sudac ima osobinu pravne presude. Proceduralnost se ostvaruje putem
proceduralnih pravnih normi, nazivanih jo formalne pravne norme a to su norme o fromama
pravnih radnji, za razliku od materijalnih pravnih nomri kao normi koje nepsredno reguliraju sadraj
pravno relevantnih ljudskih radnji. Za pravni sistem su posebno vane procedure stvaranja, izmjene i
ukidanja pravnih normi. One se postavljaju posebnim proceduralnim normma, noramma o
normama, koje se nalaze u Ustavu i u zakonima o krivinom postupku, graanskim postupcima i
upravnom postupku. Kod tih normi o normama nalazimo tri velike skupine proceduralnih pitanja
1) Postoje proceduralne norme koje precizno i strogo propisuju koji pravni subjekti imaju
iskljuivo pravo stvarati pojedine vrste normativnih pravnih akata odnosno pravnih
normi. To su proceduralne norme o kompetenciji(nadlenosti) za stvaranje pravnih
normi.
2) Postoje proceduralne norme koje precizno i strogo propisuju vrste radnji i naine njihova
obavljanja koji su potrebni za nastanak, promjeniu i ukidanje pojedinih vrsta normativnih
pravni h akata, odnosno pravnih normi. To su npr. Proceduralne norme o predlaganju,
raspravi, izglasavanju, promulgaciji, objavljanju i stupanju na stangu ustava i zakona.
Proceduralnim pravilima pod 1 i 2 utemeljuje se naelo formalne zakonitosti zahtjev da
sve pravne radnje pa i one kojima se stvaraaju, mijenjaju i ukidaju normativni akti,
moraju biti u skladu s proceduralnim normama donoenja pravnih akata.Svaka povreda
formalne zakonistosti jest osnova za pokretanje postupka ukidanja nezakonitog akta
3) Postoje proceduralne norme koje propisuju, zko, zbog ega, kako, od koga i u kojim
rokovima moe trait ispitivanje zakonitosti pojedinih vrsta normativnih akata odnosno
normi kako bi se ukinule ili ispravile, ako postoje, nesukladnosti(nezakonistosti) izmeu
viih i niih normativnih pravinh akata. To su meu ostalim, proceduralnne norme o
tubi, albi i drugim pravnim lijekovima.
Sve te proceduralne norme, koje kao gusta mrea pravnih obveza i pravnih ovlatenja
obugvaaju ljudsko ponaanje u pravu, ine glavni aspekt formazima prava
Formalizacija i proceduralnost u pravu jesu mehanizmi koji slue stvarenju bitne i za pravo
naroiito vane vrijednosti sigurnosti ili predvidvljivosti pravnih normi i pranvih odnosa.

www.ePravo.ba

Sastav pravne norme elementi pravne norme

Pravna norma je jedna zahtijevajua poruka sloenijeg sastava ona se sastoji od etiri osnovna
znaenjska dijela: hipoteze, traenja, odreenja delikta i sankcije.
Hipoteza (uvjet, pretpostavka) poetni je dio pravne norme koji opisuje subjekte kojima je
norma upudena, tj. Adresate norme, i situaciju u kojoj se subjekti moraju nadi da bi se na njih
primjenjivalo traenje iz pravne norme. Da bi se subjekti-adresati morali ponaati prema traenju,
uvjet je da se oni nau u situaciji opisanoj u hipotezi. Npr. U normi koja zahtijeva od roditelja trai da
uzdrava svoju djecu hipoteza je ako ima maloljetnu djecu
Dispozicija ili Traenje je sredinji dio pravne norme, onaj koji je za cilj pravne norme
najvaniji, a postavlja nekim subjektima pravnu obvezu da izvre neku radnju, injenje ili neinjenje i
ujedno postavlja drugim subjektima pravno ovlatenje na takvo injenje ili neinjenje. Radnje injenja
i neinjenja nazivaju se pravni objekti. Npr. Norma o porezu na prihod postavlja obvezu subjektima
koji imaju prihod d plate odreeni novani iznos , a ujedno daje dravi ovlatenje da primi taj novac
Pravna obveza i pravno ovlatenje uz pravne subjekte i pravne objekte jesu sadraji pravnog
odnosa.
Odreenje delikta je dio pravne normi koji spominje pravni delikt kao radnju suprotnu
obveznoj radnji, tj. Kao zabranjenu radnju, koja je uvjet za primjenu sankcije. Delikt je zabranjena
radnja injenja ili neinjenja. Odreenje delikta ima istu funkciju kao i hipoteza pravne norme: oba
dijela norme opisuju ili spominju neke situacije koje su, ako se ostvare, uvjeti da odreeni subjekti
steknu neke pravne obveze i pravna ovlatenja. Ako se odreeni subjekti nau u situaciji spomenutoj
u hipotezi, onda de se na njih primjenjivati normativno traenje, tj. Pripisat de im se neke pravne
obveze i pravna ovlatenja, a ako se nosioci pravnih obveza nau u situaciji neizvravanja njihovih
obveza, onda de se na njih primijeniti sankcija. Zbog toga se odreenje delikta moe nazvati jo i
sekundarna hipoteza, dok se poetni dio pravne norme moe nazvati primarna hipoteza.
Sankcija (kao ovlast-obveza dravnog organa) je zavrni dio pravne norme kojim se jednom
dravnom organu pripisuje obveza i ovlast da prisili na izvrenje obveze subjekta pravne obveze ili da
mu izrekne odreenu kaznu zbog poinjenog delikta. Sankcija je upuena prvenstveno dravno
organu, najede sudu, ali ona djeluje zastraujue i na subjekta pravne obveze, motivirajui ga da
obvezu izvri.
S gledita razlikovanja misli i iskaza na deskriptivne i preskriptivne, hipoteza i odreenje delikta
(sekundarna hipoteza) jesu deskriptivni iskazi, dok su tranje i sankcija preskriptivni iskazi. Obje
hipoteze opisuju subjekte i situacije koje primjenjiva pravne norme mora utvrditi da bi mogao
primijeniti bilo traenju, bilo sankciju. traenja i sankcija jesu glavni sadraji pravne norme, koji
izraavaju ciljeve normotvorca i pripisuju nekim mogunostima ponaanja adresata zanaenja pravne
obveze i pravnog ovlatenja radi prisilnog usmjeravanja drutvenih odnosa u ordeenom pravcu. Kao
to pravna norma ima zapravo dvije hipoteze kao deskriptvina iskaza, ona ima i dva traenja, kao dva
preskriptivna iskaza.
PN=H1+D1+H2+D2
Pravna norma se moe podijeliti i na dva dijela: Primarna pravna norma, sastavljena od hipoteze i
traenja, te sekundarna sastavljena od odreenja delikta i sankcije.
Te dvije hipoteze i te dvije traenje jesu sredstva izraavanja vrijednosnih opredjeljenja
normotvoraca. Prva hipoteza je opis drutvene situacije koja sadri vaan i konfliktan odnos koji treba
biti normativno usmjeren, reguliran, Prva traenja obvezuje jedne subjekte i ovladuje druge da ine
ili ne ine ono to u vanom i konfliktnom odnosu zakonodavac , polazedi od svoje ideologije smatra
vrijednim i pravednim ponaanjem. Druga hipoteza jest opis radnje kojom se ne ostvaruje obveza iz
prve traenje i koju normotvorac smatra bezvrijednim i nepravednim ponaanjem, druga traenja
(sankcija) obvezuje i ovladuje jedan dravni organ da protiv prekritelja obveze iz prvog traenja

www.ePravo.ba
odredi kaznu kao radnju koju normotvorac smatra vrijednom i pravednom. To je aksioloki sadraj
pravne norme

Delikt: protupravna radnja i krivnja

Delikt je radnja suprotna pravno obveznoj radnji i kao takva uvjet za primjenu sankcije.
U povijesti postoje dva naina shvaanja delikta, a takoer i pravne odgovornosti koja ovisi o deliktu
Prema prvom shvadanju, za postojanje delikta dovoljna je radnja suprotna obveznoj radnji.
Takva se radnja naziva protupravna radnja. Svaki subjekt koji uini protupravnu radnju je poinitelj
delikta, nije vano jeli to napravio namjerno ili ne namjerno, pravno je odgovoran i treba biti
sankcioniran. Ovako shvadanje delikta nazivamo delikt u objektivnom smislu, a odgovornost zbog
njega objektivna odgovornost. Tako se shvadao delikt u starim civilizacijama.
Razvijeni pravni sustavi naelno naputaju takvo shvadanje delikta i odgovornosti. Ali i
moderna prava uvode objektivnu odgovornost za tete i ozljede od opasnih stvari odnosno
djelatnosti, tako da su npr. za dijete koje je mlae od 7 godina pravno odgovorni roditelji koji nisu
krivi.
Prema drugom shvadanju delikta i odgovornosti, koje je plod kulturnog napretka i svojstveno
je razvijenijim pravnim sistemima, za postojanje delikta su naelno potrebna kumulativno dva
elementa: protupravna radnja i krivnja. To znadi da delikt ioni i za nje, pravno odgovara samo
subjekt koji je protupravnu radnju izvrio u stanju krivnje. Ovako shvadanje delikta nazivmo delikt u
subjektivnom smislu, a odgovornost zbog njega subjektivna odgovornost.
Ovo naelo subjektivne odgovornosti jest posljedica povijesne humanizacije prava posljedica
uvjerenja da nije ni razumno ni pravedno smatrati delikventima, pozivati na odgovornost i kanjavati
osobe koje su bez krivnje uzronici dijela zabranjenih pravnim normama
Krivnja je jedno specifino stanje svijesti ili psihiki odnos poinitelja protupravne radnje
prema vlastitoj radnji i njenim posljedicama. To je svijest subjekta o uzronoj vezi izmeu njegove
radnje, koja je suprotna pravnoj obvezi, i posljedica te radnje. Pri tome za postojanje krivnje u
pravnom smislu nije bitno da li se poinitelj protupravne radnje osjeda krivim zbog posljedica svoje
radnje. Osjedaj krivnje i grinja savjesti jesu aspekti moralne svijesti i moralne odgovornosti, te je
njihovo uvaavanje u pravu dokaz moralizacije prava. S druge strane za postojanje krivnje u pravnom
smislu naelno nije bitno je li poinitelj protupravne radnje zaista znao da je prema pravnoj normi
bio obvezan na X radnju odnosno da je radnja suprotna X radnji pravnom normom zabranjena, u
pravu se to znanje pretpostavlja(nepoznavanje prava ne opravdava) nadasve kod prekraja
najvanijih pravnih obveza koje su ujedno i moralne obveze. To pretpostavljanje je nuno u svakom
pravnom poretku iz praktinih razloga jer bi u suprotnom, svi prekritelji pranih obveza mogli tvrdit
da nisu znali, za pravnu obvezu
Delikt mogu initi i biti pravno odgovorne samo one osobe koje su psihiki dovoljno zrele da
mogu shvatit znaenje ili posljedice svojih ponaanja. Mjeru psihike zrelosti koja je u pravu uvjet za
deliktnu sposobnost zovemo uraunljivost. A dvije su skupine psihiki nezrelih ili neuraunljivih
osoba: maloljetnici do odreene dobi i osobe koje su duevno poremedene.
Postoje dvije osnovne vrste ili dva stupnja krivnje: umiljaj ili tea krivnja i nehat ili laka
krivnja. U oba sluaja postoji kod poinitelja protupravne radnje svijest. U prvom sluaju poinitelj je
tu posljedicu htio, dok u drugom sluaju on posljedicu nije htio ali je ona nastala uslijed njegove
nepanje.
Teina krivnje je jedan od elemenata koji odreuje teinu kazne protiv delikventa, pa se stoga tee
kanjava za umiljaj nego za nehat. I umiljaj i nehat se dalje dijele na podvrste.

www.ePravo.ba
U svim razvijenim pravnim sustavima postoje neki razlozi zbog kojih se radnje koje su
zabranjene, ipak ne smatraju skrivljenim ili ne smatraju protupravnim, pa se stoga za njih ne
odgovara pravno
1) Sluaj tetna radnja koja od poinitelja nije skrivljena, ni umiljajem ni nehatom
2) Zabluda tetna radnja koju je osoba uinila s pogrenom svijedu o nekim injenicama,
a ne bi je uinila da je imala tonu svijest o tim injenicama, pa zato nema krivnje niti
odgovornosti
3) Via sila nepredvidljivi i neotklonjivi prirodni dogaaj(bolest, potres) ili ljudska radnja
(iznenadni trajk, pobuna) koji onemoguduju subjekta da izvri svoju obvezu, pa je zato
neizvrenje obveze neskrivljeno, nema delikta ni pravne odgovornosti
4) Nuna obrana pravno dozvoljena radnja kojom subjekt odbija istovremeni protupravni
napad protiv sebe ili drugih osoba. Ovaj protunapad je jedna od rijetkih vrsta
samopomodi i izuzetak od monopola fizike prisile drave koju pravni poredak, silom
prilika dozvoljava.
5) Krajnja nuda dozvoljena radnja kojom se oteuje tua imovina ili ak osobe, ako je
teta nuno potrebna da bi se od sebe ili drugih oklonila vea istovremena i neskrivljena
opasnost, tj. Da bi se spasilo vede dobro odnosno otklonila veda teta(npr. Da se spasi
brod od potapanja)
6) injenje tete uz pristanak otedenoga dotzvoljena radnja otedenja druge osobe na
koju je ova pristala, ali u granicama vladajuih moralnih normi i u dobrima kojima
otedeni ima pravo raspolagati, npr. Ozljeivanja uobiajna u boksu.
Pravni delikti i pravna odgovornost klasificiraju se ovisno o vrstama pravnih odnosa u kojima nastaju.
Najtei su kazneni(krivini) delikti ili djela, zatip postoji prkerajni ili upravni delikti, graanski delikti,
radni delikti, meunarodni delikti.

