Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON
JU MEDICINSKA ŠKOLA
ZENICA

MATURSKI RAD
INTERNE MEDICINE

Poremećaj srčanog ritma i frekvencije

MENTOR: UČENIK:

Dr Alis Kozica Amina Nezić IV-6

Zenica, maj 2023

SADRŽAJ

1. UVOD______________________________________________________3
2. PRETKOMORSKE ARITMIJE__________________________________4
3. KOMORSKE ARITMIJE______________________________________6
5.EKSTRASISTOLE IZ AV ČVORA-NODALNE:___________________13
8. UZROČNICI ARITMIJA_____________________________________16
9. ZAKLJUČAK__________________________________________________________________18
10. LITERATURA_______________________________________________________________19
1. UVOD

Poremećaji srčanog ritma ili aritmije nastaju kada električni impulsi koji su odgovorni za
rad srčanog mišića nastaju presporo, prebrzo ili nepravilno.

Normalni srčani impuls nastaje u sinoatrijskom ili sinusnom čvoru koji se nalazi na ušću
gornje šuplje vene u desnu pretklijetku srca. Sinusni čvor je prirodni elektrostimulator,
međutim njegova aktivnost ovisi o autonomnom živčanom sustavu i cirkulirajućim
hormonima. Srčani impuls se zatim provodi kroz pretklijetke do atrioventrikularnog (AV)
čvora koji se nalazi na spoju između desnog atrija i desnog ventrikula. U AV-čvoru dolazi
do usporenja provođenja (120-200 ms), što omogućuje adekvatno punjenje ventrikula
krvlju. U daljnjem tijeku srčani impuls prolazi kroz His-Purkinjeov sustav koji uključuje
Hisov snop, lijevu i desnu granu te u završetku razgranatu mrežu Purkinjeovih vlakana
koja prenose srčani impuls na srčana mišićna vlakna.

Normalni srčani ritam naziva se sinusni ritam, a normalna frekvencija srca, tj. nastajanja
srčanog impulsa u sinusnom čvoru je 60-100/min. Srčane frekvencije manje od 60/min
(nekada 50/min) nazivamo bradikardije, a više od 100/min tahikardije.
Frekvencija srca, srčana frekvencija ili sinusni ritam i srčana stopa je brzina
smjene srčanih ciklusa, mjerena brojem kontrakcija srca u minuti (bpm). Frekvencija srca
može varirati prema tjelesnim fizičkim potrebama, uključujući i potrebu
apsorbiranja kisika i izlučivanja ugljendioksid. Obično je jednak ili blizak pulsu,
mjerenom u bilo kojoj perifernoj tački. Aktivnosti koje mogu izazvati promjene
uključuju fizičko vježbanje, san, anksioznost, stres, bolest i uzimanje lijekova.
Mnogi izvori navode da je normalna frekvencija stopa srca kod odraslih osoba (u
mirovanju), u rasponu od 60-100 otkucaja u minuti.Tahikardija je ubrzanje otkucaja srca,
definisan kao iznad 100 otkucaja u minuti u mirovanju. Bradikardija je spora frekvencija
srca, definirana sa ispod 60 otkucaja u minuti u mirovanju. Nekoliko studija, kao i stručni
konsenzus ukazuje na to da je normalan broj otkucaja srca u mirovanju odraslih je
vjerojatno bliži rasponu od 50-90 otkucaja u minuti. Tokom spavanja, srce usporava rad,
često sa stopama oko 40-50 bpm, što se smatra normalnim. Kad srce ne kuca u pravilnom
rasporedu, riječ je o aritmiji. Abnormalnosti srčanog ritma ponekad ukazuju na bolest.

