SINONIMIJA I HIPONIMIJA

izlaganje

Definicija sinonimije
Sinonimija je odnos između dvije lekseme različitog oblika, a istog ili bliskog
značenja.
Ako sinonimiju postavimo kao odnos između dvije riječi koje se u svim kontekstima
mogu zamijeniti, onda je sinonima vrlo malo i svode se uglavnom na termine:
hidrogen/vodik, računar/kompjuter. Međutim, ako proširimo definiciju na riječi koje
se bar u jednom kontekstu mogu zamijeniti, onda će sinonimi biti i gukati i
progovarati ili zlato i anđeo kad se govori o djetetu.
Sinonimi koji se mogu podvesti pod strogu definiciju, tj, mogu se međusobno
mijenjati u svim kontekstima, zovu se istoznačnice, pravi ili apsolutni sinonimi, dok
bi ovi drugi bili bliskoznačnice, nepravi ili relativni sinonimi.

Opseg sinonimije
Lekseme koje ne pripadaju istoj vrsti riječi ili nemaju isto jezgreno značenje ne stoje u
odnosu sinonimije. Pojava kad se dvije lekseme različitih vrsta mogu pojaviti u istom
kontekstu s istim značenjem naziva se kvazisinonimija.

Uzroci sinonimije – Kako nastaje sinonimija u jeziku?

1. Spavati se na drugačiji način može reći i kunjati, hrkati, pajkiti... Postavlja se
pitanje – odakle ove riječi? Nastaju iz stilskih razloga

2. Ako za dijete možemo sinonimno reći da je zlato i anđeo, da li možemo te dvije

riječi postaviti u sinoniman odnos i kada govorimo o, recimo, stvarima, npr.
Perilica suđa je moj anđeo u kuhinji. i Perilica suđa je moje zlato u kuhinji. A da li su
zlato i anđeo inače sinonimi? Ako nisu sinonimi, o čemu je onda riječ? Riječ je o
pojavi prenesenih, sekundarnih značenja. Dakle, stvaranje sekundarnih značenja
još je jedan izvor sinonimije.

3. Ako su spasilac i spasitelj sinonimi, kao i npr. zašutjeti/ušutjeti, kako onda nastaju
ovi sinonimi? Nastaju tvorbenim procesima.

4. A kako su računar i kompjuter sinonimi? Jedna je riječ stranog, a jedna domaćeg

porijekla. Šta je onda uzrok ove sinonimije? Uzrok je pozajmljivanje riječi iz
stranog jezika.

Dakle, sinonime (relativne, pošto su apsolutni uvijek jednako isti) možemo podijeliti
na:
1. semantičke (vruć/vreo 1 )
2. stilske:
a) ekspresivne (umrijeti/crknuti)
b) funkcionalne (majka/mama)
c) arhaične (prozor/pendžer)
3. semantičko-stilske (lutati/skitati)

Bliskoznačnice su i sinonimi od kojih jedan pripada standardnom jeziku a njegov

sinonimski par razgovornom stilu ili žargonu, takve sinonime nazivamo kontaktnim
sinonimima. Npr. novac / keš /lova; magare / kljuse; glava / tikva; kosa griva i sl.
Bez obzira da li je riječ o bliskoznačnicama ili istoznačnicama, ukoliko sinonime
izvan konteksta može prepoznati većina govornika standardnog jezika govorimo o
samostalnim ili općejezičkim sinonimima. Sinonime koji postoje samo u određenom
kontekstu nazivamo individualnim ili kontekstualnim sinonimima i kao takvi mogu
biti važno leksičko-semantičko sredstvo u oblikovanju književnosg djela.

Šta je hiponimija?
Hiponimija je udnos uključenosti zasnovan na vezi između nadređenog
(superordiniranog) pojma i podređenih (subordiniranih) pojmova. Nadređeni pojam
zove se hiperonim, podređeni hiponim. Hiponimi istog ranga zovu se kohiponimi.

Granice hiponimije
Hiponimija obično podrazumijeva da i hiperonim i hiponimi pripadaju istoj vrsti
riječi. Međutim, katkada za pojedine hiponime nemamo hiperonim koji pripada istoj
vrsti riječi. Tako npr. za pridjeve crvena, plava, žuta, zelena nadređeni pojam bi bila
imenica boja. Budući da je riječ o hiperonimu koji pripada drugoj vrsti riječi, može se
reći da se radi o kvazihiperonimu (leksema koja mijenja neleksikalizirani hiperonim).

Prvi odnos, kada svi hiponimi jesu i hiperonim zove se taksonimija, pa su hiponimi
taksonimi i stoje u odnosu taksonimije. Drugi odnos, kada su hiponimi dijelovi
hiperonima, zove se meronimija, s tim da se hiperonim zove holonim, a hiponimi
meronimima i međusobno stoje u odnosu komeronimije. Obavezni meronim je
obavezni dio, npr. glava kod tijelo, a čviljak je neobavezni meronim za holonim tijelo.
Test za taksonimiju je: A je vrsta B-a, a za meronimiju: A je dio B-a.

Dakle, polisemija može utjecati na to da jedna leksema bude u odnosu meronimije s

jednim, a taksonimije s drugim leksemama.

Za šta služi hiponimija?

Za organizaciju mentalnog leksikona – ako se ne možemo sjetiti neke riječi, možemo
je predstaviti njenim hiperonimom kojeg se sjećamo.
Zato što postoji čitava hijerarhija hiperonima, i možemo hiponim zamijeniti samo
neposredno mu nadređenim hiperonimom, ne i drugim, trećim... Najniži nivo te
hijerarhije, koji se uglavnom odnosi na konkretne predmete, zove se bazični nivo
kategorizacije ili generički nivo.

Ako se hiponim može zamijeniti hiperonimom, zar nisu oni onda kontekstualni
sinonimi?
pudlica pas
A: vrsta psa A: vrsta životinje
I: mal, sa frizurom, nježan... I: sa četiri noge, repom, specifičnog izgleda...
P: bojažljiv, ljut, nježan, igračka... P: neotesan, prost, vjeran, lovački, avlijski...

Dakle, ni arhisema ni identifikator im nisu isti, mada su slični, ali periferne seme su
im potpuno različite, pa oni ipak nisu sinonimi, mada se mogu u određenom kontekstu
naći u osnosu sinonimije: Pudlica je svu noć lajala. Taj me pas stvarno nervira.
Treba primijetiti da je arhisema zapravo hiperonim uvijek kad je on leksikaliziran.