FAKULTET ZA MEDITERANSKE POSLOVNE STUDIJE TIVAT

SEMINARSKI RAD
Tema:
-Kako postati dobar govornik-

Tivat, 30.05.2013.g.

Student :Mato Stanicic

Na poetku bjee rije...

Postoji li melodija slaa od dobro usklaenog govora? Koja je pjesma bolje
uobliena od umjetniki oblikovane reenice? Koji je to glumac, koji oponaa
stvarnost, zabavniji od govornika koji se hvata u kotac sa stvarnim sluajevima?,
pitao se Ciceron. Ko moe elokventnije od govornika podsticati na vrlinu, ko otrije
odvraati od poroka, ko ee koriti zlotvore, ko ljepe hvaliti dobre? iji napad
moe snanije slomiti pohlepu, ija utjeha moe njenije utiati bol?.
Imenica rhetor besjednik, u izvorima se najranije javlja kod Homera. Tek
poetkom IV vijeka prije n.e. Isokrat koristi rije rhetoreia rjeitost, elokvencija, a
potom poinje da se upotrebljava i pojam rhetorike - retorika. Prema nekim
miljenjima, rije rhetorike je sainio tek Platon u dijalogu ,,Gorgija, poslije ega taj
termin ulazi u najiru upotrebu, pogotovo od Aristotela.
Retorika predstavlja teoriju, skup pravila o lijepom govoru, a besjednitvo
(govornitvo) praksu u kojoj se ta pravila primjenjuju. Ve su sofisti najprije nastojali
da govorom ubjeuju sluaoce, a potom da na druge prenose svoja iskustva kako se
uspjeno govori. Skoro svaki od njih je otkrivao izvjesna pravila o tome kako se
sluaoci najefektnije pridobijaju izgovorenom rijeju. Iz toga su nastali prvi prirunici
besjednitva rhetorike techne. Sofisti su prvi poeli da izgrauju retoriku kao sistem
pravila koja olakavaju da se besjeda uspjeno sastavi i odri, dok je proizvod tih
primjenjenih pravila bio sam govor, odnosno besjednitvo. Istorijski posmatrano,
besjednitvo prethodi retorici. Najprije se razvijala govornika praksa, da bi se tek
kasnije, na osnovu nje, oformila i izgradila govornika pravila i uputstva, retorika.
I Aristotel je razlikovao retoriku i besjednitvo. Smatrao je da se retorika bavi
pronalaenjem najboljih sredstava za ubjeivanje: njen osnovni zadatak se ne sastoji
u uvjeravanju, nego u ,,sposobnosti teorijskog iznalaenja uvjerljivog u svakom
datom sluaju. Dakle, besjednitvo je sma vjetina uvjeravanja, dok retorika ima
zadatak da iznalazi najpogodnija sredstva za uvjeravanje slualaca i daje savjete kako
se to postie. Ciceron takoe podrazumijeva razliku izmeu besjednitva i retorike,
pa govori o retorici kao o nauci, dok pod govornitvom podrazumijeva govorniku
praksu, tj. praktino besednitvo (eloquentia). Pisac najznamenitijeg rimskog
udbenika retorike, Kvintilijan, nedvosmisleno kae da je retorika ,,nauka o dobrom
govoru - bene dicendi scientia.
Retorika razvrstava govore prema raznim kriterijumima. Od antike do danas se
klasifikuju na: informativni govor (u rimskoj podjeli: docere), govor koji uvjerava
i pokree na akciju (rimsko movere) i zabavljaki govor (delectare). Jo od
antikih vremena ustalila se podjela na tri osnovne vrste govornitva sudsko,
politiko i prigodno.
Na samom poetku je veoma bitno odrediti to su zapravo javni nastup i govor
pred publikom. Javni nastup i govor pred publikom su procesi govora nekoj skupini

