Osnove kondicijskog treninga

Kondicijski trening, volumen 9, broj 2, stranica 6-10

ANALIZA PUBLIKE – RAZUMIJEVANJE

SUPARNIKA/SUGOVORNIKA
Diana Tomić1, prof., Sunčica Bartoluci2, prof.
1
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
2
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Abstract
Analysis of the audience – Understanding rivals/receivers
Communication, similarly to sports, requires un-
derstanding of rivals, i.e. receivers. Accompanied with
content preparation, this understanding will determine
the outcome of communication. There are three layers
of audience analysis: demographic, psychological and
situational analysis. Demographics are the basis for un-
derstanding the audience. Psychological features addi-
tionally influence the content of a message; attitudes, be-
liefs, values, interest and knowledge are additional filter
at the receiver’s end of communication process. Finally,
situational analysis completely minimizes communica-
tion fear because it familiarizes the communicator with
all aspects of the process – time, space or venue and
occasion. The communication without audience analysis
is incomplete and one-sided with insecure outcome.

1. Uvod radi o interpersonalnoj komunikaci- motivirati sportaše s kojima rade,

Komunikacija je po svojoj de-
finiciji proces koji uključuje govor-
nika (izvor, pošiljatelja) i slušatelja
(odredište, primatelja poruke). To je
proces uspješne razmjene smisle-
nih informacija u kojoj ravnopravno
sudjeluju, a često i izmjenjuju uloge
govornik i slušatelj. O procesu slu-
šanja i ulozi slušatelja u procesu
komunikacijskog treninga bilo je ri-
ječi ranije (Bartoluci i Tomić, 2010),
dok ovaj tekst pokušava sagledati
slušatelje tj. publiku iz perspektive
trenera-komunikatora.
Komunikacijski strah često je
samo strah od nepoznatog. On se
lako prevladava u praksi kada se
ji i komunikaciji u malim grupama,
međutim javna i masovna komu-
nikacija većini profesionalaca, pa
tako i trenerima ostaju „sklizak“
teren. Već smo spominjali važnost
uloge trenera u širem društvenom
kontekstu, a važnost komunikacij-
skih vještina u trenerskom poslu
svakako bismo dodatno naglasili ri-
ječima poznatog britanskog trenera
Geoffreyja Dysona koji kaže da mu-
dar trener ne razvija kod sportaša
samo fizički potencijal do maksimu-
ma već djeluje na one sposobnosti
i navike uma i tijela koji će sportaša
obogatiti kasnije u životu (prema
MacKenzie, 1997). Treneri nastoje
pružiti im znanstvene informacije
na temelju kojih će učinkovitije tre-
nirati i poboljšati sportske rezultate,
ali ih istovremeno i odgajaju.
Treneri sudjeluju i u ostalim
oblicima komunikacije – javno go-
vore na predavanjima i skupovima,
poslovnim sastancima s upravom ili
sponzorima, a zbog prirode posla
često komuniciraju i putem medija.
Kako bi ostvarili navedene zadaće,
treneri moraju uspješno komunici-
rati. Uspješna komunikacija uklju-
čuje odgovore na sljedeća pitanja:
• ZAŠTO komunicirati? (Koji je
cilj komunikacije – npr. motivi-
rati, informirati, uvjeriti, zabaviti)

6 Kondicijski trening, 9(2) 2011.

• S KIM komunicirati? (Tko je pri-
matelj odnosno publika?)
• GDJE i KAD komunicirati?
(Koje okolnosti su najbolje za
prenošenje poruke?)
• ŠTO je sadržaj poruke?
• KAKO oblikovati poruku?
Ova nam pitanja pokazuju da
se u procesu komunikacije poruka
ne prima tek tako i samo zato što
komunikator to želi. Publika nije
samo prazna „kanta“ u koju govor-
nik ubacuje željeni sadržaj. Uspješ-
nost primanja sadržaja uvelike ovisi
o brojnim dimenzijama publike ili,
slikovito, o veličini, obliku, materi-
jalu, boji i položaju kante. Ako zna-
mo s kim komuniciramo, možemo
lako procijeniti situaciju u kojoj je
komunikacija prikladna te u skladu
s tim odrediti sadržaj i oblikovati
poruku. Stoga bismo mogli reći da
se kod govornika potreba za ana-
lizom publike treba javiti istodobno
sa željom za komunikacijom.
