Osnove kondicijskog treninga

Kondicijski trening, volumen 8, broj 2, stranica 6-11

AKTIVNO SLUŠANJE – OSNOVA

KOMUNIKACIJSKE PRIPREME TRENERA
Sunčica Bartoluci1, prof., Diana Tomić2, prof.
1
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Abstract

Active listening as a basis of coaches’ communication skills

Today, communication skills are a key factor in de-
termining success and duration of both the sport coach
and physical conditioning coach. Therefore, coaches
must develop their communication skills in order to stay
on the market. Practical experience indicates that listen-
ing skills are the weakest link in the communication and
training process. It is mere prejudice that just because
we have hearing organs we are capable of active lis-
tening. However, healthy hearing organs and normal
listening do not make us active listeners. Active listening
is a complex process that incorporates focusing on the
speaker’s message (the verbal aspect), delivery (the par-
averbal aspect), emotions (nonverbal communication),
interpretation of the message and finally memory. It also
includes a certain degree of empathy and understanding
for the speaker. Developing active listening skills should
be grounds for a coaches’ practice in communication.

1. Uvod često i uobičajenim – na određeni je vještina koju podrazumijevamo

Dobro je poznato to da ključnu
razliku između uspješnoga i neu-
spješnog trenera čine ne samo koli-
čina stručnoga i praktičnog znanja,
nego i sposobnost komunikacije sa
sportašima, kolegama, novinarima,
tj. radnom i životnom okolinom.
No postoji više problema veza-
no uz ovu temu. U prošlome smo
radu (Bartoluci i Tomić, 2010; Kon-
dicijski trening, 8(1), 2010.) istaknu-
li glavne značajke komunikacijske
pripreme trenera. Svaki je sportaš
slika i prilika svojega trenera, kako
u pozitivnomu tako i u negativnom
smislu. Sâm obrazovni put trenera
ovisi o procesu socijalizacije, ali
način zastarjelim i time nezadovo-
ljavajućim – obrascima trenažnog
procesa. Danas je učenje vještina
komunikacije jednako važno kao
i cjelokupno teorijsko i praktično
znanje koje trener posjeduje. Prije
no što se dotaknemo svakog oblika
komunikacije per se, krenimo od
onog dijela u kome smo najslabiji
– vještine slušanja.
Uvriježena predrasuda kaže da
smo u stanju slušati samim time što
imamo osjetilo sluha i slušne orga-
ne. Međutim, jednako tako imamo
osjetilo vida, a to nipošto ne znači
da na vrijeme i u pravom smislu
primjećujemo određene fenome-
ne u našoj okolini. Dakle, slušanje
bez imalo svijesti o njezinoj istin-
skoj važnosti. Stoga se kaže da je
neslušanje kombinacija nedostatka
vještine, lijenosti i prevelike usre-
dotočenosti na samoga sebe. Isto-
vremeno, naš je obrazovni sustav
strukturiran na takav način da veći-
nu vremena provodimo kao pasivni
slušači. Učimo govoriti, čitati, pisati,
ali ne i slušati. Ako znamo da je
gotovo polovica komunikacijske
aktivnosti svedena na primanje
usmenih poruka, tj. slušanje (No-
vosel, 1991.), kao i da se čak 75%
izrečenoga – zbog neslušanja ili
nepažljivog slušanja – ignorira,
pogrešno razumije i brzo zabo-
ravi (Miljković i Rijavec, 1997.),

6 Kondicijski trening, 8(2) 2010.

nužno je što prije početi raditi na
usavršavanju ove nepravedno za-
nemarene komunikacijske tehnike.
