Presjek Knjige

„Temeljci suvremenog govorništva“

 O autoru
- Ivo Škarić je rođen 01.01.1933., u Postirima na otoku Braču, a umro je
29.01.2009. u Zagrebu.

- poznati hrvatski akademik,fonetičar i retoričar.

- Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1958. godine

- Doktorirao je disertacijom Povezanost emisije i percepcije u govoru 1965.

godine.

- Iste je godine izabran za docenta, a 1980.godine za redovnog profesora.

- Osnovao je govorničku škole

 O knjizi

Knjiga Temeljci suvremenoga govorništva sadrži 20 poglavlja,u kojima se autor

na pristupačan način detaljno bavi osnovnim principima i temeljima dobrog
govora i govorništva,objašnjava osnovne retoričke pojmove i vrste govora,daje
vrlo precizne upute u osmišljavanju i izvedbi samog govora te razrađuje i
popratne elemnte (neverbalne znakove,sram i strah).
 Čemu retorika

Trudi se da na kritičan način sa primjerima spoji ove pojmove, i da ih prenese na jednostavan način
kako bi ga čitatelji bolje razumijeli i usvojili preneseno znanje.Kroz svaku riječ i rečenicu možemo
naći neku pouku, koju ćemo kasnije primijeniti kroz životnu praksu.

Vrlo zanimljvio je poglavlje nakon uvodnog dijela pod naslovom „SAMO ČESTIT ČOVJEK
SMIJE BITI GOVORNIK” u uvodnom dijelu, autor upozorava na opasnost korištenja retorike u
manipulatorske svrhe i huškanja masa. Navodi Hitlera kao primjer a možemo reći i pouku za buduće
generacije kad je riječ o zloupotrebi retorike.
Svaki naš javni govor treba biti estetski upotpunjen,imajući na umu
govorno-jezičnu ispravost,toleranciju i kulturu.Sa sigurnošću možemo reći da tek kada kao
govornici iskreno osjećamo ono što govorimo publici tek tada i postajemo vjerodostojni.To
jeste i bit same retorike doprijeti do nutrine ljudi.

.Autor navodi neke osnove govora poput načina pisanja

bilješki,same pripreme i vremena govora ali ne navodi i način na koji jedan govornik treba da
dođe do informacija,što se odnosi na same izvore informacija,tačnost i istinitostih istih,
vjerodostojnost,kako da razlikujemo istinu od neistine.

Autor se ni u jednom svom poglavljaju ne osvrće na ovaj problem,u smislu da je vrlo važno
obrazovanje govornika i slušatelja.
 Govorni i pisani izraz

Navedene su osnovne razlike između pisanih i govornih izraza.Autor smatra da je govor

multimedijalan (ljudski glas, mimika, gesta i ponašanja čovjeka).

Međutim govor ima svoje nedostatke,časovit i kratkog je dosega,u čemu se možemo složiti
sa autorom.

Također naglašava da postoji mnogo vrijednosti samih bilješki ,koje nam služe kao osnovni
podsjetnik pri govoru.
 Slušanje govora

Govor se sastoji od govorenja i slušanja. Autor kritikuje društvo jer smatra da ono često
podliježe nekulturi slušanja.

Nakon što pročitamo ovo poglavlje možemo da zaključimo, da mi zapravo ne znamo

dovoljno dobro slušati druge, iz mnogo razloga, koji godinama postaju aktivniji i sve
manje obraćamo pažnju na to, a zapravo cilj ovog napisanog je da nas na jednostavan i
detaljan način autor upozori na to.

Slušanje je podloga za sve odluke koje se donose i temelj za uspješno stjecanje novih
znanja i vještina u okruženju.Znati nekoga saslušati je puno više od pukog misaonog
procesa primanja i interpretiranja sugovornikovih poruka.
 Vrijeme govora
Ovdje nas autor upozorava da se govor odvija u vremenu, te kako je bitno znati ograničiti
vrijeme kako bi smo uspjeli prenijeti sve što želimo.

Autor nas navodi na razmišljanje kako govor troši mnogo vremena i da se vrlo lako
možemo izgubiti u njemu, i na taj način izgubit nit onoga što govorimo, te da tako ne
prenesemo do kraja ono što želimo i smatramo da je važno.

U daljem tekstu navodi kategorije vremena koje po njegovom mišljenju treba uvesti u
temelje govorništva. Svaku je detaljno i koncizno objasnio.
 Priprema govora
Čitajući ovo poglavlje možemo da uvidimo važnost same pripreme govora. Priprema igra
veliku ulogu, kad govornik nije dobro pripremljen, publici se doima da nema pojma o
onome što govori, lako se gubi, te ima veliku tremu.

Autor nas u ovome dijelu upozorava da je vrlo važno da postavimo sebi pitanja: Imamo li
što reći i o čemu da govorimo?. Daljim čitanjem uvidimo da mutni, neiskreni ili ako ne
znamo odgovor na ova pitanja, da je najbolje da odložimo govor za neki drugi put.

Sve je detaljno i jednostavno opisao, kako bi što bolje usvojili pročitano, i primijenili u
praksi, za bolje održavanje govora i javnih nastupa koje nas čekaju.
 Organizacija govorne poruke

Ovdje nas autor kroz primjere upoznaje koje su vrste govorne poruke. Navodi da
trebamo koristiti modalne izraze. Svaki modalni izraz je objasnio, kako bi smo znali
kada i gdje da ga koristimo.

Pored toga nas upozorava da je bitno da ono što govorimo, bude logično, a ne samo
izrečeno jer to može da zbuni onoga kome prenosimo određeno poruku.

Zaključujemo da je važno da sve što govorimo, da prenesemo jednostavno i

koncizno da nas svi razumiju, bez obzira na dob i stupanj obrazovanja. Također, pri
pisanju poruke, potrebno je sve potkrijepiti dokazima kako bi bila uvjerljiva publici.
 Sram i strah od govora
Jedan od važnijih poglavlja knjige, jer svi mi imamo tremu od javnog nastupa i
govora. Trema može da bude velika blokada onoga što želimo da kažemo, što dovodi
do toga da govornik zastane i prestane da govori, naglo se krene znojiti, drhtati i sl.,
to odmah umanjuje snažnu poruku kod publike jer publika zamjera takve stvari.

U ovom dijelu autor nam navodi vježbe, koje će svakom čitatelju pomoći da se
oslobode treme.
 Zaključak

Čitajući ovu knjig zaključujeo da je autor na jednostavan, detaljan i koncizan način, sa dosta
primjera, prenio svoje znanje, nama kao čitateljima. U svakoj riječi, rečenici možemo naći neku
pouku, i sve nas to tjera na razmišljanje i usvajanje prenesenog, te potom njihovu primjenu u praksi.
Kada sve ovo primjenimo možemo očekivati još veći uspjeh pri javnom govorenju i nastupanju.

Knjiga upozorava na doista temeljne sastojke na kojima se izgrađuje govorništvo, a to su: dobar
glas,umijeće slušanja govora, mogućnost dobrog odmjeravanja govornog vremena, smanjenje straha
i srama od govora, umijeće dobrih priprema, vještina govorenja iz kratkih bilježaka, interpretativno
čitanje, uporaba modalnih izraza, služenje primjerenim neverbalnim znacima, retoričke vrste i
retoričke figure.