Morfologija

Morfologija ili oblikoslovlje (od gr. , morph = oblik i , lgos = rije) grana
je jezikoslovlja koja prouava sustav jezinih oblika, odnosno naina na koji se rijei u nekom
jeziku oblikuju i mijenjaju.
Dio gramatike koji se bavi oblicima rijei, odnosno koji izuava postupke i znaenje kako se
glasovno-semantiki elementi, nosioci osnovnog (korjenitog) znaenja dograuju i pregrauju
putem morfema (afiksa, glasovne alternacije, aglutinacije, preakcitunacije i slino) da bi se
izgradile razne vrste rijei i odredio njihov gramatiki lik (meusoban odnos, funkcija u
reenici itd.).

Rije je glas ili skup glasova kojem je pridrueno neko znaenje te je osnovna jedinica
svakog jezika; odgovara predodbi najosnovnije pojedinosti u jeziku.
Obino se rije sastoji od korijena te prefiksa ili sufiksa. Rijei se slau i kombiniraju kako
bi se stvorile reenice, sintagme, fraze i vea prozna ili poetska djela.

Podjela rijei:
Promjenjive:

imenice
pridjevi
zamjenice
brojevi
glagoli
Nepromjenjive:

prilozi
prijedlozi
veznici
usklici
estice

U morfologiji, morfem je najmanja jezina jedinica koja nosi znaenje.

U govornom jeziku, morfemi su sastavljeni od fonema, najmanjih razlikovnih zvunih
jedinica, a u pisanom jeziku od grafema.
Koncept morfema se razlikuje od koncepta rijei, budui da mnogi morfemi ne mogu
samostalno stajati kao rijei. Morfem je slobodan ako moe stajati samostalno,
a vezan ako se moe koristiti samo uz slobodni morfem.
Reprezentacija morfema se moe razlikovati u razliitim situacijama; razliite
reprezentacije se zovi morfovi, a razliiti morfovi jednog morfema su alomorfi.

1
Vrste morfema po poloaju unutar rijei

Korijenski morfem - morfem koji nosi temeljno znaenje rijei. U primjeru to je grad ije
je temeljno znaenje "veliko naseljeno mjesto."

Prefiksalni morfem - prefiks, dopunjuje znaenje korijenskog morfema, stoji s njegove

lijeve strane, ispred korijena. U primjeru je to morfem pred- i znai "koji prethodi emu".

Sufiksalni morfem - sufiks, dopunjuje znaenje korijenskog morfema, stoji s njegove

desne strane, iza korijena. Sufiksalni morfemi mogu biti rjeotvorni i oblikotvorni. U
primjeru su to sufiksi -sk- ( znai "onaj koji se odnosi na grad" ) i -i ( to je gramatiki
morfem, znai "nominativ, jednina, muki rod" ).

Vrste morfema po funkciji

Rjeotvorni - tvorbeni, slue za stvaranje novih rijei. To su prefiks, korijen i sufiks. Njih
zovemo i leksikim morfemima jer imaju leksiko znaenje.

Oblikotvorni - slue za tvorbu oblika rijei. Oblikotvorni morfem zove se

i gramatiki morfem jer nosi gramatiko znaenje: rod, broj, pade, lice, vrijeme i drugo.
To je vrsta sufiksalnog morfema i nema leksiko znaenje.

Gramatika kategorija predstavlja vrstu u koji se svrstavaju pojedine rijei ili oblici rijei s
obzirom na svoje gramatike osobine.
Vrste gramatikih kategorija:
1. kategorija vrste rijei (promjenjive i nepromjenjive rijei)

2. kategorija oblika rijei (morfoloke kategorije)

3. kategorija poloaja rijei (sintaktike kategorije)

4. kategorija rijei

KATEGORIJA VRSTA RIJEI

Rijei su prema vrsti podijeljene u 10 vrsta.
I. Promjenjive vrste rijei
Promjenjive vrste rijei zove se i punoznane ili leksike rijei jer imaju i leksiko i
gramatiko znaenje. U punoznane rijei spadaju i prilozi.
Imenice imenuju bia, stvari i pojave.
Zamjenice zamjenjuju (najee) imenice ili upuuju na neto oznaeno imenicama.
Pridjevi se dodaju imenicama da bi ih poblie oznaili.
Brojevi (broje) oznauju koliinu ili poredak.