Svi mi poznajemo zabavne lju-
de koji zanimljivo govore, ali radije
provodimo vrijeme s onima koji nas
pažljivo slušaju. Vrijedi napomenuti
kako dobri slušatelji ostavljaju bo-
lji prvi dojam od dobrih govornika,
a čak 40% ljudi odlazi liječniku ne
zato što su bolesni, nego zato što
im treba netko tko će ih saslušati
(Pease i Pease, 2007.). Uostalom,
nitko ne može riješiti naše proble-
me dok se s njima ukoštac ne ulo-
vimo sami. Izgovorivši problem već
smo ga definirali i stavili u određe-
ne okvire. Proces rješavanja istog
time je počeo.
Da bi trener mogao u punom
smislu riječi obavljati svoj posao,
trebao bi između ostalog postati i
dobar slušatelj. Još je grčki filozof
Epiktet rekao da je priroda čovje-
ku dala jedan jezik i dva uha,
očito zato da bi dva puta više
slušao nego govorio. Koliko se
mi sami toga držimo? Upravo ak-
tivno slušanje treba činiti osnovu
komunikacijske pripreme trenera.
2. (Ne)slušanje kao
komunikacijski problem
Aktivno je slušanje vještina koja
se razvija i uči, stoga je na početku
važno razlikovati osnovne pojmove.
Sluh podrazumijeva primanje zvuč-
nog vala iz okoline na perifernim
slušnim organima. Osjet je titranje
koje se prenosi preko bubnjića i
slušnih koštica na slušne stanice
u pužnici i potom slušnim živcem
putuje prema mozgu. Slušanje je
pak funkcija, obrada informacija
iz okoline na različitim centralnim
razinama i konačno razumijeva-
nje podražaja, tj. govora. Aktivno
kritičko slušanje jest vještina koja
nam omogućuje razvijati se privat-
no i profesionalno. Iako istraživa-
nja pokazuju da izrazito uspješni
pojedinci u poslovnom svijetu isti-
ču kao glavnu prednost upravo
vještinu slušanja (Lucas, 2001.),
zdravo osjetilo i uredna funkci-
ja slušanja ne čine nas dobrim
slušačima.
Danas govorimo o različitim vr-
stama neslušanja (Novosel, 1991.).
Kada slušatelj ostavlja dojam da je
usredotočen na ono što govornik
govori (održava kontakt očima, smi-
ješi se kada misli da je to potrebno,
čak postavlja pitanja), a ipak je mi-
slima daleko od teme razgovora,
riječ je o pseudoslušanju.
Ako trener na pitanje: “Kako si?”
upućeno sportašu, registrira samo
verbalni aspekt odgovora: “Dobro”,
a da pritom ne pročita neverbalni
dio (negledanje u oči, mrštenje i
sl.), govorimo o jednoslojnomu
ili nesenzitivnom slušanju (kada
slušatelj prima samo jedan dio po-
ruke, najčešće onaj verbalni, dok
neverbalni dio zanemaruje).
Selektivno slušanje jest ono
u kojem slušatelj čuje samo njemu
posebno zanimljive dijelove, dok
sve ostalo zanemaruje. Iako ste
čuli da sportski komentatori hva-
le tehničko-taktičku i kondicijsku
pripremljenost vašeg igrača, zbog
Kondicijski trening, 8(2) 2010.
dobivenoga žutog kartona na juče-
rašnjoj utakmici vi mu nalazite cijeli
niz mana i ono u čemu je dobar
prečujete te govorite samo o nje-
govim pogreškama.
Selektivno odbacivanje ili in-
zularno slušanje vrsta je slušanja
gdje slušatelj prati tijek komunika-
cijskog procesa, ali prečuje one
dijelove koje ne želi čuti i koji mu iz
bilo kojeg razloga ne odgovaraju.
U otimanju riječi svi smo svo-
jevrsni “šampioni”. Mali je broj onih
koji su spremni saslušati sugovor-
nika od početka do kraja, bez želje
da ugrabe priliku za vlastiti nastup,
bilo da je to nastavljanje rečenice
govornika ili preuzimanje “pozor-
nice”.
