Krstaki pohodi protiv Bosne i obrazovanje Bosanske drave- Cirikovi 1964

Odlaskom Kazamarija iz Bosnia Ecclesia je oznaavalo s njegove strane da e ostaviti

nekog latina i da on obrazuje nove dijaceze meutim od toga nije nita izvedeno. Pored bosne
u njezinom susjedstvu je bilo prisutno heretika i tako brojnije vijesti imamo u dalmatinskom
zaleu. Toma Arhiakon pria da je hereza bila prisutna naroito meu plemstvom poznati
pod imenom pseudochristiani. Toljen Kai i Maldemar zadranin. Hrvatski knez Lien
optuivan ka zastitnik heretika. Kralj Andrija nareivao knezu i kaiima da protjeruju
heretike sa svoje teritorije. U takvim uslovima heraza je i dalje prodirala u Bosnu pa se od
1221 godine javljaju optube veoma sline ranijim da se u Bosnu primaju Heretici. Papski
legat Akoncije koji je doao sa zadatkom da djeluje protiv Omiana-gusara koji su napadali
brodove primorskih trgovaca. Dobio je nalog da muki i snano istupi protiv heretika koji su u
Bosnu javno pripovjedali pogubno uenje. Trebalo je da se Akoncije poslui otporom
svjetovnih i crkvenih vlasti Ugarskoj kojima je papa uputio slian nalog. A Dubrovanima je
iz Rima savjetovano da izaberu takvog arhiepiskopa koji e biti sposoban da se bori protiv
omikih gusara i heretika u Bosni. O daljnjem pokretu ovog legata nema dosta informacija, ali
drugaije se sada prilike razvijaju ranije su bili popustljivi protivnici sada ostriji otpor daju
zbog toga je prisiljen da trai kriarski pohod. Akoncije traio od crkvenih velikodostojnika
pomo a od kralja nije mogao i plemstva jer su bili u sukobu. Za djelovanje u Bosni
zainteresovan je bio kaloki nadbiskup kome je kralj darovao Bosnu So i Usoru tu darovnicu
potvrdio je i Papa 1235 godine.

Razlog takvom papinskom djelovanju lei u tome da su ognjem i maem eljeli da

iskorijene , a to je zbog katara to su sa njima bili u sukobu. Kaloki nadbiskup je obavezao sa
200 maraka srebra gospodara Srema Jovana Anela da krene u rat protiv Bosne. Sin bive
bizantske carice a ostao je gluh na svoje obaveze, stvar je dola do Pape i on ga je opemenuo
ali se ne zna da li je ovaj krenuo na Bosnu. Ban Bosne neki stefan poslije Kulina za koga se
zna da je imao knezta Sibislava kneza Usore a koga izvori prikazuju kao revnog katolika
nasuprot ostalim bosanskim velikaima. Godine 1223 prvi put u izvorima se javlja ban Matija
Ninoslav- ugarski vazal i katolik koji se odrie katolikih zabluda svojih predhodnika. A
takvo stanje nametnuto orujem i politikim pritiskom ne mogu biti trajni dok u Bosni nema
crkvene organizacije koja bi bila sposobna da obuhvati vjernike i sprijei nepoeljne uticaje.
Bosansksa biskupija se ne javlja kao borac protiv hereze. Godine 1232 su stigle vijesti u Rim
o bosanskom biskupu u nepovoljnom svjetlu da ne poznaje latinski jezik i pismo i da je
nesposoban da sagleda svoje slabosti. Brat mu je bio herezijarhija umjesto da ga vrati na
pravi put on ga je podravao javno. Papska kurija donijela je brzo rijesenje zatraene su nova
obavjetenja od kalokog nadbiskupa i zagrebakog biskupa i poslat je legat da ga limo
ispita. Zadatak je dat Jakovu Pekorariju, biskupu Preneste koji je doao 1233 u Bosnu.
Legatobv izvjestaj pokazao je da je biskup bio nedostojan svog poloaja. Smijenjen je i u
duhu Kazamarijevih prijedloga postavio je tri do etiri lana biskupa jer je zemlja bila
prostran, ali ni do ovoga nije dolo jer je nedostajalo linosti. Krajem 1233 ili poetkom 1234
postavljen je Njemac Johanes Wildeshausen, a istovremeno biskupija direktno potinjena
Rimu oduzeta dubrovakoj biskupiji zbog ne angaovanja.
 Roak bana Ninoslava poznat pod imenom Prijezda se nalazio kao talac u rukama
ugarskih dominikanaca, a osloboen je na intervenciju Grgura IX kome je Ninoslav svjedoio
da je Prijezda svoju odanost crkvi dokazao djelima ne rijeima. Zbog takve politike ban se
nalazio u otporu od bosanskog plemstva. Ban 1233 kada se prvi put javlja u izvorima govori
da je savljen u gori poloaj nego njegovi predhodnici, oni su po starom obiaju davali i
oduzimali upe i sela naruavaju obiaj i zadravaju zemlje protiv volje banove. Zbog toga se
obraa Grguru IX za pomo a on se obratio hercegu Kolomanu. Zategnutost odnosa izmeu
bana i plemstva koje su u ovom periodu nazivaju Boljari. Postojale su i vijesti o irenju hereze
van bosanske granice i to je vie uticalo na Rim a uz to dolaze i optubve iz Uharske i zbog
toga se podsticalo na krizarske pohode a uz to da se Bosna podini tu namjer je odala
darovnica kralja Andrije kojom je itava Bosna data hercegu Kolomanu, potvrene od pape
1235 godine. Rim je dodjeljivao oprostajnice a to Ninoslava odvodi u drugi tabor jer nisu vise
bile crkvene prilike nego i dravna samostalnost. Tok rata je nepoznat. Johanse Wildeshausen
traio jer da bude osloboen od episkopskog dostojanstva zbog napora. Katolika strana je
privukla usorskog kneza Sibislava koji je kao ljiljan meu trnjem bio katolik u heretikoj
sredini. Godine 1236 kao Ninoslav ranije sada je Sibislav primlje u mislost papske stolice.
Maja 1237 godine su voene borbe jer je dubrovakim trgovcima bilo zabranjeno da kreu u
ovu zemlju a idue godine Koloman javio papi da je je unistio heretike on je tada 1238 godine
uspio da osvoji dio Huma oblast od kneza Toljena potomka Miroslava brata Nemanjinog.