1
2. PRETKOMORSKE ARITMIJE

PRETKOMORSKE ARITMIJE – Ektopični impulsi mogu da krenu iz bilo kog djela

pretkomora.
2.1 Pretkomorske (atrijalne) ekstrasistole
– nastaju kada jedan ektopični impuls emituje draži koje se šire po čitavom srcu ili samo
po jednom njegovom djelu. EKG se karakteriše:
1. Promjenjenim P-talasom (različitog je izgleda, što zavisi od mjesta iz kojeg potiče
ektopični čvor);
2. Ranija pojava ektopičnog impulsa, iza koje postoji duža pauza (označava razmak od
prethodnog normalnog, do sljedećeg normalnog impulsa)
3. PQ interval može biti duži ili kraći od PQ intervala sinusnog porijekla
4. Važna odlika je prisustvo normalnog QRS kompleksa.Pretkomorske ekstrasistole se
često registruju kod zdravih osoba. Uzrok im je ishemija miokarda, dilatacija pretkomora,
intoksikacija digitalisom. Nalaz jako učestalih pretkomorskih ekstrasistola prethodi pojavi
flatera ili fibrilacije pretkomora.Retko su praćene simptomima, pa ne zahtjevaju terapiju;
simptomatski slučajevi liječe se beta-blokatorima ili verapamilom.

2.2 Pretkomorska tahikardija

– odlikuje se brzim radom pretkomora zbog pojave ektopičnog imuplsa; pravilnog ritma,
sa frekvencijom 120-220/min. Ako je sprovođenje impulsa 1:1, ubrzavaju se i komore, pa
nastaje prava supraventrikularna tahikardija. Češća je pretkomorska tahikardija sa blokom
2:1, 3:1 ili 4:1, pa je komorska frekvencija neujednačena, ali najčešće nije ubrzana.EKG
registruje P-talase koji su sličnog izgleda kao pri normalnoj sinusnoj aktivaciji (ako je
ektopični okidač blizu SA čvora) ili vrlo različite od sinusnih (ako je okidač dalje od SA
čvora). Uzrok je u 2/3 intoksikacija digitalisom (rjeđe je to hronično plućno srce i
hipokalijemija).

2.3 Paroksizmalna supreventrikularna tahikardija (PSVT)

– je iznenadno ubrzanje srca, zbog ektopičnog impulsa ili kružnog kretanja draži, sa
frekvencijom 160-250/min. Na EKGu se P-talas ne raspoznaje, jer se poklapa sa T-
talasom ili sa QRS-kompleksom. QRS kompleks normalno izgleda, jer se impuls
normalno širi kroz komore

2
Napad PSVT nastaje naglo u vidu lupanja srca, može trajati do nekoliko dana, ali i samo
nekoliko minuta. Kod ljudi koji već imaju kardiološke probleme, ovaj napad, ako traje
duže, može dovesti do ozbiljnog oštećenja pumpne funkcije srca i miokardne ishemije.
Terapija:
 prekidanje tahikardije kod mlađih od 35 godina može se izvesti nadražajem vagusa;
lek izbora je verapamil i.v; takođe mogu beta-blokatori ili drugi antiaritmici i.v
(amiodaron, kinidin, prokainamid).
 kod osoba sa srčanom insuficijencijom daje se digitoksin i.v
 ako su napadi učestali profilaksa se izvodi beta-blokatorom ili verapamilom

2.4 Trijalni flater (lepršanje pretkomora)

– nastaje zbog nenormalnog automatizma pretkomora koji dovodi do fenomena kruženja i
održavanja aritmije; frekvenca pretkomora je 250-300/min. Na EKG se vide F-talasi
(flater), koji su pravilni i imaju izgled zubaca testere. Skoro uvijek je uzrok organska
bolest srca: koronarna bolest, mitralna mana, srčana insuficijencija i tireotoksikoza. Flater
je obično prolazni poremećaj ritma ili prelazi u fibrilaciju pretkomora ili u sinusni
ritam.Terapija je i.v davanje digitalisa ili verapamila, ako je bolesnik u kritičnom stanju
radi se urgentna kardioverzija.

2.5 Treperenje pretkomora (fibrilacija)

– nastaje uslijed kružnog kretanja impulsa ili kada više ektopičnih centara u
pretkomorama istovremeno emituju svoje nadražaje; frekvenca je 350-600/min.
Pretkomora ne može da sprovede sve te impulse, pa sprovodi frekvencom 75-100/min
koji izazivaju normalne QRS-komplekse.Radi se o tahiaritmiji apsoluti (tachiarrhythmia
absoluta), koja može biti urgentno stanje.Na EKG: mnogobrojni sitni “talasići” umesto
normalnih P-talasa i regularna aktivnost komora (apsolutna aritmija), QRS kompleks je
normalan. Nastaje u bolesnika sa ishemijskom bolešću srca, mitralnim manama,
tireotoksikozom, dilatacionom kardiomiopatijom, srčanom insuficijencijom,
hipertenzivnom bolešću, perikarditisom.