Odgovornost, sankcije i kazne

Pravna sankcije je onaj dio pravne norme koji obvezuje i ovladuje odreeni dravni organ, najede
sud ili upravni organ, da izrekne kaznu protiv subjekta koji je uinio delikt. To vezivanje pravnog
delikta s kaznom naziva se pravna odgovornos. Pravna odgovornost je pravni poloaj subjekta koji je
uinio delikt, tj. Koji je uinio protupravnu radnju s krivnjom, i koji zbog toga treba biti kanjen onako
kako za tu radnju odreuje sankcija pravne norme.
Pravna odgovornost konkretnog subjekta X ne postoji prije nego to je pravomodno
utvreno(od nadlenog organa) da je on i uinio delikt, do pravomodnosti moemo za subjekt X redi
samo da je on osumnjien, ili tuen, ili okrivljen za jedan delikt, ali ne i da je on taj delikt uinio i da je
zbog toga pravno odgovoran.
Uz to to daje prednost shvadanju subjektivne odgovornosti, s primjenom objektivne
odgovornosti u drutvenim odnosima, razvijenije pravo usvaja jo i koncepciju individualne
odgovornosti. Po njoj se za svaki delikt kanjava iskljuivo osoba koja ga je uinila,, a ne i subjekti koji
su s njom krvno, etniki ili drukije vezani, - kako radi po barbarskoj koncepciji kolektivne
odgovornosti.
U pravnom sustavu se najprije postavljaju apstraktne sankcije, s odreenjem vrsta
nadlenih organa i vrsta i raspona kazni za pojedine vrste pravnih delikata, a to se radi putem opdih
pravnih normi.
Postoji i konkretan delikt tko ga je poinio, kakve je on teine i kakvu de kaznu imati za
posljedicu u svakom konkretnom pravnom odnosu sve to utvruje se odlukom (presudom,
rjeenjem) nadlenog organa, u skladu s odgovarajudom opdom pravnom normom, u postupcima
rjeavanja pravnih sporova
Takvi postupci poinju tubom, tvrdnjom jednog subjekta da je drugi subjekt uinio delikt
odreen opdom pravnom normom i zahtjevom da se zbog toga kazni onako kako propisuje sankcija

www.ePravo.ba
opde pravne norme. Tubu prima i razmatra nadleni dravni organ,, ispitujudi sve okolnosti koje su
vane za sluaj i, meu ostalim, sasluavajudi strane u sporu. Ako organ ustanovi da je tueni uinio
delikt, on donosi individualnu pravnu normu, osuujudu presudu ili rjeenje, s konkretnom sankcijom
ili odreenjem kazne koju je duan izvriti ili poinitelj delikta(npr. Pladanje novane kazne) ili jedan
drugi dravni organ(npr. Liavanjem slobode)pri tome ta individualna pravna norma ima kao hipotezu
opis konkretnog delikta i kao traenju izricanje konkretne kazne.
Kazna je opdenito jedno zlo, fiziko i psihiko, to se nanosi subjektu koji je poinio delikt.
Teina toga zla ovisi o dva faktora: o vrijednosti dobra koje norme tite i koje delikt pogaa, te o
stupnju krivnje poinitelja delikta. Kazna je blaa ako je povrijeeno dobro manje vrijedno, npr
pristojno ponaanje u obiaju, i ako je krivnja u obliku nehata. Ona je tea ako je povrijeeno dobro
vrjednije, a to su velikom vedinom dobra koja tite pravo i moral, i ako je krivnja u obliku umiljaja.
Svaka fizika kazna ima za posljedicu vedu ili manju patnju kao psihiku pojavu.
Evo popisa tipinih vrsta pravnih kazni
- Oduzimanje ivota
- Tjelesna muenja i sakadenja
- Oduzimanje slobode (zatvor), razliitih stupnjeva teine
- Oduzimanje imovine, takoer razliitih stupnjeva teine
- Trajno ili privremeno oduzimanje pravnih statusa i ovlatenja
- Naknada tete
- Ponitenje i razvod braka
- Ukidanje pravnih akata
- Stavljanje pod poseban nadzor
- Opomena, ukor
U suvremenim drutvima postoje posebne kazne i odgojne mjere prema maloljenim delikventima.
Kanjene osobe uvijek doivljavaju kaznu kao zlo, s patnjom ili tekom nelagodom. Ali u drutvenim
znanostima i u pravnoj politici postavlja se pitanje : koja je svrha kazne s gledita onih to kanjavaju i
s gledita drutva, na to pitanje se odgovoara danas sa tvrdnjjom da kanavanje u pravu ima nekoliko
redovito kumulativnih funkcija.
1) Kazne su kroz povijest najede bile, a naalst ni danas nisu prestale biti, in osvete ili
odmazd prekriteljima se vrada zlo za zlo
2) Smrtne kazne ili liavanje slobode slue takoer za trajno ili privremeno uklanjanje
prekritelja iz drutva, da ne ponavlja delikte i da ne utjee negativno na ljude Tako
shvadanje svrhe kazne naziva se specijalna prevencija.
3) Kazne u pravu slue i za zastraivanje drugih osoba: kanjavanjem prekritelja upozorava
se ili predoava drugim pripadnicima drutva da i njih oekuje isto zlo ako uine isti
delikt. Takvo shvadanje svrhe kazne naziva se generalna prevencija.
4) Kazne mogu utjecati i na promjenu ponaanja kanjene osobe, bilo tako da se ona
zastrai za ubudude ili tako da se ona stvarno popravi uslijed loeg iskustva kazne ili
uslijed odgojnih mjera koje je u zatvoru prola. Za to su potrebni humanizirani uvjeti
ivota u zatvorima to malo kaznenih ustanova stvarno posjeduje. U nedostatku tih
uvjeta u popravnim domovima dogaa se da osuenici iz njih izlaze vie pokvareni
Spomenimo jo i to da u pravnom sustavu postoji i manji broj normi bez sankcije. Za takve
tvorevine, koje se u teoriji nazivaju nesavreni zakoni, mogli bismo redi da zaista nisu pravno norme
ved politike deklaracije koji se nalaze u normativno pravnim aktima.

Pravna norma i pravne odredbe

Pravna norma je zahtijevajuda misao, sastavljena od opisanih elemenata, koja kao poruka stie do
svojih adresata putem jezinih ili drugih znakova.

www.ePravo.ba
Neke se pravne norme izraavaju putem nejezinih znakova: svjetlodu i bojama(znakovi, svjetionika i
semafora), likovima(prometni figuralni znakovi npr. Silueta djeteta, krave, srne) i zvukovima(zvuci
sirene, trube).
Ipak jezik je najsavreniji i najede sredstvo normativnog izraavanja u pravu i to kako govorni,
tako i (ede) pisani jezik. Pri tome pojedine reenice jednostavne i sloene, kojima se pravne norme
iskazuju bilo usmeno ili pisano nazivamo pravne odredbe. U zakonskim i drugim pisanim
normativnim tekstovima takve reenice redovito pradene rednim brojevima ili rednim slovima
nazivaju se jo lanci ili paragrafi.
Za razumijevanje odnosa izmeu pravne norme(kao zapovjedne misli sa svim njenim sastojcima) i
pravne odredbe (kao reenice) najvanije je znati da jedna pravna norma moe biti izraena ili u samo
jednoj odredbi, koja sadri sva etiri elementa norme ili, ede u dvije ili vie odredaba od kojih svaka
iskazuje pojedine elemente norme. Ovo drugo rjeenje je znatno ede.
Norma o npr. uzdravanju djece moe se izraziti i pomodu dvije ili vie odredaba iz istog zakona ili ak
razliitih zakona, i to tako da svaka odredba sadri poneke sastojke te norme
NPR. Zakon o braku i porodinim odnosima propisuje: Roditelji su duni uzdravati svoju maloljetnu
djecu Na to se nadovezuje kazneni zakon Roditelj ili druga osoba koja grubo zanemaruje dunost
zbrinjavanja svoje djece kaznit de se zatvorim od tri mjeseca do tri godina
Prva odredba sadri hipotezu i traenje, a druga odreenje delikta i sankciju. Te dvije odredbe ine
pravnu normu.
Prethodni primjer pokazuje razliku izmeu pravne norme kao jedne sloene misli i pravne odredbe
kao jezinog izraza, koji obino iskazuje samo neke, a ne sve elemente norme.
Normotvorci vrlo esto preutno odreuju pojedine elemente pravnih normi, bududi da se uzdaju u
zdrav razum, logiku ili pravno obrazovanje primjenjivaa normi. Tako se u normativnim pravim
aktima esto spominje samo pravna obveza, a odgovarajude (korelativno) pravno ovlatenje se
podrazumijeva, spominje se samo pravno ovlatenje, a pravna obveza se podrazumijeva. Prva
hipoteza pravnih normi ponekad se spominje u potpunosti.
Redovito se u kaznenim normama dogaa, da se ne spomenu izriito ni hipoteza, ni traenja, npr. To
drugoga lii ivota, kaznit de se zatvorom najmanje 5 godina, jer u praksi graanima ne predstavlja
nikakvu tekodu da zakljue kako spomenuti delikt i sankcija podrazumijevaju dva neiskazana
elementa pravne norme: traenje da treba potivati tui ivot i hipotezu da takva traenja vrijedi za
ljude koji nisu meusobno u ratu, odreenje delikta uvijek je bilo izriito.
Potreba izriitog odreenja delikta osobito je snana kad se radi o najteim pravnim deliktima, pa
zbog toga u krivinom pravu vrijedi posebno naelo zakonitostinema zloina i nema kazne bez
zakona pri emu se misli na to da se samo kaznenim zakonom smiju odreivati kaznena djela i
kazne. U sankciji se uvijek izriito odreuju i kazna i organi nadleni za njihovu primjenu.
Rijetko se cjelovite pravne norme nalaze u samo jednoj pravnoj odredbi.

Vrste pravnih normi

Tehnika pravnog normiranja je vrlo razvijena te sadri razne tipove normi i razne vrste subjekata koji
ih stvaraju(normotvorci), kao diferencirana sredstva.
Nekoliko naina razlikovanja pravnih normi
1) Prema subjektima koji ih stvaraju (normotvorci, adresant) postoje dravne norme, norme
drugih organitacija i norme graana
2) Prema dravnim djelatnostima i organima koji stvaraju dravne ustavne i zakonodavne
norme, norme efa drave, norme vlade, sudske i upravne norme. Ovo razlikovanje
prestavlja ujedno i podjelu pravnih normi na vie i nie
3) Prema odreenosti adresata pravne norme su opde i individualne (pojedinadne). U
opdim normama adresati nisu odreeni imenom i prezimenom ved aprstaktno kao

www.ePravo.ba

4)

5)

6)

7)

skupine subjekata, npr. ispit iz istog predmeta moe se polagat samo 4 puta.
Individualne norme su pak one kojima su adresati odreeni imenom i prezimenom. Npr.
presuda kojom se osuuje Petar M.
Prema teritorijalnom naelu pravne norme su generalne i partikularne. Prve vae na
teritoriju cijele drava ili na velikom dijelu njega, Partikularne norme vae na manjem
dijelu dravnog teritorija, npr. opdineske, gradske , ...
Posebnu katergoirju generalnih normi, koje vae preko granica, ine meunarodne
norme
S obzirom na vrste drutvenih odnosa koje usmjeravaju norme su ustavne, graanske,
obiteljske, upravne, financijske, trgovake, radne i socijalne, kaznene i druge. Kad se
polazi od razlikovanja normi o odnosima i normi o forama imama vanu podjelu na
materijalne norme i formalne ili proceduralne norme: prve usmjeravaju primarne
drutvene odnose(npr. zatiduju vlasnitvo od krae), druge propisuju uvjete za valjanost
pravnih radnji i pravnih normi(npr. nain tube)
Norme se prema njihovu sadraju dijele i na nareujude, zabranjujude i ovlaujude, ali
tu se oigledno brkaju pojmovi pravna norma i pravna odredba. To je podjela naina
jezinog oblikovanja pravnih odredaba, a ne podjela pravnih normi, jer svaka norma
zapravo i nareuje i zabranjuje, i ovladuje neke subjekte.Zbog toga se svaka norma moe
iskazati u sva tri jezina primjerka: nareujude, zabranjujude i ovlaujude. Kad se hode
postidi vea strogost obino se koriste nareujude i zabranjujude
Prema mjeri slobode koje pravne norme daju adresatima razlikuju se stroge (kogentne,
strikten) norme i disjuktivne norme.
Stroge pravne norme jesu one to obvezuju na jedno vrsto odreeno ponaanje, koje
normotvorac hode bezuvjetno postidi. U takvim normama obvezni subjekti nemaju
mogudnost izbora izmeu dva ili vie doputenih ponaanja. Oni imaju samo jednu
slobodu: egzistencijalnu slobodu, koju nitko ovjeku ne moe oduzeti, da sami odlue
hode li ostvariti pravnu obvezu ili de je prekriti.
Strogim ili kongentnim normama pripadaju i tzv. Norme definicije, koje su dobar primjer
preskriptivnih iskaza skrivenih pod oblik deskriptivnih iskaza. U pravu su este odredbe
kojima se definiraju neki pojmovi radi njihove upotrebe u drugim normama, ali i sama ta
odredbva-definicija moe biti traenje jedne samostalne pravne norme, koje obvezuje da
se pojma upotrebljaava uprav tako, i nikako drukije, kako je u njoj definiran, a pod
prijetnjom kazne nepostizanja pravnih uinaka akta ili radnje koji sadre takav pojma.
Disjuktivne pravne norme jesu one to daju obvezanom subjektu stanovitu mjeru
slobodnog ponaanja. Ima ih vie vrsta
a) Alternavitne pravne norme daju manju slobodu ponaanja: one daju mogudnost
izbora izmeu dva ili vie ponaanja, koja su za normotvorca pdojenake
vrijednosti, a od kojih obvezani subjekt mora jedno odabrati.(npr. biranje izmeu
svog prezimena i muevog). Alternativna je i norma koja u sankciji ovladuje suca
da bira izmeu novane i zatvorske kazne za odreeno kazneno djelo.
b) Dispozitivne pravne norme daju mnogo vedu slobodu pravnim subjektima i
karakteristine su za graansko i trgovako pravo, gdje vlado naelo autonomije
volje i slobode raspolaganja subjekata s njihovom privatnom imovinom i
radnjama. To su dravne ili nedravne norme koje su upudene strankama ili
pravnim poslovima i od njih zahtijevaju neko ponaanje, ali isto remeno ovladuje
da one same dogovore neko drukije ponaanje. Ali to znai da ako stranek ne
iskoriste ovo ovlatenje, ovo slobodno raspolaganje, one se moraju ponaati u
skladu sa zahtjevom norme.
c) Norme s diskreciom (slobodnom) ocjenom jesu norme upudene dravnim
organima ili drugim subjktima javnih slubi. Njima vii dravni organi uopdeno i
okvirno ureuju neke odnose, te ujedno ovladuju-obvezuju nie organe da te
odnose sami konkrento normiraju onako kako ocijene da je u pojedinim

www.ePravo.ba
sluajevima najbolje za javni interes.(npr. mup moe, a nemora dopustit nekom
dranje oruja). Ovakve norme s diskrecionom odukom jesu uistinu nune u
konkretnom odluivanju dravnih i drugih organa javnih slubi.
d) Pravne norme s okvirno odreenim elementima traenja daju slobodu
adresatima da sami precizno odrede svoje obveze i ovlatenja (npr banka moe
dazi zajam s kamatama u ovkiru od x do y postotka od zajma)
e) Pravne norme s okvirno odreenim kaznama odreuju apstrakten kazne s
donjim i gornjim limitima (npr. zatvor od 3 do 5godna). Unutar tih granica sudac
ima obvezu-ovlast da odludi, ovisno o njegovoj procjeni teine protupravnog
dijela i teine krivnje.

