UNIVERZITET

BANJALUKA

RETORIKA, GOVOR I GOVORNO PONAANJE

SEMINARSKI RAD

Mentor: Student:

Banjaluka, jun, 2017. godine

SADRAJ

1. UVOD................................................................................................................................3
2. RETORIKA, GOVOR I GOVORNO PONAANJE........................................................4
2.1. Retorika i jezik. Govor i govorno ponaanje..............................................................6
2.2. Vrste besjednitva........................................................................................................7
2.3. Elementi besjednitva..................................................................................................9
2.4. Govorni imid oratora...............................................................................................10
2.5. Kako govoriti da bi vas svi razumjeli........................................................................11
2.6. Priprema govora i govorniki nastup........................................................................12
2.7. Sedam smrtnih grijehova javnih oratora................................................................14
3. ZAKLJUAK..................................................................................................................16
4. LITERATURA.................................................................................................................17

2
 1. UVOD

Kroz ovaj seminarski rad ukratko emo se upoznati sa pojmom retorike, govora i
govornog ponaanje, kao i samim pravilima govornitva. Koji je znaaj retorike, njen
razvoj i vrste govora su samo neki od segmenata koji e se obraditi u ovom radu. Birajui
samu temu za seminarski rad, imala sam osjeaj da se o pitanju retorike i govora treba vie
govoriti i pisati i zbog toga u pokuati to bolje pribliiti ovu temu.

3
 2. RETORIKA, GOVOR I GOVORNO PONAANJE

Retorika, uopteno je umijee ili tehnika govorne komunikacije sa praktinom

svrhom uvjerenja sagovornika. Kada govorimo o znaenju rijei retorika, u Grkoj dobija
znaenja koja je zadrala i do danas a to su:
nauka o besjednitvu, odnosno teorija besjednitva (govornitva);
skup pravila besjednike (govornike) vjetine koja tu nauku otvruju;
sama besjednika vjetina, odnosno sposobnost lijepog, slikovitog, dinaminog i
ubjedljivog izraavana1.

Ovo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izraavanje moe biti usmeno (javni govor) i
pismeno (razliiti istorijski, politiki i knjievni tekstovi).

Imenica rhetor2, u izvorima se najranije javlja kod Homera. Tek poetkom IV vijeka
prije nove ere Isokrat koristi rije rhetoreia 3 a potom poinje da se upotrebljava i pojam
rhetorike. Prema nekim miljenjima, rije rhetorike je sainio tek Platon u dijalogu
Gorgija, poslije ega taj termin ulazi u najiru upotrebu, pogotovo od Aristotela.

Retorika predstavlja teoriju, skup pravila o lijepom govoru, a besjednitvo, odnosno

govornitvo, praksu u kojoj se ta pravila primenjuju. Ve su sofisti najprije nastojali da
govorom ubjeuju sluaoce, a potom da na druge prenose svoja iskustva kako se uspjeno
govori. Skoro svaki od njih je otkrivao izvjesna pravila o tome kako se sluaoci
najefektnije pridobijaju izgovorenom rijeju. Iz toga su nastali prvi rhetorike techne 4.
Sofisti su prvi poeli da izgrauju retoriku kao sistem pravila koja olakavaju da se besjeda
uspjeno sastavi i odri, dok je proizvod tih primjenjenih pravila bio sam govor, odnosno
govornitvo. Istorijski posmatrano, govornitvo prethodi retorici. Najprije se razvijala
govornika praksa, da bi se tek kasnije, na osnovu nje, oformila i izgradila govornika
pravila i uputstva, odnosno retorika.

Prvi zaeci govornitva potiu iz ovjekove iskonske potrebe da svoje misli,

osjeanja i elje, iskae na nain koji bi ostavio to snaniji utisak na sagovornike, kako bi

1
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. godine,str. 39
2
Lat. Rhetor to znai besjednik
3
Lat. Rhetoreia to znai rjeitost, elokvencija
4
Lat. rhetorike techne to znai prirunici govornitva.