Poslije Wildeshausena postavljen je Ponsa=Pousa Ugarski dominikanci su bili

energini upotrebljavali su lomae spaljui one koji se nisu htjel obratiti. Nastavilo se
graenje katolike crkve zapoeto jo prije ovog rata. Biskupiji darovani posjedi i sakupljana
su novana sredstva za njeno izdravanje kada je prije 1239 godine zavrena bosanska stolna
crkva u Brdu u upi Vrhbosni organizovan je kaptol i traeni su sa drugih strana fratri da bi se
biskupija ojaala. Ban Ninoslav nije sudjelovao u ovome, zadrao se u jednom dijelu
teriitorije koji je privlaio krstae i papu u crkvenim krugovima se govorilo da je veliki dio
Bosne pokoren. U proljee Ninoslav sa Boljarima 1240 posjetio Dubrovnik i tom prilikom
razmjenio zakletve i na taj nain obnovio po trei put svoju vlast u Bosni jer je Ugarska bila
sukobljena sa Tatarima. Za Ugarskim kraljem Belom i njegovim velikaima Tatari prodiru
sve do zidina dalmatinskih gradova. Opustoili su i pljakali nezastiena gradska podruja. Za
vrijeme bijega zadrap se prvo u Splitu zatim u Trogiru. Split mu je uskratio jednu Galiju a
Trogiranima se zahvalio dajui im nekoliko sela na granici sa Splianima. Oko ovoga su se
umijeali okolni gospodari pa i ban Ninoslav pa se time stvaraju savezi . Spliani kad su
izgubili bitku na moru polagali su jedino pravo u bana Ninoslava. Za dvije nedjelje je
opustoio trogirsku oblast onda ne mogavi protiv zidina okree se ka kraljevskom gradu
Klisu. Poslije toga se vraa ostavljajui kneza nakeog svog juznoitalijanskog roaka i kao
zastitu od sinova sa odredom konjanika. Pored bosanskog bana na splitskoj strani ratovali su i
humski knez Andrija i Poljiani. Kralj Bela IV poslao hrvatsko dalmatinskog bana Dionisija
da napadne ujedno sa vlastelom Trogira, a on se uputio prema Bosni, obje akcije urodile su
plodom. Iz kraljeve povelje izdate 20 juna 1244 ban se pokorio Ugarskoj bez teih posljedica.
Od Ninoslava se trailo da prilike u crkvi prilagod onima koji vladaju u Ugarskoj sa
susjednim katolikim oblastima. Kralj je potinio potpuno crkvi darovana sela u Usori,
Neretvi Donjim krajevima Vrhbosni Lepenici Lavi Uskoplju Boru i dr., i potvrdio je da se
skuplja desetina. Ni poslije 1244 godine katolianstvo nije uzelo korijene dobre da se odri u
Bosni. A kaloki nadbiskupo se spremao da opet rat zapone. Kralj Bela IV je isto traio da on
bude sada voa. Ninoslav suoen sa jo jednom opasnosu pred Rimom je branio svoju
odanost i podnosio papi nek pismene dokate. Papa Inoentije IV koji je uinio to da sprijei
bilo kakvu akciju protiv bana i naredio da se povede istraga o njegovom nainu dranja. I tu
se prekida izvorna vijest o daljnjim dogaajima.

Prevlast Ugarske i ubia

Izvori: ovaj period je iromasan izvorima takoer i broj ugarskih povelja iz ovog perioda je
mali a i interesovanje papstva za Bosnu je opalo. Bosu spominje popisi sakupljaa crkvenih
prihoda sa teritorije Ugarske meu vatikanskim dokumentima vezanim za Ugarsku.
Bosanskih povelja u ovom periodu uopte nema. Grupa dokumenata iz primorskih gradova
daje odreene informacije u seriji dokumenata Reformationes (odluke vijea) nailazimo i na
mali broj podatak vezanih za Bosnu Knjige notara Tomasina de Savere objavio je slovenski
paleograf Gregor Cremonist. Malo vijesti o Bosni se moe pronai meu trogirskim
spomenicima (izdao miho barada) u ovo doba su se pojavile pojedine vijesti iz mletakog
arhiva dragocijen za kasnije periode, a sakupio je i izdao ime Ljubi Svjetski arhiv. Koji je
sadrao po neki izvor za bh. Historiju ovog perioda su spalili Njemci 1943 ali sreom
dokumente anzujskog arhiva bitne za nau historiju su publikovali Franjo Raki Makugijv i
Vepcel. Srpski izvori koji biljee rodbinsku vezu Kotromania i Nemanjica nam daju
odreene podatke. Spis Spliana Mihe Madijeva de Barbezanis. Pisac u vie navrata spominje
Bosnu i njenog bama. Fragment iznosi dogaaje do 1330.