Normativni pravni akti

Izrazom pravni akt oznaavaju se u teoriji i praksi dvije razliite stvari: vedinom se pod pravnim
aktima misli na pisane jezine oblike koji sadre pravne norme normativni pravni akti, ali esto se
pod pravnim aktima misli i na ljudske radnje koje imaju razne pravne uinke pravne radnje .
Ta dva znaenja izraza pravni akt treba uvijek razlikovati, premda se ona odnose na stvari koje se
meusobno uvjetuju jer se normativni pravni akti stvaraju jednom vrstom pravnih radnji, a sve
pravne radnje su izvrenje ili ne izvravanje pravnih normi sadranih u pravnim aktima.
Normativni pravni akti su tekstovi koji sadre jednu, vie ili mnogo pravnih normi. Sastoje se od
jedne, vie ili mnogo reenica-odredbi, u kojima su cjelovite pravne norme ili, u pravilu, pojedini
elementi pranvih normi.
Npr. Presuda je pravni akt koji sadri samo jednu pravnu normu, koju takoer nazivamo presuda.
Tvori je pravna radnja sudca. Ustav republike Hrvatske je pravni akt koji sadri mnotvno pravnih
normi., a tvori je pravna radnja zakonodavca.
Pravne norme najede se iskazuju pisanom obliku, prednosti toga su
a) Pisani tekstovi omoguduju jasno, trajno i objektivnije iskazivanje, ouvanje i razumjevanje
pravnih normi.
b) Pisani tekstovi omoguduju da se zajedno, na istom mjestu i istovremeno, iskae vedi broj
pravnih normi koje usmjeravaju isti ili vie srodnih drutvenih odnosa i da se one lake
smisleno poveu.
c) Pisani akti omoguduju da se pravne norme i izraze precizno i opirnije, a po potrebi s i
napisano obrazloe razlozi njihova donoenja kao to se radi u presudama
d) Pisani tekstovi olakavaju, objavljivanje i irenje pravnih normi, to znai njihovo
upoznavanje od adresata.
Pravni akti su samo jezine forme pravnih normi, a vrte su identine pravnim normama
- Dravni akti, akti drugih organizacija i akti graana
- Ustavni i zakonodavni akti, akti efa drave, akti vlade, sudski i upravni akti, te vii akti i
nii akti
- Opdi akti i individualni (pojedinani) akti, za opde normativne pravne akte uvrijeen je i
posve pogodan naziv (propisi)
- Generalni akti i partikularni akti
- Akti Ustavnog, graanskog, obiteljskog, financijskog, trgovakog, radnog i socijalnog,
kaznenog prava itd, te akti materijalnog i formalnog(proceduralnog) prava
- Nije uobiajeno govoriti o kogentnim pravni aktima i disjuktivnim pravnim aktima to
bi bilo i besmisleno kod onih akata koji sadre ujedno i kogentne i disjuktivne pravne
norme.

www.ePravo.ba

Hijerarhija pravnih normi i akata, formalni izvori prava, naelo zakonitosti

Za pravni sistem je karakteristino, i po tome se razlikuje od moralnog sistema, da je to skup normi
koje se nalaze u strogim i jasnim hijerarhijskim odnosima kao vie i nie norme. Razlika izmeu
vieg i nieg pravnog akta(norme) naziva se pravna snaga ili poloaj pravnog akta, kao nadreenog i
kao podreenog
Pravna snaga jednog pravnog akta (norme)jest njegov poloaj nadreenosti ili podreenosti prema
drugim pravnim aktima (normama) u hijerarhijskoj ljestvici pravnog sustava
Hijerarhija pravnih akata ovisi o modi subjekta, dravnih i drutvenih koji ih stvaraju. Pravna snaga
svakog pravnog akta razmjerna je modi subjekta koji ga donosi, a ta je mod jedna socijalno-politika
pojava koja se normativno iskazuje u ustavnim i zakonskim (proceduralnim) normama o
kompetencijama.
Pravna snaga svakog akta je relativna. Svaki je pravni akt vii u relaciji s nekim drugim aktima, ali
ujedno je nii u relaciji s nekim jo viim aktima.
Opdi pravni akti su preteno vii akti, dok su konkretniji i individualni pravni akti vedinom nii u
hijerarhiji pravnog sustava.. To je zato to je konkretnije opde akte i individualne akte stvaraju mnogo
ede dravni organi i drugi subjekti nie drutvene modi je su oni uglavnom izvrujudi u odnosu na
vie akte.
Akti nedravnih organizacija i graana po pravilu su nie pravne snage od znatnog broja vrsta
dravnih akata, to je izraz odnosa modi izmeu drave i drugih subjekata i izraza njene suverenosti.
Svaki pravni sustav mora djelovati tako da se na opdim i viim pravnim aktima zasnivaju pojedinani i
nii pravni akti, koji onda te vie akte dopunjuju i izvravaju u konkretnim drutvenim odnosima.
Pravni sistem se tako gradi kao stupnjevani proces ili lanac stvaranja, utemeljenja i izvravanja viih i
niih normativnih pravnih akata. Pritom se svi opdi akti ili propisi ustav, zakoni, uredbe, naredbe,
statuti, kolektivni ugovori i dr. nazivaju formalni izvori prava. Tim se izrazom eli slikovit izraziti
injenica da su ustavi, zakoni i drugi vii i opdi pravni akt, dravni i drutveni, jezine forme u kojima
se nalaze najvie pravne norme, temelji pravnoga sustava, iz kojih izviru nii i konkretniji pravni akti i
norme kao to je presuda, rjeenja i privatni pravni poslovi.
Odnos nadreenosti i podreenosti izmeu viih i niih pravnih akata u hijerarhijskom pravnom
sustavu izraava se naelo zakonitosti ili legaliteta
Naelo zakonitosti je temeljna norma pravnog sustava koja zahtijeva da svi pravni akti dravnih i
drugih subjekata budu formalno i materijalno usklaeni s viim pravnim normama koje reguliraju
iste odnose, propisujudi sankcije protiv pravnih radnji i pravnih akata koji taj zahtjev ne potuj
Zahtjev zakonitosti ili usklaenosti viih i niih akata ima dva aspekta, koji se nazivaju formalna
zakonitost i materijalna zakonitost.
Formalna zakonitost je zahtjev da sve nie pravne akte donose subjekti koji su u viim
pravnim aktima odreeni kao nadleni za njihovo donoenje, da se svi oni donose po postupcima koji
su takoer propisani viim aktima i da svi oni imaju tekstualnu formu propisanu viim aktima. Ta tri
formalna zahtjeva o nadlenosti, postupku i obliku niih pravnih akata postavljaju vii pravni akti koje
nazivamo proceduralnim pravnim aktima.(primjer je sudac je viim pravnik aktima ovlaten da donosi
nie pravne akte)
Materijalna zakonitost je da sadraj niih pravnih akata, tj. Elementi u njima sadranih, bude
sukladan sa sadrajem viih pravnih akata koji reguliraju istu vrstu drutvenih odnosa. Vie pravne
akte s kojima nii pravni akti moraju na ovakav nain biti sukladni nazivamo materijalnim pravnim
aktima, a nii pravni akti predstavljaju njihovu konkretizaciju u pojedinanim drutvenim odnosima.

www.ePravo.ba
Ako se u postupku ispitivanja zakonitosti utvrdi da je jedan pravni akt nezakonit, onda se taj
akt ukida ili barem ispravlja, a u prvom sluaju to znai da on prestaje vaiti. Ako se pri tome radi o
teoj nezakonitosti, akt se ukida s povratnim djelovanjem, tj. Ponitava se od samoga trenutka
njegova donoenja i briu se sve njegove pravne posljedice. Tako se ukida presuda koju je donio
nenadklean organ. Kod blaih oblika nezakonitosti akt se ukida samo od trenutka pravomodnosti
akta kojim se on ukida. to se naziva obaranje akta
Jedan pravni akt smatra se nezakonitim tek kada to utvrdi po propisanom postupku jedan
vii dravni organ koji je za takvo utvrivanja nadlean.

Ustav (konstitucija)
U najirem smislu rijei ustav (constitutio) oznaava temeljna pravna pravila koja uspostavlja politiki
i pravni poredak jednog globalnog druptva. Svako politiko drutvo ima ustav u tom irem smislu, tz.
Materijalni ustav, sastavljen od pravila vlasnitva, proizvodnih odnosa, politikih i pravnih statusa
stanovnika, te sastava i djelovanja najviih dravnih organa.
Tijekom tisuda godina, sve do modernog doba, rakva su temeljna pravila politikog i pravnog poretka
bila ili izraza samovolje vladara ili nepisanih normi obiajnog prava.
Tek de buroazija krajem 18. Stoljeda postaviti zahtjev za demokratskim i pisanim ustavom kao
najviim pravnim aktom to ga donosi posebna narodna skuptina po posebnom ustavotvornom
postupku to je moderno shvadanje tkz. Formalnog ustava. Zahtjev za takvim najviim pravnim
aktom izraavao je politike ciljeve ukidanja feudalnih privilegija, a to znai ostvarenja pravne
jednakosti graana i ogranienja dravne vlasti. Svi nosioci dravne vlasti trebali bi biti podinjeni
ustavnim normama i zakonima, tj. Biti pod naelom ustavnosti i zakonitosti, a ujedno je meu njima
vlast trebala bit podjeljena na zakonodavnu, izvrni i sudsku. Tako bi se onemoguila samovlast,
zajamile slobode i prava ovjeka i osiguralo sudjelovanje slobodnih i jednakopravnih graana. U tom
politikom duhu donijeti su prvi pisani ustavi 1787, 1791 u SAD i 1793 u Francuskoj.
Nuan element demokratskog politikog sistema je da je stvoren po posebnom postupku i od
posebne skuptine ustav. U tim najviim opdim normativnim aktima propisuju se temeljna politika i
socijalna prava i slobode ovjeka i graanina, postavljaju se neke osnovne norme ekonomskom
sustavu, te nadasve postavljaju norme o ustanovljavanju(konstituiranju) dravne organizacije.
S tim pravnim aktom najvie pravne snage, normativnim temeljem drave, moraju prema principu
ustavnosti biti formalno i materijalno sukladni svi ostali, dravni i drutvenim, pravni akti. Tu
sukladnost nadzije u poetku modernog konstitucionalizma suvereni parlament. Poslije se i
uspostavlja sudski nadzor ustavnosti zakona i svih drugih pravnih akata radi nadziranja zakonodavca.
Nadlenost za takav nadzor daje se ili vrhonim sudovima unutar redovnog sudstva ili posebnom
ustavnom sudu.
Demokraciji odgovara da ustavne norme izraavaju visoku mjeru suglasnosti graana u pogledu
njihovih politikih ciljeva i zahtjevam th, da ustav bude ne samo opdi akt s obzirom na njeove
adresate, nego jo i opdenarodni akt s obzirom na njegove adresate. Zbog toga se redovito ustav
donosi po jednom sloenijem ili teem postupku, to omoguuje iru narodnu raspravu o njegovim
sadrajima i trai posebnu veinu glasova za njegovo usvajanje o ustavotvornom tjelu postupak koji
se razlikuje od postupka donoenje zakona. isto tako se i u samim ustavima postavljaju pravila o
teem postupku za njegovu promjenu nego to je postupak za promjenu zakona, pa se u tom sluaju
govori o tvrdom ustavuza razliku od mokog ustavakoji se moe mijenjati po istoj proceduri kao
obian zakon.
Stvaranje ustava je funkcija suverenog dravnog organa. Kad sam vladar donosi ustav, to je izrazito
nedemokratski in, takav se ustav naziva oktroitrani podareni, kakav je bio ustav kraljevine
Jugoslavije iz 31. Godine proglaen od kralja Aleksandra u vrijeme njegove diktature.

www.ePravo.ba

Zakon
U narodnom jeziku izraz zakon ima ire znaenje, koje je podudarno sa znaenjem izraza pravo.
U pravnikom jeziku se zakonom naziva samo onaj poslije ustava najvii opdi pravni akt to ga donosi
skuptina narodnih zastupnika po jednom posebnom zakonodavnom postupku. To je tzv zakon o
formlnom smislu. Narodna suverenost se u demokraviji izraava u vladavini zakona kao opdih i prema
svima jednakih normi i u pravnoj dravi kao vlasti koja je podreena ustavu i zakonu.
Iako mogu sadravati samo jednu ili nekoliko pravnih norminajede zakoni sadre vei broj pravnih
normi kojima se prisilno usmjerava jedno podruje vanih drutvenih odnosa. Dok ustav zahvaa
naelno sve vrste druptvenih odnosa bitnih za druptvo, pojedini zakoni zahvaaju samo odreene
vrste drutvenih odnosa u okvirima ustavnih normi i radi razrade i primjene ustavnih normi. Tako u
svakom izgraenom pravnom sustavu postoje sljededi zakoni ili zakonici,
- Graanski zakon
- Obiteljski zakon
- Trgovaki zakon
- Radni zakon
- Kazneni zakon
- Zakon o graanskom postupku
- Zakon o kaznenom postupku
- Zako o sudovima
- Zako o dravnoj upravi i zakon o slubenicima
- Zako o dravljanstvu
- Zakon o kolstviu
- Zakon o porezima
- Zakon o zdrastvu
- Zakon o umama
- Zakon o zatiti prirode
- Zakon o udruenjima graana
- Zako o izborima
- Zakon o prekrajima
- Izd
Svi ti i drugi zakoni, osnove su za stvaranje svih ostalih normativnih pravnih akata , dravnih i
nedravnih to je izraeno naelom zakonitosti kao glavnim mehanizmom hijejarhijskog sastava
pranvog sustava
Ustavi iposlovnici parlamenta propisuju procedura za donoenje i za promjenu zakona
zakonodavni postupak, koji ima redovito vie faza. Poinmjne za 1) predlaganjem i izradom nacrta
zakona, na to imaju pravo svaki zastupnik, ef drave i vlada, a rjee i grupa graana. U stvarnosti
najvedi broj prijedloga zakona dolazi od vlade. Te prijedloge i nacrte ne razmatra odmah parlament u
cijelini, ved oni najprije idu 2) specijaliziranim odborima ili komisijama koji su sastavljeni od manjeg
broja zastupnika, meu kojima su predstavnici svi politikih stranaka iz parlamenta, i zadatak im je da
prethodno ispitaju osnovanost prijedloga i daju miljenje o njemu i vlastite prijedloge dopuna i
izmjena. Poslije toga 3) na plenum (cijelini) jednoga od domova parlamenta. Tu se vodi rasprava o
cjelini prijedloga i o pojedinim njegovim normama, uvaavajudi stavove odbora, daju se nove
dopune i izmjene, te se napokon glasa. Zakon je u tom domu usvojen ako je izglasan s kvorumom
(potreban broj pristutnih zastupnika) i vejnom glasova zastupnika koje odreuje usta. Zatim se 4) isti
postupak pnavlja u odborima i na plenumu drugog doma. Ako se izglaani tekstovi zakona u prvom i
drugom domu ne slau, provodi se 5) postupak usuglavanja meu domovima putem zajednike

www.ePravo.ba
komisije. U nekim monarhijam je 6) potrebno da kralj potvrdi. Poslije usvajanja zakon se 7)
promulgira, a to znai da ef drave svojim potpisom potvruje da je zakon donijet u skladu s ustavno
propisanim postupkom. Na kraju, zakon se 8) objavljuje u slubenom listu i 9) stupa na snagu
istekom odreenog roka

Podzakonski akti
Izrazom podzakonski pravni akti nazivaju se svi dravni opdi akti nii od zakona koje donose izvrno
politiki, upravni i lokalni samoupravni organi. Podzakonski akti su: uredbe, pravilnici,
naputci(uputsva, instrukcija), naredbe i odluke. Donose ih razni organi i imaju razliite funkcije u
pravnom sustavu. Akte s istim nazivom mogu donositi razliiti organi i onda je, naravno, njihova
pravna snaga veda ili manja ovisno o hijerarhijskom poloaju organa.
Zajednoko svim podzakonskim aktima: njihova je funkcija da radi ostarivanja zakona prema potrebi
razrauju zakonske norme i propisuju tehnike njihove primjene od stanovnitva i dravnih organa.
Zakonski akti su esto odvie apstraktni da bi mogli biti izravno primijenjeni na konkretne drutvene
odnose. Zato ustavotvorac i zakonodavac ovladuju efa drave, vladu, ministarstva i druge upravne
organe da donose opde akte nie snage kojima de se precizirai ono to je ustavom i zakonom
propisano i utvrditi nuna tehnika za izvravanje ustava i zakona.
Uredbe su najvii podzakonski pravni akti. To su akti koji pripadaju prvenstveno vladi, ali ponekad i
efu drave. Ima ih vie vrsta, od kojih sz osnovne a) uredba vlade po opdoj ustavnoj ili zakonskoj
ovlasti za razradu zakona, radi njegova izvravanja b) uredbe vlade i efa drav po posebnoj ustavoj ili
zakonskoj ovlasti, kojima se mogu normirati neki drutveni odnosi iz nadlenosti zakonodavca i c)
uredbe za sluaj nude, po ustavnoj ovlasti kojima ef drave ili vlada mogu u uvjetima rata ili drugih
kritinih situacija odluivati sa zakonskom snagom i ak suspendirati neka ustavna i zakonska ljudska i
graanska prava.
Zbog potrebe hitnog normiranja golemog broja i stalno promjenjivih drutvenih odnosa, zbog
potrebe za strunom izradom normativnih akata, a ponekad i zbog tenje vladajuih skupina da
izbjegnu politike rasprave u pralamentu vlada postaje s jedne strane glavni predlagatelj zakona i s
druge strane preuzima sve vedi dio normativnih nadlenosti. To su glavni aspekti tzv. Krize
parlament. Pri svemu tome su opasne uredbe po nudi za zakonskom snagom ustavom predviene
za izvanredna stanja rata, nereda ,prirodnih katastrofa i sl., a dane su u nadlenosti efu drave i
vladi.
Odluka je naziv opdih akata koje donose razliit organi, meu njima parlament, vlada i ministarstva.
Za lokalnu upravu i samoupravu osobitu su vane odluke opdinskih skuptina. Najvii normativni akt
opdine, odnosno drugih jedinica decentralizirane vlasti., kojim se ureuje ustrojstvo i rad opdinskih
skuptina i njenig izvrnih organ, jest statut.
Podzakonski akti moraju biti formalno i sadrajno usklaeni s ustavim i zakonima, ali i meusobno
prema njihovoj hijerarhiji.