ljudi s namjernim inom obavjetavanja, uticanja, ili ak zabavljanja sluatelja. U

javnim govorima, kao i u svakoj drugoj formi komunikacije, ima nekoliko vanih
elemenata, esto izraenih kao "ko govori kome, koristei to i s kojim efektom?".
Znaaj javnog govora (javni nastup i govor pred publikom) moe se odnositi na
jednostavno prenoenje informacije, motivaciju ljudi da djeluju ili jednostavno
prianje prie. Dobar govornik treba imati sposobnost mijenjanja osjeaja kod
sluatelja, a ne samo da ga obavijesti.
Javni govor se moe odnositi i na predavanje nekoj zajednici. Meusobna
komunikacija i javni govor imaju nekoliko komponenti koje obuhvataju motivacioni
govor, vostvo/lini razvoj, posao, usluge za korisnike, komunikaciju velikih grupa i
masovnu komunikaciju. Javni govor moe biti mono orue za motivaciju, uticaj,
uvjeravanje, obavjetavanje, tumaenje ili jednostavno zabavljanje. Javni nastup
uvijek mora biti uvjerljiv i neophodno je shvatiti da je cilj bilo kog javnog nastupa
prenoenje informacija, te stoga govornik uvijek mora da se fokusira na publiku, a ne
na sebe. esti problem sa javnim nastupima i raznim govorima pred publikom je to
to isti budu naporni, neshvatljivi ili ak dosadni publici kojoj su namijenjeni, a esti
razlog tome je loa priprema, pretjerana priprema ili prisutnost velike treme.
Postoji nekoliko sredstava koja mogu biti od pomoi prilikom javnog nastupa.
est je sluaj da grupa ljudi napravi listu kljunih taaka (teza) govora za one koji
treba da nastupe u medijima ili se na neki drugi nain obrate javnosti. Teze moraju,
jednostavnim jezikom, biti jasno i koncizno prezentovane na jednom listu papira i
treba da sadre najznaajnije komponente poruke koju grupa eli da prenese.
Jo jedno korisno sredstvo jeste lista: pitanje - odgovor. Ovo sredstvo treba da
pomogne govorniku da predvidi neka pitanja koja mogu biti postavljena od strane
novinara ili drugih ljudi. Ljudi sa iskustvom mogu koristiti ova sredstva kao neku
vrstu podsjetnika pred javni nastup. Oni neiskusni pak, ista mogu koristiti kao
biljeke pri davanju radio intervjua, ili ih mogu staviti na govornicu dok dre govor
ili konferenciju za tampu.
Svaka besjeda se sastoji iy dvije osnovne komponente: logike i estetske, odnosno
sadrine i forme, ili jo jasnije od onoga to se govori i onoga kako se govori. U
raznim vremenima prednost se davala jednom ili drugom. Cjelokupna istorija retorike
predstavlja sukob dvaju shvatanja o osnovnim odlikama besjede, a u zavisnosti od
stava prema tom pitanju retorika se proglaavala za nesamostalnu nauku ili nauku nad
naukama.
Predmet o kojem se govori je nosei element besjede. Uspjeh govora umnogome
zavisi od izbora predmeta. To je poetni korak koji uslovljava mnoge druge. Prema
njemu se odreuje nain pripremanja govora, vrijeme njegovog trajanja i drugi
elementi. Dobro odabran predmet znai voenje rauna o prilici u kojoj se govori,
sklonostima samog govornika, vrsti skupa i osobenostima slualaca.Osnovna misao
se mora provlaiti kroz govor kao lajtmotivi i ne smije biti suvina ako se ponovi vie
puta, kako bi se to dublje urezala u svijest slualaca.
Naravno, mnogo je bolje kada za predmet govora besjednik moe da izabere temu
o kojoj dosta zna i u koju vjeruje. Samo se u tom sluaju moe govoriti s potrebnim
arom i iskrenim oduevljenjem koji se prnosi na sluaoce. Nekada e predmet o
kome se govori biti sloen i komplikovan. Tada se mora izvui u prvi plan nekoliko

osnovnih misli. Najbolje je govor koncipirati tako da nosi jednu glavnu poruku, da se
odnosi na jedan prdmet. Ponekad je dobro izvriti selekciju glavnih ideja i neke od
njih eliminisati. Predmet o kome se govori mora biti aktuelan i interesantan, odnosno
prilagoen auditorijumu i prilici. Govor mora i svojim obimom biti prilagoen
raspoloivom vremenu jer predugaki govori, pogotovo u dananje vrijeme, neamju
izgleda za uspjeh.
Cilj ili svrha besjede u najveoj mjeri utie na izbor predmeta o kome e se
govoriti. U osnovi je jo Aristotel sainio podjelu govora po tom kriterijumu (sudski,
politiki i prigodni). Nego, bez obzira na anr za modernu retoriku je vaniji
neposredni cilj govora, koji u krajnjoj liniji moe biti: informisanje, zabava,
ubjeivanje ili pridobijanje slualaca.
U informativnom govoru zadatak besjednika je da jasno saopti sluaocimaneke
injenice, da neto opie, objasni ili definie. Za uspjeh takvog govora je naroito
vano da govornik misli iznosi loginim redoslijedom, da nabroji osnovne elemente
koje eli da sluaoci memoriu i kad god je mogue da ih slikovito predstavi.
Zabavni govor se moe drati u krugu prijatelja, u sveanim prilikama, a ponekad
u ozbiljnim situacijama, kada se takav govor koristi za smanjenje napetosti kod
prisutnih. Cilj takvog govora je da razveseli i zabavi prisutne, ali esto se mogu
koristiti kao priprema za saoptavanje neke ozbiljne poruke.
Govor kojim se ubjeuje je najstarija i najea vrsta govora. Njegov cilj je da
uvrsti odreena uvjerenja kod slualaca ili da ih privoli da promjene neki svoj stav.
Poto se utvrdi predmet besjede, govornik pristupa prpremi govora. Ona moe biti
razliita i zavisi od vrste govora, kao i od individualnih svojstava i sklonosti
govornika. Neki su skloniji dugoj i pedantnoj pripremi, dok se drugi lako snalaze i
poslije kratkog pripremanja. Priprema se sastoji od niza razliitih poslova, ali je
krajnje individualan posao i zavisi od niza okolnosti. Ona poinje ve sa izborom
teme i razmiljanjem o njoj. Razmiljanje o predmetu je najznaajniji dio pripreme.
Prikupljanje materijala je vana faza u pripremi, jer od nje zavisi manja ili vea
zasnovanost i ubjedljivost govora. Prvi i najvaniji izvor u kome treba tragati za
materijalom jeste saznanje samog besjednika. On e najbolje govoriti o temi koja mu
je najbolje poznata. Dalji put ozbiljnog govornika obino vodi u biblioteku i poinje
pretraivanje tamo dostupne literature. Argumenti koje govornik prikupi tokom
pripreme besjede zahtijevaju briljivu selekciju. Izbor argumenata koji e upotrebiti i
nain na koji e se oni saoptiti u najveoj mjeri utiu na uvjerljivost i efekat besjede.
Koncept besjede vaan je garant uspjenog govora. Bez koncepta, makar i
najgrubljeg, govor je po pravilu konfuzan. Besjednik lako zaboravi vanu injenicu te
se na nju vraa na pogrenom mjestu u govoru, gubi samopouzdanje i koncentraciju.
Improvizovan govor je omiljen u modernoj retorici. Takav govor ima manje
uspjeha ako se sastoji od klasinih pravila o uvodu, razradi i zakljuku. Sugestivnim
primjerom iz njega treba izvui poentu u to kraim i jasnijim potezima i sve to
potkrijepiti na kraju argumentima, ne mnogo brojnim ali jakim. Ovaj govor nije
pisan, nastaje u trenutku. Govor je spontan, djeluje sugestivno, lako se prati reakcija
slualaca i u skladu sa njom se prilagoava besjeda, stvara se utisak da govornik
odlino poznaje materiju.
Uvod ima dvostruku funkciju: s jedne strane on treba da privue naklonost i

