OBLICI I NAČINI KOMUNIKACIJE IZMEĐU UČENIKA I

NASTAVNIKA
FORMS AND MODES OF COMMUNICATION BETWEEN
STUDENTS AND TEACHERS

Hazim Selimović, Zehrina Selimović, Nermin Mulaosmanović

Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, BiH

APSTRAKT

Komunikacija između učenika i nastavnika predstavlja polaznu osnovu odgojno-obrazovnog rada.

Komunikacijske vještine su jako važne u međuljudskim odnosima, jer loša komunikacija često je uzrok
brojnim problemima i nesporazumima između nastavnika i učenika. da bi se ostvarila uspješna
komunikacija između učenika i nastavnika potrebno je međusobno razumijevanje. Upravo iz tog razloga
smo željeli provjeriti kako komuniciraju učenici i nastavnici.
Cilj našeg istraživanja je ispitati kvalalitet komunikacije između učenika i nastavnika. Istraživanje je
sprovedeno na uzorku od 112 učenika jedne srednje škole u Travniko i to 56 ispitanika je prvog i 56
učenika četvrtog razreda.
Da bi saznale, na kojem nivou je komunikacija između učenika i nastavnika u našem školstvu, provele
smo anketiranje namijenjeno učenicima.
Rezultati istraživanja su pokazali da postoji vrlo kvaliteta komunikacia između učenika i nastavnika
prema procjenama samih učenika. Nalazi istraživanja su pokazali da spol i razred koji učenici pohađaju
ne utiče bitnije na kvalitet same komunikacije, kao i da postoji povezanost između kvaliteta komunikacije
i školskog uspjeha učenika.
Dobiveni rezultati pružaju osnovu za dalje proučavanje ove problematike ali i za poboljšanje
komunikacije među faktorima nastavnog procesa.

Ključne riječi: komunikacije, učenici, nastavnici,

ABSTRACT

Communication between students and teachers is the starting point of educational work. Communication
skills are very important in interpersonal relationships, because poor communication is often the cause of
many problems and misunderstandings between teachers and students. To achieve successful
communication between students and teachers there is a need of mutual understanding.
For this reason, we wanted to observe a quality of communication between students and teachers. The
aim of our research is to examine the quality of communication between students and teachers. The
research was conducted on a sample of 112 students in a secondary school in Travnik, therefore 56
participants of the first and 56 students of the fourth grade.
To find out the level of communication between students and teachers in our school system, we have
conducted a survey.
The results showed that there is a very quality communication between students and teachers according to
assessment of the students. The findings showed that gender and class that students attend does not
impact significantly on the quality of the communication, as well as there is a correlation between
communication quality and student outcomes.
The results provide the basis for further study of this issue but also to improve communication among the
factors of the teaching process.