Opi akti drutvenih organizacije

Opdi pravni akti to ih donose razne drutvene organizacije privredna poduzeda ili trgovaka
drutva, zdrastvene prosvjetne kulturne, porstkse i druge organizacije i udruge ine nedravno
drutveno ili vie ili manje autonomno pravo.
Svaka drutvena organizacija ima svoja pravila i ona se upravo konstituira kao organizacija i kao
pravno osoba putem tih pravila. Temeljni je njigov akt svakako statut, neka vrsta ustava
organizacija. Statutarnim normama propisuju se ciljevi sjedite, naziv organizacije, sastav nadlenosti

www.ePravo.ba
i hijerarhija njenih organa, obveze i ovlatenja njenih lanova, itd. Donoenje statuta moe biti vie ili
manje formalno i sadrajno ovisno odnosno samostalno od drave, ali se statutarne norme u svakom
sluaju moraju temeljiti na postojedim, ustavnim, zakonskim i drugim dravnim aktima, to je uvjet za
registraciju ili upis organizacije u dravne registre pravnih osoba.
Osim statuta drutvene organizacije donose i druge pravne akte koji su potrebni za njihovo
funkcioniranje npr pravilnike o radu i poslovnike o radu pojedinih organa. Kolektivni ugovori s
kojima radniki sindikati dogovorno odreuju osnovne uvjete rada.

Obiajno pravo
Obiajno pravo se ne javlja kao pisani normativni tekst. Stoljetno iskustvo obiajnog prava dokazuje
da je ono jedan specifian skup opdih pravnih normi i kao takav formalni izvor prava u odnosu na
individualne pravne akte.
Obiajno pravo ine opde pravne norme ije traenja i sankcije nastaju vie ili manje spontano, u
dugotrajnom ponavljanju ponaanja najvanijih i konfliktnih odnosa jednog globalnog drutva koje se
izraavaju usmeno i zapisane u zbornicima, te ih drava usvaja ili upuduje na njih dajudi im sudsku i
upravnu zatitu. U svim starim zajednicama su obiajne pravne norme zahtijevale potivanje ivota i
vlasnitva i zabranjivale silovanje, dok su samo obiajne norme slabije prisile regulirale nain
uzimanje grane za stolom, boje odjede
U poecima razvoja dravnopravnog poretka i u europskom ranom srednjem vijeku obiajno bilo je
jedna od glavnih vrsta opdih pravnih normi.
Obiajne pravne norme nalaze se u tragovima genitilnog rimskog prava U zakonu 12 ploda. Zatim se
oblikuju obiajnopravne norme za odnose meu feudalcima, izmeu njih i monarha i izmeu drava
u meunarodnom pravu i u crkvenoj zajednici. Najzad u srednjem vijeku nastaju obiajna pravila u
odnosima trgovaca i u zajednicama zanatlija. Svi ti obiajnopravni sustavi ili podsustavi razlikovali su
se od skupine do skupine, ali zajednike im bijahu osobine dugovjenosti pravila i uvjerenje ljudi o
potrebi obveznosti i sankcioniranja pravila.
U modernom pravu je malo manje u Engleskoj, obiajno pravo smanjeno i obujmo i pravnom
snagom. Ved u 18. Stoljedu prosvijedeni monarsi zapoinju proces kodifikacije, tj. Zapisivanja prava i
stvaranja novih pravnih normi. Iz kaznenog prava se potpuno iskljuuju obiajne norme, imovinsko i
obiteljsko pravo se modernizira, Obiajno pravo gotovo nestaje kao samostalan izvor prava., ali
ono ipak ostaje u znatnoj mjeri vaede u dvjema grana prava. jedno je meunarodno javno pravo,
koje se sporo kodificira, bududi da se ne temelji na jedinstvenoj politikoj vlasti ved na zajednici
drava. I u modernom trgovakom pravu, unutranjem i meunarodnom, privrednici stvaraju svoja
obiajna pravila koja su pogodnija za bri i sigurniji promet od pravila dravnog prava. Drave se ne
protive takvom autonomnom pravu, ako se ne protive dravnih naela i interesa javnosti.

Individualni pravni akti

Individualni (pojedinani) pravni akti su pisani tekstovi ili usmeni iskazi koji sadre individualne
pravne norme, tj. Norme za konkretne odnose izmeu imenom i prezimenom odreenih subjekata
etiri su glavna tipa individualnih pravnih akata: ukaz, sudska presuda, upravno rjeenje i pravni
posao. Prva tri tipa su dravni akti, i to stroge ili kogentne naravi, a pravni posao je privatni akt
fizikih osoba, drutvenih pravnih osoba ili drave kad ona nastupa kao stranka
Ukaz je pravni akt kojim ef drave donosi odluke iz svoga djelokruga, npr. promulgira
zakone, postavlja asnike i diplomate, pomiluje osuene, dodjeljuje ordene, itd. To je akt visoke

www.ePravo.ba
pravne snage, ali sadri pravne norme za konkretne odnose. Tako se ukaz o pomilovanju odnosi
uvijek na imenom i prezimenom odreenog osuenika.
Presuda je temeljna sudska odluka kojom se, uvijek na temelju zakona i drugih opdih akata,
rjeava jedan sudski spor i odreuje sankcija u kaznenom, graanskom trgovakom i drugom
sudskom postupku. Presuda sadri pojedinanu sudsku normu koja postavlja pravne obveze i pravna
ovlatenja strankama u sporu odnosno utvruje da li je tueni uinio delikt i kako treba biti kanjen.
Presudom se ili usvaja ili odbija tuba kojom se sudski postupak pokrenut i to tako to sudac odluuje
koja od stranaka, tuitlj ili tueni, ima pravo u onome to tvrdi s obzirom na a) pravne norme koje
reguliraju njihovo odnos i b) utvrene injenice njihovih radnji.
Ako se tuba usvaja presuda je oduujuda, a ako se tuba odbija, tueni se proglaava neodgovornim.
Presuda ima 4 obvezatna dijela: uvod( s osnovnim podacima o sudu, strankama i sporu),
izreka(osuujuda ili oslobaajuda), obrazloenje odluke i uputa o pravnom lijeku.
U sustavu tz. Kontinentalno-europskog prava, kojemu pripada i nae pravo, presuda je uvijek
pojedinani pravni akt: ona vai samo za imenovane stranke na koje je adresirana. Za razliku od toga,
u angloamerikom pravu neke presude, stjeu jo i osobinu opdih pravnih akata tako to postaju
obvezan uzor za donoenje bududih presuda. Takve se presude nazivaju i sudski precedenti i njih ne
stvaraju svi sudovi nego samo vrhovni sudovi. I u naem pravu postoji neto slino tome: presuda
vrhovnih sudova predstavlja tzv. Sudsku praksu
Upravno rijeenje je pravni akt kojim dravni upravni organi ili nedravni organi kad djeluju
na temelju javnih ovlatenja odluuju na osnovi zakona i drugih akata, o individualnim stvarima iz
njihova djelokruga.(primjer: poziv na vojnu slubu, dozvola gradnje kue, ). I upravno rjeenje se
donosi posebnim zakonom propisanim upravnim postupkom, te ima naelno isti sastav kao presuda. I
ono se moe osporavati zbog formalne i materijalne nezakonitosti i to prvo albom na vii upravni
organ, a za tim tubom na sud.
Pravni posao je privatni individualni pravni akt kojim se pravni subjekti, pojedinci i pravne
osobe, slobodno raspolau vlastitom imovinom i sposobnostima u cilju ostvarenja eljenih ciljeva koji
nisu u sukobu sa strogim dravnim normama i s moralom. Za razliku od svih dosada spomenutih
dravnih pravnih akata, privatni subjekti posve slobodno odluuju hode li ili nede sklopiti pravne
poslove i kako de u njima raspolagati svojim interesima. Ta sloboda stranaka u pravnim poslovima
izraz je naela autonomije koje vlada privatnim pravom
Pravni posao je oitovanje volje jedne, dviju ili vie osoba, kojom one, u granicama doputenim u
pravnom sistemu, slobodno zasnivaju, mijenjaju ili ukidaju neke pravne odnose, tj. Neke pravne
obveze i pravna ovlatenja.
Pravni poslovi se dijele na jednostrane i dvostrane. Jednostrani pravni poslovi su oni za iji je
nastanak dovoljna izjava samo jedne osobe npr. oporuka, izreena ili napisana na nain kako
propisuje Zakon o nasljeivanju. Dvostrani pravni poslovi su oni za iji su nastanak potrebne suglasne
izjave volje dvaju ili vie subjekata. Takvi su pravni poslovi ugovori o kupoprodaji, zajmu,
Dvostrani pravni odnosi ili ugovori mogu biti jednostrano obvezujude i dvostrano obvezujude
Dvostrani pravni poslovi ili ugovori dijele se jo na konsezualne i realne. Prvi su oni to nastaju
suglasnim oitovanjem volje ili dogovorom stranaka. Drugi, realni ugovori jesu oni za iji su objekt
pravnog odnosa npr. ugovor o uvanju robe, koji nastaje tek predajom robe i dogovorom o uvanju
u garderobi.
U modrenim drutvima vedina ugovora se valjano sklapa, tj. Postaje obvezujuda, usmeno i
neformalizirano. Danas se iznimno kogentnim dravnim normama trai odreena forma za sklapanje
nekih ugovora najede pisana forma npr za ugovore o prodaji nekretnina.
Tipski ugovori su oni koji se sklapaju na nain da jedna strana ponudi gotov ugovor, a druga bira hode
li ili nede potpisati.

www.ePravo.ba

Vaenje, pravednost i djelotvornost pravnih normi (akata)

Vaenje, pravednost i efikasnost, jesu razliiti ali vrlo povezana svojstva pravnih normi
Vaenje je osobina pravne norme da aktualno obvezuje unutra jednog pravnog sustava, a to
znai da je stupila na snagu i da su njeni adresati duni po njoj se ponaati. Uobiajeno se izraz
upotrebljava za obvezanost pravnih normi, dok za presudu i upravne rjeenja koristi izraz
pravomonost.
Pravna norma je vaeda ako je stvorena od subjekta koji je na to ovlaten, i ako nije ukinuto od
ovlatenog subjekta.
Vremenski pravna norma poinje vaiti a) ili od trenutka njenog izglasavanja ili izricanja b)od
trenutka njenog objavljivanja ili uruenja adresatu c) ili nakon proteka jednog roka, po objavljivanju ili
uruenju adresatu d) retroativno (unazadno) od nekog vremena prije njenog donoenja.
U civiliziranim pravni odnosima najede se upotrebljava nain c
Personalno pravna norma vai prema tome tko su njeni adresati. Najire okvire personalnog
vaenja imaju meunarodne pravne norme upudene cjelokupnom svjetskom stanovnitvu. Vrlo
iroko personalno vaenje imaju opde pravne norme upudene cjelokupnom stanovnitvu jedne
drave. Ue vaenje imaju opde pravne norme upudene samo nekim skupinama stanovnitva.
Najdue personalno vaenje imaju individualne pravne norme ukaz, presuda, rjeenje i pravni
posao.
Teritorijalno pravne norme mogu vaiti: na teritorijima svih ili jedne skupine drava
meunarodne pravne norme, ili na cjelokupnom teritoriju jedne drave, ili na dijelovima teritorija
jedne drave, Na brodovima i zrakoplovima vrijede pravne norme one drave ije oznake brodovi i
zrakoplovi nose.
Vaenje pravne norme treba razlikovati od zakonitosti pravne norme.
Vaede pravne norme nazivaju se jo i pozitivne pravne norme, a ukupnost vaedih pravnih normi u
jednom drutvu ini pozitivno pravo
Pravednost je svojstvo pravne norme da se njen sadraj, tj. Njeno traenje i njena sankcija,
slae s naelom pravednosti kao pravilom raspodjele dobara i tereta u drutvu. Svojstvo pravednosti
pravnih normi izrazito je subjektivno i relativno.
Efikasnost (djelotvornost) jest svojstvo pravne norme da se znaajna vedina njenih adresata
ponaa u skladu s njenim sadrajem, tj. S njenim traenjom i sankcijom. Pri tome je norma primarno
efikasna ako se vedina adresata ponaa u skladu sa traenjom. Norma je sekundarno efikasna ako
sudski i upravni organi odrede i primjene sankciju protiv vedine prekritelja pravne obveze. U
protivnom je norma primarno i sekundarno neefikasna
Efikasnost pravnih normi posljedica je raznih imbenika 1) neke osobe se ponaaju u skladu s
traenjom normi zbog toga to u njima prepoznaju vlastite i opde interese te ih rado izvravaju. 2)
neke osobe se ponaaju u skladu s traenjem normi, pa i onda kada te ne odgovara njihovim
interesima i shvadanjima pravednosti, zbog toga to se boje u normama predvienih kazni.
Obveznost pravne norme se nekad naziva formalno vaenje, dok se djelotvornost ili prihvadenost
pravne norme naziva materijalno vaenje, a pravednost pravne norme etiko ili idealno vaenje

Pravni odnos
sastav i vrste pravnog odnosa
Pravni odnosi se razlikuj od nepravnih a) po kvaliteti samoga odnosa b) po tome to su regulirani
pravnim normama
Pravni odnosi su vani, konfliktni i izvanjski kontrolabilni drutveni odnosi koji su regulirani
pravnim normama.

www.ePravo.ba
Pravne norme konstituiraju ili zasnivaju pravne odnose
etiri su osnovna znaenjska elementa koje norme pripadaju drutvenim odnosima, pretvarajudi ih
tako u pravne odnose
- Pravni subjekti
- Pravna obveza
- Pravno ovlatenje
- Pravni objekt
Pravni odnos je drutveni odnos izmeu najmanje dva pravna subjekta koji imaju jedan prema
drugome pravnu obvezu i pravno ovlatenje s obzirom na neki pravni objekt.
Jedan konfliktan i izvana kontrolabilan drutveni odnos sastoji se prije pravnog normiranja od a)
barem dva subjekta, b) raznih mogudnosti njihovih korelirani (meuvjetovanih) ponaanja i c) nekih
objekata-vrijednosti prema kojima su ponaanja subjekata usmjerena. Taj drutveni odnos izaziva
nastanak pravne norme jer je drutveno potrebno regulirati sukobe interesa koje on sadri.
Pravnom normo se ini to da se jedan pram mogudnosti korelirano ponaanja subjekata u tom
odnosu oznai kao pravno obvezno ponaanje i pravno ovlateno ponaanje,.
Pravni odnos (normativno oznaeni drutveni odnos):
Vrste pravnih odnosa
a) Pravni odnosi mogu biti aprstraktni i konkretni.
Apstraktni pravni odnos je onaj izraen u traenju jedne opde pravne norme to je samo
pojmovni odnos, on postoji samo kao skup normativnih znaenja. Preciznije, to su opdom
pravnom normom postavljene apstraktna pravna obveza i apstraktno pravno ovlatenje
izmeu dviju vrsta subjekta s obzirom na neki apstraktno odreeni objekt. Npr. svi
roditelji i njihova djeca imaju taj odnos koji su jednom opdom normom oznaeni kao
pravno obvezni i pravno ovlateni na uzdravanje
Konkretni pravni odnos je stvarni odnos izmeu konkretnih osoba, imenom i
prezimenom odreenih, koje su nosioci pravnih obveza i pravnih ovlatenja s obzirom na
neki konkretni objekt. Takav odnos imaju npr. kupac i prodavatelj neke kue
Izmeu apstraktnih i konkretnih pravnih odnosa vlada meuovisnost. Apstraktni odnos
moe jezino postojati bez konkretnih odnosa, ali da bi bio efikasan, on se mora
potvrivati kroz konkretne odnose. S druge strane, ne moe biti konkretnih odnosa bez
apstraktnih odnosa u pravu: konkretan odnos temelji se na apstraktnom, jer su obveze i
ovlatenja prvoga konkretno ponavljanje otprije postojedeg odnosa znaenja obveze i
ovlatenja iz opde pravne norme.
b) Druga podjela pravnih odnosa je ona na jednostrano obvezujude i dvostrano obvezujude
pravne odnose. Jednostrano obvezujudi pravni odnos je onaj u kojemu samo jedna strana
ima prema drugoj strani obvezu, a ta druga strana pravno ovlatenje. Takav odnos je
izmeu roditelja i djece.
Dvostrano obvezujudi pravni odnos je onaj u kojemu svaka strana ima istovremeno i
pravnu obvezu i pravno ovlatenje prema drugoj strani. To su najede privatno pravni
odnosi razmjene imovine i rada
U jednostranom pravnom odnosu postoji samo po jedno ovlatenje, obveza i objekt, dok
u dvostranom postoje dvostruko sva etiri elementa 2 subjekta, 2obveze, 2 ovlatenja i 2
objekta
c) Pravni odnosi se dijele i prema vrstama objekata-dobara na koja pravni subjekti imaju
pravne obveze i pravna ovlatenja: radni, graanski, porodini, trgovaki, kazneni,
d) Pravni odnosi se dijele i prema tome da li se zasnivaju normama vlasti ili normama
slobodne volje stranaka: javnopravni i privatnopravni odnosi.
e) Pravni odnosi se mogu razlikovati i s obzirom na pravnu osnovu (iz hipoteze) po kojoj
nastaje: materijalni pravni odnos i procesni pravni odnos. Prvi nastaje na osvnobi raznih

www.ePravo.ba
pravnih injenica spomenutih u primarnoj hipotezi, npr. smrti, roenja, stjecanja prihoda,
Drugi odnos nastaje na osnovi pravnih injenica tube ili albe koje su takoer
spomenute u primarnoj hipotezi.