Kada se slušatelj iz bilo kojeg
razloga osjeća ugroženim pa i
neutralne i dobronamjerne izjave
interpretira kao napad na sebe, re-
agirajući obranom i protunapadom,
riječ je o obrambenomu ili defen-
zivnom slušanju.
Zadnju vrstu neslušanja čini
tzv. slušanje u zasjedi, u kojem
je riječ o slušanju zbog napada na
sugovornika. Slušatelj “iz zasjede”
čeka propust ili nejasnoću u ono-
me što govornik iznosi, kako bi ga
potom mogao napasti.
Kakvo je to onda “pravo” ili
“normalno” slušanje te kako si vje-
štinama komunikacije pomoći da
7
postanemo bolji slušatelji, a samim
time i uspješniji sudionici komuni-
kacijskog procesa?
Aktivno slušanje jest ono koje
ne podliježe prethodno navedenim
pogreškama. Njime slušatelj “na-
stoji obuhvatiti sve što govornik
želi reći, ono je senzitivno, dobro-
namjerno i nedefenzivno. Osnovni
je cilj shvatiti sugovornika, a nika-
ko pratiti ga tek toliko da bi se od
njega otela riječ ili dobila prilika za
napad. U okviru takvog primanja,
slušač može i aktivno reagirati”.
(Novosel, 1991.). Ovaj “pravi” oblik
slušanja zahtijeva primjenu odre-
đenih tehnika, i to: usmjeravanje
pozornosti na ono što sugovornik
govori (verbalni aspekt), kako govo-
ri (paraverbalni aspekt) te što pri-
tom osjeća (nevebalna komunika-
cija), interpretiranje izrečenog te
pamćenje onoga što se čuje. Ono
zahtijeva određeni stupanj empatije
i razumijevanja onog što nam druga
osoba govori.
3. Trener kao aktivni
slušatelj
Kako bi mogao svoju prtljagu
što duže držati u istom ormaru, jer
je njegov ostanak uvjetovan rezul-
tatom, svaki bi trener morao raditi
i na unapređivanju vlastitih komu-
nikacijskih vještina. Razlozi za to
su mnogobrojni. Aktivno slušanje
omogućit će da pokaže brigu i za-
nimanje za sportaša osobno, kao i
za njegove probleme. Dolazak do
većeg broja informacija o sportašu,
njegovim stavovima i načinu razmi-
šljanja olakšat će treneru razumije-
vanje širega konteksta i niza razli-
čitih situacija u kojima se sportaš
nalazi, a samim time i prilagodbu
trenažnog procesa trenutačnim
sportaševim potrebama – što će
ujedno dovesti do boljih rezultata.
8 Kondicijski trening, 8(2) 2010.
Kada ima trenera koji zna slu-
šati, moguće je očekivati nastavak
komunikacije pa i u onim slučaje-
vima kada dolazi do šumova u ko-
munikacijskom kanalu, što je temelj
uspostavljanja boljih međuljudskih
odnosa, timskoga rada te rješa-
vanja često na prvi pogled nepre-
mostivih problema. Trener koji se
trudi slušati članove svojeg tima,
potaknut će sportaše da postanu
usredotočeniji na trenažni proces i
trenera osobno. O važnosti sluša-
nja trenera govori i Solonova izre-
ka: Ako si naučio slušati, znat
ćeš i zapovijedati.
Vještina slušanja puno je više
od “osluškivanja” samog sportaša.
Svaki uspješan trener treba imati
istančan sluh i voditi računa o psi-
hološkim, sociološkim i pedagoš-
kim aspektima treninga. Razumije-
vanje poruke koju mu sportaš šalje,
određene situacije i konteksta, pre-
duvjet je izbjegavanja komunikacij-
skih prepreka. Uvažavanje integri-
teta sportaša kao osobe, njegovih
razmišljanja, stavova i osjećaja
omogućit će uspostavljanje povje-
renja, kao i realizaciju postavljenih
ciljeva.