2
Glagoli oznauju radnju, stanje ili zbivanje.
II. Nepromjenjive vrste rijei
Prijedlozi, veznici, estice i uzvici jesu nepunoznane ili gramatike rijei.
One slue za uspostavljanje odnose meu punoznanim rijeima.
Za razliku od njih, prilozi su punoznane rijei.
Prilozi se prilau (najee) glagolima i oznauju uvjete vrenja glagolske radnje.
Prijedlozi pokazuju razliite odnose izmeu onoga to imenuju imenice ili na to upuuju
zamjenice.
Veznici povezuju dvije rijei, skupine rijei ili reenice.
estice (rijece, partikule) same nemaju znaenja, ali slue za oblikovanje ili preoblikovanje
reenice.
Uzvici su rijei kojima izraavamo neki osjeaj, oponaamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i
slino.
KATEGORIJA OBLIKA RIJEI
I. Morfoloke kategorije imenskih rijei (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva)
kategorija roda (muki, enski i srednji rod)
kategorija broja (jednina i mnoina)
kategorija padea (sedam padea hrvatskog jezika)
II. Morfoloke kategorije glagola
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)
kategorija broja (jednina i mnoina)
kategorija vremena (sadanjost, prolost, budunost)
kategorija vida (podatak o svrenosti ili nesvrenosti glagolske radnje)
kategorija naina (nain vrenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni i eljni
nain)

Imenice su rijei kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmeeno svojstvo i

opredmeeni proces. Njima imenujemo pojave vanjskog svijeta i naeg unutarnjeg
doivljavanja.
Imenice se dijele na:

ope - oznaavaju skup predmeta koji imaju neke zajednike osobine

vlastite - slui kao ime svakom pojedinom ovjeku, ivotinji, zemljopisnim pojmovima
itd.
Imenice se jo dijele i na:

konkretne (stvarne) - oznaavaju sve ono to je opipljivo (bia, predmete)

apstraktne (mislene, nestvarne) - oznaavaju osobine, osjeaje, stanja, fizike i
duevne moi, radnje, prirodne i drutvene pojave.
Imenuju bia, stvari, mjesta i pojave.

3
Pridjevi su vrsta rijei koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u
mnogim jezicima rijei koje mijenjaju imenice, obino ih opisujui ili specificirajui, ali nisu
univerzalna vrsta rijei, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema
pridjeve: sve rijei koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.
U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice
ponekad se zovu modificirajue imenice, imenice s pridjevskom slubom, ili dio sloene
imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).
U nekim jezicima, kao to je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju
engleske lanove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne.
U hrvatskom se rijei taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a rijei Ivanov i Marijin u
pridjeve, iako imaju vrlo slinu funkciju, pa i gramatika svojstva (npr. promjenu po
padeima).

Svaki se pridjev mijenja po:

rodu (tj. svaki pridjev ima posebne oblike u sva tri roda)
broju
padeima
Pridjevi imaju isti rod, broj i pade kao imenica kojoj se predlau.
Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po odreenosti.

Pridjevi se dijele po znaenju na:

opisne ili kvalitativne (kakvo je to, npr. ut, velik)

posvojne (ije je to, npr. oevo, maje)
gradivne (od ega je to, npr. zlatan, drven)

Pridjevsko-zamjenika (odreena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

ako je uz imenicu jo i pokazna zamjenica (npr. taj)

u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojniki...)
kod nekih pridjeva kao to su jarki, arki
kod pridjeva koji zavravaju na -i (brijai, ivai, idui)
kod pridjeva koji oznaavaju imenicu s obzirom na poloaj i u prostoru i u vremenu
(mjeseni, tjedni, davni, noni, sjeverni, juni, desni)
kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kuni, rijeni, vodeni, kopneni, vjenani)
kod posvojnih pridjeva na -ski, -ki, -ji, -nji, -nji... (kozji, veernji, unutranji, gradski,
vojniki, mladiki, skijaki)

4
Imenika (neodreena) promjena

Ova promjena pridjeva se koristi:

kada su pridjevi dio imenskog predikata

kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -
ljev (striev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)

Stupnjevi pridjeva

pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.

komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je bra (od Marije, ali je
ipak spora)
superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima neto
usporeujemo, npr. Ivana je najbra.
Pozitiv je oblik koji je "uobiajen", nalazi se u rjenicima i najee se upotrebljava.
Komparativ se tvori od pozitiva na sljedee naine:

dodavanjem -(i)ji, pri emu moe doi do glasovnih promjena, i uz mogue otpadanje
sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
dodavanjem -i, samo kod sljedeih pridjeva: mek : meki, lijep : ljepi, lak : laki ...
od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : vei; malen : manji ...
Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: vei : najvei.
Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji
*Ivanoviji u znaenju "vie Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se
spomenuta konstrukcija s prilogom vie (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i
superlativ najvie).

