Fjodor Mihajlovi Dostojevski (rus.

, Moskva,
11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9. veljae 1881.), ruski knjievnik
ukrajinskog porijekla,[1][2] romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznaajnijih
knjievnika u povijesti.Jedan od prvih poznatih predaka Fjodora Dostojevskog s
oeve strane jeste Danilo Rtii iji pisani trag je zabiljeen 1506. u ukrajinskom
polikom selu Dostojiv (danas Bjelorusija) po kojem je Dostojevski dobio prezime.
Tek se pretpostavlja da je ruski pisac s jedne strane imao tatarske korijene preko
pisca Aslana Murze koji je na istonoslavenske prostore pristigao u sklopu Zlatne
Horde.Jedna obiteljska strana Dostojevskih potom je preselila u ukrajinsku regiju
Volinj gdje se po prvi puta 1570.-tih biljei ime Fedir Dostojevski koji je radio u
predstavnikoj slubi prebjeglog moskovskog kneza Andreja Kurbskog.[3] Prezime
iz obitelji Dostojevskih zatim se ponovno susree 1664. u manjem ukrajinskom
mjestu Serkunj, u Volinjskoj oblasti. Takoer u susjednom mjestu Klikovci gdje su
jedno vrijeme obnaali dunosti lokalnih predstavnika i zatim postali
veleposjednici istog mjesta. U istom razdoblju zabiljeena su imena Karla
Dostojevskog i njegova sina Homera.Godine 1775. Dostojevski su prodali posjede
u Klikovcima, a njihov potomak Grigorij Homerovi Dostojevski preselio se u
mjesto Janupolje pokraj grada itomira gdje je postao sveenik. Njegovi sin i
unuci takoer su postali sveenici: sin Jan sluio je u ukrajinskoj regiji Podilji, a
njegovi sinovi Andrij i Mihajlo sluili su u selima Skala i Vijtivci (Vinika
oblast).Djed ruskog pisca Andrij Dostojevski takoer je bio sveenik u razdoblju
od 1782. do 1820. godine. Njegova ljubav prema Ukrajini isticala se prije svega u
njegovom ukrajinskom rukopisu. Nakon njega Vijtivcima je upravljao njegov sin
Lev (1820.-1829.), a drugi sin Mihajlo (inae otac ruskog pisca) pohaao je kolu
u argorodskom sjemenitu[4] (Vinika oblast) gdje je kao jedan od najboljih
studenata poslan na Medicinsku akademiju u Moskvu. Mihajlo Dostojevski nakon
zavrenog studija postao je jedan od najboljih lijenika u moskovskoj Marijinskoj
bolnici za siromane.Danas se u ukrajinskom mjestu Kaljnik mogu nai grobovi iz
obitelji ruskog pisca Fjodora Dostojevskog. Takoer je poznato da u gradovima
Kijevu, Odesi, Makijvci i Vinnicji ive roaci Fjodora Dostojevskog, a neki od njih
ne nose njegovo prezime. U mjestu Vijtivci otvoren je muzej Fjodora Dostojevskog
u kojem je predstavljena njegova povezanost sa ukrajinskom kulturom,
ukrajinskim drutvenim razmiljanjima i samom Ukrajinom.[5]Fjodor Dostojevski je
sin kolovanog lijenika Mihaila roenog u Ukrajini, inae pripadnika niega
plemstva, za kojeg se prema nekim istraivanjima tek pretpostavlja da su ga ubili
vlastiti kmetovi zbog okrutnoga postupanja i poniavanja. Druga istraivanja
upuuju da je Mihajlo ubijen zbog financijskih interesa drugih susjednih monika
koje je poznavao. Isti monici navodno su iskoristili njegovu slabost prema
alkoholu i openito depresivnom raspoloenju te su eljeli inscenirati njegovo
samoubojstvo. U svakom sluaju Fjodor je bio vrlo blizak svome ocu to se
posebno iitava u njihovim pismima, a nakon njegove smrti snano se uzrujao i
doivio po prvi puta napadaj epilepsije. Fjodorova majka ruskinja Marija
Fedorovna bila je temperamentna ena veselog karaktera, voljela je poeziju, ali je
naalost preminula od suice 1837. godine.Dostojevski pohaa i zavrava vojnoinenjerski studij u Sankt Peterburgu, no rano odluuje da e se posvetiti
spisateljskomu pozivu. Prevodi Balzacovu Eugeniju Grandet i pod utjecajem
Gogolja pie svoje prvo djelo, dulju pripovijest Bijedni ljudi (1846.),
epistolarnoga oblika, koja je oduevila najznaajnijega ruskoga kritika Visariona
Bjelinskog i lansirala Dostojevskoga u sferu ruskih knjievnih krugova. U to se
doba Dostojevski pribliava i ulazi u kruok utopijskih socijalista koje je predvodio
Butaevi-Petraevski, ija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglavnom od
privatnih rasprava o budunosti Rusije, reformi drutvenoga sustava,
demokratizaciji i osloboenju od kmetstva. Na knjievnom planu, slijedilo je prvo
doista snano, dostojevskijansko ostvarenje, kratki roman Dvojnik (1846.) u

kojem je prikazan rasap linosti inovnika Goljatkina koji tone u shizofreniju u nizu
halucinacija u kojima se mijeaju zbilja i mentalne projekcije. To izvorno djelo nije
nailo na zadovoljavajuu recepciju, poglavito zbog psiholokoga poniranja i
radikalnoga rastakanja stvarnosti u svijesti protagonista, to je nadilazilo kanone
onodobne estetike temeljene ponajvie na drut
venoj kritici.
Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptinim
napadajem. ivot mu je u posljednjim godinama bio sreen, i moe se rei da se
oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile vei dio ivota. Kanio je
napisati ostatak Brae Karamazova (koji su zamiljeni kao dio trilogije ili ak
tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Prireen mu je velianstveni
pogreb u kojem je, po procjenama policije, sudjelovalo i 100.000 ljudi, mahom
studentske omladine, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma unato pievu dvosmislenom stavu prema cijelom pitanju, kao i poluslubene
"kanonizacije" Dostojevskoga od strane caristikoga reima.
Fjodor Dostojevski pripada najuem krugu svjetskih vrhunskih pisaca, poput
Dantea, Shakespearea, Tolstoja, Cervantesa, Prousta i jo nekolicine autora.
Njegov je utjecaj na svjetsku knjievnost neizmjeran - od Leonida Andrejeva do
Hermanna Hessea, od Williama Faulknera do Franza Kafke, od Marcela Prousta do
Gabriela Garcie Marqueza. Rijetko je koji moderni pisac izbjegao njegovoj sjeni
(pa i oni koji su se bunili protiv Dostojevskog, kao Miroslav Krlea i Joseph
Conrad), a posebno mu duguju pokreti ekpresionizma i egzistencijalizma.
Sva su narativna djela Dostojevskoga prevedena na hrvatski u vie navrata, te je
izalo nekoliko izdanja njegovih izabranih djela. Od publicistikih radova, koji ine
manje vrijedan dio njegova opusa, preveden je samo dio.