Terapija:
 kod akutne fibrilacije pretkomora je i.v digitalis koji se može kombinovati sa beta-
blokatorima, verapamilom ili antiaritmicima

3
 radi se elektrokardioverzija u sinusni ritam posebno kada su pacijenti mlađi, ako
fibrilacija ne traje dugo i ako ne postoji značajna kardiomegalija; dalje održavanje
uspostavljenog sinusnog ritma treba postizati lekovima koji se koriste u profilaksi
 terapija profilakse je digitalis, verapamil, beta-blokatori, antiaritmici

3. KOMORSKE ARITMIJE

3.1 Sinusna bradikardija

Sinus bradikardija uobičajeni je naziv za spori srčani ritam kada je broj otkucaja u minuti
manji od 60. Sinus atrijski čvor ili nodus, predvodnik je srčanog ritma, a nalazi se u
desnom atriju (pretklijetki). Mnoge bolesti kao i brojni lijekovi utječu na funkciju sinus
atrijskog čvora na taj način da usporavaju srčanu frekvenciju. Do usporavanja srčane
frekvencije ili sinus bradikardije mogu dovesti smanjena funkcija štitne žlijezde, akutni
infarkt miokarda, povišeni tonus vagusa, povišeni intrakranijalni tlak, poremećaj
acidobazne ravnoteže, povraćanje i hipersenzitivni karotidni sinus. Mnogi lijekovi imaju
utjecaj na sinus atrijski čvor i na ostale sastavnice provodnog sustava srca i uzrokuju sinus
bradikardiju. Od lijekova koji uzrokuju bradikardiju valja spomenuti blokatore beta-
adrenergičnih receptora, blokatore kalcijskih kanala, digitalis i antiaritmike. Osobe sa
sinus bradikardijom u većini slučajeva nemaju neke ozbiljnije poteškoće. Fiziološku sinus
bradikardiju možemo naći u športaša, u fizički aktivnih radnika ili u dobro treniranih
osoba. U tim slučajevima sinus bradikardija je očekivana, ne uzrokuje nikakve simptome,
nije znak bolesti i nezahtijeva liječenje. Ako je izrazita sinus bradikardija tada osobe često

4
imaju izražene poteškoće u vidu slabosti, vrtoglavica, umora, omaglica ili mračenja pred
očima i kratkotrajne gubitke svijesti (sinkope).
Klinička slika:
Sinusna bradikardija se najčešće dobro podnosi i nije praćena simptomima. Rijetko, pri
vrlo sporoj srčanoj frekvenci, mogu se pojaviti simptomi u vidu slabosti, nesvjestica,
presinkopa i sinkopa (kratkotrajan gubitak svijesti). Simptomi i znaci loše perfuzije
organa uzrokovane bradikardijom su hipotenzija, poremećaj mentalnog statusa, bol u
grudima, kongestivno popuštanje srca, konvulzije, presinkopa, sinkopa, i drugi znaci šoka
koji su u vezi sa bradikardijom.

3.2 EKG karakteristike sinusne bradikardije:

 normalni P-talasi sa produženim sinusnim periodama

 najviše je produžen TP interval
 normalni P je znak sinusnog ritma-normalni QRS kompleksi govore protiv organskih
oštećenja srca
 ako su pauze između sinusnih pauza duge, uskače AV čvor sa pojedinačnom
heterotopnom kontrakcijom-frekvenca ispod 60 otk/min

3.3 Liječenje:

Asimptomatska sinusna bradikardija ne zahtijeva liječenje. Urgentna terapija potrebna je

kod pacijenata sa simptomima i znacima loše perfuzije organa: hipotenzijom,
poremećajem mentalnog statusa, bolom u grudima, kongestivnim popuštanjem srca,
konvulzijama, presinkopama, sinkopama, i drugim znacima šoka koji su u vezi sa

