Bosna i Hercegovina je i otprije bila, a pogotovo danas jest organizirana "po kljuu" - sve je (u ime

nacionalne ravnopravnosti) u znaku broja tri. Po toj formuli je u izboru svih funkcionera ili
obnaatelja visokih politikih dunosti na svim razinama vlasti, gotovo iskljuivo bitna samo
nacionalna i stranaka pripadnost, dok je mnogo manje vano, esto ak i nevano:
1. koliko je ko struan,
2. ima li odgovarajuu naobrazbu,
3. koliko je retorian, pismen i snalaljiv (jer im je javni nastup "u opisu posla"),
4. zna li u svakoj govornoj situaciji / govornom dogaaju adekvatno reagirati,
5. ima li to rei i zna li to kazati lijepo, prikladno, mudro, da se pamti,
6. vodi li rauna o neverbalnoj komunikaciji (dranje, gestikulacija, mimika ekspresija),
7. da li je prikladno obuen,
8. je li u dijalogu kulturan, u ophoenju uglaen, za oko i kameru ugodan itd.
Zapravo, rijetki su u nas oni za koje bi se reklo da ispunjavaju sve navedene i druge sline zahtjeve
ili je, u najmanju ruku, znatno manje "savrenih", pa i podnoljivih od onih priuenih ili
beznadenih, vjerovatno ve i stoga to je posve obina pojava da se na mjestu ministra
komunikacija nade ljekar; premijer vlade da bude graevinac, geometar ili opet ljekar; diplomata "difovac" ili ak "Afriki crnac"; ministar sigurnosti - arhitekta; ministar civinih poslova policajac; visoki politiar, pa i predsjednik drave - dojueranji "obini", reklo bi se nii slubenik
i tako redom. Ima li se to na umu, ne bi trebalo uditi to neki zamuckuju, nejasno i neba pametno
priaju (ovo je eufemizam "u pokuaju"), nemarno ili nerazgovijetno artikuliraju, nevane stvari
nairoko elaboriraju, ponavljaju se, gomilaju jezike greke, neprimjereno i pretjerano
gestikuliraju, u dijalogu jedni drugima u rije upadaju, druge vrijeaju, u tv studiju se u stolicama
zavaljeni ljuljaju, ne znaju ta bi s vlastitim rukama i nogama, ne znaju vezati kravatu, ne usklade
odjeu sa prilikom i tako dalje i tome slino. Iz tih bi razloga, recimo, skuptinska zasjedanja (na
svim nivoima - od lokalne uprave do drave) ili tv nastupi nekih pojedinaca, mnoge graane
uveseljavali, samo da ovi drugi (narod) nisu svjesni ozbiljnosti situacije. Jer tamo se - u politici,
moe uti:
1. svi se trebaju povratiti na svoja ognjita;
2. njih je sada negdje cirka oko 37,8 %;
3. u sluaju neusvajanja budeta, mi smo, gospodo, donji;
4. medicinske sestre, znai, nose grohot posla;
5. lica koja su se vratila a bila su, znai, predmet deloacija, i to...lica, znai, treba da budu
predmet ovog rjeavanja;
6. sredstva emo uduplati;
7. nagrada e gospodinu ... biti dodjeljena i to od strane mene;
8. elila bi se izvinuti;
9. u Brisel je otiao ispred Predsjednitva BiH;
10. po pitanju komunikacija zasad smo samo razmijenili poglede;
11. to je ovisno od naunih et cetera, et cetera dostignua;
12. dolo je do vremenskog cajtnota;
13. imaju potrebu ovi iz Srebrenice da mijenjaju mjesto boravka; to je tzv. psihologija kruga;
(...)