Ugarska prevlast: nemamo informacija kako je zavena vladavina bana Ninoslava. U izvorima
se spominje posljednji put 1249 kada je Dubrovanima izdao zakletvu identicnu onoj 1240
kao nasljednik pojavio se Prijezda bio je odan kralju Beli i nagraen upom u slavoniji,
meutim ni tada se stvari u Bosni nisu okrenule u ugarsku korist. Bela je prisiljen da 1253
ratuje protiv Ninoslavljevih nasljednika. Bosna je u tom periodu ponovo potinjena Ugarskoj
ali su ovaj puta posljedice bile mnogo tee. Bosna je potinjena Ugarskoj ali su ovaj put
posljedice bile mnogo tee. Bosna je podljeljena u izvorima susreemo dvije banovine (bosna
u uem smislu) Usora i So. Ugari su zadrali titulu bana i dijelili je svojim velikaima. U
Ugarskoj poinju da stvaraju banovine kao odbrambeni pojas Bosna i Usora su bile sastavni
dio ovog odbrambenog pojasa koji se prostirao od Hrvastske do Karpata. Za razvoj Bosne
najznaajnija je bila mavanska banovina njeni banovi su esto bili gospodari Bosne ili
jednog njenog dijela npr., Rastislav Mihajlovic (zet Bele) je imao Usoru i so pod svojom
vlasu u pravoj Bosni su to vrijeme vladali Prijezda i njegovi sinovi, ugarski vazali. Nakon
smrti Rastislava 1263 naslijedila ga udovica Ana Agneza koja je od 1264 kao hercezica
bosanska naslijedio ju je sin Bela Rastisaljevic. 1272 svoju neslavnu vladavinu zapoeo je
kralj Ladislav IV Kumanac koji se nije postarao da vlast nad Bosnom i Mavom da nekome iz
kraljevske porodice pa se iste godine javljaju tri banovine pod upravom tri razliite linosti.
Bosansko banstvo je predstavljalo, u tom momentu praznu titulu jer je vlast u Bosni i dalje
imao Prijezda sa svojim sinovima. Oblasti i titulu do 1284 drala je Ladislavova majka
Jelisaveta. Za njenog vladanja ponovo je postalo aktuelno crkveno pitanje to pitanje je neko
vrijeme bilo u drugom planu vjerovatno iz razloga sto su zahladili odnosi Ugarske i Rima.
Kasnije Ladislav je izgladio odnose sa Rimom i Jelisaveta se obavezala da e progoniti
heretike, slino je uradio i Ladislav. Meutim nemamo informaciju da li su kralj i kraljica
poduzimali akcije protiv heretka. Bitan detalj jeste davanje Usore i Soli pod vlast kraljicinom
zetu srpskom kralju Dragutinu 1284 koji je kao mu Kataline dobio Mavu sa Beogradom,
njegova aktivnost u bosanskim zemljama je slabo poznata. Dragutin je bio dosa posveen
religiji i pomagao je borbu protiv protiv jeresi. U poetku njegove vladavine dolo je do
zbliavanja gospodara odvojenih djelova Bosne (brak Dragutinove kerke Jelisavete i
Prijezdinog sina Stjepana I Kotromania). Ova porodina veza e kasnije Tvrtku bizi osnov
da se proglasi potomkom Nemanjia i krunie za srpskog kralja. Unutarnja samostalnost
Bosne je sauvana u okvirima dvije razdvojene oblasti. Nemo Ugarskog vladara bila je
povoljna za Bosnu iako su pojedini oblasni gospodari pokuavali naruiti njenu samostalnost.
Privredne veze sa Dubrovnikom u vrijeme Prijezde su bile prisutne iako Prijezda nije
obnavljao ugovore (dubrovake kancelarijske knjige svjedoe o tome). Prisutno je bilo
prodavanje ljudi u roblje jer su u Bosni uglavnom ivljeli jeretici a crkva je zabranjivala
dranje katolika u roblju Bosanske vlasti nisu zabranjivale prodavanje ljudi ak je i sam ban
uestvovao u prodaji ljudi.

ubii kao gospodari Bosne

I pored jaanja feudalnih vladara samostalnost Bosne nije bila ugroena, zatitu su joj
prualeDragutinove zemlje. Bosna se nala na putu irenje bribirskog kneza Pavla ubia koji
je u posljednjoj deceniji XIII vijeka postao samostalni vladar Hrvatske i Dalmacije. ubi se
iri skoro do granice Bosne jo za ivota Ladislava, a 1290 nakon smrti Ladislava do borbi za
prijestolje u Ugarskoj, a ubi to koristi na najbolji mogui nain, ubi je priznao Andrije
Mleanina ali je odmah poeo da surauje sa napuljskim dvorom, 1292 Karlo Martel je
odmah poeo i da surauje sa napuljskim dvorom. 1292 Karlo Martel i Karlo II su mu
darovali itav Hrvatsku do granica Bosne, a naredne godine Andrija III mu je darovao
primorsku banovinu. ubi je postao jako bitna karika kojim su gradovi i plemstvo bili
posluni. Kada je imao vlast nad Hrvatskom Pavle ubi se elio iriti a prva na redu je bila
Bosna. U povelji 1299 se naziva banom Hrvatske i Dalmacije te dominusom Bosne ali tada je
vladao tek manjim djelom Bosne jer mu se potinio jedino Hrvatin Stjepani (porodica koja
e kasnije igrati veliku ulogu) i sam pristalica Anzujaca 1299., se ubi za njega zagovarao na
napuljskom dvoru. Domaa banska porodica i ban Stjepan I Kotromani (na vlast doao
1287-1290) su se odupirali potinjavanju ubia jer je Pavle titulu bana dao bratu Mladenu i
poetkom XIV dolazi do velikih borbi. Ban Mladen 1302 izdaje povelje trgovcima a Stjepan
se i dalje odrava u jednom djelu. Iste godine vojske oba bana su se srele na Drini rezultat
bitke nije poznat ali sam podatak nam otkriva da je Stjepan bio itekako potisnut. U Srbiji su se
sukobili braa Dragutin i Milutin to je ubiu otvorilo put osvajanju Huma 1301 umire
Andrija III a uskoro i Karlo Martel sada su anujske pretenzije na Karlovom sinu. Karlu
Robertu koji uz pomo ubia dolazi u Split i otpole su borbe izmeu pretendenata sredite
borbi je bilo u Slavoniji a Karlo je vee protivnike imao u Ugarskim velikaima nego u
pretendentima za prijestolje 1304 od strane bosanskih jeretika je ubijen ban Mladen i tek
poslije toga ubii su zavladali Bosnom, ban postaje Mladen II sin Pavla ubia 1301,1302,
1304,1305. Pavle je poveljama obeao da e postovati linost i zemlje Stjepanica i njegovih
roaka a slian kompromis su Subii napravili i sa Kotromaniima, zelei sauvati njihov
poloaj. Meutim nakon smrti Stjepana I Kotromania prije 1314 njegova ena ena
Jelisaveta i sinovi su iz nepoznatih razloga protjerani (utoiste nali u Dubrovniku) mogue
je da su ubii da se oslobode domaih banova a li u tome u prilog ne ide da su se iz
izgnanstva vratili za vrijeme Mladena II koji se lino starao o Stjepanu II Kotromaniu tako je
Drava koja je u XIII st odolijevalala krstakim pohodima gotovo nestala i apsorbirala se sa
oblastima ubia i Dragutina ali je sauvala sposobnost i neto kasnije e stei veliku snagu i
ugled.