Prvi se put koncept publike
javlja u antici, kad su javni nastupi,
između ostalog i sportski događa-
ji i spektakli, bili popraćeni jasno
oblikovanim reakcijama publike. Na
temelju tih reakcija već se tad za-
ključuje da publika ima svoje osobi-
ne, stavove i emocije. U početku je
komunikologija zanemarila važnost
i slojevitost publike reduciravši je na
pojam primatelja, što bi odgovaralo
ranije spomenutoj „kanti“, no danas
svjedočimo promjeni takvog stava
(McQuail, 1997). Poznavanje ono-
ga kome se govori sastavni je dio
poslovnog, kulturnog, znanstvenog
i javnog komunikacijskog okvira. O
tome svjedoče brojna istraživanja
javnog mnijenja, usmjeravanje
promidžbe na ciljne skupine kao i
znanstveni tekstovi koji problemati-
ziraju pitanje publike kao nezamje-
njivog dijela komunikacijskog pro-
cesa. Dakle, moramo znati kome
govorimo da bismo odlučili kako
govoriti.
2. Analiza publike
Analiza publike uključuje razu-
mijevanje stalnih obilježja skupine
ljudi u komunikacijskom procesu
kao što su primjerice dob, spol,
obrazovanje, jezik, znanje itd. Važ-
no je napomenuti da ne postoji ko-
načan popis kategorija za analizu,
već se popis oblikuje u skladu s ci-
ljem, sadržajem poruke i situacijom
u kojoj se komunikacija odvija. Ve-
ćina se autora (Lucas, 2001.; Sell-
now, 2004.) danas slaže da postoje
tri razine analize publike i razlikuju
demografska, psihološka i situ-
acijska obilježja.
Demografska analiza uklju-
čuje dob, spol, stupanj obrazova-
nja, bračno stanje, rasnu, vjersku
ili stranačku pripadnost, socijalni
status, zanimanje, grupnu pripad-
nost itd. Iako nam se demografski
podaci mogu činiti prilično očitim,
oni su temelj uspješne komunika-
cije. Primjerice, prirodno je da će
trener predškolske skupine na ljet-
nom kampu objasniti svojoj „publici“
pravila određenog sporta, dok će
njegov kolega koji radi sa starijim
uzrastom u sadržaj svoje poruke
već unijeti elemente taktike. Izlaga-
nje o rizicima od sportskih ozljeda
oblikovat će se na jedan način za
skup trenera koji su višeg stupnja
obrazovanja, a drugačije za tribi-
nu o rekreativnom sportu otvorenu
za javnost. Predavanje o važnosti
tjelesne aktivnosti i uravnotežene
prehrane drugačije će razumjeti
pojedinci s višim primanjima koji te
savjete mogu lakše primijeniti od
onih nižeg socioekonomskog statu-
Kondicijski trening, 9(2) 2011.
sa kojima okolnosti to ne dopuštaju.
Do demografskih podataka do-
lazi se na jednostavan način: na
temelju vlastitog opažanja ili komu-
nikacijskog iskustva, primjerice u
praksi u radu sa sportašima razli-
čite dobi ili spola, zatim na temelju
odgovora onih koji publiku poznaju,
npr. odgovori organizatora skupa ili
tribine koji zna koga očekuje u pu-
blici, te konačno na temelju poda-
taka prikupljenih različitim vrstama
ankete.
Interpretacija demografskih
podataka još je jedan važan korak
na ovoj razini analize. U komuni-
kaciji često nesvjesno posežemo
za stereotipima koji se mogu po-
kazati netočnim. Tako nije dobro
na temelju demografskih osobina
pretpostaviti da publika u kojoj pre-
vladavaju žene srednje dobi neće
previše znati o nogometu. Možda i
neće, ali to treba provjeriti.
Psihološka analiza publike
uključuje stavove, uvjerenja i vri-
jednosti, interes publike za temu te
prethodno znanje.