Pravni subjekti
Pravni subjekti su glavni element pravnog odnosa, zbog njih i postoje pravni odnosi
Pravni subjekti su ljudi i drutvene tvorevine koji imaju pravne obveze i pravna ovlatenja s
obzirom na neke pravne objekte.
U svakom pravnom odnosu postoje najmanje dva pravna subjekta: ovjek, naime, ne moe biti u
pravnom odnosu sam sa sobom je ne moe biti pravno obveza ili pravno ovlaten prema sebi.
Pravni subjekt je prije svega ovjek pojedinac, ali i subjekti su jo brojne institucije, najede
organizacije. Te dvije vrste pravnih subjekata imaju svoje posebne naziva: ovjek pojedinac zove se
fizika osoba ,a organizacije i druge tvorevine kao pravni subjekti zovu se pravne osobe. Za nastanak
pravne osobe mora se ostvariti vie uvjeta, koji su vedinom elementi organizacije i sve to odreeno
na jednoj osnivakoj skuptini i potvreno od drave inom upisa u registar pravnih osoba. Pravna
osoba prestaje postojati ispisom iz registra, propadu imovine i na druge naine.
Fizike osobe se s obzirom na njihove pravne obveze i ovlatenja dijele u dvije kategorije
a) Jednu kategoriju ine fizike osobe koje imaju samo pravnu sposobnost ili svojstvo da
posjeduju neka pravna ovlatenja i pravne obveze, ali nemaju mod da vlastitom voljom i
vlastitim radnjama stupaju u pravne odnose. Takve su osobe maloljetnici i neuraunljive
osobe. Ni jedni ni drugi nemaju sposobnost samostalnog raspolaganja svojom imovinom i
svojim radom, tj. nemaju djelatno sposobnost
b) Drugu kategoriju fizikih osoba ine one osobe koje uz pravnu sposobnost imaju jo i
djelatno sposobnost ili sposobnost da vlastitom voljom i vlastitim radnjama izazivaju
pravne posljedice, tj. nastanak, promjenu i prestanak pravnih odnosa, ili, drugim rijeima
nastavak pravnih obveza i pravnih ovlatenja za sebe i za druge osobe. Ovu kategoriju
ine sve punoljetne i uraunljive osobe,
Samo fizike osobe djelatno sposobne mogu vlastitom voljom i vlastitim radnjama sklapati pravne
poslove (poslovna sposobnost), biti pravno krive, initi delikte i za njih odgovarati (deliktna
sposobnost), sklapati brak i brinuti se za svoju djecu(brana i porodina sposobnost), sudjelovati u
izborima i drugim politikim aktivnostima (politika sposobnost)
Dok se jednakost ljudi u pravnoj sposobnosti steena naelno ukidanjem ropstva, postie se
jednakost u djelatnoj sposobnosti ljudi s jednakim psihikim i moralnim sposobnostima. Jednakost
djelatne sposobnosti osoba s jednakim psihikim i moralni sposobnostima jedan je od temeljnih
plodova egalitarnog shvadanja pravednosti
Glavne podjele pravnih osoba su na javne i privatne pravne osobe: Prve su drava, opine, kotarevi,
provincije i ostale teritorijalne jedinice, zatim javne ustanove i javna poduzeda i dr. Druge pravne
osobe privatnog prava, jesu trgovaka drutva i druga privatna poduzeda.
I pravne osobe imaju svojstva pravne i djelatne sposobnosti. Ovdje vrijedi naelo slobode za fizike
osobe i naelo ograniavanja za pravne osobe: fizikim osobama je dozvoljeno initi ili ne initi sve
to im nije izriito zabranjeno pravnim normama, dok pravne osobe smiju initi samo ono to im je
izriito dozvoljeno pravnim normama.
I drava ima svojstvo pravnog subjekta, tj. i ona je takoer nosilac odreenih pravnih obveza i pravnih
ovlatenja i to kako u unutranjem, nacionalnom, tako i u meunarodnom pravnom poretku. Ona
je vlasnik nepokretne i pokretne imovine, ona sklapa meunarodne ugovore i ugovore s drugim
pravnim subjektima na svom teritoriju, ona odgovara za tete koje drugim subjektima uine dravne
slubene osobe.

www.ePravo.ba
Zbog (1) fizikih pravnih subjekata koji nemaju djelatnu sposobnost, (2) pravnih osoba koje nisu
ljudska bida i stoga ne mogu vlastitim radnjama izazvati pravne posljedice, i (3) pravnih subjekata koji
ne znaju ili ne ele sami obavljati neke pravne radnje, u svim pravnim sustavima postoji odnos
pravnog zastupstva i osobe pravni zastupnici
Zastupanje je pravni odnos u kojemu jedna osoba (zastupnik) ima obvezu i ovlatenje da u ime i u
interesu druge osobe (zastupanog) obavlja neke pravne radnje. Radnje zastupnika i obveze i
ovlatenja koja iz njih proizlaze uraunavaju se zastupanome, kao da je te radnje obavio on sam.
Tri su osnovna tipa odnosa zastupanja: zakonsko, starateljsko, i ugovorno zastupanje.
Da bi se izvravale radnje potrebne radi ostvarenja pravnih ovlatenja i obveza osoba koje nemaju
djelatnu sposobnost, postavljaju se zakonski i starateljski zastupnici). Roditelji su pravni zastupnici
svoje djece na osnovu opde pravne norme. Staratelji su zastupnici djeci bez roditelja i neuraunljivih
osoba, a postavljaju se individualnim aktima(presudom, rjeenjem)
I pravne osobe imaju svoje zastupnike, a to s njihovi rukovodni organi direktori. Oni su kao
zastupnici odreeni zakonom i statutom organizacije. Slino tome i ef drave zastupa dravu prema
drugim dravama i subjektima meunarodnog prava.
Osobe koje imaju djelatnu sposobnost punoljetne i uraunljive fizike osobe, mogu ugovorom o
zastupanju ovlastiti neku osobu da h zastupa u odreenim pravnim odnosima. Na ovakvo zastupanje
idu pravni subjekti redovito zbog toga to nemaju dovoljno pravnikog znanja.

Pravni objekti
Pravni objekti su vrijednosti zbog kojih pravni subjekti stupaju u pravne odnose.
Pravni objekti su sve materijalne i dugovne vrijednosti ili dobra s obzirom na koje pravni subjekti
imaju meusobne pravne obveze i pravna ovlatenja
Vrijednosti ili dobra koja se raspodjeljuju meu pravnim subjektima mogu se podijeliti:
1) Prirodna dobra: zemlja, voda, biljke,
2) Ljudske tvorevine
a. Materijalne: zgrade, odjeda, hrana,
b. Duhovne: znanje, jezik, odgoj,
3) Ljudske radnje injenica: obrada zemlje, proizvodnja roba,
4) Ljudske radnje ne injenja: suzdravanje od injenja, to omoguduje to drugim osobama
Svaki pravni odnos sadri dvije vrste objekata: neko prirodno dobro ili ljudsku tvorevinu i neku radnju
injenja ili neinjenja kojom se stvara ili raspolae prirodnim dobrom ili ljudskom tvorevinom
Primjer roditelji djeci daju (3) (1, 2a).
ovjek je (iako djelomino istina) samo pravni subjekt, a ne ujedno i pravni objekt

Pravno ovlatenje i pravna obveza

Pravni subjekti su nosioci normativnih znaenja pravnog ovlatenja i pravne obveze s obzirom na
neke objekte. Ta dva normativna znaenja jesu vrijednosti koje normotvorac hode postidi u pravnim
odnosima polazedi od vladajudih interesa.
Pravno ovlatenje je poloaj jednog subjekta, postavljen pravnom nomom, da radi ostvarenja svog
interesa moe neto initi ili ne initi, te da ima dvostruku mod prema nekom drugom subjektu:
prvo, mod da od njega zahtijeva neko injenje, davanje ili neinjenje s obzirom na jedan objekt, i
drugo, mod da ga tui pred dravnim organom ako ne udovolji zahtjevu.

www.ePravo.ba
Pravno ovlatenje je vid drutvene modi. To je pravno zatidena mogudnost jednog subjekta da neto
ini, te njegova pravno priznata sposobnost da utjee na ponaanje drugih radi ostvarenja svog
interesa i da ih na to prisili putem drave. Primjer: pravno ovlatenje kupca je njegova mod da
zahtijeva od prodavatelja predaju robe, a zatim ga moe tuit ako to odbije i obrnuto ukoliko ovaj ne
dade dogovoreni iznos novca. Pravno ovlatenje mora imati obje spomenute modi. Ako pravna
norma ne daje jednoj modi zahtijevanja tube, onda mod zahtijevanja nema pravno-prisilnu narav,
ved njeno ostvarivanje ovisi iskljuivo o dobroj volji onoga od koga se potrauje. Takva mod
zahtijevanja bez tubene modi naziva se golo pravo, kod njega nema pravnog ovlatenja niti pravne
obveze.
Pravna obveza ima suprotan sadraj od pravnog ovlatenja, ali ujedno ima istu strukturu kao pravno
ovlatenje, to je posljedica korelativnosti pravne obveze i pravnog ovlatenja
Pravna obveza je poloaj jednog subjekta, postavljen pravnom normom, da mora neto initi ili ne
initi nekom drugom subjektu i da od ovoga moe biti tuen pred dravnim organom, a to znai da
moe biti prisiljen ili kanjen, ako ne obavi radnju injenja ili neinjenja
Primjer obveze je da vozai voze desnom stranom, a primjer ovlatenja je da stanovnici zahtijevaju
vonju desnom stranom.
Sadrajna suprotnost pravnog ovlatenja i pravne obveze jest u tome to subjekt pravnog ovlatenja
dobiva neto u svoju imovinu ili egzistenciju, dok obvezni subjekt gubi neto iz svoje imovine ili
egzistencije
Korelativnost (meuovisnost) pravnog ovlatenja i pravne obveze jest u tome to u pravnom odnosu
ne moe postojati obveza bez ovlatenje, kao ni obrnuto. Obveza i ovlatenje su korelativni u svakom
pravnom odnosu bio on jednostrano ili dvostrano obvezujudi. Korelativnost znai da uz obvezu
postoji i ovlatenje.
Pravna ovlatenja i pravne obveze se klasificiraju na iste naine
1) Neprenosiva i prenosiva pravna ovlatenja i pravne obveze. Neprenosiva su ona ovlatenja i
obveze koje su iskljuivo osobne i ne mogu se prenositi na druge subjekte(brak, roditeljstva).
Prenosiva pravna ovlatenja i pravne obveze su one to se ne vezuju trajno za jednu osobu i
stoga se mogu prenositi, naplatno ili besplatno, ne druge subjekte(ovlatenja i obveze
vlasnitva ovlatenje i obveze iz vlasnitva, iz ugovora kupoprodaje, najma,
2) Javna i privatna pravna ovlatenja i pravne obveze. Javna ovlatenja i obveze su one koje
vlast dodjeljuje odnosno nareuje pravim subjektima, prisiljavajudi ih na neki pravni
odnos(pladanja poreza). Privatna su pak ona ovlatenja i obveze koje same stranke
dogovorno odreuju stupajudi u pravne odnose bez dravne prisile(ugovor o radu,
kupoprodaji,..).
3) Apsolutna i relativna pravna ovlatenja i pravne obveze. Apsolutna ovlatenja su ona koja
pripadaju jednom subjektu prema svim ljudima na svijetu koji su onda obvezni prema
takvom ovlateniku(odnosi za zatitu ivota i drugih ljudskih i graanskih prava). Relativna
ovlatenja su pak ona koja pripadaju jednom subjektu samo prema odreenom drugom
subjektu koji je onda obvezan samo prema tom ovlateniku(ovlatenja iz obveze iz svih
ugovora)
Pravni status je naziv za ukupnost neprenosivih pravnih ovlatenja i pravnih obveza to ih jedan
subjekt imao opdenito u drutvu ili u jednom posebnom podruju ivota.
Nekoliko statusnih razlika u suverenom svijetu
- Maloljetne i punoljetne osobe
- Uraunljive i neuraunljive osobe
- Dravljani ove ili one drave
- ene i mukarci(porodiljstvo, vojne slube, nekih poslova zabranjenih, u mirovniskim
odnosima)
- Osobe s politikim pravima i bez njih
- Vjenane i nevjenane osobe
- Roditelji i oni koji to nisu

www.ePravo.ba
-

Zaposleni i nezaposleni
Nekvalificirani, kvalificirani i visokokvalificirani radnici
Dravni slubenici i oni koji to nisu
Osuivane i neosuivane osobe
Studenti i oni koji to nisu
Itd

Zloupotreba pravnog ovlatenja (prava)

Zloupotreba pravnog ovlatenja (subjektivnog prava) postoji kad jedan subjekt koristi pretjerano i
bezobzirno svoje pravno ovlatenje i time oteduje drugog subjekta. Nosilac pravnog ovlatenja ima
pravno zatidenu mo da ini neku radnju, ali on je obavlja tako da drugome nanosi nepotrebnu
tetu, to se protivi dobrim obiajima i moralu.
Pravni sustavi zabranjuju i kanjavaju pretjerano i bezobzirno koritenje pravnih ovlatenja.
Zloupotrebu prava treba razlikovati od obinog delikta: ona je posebna vrsta delikta. Dok se obian
delikt sastoji od neizvrenja pravne obveze iz traenje pravne norme, zloupotreba se sastoji od
pretjeranog izvravanja pravnog ovlatenja.
Pravni sustavi zabranjuju svaku zloupotrebu ovlatenja neovisno o tome da li ona nastaje skrivljeno ili
ne skrivljeno. To je danas dominantno shvadanje u zakonodavstvu i u praksi, zvano objektivna
koncepcija zloupotrebe, a zapravo je vrsta objektivne odgovornosti. Nasuprot tome predlagana je i
nije usvojena subjektivna koncepcija prema kojom bi se kanjavale samo one radnje gdje se
namjerno vri teta. Stajalite objektivne koncepcije zloupotrebe boje je iz razloga to ono bolje
zatiduje otedene osobe.
Stroe se kanjava takoer zloupotreba slubenog poloaja bezobzirno, zlonamjerno, ili
privatizirajude obavljanje ovlatenja dravnih ili drugih slubenih osoba.
Bududi da je zloupotreba ovlatenja supriotna dobrim obiajima i moralnim obzirima prema drugim
osobama, njena zabrana i kanjavanje znae usvajanje nekih obiajnih i moralnih normi u pravu