5
Zamjenice su u gramatikama mnogih jezika vrsta rijei koje zamjenjuju druge rijei
(osobito imenice), i rijei izvedene iz njih.
Ovo nije stroga definicija: zamjenice su skupina u koju su ugurane "gramatike imenice i
pridjevi", a naslijeena je iz latinske gramatike. U gramatikama razliitih jezika se razliite
rijei svrstavaju u zamjenice. Tako n.pr. neke hrvatske rijei gramatike hrvatskog jezika
svrstavaju u zamjenice, a odgovarajue francuske rijei gramatike francuskog ne
svrstavaju u zamjenice.
Zamjenice imaju bitnu gramatiku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u hrvatskom)
postoje dvostruki oblici (krai i dui, slobodni i vezani...) nekih zamjenica koji se razliito
koriste (n.pr. u hrvatskom genitiv mene ima i skraeni enklitiki (nenaglaeni)
oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u reenici).

Podjela zamjenica prema znaenju

osobne - npr. ja, ti - mijenjaju neku imenicu ili oznaavaju govornika ili osobu na koju
se odnosi reenica;
povratne zamjenice - sebe, se... - mijenja osobu koja je oznaena drugdje u reenici,
odnosno mogu znaiti uzajamnost odnosa meu subjektima
posvojne zamjenice - npr. moj, tvoj - odnose se prema osobnim zamjenicama kao
posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
povratno-posvojne zamjenice - npr. svoj - kao za posvojne zamjenice, samo se
izvode iz povratnih
pokazne zamjenice - npr. ovaj, onaj
upitne zamjenice - npr. tko, to
odnosne zamjenice - npr. koji,iji
neodreene zamjenice - npr. netko, neto

Podjela zamjenica prema funkciji

imenike (koje zamjenjuju imenice):

osobne
povratne zamjenice
upitnoodnosne zamjenice tko, to, i
neodreene zamjenice izvedene od njih

pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve)

"Brojevi" preusmjerava ovamo. Za vrstu rijei, pogledajte Brojevi (vrsta rijei).

6
Broj je apstraktni pojam koji koristimo za opis koliina, bez brojeva ne bi
bilo matematike. Skupovi brojeva su:

1. prirodni

2. cijeli

3. racionalni
4. iracionalni (oni koje ne moemo predstaviti u obliku razlomaka)
5. realni = racionalni + iracionalni
6. kompleksni = realni + imaginarni

Uz pojam broja usko su vezani pojmovi Brojevnog sustava i brojaka (znamenaka).

Danas se u pisanoj ljudskoj komunikaciji uglavnom koriste arapske brojke, a osim njih
ponegdje se nau (npr. na kraju filmova za oznaavanje godine proizvodnje) rimske
brojke.

Glagol je promjenjiva vrsta rijei kojom se izrie radnja, stanje ili zbivanje.
Primjeri:
Ja radim, plivam, itam, piem - radnja
Kia pada. Drava napreduje. - stanje
Koncert se odrava veeras. - zbivanje

Glagolska vremena
prolost

pluskvamperfekt
aorist
perfekt
imperfekt
sadanjost

prezent
budunost

futur prvi
futur drugi (egzaktni)

7
Glagolski naini

imperativ
kondicional sadanji (prvi)
kondicional proli (drugi)

Oblici glagola
Svaki glagol ima vie oblika.
Jedni su razliiti oblici koji se koriste samostalno i sami imaju slubu glagola:

prezent - u jednini i mnoini, po licima

aorist - u jednini i mnoini, po licima
imperfekt - u jednini i mnoini, po licima
Od glagola se izvode i pridjevi i prilozi:

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev trpni
Glagolski prilog sadanji
Glagolski prilog proli
Posebno stoji infinitiv.
Svi oblici glagola se u standardnom hrvatskom jeziku tvore dodavanjem nastavaka na
jednu od dvije osnove:

prezenske osnove (od nje se tvore: prezent, glagolski prilog sadanji)

infinitivne osnove (od nje: infinitiv, glagolski pridjev radni, aorist, imperfekt)
Po nainu tvorbe, glagole dijelimo na pravilne i nepravilne.