5
bradikardijom. Inicijalni tretman podrazumijeva fokusiranje spasioca na podršku airway-a
i disanja, davanje kiseonika, monitoriranje pacijenta, evaluaciju krvnog pritiska i
saturacije oksihemoglobina i postavljanje venske linije. U odsustvu potencijalno
reverziblinih uzroka atropin ostaje lijek prvog izbora za liječenje akutne simptomatske
bradikardije. Lijekovi drugog izbora su epinefrin i dopamin. Treba postaviti transkutani
pacing kod svih pacijenata koji ne reaguju na atropin (ili lekove druge linije ako to ne
odlaže definitivno zbrinjavanje). Pacing jetakođe indikovan kod pacijenata sa ozbiljnim
znacima smanjene perfuzije organa.

3.4 Sinusna pauza

Nastaje kada sinusni čvor ne može da stvori jedan ili više impulsa. Nastaje kao posljedica
stimulacije vagusa ili posredno preko karotidnog sinusa. Posljedica degenerativnih
procesa u području sinusnog čvora, akutne ishemije, ili lijekova koji smanjuju frekvencu
srca. Može nastati i u slučaju da postoji patološki proces oko SA čvora, da val
depolarizacije ne može da prenese (sinoaurikularni blok). Posljedica je izostanak
kontrakcije, na EKG-u, izostaje P,Q,R,S,T. Nastaje sinusna pauza. Obično se javlja ispad
jednog, rijetko više udara. Stvaranje impulsa može nastaviti SA čvor ili može preuzeti AV
čvor.

Klinička slika:

 sinkopa, vrtoglavica, nesvjestica, konfuzija, intolerancija napora

Liječenje: Ako nema subjektivnih tegoba nije potrebno, a ako postoje: adrenalin ili
atropin ili alupent.

6
3.5 Atrioventrikularni blok

AV blok I° nastaje u reumatskom karditisu ili drugim oštećenjima miokarda. AV blok II°
i III° javljaju se u raznovrsnim srčanim oboljenjima: miokardni infarkt, Prinzmetalova
angina pektoris, miokarditis, kardiomiopatije, specifična oboljenja srčanog mišića,
Levova bolest i dr. Intoksikacija digitalisom,antiaritmički lekovi i hiperkalijemija mogu
uzrokovati AV blokove. Kompletni AV blok može biti kongenitalan, a može nastati i
tokom hirurških intervencija na srcu.
Atrioventrikularni blok I° (AV blok I°) karakteriše se produženjem PR intervala na EKG-
u svaki P talas praćen je QRS kompleksom.
AV blok II° predstavlja intermitentnu nemogućnost AV provođenja impulsa iz
pretkomora u komore, tako da nestaje QRS kompleks. Postoje dva tipa ovog bloka.
AV blok II° tipa Mobitz I (ili Wenckebach - ova periodika) karakteriše se progresivnim
produženjem PR intervala iz ciklusa u ciklus, da bi svaki treći, četvrti ili peti QRS
kompleksbio blokiran.
Kod AV blok II° tipa Mobitz II PR interval ostaje uvek konstantnog trajanja a pojediini
QRS kompleksi bivaju blokirani, najčešće u određenom odnosu (4:3, 3:2, 2:1).
Kod kompletnog atrioventrikularnog bloka (AV blok III°) nijedan impuls iz pretkomora
ne stiže u komore. Pretkomore rade svojim ritmom, a komore nezavisno od pretkomora,
rade svojim ritmom pod uticajem svoga vodiča.