Pravila aktivnog slušanja
(prilagođeno prema Miljković i Ri-
javec, 2004.; Pease i Pease, 2007.)
pomoći će osvijestiti dimenzije tog
procesa i osmisliti vlastiti “trening
aktivnog slušanja”:
• Odlučite da ćete slušati –
uklonite sve ono što vas ometa:
ugasite mobitel, TV prijamnik,
zatvorite novine...
• Pokažite da pažljivo slušate
i govorom tijela – klimanjem
glave, gledanjem u oči, izra-
zima lica, komuniciranjem na
određenoj udaljenosti kako bi
se sugovornik osjećao ugodno
i opušteno. Nagnite se prema
sugovorniku dok ga slušate.
• Ne prekidajte sugovornika
– “ugrizite se za jezik” jer ćete
tako omogućiti sugovorniku da
iznese vlastito razmišljanje, što
će vam dati vrijeme i prostor da
saberete vlastite misli, promi-
slite i referirate se na ono što
je prethodno rečeno. To nipo-
što ne znači da ćete dopustiti
sugovornicima da “uzurpira-
ju prostor” i da se zbog vaše
pristojnosti razgovor pretvori
u monolog. Ako ipak morate
prekinuti sugovornika, učinite
to obazrivo i pokušajte makar
kratko rezimirati ono što je do-
tada rečeno.
• Naučite šutjeti – iako se većini
ljudi šutnja čini neprirodnom i
 neugodnom pa je pod svaku ci-
jenu nastoje prekinuti, ona ima
vrlo važnu ulogu u komunika-
cijskom procesu jer jasno daje
znak da je govornik završio
izlaganje, što vam omogućuje
da sredite vlastite misli i da pro-
mislite o onome što je rečeno te
daje znak drugima da se mogu
uključiti u razgovor.
• “Osluškujte” govor tijela su-
govornika – samo ako se go-
vor tijela i izrečeno poklapaju,
bit ćete sigurni da ste čuli ono
što vam je sugovornik htio reći.
• Postavljajte pitanja – kako
biste bili sigurni da razumijete
sugovornika, ali i kako biste mu
pokazali da ga zapravo slušate.
• Parafrazirajte – rezimirajte
dotada rečeno i ponovite isto
vlastitim riječima, da biste bili
sigurni jeste li shvatili ono što
vam je sugovornik želio reći.
Tako, primjerice, možete reći:
Ako sam te dobro razumio, ti
kažeš da... I zapamtite, podra-
zumijevanje je isto što i nera-
zumijevanje. Ne možemo biti
sigurni jesmo li čuli i razumjeli
u pravome smislu riječi poruku
koja nam se šalje, ukoliko to ne
provjerimo!
• Koristite se riječima poticaja:
Vidim... A-ha... Stvarno? Pričaj
dalje...
• Ne namećite svoje vlastito
mišljenje i ne dijelite savje-
te, osim ako se to od vas ne
traži.
Slušanje je u komunikaciji jed-
nako važan dio kao i govorenje.
Da bi komunikacija bila uspješna,
obje strane moraju biti ravnoprav-
no uključene. U svakodnevnome
životu, a i literaturi, često nailazimo
na kategorizaciju govornika. Nije
AKTIVNO SLUŠANJE NIJE... ... ALI JEST:
Parcijalno – dio poruke Cjelovito – uključujući i neverbalnu poruku
Kritiziranje govornika Zanimanje za govornika i njegovu poruku
Sređivanje vlastitih misli ili planiranje Praćenje govora i kritički odnos prema poruci, uz
obveza tijekom nečijega govora bilježenje mogućih pitanja za provjeru ili raspravu
Prekidanje sugovornika Interes za iznesenu poruku. Klimanje glavom
Iznošenje svojeg stava Postavljanje pitanja i razmatranje tuđeg stava
Savjetovanje i rješenje problema Parafraziranje govornikovih misli
neuobičajeno da čujete komentar
kako je neki političar, voditelj, tre-
ner ili sportaš dobar govornik. No
o slušanju ni riječi. “Uvijek iznova
sva istraživanja pokazuju da su naj-
karazmatičniji, uspješniji – ili jedno-
stavno popularni ljudi – izvanredni
slušači; a što je još važnije, oni
pokazuju da slušaju.” (Borg, 2009.)
