Professional Documents
Culture Documents
Nastavne metode: a) razgovor, b) usmeno izlaganje, c) demonstracija, d) ilustracija, e) rad na tekstu, f) diskusija,
g) pismeni radovi, h) laboratorijski i praktični radovi, i) grafički radovi
Cilj sata: utvrđivanje postojećih i stjecanje novih znanja iz oblasti jezika: uvrštavanje, osnovna i glavna klauza,
zavisna klauza, slijed klauza u zavisnosloženoj rečenici;
Dječaku pojuri krv u glavu. Kroz veo vrele magle koji mu je igrao pred očima, on strpa izlubljenu svesku u
korice, obazre se da ga ko nije vidio i pođe brzim koracima kući.
Idući ulicom uspori korak. Zaboravljena je bila uska, neprijatna biblioteka, kao da nikad i nije bio u njoj. Sad
je mogao još da misli na štetu i nezgodu koja ga zadesila sa knjigom i koju treba da razgleda kod kuće. Pod
miškom ga je pekla oštećena knjiga.
Kad je došao kući ostavio je odmah zlosrećnu knjigu kao neprijatan teret na dno svog đačkog kovčega, pod
zimsko rublje. Užinao je i izašao da se igra sa vršnjacima iz komšiluka. U igri se zaboravio. Ali kad je počeo da
pada prvi mrak i kad su drugovi stali da se razilaze kućama, njega zaboli pomisao da ga kod kuće čeka nešto
ružno i neprijatno. I taj bol je rastao sa sumrakom.
Uvrštavanje
Pred bibliotekom sam bio prvi radi željene knjige. (priloška odredba namjere)
Pred bibliotekom sam bio prvi da bih podigao željenu knjigu. (nova klauza)
Iz datih primjera si mogao/la uočiti da je od prostih rečenica, preoblikom pojedinih rečeničnih članova, nastala
složena rečenica.
U čitaonici sam vidjela čovjeka → koji svaki dan pročita sve dnevne novine.
↑ ↑
U zavisnosloženoj rečenici jedna klauza postaje dijelom gramatičkog ustrojstva druge, udružujući se
tako s njom u jednu strukturnu, značenjsku i intonacijsku cjelinu. Dakle, svaka klauza koja je dio
gramatičkog ustrojstva druge klauze je zavisna klauza. Obje klauze čine strukturnu, značenjsku i
intonacijsku cjelinu.
1. Osnovna klauza
Prepoznaj predikate i odredi vrstu rečenice!
Umjesto istaknutog atributa staru uvrsti predikativnu jedinicu (klauzu).
K1 K2
Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu stepenicu │ i ispustio staru knjigu.
K1 K2
Dječak je pogrešno stao na jednu izlizanu stepenicu │ i ispustio knjigu │
K3
koja je bila stara.
K2 - osnovna K3 - zavisna
↓ ↓
... ispustio knjigu → koja je bila stara.
Klauza koja otvara mjesto zavisnoj klauzi naziva se osnovna klauza. Osnovnu klauzu dopunjuje
zavisna klauza.
K1 - osnovna K2 - zavisna
Dječak podiže knjigu → čije su korice bile izlomljene...
Ta druga klauza je, dakle, zavisna. Ona otvara mjesto trećoj, pa je ona za nju osnovna.
Treća klauza je uvrštena u drugu klauzu, ona je njena dopuna pa je i ona zavisna.
2. Glavna klauza
Vratimo se na rečenicu:
Prva klauza nije otvorila mjesto novoj zavisnoj klauzi. Ona je potpuno nezavisna od bilo koje druge klauze.
Takva klauza se naziva glavna klauza.
Glavna klauza može istovremeno biti i osnovna (kada otvara mjesto zavisnoj klauzi), ali nikada ne
može biti zavisna.
K1 K2 K3
Dječak je vidio knjigu │ koja se potpuno iskoričila │ jer je pala sa stepeništa.
1. Dječak je vidio knjigu glavna klauza jer ne zavisi od bilo koje druge klauze
3. jer je pala sa stepeništa zavisna klauza jer zavisi od druge klauze koja joj je
otvorila mjesto (koja se potpuno iskoričila)
Dakle:
Glavna klauza je potpuno nezavisna od bilo koje klauze. Može biti i osnovna, ali nikada ne može
biti zavisna.
Dječaku pojuri krv u glavu. Kroz veo vrele magle koji mu je igrao pred očima, on strpa izlubljenu svesku u
korice, obazre se da ga ko nije vidio i pođe brzim koracima kući.
Idući ulicom uspori korak. Zaboravljena je bila uska, neprijatna biblioteka, kao da nikad i nije bio u njoj. Sad
je mogao još da misli na štetu i nezgodu koja ga zadesila sa knjigom i koju treba da razgleda kod kuće. Pod
miškom ga je pekla oštećena knjiga.
Kad je došao kući ostavio je odmah zlosrećnu knjigu kao neprijatan teret na dno svog đačkog kovčega, pod
zimsko rublje. Užinao je i izašao da se igra sa vršnjacima iz komšiluka. U igri se zaboravio. Ali kad je počeo da
pada prvi mrak i kad su drugovi stali da se razilaze kućama, njega zaboli pomisao da ga kod kuće čeka nešto
ružno i neprijatno. I taj bol je rastao sa sumrakom.
Glavna/osnovna klauza je obično prva u zavisnosloženoj rečenici, a iza nje je zavisna klauza. To je
njihov uobičajeni / normalan slijed.
Zavisna klauza/surečenica se u odnosu na glavnu/osnovnu klauzu nalazi u postpoziciji.
Poredak klauza u zavisnosloženoj rečenici često je uslovljen psihološkim razlozima govornika. Uobičajen slijed
klauza mijenjamo kada želimo naglasiti okolnosti radnje (vrijeme, uzrok, mjesto, namjeru...)
Kada je zavisna klauza prva u zavisnosloženoj rečenici, a iza nje glavna/osnovna klauza, takav
položaj klauza/surečenica se zove obrnut slijed ili inverzija.
Zavisna rečenica se tada nalazi u prepoziciji i obavezno se odvaja zarezom.
Ako se u zavisnosloženoj rečenici zavisna klauza umeće među dijelove glavne/osnovne klauze, onda se
takva zavisna klauza zove umetnuta rečenica/klauza.
Ona se nalazi u interpoziciji i odvaja se zarezima s obje strane.
Izbjegni pogreške!
Umetnute zavisne klauze/surečenice koje dolaze iza nelične zamjenice ili zamjeničkog priloga, ne
odvajaju se zarezom.
Sinteza:
Objekat, priloške odredbe i atribut (nepredikativni rečenični članovi) su preoblikovani u klauze
uvođenjem predikativnih jedinica. Takav način zavisnog slaganja prostih rečenica u složenu rečenicu zovemo
uvrštavanje.
Napomena: …………………………………………………………………………………………………….
Nastavnik: ……Dizdar Dževahira…………………………………………….
Obrazac OŠ3c