Uspon i irenje Bosne (1322-1391)

Izvori

Ovo razdoblje je bogato izvornom graom u poreenju s prethodnim a razlo je to imamo

obilniju arhivsku grau a i to to Bosna igra znaajniju ulogu. Domae bosanske povelje na
naem jeziku su novi vid izvora a iz ovog perioda ih je sauvano 11 (Bacanje-Ugarska???)
povelje se odnose na vlastelsku porodicu iz donjih krajeva.) ostalepovelje su nastale iz Bosne
i Dubrovnika i uvaju se u dubrovakom arhivu. JAZU je izdala pet svezaka pod nazivom
reformacije a na tome je radilo vie naunika (MONUMENTA RAGUSINA). Graa
objavljena u Monumenta Raugusina obuhvaa period od 1301 do 1379 , 1365 je naknadno
objavljena. Za Bosansku historiju bitniji su i dokumenti i serije LETTERE A COMMISIONI
DI LEVANTE gdje se pisma dubrovake vlade. U Kotorskom arhivu nema podataka vezanih
za Bosnu. Tekstove vezane za Bosnu pronalazimo u ostavstvini velikog hrvatskog historiara
XVIII vijeka Ivana Luia. U Bosni su se takoer uvstili franjevci meutim franjevaki
dokumenti (arhiva vikarije) nisu sauvani osim neznatnog dijela u Ljubljani. Od stranih
arhiva podataka nam daje Mletaki arhiv. Ugarske povelje sada imaju neto manji znaaj.
Najznaajniji ugarski izvor za ovaj period jeste CODEX DIPLOMATICUS REGNI
HUNGARIE ECLESINTICUS AC CIVILIS u 42 toma ali zbog mnogih greaka i nije ba
pouzdan. Papska pisma i dokumenti vatikanskog arhiva su zadrali svoj znaaj (opirni
odgovori papske stolice na pitanja franjevaca i zabrana patarena). Javljaju se i izvori iz
pravoslavne sredine srpski sinodik. Javlja se i grupa domaih izvora uglavmm na nadgrobnom
kamenju. Narativni izvori i dalje nemaju Bosnu u sreditu panje. U anonimnom spisu
OBSIDIONIS LIBRI DUO BAN STJEPAN II prikazan je u loem svjetlu. Kralja tvrtka
spominju i italijanski hroniari braa GATTARO.

OSLOBOENJE OD PREVLASTI UBIA

Vrijeme vrhovne vlasti ubia je slabo poznato a samim tim i njihov znaaj za razvitak
drave. ubii su potovali unutranju samostalnost Bosne, ali Bosna je bila pod njihovim
okriljem i tek poslije pada Mladena II poinje igrati znaajnu ulogu u odnosima sa dravama i
feudalcima u susjedstvu. Mladen II se ve od 1319 brine o Stjepanu II Kotromaniu i za enu
mu daje ker od Majnharda od Otenburga (koruki grof), ali su Kotromanii bili u krvnom
srodstvu sa korukim grofovima i taj brak je mogao odobriti samo papa. Meutim Mladen je
ve tada imao dosta problema doivio je pora od Milutina u Humu, a ibnik i Trogir su se
odmetnulli i priznali mletaku vlast, tada mu povjerenje otkazuju i neki vazali (Kurjakovii,
Stjepanii, Mihailovii) Najvei problem Subiima je predstavljao je Ugarski novi kralj Karlo
Robert, koji je elio da obezbijedi autoritet i mo kraljevskoj vlasti to se kosilo sa feudalnim
gospodarima pa dolazi do sukoba prvo su stradali Gizini (Slavonija) Matija ak a su na red
doli i ubii. Karlo prije odlune akcije pod svoju vlast uzima i Stjepana II Kotromania.
Mladen je kod Bliske potuen od slavonskog bana Baboneia te se predao Karlu s molbom
za oprost. Ovaj ga je zatvorio i liio banskog dostojanstva i tako je Mladen nestao sa politike
scene. Poslije Mladena II ubiu nisu imali snage da se nametnu za gospodare u Hrvatskoj a i
uticaju Bosni je zauvijek izgubljen. Bosna je ponovo dola pod vrhovnu vlast Ugarske.
Uklanjanje Mladea je potaklo borbu izmeu hrvatskih velikakih porodica to je imalo uticaja
i na Bosnu. Ban Stjepan je bio uvuen u ove sukobe, ali je za vrijeme itave vladavine ostao
lojalan Karlu i njegovom nasljedniku Lajou. Ban je imao velike koristi te je uvrsivao svoj
poloaj meu susjedima, imao je odrijeene ruke i nije morao biti vazal sa tradicionalnim
obavezama. U Hrvatskoj su se velikai okrenuli protiv kralja i bana Ivana Baboneia ali su se
i oni podijelili na dvije struje (knez Nelipac jedna i uro ubi druga strana) na ban je stao
na stranu ure ubia. U junu 1324 ubi je poraen i zarobljen u bitci kod Krke
(Mihailovii i Kurjakovici na strani Nelipca) pa je ban Stjepan II sam nastavio borbu. Kada je
u Hrvatsku doao novi ban Stjepan II je sna njegovu stranu pridobio Stjepanice a samim tim i
vlast u Donjoj Bosni a do proljea 1326 vlast iri i nad Krajinom izmeu Neretve i Cetine a
kasnije i Zavrjem (Livanjsko Duvanjsko i Glamoko polje). Bosanska dravna teritorija se u
ovom periodu znaajno proirila i pomjerila do linije koja je spajala tok Cetine sa gornjim
tokom Sane.