Vrijedi ponoviti da su za dobru
komunikaciju nužni dobra volja i
i progovoriti; hrabrost također
uporan rad. Još je Dostojevski re-
znači da znate sjesti i slušati.
kao: Ako vas ne slušaju, bacite se
na koljena i molite za oprost jer
vi ste krivi! Ako znamo da je dobar 4. Vježbe aktivnog
trener onaj koji umjesto nepresta-
nih monologa i uživanja u zvuku
slušanja
Škarić (2008.) u svojem radu
vlastitoga glasa “osluškuje” svoje
naglašava da kvalitetno slušanje
sugovornike kako bi vidio razumiju
treba biti logično, imaginativno i an-
li se te padaju li njegove riječi na
ticipacijsko. Iako ćemo svaku od tih
plodno tlo, vrijeme je da počnemo
sastavnica zasebno objasniti, one
mijenjati svoje slušalačke navike.
se nadopunjuju i zajedno čine alat
Nemojmo zaboraviti da je aktivno
koji poboljšava naše slušanje.
slušanje, od razgovora u svlačionici
ili uputa na terenu do praćenja ili Logičko slušanje znači da
davanja medijskih izjava, rezultat percipiramo poruku uz mehanizme
htijenja, a ne slučaja. Razvoj vla- logičke kontrole, dakle da primje-
stitih vještina slušanja pridonijet će ćujemo nelogičnosti u govoru (za-
poboljšanju trenažnog procesa, ali datak A). Imaginativno slušanje
i međuljudskih odnosa u cijelosti. znači da možete zamisliti ono što
Trener ne mora biti velik govor- slušate (zadatak B). Slika govori
nik, ali treba imati “petlje” mijenjati tisuću riječi, ali i puno lakše ogo-
ustaljene obrasce treniranja koji ljava, stoga nam zamišljanje onoga
uključuju i komunikacijske aspek- što slušamo pomaže kako bismo
te. U tome će se očitovati njegova lakše pratili ono o čemu se govori,
“veličina”, barem ako ćemo vjero- ali i kako bismo lakše primijetili ne-
vati riječima Winstona Churchilla: logičnosti. Primjerice, ako u sport-
Hrabrost znači da znate ustati skom prijenosu čujete kako je tem-
Kondicijski trening, 8(2) 2010. 9
peratura jako visoka i otežava igru
te iznosi 30°C, a nekoliko trenutaka
kasnije i rečenicu da je u mjestu XY
jako zahladilo (i predočite si sliku
termometra u kojem je živa pala
na 15 stupnjeva) te sad iznosi 26
stupnjeva, postaje vam jasno da u
govoru nešto nije dobro. Konačno,
anticipacija označava predviđanje
onoga što će biti izgovoreno. Na
taj način smanjujemo količinu novih
informacija u slušanju i “kupujemo”
vrijeme koje nam je potrebno za
bilježenje, oblikovanje odgovora u
mislima u dijaloškim situacijama i
sl. (zadatak C).
Kako biste provjerili koliko ste
vješti u navedenim tehnikama ak-
tivnog slušanja, riješite sljedeće za-
datke. Budite iskreni prema sebi i
osvijestite koliko vam je čitanja bilo
potrebno da biste pronašli grešku ili
koliko ste pitanja predvidjeli. Tako-
đer, pokušajte pojedine vježbe pri-
mijeniti na “svojim” sportašima. Na
taj način možete osvijestiti koliko su
oni vješti u slušanju i prilagoditi im
svoje upute.