Zatita pravnog ovlatenja

Pravni sustavi daju pravnim ovlatenicima, fizikim i pravnim osobama razna sredstva za zatitu
njihovih pravnih ovlatenja (subjektivnih prava) kad su one povrijeene od dravne vlasti ili od
privatnih subjekata.
1) Subjekt koji smatra da je njegovo pravno ovlatenje povrijeeno pojedinanim upravnim
aktom ili utnjom uprave. Moe u odreenom roku traiti zatitu od vieg upravnog
organa putem pravnog lijeka albe zahtijevajudi ukidanje ili preinaku toga akta.
Ispitujudi sve vane okolnosti sluaja vii upravni organ upravnom postupku donosi
drugostupanjsko rjeenje kojim ili odbija albu bog neosnovanosti i potvruje
prvostupanjsko rjeenje ili pak prvostupanjsko rjeenje preinauje ili ukida.
2) Subjekt koji smatra da je neko njegovo pravno ovlatenje iz graanskog, obiteljskog,
trgovakog ili kaznenog prava povrijeeno radnjom druge osobe, moe u odreenom
roku trait zatitu od suda putem tube zahtijevajudi rjeavanje pravnog spora i
prisiljavanje prekritelja obveze na duno ponaanje odnosno njegovo kanjavanje.
3) Sudski spor izmeu ovlatenika-tuitelja i tuenoga rjeava se u posebnim sudskim
postupcima d graanskom, kaznenom i upravnosudskom postupku. Sve radnje i konana
odluka u sudskim postupcima moraju biti i materijalno i formalno utemeljene na
ustavnim, zakonskim i drugim opdim pravnim normama. Ovo naelo ustavnosti,

www.ePravo.ba

4)

5)

6)

7)

8)

zakonitosti i nezavisnosti sudaca, omoguuje objektivnost udskog odluivanja u pravnim

sporovima.
Na kraju sudskog postupka po tubi prvostupanjski sud donosi presudu kojom rjeava
pravni spor i prema potrebi izrie kaznu. Presudom se tuba moe ili odbiti zbog
neosnovanosti, ime se daje pravo tuenom, ili usvojiti i time osuditi tuenoga. Naelno
se protiv svake prvostupanjske presude moe uloiti pravni lijek
Pravni lijek je sredstvo kojim stranke u pravnim sporovima pobijaju valjanost sudskih
odluka i upravnih odluka zbog pogrene primjene opdih normi ili zbog pogreno
utvrenih injenica, zahtijevajudi od nadlenog vieg sudskog odnosno upravnog organa
da te odluke zbog nezakonitosti ukine ili preinai.
postoje dvije osnovne vrste pravnih lijekova: redovni i izvanredni. Redovni najede
nazivani albe, upotrebljavaju se protiv presuda i rjeenja koji jo nisu pravomodnim, u
kratkim rokovima nakon njihova uruivanja strankama. Izvanredni pravni lijekovi
upotrebljavaju se protiv presuda i rjeenja koji su postali pravomodni u duim rokovima i
samo zbog nekih razloga navedenih u zakonu, npr. zbog pojave raznih injenica koje nisu
bile poznate u vrijeme donoenja odluke.
Pravomodnost je svojstvo presude ili rjeenja da su postali pravno obvezujudi i da se ne
mogu vie napadati redovnim pravnim lijekom. Pravomodnost nastupa a) odreknudem
stranaka od redovnog pravnog lijeka b) ili protekom albenog roka. Presuda postaje
apsolutno pravomodna protekom rokova za izvanredne pravne lijekove ili njihovim
odbijanjem pred nadlenim organima.
Nakon odreenog vremena dozvoljene rasprave i dokazivanja o tome to kome pripada,
vlast zatvara raspravu i proglaava konanog pobjednika: presuena stvar treba se
smatrati istinom. Protiv te zapovijedi, koja dakako moe pogrijeiti nema vie pravnih
lijekova. Ostaje samo jedno sredstvo, a to je pomilovanje, ako postoje vrlo jaki razlozi da
se oslobodi osoba koja je osuena apsolutno pravomodnim aktom.
Odluku koja je postala pravomodna, presudu ili upravno rjeenje, osoba koja je osuena
mora izvriti. Ako osueni ne izvri traenje presude ili rjeenja dobrovoljno ono de se
izvriti prisilno. Na odluku o prisilnom izvrenju osuenik ima u odreenim sluajevima
pravo albe
Subjekti koji se smatraju otedeni aktima vlasti mogu se obradati za pomod putem
predstavki efu drave, parlamentu i ministarstvima. Ustanova kontrole ustavnosti
dravnih akata daje najvii stupanj zatite pravnih ovlasti. Nadlenost kontrole ustavnosti
moe se dati posebnom organu ustavnom sudu ili vrhovnom sudu opde nadlenosti.
Moderne drave uvode ustanovu ombudsmana ili pukog pravobranitelja: slubenu
osobu koju bira parlament i koja je zaduena za nadzor upravom i javnim slubama u
zatiti prava graana
U starijim pravnim porecima bila je u manjoj ili vedoj mjeri doputena pravna
samopomod. Ovlatenicima je bilo dozvoljeno da sami prisile obvveznike na izvravanje
obveze, npr. oduzimajudi im dio imovine.

PRIMJENA PRAVNE NORME

Primjena pravne norme sastoji se od ljudskih radnji koje ostvaruju sadraje iz traenja i sankcije neke
opde ili individualne pravne norme, tj. ostvaruju u njima postavljena pravna ovlatenja i pravne
obveze.

www.ePravo.ba
Pravne norme primjenjuju sve uraunljive ili djelatno sposobne privatne fizike osobe, dravne
slubene osobe i slubene osobe u pravnim osobama. Svi oni rade nadasve u dva procesa
a) Ostvarujudi svojim ponaanjima meusobna pravna ovlatenja i pravne obveze koje su
postavljene traenjom norme. U jednom irem smislu, koji je na prvi pogled suprotan
uobiajenom znaenju primjene, primjena pravne norme je i ponaanje suprotno pravnoj
obvezi, tj. delikt.
b) Donosedi nie pravne norme na temelju viih pravnih normi
Primjena pravne norme moe biti vie ili manje sloen proces. Vrlo esto ima teih sluajeva ,
sloenijih i konfliktnijih pravnih odnosa, koji su predmet pravnih normi ija primjena zahtijeva svjesnu
metodiki ralanjenu i ponekad dosta teku duhovnu - intelektualnu i vrijednosnu djelatnost. Do
primjene norme moe dodi jedino nizom spoznajnih i vrijednosnih radnji koje su dobrim dijelom
voene odreenim pravilima: vie ili manje prisilnim odnosno labavim pravilima logike, jezika morala,
vladajude ideologije, kao i strogo prisilnim pravnih procedura .
U teim sluajevima primjena pravnih normi sastoji se redovito od niza radnji to se mogu okupiti u
etiri tipa i ujedno etiri vremenske faze radnje
1) Utvrivanje vaedih pravnih normi
2) Tumaenje (interpretacija) pravnih normi
3) Popunjavanje pravnih praznina u osnovnom smislu(nije nuna)
4) Izvrenja pravne norme, traenja ili sankcije, u pravnim radnjama

Utvrivanje vaeih pravnih normi

Kad se jedan pravni subjekt nade ili predvia da de se nadi u nekom pravnom odnosu, ili pak eli
stupiti u neki pravni odnos, a eli da njegovo ponaanje u tom odnosu bude legalno, on najprije mora
otkriti, upoznati ili utvrditi pravnu normu koja taj odnos ureuje i kojoj on jest ili de biti adresat.
Utvrivanje pravne norme sastoji se od dva tipa istraivanje
1.) Subjekt mora pronadi pravnu normu koja regulira odnos u kojemu se on nalazi ili de se nadi.
To se postie tako to de se taj odnos usporediti sa sadrajima jednog niza normaticnih
odredaba, N koje ureuju takvu vrstu pravnih odnosa, sve dok se ne doe do odredbi norme
N7 li normi N7N15 koje svojim hipotezama spominju upravo odnos to subjekta zanima i
svojim traenjima taj odnos ureuju. I treba spomenuti da je bitno jo i tumaenje normi.
2.) Nije dovoljno da subjekt pronae pravnu normu to ureuje njegov pravni odnos: potrebn je
jo da pronae takvu normu koja je vremenski, teritorijalno i personalno vaeda koja je na
snazi vrijeme kad se odnos odvija i na teritoriju na kojem se odnos odvija.
Vrlo su specifini problemi utvrivanja vaede pravne norme obiajnog prava, unutranjeg i
meunarodnog. Danas su takvi problemi rjei, jer su pravni odnosi vedinom regulirani pisanim
normativnim aktima. Meutim u pravu nastaju nove tekode: u njemu ima golem broj normi, one se
vrlo brzo mijenjaju i postale su vrlo sloene.
1) Nesumnjivo je najvanije sredstvo brzog i ispravnog pronalaenja vaedih pravnih normi
struno pravno obrazovanje.
2) Bitno sredstvo za upoznavanje subjekata s pravnim normama koje se njih tiu, osobito
pravnika koji s tim normama ede rade, jest praksa civiliziranih pravnih sustava da svi opdi
pravni akti stupaju na snagu tek nakon objavljivanja i nakon proteka odreenog broja dana
od objavljivanja.

www.ePravo.ba
3) Za objavljivanje dravnih autentinih tekstova opdih ravnih normi postoje u svakoj dravi
slubena glasila, koja u urednoj dravi moraju biti dostupna svim pravnim subjektima.
4) Za utvrivanje vaede pravne norme naroito su vana pravila uklanjanja antinomija ili
proturjeja izmeu pravnih normi. Ta proturjenost moe biti: hijerarhijska da se nia norma
proturjei vioj. Ukoliko je takav sluaj normu moe ukinutu nadleni organ na osnovu tube.
Ili vremenska da se ranija proturjei kasnijoj, tada je ranija norma automatski nevaeda. Ili
tredi tip antinomije je sluaj kad jedna specijalna norma, koja regulira samo jednu podvrstu
odnosa proturjei jednoj opdoj normi, koja regulira itav odnos. U tom sluaju ostaje na snazi
specijalna norma

Tumaenje pravnih normi

Nakon to adresat pronae pravne norme to ureuju njegov odnos, on mora pristupiti drugoj radnji,
da spozna to ta norma od njega zahtjeva. To se postie tako da se tumae normativne pravne
odredbe u kojima su sadrane pravne norme. Tako da se iz pravnih odredaba utvrde znaenja svakog
od osnovnih dijelova pravne norme: situacije koja je uvjet za pravno ovlatenje i pravnu
obvezu(hipoteza), pravnog ovlatenja i pravne obveze s obzirom na neki objekt(traenje), neizvrenja
pravne obveze(delikt) i obveze ili ovlasti dravnog organa za sankcioniranje(sankcija)
Tumaenje (interpretacija) jest dugorona djelatnost koja je nuna za razumijevanje svake kulturne
pojave koja nosi odreena znaenja, ima odreeni smisao, a znaenje zahvada upravo tumaenjem.
U pravu se tumae pravne odredbe i sve pravne radnje. Razlog zbog kojeg treba tumaiti jest taj to
su znakovi uvijek nejasni ili vieznani, mogu imat dva znaenja za istu ili vie osoba.
Norma koju je iskazao normotvorac, nije jedna zavrena tvorevina, ona je tvorevina koju dovravaju
njeni adresati primjenom na konkretne pravne odnose u znaenjskom okviru pravne norme
Tumaenje pravnih odredaba jest duhovna djelaatnost kojom se otkrivaju moguda znaenja
pravnih odredaba i u njima hipoteze, traenja, odreenja delikta i sankcije, te se odluuje koje od
tih znaenja je najbolje opdenito (kod apstraktnog tumaenja) ili za konkretan pravni odnos (kod
kazuistikog tumaenja)
Pravne norme su vieznane i nisu konane zbog vie uzroka od kojih su ovo osnovna
a) Svu sloenost stvarnosti koju normotvorac regulira nije mogude rijeima potpuno i precizno
iskazati. Normotovrac mora silom prilika svoju misao iskazati saetim reenicama vrlo
apstraktno.
b) Jezini izrazi su vie ili manje polisemini, tj. sami po sebi imaju vie znaenja.
c) Mijenjajudi drutvene odnosi koje norme reguliraju, tako da prilikom primjene starijih normi
treba i njih mijenjati, prilagoavati tako izmijenjenim odnosima da se postigne efikasnost
norme
d) Mijenjaju se vrijednosni stavovi i ideologije koje uvjetuju sadraj pravnih normi, to takoer
izaziva promjene u znaenjima vaedih normi

Subjekti i tipovi tumaenja

www.ePravo.ba
Svi stanovnici u dravi moraju se ponaati prema vaedom normama pravnog sustava pod kojim ive,
stoga moraju ede ili rjee tumaiti pravne norme, u emu se javljaju tekode, pa i potreba da se ne
pravnici obrate za strunu pomod pravnicima.
Postoje neke razlike izmeu pravnih subjekata to tumae i izmeu tipova tumaenja u pravu
a) Neki subjekti tumae pravno ne obvezujude i to onda kad njihovo tumaenje pravnih normi
nije dio djelatnosti stvaranja drugih pravnih normi(npr. graani, pravni znanstvenici,
odvjetnici ). Tumaenje pravnika, znanstvenika slue znanstvenoj ili pedagokoj analizi i
kritici pravnih normi ili predlaganju izmjena u pravnom sistemu, te ona svojom strunodu i
uvjerljivodu mogu znatno utjecati na normotvorca. Znanstveno tumaenje u pravu zove se
doktrinarno tumaenje.
b) Neki subjekti tumae pravo obvezujude, i to onda kad je njihovo tumaenje pravnih normi
dio djelatnosti stvaranja drugih, dravnih ili ne dravnih pravnih normi(npr. ustavotvorci,
zakonodavci, ..).
Dalje se razlikuju a i b
1) Postoji apstraktno tumaenje pravnih normi ili tumaenje koje nije vezano za primjenu tih
normi na konkretan pravni odnos. Tako zakonodavac tumai ustavne norme na kojima se
moraju temeljiti njegovi zakoni i radi donoenja zakonskih normi. Vlada i ministri tumae
ustavne i zakonske norme na kojima se moraju zasnivati njihovi podzakonski akti.
2) Postoji i KAZUISTIKO TUMAENJE koje je konkretno tumaenje pravnih normi ili tumaenje
vezano za primjenu tih normi na konkretan pravni odnos(kao to sudci tumae zakon na
kojima se moraju zasnivat njihove presude). Kazuistiko tumaenje obuhvada i tumaenje
individualnih pravnih akata od strane suda i upravnih slubenika prilikom ispitivanja njihove
zakonitosti u povodu tube ili albe. U kazuistiko tumaenje pripadaju i neobvezujuda
tumaenja odvjetnika u njihovom zastupanju stranaka pred sudovima i drugdje
Posebno tumaenje jest ono koje obavljaju vrhovni sudovi. Sama injenica da suci
mnogobrojnih niih sudova nezavisno tumae odredbe opdih akata neizbjeno vodi do
neujednaenosti njihovih tumaenja. Da bi se ta opasnot ograniila u svim dravama vrhovni
sudovi imaju ovlast da ukidaju presude nih sudova koje su neispravne.
Autentino tumaenje ili tumaenje koje obavlja sam normotvorac nad vlastitom pravnom
normom. Kada su znaenja norme nejasne, tada se adresati obradaju normotvorcu s molbom
ili prijedlogom da on sam odredi ta znaenja. Praksa toga je konstituiranje posebnih
parlamentarnih odbora za davanje autentinih tumaenja zakona