Oni - mnogi nai "javni likovi", obino kau ja bi, poneko i mi bih, i malo ko da ne govori: po
pitanju investicionih ulaganja, odluka je donesena od strane Meunarodne zajednice; obzirom na, u
vezi toga, proizilazi i kojeta jo, upotpunjeno "pomonim" glasovima (e, e, e...ili aaaaa) i drugim
brojnim, tako istroenim verbalnim pomagalima:
1. to je znai / znai pokuaj da se znai/znai...;

2. to je, je li, da tako kaem, je li;

3. to je, kako bi(h) rekao,...;
4. da budem iskren (dodatak: "moda ko i povjeruje!?");
5. da budem do kraja otvoren (dodatak uz praznu priu);
6. a kad je u pitanju omladina (jer sve je "u pitanju");
7. na tom fonu; na tragu toga;
8. (h)ajmo re';
9. no, meutim; dakle, prema tome, da zakljuim;
10. da se nadoveem na prethodnika;
11. to je, za tvoju /vau informaciju (uz neto opepoznato).
I tako dalje i tome slino - sve sama redundancija, modalni (i kakvi sve ne) izrazi bez znaaja, koji
samo optereuju i zamagljuju poruku, u konanici preesto svedenu na: priati a nita ne rei. No da
to u praksi jest tako (i jo gore), sasvim e pouzdano ilustrovati i kratak govor (nakon uobiajenog:
za rije se javila...), zabiljeen u direktnom prijenosu sa jednog skuptinskog zasjedanja (Kanton
Sarajevo).
"Ja elim da kaem da sam prvo imala jednu inicijativu, pa mi se onda javila druga inicijativa. Ja,
naravno sam u ovom trenutku obavezna da kaem i sljedee... Druga inicijativa je, zapravo, jedno
podsjeanje... Ja uvijek imam i jedan strah kad dajem inicijativu. Ja samo kao poslanica
konstatujem. Zelila bi da postavim jednu inicijativu ispred ustanove.... To bi se moglo danas, ali
mislim da to nee biti izvodljivo poto smo, je li, ve proli tajming."
(...)
Ve dugo po principu "kljua" funkcionira i najvie rukovodstvo nae drave, sam njezin vrh, pa
nam je predsjednik zapravo - Predsjednitvo, "kolektivni ef drave". Oni bi, lanovi
Predsjednitva, trebali biti, rekosmo, u svakom pa i u jezikom pogledu ne samo uzor (retorini,
zavidan nivo govorne kulture itd.) ve i slika stanja - odraz ukupne jezike situacije. U suprotnom ako nisu uzor Bosni i odraz Bosne, valjalo bi neto mijenjati: ili njih ili jezike prilike i navike
(govorimo ovdje samo o jeziku!). I upravo se iz tih razloga ini zanimljivim obratiti, ukratko,
pozornost i na jeziko ponaanje predsjednikog "trojca". Kojim, dakle, jezicima oni govore, kakve
su im jeziko-stilske vrednote, kako se uope u javnim govornim nastupima ponaaju?

Govor srpskih politiara sve vie je banalan, demagoki, pun otrcanih fraza, kae za Glas dr
Milorad Dei, redovni profesor Filolokog fakulteta u Beogradu. Ipak, on navodi da i prema
politiarima ne bi trebalo da budemo previe otri, jer je knjievni govor naputen u celini, kako u
koli tako i na radiju i televiziji.
Dve vrste ocena
- to se tie demagogije, ona je jednostavno sastavni deo njihovog posla, razlika je samo u tome da
li je u nastupima ima vie ili manje. Po mom miljenju, problem je i to nemamo dobre analize
govora naih politiara, da li imaju govornu kulturu, govore li knjievnim jezikom, da li su nastupi
dinamini i logini, koliko usklauju mimiku, pa i odevanje s onim to govore - ovako moemo da
govorimo samo o utiscima njihovog nastupa. Ipak, u odnosu na situaciju od pre nekoliko decenija,
govori su sada na viem nivou i pored toga to nemamo kolu retorike - navodi profesor Dei.