Vježbe počinju s lakšima i po-
stupno prelaze na složenije. Na-
damo se da ćete ih sve riješiti, a
pritom se i zabaviti.
A) Pročitajte primjere i otkrijte
nelogičnosti (odgovori se nalaze
na kraju teksta/članka)
1. Švicarska je druga, u susretu za
treće mjesto pobijedila je Novi
Zeland. (situacija: komentar ti-
jekom sportskog natjecanja)
2. U ovom sustavu igre igračka
mjesta mogu se zvati: vratar
(br. 1), desni branič (br. 2), li-
jevi branič (br. 3), desni sred-
nji branič (br. 5), lijevi srednji
branič (br. 6), stražnji vezni (br.
4), desni vezni (br. 8), stražnji
vezni ili polušpica (br.11), lijevi
10
vezni (br. 10), prednji vezni ili
polušpica (br. 9), desni centralni
napadač ili desna špica (br. 7) i
lijevi centralni napadač ili lijeva
špica (br. 12) (situacija: lapsus
tijekom izlaganja na stručnom
skupu; primjer prilagođen iz
materijala o taktikama preuzet
s http://www.hns-cff.hr/upl/pro-
ducts/TAKTIKA.pdf)
B) Imaginativnost
Pročitajte primjere objašnjenja
taktike, pokušajte se staviti u
ulogu igrača i zamislite taktiku
o kojoj trener govori, koja je sli-
kovitija pa stoga i razumljivija te,
konačno, primjenjivija.
1. Naša taktika za sljedeću obranu
jest zonska igra s povremenom
primjenom zonskog presinga.
Svi ćete se uključiti u obranu,
koristit ćemo se individualnom
i grupnom obranom uz češće
prisustvo skupne obrane. Dje-
lovanje protivnika smanjit ćemo
tako da mu u aktivnoj zonskoj
obrani stežemo ili stisnemo
prostor. Pritisak će se usmjeriti
prema lopti sa striktnim pokriva-
njem u blizini lopte, a s nestrik-
tnim ili zonskim na udaljenosti
od lopte.
Kada protivnički desni branič
ima loptu, onda će kretanje go-
tovo svih vas u fazi obrane biti
usmjereno prema lopti. Forma-
cija djelovanja na terenu postat
će plića i uža.
2. “Slušajte mangupi... igramo
zonu, a onda poslije i malo pre-
singa, može? Što znači kad ka-
žem STISNI, onda STISNI i svi
malo naprijed! I slušajte, kada
smo u obrani, onda smo SVI u
obrani, nema eskivaže, jasno?
Čuvamo i igrač igrača i prostor,
Kondicijski trening, 8(2) 2010.
a hoću vidjeti i suradnju dva, tri,
pet, kol’ko treba, i svi k’o jedan.
Ako ih hoćemo spriječiti, mo-
ramo igrati gusto, gušće tamo
gdje je lopta! Dobro? Dalje, kad
lopta kreće s njihove desne
strane od Krčića, onda svi malo
ulijevo i ostani pliće i gušće.
DOBRO?! Jel’ to jasno Matiću,
Šipiću, a? Idemo? Ajmo! Imamo
ih!... A ti Koska, tebe ‘oću vidjet’
da ideš odmah na Krčića k’o bik
na crvenu krpu! Jesi me čuo?
Tako da ostali prate i na vrijeme
reagiraju! Ajde, vozi sad!”
C) Anticipacija
Zamislite da sudjelujete u ti-
skovnoj konferenciji tijekom krizne
situacije u svojem klubu. Želite no-
vinarima dati jasne odgovore, ne
pribjegavati neodređenim odgovori-
ma ili komentarima poput: “Nemam
komentara.” Naveli smo polovično
nekoliko mogućih novinarskih pi-
tanja ostavljajući vam mogućnost
anticipacije (cijeli kontekst, naziv
kluba, lige i slično su izmišljeni)
Vaša se ekipa nije plasirala u
Zelenu ligu, klub (Lav) je u financij-
skoj krizi, prodali su jaka imena, a
zbog opće situacije postoje proble-
mi u pronalaženju sredstava. Tako-
đer, vaša popularnost među navi-
jačima je nikad manja i trenutačno
ste u pregovorima s Upravom kluba
o ostanku na klupi.