Klinička slika

Simptomatologija bolesnika s AV blokom I° prirpada osnovnom oboljenju. Bolesnici sa

AV blokom II° ukoliko je frekvencija komora normalna ili nešto smanjena, obično su bez
specifične simptomatologije. U bolesnika sa kompletnim srčanim blokom proksimalnog
tipa, komorska frekvencija pri mirovanju iznosi 40-60/min. U zavisnosti od balansa
između stepena bradikardije i prisutnih promena u miokardu i/ili koronarnim arterijama,
simptomivarijaju od dispneje (otežano disanje) ili angine u naporu -do srčane
insuficijencije ili šoka pri mirovanju. Kod starijih osoba epizode izražene bradikardije
mogu uzrokovati slabost, konfuzno stanje ili nesvjesticu. Ako kompletni srčani blok
nastane akutno u odsustvu buđenja nižeg centra koji treba da preuzme vođstvo komora,
posle desetak sekundi dolazi do sinkope (kratkotrajan gubitak svijesti). Nekada u
kompletnom bloku dolazi do kratkotrajnih epizoda ventrikularne tahikardije ili
ventrikularne fibrilacije koje dovode do gubitka svesti, a potom se spontano povlače.

7
Ovakva klinička slika je poznata kao Stokes-Adamsov sindrom. Bolesnik izgubi svijest,
leži blijed, nepokretan i bez pulsa, a potom nastaju trzaji i grčevi pojedinih mišića,
odnosno ekstremiteta. Nakon 1-2 minuta, bolesnik se brzo oporavlja.

Liječenje:

Liječenje bolesnika sa AV blokom I° i II° je usmjereno na liječenje uzroka. Ako je

kompletni srčani blok nastao u bolesnika s akutnim inferiornim infarktom miokarda,
primena atropina i simpatomimetika je često vrlo efikasna. Ukoliko terapija ostane bez
efekta ili u prisustvu kompletnog AV bloka u drugim lokalizacijama infarkta miokarda,
potrebno je privremeno uvođenje pejsmejker-elektrode radi povećanja srčane frekvencije i
popravljanja hemodinamike. Ako se radi o hroničnom obliku kompleksnog srčanog bloka
ili o AV bloku II° s učestalim blokiranjem impulsa iz pretkomora u komore, trajna
implantacija pacemakera je metoda izbora.

3.6 Sinusna tahikardija

To je brz, pravilan ritam, čiji električni impulsi nastaju u komorama. Zbog brzog ritma
komore ne mogu adekvatno da se pune i pumpaju krv u cirkulaciju. Ovaj tip tahikardije
rijetko nastaje kod zdravog srca. Težina kliničke slike zavisi od prethodnog srčanog
oboljenja i oštećenja, kao i trajanja tahikardije. Tahikardija je naziv za povećanje broja
otkucaja srca (srčana frekvencija) iznad fiziološke granice. Kod čovjeka fiziološka granica
ovisi o životnoj dobi, a kod odraslih ljudi ona iznosi više od 100 otkucaja u minuti.
Povećanje srčane frekvencije može biti dio fizioloških pojava u tijelu čovjeka. Primjeri
toga su tahikardija kao posljedica pojačanih metaboličkih potreba (npr. fizički napor),
posljedica pada krvnog tlaka (refleksna tahikardija) ili tahikardija kao posljedica
stimulacije srce izravno živcima i hormonima simpatičkog živčanog sustava (npr. kod
psihičke napetosti ili straha). Tahikardija može nastati i zbog patoloških procesa srca ili
patološki procesa koje primarno nezahvaćaju srce (npr. endokrini poremećaji, poremećaji
ravnoteže elektrolita).

8
 Slika 4. EKG sinusne tahikardije

Liječenje: Za liječenje patoloških tahikardija srca, koriste se lijekovi iz skupine

antiaritmika, postupci sinkronizirane elektrokardioverzije, te reanimacijski postupci.

4.PAROKSIZMALNA TAHIKARDIJA

Paroksizmalna tahikardija je serija frekventno emitovanih ekstrasistola. Dijeli se na

supraventrikularnu i ventrikularnu. Trajanje je različito, od nekoliko sekundki do nekoliko
dana. Dugotrajne paroksizmalne tahikardije dovode do hemodinamskih poremećaja
(cijanoza, dispnea, otok jetre, nabrekle vene na vratu, edemi-otežano vensko punjenje,
staza, angiozni bolovi usljed ishemije). Porijeklo je neurogeno i organsko.