4
ih pridobio za svoje ideje i stavove i ubjedio u ispravnost vlastitih uvjerenja i ivotnih
nazora. Otuda je prirodno to se pitanje rjeitosti uzdie do nivoa naune discipline, koja
pod imenom retorika kao elemenat kulturnog, javnog i politikog ivota drevne Helade,
zapoinje da se razvija jo prije nove ere. Stari Grci su prvi shvatili da na ovom svijetu
nema nita jae od ive rijei, ako je u pravom trenutku, na pravi nain i na pravom mjestu
izgovorena, niti to nemonije, ako tako nije uinjeno. U naem narodu veoma je poznata
maksima o snazi ljudske rjeitosti: "Lijepa rije i gvozdena vrata otvara". Pitanje govora i
ovjekove rjeitosti dobijaju posebnu vanost ako se ima u vidu injenica da i najsnanija
rije, koju bi izgovorio neki drugi govornik, u nekoj drugoj situaciji od one u kojoj smo je
ve uli, nikada nee imati isti zvuk, istu snagu i isto znaenje.

Retorika je teorija, odnosno nauka i skup pravila o lijepom i ubjedljivom govoru.

Govornitvo ili besjednitvo je praksa u kojoj se ta pravila primjenjuju. Rezliku izmeu
retorike i besjedniva prvi uoavaju grki filozofi sofisti. Oni su utemeljitelji retorike kao
nauke jer su na osnovu svoje govornike prakse dali prva pravila te govornike vjetine.

Govornitvo je postojalo i prije zasnivanja retorike to govori da je govornika

praksa pretohodila teoriji govornitva, koja je zapravo iz te prakse i izvedena. Danas nam
retorika prua teorijsku osnovu govornitva jer ga podstie i usmjerava, i na taj nain
pomae u usavravanju govornike vjetine, ali je od pomoi i onima koji nemaju dovoljno
govornikog dara a u elji su da savladaju vjetinu govora.

Aristotel je tekoe razlikovao retoriku i besjednitvo. Smatrao je da se retorika bavi

pronalaenjem najboljih sredstava za ubjeivanje, njen osnovni zadatak se ne sastoji u
uvjeravanju nego u sposobnosti teorijskog iznalaenja uvjerljivog u svakom datom sluaju.
Besjednitvo je sama vjetina uvjeravanja, dok retorika ima zadatak da pronalazi
najpogodnija sredstva za uvjeravanje slualaca i daje savjete kako se to postie.

U raznim oblastima drutvenog ivora, sudstvu, politici, kolstvu, kulturi, vojsci ali i
u svakodnevnim ivotnim prilikama, govornika vjetina je bitna pretpostavka uspjeha i
napretka. Od dobre ili loe besjede zavisi ivot ili smrt ljudi, pa i sudbina itavih naroda. U
sudskim procesima dobro sroena i ubjedljiva odbrana mnogim je optuenim spasila ivot.
Vrsni advokati su zapravo i vrsni govornici. Za njih je poznatao, kako narod kae, da

5
skidaju sa vjeala. Dobra besjeda moe da pokrene na akciju, da ohrabri i podstakne na
rtvovanje ali i da oslobodi, utjei, razgali i oraspoloi5

Sve ovo je pokazatelj da lijepo izgovorena rije, odnosno dobro sroena i kazana
besjeda ima ogromnu snagu. Besjednitvo je znaajan faktor demokratskog drutva i
moan regulator njegovog funkcionisanja. Nasuprot diktaturi, koja organizovano namee
jednoumlje i monopol jedne ideologije kao dogme, demokratija kao vladavina naroda
podrazumjeva, prije svega, slobodu govora a to znai i pravo drugaijeg miljenja, na
suprostavljanje razliitih ideja i njihovo iskazivanje u formi besjede6.