- Kod nastupa politiara obino imamo dve vrste ocena, jedna je ona koja dolazi od njihovih
simpatizera, ili istomiljenika, i takvi manje-vie podravaju i prihvataju sve to oni kau. Druga je

ocena od njihovih politikih protivnika, koja je uglavnom negativna i upravo zato bi politiari
trebalo vie panje da poklone ba tom auditorijumu i da budu oprezniji prema njemu. Inae, u
govorima su se kroz razne periode esto koristile odreene rei, ranije su govornici "zacrtavali", pre
neku godinu sve je bilo "transparentno", a sada se govori o "evroatlantskim integracijama,
studijama o izvodljivosti", ali se to ipak ne moe izbei - kae Dei.
Profesor navodi da je za dobrog govornika potrebna i praksa, ali to moe da bude i ma sa dve
otrice, jer ako neko pretera u nastupuima, moe se desiti da dojadi i da je i uticaj govora smanjen.
- Svaki politiar treba da zadri individualnost, jer ako je po prirodi manje agresivan i govor e mu
biti takav. S druge strane, kod pojedinih se po dijalektu tano zna odakle dolaze, esto ne govore
knjievnim jezikom, gree u padeima, ali takav se oigledno obraa svom auditorijumu i oni mu ne
zameraju. Mislim da se oni dre i Ciceronove izreke: Govornik bez auditorijuma je kao i frula bez
frule - istie Dei.
to se tie mimike, profesor smatra da nai politiari s njom ne preteruju, kao i da ne mlate previe
rukama, ali da bi u nastupima mogli da budu i ivlji.
- Ne treba zaboraviti da gestovi nisu svuda u svetu isti. Primera radi, u Americi je sasvim normalno
da politiar dri ruke u depovima, dok kod nas nije.
Rei mnogo govore
Inae, Dei smatra da jo niko u govorima nije prevaziao pokojnog Zorana inia, koji je bio
ivahan i dinamian i u nastupima nije samo konstatovao, nego i pozivao na akciju.
- Od aktuelnih predstavnika vlasti, predsednik Tadi ima kolovan govor, ubedljiv je, razumljiv, ima
dobar nastup i pazi na detalje, od oblaenja, do toga kako prilazi govornici. Vojislav Kotunica
govori sporije, pravi vee pauze, vidi se da hoe da bude umeren, ali bi govor mogao da mu bude
ivlji.
U dobre govornike ubrajam i radikale Aleksandra Vuia i Tomislava Nikolia, bez obzira koliko se
neko slae ili ne sa onim to govore. to se tie Velimira Ilia i on i bilo ko drugi trebalo bi da
izostavi preotre rei iz nastupa, a naroito psovke. Inae, ne slaem se sa uoptenim miljenjem da
je Bogoljub Kari najvei demagog meu politiarima, jer su to manje vie svi, a to se njega tie,
mogao bi manje da se koristi zaviajnim govorom - zakljuio je Dei.
Govor naih politiara esto otkriva i kakvog su obrazovanja, a njihov nesreen govor i nepovezane
reenice, svedoe i o nesreenosti u miljenju, ocenio je profesor i dodao da se esto koriste
nezavrenim reenicama, uzreicama i potapalicama. Na na osnovu njihove izgovorene rei,
moemo da saznamo poneto i o samom karakteru, stavovima, pa i o trenutnom raspoloenju.
Psiholog Jelena Vlajkovi smatra da najvei broj naih politiara ne pravi razliku izmeu javnog i
privatnog ponaanja i misle da je popularno prikazivati tu stranu linosti i ak ii na ruku manje
obrazovanim i "primitivnijim" biraima.
- Tu, pre svega, mislim na Velimira Ilia i neke lanove SRS-a - kae Vlajkovieva.
Ona smatra i da "je predsednik Tadi, izuzev jedne nervozne reakcije prilikom susreta s novinarima,
to je nedopustivo, generalno odmeren i odgovoran politiar".
-

U toj grupi je i Dragoljub Miunovi koji je uvek ljubazan i svestan je vrednosti javne rei.