4.1. Paroksizmalna supraventrikularna tahikardija

Sreće se kako kod zdravih tako i u ishemijskoj bolesti srca, akutne i hronične bolesti srca,
hipertireoza, nikotin, kofein, hipokalijemija, u bolestima probavnog sistema, srčanoj
insuficijenciji itd.
Liječenje: stimulacija vagusa, verapamil, digitalis, B blokatori, propafenon, amjodaron,
rijetko je potrebna elekrokonverzija.

4.2. Ventrikularna paroksizmalna tahikardija

Serija frekventno emitovanih ekstrasistola. Postoji disocijacija u redu atrija i ventrikula.

Bez P valova sa sinusnim ritmom dijagnozu je teško postaviti. Ventrikularne tahikardije

9
su rjeđe od supraventrikularnih, imaju goru prognozu jer mogu da pređu u fibrilaciju
komore i izazovu smrt.

4.3. Ekstrasistolija

Ekstrasistole su neobično česte. Javljaju se u svakom dobu, kao odvojena pojava ili u
sklopu drugih oboljenja kardijalne i vankardijalne prirode. Prepoznaju se auskultacijom i
palpacijom pulsa kao privremene kontrakcije iza kojih slijedi duža pauza. Mogu biti
neurogenog, miogenog i toksičnog porijekla. Miogene ekstrasistole nastaju kod oštećenja
srca organske prirode: miokarditisa, endokarditisa, perikarditisa, infektivnih bolesti,
hipertenzije. Toksične ekstrasistole izazivaju kafa, nikotin, morfijum, adrenalin, digitalis,
hipertireoza, dijabetes, hepatitis, enterokolitis.

4.4. Atrijalne ekstrasistole

Supraventrikularne ekstrasistole su rjeđe. Češće nastaju na bazi organskih promjena u

miokardu. Onesu predznak ozbiljnijih hetertropija.

Slika 5. EKG atrijalne ekstrasistolije

EKG karakteristike:

 P val manje-više deformisan, prethodi QRS kompleksu, QRS kompleks normalan

 P val ima posebni značaj za diferencijalnu dijagnozu supraventrikularnih ekstrasistola

10
Liječenje: Obično ne zahtjeva liječenje osim u osoba koje imaju subjektivne smetnje.
Tada se primjeni: verapamil, digitalis, B blokatori, propafenon, amjodaron.

5.Ekstrasistole iz AV čvora-nodalne:

Izvor ekstrasistola je u ćelijama AV čvora i okolnog tkiva. Impuls može poticati sa

gornjeg, srednjegili donjeg dijela AV čvora, što može imati uticaja na izgled ekstrasistole,
ali nije od bitnog značaja.

5.1. Ventrikularne ekstrasistole

Ekstrasistole su najčešće nedužne, neurogenog porijekla ili nastale pod uticajem kofeina,
nikotina itd. Rad SA čvora je najčešće neporemećen pošto se depolarizacija ekstrasistole
ne širi retrogradno prema atrijima. P val je pojavljuje u ritmu SA čvora, nezavisno od
ekstrasistole.

Slika 6. EKG ventrikularne ekstrasistole

11
Liječenje: Etiološko liječenje. Liječe se osobe koje imaju VES u toku infarkta miokarda,
nakon infarkta miokarda, u napadu angine pectoris, u toku hipersaturacije digitalisom, u
osoba kojima Ves prave subjektivne tegobe. Primjenjuje se: amjodaron, lidokain, B
blokatori, digitalis u slučaju srčane dekompenzacije.

6. Ventrikularna tahikardija

Niz od najmanje tri uglavnom pravilno vezane ventrikularne kontrakcije. Pritom obično
postoji AVdisocijacija. Ventrikularna frekvenca između 130-200/min kod VPT, kod VT
sporog tipa između 50-100/min. Javlja se kod osoba sa hroničnom lezijom miokarda težeg
stepena hipertonične, aterosklerotske ili reumatske geneze, kod AIM, u hipoksiji, kao
nuspojava uzimanja digitalisa, adrenalina, konudinina, u toku težih upalnih bolesti, kao
posljedica direktne stimulacije pri kateterizaciji srca, kod hiperkalijemije ako i kod
klinički zdravih osoba.
Simptomi zavise od dužine trajanja i brzini tahikardije kao i od stanja miokarda i
kadriocirkulatornog sistema uopšte. Simptomi su od benignog osjećaja lupanja srca pa do
kardijalne dekompenzacije, pada TA, nesvjestice, slike šoka,anginoznih napada.