U savremenim demokratijama, besjednitvo moe biti snano sredstvo borbe protiv

raznih drutvenih deformacija, birokratizacije i zloupotrebe vlasti to predstavlja i znaaj
besjednitva7. Besjednika vjetina se moe i zloupotrijebiti, odnosno moe imati
instrument demagogije i zavoenja naroda. Takvi su bili Musolini i Hitler. Zbog njihovih
govornikih sposobnosti velike mase naroda su prihvatili ideologiju faizma. Zloupotreba
besjednitva moe biti pouka demokratskim drutvima i onim snagama u njima koji tee
progresu da se bitka protiv zla moe i mora dobiti i prije stvarne bitke snagom govora,
besjednikom vjetinom kojom e se mase naroda ubjediti da slijede progresivne i humane
ideje8.

2.1. Retorika i jezik. Govor i govorno ponaanje9

Jezik je sistem znakova koji ima funkciju u procesu drutvenog komuniciranja

pomou rijei a govor je verbalno ponaanje koje je povezano sa funkcionisanjem i
koritenjem jezikih znakova u procesu govora i recepcije predmeta govora. Iz ovog
moemo zakljuiti da je govor realizacija jezika, njegovo konkretno predstavljanje u
usmenoj formi. To prua mognost da se termin govorno ponaanje upotrijebi kao
realizacija prelaza jezika u govor, u konkretne govorne usmene a zatim i pismene
tvorevine. Motivisan proces oblikovanja misli u svim razumljivim formama govora je
govorno ponaanje. Uvoenje ovog termina kao samostalnog pojma zahtjeva da se odrede

5
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine, str. 58
6
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine, str. 58
7
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine,str. 69
8
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine,str 69
9
ovi B., Retorika, Banja Luka, 2007. Godine,str. 59

6
takvi termini u jeziku kao to su retorika, oratorska umjetnost, besjeda, umjetnost javnog
nastupa i drugi. esto, ove termnine koristimo kao identine, ne vodei rauna o
osobnostima njihova sadraja. Aktivno govorno ponaanje, kao niz usmenih iskaza,
usmjereno je na postizanje odreenih socijalnih ciljeva koji su uslovnljeni nunou uea
ljudi u procesu socijalnog uzajamnog meusobnog odnosa. Govor je efektivan samo u
sluaju ako je prihvaen od sagovornika.

Govorno ponaanje je nain organizovanja aktivne i svrsishodne aktivnosti ovjeka

koja se regulie izvjesnim sistemom motiva. Motivacija kao jedan od vrlo vanih faktora
oblikovanja govorne intencije moe da utie na organizaciju iskaza pa i na sam izbor rijei.
Jaa motivacija koju prati vei emocionalni naboj uslovljava upotrebu jaih ekspresivno
emocionalnih jezikih sredstava koja su u skladu sa konkretnom situacijom. Motivi za
govorno ponaanje mogu biti pobude ovjekove za dato ponaanje kao to su potrebe
linosti, ubjeenje, ideali i interesi linosti, socijalni statusi usmjerenja i drugi. Unutranji
motivi iskaza mogu biti skriveni za spoljnim izraavanjem misli. U zavisnosti od ciljeva,
gradi se reenica a isto tako i niz reenica.

Govorno ponaanje ini bitnu karakteristiku linosti. Kao kriterijum za govorno

ponaanje mogu da poslue govorna kompetentnosti, koju esto nazivaju i govornom
kulturom koja znai sposobnost govornika da sklopi iskaz u obliku sloene reenice,
tehnika govora, odnosno kompleks govornih mogunosti govornika iz koordinacije
disanja, glasa i artikulacije uz potovanje ortoepskih normi.

Prouavanje komunikativnih postupaka prua mogunost za izdvajanje individualnih

osobnosti govornog ponaanja koje se odreuje, prije svega, sociokulturnim faktorom a ne
jezikim faktorom.