Pravila tumaenja argumenti

Da bi utvrdili najbolja znaenja pravnih normi tumai moraju imati dobru opdu i pravnu kulturu.
Meu ostalim, oni moraju poznavati jezik, logiku, drutvene odnose koji su normirani, te vrijednosne
i ideoloke sustave koji utjeu na normiranje.
Viestoljetna pravnika praksa uobliila je brojna interpretativna pravila, to znai kako treba
otkrivati moguda i najbolja znaenja pravnih normi.
Metode tumaenja (interpretacije) u pravu
- Jezino tumaenje
- Logiko tumaenje
- Sistematsko tumaenje
- Ciljno (teoloko) tumaenje

www.ePravo.ba
-

Subjektivno i objektivno tumaenje

Historijsko tumaenje
Doslovno sueno i proireno tumaenje

Postupak tumaenja rijetko zavrava primjenom samo jedne vrste interpretativnog pravila, pri tome
je jezino tumaenje gotovo bez izuzetka nuno i poetno, dok je u sluajevima teih nejasnoda ciljna
argumentacija redovito najmodnija i odlunija
Pravila tumaenja vedinom nisu formalno obvezujuda, tj. ona su tek manjim dijelom samim pravnim
normama propisana kao pravila koja se moraju upotrijebiti u tumaenju nekih normi. Najede je
faktiko obvezujuda, a proizlazi naroito iz sudske prakse.
Argumenti tumaenja prava naelno su isti onima to se upotrebljavaju u drugim drutvenim
aktivnostima. Razlika je u tome to su pravu argumenti i naini argumentiranja mnogo vie poueni i
formalizirani,. Normativno izraeni u proceduralnosti koja inae vlada pravom

Jezino tumaenjem
Polazimo do njihove osnovne znakovne grae od jezika. To se radi tako da se na pravne odredbe
koje su jezino nejasne ili vieznane, primjenjuju pravila leksike, sintakse i gramatike to vrijede u
drutvu subjekta-tumaa. Najznaajnija su leksika pravila, to su pravila koja odreuju znaenja
pojedinih rijei uporabljenih u pravnim odredbama. U pravu su pri tome nadasve vane razlike
izmeu znaenja strunih rijei(vrlo su jasne) i narodnih rijei(koje ponekad ne jasne i stvaraju
potekode u razumijevanju).
Pravni standardi su izrazi najmnogoznatniji ili najapstraktniji, koji su najvie ovisni o kontekstu
njihove upotrebe
Tekode u pravu stvaraju donekle arhaizmi(stare, izobiajne rijei) i neologizmi(nove i mnogima
nepoznate rijei)
Leksiko tumaenje ima zadatak da znaenje rijei narodnog jezika utvrdi u znaenjima pravnih
odredaba.
to znae pojedine norme iz normativnih odredaba, to se spoznaje tek primjenom drugih pravila
tumaenja, a na kraju ciljnim tumaenjem kao odluujudim
to se tie pravila sintakse i gramatike, vrijedi isto za pravne norme to i za jezik: bolje ili slabije
reeniki izraene pravne norme te saetost i rascjepkanost pogoduje vedem broju tumaenja

Ciljno(teoloko) tumaenje
Ciljno tumaenje je glavni nain tumaenja pravnih normi. Ona je uvijek sredstvo za postizanje nekih i
neijih ciljeva (telos-cilj) nekih i neijih vrijednosti i interesa, koji se normom ele nametnuti u
prisilnom usmjeravanju meuljudskih odnosa. Od svih mogudih znaenja jedne norme najbolje je ono
koje najpotpunije ostvaruje njen cilj, razlog njenog postojanja (ratio legis).
Na pitanje o ciljevima pravnih normi pojedinano postoje dva osnovna odgovora
- SUBJEKTIVNO (CILJNO) TUMAENJE ciljno tumaenje bi trebalo traiti ono to su
normotvorci htjeli postidi normama (ARGUMENT VOLJE NORMOTVORACA)
- OBJEKTIVNO (CILJNO) TUMAENJE ciljno tumaenje bi trebalo traiti one ciljeve koje
postavlja drutvo u vremenu primjene norme, neovisno o tome to su tom normom htjeli
postidi normotvorci. Prednost ovog tumaenja: izbjegavanje tekoda utvrivanja to je -

www.ePravo.ba
nekada mislio normotvorac, ali i to to rauna s injenicom da se u modernom drutvu
tehnologija, ljudske potrebe, vrijednosti i opdenito drutveni odnosi BRZO MIJENJAJU, pa
stoga i jednako brzo ZASTARIJEVAJU poetni razlozi (ciljevi) zbog kojih su norme donijete.
Primjenjivai normi moraju takoer mijenjati ili prilagoavati znaenja tih normi novim okolnostima
ne robujudi ciljevima koja su im nekada pridavali njihovi tvorci.
Subjektivno tumaenje se moe upotrijebiti ako ciljevi normotvoraca jo odgovaraju prevladavajudim
ciljevima drutva u trenutku primjene pravnih normi, no i tada je pozivanje na to formalnost.

Sistematsko tumaenje
Sistematsko tumaenje je postupak kojim se otkrivaju znaenja jedne norme tako da se meusobno
povezuju i dopunjuju elementi te norme to se nalaze u razliitim odredbama ili tako da se ta norma
povezuje i razjanjava pomodu drugih normi iz pravnog sistema.
Ovo tumaenje, obino pomodno sredstvo ciljnog tumaenja je vrlo znaajno za pravo, a sastoji se od
niza pravila: 1) sastavljanje pravne norme iz svih pravnih odredaba koje sadre njene elemente
hipoteze, traenja, odreenja delikta i sankcije. 2) I u tumaenju mora se potivati naelo zakonitosti,
tj. da znaenja niigh pravnih normi treba traiti i u znaenjima viih pravnih normi na kojima se nie
norme moraju temeljit. 3)znaenje jedne norme se popunjava i razjanjava znaenjima drugih normi
iz iste pravne ustanove, tj. normi koje reguliraju isti drutveni odnos 4)leksika i ciljna znaenja nekih
normi esto se moraju objasniti njihovim povezivanjem s normama definicija, kojima sam
normotvorac odreuje znaenja nekih izraza tih normi(npr to je brak)

Historijsko tumaenje
Je pomodno sredstvo subjektivnog (ciljnog) tumaenja. Postupak kojim se trai znaenje jedne pravne
odredbe ispitivanjem povijesnih okolnosti koje su prethodile donoenju te odredbe ili su bile povod
(neposredan razlog occasio legis) za njeno donoenje.
Sastoji se ili u usporedbi tumaene odredbe s prethodnim odredbama o istom odnosu, ili u ispitivanju
pripremnih materijala (nacrta, prijedloga) za tumaene odredbe, sa zapisnicima parlamenta,
izvjedima u tisku, osobnim svjedoenjima sudionika u donoenju tumaene odredbe i sl.

SISTEMATIZACIJA PRAVNIH NORMI

Hijerarhijski i znanstveni sistem pravnih normi

www.ePravo.ba
Sustav je po logikim kriterijima sreen skup injenica koje pripadaju nekoj grani znanja. Najsloenije
i najpreciznije sistematizacije jesu one izvedene nad ljudskim znanjem o svijetu, o ovjeku i o drutvu
u znanosti u pojedinim vrstama znanosti, i u filozofiji.
Izrazom sistem pravnih normi ili pravni sustav, oznaavaju se prvenstveno dvije razliite ali srodne
stvari: Hijerarhijsko sreivanje pravnih normi i znanstveno sreivanje pravnih normi.
Hijerarhijski sistem pravnih normi jest ukupnost pozitivnih pravnih normi jednoga drutva, dravnih i
nedravnih, koje su razvrstane u jedinice viih i niih vrsta normi prema kriteriju njihove pravne
snage. Ta hijerarhijska sistematizacija je djelo ustavotvorca i zakonodavca. Ustav odreuje da i sve
nie pravne norme moraju biti formalno i sadrajno usklaene s viim pravnim normama naelo
ustavnosti i zakonitosti.
Znanstveni pravni sistem jest ukupnost pozitivnih i historijskih pravnih normi jednog drutva,
dravnih i nedravnih, koje su razvrstane u razne jedinice prema kriteriju njihova sadraja, tj. prema
vrstama drutvenih odnosa koje one reguliraju. Pravne norme sreuju jednu suvislu, a sreivanje se
ne obavlja prema pravnoj snazi normi, ved prema srodnostima i razlikama drutvenih odnosa koji su
predmet normiranja. S druge strane to ovdje sistematizacija nije djelo normotvorca, nego je
prvenstveno djelo pravnika znanstvenika u okvirima pozitivnih i teorijskih pravnih znanosti.
Razlozi za razvrstavanje
a) Razvrstavanje golemog broja vaedih normi u vie jedinica prema njihovom sadraju
olakava pronalaenje pravnih normi koje su adresatima potrebne u njihovim pravnim
odnosima
b) Razvrstavanje slui i tumaenju pravnih normi, naroito sistematskom tumaenju, jer se u
njemu znaenjski povezuju norme iz istih i bliskih pravnih ustanova, tj. pravnih grana
c) Razvrstavanje slui i otkrivanju i uklanjanju proturjeja (nezakonitosti) meu pravnim
normama, jer se tek okupljanjem normi istog ili srodnog sadraja moe vidjeti proturjee li
norme jedne drugima ili samo donose iznimke u odnosu na njih
d) Prema sistematizaciji pravnih normi na pravne grane konstituiraju se znanstvene pravne
discipline, dakle odvija se podjela rada meu pravnim disciplinama te se ujedno stvaraju
nastavne discipline na pravnim uilitima discipline ustavnog prava, kaznenog prava itd.
e) Razvrstavanje utjee i na odreivanje nadlenosti dravnih organa, npr. na specijalizaciju
sudova na vojne, upravne i ustavne sudove, te na odvajanje graanskih i krivinih djela u
sudovima opde nadlenosti

Pravne ustanove i pravne grane

Temeljni predmet znanstvene pravne sistematizacije jesu PRAVNE NORME, one se razvrstavaju u tri
tipa klasifikacijskih jedinica prema kriteriju vrsta drutvenih odnosa koji su normirani.
Pravna ustanova jest najmanja klasifikacijska jedinica u pravnom sustavu: skup pravnih normi koje
reguliraju jednu vrstu drutvenih odnosa. One postoje iz razloga to je nemogude na zadovoljavajudi
nain zahvatiti samo jednom normom sve vane aspekte jedne vrste meuljudskih odnosa koju je
potrebno pravno regulirati. Odlukom sistematizatora odreeni broj srodnih normi moe se okupiti ili
samo u jednu ili u vie pravnih ustanova, ili pak u jednu viu pravnu ustanovu i u nekoliko njenih
ustanova podvrsta. Primjer pravnih ustanova je brak koji se mogu dalje cijepat na ue ustanove
branih zapreka, sklapanja braka

www.ePravo.ba
Pravna grana je ira klasifikacijska jedinica u pravnom sustavu: skup pravnih normi koje reguliraju niz
srodnih vrsta drutvenih odnosa, a to znai i skup pravnih normi koje ine niz srodnih pravnih
ustanova. Svaka grana predstavlja jedan poseban ui sustav normi ili podsustav nutar cjeline pravnog
sustava. Pravne ustanove esto imaju u sebi pravne norme to pripadaju razliitim pravnim granana.
Broj pravnih grana, nije sasvim odreen niti konaan ni u jednom pravnom poretku.
Opdenito su priznate ove grane
- Ustavno pravo
- Obiteljsko pravo
- Graansko pravo
- Trgovako pravo
- Upravno pravo
- Radno i socijalno pravo
- Krivino pravo
- Sudsko pravo
- Prometno pravo
- Financijsko pravo
- Meunarodno privatno pravo
- Pravo zatite prirod i ljudske okoline
Njihovo je ureenje ovisno o odlukama sistematizatora. Postoje vede i manje pravne grane, a unutar
pravnih grana postoje podgrane prava. Npr graansko se sastoji od tri podgrane
Kad u jednoj podgrani naraste broj pravnih normi toliko da se u diobi svoga praktinog znanstvenog i
nastavnog rada pravnici moraju poeti specijalizirati samo a te norme, onda se ta podgrana prava
izdvaja iz matine pravne grana i konstituira se u novu, posebnu pravni granu u znanstvenom i
didaktikom smislu

Pravne grane i podgrane

Ustavno pravo
Ustavno pravo je skup najviih normi jednog dravnopravnog poretka koje postavljaju osnove
politikog i socijalnog ureenja zajednice, zasnivaju dravnu organizaciju i jame temeljna prava,
slobode i obveze ovjeka i graanina.
Ustavno pravo je temeljna pravna grana jer okuplja normativna naela i norme koji zasnivaju
ukupan pravni sustav. S ustavnim normama moraju biti sadrajno i formalno usklaene sve ostale
norme pravnog sustava to se izraava kao naelo ustavnosti.
Norme ustavnog prava nalaze se prvenstveno u pisanom ustavu. Sadraju ustavnih normi odluuju
graani putem utakmice politikih stranaka i utjecaja autonomnih subjekata graansko drutva
Osnovne socijalne i politike odnose koje ureuju i postavljaju (ustanovljavaju) ustavne norme su:
1) vlasnitvo, odnosi rada, trino i/ili dravno privreivanje, ekonomski promet i novac, obitelji 2)
politike, socijalne, kulturne, vjerske i druge slobode i prava ovjeka i graanina
3) ustrojstvo drave:
a) u politikom sistemu stranaki pluralizam ili jednostranaje, izborni sustav, sastav i
nadlenost zakonodavnog tijela, status parlamentarnih zastupnika, zakonodavni postupak,
politika odgovornost slubenih osoba
b) u obliku vladavine republikanski ili monarhijski oblik
c) u dravnom ureenju unitarno ili sloeno ureenje

www.ePravo.ba
d) u organizaciji egzekutive parlamentarni ili predsjedniki ili mjeoviti sustav postavljanja,
rada i odgovornosti vlade
e) u organizaciji sudstva i uprave osnovni sastav i naela sudske i upravne djelatnosti, sudska
ili druga kontrola ustavnosti, lokalna samouprava
f) glavni grad, zastava i grb
g) nain promjene ustava

Obiteljsko (porodino) pravo

Obiteljsko pravo ine pravne norme to ureuju odnose meu lanovima porodice: meu
suprunicima, izmeu njih i njihove djece, izmeu posvojitelja i posvojenih osoba, te odnos
starateljstva
Porodica (obitelj) je temeljni oblik svake ljudske zajednice i kao takva uvijek je pravno normirana, ali
ujedno najvedim dijelom regulirana i moralnim normama. U prolosti je obiteljsko pravo bilo
podgrana graanskog prava, zatim je dobrim dijelom potpalo pod crkvenu vlast.
Klasine podgrane obiteljskog prava
a) brano pravo - norme o uvjetima i nainu sklapanja braka kao trajne zajednice
mukarca i ene, o uzajamnim pravima i dunostima branih drugova i njihovim
imovinskim odnosima, o vanbranoj zajednici itd.
b) roditeljsko pravo - norme o ovlatenjima i obvezama izmeu roditelja i djece, o
utvrivanju i osporavanju oinstva, o poloaju vanbrane djece, o liavanju
roditeljskih prava itd.
c) pravo posvojenja - norme o uvjetima i nainima posvojenja djece, o ovlastima i
obvezama posvojitelja prema posvojenicima, o prestanku posvojenja
d) pravo starateljstva - norme o zasnivanju starateljstva, o ovlatenjima i obvezama
staratelja prema osobi pod starateljstvom (tideniku), o prestanku starateljstva...