Keywords: communication, students, teachers

UVOD

Komunikacija u svom najopćijem značenju predstavlja razmjenu poruka između dvije ili više
osoba. U objašnjenju termina komnukikacija polazimo od etimološkog značenja riječi, koja je
latinskog porijekla- communicare a prevodi se izrazima- učiniti poznatim, općim, zajedničkim
ili podjeliti s drugim (Novosel, 1991; Sladović Fran, 2008), ali i priopćiti, biti u vezi, spajati. O
važnosti oblika i načina komunikacije između učenika i nastavnika nikada nije dovoljno
istraživati jer je komunikacija između učenika i nastavnika jedna od najvažnijih polaznih
osnova cijelog odgojno - obrazovnog procesa.
„Komunikacija je složen proces koji određuje međuzavisnost ponašanja učesnika u odgojno-
obrazovnom procesu, pa tako od ponašanja i komunikacione kompetentnosti nastavnika zavisi
ponašanje i komunikaciona kompetentnost učenika“ (Nikolić, 2004, str. 193). Dakle
komunikacija između učenika i nastavnika je međusobno uslovljena kompetentnošću svakoga
od njih i međusobno je povezana. Ponašanje nastavnika prema učeniku u velikoj mjeri je
zavisno od ponašanja učenika prema nastavniku. Zbog toga je za kvalitetnu komunikaciju bitno
međusobno razumijevanje i uvažavanje.
Komunikaciono kompetentniji nastavnici su uspješni u realizaciji svih segmenta nastavnog
procesa i to:
 „uspješnije oblikuju poruke o sadržajima nastavnog predmeta
 iskazane ideje su jasnije, primjerenije uzrastu učenika, relevantnije, jednostavnije,
sistematizovanije
 shvatanje poruka koje primaju od učenika je bliže stvarnom značenju koje iskazuju
učenici, vještiji su slušaoci, bolje parafraziraju iskaze učenika
 lakše uočavaju smetnje u komunikaciji i razvijaju strategiju i konkretna ponašanja
prevazilaženja smetnji“ (Bjekić, Zlatić, 2006, str. 473).
U tom procesu nastavnik ima veliku uloga koja se odnosi na to da on: planira razgovor, svjesno
vodi razgovor i u tom razgovoru vodi računa o odgojno - obrazovnim ciljevima i sadržajima
osigurava djelovanje razgovara, oblikuje poslanu poruku i provjerava pravilno prihvatanje
poruke (Brajša, 1994).
Često se u literaturi pominje i pojam pedagoška komunikacija, a prema shvatanju Suzića, pod
pojmom pedagoška komunikacija podrazumijeva se: „prenošenje saopštavanja, izlaganja,
primanja, jednom rječju, razmjena poruke kao i uspostavljanje odnosa, sporazumijevanja,
sredstava i način ophođenja među učesnicima u odgojno - obrazovnom procesu i procesu
učenja.“ (Suzić, 2005, str. 167). Zatim, još jedan od važnih pojmova za navedenu tematiku je i
komunikaciona kompetentnost koja je prema Wilkinson-u (2001) definisana kao sposobnost
primjene jezika i neverbalnog ponašanja kako bi se prenijelo značenje poruka i ostvarila
djelotvorna komunikacija u socijalnim odnosima. „Razvijanje komunikacionih kompetencija
nastavnika i učenika predstavlja veoma značajan odgojno - obrazovni cilj i složen pedagoško -
didaktički proces, neodvojiv od ukupnog odgojno-obrazovnog procesa“ (Jovanović, 2006, str.
62).
Poznato je da se komunicirati može raznim sredstvima od pisama, knjiga, slika, pa do
komunikacije putem medija. Za nas je bitna komunikacija koja se ostvarije u inerakciji s drugim
(interpersonalna) između dvije osobe ili u grupama. Kroz ovakav oblik komunikacije koji se
dešava u školi prenose se i lične kvalitete komunikatora, kao i njegove socijalne uloge i odnosi.
Kada se govori o komunikaciji prvenstveno se misli na verbalni i neverbalni aspekt. Verbalna
komunikacija uključuje „govor, razgovor, dogovor, a temelji se na dvjema vještinama- slušanje
i govorenje (Matijević, Bilić i Opić, 2016, str. 311). S obzirom na tematiku samog rada važno je
staviti akcenat na komunikacijske vještine u školi a koje obuhvataju „vještine slušanja i
promatanja drugih te razumijevanje njihovih poruka, vještine prenošenja vlastitih ideja i
osjećaja prema drugima kako bi ih oni mogli razumjeti na pravi, odnosno točan način“ (Žižak i
sar, 2012, str. 95).
Kako bi verbalna komunikacija bila kvalitetna potrebno je da učenici slušaju nastavnike ali i
obrnuto da nastavnici slušaju učenike.
Uspješnu verbalnu komunikaciju će ostvariti nastavnik koji:
 „poznaje sposobnosti i kognitivne karakteristike svojih učenika i u skladu s tim
prilagođava formulaciju nastavnih poruka