S druge strane, Bogoljub Kari je od onih koji smatraju da je spontanost i iskrenost ono to

pleni birae, ali kod njega ne vidim osmiljeni javni nastup. Ipak, on je potpuno suprotan
birokratskom reniku kome su skloni pre svega ljudi iz DSS-a, a takav nastup prekidaju
agresivnou i napadima besa - setite se samo govora Dejana Mihajlova i Dragana
Marianina - zakljuila je Jelena Vlajkovi.
Tko je uveo jezik ulice u javni prostor: politiari, mediji ili neke druge javne linosti? Tko narod
podstrekava na netrpeljivost: politiari ili mediji? Na koga kritika misao treba biti ustremljena: na
politiare ili medije? Ima li neki politiar koji je uzor neuljudnosti? Ima, ima! Treba ga stalno
prokazivati i svi e konano povjerovati da je lo. Ima li novinara i javnih linosti koje govore
hukakim jezikom ili jezikom mrnje? Nema, nema! Treba stalno govoriti da nema i nee ga ni
biti. Ali ako se sluajno pojavi neki takav govornik, treba znati da to radi u slubi istine i za
dobrobit naroda.
A politiar? Njega bira narod, ljudi biraju politiare prema svojoj volji i svojim opredjeljenjima.
Narod obino ne zna koga eli i svaka pretpostavka da liberalna drutva imaju i liberalne skupine sa
kojima moraju raunati, makar one predstavljale i despotizam na koji se mora raunati, padaju u
vodu.
Narod ne shvaa
Ako birai biraju lidera koji koristi jezik ulice ili neprimjeren jezik, da li je opravdano da novinar
raskrinkava taj jezik i taj narod pred njima samima? Da li novinar ili javna linost ima pravo kada
narodu kae da je njihov voa kriminalac i bandit? Da li je novinar koji ne pripada toj etnikoj
skupini, pa ak niti entitetu, dovoljno pozvan da sudi o izboru graana?
ini se da bi novinar prije negoli pokae ovu brigu za narod u drugom entitetu trebao civilizirati
javni prostor. ini se da je snaga novinara da argumentima pokae loe aspekte djelovanja
izvjesnog politiara. Argumentima, a ne etiketama. Etikete nisu alatka za dobar argument, one su
alatka kada nedostaje argument i jo vie kada nema potkrepe tvrdnji. Mediji i javne linosti,
naalost, imaju i ulogu da obrazuju.
Gospoda
Ipak ostaje nejasno pitanje, ili bolje rei briga, recimo federalnih medija, za politiko stanje u RS?
Da li ta briga treba da destabilizira birako tijelo u RS i to jednim neutralnim uvidom iz Federacije i
obratno? Kako objasniti obinom, mirnom ovjeku posveenom svojoj obitelji i poslu kojim se bavi
da recimo "graanski" mediji nekoga tko je (ne)pravosnano osuen zovu gospodinom ili pak sa
druge strane i prije presude moda pedofilom, zavisi o kome je rije? I kako objasniti da nekome
tko jo i nije na sudu ve unaprijed pripisuju da je zloinac i kriminalac?
Eto ipak primjera da se moe ak i o bjeguncima, osuenicima i inim govoriti uljudno usprkos
sudskoj, nepravosnanoj ili pravosnanoj, odluci! Ostaje samo pitanje kako onda objasniti ovo
drugo? Koje? Pa ovo da politiar nije u sudskom procesu, legitiman je predstavnik naroda, narod ne
trai njegovu smjenu, meunarodni zvaninici ga uvaavaju kao ravnopravnog sugovornika, a on je
nacionalista, zloinac ili kriminalac? A sve to upravo zbog brige za graane koji ne vide, ne uju, ne
znaju, ne smiju ili moda ipak i vide, i uju, i znaju, i smiju (pa valjda je glasanje tajno) i ipak ele
politiare koje imaju.