Graansko pravo
Graansko pravo je ukupnost pravnih normi to ureuju imovinske odnose izmeu pravnih subjekata
njihova pravna ovlatenja i obveze u odnosu na stvari inidbe i imovinu umrlih
Graansko pravo, izgraeno kao posebna grana ved u Rimu, jedan je od temeljnih i najstarijih dijelova
pravnog sustava. Ono je pravna forma posjedovanja stvari i odvijanja robne razmjene kao bitnih
odnosa u ekonomskoj osnovi svakog drutva u kojemu privatni vlasnici, fizike i pravne osobe,
slobodno raspolau svojom pokretnom i nepokretnom imovinom.
U graanskom pravu ostaju vladati naela ravnopravnosti stranaka i autonomije volje stranaka.
Graansko pravo opdenito u svijetu ima etiri podgrane koje se opet dijele na ue podgrane ili
velike ustanove
a) stvarno pravo norme to ureuj odnose meu pravnim subjektima s obzirom na stvari.
Norme stvarno prava uspostavljaju tzv. Apsolutna prava koja djeluju prema svima.
b) Obvezno pravo norme to ureuju odnose meu pravnim subjektima s obzirom na neke
inidbe koje su oni slobodnom voljom dogovorili ili proizlaze iz poinjene tete. Norme
obveznog prava stvaraju tzv. Relativna prava i relativne obveze koje djeluju samo inter
parte, meu vjerovnicima i dunicima. Obvezno-pravne ustanove , tj. normirani odnosi
obveznog prava, jesu brojni ugovori i odnosi naknade tete.
c) Nasljedno pravo pravne norme to ureuju odnose izmeu pravni subjekata s obzirom na
imovinu umrle osobe, tj. odnose izmeu nasljednika s obzirom na imovinu ostavitelja.

www.ePravo.ba
Osnovne ustanove nasljednog prava jesu jednostrani pravni posao oporuka, iz nje proisteklo
oporuno nasljeivanje, te nun i zakonsko nasljeivanje
d) Autorsko pravo pravne norme to ureuju odnose izmeu autora dugovnih tvorevina i
njihovih koristnika

Trgovako pravo
Trgovako pravo je ukupnost pravnih normi to ureuju pravni poloaj, pravne poslove i odgovornost
subjekata koji se bave trgovakom i irom privrednom djelatnodu. Ovi subjekti su trgovaka drutva,
poduzeda, zadruge, razni oblici privrednog udruivanja i trgovci kao fiziki pravni subjekti.
Trgovako pravo, izdvojilo se iz civilnog ili graanskog prava u ranoj renesansi. Dvije osobine
trgovakog prava jesu upotreba standardiziranih (adhzijskih i tipskih) ugovora, tj. unaprijed
formuliranih ugovora na koje jedna ugovorna strana pristaje.
Velik dio pravila o pravnim poslovima zajedniki je graanskom i trgovakom pravu, ali ima ugovora
koji su specifini za ovo posljednje u nekim aspektima ili u cijelosti.
Sporove i prekraje to nastaju u odnosima trgovakog prava rjeavaju posebni trgovaki ili privredni
sudovi.
Meunarodno trgovako pravo je pravo koje se javilo razvojem meunarodnih trgovakih odnosa,
ono je vrlo svojstveno. Jedan dio je samo dravnog porijekla, dok je drugi dio slobodna tvorevina
samih trgovakih subjekata pri emu oni dogovaraju traenja i sankcije pravnih normi
Podgrane trgovakg prava
- Pravo trgovakih i drugih drutava
- Trgovako ugovorno pravo
- Pravo vrijednosnih papira
- Pravo industrijskog vlasnitva(patent)
- Pravo nelojalne konkurencije
- Turistiko pravo
- Itd

Upravno pravo
Granu upravnog prava teko je definirati sadrajno, jer se sastoji od normi koje ureuju vrlo razliite
vrste drutvenih odnosa moglo bi se zaista redi: od normi koje ureuju odnose po ostatku, tj. sve
one koje ne obuhvadaju ostale pravne grane. Zbog toga se ova grana prava ne odreuju prema
sadraju drutvenih odnosa koje ona regulira, ved prema subjektima i postupcima kojima se
normiranje obavlja.
Upravno pravo se moe definirati kao skup normi to ureuju organizaciju, krug djelovanja,postupak
rada i nain nadzora i odgovornosti onih subjekata koji obavljaju upravne poslove. Svi ti odnosi
ureeni su posebnim tkz. organskim zakonima, tj. zakonima o dravnoj organizaciji.
S gledita provoenja zakonitosti, zatite prava graana i djelotvornosti upravi osobito su vane
pravne norme upravnog postupka. Upravni postupak sadri pravna sredstva kojima adresati mogu
pobijati upravne akte(pravni lijekovi) kad smatraju da ovi povreuju njihove pravno zatidene
interese, te tuba protiv upravnog akta koji se u upravnom sporu upuduje sudu.
Upravnom pravu pripada i prekrajno pravo, u emu djeluju suci za prekraje.

www.ePravo.ba
Upravne djelatnosti obavljaju dravni organi, ali i neki ne dravni organi kao to su kole. Svi ti su se
duni primjenjivati norme upravnog postupka.
Neke od podgrana upravnog prava
- Organizacija dravne uprave
- Pravo dravnih slubenika
- Upravni postupak
- Pravo osobitih statusa graana (dravljanstvo, matine knjige)
- Upravno pravo s obzirom na stvari(javna dobra, upravno ogranienja vlasnitva)
- Inspekcijsko pravo
- Pravo unutranjih poslova
- Vojno pravo
- Vodoprivredno pravo
- Lovno pravo
- Itd.

Radno i socijalno pravo

Radno pravo je skup pravnih normi to ureuju zasnivanje radnog odnosa, uzajamna prava i obveze
subjekata u radnom odnosu, radno-disciplinsku odgovornost, prestanak radnog odnosa i razna prava
koja su posljedica radnog odnosa.
Ova prava koja su posljedica radnog odnosa tvore danas veliku podgranu radnog prava koju
nazivamo socijalno pravo. U poetku je ono sadravalo samo pravo osobne zdravstvene zatite,
invalidskog i mirovinskog osiguranja radnika, u sada se iri na egzistenciji radnika i njegove obitelji
kao to su prava u stambenim potrebama, prava naknade za vrijeme nezaposlenosti, prava doobrazovanja i prekvalifikacije, pravo na trajk. Slubeniko pravo je regulirano iz upravnog prava, ali i
ono moe koristit prednosti koje donosi suvremeno radno-socijalno pravo.
Norme radnog prava potjeu danas uglavnom iz tri vrste izvora: iz dravnih pravnih akata, iz
autonomnih pravnih akata koje stvaraju radnici i poslodavci, te meunarodni pravni akti
meunarodne konvencije.

Krivino pravo
Krivino pravo je skup pravnih normi koje tite vladajude vrijednosti u najvanijim i najkonfliktnijim
drutvenim odnosima na nain da drutveno najopasnije radnje djelatno sposobnih subjekata
oznaavaju kao krivina djela i protiv njih odreuju krivine sankcije.
Krivino pravo je tijesno povezano s gotovo svim ostalim pravnim granama.
Ipak nije krivino pravo jedina pravna grana koja odreuje delikte i pravne sankcije. Odredaba o
deliktima i sankcijama ima u svim pravnim granama. Za krivino pravo je meutim svojstveno da ono
sadri najtee delikte i najtee sankcije u pravnom poretku.
Krivine odredbe daju sankcije za delikte poinjene protiv normi iz drugih pravnih grana, te
zakonodavac ocjenjuje teinu drutveno opasnih radnji koje treba kazniti krivinim sankcijama dok
ostale, manje opasne, preputa drugom granama. Za krivine delikte i krivine sankcije vrijedi pak,
rekli smo ved, strogo naelo zakonitosti krivinog prava.
Krivino pravo je, uz graansko pravo, najstarija pravna grana. U modernom krivinom pravu se
strogo primjenjuje naelo individualne odgovornosti , i u krivinom pravu se sve vie i sve preciznije

www.ePravo.ba
ispituju psihika stanja ili mjera uraunljivosti i ukupna osobnost poinitelja djela, o emu
neposredno ovisi stupanj odgovornosti i teina kazne. Primjenjuje se i tendencija da se napusti
najtea kazna smrtna kazna.
Zakon je jedini formalni izvor krivinopravnih normi u modernim i demokratskim drutvima.

Sudski postupci (sudsko pravo)

Sudsko pravo je zajedniki naziv za sve pravne norme kojima se ureuje organizacija pravosua
sudova, dravnog odvjetnitva i odvjetnitva, te naini postupanja u sudstvu priliko rjeavanja
graanskih, krivinih, upravnih sporova i drugih predmeta. Te pravne norme zovu se procesne
norme.
Norme sudskih postupaka su vrlo brojne, detaljne i uglavnom kogentne. Sporovi meu pravni
subjektima zavravaju sudskim odlukama to znai da su suci oni koji na kraju krajeva odluuju o
ivotu, statusu, slobodi i imovini graana.
Prema osnovnim vrstama sudskih sporova i drugih predmeta ravvijaju se posebne grane sudskog
prava.
Vedinom su temeljne tri grane
a) Graanski sudski postupak skup pravnih normi koje ureuju nain postupanja pred sudom
ako je posrijedi zatita imovinskih i statusnih pravnih ovlatenja graana. Ima sljedede
podgrane:
- Graanski parnini postupak skup normi o postupanju pred sudovima kad postoji spor
izmeu graana i drugih pravnih subjekat glede njihovih prava i obveza
- Izvanparnini sudski postupak skup normi o postupanju pred sudovima preteno gdje
nema sproa (osnova za nasljeivanje, proglaavanje nestalih,)
- Izvrni postupak skup normi o postupanju suda priliko prisilnog izvrenja presuda i
upravnih odluka
b) Krivini(kazneni) postupak skup pravnih normi koje ureuju nain postupanja prd
sudovima ako se rjeava o odreenom krivinom predmetu
c) Upravno-sudski postupak - skup pravnih normi koje ureuju nan postiupanja pred
sudovima u sluaju upranvoga spora, a to znai u nadzoru akonitosti upravnih akata
Pravna naela jame zatitu interesa i prava svih sudionika u postupku.
Neka od naela krivinog postupka
- Naelo oficijelnosti
- Naelo akuzatornosti
- Naelo legaliteta krivinog progona
- Naelo slobode ocjene dokaza
- Pretpostavka nevinosti okrivljenika
- Naelo kontradiktornosti
- Naelo neposrednosti i usmenosti
- Naelo javnosti

Prometno transportno pravo

www.ePravo.ba
Ova grana prava pripada opdenito trgovakom pravu kao podgrana, ali ima tendenciju, osobito kroz
pomorsko pravo, da se osamostali od matice. Uzimajudi prometno pravo kao cjelinu, moemo redi da
je ono skup pravnih normi koje ureuju naine organiziranja i odvijanja prijevoza ljudi i robe
Transportno pravo kao i trgovako sadri statusne norme o stvaranju, ovlatenjima i obvezama i
prestanku subjekata koji se bave privredom djelatnodu prometa, te ugovorne norme o pravnim
poslovima izmeu tih subjekata kao davalaca usluga u prometu i korisnika njihovih usluga.

Financijsko pravo
Financijsko pravo je skup pravnih normi to ureuju odnose prikupljanja raspodjele i troenja
sredstava radi financiranja javnih djelatnosti i financijsko poslovanje pravnih osoba, osobit radi
javnog nadzora nad pribavljanje i troenje njihove imovine
Osnovne podgrane
a) Monetarno-bankovno pravo skup normi o stvaranju, uporabi, ponitavanju i drugim
radnjama s novcem, te o bankovnim aktivnostima s novcem, dijeli se na nacionalno i
meunarodno
b) Pravo javnih financija skup normi o sastavljanju, izglasavanju i ostvarivanju budeta, o
javnim zajmovima o razrezivanju i napravi poreza

Meunarodno privatno pravo

To je skup pravnih normi koje ureuju privatne pravne odnose s elementima inozemnosti i u kojima
se prvenstveno postavlja pitanje rjeavanja sukoba zakona i nadlenosti dvaju ili vie pravnih sustava.
Problemi meunarodnog privatnog prava sastoje se u ovakvoj vrsti pitanja norme kojeg nacionalnog
pravnog sustava treba primijeniti i koji de organ biti nadlean u sluaju spora o ugovoru sklopljenom
izmeu dravljana drava x i y, ili o ugovoru izmeu dva dravljana drave X ako je ugovor sklopljen
na podruju dravi Y.
Najvaniji elementi odnosa o kojima ovisi nastanak sukoba prava i njihovo rjeavanje jesu:
dravljanstvo, mjesto gdje se stvar nalazi, mjesto zakljuenja pravnog posla, mjesto izvrenja drugih
pravnih ili protupravnih radnji.
Meunarodne norme nisu meunarodne u smislu to ih nuno stvara vie drava, jer se radi o
preteno unutranjim pravnim normama. Svaka drava donosi svoje norme za rjeavanje sukoba
zakona u odnosima s elementima inozemnosti.

Pravo zatite prirode i ljudske okoline

Pravo zatite prirod i ljudske okoline je skup pravnih normi kojima je svrha zatita vrijednosti prirode
po sebi, i zatita prirode i gradskih sredina kao vrijednosti za ljudski opstanak i dobar ivot.
To su pravne norme za zatitu svih elemenata prirode tla, mora i rijeka, ozonskog omotaa,
movara itd., a ujedno i urbanih uvjeta ivota

www.ePravo.ba
Osamostaljenje od upravnog i trgovakog prava u bududnosti sljedi:
PRAVO OBRAZOVANJA I ZNANOSTI
PRAVO JAVNIH KOMUNIKACIJA
URBANO PRAVO
PRAVO ZATITE POTROAA
BIOETIKO PRAVO

Pravna podruja
Pravna podruja su najire klasifikacijske jedinice pravnog sustava. Svako pravno podruje sadri
pravne norme iz vie ili iz svih pravnih grana ukoliko imaju odreenu vrstu zajednikih osobina
suprotnih onima to imaju norme iz drugog pravnog podruja.
Vanija pravna podruja u parovima
- Materijalno i formalno pravo
- Javno i privatno pravo
- Dravno i autonomno pravo
- Nacionalno i meunarodno pravo

Materijalno i formalno pravo

Materijalnom pravom nazivaju se one norme koje odreuju pravna ovlatenja, pravne obveze,
delikte i sankcije u osnovnim odnosima meu svim vrstama pravnih subjekata(npr. norme o
ovlatenjima i obvezama ugovornih strana)
Formalnim pravom se nazivaju one norme moje odreuju pravna ovlatenja, pravne obveze, delikte
i sankcije u odnosima stvaranja i procedurama primjene izvravanja normi materijalnog prava(npr.
norme o sklapanju i raskidu ugovora)
Vedina normi iz pravnog sustava ima materijalni karakter. One su primaran sadraj pravnog sustava,
jer se prvenstveno preko njih motivira volja adresata, graana i slubenih osoba, te tako usmjeravaju
pravno relevantni drutveni odnosi.
Norme formalnog prava imaju pomodni ili instrumentalni karakter, one postoje samo radi osiguranja
to bolje naina donoenja i primjene materijalnih pravnih normi. Zato bi se one mogle nazvati
sekundarne pravne norme, no obino se one nazivaju norme pravnih postupaka.
I materijalne i formalne pravne norme imaju istu strukturu hipotezu, traenje, odreenje delikta i
sankciju.

Javno privatno pravo

Dioba na javno i privatno pravo je vrlo stara,. Bitna razlika izmeu javnog i privatno prava je u
sljededem: javno pravo ine norme koje stavljaju adresata u odnos subordinacije, tj. u odnos u koji
oni ulaze prisilno i s obvezama nametnutim od dravne vlasti. Nasuprot tome, privatno pravo ine
norme koje stavljaju adresata u odnos ravnopravnosti u koji oni ulate dobrovoljno i s obvezama koje
sami slobodno dogovaraju s drugim subjektima.

www.ePravo.ba
Privatnopravni karakter imaju graansko i trgovako pravo, gdje u odnosima meu subjektima
vladaju naela ravnopravnosti i autonomije volje u okvirima dispozitivnih dravnih normi.

Dravno pravo i autonomno pravo pravni pluralizam

Dravno pravo je sustav normi koje stvaraju i namedu dravni organi.
Autonomno pravo je jedan ili vie sustav ili podsustava normi koje ne stvaraju i ne namedu dravni
organi, ved neki drugi drutveni subjekti