Za pravilne glagole postoji nekoliko vrsta nastavaka. Npr. uiti u prezentu ima nastavke -
im, i (u-im, u-i...), dok glagol spavati nastavke -am, -a (spav-am, spav-a...). Isto
tako, postoje i razliiti nastavci za infinitiv i glagolski pridjev radni.
Glagoli se dijele u vrste i razrede po tome koje nastavke koriste.

Odreeni glagoli nemaju promjenu po gornjim pravilima, a esto nemaju ni sve oblike. To
su biti i htjeti, za koje vidi pomone glagole, kao i sljedei glagoli i njihove izvedenice.

Prilozi su nepromjenjiva vrsta rijei koje se najee prilae ispred glagola.

8
Vremenski prilozi
Pitanja: kada? otkada? dokada?

kada?
danas, veeras, noas, juer, sino, preksino, danas, sutra, preksutra, ljetos,
proljetos, jesenas, zimus, proljeti, ljeti, jeseni, zimi, nadlani, preklani, obdan,
obno, odmah, smjesta, sada, tada, onda, ikada, bilo kada, nikada, nekada,
ponekad, katkad, uvijek, svagda, esto, rijetko, rano, kasno, prije, poslije, potom,
nedavno, skoro, uskoro, napokon...

otkada?
odsad, otad, oduvijek, odavna, odmalena...

dokada?
dosad, dotad, dogodine, doveer...

Mjesni prilozi
Pitanja: gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? otkuda? dokud?

gdje?
ovdje, tu, ondje, negdje, igdje, nigdje, onegdje, gore, dolje, unutra, vani, sprijeda,
straga..."

kamo?
ovamo, onamo, tamo, nekamo, nikamo, ikamo, naprijed, natrag...

kuda?
ovuda, onuda, tuda, nikuda, nekuda, ikuda, kojekuda...

otkuda? odakle?
odavde, otud, odatle, odonud, niotkuda, odozgo, odozdo, odostraga, izdaleka,
izvana, izbliza...

dokle? dokud?
donekle, dovle, dotle, donle

Nainski prilozi
Pitanje: kako?

kako? onako, ovako, tako, sluajno

9
Uzroni prilozi
Pitanja: zato? zbog ega?

zato? zbog ega?

zato, stoga

Posljedini prilozi
Pitanja: s kojom posljedicom/ishodom?

s kojom posljedicom?
uzalud, uzaman, utaman

Koliinski prilozi
Pitanja: koliko? koliko puta?

koliko?
ovoliko, toliko, onoliko, nekoliko, malo, premalo, vie, previe, prekovie, najvie,
ponajvie, manje, najmanje, ponajmanje, dosta, odve, opet, jo, sasvim,
potpuno, previe

koliko puta?
jedanput, dvaput, triput, stoput

Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta rijei, izraavaju odnos izmeu bia, stvari i pojava te
utjeu na pade rijei uz koju stoje. Najee se odnose na imenice i
imenike zamjenice, ali se mogu odnositi i na pridjeve i brojeve.
Jedino su nominativ i vokativ samostalni padei bez prijedloga, a svi se ostali padei
nazivaju nesamostalnim ili kosim padeima te uz njih dolaze prijedlozi.
I neki prijedlozi mogu dobiti navezak (s - sa, k - ka, pred - preda itd.).
Od devedesetih godina ee se rabi jednolani prijedlog glede (s genitivom) umjesto
fraze s obzirom na to da.

10
Veznici su nepromjenjiva vrsta rijei, jezini pomoni element (najee jedna ili dvije
rijei). Slui meusobnom povezivanju pojedinih rijei, skupina rijei i reenica.
Slubu veznika mogu imati i prilozi: gdje, kuda, kamo, odakle, kada, otkad, otkako, kako,
dokle, poto, samo, dakle, ve...

Usklici ili uzvici nepromjenjive su rijei kojima se izraava neki doziv, osjeaj ili zvuk.

Osjeaji i raspoloenja:
ah, oh, hehe, he, hura, jao, joj, oho, uh, uf, ijuju, haj, eh, ehe...