2.2. Vrste besjednitva10

Govor se moe klasifikovati na razne naine. Prema samom sadraju razlikujemo:

sudsko besjednitvo, koje je najstarije i najvanije;
politiko besjednitvo, koje predstavlja uvjeravanje u ispravnost ideje politikog
karaktera;

10
ovi B., Uvod u retoriku sa osnovama logike, Skripta za studente DL studija.

7
 crkveno besjednitvo, koje slui uvrenju vjere i tumaenju Sv. Pisma;
vojniko besjednitvo, koje predstavlja govore podrke vojskovoa i starjeina
uoi bitki;
prigodno besjednitvo, povodom proslava, jubileja, praznika, sahrana.

Prema nainu pripreme, besjednitvo moemo podijeliti na pripremljeno i

improvizirano. Prema tehnici, besjednitvo moe da bude klasino i debata.

Prema auditoriju kojem je namjenjeno besjednitvo se dijeli na:

besjeditvo pred masovnim auditorijem;
besjeditvo pred manjim skupovima;
besjeditvo putem radija i televizije.

Aristotel razlikuje tri razliite vrste govora a to su11:

politiki ili savjetodavni govor;
forenziki ili sudski govor;
epideiktiki ili sveani govor.

Politiko govornitvo je poniklo u staroj Grkoj i predstavlja vrstu govora gdje

govornik potie na konkretne radnje ili od njih odvraa, koje treba, odnosno ne treba
poduzeti u budunosti. Cilj politikog govornika je uvjeriti u korisnost ili tetnost neega.
Ono o emu se ljudi savjetuju u ovom govornitvu su rashodi, prihodi, rat, mir, odbrana
zemlje i dr.

Sudsko govornitvo je ono u kojem se susree optuba i odbrana, a moe biti javno i
privatno. Osnovna svrha ovog govornitva je ukazati na istinitost ili ne istinitost tvrdnji o
radnjama koje su se dogodile u prolosti. Govornitvo koje se zapravo bavi pitanjima
odgovornosti, krivnje, pravde, nepravde i dr. Mnogi sudski govori u politikim raspravama
su ujedno i politiki, tako da se ne moe govoriti o apsolutnoj podjeli govora.

U epideiktikom govornitvu govornik nekoga ili neto hvali, imajui u vidu najvie
sadanje stanje. Cilj govornika je da dokae da su radnje ovjeka kojeg hvali uzviene,
11
http://www.scribd.com, Retorika i pravila govornitva, pristupljeno 04.06.2017.

8
vrijedne i ispunjene vrlinama. U antiko vrijeme, pod epideiktikim govornitvom
podrazumjevali su se sveani govori, pohvalni govori u slavu pojedinih linosti, posmrtni
govori i drugi. Prigodni govori danas se dijele na mnogo anrova, u zavisnosti od situacije
u kojoj se izgovaraju pa tako imamo pozdravne govore, zdravice, oprotajne govore,
jubilarne govore i mnoge druge.

2.3. Elementi besjednitva

Tri su glavna elementa govornitva:

govornik (besjednik);
auditorij (sluaoci i ambijent);
govor (besjeda)12.

Izostankom bilo kojeg od ova tri elementa, govor je nemogu i nema svoj pravi
smisao i svrhu jer je govor zapravo vid komunikacije u kome sudjeluju poiljalac, odnosno
govornik, primalac poruke, odnosno publika i poruka koja se alje a to je ustvari govor ili
besjeda.

Uspjeh govora zavisi od mnogo faktora. Glavni faktor je sama linost govornika koju
odreuje vie komponenata kao to su pojava, ugled, inteligencije, mudrost, znanje,
karakter, temperament, motivisanost, stil, glas, dikcija i druge komponente. Od ovih
osobina zavisi da li e ili nee publika prihvatiti govornika, odnosno aktivno sluati govor.
Fiziki izgled za govornika nije toliko vaan koliko je bitna sama pojava, stas, glas, stav i
gesta govornika kako bi kod publike dobio panju i povjerenje. Govornika sa ugledom i
imidom prije prima publika, nego nekog novajliju. Bitno je istaknuti da svaka ova
navedena osobina je jako bitna i ima svoj znaaj.