2
  je otklonio sve distraktore pažnje: fizičke (buka, prejaka svjetlost itd.), kognitivne
(poruke koje nisu povezane sa predmetom i sadržajem gradiva itd.), socijalne (pojedine
socijalne procese i aktivnosti u odjeljenju i sl.)
 jasno formuliše svoj iskaz, izbjegava tzv. „podrazumijevanja“ u svojim iskazima, a
posebno u zahtjevima koje postavlja učeniku
 pokušava da uskladi značenja koja on sam pripisuje pojmovima sa značenjima koja su
prihvatili učenici, tako što će povremeno provjeravati da li naučni pojmovi koji se u
nastavi usvajaju imaju podjednaka značenja za sve aktere
 prepoznaje svoju psihološku pozadinu u komunikaciji (predrasude, očekivanja strahove,
akutne i/ili relativne trajne emocije i sl.) kao i psihološku pozadinu u komunikaciju
svojih učenika
 izgrađuje strategije fokusiranog i usmjerenog izlaganja, poruka zasnovanu na dobrom
poznavanju i sadržaja, i načina izlaganja sadržaja, rukovodeći se zahtjevima
formulisanja razumljive poruke
 izgrađuje i čini stalno otvorenim sve komunikacione kanale sa i prema učenicima:
vertikalne, ali i horizontalne između učenika, ali i svih aktera u učionici. (Zlatić, Bjekić,
2004, str. 332) .
Kako navodi Brajša (1994) primjena aktivnog slušanja ima snagu unošenja pozitivnih promjena
u socio - emocionalnoj klimi u odjeljenju, unosi zadovoljstvo u interpersonalne odnose i mijenja
odgojno - obrazovni proces u cjelini.
Nesporazumi između učenika i nastavnika nastaju uglavnom zato što se drugi nije čuo i pažljivo
slušao pa postoji mogućnost da se njihovo mišljenje pogrešno shvati ili donese pogrešan
zaključak. Kako bi se to izbjeglo Žižak (20129) ističe da je nužno slušati i promatrati, što uz
pažljivo opažanje neverbalnih znakova olakšava ili čak omogućava razumjevanje poruke.
Slušanje međutim nadilazi samo ispravno primanje poslane poruke i razumijevanje sadržaja,
ono ima važan na izgradnju međuljudskih odnosa.
Neverbalana komunikacija je „sve što se događa u ljudskoj komunikaciji mimo izgovorenih ili
napisanih riječi“ (Knapp i Hall, 2010, str. 30). U nastavi je neverbalna komunikacija dosta
zastupljenaoz kroz razne gestove koji prate verbalno izlaganje, kroz pogled, izgled očiju i razni
drugi pokreti tijela.
Kako bi komunikacija bila uspješnapotrebno je aktivno slušanje i jasna usklađenost verbalnih i
neverbalnih poruka koje u konačnici pridonose boljem razumijevanju među ljudima uopće pa
tako i između nastavnika i učenika. Međutim, činjenica je da u školskoj praksi često dolazi do
nesporazuma u odnosima između aktera nastavnog procesa koji često dovode do sukoba ako se
ne riješe na konstruktivan način. Prema Brajši (1994) pretpostavke uspješnog rješavanja sukoba
u školi su: aktivno slušanje, poštovanje tuđih potreba, upotreba ja-poruka, jasna i usklađena
komunikacija te spremnost za dogovor i moguća nova rješenja problema. Kada je riječ o
sukobima u školskoj praksi nastavnici ih najčešće rješavaju na način da imamo pobjednika i
poraženog i one ne donose dobre rezultate. Kako bi to prevazišli nastavnik treba težiti takvom
rješenju u kome nema ni gubitnika ni dobitnika. Našim istraživanjem smo upravo provjeravali
kako učenici komuniciraju sa svojim nastavnikom i koliko su zastupljeni nekih od oblika i
načina te komunikacije.
Cilj istraživanja je da kroz stavove učenika srednje škole provjerimo kvalitet komunikacije
između učenika i nastavnika odnosno o njihovim oblicima i načinima komunikacije.
Naša hipoteza se odnosi na postojanje pretpostavke o kvalitetnom interpersonalnom odnosa u
nastavi po mišljenju učenika, te da razred i spol bitno ne utiču na mišljenja učenika o kvalitetu
interpersonalnih odnosa u nastavi, dok uspjeh učenika ima značajan uticaj.

METODA RADA

Postupci

3
Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom od 9 ajtema o oblicima i načinima komunikacije
između učenika i nastavnika. Anketni listići koji su pripremljeni za navedene potrebe su
podijeljeni učenicima srednje škole u Travniku nakon konsultacije sa menadžmentom škole koji
je odobrio provođenje istraživanja u učionicama za vrijeme sata odjeljenske zajednice u trajanju
od 15 minuta. Nakon kratkih uputa učenicima, svakog od odjeljenja ispitanici su trebali, pored
izjašnjavanja o razredu koji pohađaju, spolu i školskom uspjehu na kraju prethodne godine, kao
osnovnim podacima, odgovoriti i na devet postavljenih tvrdnji biranjem jedne od ponuđenih
opcija odgovora. Učenici su bili upoznati sa činjenicom da je anketiranje anonimno, mogli su
postavljati pitanja u slučaju nejasnoća kao i sa informacijom da će se podaci koristiti isključivo
u naučne svrhe i da je tačnost i odgovaranje na sva postavljena pitanja važno za istraživanje, pa
smo ih zamolili za saradnju.