Treba narod i nasmijati
Ali ima i onih javnih linosti ili novinara koji ne ele govoriti rune rijei, pa umjesto ozbiljnih
retorikih analiza ili runih rijei, narodu plasiraju, na primjer, satiru ili karikature. I itajui tako te
novine ili sluajui govore, ovjek ne zna od stranice do stranice da li lista "Feral", "Ekonomist" ili
stripo/pornoteku, ili je pak izofren jer ne moe da se snae? No, ipak mora da je do itaoca, jer oni

koji nam plasiraju informacije rade to prema svim standardima uljudnosti i ne bi preli tu granicu ni
za ta. Znaju da nepotivanje kodeksa, pravila ili deklaracija moe biti sankcionirano ak i kada
netko ne pokrene albu, ve naprosto zahvaljujui monitoringu neovisnih tijela. Nema vie stranaca
na elu tih neovisnih tijela, ali monitoring sa ciljem zatite dostojanstva ovjeka je postulat od
kojega ne odustaju angairani za javni rije niti danas. Znaju oni koji piu, govore ili ureuju, da
kada obuku nekog politiara u Hitlerovu uniformu, da ne misle nita loe, jer to je smijeno. Nije to
nikakva analiza ve samo jedan pogled na tog politiara, eto tako da se ljudi nasmiju. Nema tu
jezika ulice ili hukakog jezika, a o jeziku mrnje da ne govorimo, kakav je to jezik mrnje ako
nekoga obuete u Hitlerovu uniformu? Jeste li rekli da je nacista, zloinac, da na elu toga naroda
stoji kao legitimni predstavnik historijsko olienje zla? Naravno da niste, a jo je i smijeno. A ak
ako netko zlurado i pomisli da moda jeste, nema kuda. Satira je dozvoljena i nije kanjiva. Pa kada
nemate argumenata, a poriv jai od vas, a vi onda ubacite karikaturu i satiru (na to god ona liila) i
to mirne savjesti objavite. Nije tu naravno rije o zloupotrebi medijskog prostora i medijsko sijanje
strahovlade meu graanima, to je naprosto sloboda medija, i to ne bilo kakva ve apsolutna
sloboda medija. I sada jo netko treba da ukazuje da se u javnom prostoru upotrebljava govor
mrnje, pravei tako neobine neprincipijelne koalicije preko kojih toboe eli da pomogne
uspostavljanju kulture dijaloga i uljudnog jezika. A tih neprincipijelnih koalicija nema meu
novinarima. Ne moe se nikako dogoditi da recimo novinar kae ili pak pie o drugom novinaru
loe pa da poslije veseli i zdrueni podravaju jedni druge kroz svoje medijske prostore. Njih ne
zanimaju ljudi osobno, ve problemi openito! To ne karakterizira principijelna zalaganja koja su
osnovno naelno javne rijei, pa i novinarske.
Mora da ovi koji se zalau za civiliziranje javnog prostora i ne znaju ta je posrijedi, pa eto tako
ukazuju na nedostatke u javnoj rijei i pozivaju na cenzuru koje inae nema u naim, posebno
"graanskim" medijima. Koliko je samo muke i truda trebalo da se izborimo za (apsolutnu) slobodu
javne rijei otkako odoe stranci iz raznih komisija i vijea. Sada konano svatko govori ono to
poeli i osjea, ne vodei rauna o tamo nekim kodeksima. Samo su jo politiari nepristojni i imaju
hukaku retoriku, a graani to nikako da prepoznaju.

esta tema debata jeste sloboda govora i da li i koliko treba biti ograniena? Da li onaj koji govori ili
pie ima pravo da potie meunacionalnu, rasnu ili vjersku netrpeljivost u ime istine koju eli da
saopi javnosti? Da li govoriti istinu i biti pravdoljubiv znai moi rei sve to nam padne napamet
na nain na koji nam padne na pamet? Ovdje se otvara jo jedno pitanje koje prati pojam debate i
javne rijei od njihovog nastanka. Da li tema debate moe biti sve? Da, ali to ne znai da je pojam
debate sve to nam padne na pamet. Dakle, sve moe biti tema rasprave i kritike analize, ali ne na
svaki zamisliv nain. Da li zbog potrebe da zadovoljimo pravdu vienu naim oima postajemo
neosjetljivi za svaku suprotstavljenu argumentaciju?