Kada govorimo o auditorijumu, bitno je istai da ga ine dva osnovna dijela, a to su13:
ambijent, odnosno prostor u kome se govri;
sluaoci koji prisustvuju govoru i prate ga.

12
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine, str. 102
13
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. godine, str. 109

9
 Izbor ambijenta je zavisan od broja prisutnih slualaca ali i od prilike u kojoj se
govori. Izbor ambijenta u kojem e se govoriti znatno utie i na stvaranje povoljne
atmosfere a samim time i na uspjeh govora. Da li e govor biti uspjean zavisi i od publike,
njihovog broja, sastava i stava prema govorniku. Govornik treba pratiti i procjenjivati
reagovanje slualaca i, shodno tome, svoje ponaanje i sadraj govora podesiti.

Govor ili besjeda kao trei faktor nalazi se izmeu govornika i slualaca i predstavlja
njihovu vezu, te su zato sadraj i forma govora time uslovljeni.

2.4. Govorni imid oratora14

Govorni imid oratora moemo posmatrati kroz vanjske i unutranje uslove besjede.
Vanjski uslovi besjede su:
spojanost odnosno vanjtina govornika kao to su urednost i neupadljivost koji
su dva osnovna zahtjeva za govornika;
glasni organi, instrument ovjegovog glasa je najsavreniji od svih instrumenata
koji postoje, najbolji i najvjerniji registrator ljudskih osjeanja. Razlikujemo
artikulaciju koja predstavlja pravilno izgovaranje glasova, dikciju koja predstavlja
naglaavanje rijei jainom i bojom svoga glasa prema njihovoj vanosti i
modulaciju kojom nazivamo muziku reenice i njen ritam.
U unutranje uslove besjede se ubraja:
etika vrijednost samo ovjek od nasumnjivih vrlina moe biti dobar govorni;
uvjerenje poten ovjek ne moe govoriti ono u ta ne vjeruje, ne moe se
zalagati za neto za ta nije uvjeren da je ispravno. Bez uvjerenj, ni vanjska,
spoljna manifestacija govora nee moi biti prirodan i ne usiljena. Gete kae
Ako rije ne dolazi iz due, ona i pored sve svoje ljepote nee moi da pobijedi
srce sluaoca. Uvjerenje je izvor iz kojeg izbija sva snaga besjede;
mo koncepcije je misaona arhitektura koju govornik gradi u svojoj mati, od
temelja do krova, tako da svaki dio te graevine bude i samostalan i pogodan
svojoj namjeni ali da zajedno sa ostalim ini jednu jedinstvanu cjelinu. Mo
koncepcije je potrebnija kod improvizacije nego kod dobro pripremljenih i
napisanih govora. Meutim, mo koncepcije za improvizacije se najbolje stie
samom pripremom govora iz solidnog i to obuhvatnijeg znanja i iroke kulture;

14
ovi B., Uvod u retoriku sa osnovama logike, Skripta za studente DL studija.