Osim ako predmet komunika-
cije nije nešto potpuno nepoznato,
očekivano je da publika o toj temi
ima donekle oblikovan stav odno-
sno naučenu, dosljednu, pozitivnu
ili negativnu reakciju. Stavovi su
za razliku od uvjerenja i vrijednosti
promjenjivi. Na stavove se u pro-
cesu komunikacije može aktivno
djelovati. Naprimjer, ako momčad
ima negativan stav o ishodu uta-
kmice, motivacijski govor trenera
prije utakmice mora započeti s ra-
zumijevanjem razloga koji su doveli
do oblikovanja takvog stava. Točka
slaganja, odnosno razumijevanja
stavova čini polazište za uspješnu
komunikaciju koja može rezultirati
i promjenom samog stava.
7
 Uvjerenja su principi povezani
s idealima, a ne s određenim tema-
ma. Oni oblikuju način na koji raz-
mišljamo. Ako vjerujemo da samo
predan rad daje rezultate, teško da
ćemo imati problema s motivaci-
jom, a prema porukama koje sadr-
žavaju nove radne zadatke nećemo
zauzeti negativan stav.
Vrijednosti povezuju uvjerenja
i stavove. To su temeljni principi od-
nosno glavna uvjerenja koja obliku-
ju naše stavove. Vrijednosti (npr.
timski rad, prijateljstvo, poštenje)
raspoređuju se unutar sustava ka-
rakterističnog za svakog pojedinca i
djeluju na donošenje svakodnevnih
odluka. Pojedinac postaje svjestan
svog sustava vrijednosti tek kad se
neke od njih međusobno sukobe.
Stoga često nailazimo na primje-
re u kojima prijateljstva stradavaju
zbog dobrobiti tima, a da su te di-
leme izrazito jake svjedoči mjesto
koje zauzimaju i u filmskoj industriji.
Interes publike dimenzija je
psihološke analize koja se smatra
posebno značajnom u javnoj ko-
munikaciji. Na ostalim razinama
komunikacije interes je sadržan u
drugim dimenzijama publike. Tako
u interpersonalnoj komunikaciji,
dakle u odnosu „jedan na jedan“,
sudionici komunikacijskog čina su-
djeluju u procesu iz brojnih interesa
koji su određeni društvenim odno-
sima i ulogama – prijateljstvom,
suradnjom, odnosom nadređeni
i podređeni itd. Slično vrijedi i za
komunikaciju unutar male grupe,
no u javnoj komunikaciji interes
publike za sadržaj poruke postaje
presudan element uspjeha komu-
nikacijskog procesa. Teško je odr-
žati predavanje ako publika češće
pogledava u sat nego u govornika.
Strah od odbijanja publike uobiča-
jen je razlog odustajanja od javne
8 Kondicijski trening, 9(2) 2011.
komunikacije. Međutim, ako se pri-
sjetimo društvene uloge trenera,
onda moramo osvijestiti da je javni
nastup sastavni dio tog posla. Zato
odustajanje nije rješenje.
Interes publike, odnosno stu-
panj spremnosti za komunikaciju
(Škarić, 2004.) sastoji se od triju
elemenata: konteksta, bitnosti i
memorije. Kontekst označava ko-
liko je publika upoznata s temom
u širem smislu, dakle, na tribini o
važnosti rekreativnog sporta za
prevenciju zdravstvenih tegoba
moramo se zapitati je li publika
upoznata s važnošću rekreativnog
sporta, zna li koliko ima oboljelih
od kroničnih bolesti uzrokovanih
nedostatkom tjelesne aktivnosti i
sl. U slučaju da je upoznata, a to
saznajemo tijekom priprema na isti
način kao što je ranije opisano kod
demografskih osobina, ne trebamo
trošiti vrijeme izlaganja na uvođe-
nje publike u temu. Ako publika ne
zna ništa o temi, očekuje se od go-
vornika da je uvede u širi kontekst.
Bez konteksta nema ostvarenja
cilja komunikacije jer, jednostavno
rečeno, tema neće nikog zanimati.
Bitnost označava stupanj osob-
nog angažmana oko neke teme.