Uzorak istraživanja

Uzorak čine učenici četiri odjeljenja Srednje škole u Travniku ukupno 112 ispitanika. Od toga je
54 (48,2%) ispitanika muškog spola i 58 (51,8%) ženskog.
Prema razredu koji učenici pohađaju anketiranjem su obuhvaćeni 56 (50%) učenika prvog i 56
(50%) učenika četvrtog razreda.
U odnosu na uspjeh uzorak su činila 6 (5,4%) učenika sa dovoljnim uspjehom 45 (40,2 %) sa
dobrim školskim uspjehom 35 (31,3%) sa vrlo dobrim uspjehom i 26 (23,2) učenika sa odličnim
uspjehom.

Instrument istraživanja

Ispitivanje učenika o oblicima i načinima komunikacije između učenika i nastavnika vršili smo
anketnim upitnikom. Pouzdanost instrumenta je provjerena Kronbahovog koeficijent Alfa koji
za devet ajtema iznosi 0,89 što predstavlja veoma dobru internu konzistenciju i ukazuje na to da
je u pitanju pouzdan mjerni instrument.
Anketni listić je namijenjen učenicima srednje škole, a pored uvodne rečenice sadržii pitanja o
razredu koji učenici pohađaju, školskom uspjehu na kraju prethodne godine i spolu, kao i 9
ajtema o oblicima i načinu komunikacije između učenika i nastavnika.
Ispitanici su na pitanja odgovarali biranjem jedne od ponuđene vrijednosti na petostepenoj skali
Likertovog tipa i to: 1 (nikad); 2 (ponekad); 3 (srednje ili 50%,); 4 (često); 5 (uvijek).

Metode obrade podataka

Za sve dobijene rezultate izračunate su mjere osnovne deskriptivne statistike (frekvencije

procenti i suma rangova), a rezultati su predstavljeni tabelarno. Za testiranje značajnosti razlika
koristili smo hi-kvadrat test.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Procjenu kvaliteta komunikacije u nastavi između učenika i nastavnika, u smislu oblika i načina
učenici su vršili na petostepenoj skali kroz devet indikatora. Učenici su imali zadatak da
procjene oblike i načine komunikacije sa svojim nastavnikom. Posmatrano po ostvarenim
bodovima, pri čemu je za svaku tvrdnju bilo moguće ostvariti od 112 do 560 bodova Tabela 1,
prema intenzitetu i prisutnosti rangirali tvrdnje od najviše ka najmanje bodova na sljedeći
način:

 U komunikaciji nastavnik koristi neverbalne oblike odnosno geste kao znak podsticanja
učenika na komunikaciju kao što su na primjer klimanje glavom, osmijeh, mahanje
rukama, pogled i slično. (504 bodova)

4
  Nastavnik podstiče učenike da se uključe u komunikaciju i kada nisu za to
zainteresovani. (495 boda)
 U nastavi nastavnik podstiče učenike na komunikaciju, kao na primjer da u toku
predavanja nastavnik postavlja pitanja da bi utvrdio koliko su učenici razumjeli sadržaj.
(474 boda)
 Nastavnik organizuje komunikaciju u nastavi u kojoj učenici mogu slobodno i
samostalno da izražavaju svoja mišljenja, kao i da postavljaju pitanja. (457 bodova)
 Izlaganje nastavnika je jasno i razumljivo bez dvosmislenosti i zbunjujućih izraza. (451
bodova)
 U komunikaciji odnos nastavnika prema učeniku je prijatan i ljubazan odnosno
nastavnik pomaže, ohrabruje, pozitivno komentariše učenika. (448 bodova)
 Prilikom komunikacije nastavnik aktivno sluša učenika koji priča. (429 boda)
 Nastavnik u komunikaciji sa učenicima uspostavlja ravnopravan odnos. (428 boda)
 Prilikom komunikacije nastavnik poštuje učenika kao ličnost. (424 bod).

Tabela 1. Distribucija frekvencija i χ2 testoblika i načina komunikacije između učenika i nastavnika

Table 1. Distribution of frequencies and χ2 test of forms and modes of communication between students
and teachers
Ponekad