10
 znanje jasno je da ne moemo govoriti o predmetu koji ne poznajemo. Moramo
prethodno temeljno prouiti predmet o kojem emo govoriti. To se mora obaviti
blagovremeno da bi se graa sistematizirala i obuhvatili svi relevantni podaci i na
kraju, uspjeno izloili;
mo vladanja sobom govornik koji ne vlada sobom, nije sposoban da
zavlada sluaocima. Najee smetnje su:
a) digestija nikada ne treba zaboraviti osnovni cilj i svoju osnovnu misao, bez
toga govornik odluta u stranu i nije se sposoban vratiti,
b) rasijanost,
c) podlijeganje vlastitim osjeajima treba biti gospodar sopstvenih osjeanja
ako elite da zagospodarite drugima,
d) podinjavanje raspoloenja slualaca govornik mora da dri uzde
raspoloenja publike vrsto, kao i svoje sopstvene.
mo vladanja nepredvidivim masa je unaprijed nepovjerljiva prema govorniku
a ponekad i neprijateljski raspoloena. To iziskuje oprez kod govornika. Moe
doi do upadica, bezrazlonog i zlonamjernog smijeha. To govornika ne smije
izbaciti iz koncentracije. Na upadice treba uzvratiti na adakvatan nain a, ukoliko
je deplasirana, preutjeti.

2.5. Kako govoriti da bi vas svi razumjeli

Da biste bili shvaeni, treba govoriti:

1. izraajno, a da bi se to postiglo treba se pridravati slijedeeg:
glavnu misao treba izdvojiti i zapamtiti;
misao se moe izdvojiti ponavljanjem, isticanjem uz pomo posebne intonacije,
pitanjima samom sebi, ona se moe smjestiti na sam poetak govora;
sve to se ne odnosi na glavnu misao treba biti ili dovedeno u vezu sa njom ili
odbaeno;
moe se napraviti digresija od glavne misli da bi govornik predahnuo, odnosno
oslobodio se stresa.
2. lijepo, a za to treba iskoristiti jezika izraajna sredstva koja doprinose da govor bude
konkretan, razumljiv. U ta sredstva spadaju:

11
 uporeenje, primjeri, epiteti koji slue za konkretizaciju. Izraajnost govora
bitno raste ako se vraate jednom ve izabranom primjeru ili uporeenjima du
itavog govora;
trope i figure.
3. umjesno, a za to se treba orjentisati na auditorij, potovati zakonitost anra i ne smije se
zaboravljati na povratnu vezu sa auditorijem, treba se pratiti kako on reaguje na govor.

2.6. Priprema govora i govorniki nastup

Za svaki javni nastup, pa tako i za govor, nuno je da se obave temeljne i ozbiljne

pripreme. Veoma je vano da se pripremi govor koji se izlae. Priprema za takav nastup
obuhvata tri skupine postupaka:
invencija;
dispozicija;
elokucija.

Invencija. Onaj koji govori prvo treba da izabere temu o kojoj e govoriti, saglasno
zadatom cilju govora, utvrditi svoj stav prema cilju o kojem e govoriti, zatim treba
prikupiti materijal, odnosno argumentaciju kojom e potkrepiti teze koje bude iznosio, a
nakon toga napraviti i koncept govora kojeg bi trebao zapamtiti kako bi mu bio orjentacija
u toku samog govora. Takoer, mora voditi rauna i o sluaocima kojima se obraa, te
ambijentu, odnosno okruenju i mjestu u kojem se govori.

Prvi postupak, odnosno izbor predmeta je jako vaan jer je uspjeh govora o tome
ovisan. Tema treba da bude bliska govorniku ali isto tako zanimljiva i provokativna kako bi
zanimala sluaoce. Nepisano pravilo je da je bolje govoriti o aktuelnim temama i onim
koje se tiu interesa ljudi koji sluaju, jer oni ele uti ta o tome misli i govori govornik
kojeg sluaju. Ono to se govori ne smije da izlazi iz okvira teme a glavna ideja tog govora
treba da se dotie i provlai kroz cijeli govor.

Neki govornici unaprijed napiu govor pa ga naue napamet i reprodukuju na skupu.

Takav postupak moderna retorika ne preporuuje i to iz vie razloga, od kojih je jedan i
injenica da struktura pisanog teksta i usmenog govora nije ista, pa na taj nain govor gubi

12
od svoje spontanosti, dinaminosti i ivosti. Mogu se pripremiti i zapamtiti samo neki
detalji kao to su efektne fraze, izrazi, poslovice i drugi, koji e se koristiti u toku
izlaganja15.