Ako u publici ima pojedinaca koji u
obitelji imaju oboljele od osteopo-
roze ili bolesti krvožilnog sustava
uzrokovanih nedostatkom kretanja,
sigurno će to predavanje pratiti s
pozornošću. Na pamćenje utječu
brojni čimbenici i zapravo je usko
vezano uz bitnost, ali predstavlja
objektivnu mjeru za procjenu inte-
resa za temu. Što se zapamćivanja
tiče, neupitno je da govornik može
publici olakšati taj proces načinom
oblikovanja poruke – sadržajno po-
moću figura, upečatljivih primjera ili
ilustracija, a izvedbeno prikladnim
naglašavanjem važnih informaci-
ja, promjenama ritma, glasnoće ili
tona. Međutim, ni idealno oblikovan
sadržaj, odnosno savršena govor-
na izvedba ne može prisiliti publiku
da pamti.
Svatko tko je ikad održao izla-
ganje ili predavanje sigurno se za-
pitao hoće li netko u publici znati o
temi više od njega samoga. Razina
znanja dimenzija je analize publike
posebno važna za sve oblike podu-
ke. Zamislite obrnutu situaciju - ko-
liko ste puta sjedili u publici i slušali
opće poznate stvari, a govornik je
nastupao kao da govori o revolucio-
narnim otkrićima. Naprimjer, često
se govori o važnosti uravnotežene
prehrane i sva se predavanja svode
na piramidu u kojoj je prikazana za-
stupljenost pojedine vrste namirni-
ca. Slika piramide može biti druga-
čija od predavanja do predavanja,
ali sadržaj poruke je uvijek isti. Što
učiniti kad vas pozovu da održite
predavanje na tu ili sličnu (opće-
poznatu) temu? Odbiti? Naravno.
No postoje i druge mogućnosti. Ti-
jekom pripreme predavanja možete
prikupiti dnevne jelovnike prijatelja
i poznanika. Na predavanju ih mo-
žete komentirati, predložiti izmjene,
zamoliti publiku da dâ prijedlog što
bi se moglo promijeniti i sl. Zbog
procesa identifikacije (publika će
predloške uspoređivati s vlastitim
prehrambenim navikama) iskori-
stit ćete prethodno znanje da biste
pobudili interes publike pa možete
očekivati brojna pitanja i raspravu,
što je potvrda uspješnog predava-
nja. Dakle, iako govorite o neče-
mu što je prilično poznato, svijest
o tome da publika ima prethodno
znanje o temi može vas usmjeriti
tako da tijekom svog izlaganja po-
znatoj temi date osobni pečat.
Kod razine znanja razlikujemo
razinu objektivnog i subjektiv-
nog znanja. Ta je mjera vezana
uz samopouzdanje. Subjektivno
znanje je vlastita percepcija zna-
nja, naprimjer odgovor na pitanje
Znate li tko je osvojio Wimbledon
2007.? Mogući odgovori su da ili ne.
Objektivno znanje se vidi u odgovo-
ru na pitanje Tko je osvojio Wimble-
don 2007.? Točan odgovor je Roger
Federer. Ovisno o demografskim i
situacijskim obilježjima publike ra-
zina objektivnog znanja nam može
biti više ili manje važna, međutim
odnos tih dviju varijabli ozbiljno
utječe na komunikacijski proces.
Primjerice, puno je teže podučiti,
informirati, ali i motivirati pojedin-
ca kojem je velika razlika između
subjektivnog i objektivnog znanja
- misli da zna puno (subjektivno) što
(objektivno) nije točno. Što je razli-
ka između tih dviju varijabli veća,
komunikacijski proces je ugrože-
niji, te se priličan dio komunikacije
mora posvetiti baš prevladavanju
navedene razlike.
Situacijska analiza obuhvaća
okolnosti u kojima se odvija komu-
nikacijski proces. To je „najmlađa“
razina analize publike. Naime, u
proučavanju ljudske komunikacije
analiza situacije često se zane-
maruje jer je razumljiva i svima
poznata. Različite situacije neće
značajno utjecati na interpersonal-
nu komunikaciju koja je određena
drugačijim odnosima, ali utjecaj
situacije već osjećamo u komuni-
kaciji u malim grupama. Primjer
opet možemo pronaći u trenerskoj
praksi – na jedan način se oblikuje
poruka trenera momčadi tijekom
redovnog treninga, a na drugi prije
važnog natjecanja. Tu situacija po-
stavlja svoje zahtjeve. Situacijska je
analiza posebno važna za javnu i
masovnu komunikaciju. Ona uklju-
čuje analizu vremenskih znakova,
okruženja i prigode. Za masovnu
komunikaciju važno je i poznavanje
medija kojim se komunicira.