Slika 7. EKG ventrikularne tahikardije

12
Liječenje: parenteralno amjodaron, propafenon, lidokain, ajmalin, rijetko B blokatori ili
verapamil. U hitnim stanjima i kod neuspjeha liječenja sa antiaritmicima
elektrokonverzija. Kod bolesnika sa hipersaturacijom digitalisom fenitoin. U profilaksi
napada se primjenju identični lijekovi kao kod liječenja VES; VT sporog tipa zahtjeva
samo etiološko liječenje.

7.FIBRILACIJA VENTRIKULA

Slično pretkomorskoj fibrilaciji, električni impusli nastaju velikom brzinom, haotično, u

tkivu komora, i ne mogu da izazovu srčanu kontrakciju i pumpanje krvi u krvne sudove
tkiva i organa. Time ne dolazi do ishrane tkiva i organa, od kojih su neka posebno
osetljiva na nedostatak kiseonika (mozak). Ovo stanje je fatalno ukoliko se ne prekine u
roku od nekoliko minuta. Fibrilacija ventrikula hemodinamski znači arest srca jer
nekoordinirana fibrilatorna akcija ne dovodi do izbacivanja krvi iz ventrikula. Ona je
najčešće neposredni mehanizam smrti kod kardiopata, osobito kod kornorarne bolesti.
Može se javiti kod ishemijske bolesti srca, jatrogenih uzroka-digitalis, adrenalin, kinidin,
u toku kardiohirurških zahvata, kao posljedica djelovanja anestetika, hipoksije, plućne
embolije, el. udara, produženog QT intervala, u toku aritmija u sindromu preekscitacije,
CMP, miokarditisa itd.

Slika 8. EKG fibrilacije ventrikula

EKG slika:
Haotično, nejednake defleksije koje ne dovode do kontrakcije ventrikula što daje sliku
aresta srca.

13
 8. UZROČNICI ARITMIJA

a) Srčana oboljenja koja najčešće uzrokuju aritmije

1. Akutni infarkt srca

2. Ožiljak srčanog mišića id prethodnog infarkta

3. Značajno suženi krvni sudovi koji hrane srčani mišić (angina pectoris)

4. Izmjenjena struktura srčanog mišića kod nekih oboljenja kao što su

kardiomiopatije

5. Oboljenje srčanih zalistaka13

6. Urođene srčane mane

7. Različite operacije na srcu (izmena zaliska, by-pass, operisane urođene srčane

mane)

b) Oboljenja koja povećavaju rizik od nastanka aritmija

 Visok krvni pritisak (može uticati na prosjek ateroskleroze i sužavanja krvnih

sudova-angina pectoris, ukoliko je neregulisan dovodi do zadebljanja zida lijeve
komore koje zatim može da mijenja put električnog impulsa kroz srčani mišić)

 Smanjena ili povećana funkcija štitne žlijezde (hipotireoza i hipertireoza)

 Šećerna bolest (njene kardiovaskularne komplikacije)

 Zastoji disanja u snu (sleep dispnea)

 Genetska oboljenja (poremećena razmjena elektrolita na nivou ćelijske membrane

srčanih ćelija)

c) Loše životne navike

Određene loše životne navike, posebno ako se u njima pretjeruje, mogu uzrokovati ili
pogoršati aritmije:
 Pušenje

14
  Konzumacija alkohola, kofeina i energetskih pića

 Upotreba narkotika može izazvati najrazličitije aritmije pa čak i akutni infarkt

miokarda (usled spazma krvnih sudova srca) i komorsku fibrilaciju, samim tim i
naglu srčanu smrt

 Stres ili nervoza

 Neki lijekovi i suplementi (tu spadaju čak i neki lijekovi za kašalj i terapiju
prehlade)

15
 9. ZAKLJUČAK

Pažljiva analiza neophodna je za identifikaciju poremećaja srčanog ritma.