Koncept govora treba imati u glavi, iako je dobro da se koncept i pismeno skicira. To
je jako poeljno kada su u pitanju brojani podaci ili neki citati koji e se spominjati, jer
takvim tanim podacima samo poveavamo uvjerljivost naeg govora. Nije dobro kada
govornik neprekidno gleda u koncept jer to onda nije vie govor ve itanje odreenih
informacija.

Sve navedeno vai za ve smiljene i pripremljene govore ali postoje i tzv.

Improvizirani govori, koji inae budu izazvani spontano pa se tako i tema sama namee, te
se o njoj govori odmah, bez priprema. Za ovakvu vrstu govora potrebna je posebna
govornika vjetina.

Dispozicija je zapravo utvrivanje strukture govora, odnosno njegovih dijelova i

redoslijeda po kome se ti dijelovi izlau. Zbog toga se pripremljeni materijal rasporeuje.

U antikom vremenu vrijedilo je pravilo da govor treba imati pet dijelova koji su
jedan iza drugog a to su uvod, izlaganje, dokazivanje, pobijanje i zakljuak. Ova struktura
je proizala iz sudske besjede u Grkoj koja je bila zastupljenija ak i od politike besjede.
Moderna retorika ne preporuuje stroge podjele sadraja besjede jer njena struktura zavisi
od mnogo razliitih faktora: od vrste kojoj pripada, od toga da li se radi o pripremljenom ili
improviziranom govoru, od izabrane teme, govornike invencije i drugih16. I pismeno i
usmeno izdanje, pa i govor inae, ima tri dijelo a to su uvod, razrada i zakljuak.

Prvo to govornik u uvodu treba da uradi jeste da privue panju slualaca, nekom
anegdotom, poslovicom pa ak i vecem, ako je to potrebno. Drugo to treba u uvodu
uraditi jeste sluaoce uvesti u problematiku koja e se raspravljati, kazivanjem nekih
osnovnih teza.

15
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. godine, str. 111
16
ipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. Godine, str. 111

13
 Najvei i glavni dio govora je razrada. Dio u kojem se iznosi argumentacija onoga to
govornik brani. U tom dijelu govora do izraaja treba da doe vjetina govornika da ubjedi
sluaoce u ono to izlae, da pokua djelovati na savjest slualaca.

Kao najvaniji dio govora navodi se zakljuak zato jer se u zakljuku kazuje glavna
poruka sluaocima, a koja treba da bude efektna, snana i ubjedljiva, da bi je prisutni
prihvatili. Na kraju govora, govornik bi trebao da ima svoju neku originalnu reenicu ili
izraz kako bi efektivno zavrio svoje izlaganje a na publici je da ocjene koliko je govor bio
uspjean.

Elokucija je nain izraavanja u govoru, odnosno izbor jezikih izraajnih sredstava

koji odgovaraju izabranoj temi i sadraju govora. Veoma je vano kako se ono to se
govori plasira publici.

2.7. Sedam smrtnih grijehova javnih oratora

Sedam smrtnih grijehova javnih besjednika su17:

slabo poznavanje predmeta. Besjednik ne sagledava sadrajno polje o kojem treba
govoriti;
slaba obavjetenost o sluaocima;
pomankanje kritike distance u odnosu na sebe i svoju besjedu, nikada se
besjednik ne priupita kako e biti primljena njegova besjeda, kada e se auditorij
nai u udu a kada opet obradovati;
pomankanje potovanja prema auditorijumu ili predmetu besjede. Besjednik ne
prima predmet k srcu. On ne gori od elje da svoj pogled na predmet uini
zajednikim sa sluaocima. Otud njegova besjeda djeluje mlitavo, a ukoliko se i
sjeti retorikih ukrasa, figura i tropa, njihova upotreba djeluje deplasirano;
siromaan jezik. Besjednik esto zastajkuje, sa tekom mukom pronalazi rijei,
besjeda mu je preplavljena rijeima potapalicama kao to su onaj, dakle, znate,
recimo i drugim;
rastresitost kompozicije. Besjednik nije sposoban u svom nastupu izdvojiti ono
glavno, harmonino rasporediti misaone blokove;

17
ovi B., Uvod u retoriku sa osnovama logike, Skripta za studente DL studija.