1. Možemo li odmah krenuti s te-
mom Zelene lige?
(Naravno, očekujete pitanje o
lošem plasmanu i ispadanju iz
Zlatne lige.)
Kako objašnjavate…?
Čija je to…?
Vas ili …?
Koliko je odlazak…
… utjecao na ovakav ishod?
2. Čujemo da često odlazite na
razgovore s Upravom kluba.
Znači li to…?
3. Koliko rad trenera može utjecati
na odnos…
(Očekujete pitanja o različitim
odnosima koje trener razvija
tijekom svojeg rada i najvje-
rojatnije o svojem odnosu s
navijačima. O kojim bi vas još
odnosima mogli pitati?)
4. Navijači Lava su oduvijek…
… na Upravu?
(Opet, očekujete pitanje o svo-
jem odnosu s navijačima. Me-
đutim, očekujete li pitanje o
odnosu i utjecaju navijača na
Upravu?)
Ipak su oni ti koji u konačnici
kupuju…
5. Koliko je Lav uopće financijski
spreman…?
Odgovori:
A) 1. Ekipe koje se sudjeluju u
sportskim natjecanjima u
borbi za treće mjesto mogu
osvojiti ili treće ili četvrto
mjesto.
2. Nogometnu ekipu na terenu
sačinjava 11 igrača.
B) Drugi je tekst puno govorniji i
slikovitiji; ne iznosi se apstrak-
tan model, nego konkretni za-
daci pojedinog igrača te se u
slučaju stvarne situacije može
točno zamisliti. Naravno, ako je
publika naučena na metajezik
struke koji se rabi u prvom tek-
stu, onda će i takva poruka doći
do slušatelja.
C) 1. ispadanje iz Zelene lige –
krivnja – igrača – Miškića
(najboljeg igrača prošle se
zone)
2. da vam se sprema odlazak
3. sponzora prema klubu
4. imali snažan utjecaj – karte,
šalove, dresove
5. za igru u Zelenoj ligi
Kondicijski trening, 8(2) 2010.
Literatura
1. Bartoluci, S. i Tomić, D. (2010).
Komunikacijska priprema trenera ili
zašto i kako “trenirati” komunikaci-
jske vještine? Kondicijski trening. 8
(2010); 1, str. 19 – 23.
2. Borg, J. (2009). Govor tijela. Za-
greb: Veble commerce.
3. Lucas, S. E. (2001). The art of Pub-
lic Speaking. Boston: McGraw Hill.
4. Milanović, D. (2009). Teorija i me-
todika treninga. Odjel za izobrazbu
trenera Društvenog veleučilišta
u Zagrebu, Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu.
5. Miljković, D., Rijavec, M. (2004).
Razgovori sa zrcalom: psihologija
samopouzdanja. 4. izd. Zagreb:
IEP – D2.
6. Koković, D. (2004). Sport i med-
iji. Novi Sad: Fakultet za uslužni
biznis.
7. Novosel, P. (1991). Komuniciranje.
U: Kolesarić, V., Krizmanić, M. i
Petz, B. (ur.) Uvod u psihologiju.
Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
8. Pease, A. i Pease, B. (2007).
Komunikacija za sva vremena.
Ljubljana: Lisac i Lisac.
9. Škarić, I. (2008). Temelji suvreme-
nog govorništva. 3. izd. Zagreb:
Školska knjiga.
10. Žugić, Z. (1996). Uvod u sociologiju
sporta. Zagreb: Fakultet za fizičku
kulturu.
11. http://www.hns-cff.hr/upl/products/
TAKTIKA.pdf
11