Branitelji slobode govora bez ogranienja u BiH esto se pozivaju na Deklaraciju o politikoj debati
argumentirajui da ova Deklaracija osigurava mogunost za iznoenje svega, pa i uvreda. No da li
ipak moemo povjerovati da jedan dokument koji je usvojio Komitet ministara Vijea Evrope
podrava slobodu govora bez elementarnih ogranienja koja osiguravaju zatitu dostojanstva
ovjeka? I jo neto, kada god govorimo o ovoj Deklaraciji ne smijemo previdjeti da je kljuna rije
debata. Da li uistinu moemo govoriti o debati, posebno u "graanskim" novinama ili medijima? Da
li je mogue u jednim novinama, emisiji, javnoj debati vidjeti kao ravnopravne sudionike javne
linosti i politiare sasvim razliitih politikih opredjeljenja koji razgovaraju o problemu. Moda
grijeim, ali tragajui i tragajui za ovim primjerom koji bi demantirao prethodne dileme nisam bila
u prilici pronai, recimo tekst u novinama u kojemu su predstavljene istovremeno dvije strane
jednog problema. O emu ovo govori? O prisustvu politike debate u javnom prostoru BiH? Bojim

se, ne. Dok god recimo u "graanskim" federalnim medijima nisu ravnopravno tretirani politiari iz
RS-a i obratno, ne moe biti ni govora o politikim debatama. Dok god su legitimni predstavnici
jednog naroda promovirani u budale, lopovine, bandite, zloince bez mogunosti da iznesu svoje
miljenje na istom mjestu odakle navedene kvalifikacije potjeu, nema politike debate. Dok god
javne linosti koje imaju razliite stavove od antinacionalistikih medija nemaju mogunost da
ravnopravno uestvuju u kreiranju javnog mnijenja nema niti politike debate, a tako nema niti na
slobodi izbora formiranog javnog mnijenja osjetljivog na govor mrnje ili neprimjeren jezik u
medijima i na javnoj sceni. Postavlja se jo jedno sasvim utemeljeno pitanje ovim povodom.
ta se u sutini eli postii stalnim potcrtavanjem negativnosti kod onih sa druge strane? Da li je to
moda pokuaj uspostavljanja liberalne demokracije u kojoj ima prostora za sve ili boljeviko
suavanje u kojem opstaju samo isti, koji isto misle, govore, isto vole i ne vole? I kako se onda
konano pozivati na neto to ne postoji kao praksa branei na osnovi toga slobodu govora bez
ogranienja?
"Rijei su najvei kriterij istine onih koji se obraaju javnosti." (Hana Arent) Ukoliko ovaj kriterij
ne zadovoljava minimalne uvjete uljudnosti, na sceni je vrlo brzo, gotovo neprimijeeno, govor
mrnje, jezik ulice, neprimjeren jezik. Ukoliko ova vrsta obraanja postane mjera komuniciranja u
BiH, naalost meunacionalna netrpeljivost e biti sve izraenija i to zahvaljujui neogranienoj
slobodi izraavanja onih ija se graanska orijentacija mjeri prema koliini pronaenih loih
aspekata ivota i djelovanja javnih linosti, posebno u drugom entitetu. Moglo bi se na ovom mjestu
prigovoriti da nije tano da nema u "graanskim" medijima prostora za druge i drugaije. Ima
prostora. U novinama piu i Srbi i Hrvati i Bonjaci. Ali, kako objasniti da ne uspijevaju nikako
nai primjere pozitivne prakse u svome narodu i o njima pisati, ve samo negativne i geografski
opravdane primjere. Izgleda da nema potrebe biti otvoreni nacionalista, dovoljno je promovirati
graanstvo birajui sugovornike koji e na najbolji nain predstaviti sve negativnosti svoga naroda i
na taj nain legitimirati vau "graansku" ideologiju. A vi ete onda spokojno moi sasvim
antinacionalistiki kritizirati sve i svakoga pozivajui se jo pritom na slobodu politike debate, a
svaki prigovor na va nain kritiziranja ete okarakterizirati kao atak na slobodu medija i
novinarstva posebno.