Osvajanje Huma

Nakon smrti Milutina 1321 borba za srpski prijesto se razbuktala iz pritvora je puten
Dragutinov sin Vladislav (pretendent za krunu) a ogoreno rivalstvo je bilo izmeu
Milutinovih sinova i Stjepana i Konstantina. Stjepan II nije mogao iskoristiti tu situaciju jer je
bio preokupiran problemima u Hrvatskoj a za to vrijeme se Stefan Uro Deanski uvrstio na
prijestolju Nemanjia ali je i dalje imao probleme sa Vladislavim i srpskom vlastelom, to e
Stjepanu pomoi u njegovim daljnjim osvajanjima. U sklopu Mavanske banovine su bile
Usora i So teritorije kojima su ranije vladali bosanski banovi i koje su bile zanimljive
Stjepanu II ali on je kao i Ugarski dvor davao podrku Vladislavu. Sa titulom gospodina
Usore i Soli se javlja 1324 kada je Vladislav je doivio konani poraz od Stefana
uspostavljanje bosanske lasti podrala je i Ugarska. U humu koji je bio srpska oblast vladali
su braa Branivojevii koji su se osamostalili i zaduzili su veneciju jer su se borili protiv
Bajamonta Tijepola dok je Stjepan bio u taboru onih koji su podravali mletakoh odmetnika.
Branivojevioi su jo 1326 pljakali Dubrovnik, srpski vladar se nije zauzeo za njih te je
njihova sudbina zapeaena (napadani od bosanskog bana na kopnu od Dubrobnika na moru).
Branivojevii su stradali na bojnom polju jedan za drugim posljedni Branoje je zatvoren u
srpsku tamnicu. Uspjeno ratovanje protiv Branivojevia donijelo je Bosni znatan dio huma.
Dolinu Neretve i zemljite su pripali Bosni koja je prvi put izbila na obalu Jadranskog mora.
Osim toga je dobio zemlje Poznana Puria (Nevesinje) koji se stavio u slubu bana. Stjepan
je u svojoj titulaciji se nazivao i gospodar humski. Sada je ve bio izloen neprijateljstvu
Srbije koja nije eljela da se odrekne svojih teritorija. Takoer ban je zahtijevao da mu
Dubrovnik plaa mogori (tribut 76 perpera) ali su Dubrovani to odbili. Dolo je do
pregovora i mislilo se da e stanak (tradicionalni granini sud) rijeiti problem, ali bosanska
srana nije dola na pregovore. Neprijateljstvo sa Srbijom je bilo mnogo vanije 1329. Stjepan
je bio u otvorenom ratu sa Srbijom ali ga je srpski mladi kralj Duan porazio nakon ega su
prestale banove ofanzive protiv Srbije. 1331 smjenom na srpskom prijestolju sa
posredovanjem Dubrovnika stvari su se povremeno smirile, mir je odgovarao i Stjepanu i
Duanu . mir je otvorio vrata dubrovako-srpskom ugovoru o ustupanju Stona i poluostrva.
Dubrovanima je ugovorom pripala sporna teritorija ali su morali da plate 8.000 perpera te
svake godine dodatnih 500 Bosanski ban je kao gospodar Huma polagao pravo na ston ali su
Dubrovani i njemu pristali plaati identian tribut tako da je problem rijeen. U toku decenije
vladanja Stjepan II je udvostruio teritoriju Bosne i stvoreni su uslovi za snanu ekspanziju.

Banov dijak zabiljezi: Stjepan drase od Save do Mora i od Cetine do Drine.

