A

 Alegorija – način prenesenog izražavanja, čiji smisao leži u značenju koje se nalazi izvan nečeg.
Primjeri: ljubav se prikazuje u liku Amora/Kupida, pravda u liku djevojke zavezanih očiju

 Adinaton (grč. nemoguće) - stilska figura u kojoj se hiperbola dovodi do granica nemogućeg, npr.
kad na vrbi rodi grožđe.

 Aliteracija (lat. ad = na, k, prema; littera = slovo) - glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem
istih ili zvukovno sličnih suglasnika ili suglasničkih skupina radi postizanja zvukovnog ugođaja,
ritma ili glasovnih efekata.
Primjeri aliteracija:
1. Zuji, zveči, zvoni, zvuči (Petar Preradović, „Jezik roda moga”)
2. I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče (Vladimir Nazor, „Cvrčak”)
D

 Dijalektika (starogrčki dialektiké téchne - umijeće razgovaranja i raspravljanja; latinski ars

dialectica - umjetnost vođenja razgovora) - metoda pobijanja na temelju neizravnih dokaza,
sofistička argumentacija, proces spoznavanja od osjetilne stvarnosti do spoznaje nadnaravne
stvarnosti, proces prelaska od implicitnog k eksplicitnom bilo u metafizičkom ili logičkom
području. Od 18. stoljeća nastaje novo korištenje izraza: teorija o suprotnosti stvari ili pojmova,
kao i otkrivanje, te ukidanje tih suprotnosti. Dijalektika može biti pojednostavljeno opisana kao
diskurs. Problemi i proturječnosti koje se suočavaju kao antiteze, te rezultiraju rješenjem ili novim
razumijevanjen zvanim sinteza. Proturječnosti između pojma i objekta u metodičkom otkrivanju
istine, razlike između sudionika u raspravi i na raspravu o pravim razlikama u prirodi ili društvu.
Dijalektika također predstavlja metodu korišćenja argumenta u rješavanju neslaganja. Dijalektički
metod je diskurs između dvoje ili više ljudi različitih mišljenja o predmetu, za koji žele da se
utvrdi istina korišćenjem racionalnih argumenata. Kao nauka o općim zakonima kretanja vanjskog
svijeta i ljudskog mišljenja upućuje da se spoznaja mora temeljiti na životnoj praksi kao
materijalnoj činjenici. Prema dijalektici taj materijalni svijet, a onda i svijest o njemu, nalaze se u
stalnom kretanju.

 Dijalekt - zajednički skup lingvističkih karakteristika što ih dijeli grupa ljudi.

 Diglosija – kad u jednoj zajednici postoji jedan jezik u svakodnevnoj, a drugi u službenoj
komunikaciji

 Diskurs - razgovaranje, govor, besjeda, predavanje, izlaganje.

 Eufemizam - stilska figura kojom se neki izraz zamjenjuje drugim

 Gradacija - stilska figura u kojoj pjesnik postupno reda slike po jačini doživljavanja, od najslabije
do najjače ili obrnuto, npr. za Đurđem je kosu odrezala, za đeverom lice izgrdila, a za bratom oči
izvadila. Dakle, mali, veći, najveći. Gradacija može biti potpuna i krnja.
 I

 Idiolekt - ukupnost osobina karakterističnih za govor pojedinca, govor koji se ističe na sebi
svojstven način, individualni oblik jezika. Jedinstvena upotreba jezika odnosi se na vokabular,
gramatiku i izgovor. Idiolekt je varijetet jezika jedinstven za pojedinca.

 Kakofonija – skup glasova koji loše zvuče, glasovni nesklad

 Logografija - hroničarstvo, povjesničarstvo, pisanje najstarije historije na osnovu vjerodostojnih

predanja.

 Leksika - sve riječi jednog jezika, jednog dijalekta.

 Metonimija - stilska figura u kojoj se jedan pojam zamenjuje drugim pojmom, koji stoje u bliskoj
vezi, npr. "hiljadu pušaka" umjesto hiljadu vojnika, te "sijeda kosa" umjesto “duboka starost“.