Politika debata, nedvosmisleno podrava zatitu dostojanstva sugovornika. No da li uope
moemo govoriti o njoj u BH. medijskom i javnom prostoru? Veoma jednostavno je provjeriti
utemeljenost ove dileme. Da li u recimo novinskim tekstovima moemo prepoznati osobno
miljenje o temi, pristranost, unaprijed zamiljene i date predodbe koje nee biti problematizirane,
osobno preferiranje izvjesne osobe ili skupine, da li tekst ili govor sadri najmanje dva pojma:
objekt koji je podloan vrednovanju i pojam kojim se vrednovanje obavlja, da li su odabrane
vrijednosti dovedene u meusobni odnos, da li su injenice preuzete iskljuivo jednog izvora.
Ukoliko su odgovori na sva ili veinu postavljenih pitanja pozitivni, onda zasigurno nije rije o
politikoj debati, jer upravo preko utvrivanja odgovora na navedena pitanja definira se pojam
politike debate.
Nema te plemenite ideje iza koje moe stajati oduzimanje prava na reagiranje, nepotivanje osobe o
kojoj se govori. Ovdje takoer moe biti mjesta prigovoru. ta sve moe biti plemenita ideja i
argumenti koji stoje iza nje? Da li rei osim to ne valja vlast da ne valjaju niti graani dokazujui
to osobnim uvjerenjima? Da li tako to ete kao argument ponuditi mnijenje i emocije? Da li tako
to ete sve koji ne misle kao vi prokazivati kao nekompetentne i kvazistrunjake?
Sada se otvara jo jedno pitanje. Da li su strunjaci za politiku filozofiju, deliberativnu
demokraciju, politiku debatu, graansku demokraciju, argumentaciju svi oni koji potpisuju
novinske uratke? Da li istovremeno moete biti strunjak za politiku, psihoanalizu, sport i
knjievnost? Teko zamisliti, ali moglo bi se rei da se posebno u graanskim medijima nalazi
koncentracija strunjaka koji prepoznaju istovremeno sve zamislive devijacije u drutvu. A ukoliko

odluite prigovoriti i to principijelno o argumentacijskim i retorikim nedostacima, vae

dostojanstvo e biti na drakonski nain ugroeno. Od slobode politike debate i debate openito
ostat e samo jedna, svake kritike vrijedna komponenta. Ostat e uvrede. Od toliko vrsta argumenta
jedini koji zauzima stabilno mjesto jeste definitivno ad hominem, jer mnogo je lake rei da je
netko bandit, nego istraivati i potkrepljivati. Od toliko moguih sugovornika za debatu ostaje niti
jedan ili samo podobni, kako bi uvrstio vau tobonju argumentaciju.
I konano od neovisnosti i graanske otvorenosti medija i javnog prostora ostat e umjesto
nepolitizirane sfere informiranja i komuniciranja, sasvim politizirana sfera koja ima jau politiku,
pa i destabilizacijsku narav nego direktno politiko djelovanje. "Politika funkcija pripovjedaa
jeste da nas naui da prihvatimo stvari onakve kakve jesu. A izvan ovog prihvaanja, koje se
takoer moe nazvati istinoljubljem, raa se sposobnost rasuivanja. Nema sumnje da se sve ove
relevantne funkcije vre izvan politike sfere. One zahtijevaju neopredijeljenost i nepristranost,
slobodu od koristoljublja u miljenju i rasuivanju." (Hana Arent)