Bosna prema dogaajima u Dalmaciji

Dalmatinski gradovi su znaajno uticali na politike prilike u zaleu a kada bi se god osjeali
ugroenim su dobijali pomo Venecij. Trogir Split i ibenik u XIV st dolaze pod vlast
Venecije ime se ona uvukla u balkanski politiku. Karlo Robert je osuivao zauzimanje
gradova ali zbog ambicija u Napuljskom kraljevstvu nije elio sukobe s Venecijom. Meutim
nakon njegove smrti i dolaska na vlast mladog Lajoa I situacija se promjenila. Lajo nije
zelio ujediniti anujske kraljevine i zauzeo je nepriljateljski stav prema Venecij, jer mu je
smetala da potini krupnu vlastelu u Hrvatskoj, to je izazvalo itav niz ratova protiv Venecije
i velikaa koji su mu na kraju donijeli zeljeni trijumf. Bosna nije ostala po strani ali se u ove
sukobe nije mijeala zbog svojih interesa ve zbog vazalnog odnosa prema Lajou.
Prihvaeno je i miljenje da se dolaskom Lajoa na vlast Stjepan po prvi put kolebao pa ak
poslao poslanika u Venecije gdje Republika trebala sklopii savez u koji bi ulazili i kralj Duan
te velikai iz ovdanjih zemalja. Mletaka republika je elila sklopiti savez protiv Ugarske
(poznata nam je mletaa koncepcija saveza ali ne i bosanska) protivnik Venecije i bosanskog
bana je bio hrvatski knez Nelipac protiv kojeg je 1343 spremljena vojska 1344 je umro moni
Nelipac i krenula je bitka za njegove posjede. Slavonski ban Nikola Bani je prisilio
Vladislavu i Nelipevu udovicu da se obaveze da e kralju predati gradove. Meutim
Nelipevi nasljednici nisu ispunili obeanje te je Lajo poslao Stjepana i Nikolu da pokore
Vladislavu. Ban Stjepan je nakon pregovora puten u Knin i tu je u julu 1345 izdao povelju u
kojoj je kralju dao gradove a mladom Ivanu Nelipcu porodine zemlje i oprotaj. Nakon toga
najglavniji hrvatski velikao su stali na stranu kralja a svoje poslanike poslali u Split Sibenin
Trogir te stari mletaki podanik Zadar, gradovi u kojima je broj ugarskih pristalica bio sve
vei i vei. Venecija je 1345 blokirala Zadar, elei ga kazniti za izdaju , a Zadar se uzdao u
pomo Lajoa koji je ve bio zadovoljan postignutim ve bio napustio Hrvatsku. Mleani su
postavili veoma dobru opsadu ali samopouzdanje Zadrana je poraslo kada su uli da e im
Lajo poslati pomo. Pomo je stigla u vidu bosanskog i slavonskog bana ali se oni nisu
smjeli upustiti u borbu te su uli u pregovore sa Venecijom to su Zadrani smatrali izdajom.
ak su optuili Stjepana da ima tajni dogovor sa Venecijom, primirje je sklopljeno u
novembru 1345 Venecija je uticaj na bana vrila preko Peregrina Saksonca. Mleani su eljeli
da zadre opsadu Zadra. Krajem 1346 opsada Zadra je zavrena mletakom pobjedom a
bosanski ban je radio vie u korist Venecije nego svog kralja. ak je u septembru 1346 banov
poslanik predlagao savez protiv Lajoa i traio za bana Knin ali je Venecija odbila tu ponudu.
Uz bana su bili hrvatski velikai pa je poslanik za Kurjakovia Ugrinia i Nelipcevog sina
Ivana. Republika je takoer djelovaa na Mladena III ubia koji je uznemiravao i tetio
Stjepanu. Venecija je eljela sprijeiti sukob izmeu starog i novopeenog saveznika.
Meutim banu je i dalje bio bitno da ima ugleda i da ga smatraju lojalnim na ugarskom dvoru,
to su u Budimu radili te su optube Zadrana za izdaju smatrali lanima. Zadrani su se u
decembru 1346 predali Veneciji, a kralj Lajo naredne godine kree u pohod na junu Italiju.
Ban Stjepan II ostaje lojalan ugarski vazal mada mu je naklonost Venecije pomogla u
odnosima sa Srbijom.

Bosna i Srbija sredinom XIV vijeka

Poslije ustupanja Stona Dubrovnik nemamo previe vijesti o odnosu Bosne i Srbije. Iz albe
fra Gerardu protiv jeretika ne moe da poduzme akciju jer bi oni traili pomo simatika
(srpskog kralja vidimo da je Srbija predstavljala opasnost po Bosnu. U pregovorima izmeu
bana i Mletake Republike i o caru Duanu i njegovom ulasku u savez. Preko Venecije 1346
folo je do pregovora izmeu Stjepana i Duana. Duan je traio vraanje srpske oblasti
Huma. Nije poznato da li je dolo do mira, mogue da je postignuto kratko primirje jer 1347 i
1348 nisu zabiljezeni nikakvi sukobi na ovoj relaciji. U proljee 1349, mletaki izaslanik
ponovo eli postii mir izmeu Srbije i Bosne a Veneciju je dodatno oneraspolozilo ideja
Stjepana da u Humu zemlje koja je i razlog neprijateljstva gradi Tvravu. Venecija je znala da
bi ta Tvrava docnije njima mogla smetati pa su nagovarali bana da odustane od toga.
Bosanska vojska je 1349 oputosila srpske oblasti u primorju a Duan je Mleanima rekao da
ne kree u napad jedino iz razloga to se i oni zauzimaju za bana. Mletaki izaslanici su se
nakon neuspjesnih pregovora povukli. Srbija je zeljela vratiti Hum , a Stjepan je to mogao
mirno vratiti ili krenuti u rat to je bila ozbiljna opasnost. Stjepan se na kraju odluio za rat. O
ratu nemamo mnogo informacija u oktobru 1350 Duan je sa 80.000 vojnika preao u Bosnu i
zauzeo Hum i Novi u Neretvi, dom su mu Trogir i ibenik pripremali darove ukoliko bi doao
do Krke. Meutim za to vrijeme je Kantakuzin provalio u Srbiju i zauzeo Ber i Voden zbog
ega je Duan dio snaga prebacio u Makedoniju. Prije puta u Makedoniju boravio je u
Dubrovniku. Odmah po njegovom odlasku Stjepan II vraa pod svoju vlast Hum i Novi
(zahvaljujui Vuku Vukoaviu darovnica 1351). Car Duan se nikada nije pomirio sa Ishodom
rata u Bosni, ali nije imao prilike da se angauje ponovo a nakon njegove smrti Srbi su
ugroavali bosansku vlast nad Humom.