14
 nesposobnost da svojim nastupom ostavi trag u duama prisutnih. Besjednik ne
razmilja o tome ta e se to izmjeniti poslije zavretka njegove besjede, ta e
sluaoci ponijeti sa nje, kao kakvu takvu vrijednost.

15
 3. ZAKLJUAK

Retorika, uopteno je umijee ili tehnika govorne komunikacije sa praktinom

svrhom uvjerenja sagovornika. Kada govorimo o znaenju rijei retorika, u Grkoj dobija
znaenja koja je zadrala i do danas a to su:
nauka o besjednitvu, odnosno teorija besjednitva (govornitva),
skup pravila besjednike (govornike) vjetine koja tu nauku otvruju,
sama besjednika vjetina, odnosno sposobnost lijepog, slikovitog, dinaminog i
ubjedljivog izraavana.

Retorika je umjee ili tehnika govorne komunikacije sa praktinom svrhom

uvjeravanja sagovornika. Razlika izmeu retorike i besjednitva je u tome to je retorika
nauka i skup pravila o lijepom i ubjedljivom govoru a besjednitvo ili govornitvo je
praksa u kojoj se ta pravila primjenjuju.

Besjednitvo je znaajan faktor demokratskog drutva i moan regulator njegovog

funkcionisanja. Kao to je ve navedeno, postoje tri glavna elementa govornitva a to su
govornik, suditorij i sam govor. Bez bilo kojeg od ova tri elementa govor je nemogu i
nema svoj pravi smisao i svrhu, jer je govor zapravo vid komunikacije u kome sudjeluju
govornik, publika i sama poruka koja se alje a ro je ustvari govor ili besjeda.

Za svaki javni nastup nuno je da se obave temeljne pripreme, veoma je vano da

pripremi govor koji se izlae na javnom skupu. Priprema za takav nastup, kao to je
navedeno, obuhvata tri skupine postupaka a oni su invencija, dispozicija i elokucija.

Uspjeh govora zavisi od mnogo faktora. Glavni faktor je sama linost govornika koju
odreuje vie komponenata kao to su pojava, ugled, inteligencije, mudrost, znanje,
karakter, temperament, motivisanost, stil, glas, dikcija i druge komponente. Od ovih
osobina zavisi da li e ili nee publika prihvatiti govornika, odnosno aktivno sluati govor.

Fiziki izgled za govornika nije vaan koliko je bitna sama pojava, stas, glas, stav i
gesta govornika kako bi kod publike dobio panju i povjerenje. Govornika sa ugledom i
imidom prije prima publika, nego nekog novajliju. Bitno je istaknuti da svaka ova
navedena osobina je jako bitna i ima svoj znaaj.

16
 4. LITERATURA

Knjige:

1. ovi B., Retorika, Banja Luka, 2007. godine

2. ovi B., Uvod u retoriku sa osnovama logike, Skripta za studente DL studija
3. ipka M., Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005. godine
4. Tadi Lj., Retorika, Uvod u vjetinu besednitva, Beograd 1995. godine.

Tekstovi sa interneta:

1. http://www.scribd.com, Retorika i pravila govornitva, 04.06.2017. godine

2. http://www.skriptarnica.net. Pitanja i odgovori, 04.06.2017.godine
3. http://www.vps.ns.ac.rs, Materijal 5573, 05.06.2017.godine
4. http://www.valeri.hr, Nastavni materijal, 05.06.2017.godine

17