panju slualaca, a s druge da ih postepeno vee za predmet besjede i polako ih uvlai

u problem i glavni dio govora. Uvod ne treba da bude suvie dug. Govor se ponekad
moe vrlo fektno zapoeti i bez uvoda, ali je za to potrebno govorniko iskustvo.
Veoma je efektan iznenadni uvod, u kome se izbjegava uobiajeno obraanje
sluaocima i pokuaj pridobijanja njihove panje. U uvodu simpatije i panju
slualaca treba osvojiti na zanimljiv i spontan nain. To se postie duhovitom
dosjetkom, pitanjem i anegdotom. Poto je obezbijedio panju slualaca, govornik
treba da skrene njihovu panju i interesovanje na predmet i da ih uvede u glavni dio
besjede.
Razrada (rasprava) ini najobimniji dio besjede. U principu tu se govornik vie
obraa razumu slualaca, dok su uvod i zakljuak upueni i njihovim emocijama.
Prezentovanje problema moe se ostvariti na razliite naine. Jedan od najeih je
irenje i razbijanje pitanja na njegove sastavne djelove i iznoenje razliitih stavova o
njima. Model prezentovanja predmeta moe pratiti hronologiju zbivanja, uzrono
poslijedini slijed. Objanjavanje predmeta moe se zasnivati na nizu definicija ,
tumaenja, slikovitom opisivanju, bavoenja primjera, klasifikacijama, sagledavanju
pitanja po pojedinim oblastima itd. Govor valja koncentrisati samo na one glavne
take koje su od sutinskog znaaja. Mnogo podjela u govoru i mnogo poenti
zamaraju sluaoca, razvodnjavaju osnovnu poruku.
Dokazivanje ili argumentacija je po mnogima najznaajniji dio besjede, jer to
nije dokazano isto je kao i da ne postoji. Ne samo broj nego i raspored dokaza je
veoma vaan. Argumenata obino ima vie, te ih besjednik moe sloiti od slabijeg
prema jaem, to se najee i ini, ali i obrnuto. Univerzalnog recepta nema, ali se
preporuuje kada se govori pred neprijateljski raspoloenim auditorijumom da se
argumenti rasporede tako da na poetak doe najsnaniji a da se ostali smjeste u
sredinji dio besjede.
Zakljuak je izuzetno vaan dio besjede. U njemu treba zaokruiti i konano
plasirati osnovnu poruku jasno i efektno. Tu vie nema mjesta za dileme, dodatne
argumente, digresije. Svaki je govor jedna vrsta pozorita, a zakljuak je finale
predstave. Tu i emocije i razum doseu klimaks. U zakljuku slijedi obraanje
emocijama slualaca.
U eri globalizacije poslovanja gdje je menadzer u centru komunikacionog procesa
retorika i besjednistvo kao vjestine postaju sve bitnije.Sve vece trziste i konkurencija
zahtjevaju neprekidnu borbu rad i usavrsavanje u svim aspektima poslovanja
,pogotovo u sferi poslovne etike gdje moc ubjedjivanja igra vaznu ulogu.