Vrijeme utječe na komunikaciju
na nekoliko razina. Nije svejedno
hoće li se komunikacija odviti rano
ujutro ili poslije ručka, početkom ili
krajem tjedna, prije godišnjih od-
mora i blagdana ili tijekom godine
dok je posao u zamahu. Vremen-
ska dimenzija odražava se na svim
razinama komunikacije pa je dobro
poznato da se važni poslovni sa-
stanci održavaju početkom tjedna,
ranije ujutro iako ne prerano. Ri-
jetko čujemo da se tiskovna konfe-
rencija održala navečer, osim ako
se ne radi o posebnim okolnosti-
ma; mlađoj djeci se školske i izva-
nnastavne obveze planiraju ranije
nego starijoj itd. Trener-komunika-
tor mora znati primjerice koliko ima
vremena za pojedinačni razgovor
s igračem prije nego li se posveti
ostalim obvezama jer će i to utje-
cati na sadržaj poruke. Potpuno je
neučinkovito otvarati brojne teme u
kratkom vremenu. Takav razgovor
teško može ostvariti svoj cilj. Nada-
lje, praktično je, a i profesionalno
znati koliko će trajati sastanak. U
skladu s tim oblikovat će se dnevni
red, sudionici će planirati svoje dalj-
nje obveze, a ujedno se i izbjegava
pretvaranje sastanka u beskorisno
okupljanje čemu često svjedočimo
u poslovnoj komunikaciji. Trajanje je
posebno važno za javnu i masovnu
komunikaciju. Govornik mora znati
koliko ima vremena za predavanje,
koliko je planirano za raspravu na
skupu, koliko traje intervju, treba
li izjava ili komentar za medije biti
od tri rečenice ili tri minute. Još je
Winston Churchill rekao: „Za tri
minute govora treba mi pet dana
pripreme, a za pet dana govora
trebaju mi tri minute.“
Kondicijski trening, 9(2) 2011.
Okruženje uključuje osvješta-
vanje fizičkih uvjeta u kojima se
odvija komunikacija. Neki autori
(Škarić, 2004.) ovo nazivaju općim
uvjetima govora, dok ga drugi (Se-
llnov, 2004.; McQuaid, 1997.) sma-
traju dijelom analize publike. Budu-
ći da publika i prostor čine cjelinu,
vjerujemo da situacijska analiza i
svi njezini dijelovi čine dio analize
publike.
Neupitno je da se ugodnije
osjećamo radeći bilo kakav posao
u svijetloj, prozračnoj prostoriji s
radnom temperaturom. Nažalost,
ni u poslu ni u komunikaciji nije
uvijek tako. Iako se ponekad ništa
ne može promijeniti, moramo biti
svjesni da i to utječe na komunika-
ciju. Pretopla, zagušljiva prostorija
samo će povećati napetost tijekom
teškog poslovnog sastanka; vlažna
i neprikladna svlačionica u gosti-
ma neće neprimjetno proći među
igračima; mračna dvorana za pre-
davanje teško će spriječiti i najza-
interesiraniju publiku da odluta ili
zadrijema.
Od fizičkih uvjeta vezanih uz
javnu komunikaciju treba još spo-
menuti veličinu publike. Nije isto
govorite li skupini od pet, pedeset
ili petsto ljudi. Pravilo je sljedeće
– što je veći broj slušača, to izla-
ganje treba biti formalnije. Također,
korisno je prije javnog nastupa pro-
vjeriti dvoranu – ima li govornicu,
razglas, tehnička pomagala i sl.
Radio i televizija imaju svoja
pravila, što prelazi okvire ovog tek-
sta, ali važno je osvijestiti da prije
medijskog nastupa treba osobi koja
vas je pozvala ili koja je zadužena
za organizaciju postaviti sva pitanja
kojih se možete sjetiti: o sadržaju
i trajanju poruke – trebate li nešto
posebno pripremiti, donijeti materi-
jale ili dokumente, o autorizaciji, o
9
neverbalnim znakovima posebno
odjeći i frizuri, te lokaciji – studio ili
na otvorenom, itd. Zbog suparnič-
kog, a ne suradničkog odnosa po-
jedinca i medija često se primjenju-
je silenzio stampa kao jedini izlaz iz
medijskog sukoba, međutim strah
od nepoznatog i neetičnog dovodi
do neispunjavanja šire društvene
uloge sportaša. Put ka rješavanju
navedenih problema je komunika-
cijski trening.