Poetak vlade bana Tvrtka I

Zadnjih godina svoje vladavine Stjepan II nije imao beih teskoa. Novi rat nije doivio pa
nije dolazio u iskusenja. Svoju kerku Jelisavetu je 1353 udao za Lajoa, ime je uzdignut
ugled same bosanske porodice. U drugoj polovini 1353 duge i uspjene vladavine umire ban
Stjepan II. Na njegovom nasljedniku je ostao teak zadatak da zadri ravnoteu. Iz njegova tri
braka ga izgleda nije nadivjeo niti jedan sin pa je izbor pao na Tvrtka sin Stjepanovog brata
Vladislava i Jelene ubi, Tvrtko je mogao imati nekih petnaestak godina a umjesto njega je
uglavnom upravljao njegov otac. Rodbinske veze sa bribirskim knezovima su ga uplele u
deavanja oko Dalmacije meutim njegova uloga se ne moe mjeriti sa onom koju je imao ban
Stjepan II. Tvrtko je u raspravi za nasljedstvo trebao dobiti gradove, Grgura uboa i grad
Katarine Jelenine sestre ali nije poznato da li je dobio tu zemlju. 1366 je sa majkom iz Duvna
pregovarao sa knezom Nelipiem . jelena je zelila razgovarati i sa kliskom kneginjom te joj
prenijeti poruke iz Ugarske, meutim ona je svoje gradove predala bratu caru Duanu i tako
se dodatno zakomplikovala situacija izeu Ugarske i Venecije. Bosna je ostala po strani
ratovanja 1356-1358 u ratu u kojem je Venecija potpuno istisnuta iz Dalmacije. Bosna je bila
potisnuta u drugi plan, a mnoge privilegije iz vremena Stjepan II su ukinute jer je Lajo radio
na podinjavanju feudalne gospode. Dio Hma (od Neretve ka zapadu) predat je Lajou kao
miraz uz Jelisavetu. Kada je ostvario kraljevska prava nad Bosnom potvrdio je Tvrtka i
njegova brata Vuka u banstvu bosanskom i usorskom u julu 1357 (vijest sauvana u jednom
savremenom pismu). Ne razdvaja se sluajno vlast nad Usorom, Usorom su vladali posebni
banovi dajui je Tvrtku Lajo pravi kompenzaciju za oduzimanje Huma i Zavrja. Lajo
postavlkja uslov da Tvrtko ili Vuk uvijek moraju raditi na iskorijenivanju jeretika i izmatika.
Nove krstake pohode podsticao je i novi biskup Petar ikloi, a Tvrtko ga uopte nije volio
posebno nakon afere kada su pronaena Tvrtkova pisma i kada je protiv njega pokrenuta
istraga. Podvlaei vie nego ranije svoju podinjenost ugarskom kralju, Tvrtko ipak nije bio
zadovoljan njegovim odnosom prema Bosni. Rezultati prvih godina vladavine nisu bili
povoljni. Bosna je teritorijalno okrnjena, onemogueno joj je uese u politici orema
susjedima a pokrenulo je i crkveno pitanje koje je u sebi krilo veliku opasnost.

Bosna u izmijenjenoj situaciji na Balkanu i rat sa Ugarskom 1363

Bosna nije uestvovaka u ovim godinama u politici prema susjedima ali su se desili bitni
dogaaji za njen daljnji razvoj. Venecija je mirom u Zadru 1358 potisnuta iz Dalmacije, Lajo
je vrsto vladao (Dubrovnik je doao pod njegovu vrhovnu vlast) pokuaj Venecije da se vrati
u Igru je zavrio novim porazom i odredbe iz 1358 su potvrene u Torinu 1381. U poetku
odsustvo Venecije nije godilo Bosni ali poslije 1382 je ono bilo dobrodolo jer se Venecija
nije pojavila kao suparnik u borbama za Dalmaciju i Hrvatsku. Nakon smrti cara Duana 1355
sprsko carstvo znatno opada i poinje da se razlaze na oblasti feudalnih gospodara to je ilo u
prilog Bosni. Bosanska drzava je sada bila jaa od razjedinjenih djelova Srbije i mogla je
zapoeti ekspanziju. Jedan od tih feudalnih gospodara bio je knez Vojislav Vojinovi koji je
napao Dubrovnik. On je nastupao kao Humski knez elio je vratiti Ston i poluostrvo, a napad
je pravdao injenicom da je ugarski kralj napao njegovu zemlju. Dubrovniku nije dola
pomo od kralja te bosanskog i hrvatskog bana pa su dali 4000 perpera za otkup zarobljnih
ljudi i njihovih stvari. Dubrovniku je bilo jasno da se ne mogu osloniti na pomo Ugarske
tako da su im ostali njihovi susjedi i Vojislavljevii neprijatelji. Glavni saveznici su im bili
Balii a u novi rat 1361 ukljuio se i bosanski ban iako bosanci nisu bili u neprijateljstvu sa
Vojislavom. Rat je zavren 1362 mirom sklopljenim sa srpskim carem Uroom i knezom
Vojislavom. U Tvrtkovim odnosima sa Ugarskom se neto poelo mijenjati ali za itavu 1362
nemamo nikakvih informacija a onda odjednom saznajemo da su Ugarska i Bosna u
otvorenom sukobu. O neposrednim motivima rata Lajoa protiv Bosne znamo iz jedne
povelje gdje Lajo govori da je krenuo da svoju zemlju Bosnu oslobodi od Jeretika i patarena,
mada to vjerovatno nije bio jedini razlog. Godine 1363 Lajo sprema svoju vosjku na Bosnu a
uvidjevi opasnost Dubrovnik zabranjuje svojim trgovcima da ulaze u bosanska utvrenja.
Kralj je sa vojskom prodro u zapadnu Bosnu sa sjevera a u julu je opsjedan grad Soko na Plivi
koji je branio Vukac Hrvatini. Kralj nije osvojio grad pa se u julu preko Slavonije vratio u
Ugarsku. Ekspedicija je zavrena neuspjeno bez veih gubitaka. Bilo je jasno da e Bosanci
braniti svako svoje utvrenje. U septembru je krenuo pohod na Srebrenik u Usori ali i ova
akcija je zavrena bez uspjeha. Tada je u ugarskom logoru nesta i peat kojeg je nosio
kancelar nadbiskup Nikola __________ veliki dravni. Otvoreni raskid izmeu Bosne i
Ugarske za vrijeme kada je Lajo bio na vrhuncu moi zavren je trijumfom Bosne. Ovo nam
pokazuje da je Bosna bila jedinstvena i odluna da se odupre ugarskom ograniavanju
samostalnosti. Meutim uskoro su unutranje krize zemlju vratile pod ugarsku vlast.