Dozivanje, poticaji:
i, ija, mic, ej, de, hej, oj, ej, hej, o, hajde, na, halo...

Onomatopeje:
bum, tras, pljus, hop, mljac, zum, klik, krc, kljoc, kukuriku, vau, bla, mu, mjau,
kva-kva...

Ovdje se mogu ubrojiti i prezentativi za pokazivanje:

ovo, ono, tamo...

tvorba rijei
tvorba rijei, termin kojim se oznauje (1) znanost koja na osnovi postojeih rijei prouava
kako nastaju nove rijei, (2) postupak stvaranja novih rijei. Tvorbom rijei nastaju tvorenice
(tvorbeno motivirane rijei ili tvorbene rijei). Tvorenice se mogu rastaviti na tvorbene
sastavne dijelove te se po uzoru na njih mogu tvoriti nove rijei. Tvorba rijei takva je
promjena rijei kojom dobivamo novu rije, a ne samo novi oblik iste rijei. Rijei kojima je
postanak sa stajalita suvremenoga jezika nejasan zovu se netvorbene rijei ili tvorbeno
nemotivirane rijei (npr. pas, mi). Netvorbene rijei ne mogu se rastaviti na tvorbene
sastavne dijelove. Niz tvorbeno povezanih rijei zove se tvorbena porodica (npr. raunalo
raunati raun raunski raunalni raunalstvo...). lanovi tvorbene porodice
meusobno su i sadrajno (preko oznaenika) i izrazno (preko oznaitelja) povezani. Rije od
koje se u tvorbi polazi zove se osnovna rije ili osnovica. Tvorenica ima zajedniki dio s
osnovnom rijeju (npr. pri tvorbi tvorenice uiteljica osnovna je rije uitelj, pri tvorbi
tvorenice uiteljiin osnovna je rije uiteljica). Zajedniki dio koji imaju tvorenica i osnovna
rije zove se tvorbena osnova (u gornjim primjerima uitelj- i uiteljic-). Tvorbena je osnova
dio tvorenice koji uva izraznu i sadrajnu vezu s osnovnom rijeju. Najmanji zajedniki
sastavni element svih tvorbeno srodnih rijei, tj. cijele tvorbene porodice zove se korijen.
Tvorba rijei kao podruje moe se podijeliti s obzirom na nekoliko kriterija. Analiziraju li se
vrste rijei koje nastaju tvorbenim postupcima, govori se o tvorbi imenica, glagola, pridjeva i
priloga. Ako se analiziraju vrste rijei od kojih se tvore nove rijei, tada se govori o
odglagolskoj, odimeninoj, otpridjevnoj tvorbi, tvorbi od brojeva, tvorbi od uzvika. Tvorbi se
takoer moe pristupiti i sa semantikoga (znaenjskoga) stajalita pa se govori o tvorbi
takvih rijei kojima se oznauju vritelj/vriteljica radnje, prostorija u kojoj se obavlja koja
radnja, orue itd. Postoje razliiti tvorbeni naini. Tvorenice se mogu tvoriti s pomou
posebnih tvorbenih jedinica: sufikasa (uitelj-ica) i prefikasa (pod-crtati). Ako doe do

11
istodobnoga dodavanja sufiksa i prefiksa, rije je o prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi (pod-krov-
je > potkrovlje). Tvorenice takoer nastaju slaganjem rijei u novu rije s pomou
spojnika (klor-o-vodik). Ako doe do istodobnoga slaganja i dodavanja sufiksa, rije je o
sloeno-sufiksalnoj tvorbi (dug-o-prug-a). Mjesto na kojem dolazi do dodavanja tvorbenoga
nastavka na osnovu ili na kojem se spajaju dvije osnove zove se tvorbeni av. Rjei su
tvorbeni naini tvorba sraslica (pazikua), tvorba polusloenica (spomen-ploa), preobrazba
(mlada pridjev postaje mlada imenica) i tvorba kratica (NILI ne ili). Kadto se razlikuje i
oblik tvorbe koji se sastoji u odbacivanju svakoga sufiksa (dodavanje nultoga sufiksa), pa kao
nova rije dolazi isti korijen (ili osnova, eventualno s gramatikim doetcima),
npr. vod od voditi, tijek od tei i sl. Takva tvorba zove se i regresivna derivacija.

12