Razumijevanje prigode odredit
će vašu komunikaciju na svim ra-
zinama. Već je spomenut primjer
razgovora s igračima tijekom re-
dovnog treninga ili tijekom utakmi-
ce kad su oni uzbuđeniji, na jedan
način se priprema za uobičajeni
poslovni sastanak a drugačije za
svečano potpisivanje sponzorskih
ugovora koje će popratiti i mediji.
U javnoj komunikaciji važno je po-
znavati protokol, hoće li nas, tko i
kako najaviti. Dakle, opće je pravilo
da razlikujemo radne od svečanih
prigoda te da svečane zahtijevaju
dodatne pripreme. Ne čak toliko
na neverbalnoj razini koja je u da-
našnje vrijeme prenaglašena, već
sadržajno. Ono što se izgovori u
svečanom trenutku na neki način
ispisuje povijest pa neka bude is-
pisana zlatnim slovima.
Pitanje koje se nameće jest do
koje se mjere treba prilagoditi pu-
10
blici tijekom komunikacije. Nema
opravdanja za to da govornik zbog
neznanja i nezainteresiranosti
na jednak način pristupa djeci i
odraslima, u medijima govori kao
s prijateljima na kavi ili laicima
drži predavanje kao specijalizira-
nim stručnjacima. Isto tako nema
opravdanja za to da pretjeranim pri-
lagođavanjem publici ugrozi sebe i
svoje etičke principe. U tom slučaju
bolje je niti ne govoriti. Kao što ne
trebamo oponašati stil uspješnih
komunikatora već razvijati svoj vla-
stiti, tako ne trebamo ni podilaziti
publici jer u komunikaciji dolazak
do cilja NE opravdava sredstva.
3. Zaključak
Sastavni dio planiranja sport-
ske taktike za meč ili utakmicu
proučavanje je protivnika i njegove
taktike. Slično vrijedi i u komuni-
kaciji. Uspješan komunikator svje-
stan je komunikacijskog procesa
u cjelini: sugovornika i njegovih
potreba, komunikacijskog kanala i
šuma koji on može prouzrokovati
te brojnih drugih okolnosti čije nam
poznavanje može olakšati ili otežati
komunikaciju. Tijekom priprema za
sastanak, motivacijski govor, javno
predavanje ili medijski intervju ko-
munikator osim pripreme sadržaja
treba misliti i na one kojima je taj
Kondicijski trening, 9(2) 2011.
sadržaj namijenjen. Oni će odrediti
rezultat komunikacijskog susreta.
Tri su razine analize publike
– demografska, psihološka i si-
tuacijska. Sve tri razine možemo
i trebamo primijeniti za sve vrste
komunikacije, iako ćemo veću po-
zornost dati primjerice psihološkoj i
situacijskoj razini u javnoj i masov-
noj komunikaciji. Američki komuni-
kacijski strateg Anthony Robbins je
rekao: „Da bismo učinkovito komu-
nicirali moramo shvatiti da svi do-
življavaju svijet na različite načine.
Ta nam spoznaja treba biti temeljni
vodič kroz komunikaciju.“
Literatura
1. Bartoluci, S. i Tomić, D. (2010). Ak-
tivno slušanje – osnova komunikac-
ijske pripreme sportaša. Kondicijski
trening. 8, (2010), 2; 6-11.
2. Lucas, S. E. (2001). The Art of Pub-
lic Speaking. Boston: McGraw Hill.
3. Mackenzie, B. (1997). Communica-
tion Skills dostupno na: http://www.
brianmac.co.uk/commun.htm (zad-
nji pristup: 9.12.2011)
4. McQuail, D. (1997). Audience anal-
ysis. Thousand Oaks, CA: Sage
Publications.
5. Sellnow, D. D. (2004). Confident
Public Speaking. Wadsworth: Cen-
gage Learning.
6. Škarić, I. (2004). Skripta za men-
tore. Radni materijali za mentore
Govorničke škole.