Zbacivanje Tvrtka i unutarnje borbe

Da je bosa poela djelovati protiv Ugarske vidi se iz informacije da su 1364 Tvrtko, njegova
majka i brat primljeni za graane Venecije. Mletaka republika je svoja graanstva podijelija i
feudalnoj gospodi i tako su Veneani uza sebe uzeli jake pojedince. Venecija je 1365 ili 1366
uputila svoga ntara da upozori bana na pljake trgovaca od strane njegove vlastele te na
kovanje lanog novca, a u isto vrijeme ale se Dubrovani. Ovo nam govori da je vlastela
postala izrazito jaka i da bonsa nije bila pogodno trgovako tlo. Posebo su ojaali Sanko
Miltenovi, braa Dabiii. U takvoj situacij 1366 u februaru Tvrtko je zbaen sa vlasti on i
njegova majka su pobjegli iz Zemlje a za prevrat je okrivio nevjernu vlastelu. Vlastela je na
vlast postavila Tvrtkovog brata Vuka, njegova uloga u ovom prevratu nije poznat kao ni
njegov status za vrijeme Tvrtka zna se samo da je Lajo 1357 Tvrtku i Vuku zajedniki
potvrdio bosansko i usorsko banstvo. Poveanjem njegovih ambicija i pretenzija vjerovatno je
poraslo i rivalstvo s Tvrtkom. Vlasteli je sve manje odgovarao Tvrtko u procesu
osamostaljivanja, pa izvori kau da su vanu ulogu u Tvrtkovom zbacivanju odigrali Dabiii.
Tvrtko je s majkom pobjegao kralju Lajou to nam govori da se u meuvremenu izmirio sa
njim (nakon rata 1363) i da Ugarskoj nije odgovarao prevrat u Bosni. Uz pomo Lajoa do
1366 je vraen na vlast u jednom dijelu Bosne, ali u pismu upuenom u Veneciji govori da jo
ne vralda itavom dravom, te da ne moe odmah kazniti vlastelu zbog nepravdi prema
Mletkoj republici. Tvrtko je tada za vjernost Vukcu Hrvatiniu darovao grad Soko i upu
Plivu. Hum i Usoru u to vrijeme drao je Sanko Miltenovi, dok su istone obalsti i Bobovac
drali Dabiii. Tvrtko nije brzo napredovao a krajem 1366 odmetnuo se Sanko Miltenovi
to je dodatno otealo stvari Tvrtku. Godine 1367 Tvrtko je svoga brata potsnuo prema
primorju a Dubrovnik mu je pruio utoiste ali i pozvao Tvrtka da ih posjeti to je ovaj
prihvatio. Tda su obnovljeni ugovori a Dubrovnik je pokuao da izmiri Tvrtka sa Vukom, ali
to nije urodilo plodom. Vuk se ak alio papi ali nije mogao ozbiljnije da ugrozi Tvrtka. 1367
Tvrtku se pokorio i Sanko Miltenovi a kada je dolo do izmirenja sa Vukom nije poznato ali
je to bilo prije 1374 jer se u povelji vezanoj za Tvrtkovo vjenanje spominje i njegov brat uz
njega. Vuk je bez obzira na izdaju zadrzao svoja prava. Tada je itava Bosna dola pod
Tvrtkovu vlast.

Ratovi sa Nikolom Altomanovic i irenje bosanske drave

U susjednim zemljama deavale su se velike promjene. Nakon smrti kneza Vojislava Vojinia
1363 udovica Gojslava i sinovi koji su bili u dobrim odnosima sa Tvrtkom koji je u par
navrata prelazio preko njihove zemlje. Meutim protiv njih se 1368 digao roak ambiciozni
gospodar Rudnika i tog kraja, Nikola Altomanovi koji je pobjedio svoju strinu i
zagospodario zemljama Vojinovia sve do dubrovake granice. Tvrtko je bio na strani
Gojslave a samim time u neprijateljstvu sa Altomanoviem a uskoro na Altomanovievu
stranu 1368 prelazi Sanko Miltenovi. Dubrovani ubjeuju Miltenovia da se vrati Tvrtku jer
e Altomanovieva slava biti kraktog vijeka. Dubrovani su stali na stranu Tvrtka, te ga molili
da oprosti nevjeru Sanku, ali ban Tvrto ga je progonio sve do Dubrovnika gdje mu je 1369
ukazao milsot nakon ega ovaj vie nije igrao znaajniju ulogu, ali su njegovi sinovi i dalje
gospodarili zemljama izmeu gornje Neretve i Jadranskog mora. U Augustu 1370 sklopljen je
mir izme Tvrtka i Nikole nakon ega se Nikola okrenuo protiv Dubrovnika Tvrtko nije elio
da se mijea u rat, pa je Dubrovnik traio ugarsku pomo. Meutim 1371 Nikola ima
probleme sa srpskim oblasnim gospodarima Vukainom i urom Baliem ali su ga poraza
spasili Turci koji su napali Vukainovog brata Ugljeu pa je Vukain morao pritei u pomo.
Altomanovi se stabilizovao urom Baliem ovaj put dogovarao savez u koji bi ula i
Venecija s cljem napada na Dubrovnk, ana suprotnoj strani bi se nalazili knez Lazar
Hrebljanovi i ban Tvrtko. Lazar i Branko (izvor Orbinije) su uz pomo 1000 mavanskih
konanika Altomanovia napali i potisli ga u Primorje. On se poslije povukao u Uzie gdje ga
je opsjedao Lazar pa se Altomanovi 1373 predao Banu Tvrtku sa njegovim padom pripali
gornje Podrinje dio Polmlja s Manastirom Mileevom i Gacko. Pad Nikole Altomanovia je
Bosna iskoristila za jedno novo teritorijalno proirenje takoer sve ovo je Bosnu uvuklo u
srpske zaplete, a Tvrtko je i dalje imao loe odnose sa Baliima. 1377 Tvrtko zauzuma
Trebinje, Konavle, Draeviu i dovrava irenje na raun srpskih zemalja.