Dijagnostika zahtjeva niz postupaka kako bi se ustanovio tip aritmije i njen uzrok. Kako je
uzroka mnogo, procedure mogu biti različite, a dijagnostički postupci ponekad i složeni.
Veoma je važno da se pri razgovoru sa ljekarom daju svi podaci o subjektivnim
smetnjama, o situacijama u kojima se javljaju smetnje i podatke o eventualnim
priduženim bolestima ili upotrebi lijekova. 
Ključna pretraga u dijagnostici je 12-kanalni elektrokardiogram (EKG), pogotovo ukoliko
je isti sniman za vrijeme pojave aritmije ili barem simptoma. Dodatna obrada uključuje
24h-tni holter EKG, test opterećenja (ergometrija) i ultrazvuk srca, tj. ehokardiografija.
Ukoliko navedenom obradom nije utvrđen jasni uzrok tegobama, a i dalje postoji visoka
klinička sumnja da se radi o nekom od poremećaja srčanog ritma, moguće je
učiniti elektrofiziološko ispitivanje. To je zahvat kojim se putem perifernih velikih vena
(najčešće vene prepona) postavljaju dijagnostički kateteri u srce te se u kontroliranim
uvjetima pokušava izazvati klinička aritmija. Ukoliko se ona izazove, u istom aktu se
postavlja definitivna dijagnoza te na osnovu iste određuje daljnja strategija liječenja. Od
dijagnostičkih metoda su nam na još raspolaganju ugradnja tzv. "loop recorder"
(kontinuirani snimač električne aktivnosti srca s maksimalnim vremenom praćenja u
trajanju od oko tri godine).

Aritmije se javljaju u bolesnom, ali i u zdravom srcu.

Javlja se kod bolesnog srca, a i kod zdravog srca usljed stresa ili pojačane fizičke
aktivnosti, češće kod žena. 
Sve aritmije ne zahtijevaju tretman, zbog toga je veoma važno odgovoriti na klinička
pitanja zbog procjene stanja. Aritmije mogu uzrokovati preuranjene otkucaje ili osjećaj da
srce kuca prebrzo ili presporo. Liječnika trebate posjetiti ako vam se počnu javljati
navedeni simptomi (bol u prsima, brzi i spori rad srca, gubitak daha, itd.) kada ih ne
očekujete.
Kako bi spriječili pojavu aritmije važno je živjeti zdravim životnim stilom. To uključuje: 

 Zdravu prehranu
 Fizičku aktivnost 
 Izbjegavanje pušenja
 Limitiranje konzumiranja alkohola i kofeina
 Smanjenje stresa
 Pažljivo korištenje lijekova bez recepta. Potrebno je tragati za etiologijom, voditi račun
o nus pojavama beta blokatora, digitalisa, antiaritmika.

16
LITERATURA

1. B. Vrhovac, B. Jakšić, Ž. Reiner, B. Vucelić – Interna medicina

2. S. Brkić – Patofiziologija, praktikum sa teoretskim osnovama
3. Roko Živković: Interna medicina, Medicinska naklada Zagreb, 2001.
4. Stanoje Stefanović: Interna medicina, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb, 1979.
5. Amir Denjalić, Adnan Mujezinović, Kenan Galijašević: Anatomija čovjeka,
Zenica, 2020.
6. Nijaz Hadžić, Milovan Radonić, Božidar Vrhovac, Boris Vucelić – Priručnik
interne medicine, 1990.
7. Željko Ivančević, Kurt Julius Isselbacher – Principi interne medicine, 2002.
8. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/34061/Aritmije-zasto-nastaju-i-
kako-se-lijece.html (preuzeto 30.1.2023.)
9. https://aritmija.rs/ (preuzeto 30.1.2023.)
10. https://pulskardioloskicentar.rs/usluge/centar-za-bol-u-grudima/aritmija/ (preuzeto
30.1.2023.)
11. https://euromedic.rs/pregledi/specijalisticki-pregledi/kardiologija/kardiologija-
aritmije/ (preuzeto 30.1.2023)

17