 Morfem ili morfema (prema grč. [morphē] = oblik, po uzoru na fonem) - najmanja jezična
jedinica koja ima i izraz (morf) i sadržaj (značenje). U govornom jeziku, morfemi su sastavljeni od
fonema, najmanjih razlikovnih zvučnih jedinica, a u pisanom jeziku od grafema. Koncept
morfema se razlikuje od koncepta riječi, budući da mnogi morfemi ne mogu samostalno stajati kao
riječi. Morfem je slobodan ako može stajati samostalno, a vezan ako se može koristiti samo uz
slobodni morfem.
Vrste morfema po položaju unutar riječi:
1. Korijenski morfem - morfem koji nosi temeljno značenje riječi. U primjeru to je grad čije je
temeljno značenje "veliko naseljeno mjesto."
2. Prefiksalni morfem - prefiks, dopunjuje značenje korijenskog morfema, stoji s njegove lijeve
strane, ispred korijena. U primjeru je to morfem pred- i znači "koji prethodi čemu".
3. Sufiksalni morfem - sufiks, dopunjuje značenje korijenskog morfema, stoji s njegove desne
strane, iza korijena. Sufiksalni morfemi mogu biti rječotvorni i oblikotvorni. U primjeru su to
sufiksi -sk- ( znači "onaj koji se odnosi na grad" ) i -i ( to je gramatički morfem, znači "nominativ,
jednina, muški rod" ).
Vrste morfema po funkciji
1. Rječotvorni - tvorbeni, služe za stvaranje novih riječi. To su prefiks, korijen i sufiks. Njih
zovemo i leksičkim morfemima jer imaju leksičko značenje.
2. Oblikotvorni - služe za tvorbu oblika riječi. Oblikotvorni morfem zove se i gramatički morfem
jer nosi gramatičko značenje: rod, broj, padež, lice, vrijeme i drugo. To je vrsta sufiksalnog
morfema.
O

 Oksimoron - stilska figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, suprotna
pojma (antonimi), također duhovita besmislica, npr. nijemi glas, glasna tajna, pametna budala.

 Onomatopeja - oponašanje zvukova iz prirode.

 P

 Pejorativ - naziv potiče iz latinskog jezika, prema participu peiorativus od glagola peiorare
(pogoršati) i predstavlja riječ koja, uz svoje temeljno značenje, ima i značenje poruge, pogrde,
prijezira (npr. temeljno je značenje riječi piskarati »pisati na mahove«, a njezino pejorativno
značenje »loše pisati«; babetina je »velika baba«, a u pejorativnom značenju »neugodna brbljava
žena«). Pogrdne riječi mogu nastati i posebnim tvorbama: mogu biti uvećanice (augmentativi), ali
i umanjenice (deminutivi). Svi augmentativi i deminutivi negativnog vida istovremeno su i
pejorativi, na primjer: fudbalerčić, junačić itd.

 Perifraza ili cirkumlokucija – figura je s kojom se s više riječi ili nekoliko rečenica opisuje,
odnosno zamjenjuje neki pojam koristeći neke njegove bitne oznake, primjer: kralj životinja – lav.

 Parabola (poređenje) – kratka i jezgrovita priča, koja donosi moralnu ili religioznu poruku
(sadrži samo ljudske likove u priči, dok su u basni najčešći likovi životinje, biljke i slično)

 Personifikacija - način kazivanja kojim se predmetima i pojavama pripisuju ljudske osobine, npr.
progledale su mi patike.

 Pleonazam - upotreba više riječi nego što je potrebno da bi se misao jasno izrazila.

 Sintagma - organizovan skup riječi koji označava jedan pojam i koji ima jednu službu u rečenici.
Svaka sintagma se sastoji od jednog glavnog člana i jednog (može ih biti i više) zavisnog člana,
koji ima službu atributa i bliže određuje značenje glavnog člana. U rečenici, glavni član se
određuje tako što se izostavi neka riječ sintagme i provjeri da li bez nje rečenica ima smisao. Za
razliku od zavisnih članova, glavni član se ne može izostaviti iz rečenice jer ona bez njega ne bi
imala smisao. Ona riječ bez koje rečenica gubi smisao jeste glavni član sintagme, na primjer:
Poznati američki glumac je predstavio svoj novi film. Ovdje je sintagma: poznati američki
glumac, glavni član sintagme: glumac, a zavisni članovi sintagme: poznati, američki.
Vrste sintagmi
Zavisno od toga kojoj vrsti reči pripada glavni član, sintagme se dijele na:
1) imeničke – glavni član je imenica,
2) pridjevske – glavni član je pridjev,
3) priloške – glavni član je prilog,
4) glagolske – glavni član je glagol.

 Slovenska antiteza - stilska figura koja se sastoji se od tri dijela: pitanja, negativnih odgovora i
jednog tačnog odgovora.
 T

 Tirada – dug, otegnut govor ili tekst

 Tautologija - riječ grčkog porijekla i predstavlja ponavljanje jedne misli, istim ili različitim
rečima.
Razlikujemo:
1. Tautologija u logici - valjan iskaz, odnosno onaj iskaz koji je u svakom slučaju istinit, također
iskaz u kojem subjekt i predikat izražavaju isti pojam. Predstavlja sud s istim subjektom i
objektom, ali i ponavljanje suda umjesto iznošenja dokaza (ponavljanja istoga logičkoga zaključka
različitim jezičnim izričajima, a kao zamjena za dokazivanje)
2. Tautologija u retorici - ponavljanje iste tvrdnje drugim riječima, bez valjanih argumenata. U
retoričkom smislu, tautologija predstavlja suvišno ponavljanje nekog stave/tvrdnje ili iskazivanje
istog pojma drugim riječima, a sve u cilju da bi se slušalac ubedio u istinitost te tvrdnje. Pristalice
tautologije, smatraju, da će to uzastopno ponavljanje navesti slušioca da veruje u te tvrdnje.
Tautologija kao pojam u matematičkoj logici označava izraz koji je uvijek tačan, bez obzira na
okolnosti. U stilistici se tautologijom naziva ponavljanje istoga sadržaja drugim riječima. Još
jedna od definicija tautologije: izjava koja je istinita bez obzira na istinitost pojedinačnih izjava od
kojih je sastavljena. Također, ponavljanje istih zamisli istim ili različitim riječima, ili izricanje
nečega što je obuhvaćeno onime što je već izrečeno (tuče ga i bije). Tautologijom odnosno
verbalnim varijacijama istoga sadržaja, naglašava se značenje i pojačava izraz.

 Toponimi (grč. topos = mjesto, + – onima = ime) - usvojena imena naseljenih mjesta, brda,
planina rijeka i ostalih geografskih pojmova. Drugim riječima, toponimi su vrsta riječi koje
označavaju imena mjesta, njiva, pašnjaka, polja, naselja, gradova, ulica, trgova, dijelova grada i
naselja i slična mjesta. Spadaju u oznake koje daju prve informacije o određenim mjestima, o
ljudima, kulturama, vjerama i običajima onih koji žive ili su živjeli na tim mjestima i spadaju u
prvorazredne historijske i kulturno-historijske izvore i spomenike. Jedna od definicija također
kaže da su toponimi vlastita imena prirodnih i društvenih geografskih objekata u prostoru.
Predmet su istraživanja mnogih nauka i njihovih oblasti, posebno toponomastike, geografije,
historije i drugih.
Uobičajeno je da se toponimi svrstavaju u tri osnovne grupe:
1. Ekonimi ili ojkonimi – imena naseljenih mjesta: Bihać, Kotor-Varoš, Begov Han, Petrovo
Polje, Lušci Palanka, Donja Lupljanica, Gornji Šeher i drugi.
2. Oronimi – imena planina, brda uzvisina, livada, ravnica i sl.: Arapovo brdo, Bijambare, Bijeli
Brijeg, Carevo polje, Crni vrh, Majevica, Selkina bara, Šehitluci, Trebević, Vlašić i ostala
3. Hidronimi – imena voda, rijeka, potoka, jezera, mora i okeana: Atlantik, Bakin potok, Boračko
jezero, Crna rijeka, Drina, Ilomska, Una, Vrbanja i drugi.