I da i ne

Uvijek
Nikad

Često

Rang
N Ukupno χ2 p
bodova

1. Tvrdnja 112 f 0 0 27 32 53 474 3 10,19 0,01

% 0,0 0,0 24,1 28,6 47,3
2. Tvrdnja 112 f 2 6 16 45 43 457 4 74,16 0,00
% 1,8 5,4 14,3 40,2 38,4
3. Tvrdnja 112 f 4 9 53 53 26 424 9 65,78 0,00
% 3,6 8,0 47,3 47,3 23,2
4. Tvrdnja 112 f 2 13 16 52 29 429 7 65,41 0,00
% 1,8 11, 14,3 46,4 25,9
6
5. Tvrdnja 112 f 0 8 21 46 37 448 6 30,50 0,00
% 0,0 7,1 18,8 41,1 33,0
6. Tvrdnja 112 f 0 8 27 54 23 428 8 39,36 0,00
% 0,0 7,1 24,1 48,2 20,5
7. Tvrdnja 112 f 0 2 27 49 34 451 5 41,21 0,00
% 0,0 1,8 24,1 43,8 30,4
8. Tvrdnja 112 f 0 0 6 44 62 504 1 43,79 0,00
% 0,0 0,0 5,4 39,3 55,4
9. Tvrdnja 112 f 0 2 8 45 57 495 2 78,79 0,00
% 0,0 1,8 7,1 40,2 50,9
Ukupno f 8 48 201 420 364 1041
% 0,7 4,6 19,31 40,35 34,96
7 1

Legenda:Tvrdnje od 1 do 9
1. U nastavi nastavnik podstiče učenike na komunikaciju, kao na primjer da u toku predavanja nastavnik postavlja pitanja
da bi utvrdio koliko su učenici razumjeli sadržaj.
2. Nastavnik organizuje komunikaciju u nastavi u kojoj učenici mogu slobodno i samostalno da izražavaju svoja mišljenja,
kao i da postavljaju pitanja.
3. Prilikom komunikacije nastavnik poštuje učenika kao ličnost.
4. Prilikom komunikacije nastavnik aktivno sluša učenika koji priča.
5. U komunikaciji odnos nastavnika prema učeniku je prijatan i ljubazan odnosno nastavnik pomaže, ohrabruje, pozitivno
komentariše učenika.
6. Nastavnik u komunikaciji sa učenicima uspostavlja ravnopravan odnos.
7. Izlaganje nastavnika je jasno i razumljivo bez dvosmislenosti i zbunjujućih izraza .

5
 8. U komunikaciji nastavnik koristi neverbalne oblike odnosno geste kao znak podsticanja učenika na komunikaciju kao što
su na primjer klimanje glavom, osmijeh, mahanje rukama, pogled i slično.
9. Nastavnik podstiče učenike da se uključe u komunikaciju i kada nisu za to zainteresovani.

Rangiranje tvrdnji Tabela 1 ukazuje na to da su učenici iznadprosječno procjenjivali svoj odnos

sa nastavnicima jer su vrijednosti veoma visoke. To pokazuju i frekvencije i procenti jer se
učenici od maksimalno 1041 mogućnosti, 420 (40,35) izjasnili za tvrdu da je često i 364 (34,96)
uvijek ostvaruju neki od oblika i načina pozitivne komunikacije sa svojim nastavnikom.
Rezultat χ2 za svaku tvrdnju i njegova statistička značajnost p koja je manja od 0,05 govori
da se ispitanici statistički značajno razliku u procjenama tvrdnji o oblicima i načinima
komunikacije sa svojim nastavnicima i da upravo navedene tvrdnje su najdominatnije.

Tabela 2. Razlika između ispitanika o oblicima i načinima komunikacije između učenika i nastavnika
Table 2. Difference between respondents about forms and modes of communication between students
and teachers

Deskriptivna statistika N Srednji Man- p

rangovi Vitnijev
U test
1. Tvrdnja M 54 59,53
Ž 58 53,68 1402,50 0,30
2. Tvrdnja M 54 57.38
Ž 58 55.68 1518,50 0,77
3. Tvrdnja M 54 55.30
Ž 58 57.62 1501,00 0,69
4. Tvrdnja M 54 51.26
Ž 58 61.38 1283,00 0,08
5. Tvrdnja M 54 55.09
Ž 58 57.81 1490,00 0,64
6. Tvrdnja M 54 53.55
Ž 58 59.25 1406,50 0,32
7. Tvrdnja M 54 60.09
Ž 58 53.16 1372,00 0,23
8. Tvrdnja M 54 56.56
Ž 58 56.45 1563,00 0,98
9. Tvrdnja M 54 58.88
Ž 58 54.28 1437,50 0,41

Drugi zadatak u našem istraživanju je ispitivanje uticaja spola na procjenu ispitanika o oblicima
i načinima komunikacije između učenika i nastavnika. Nalazi istraživanja su prikazani u Tabeli
2. Vrijednost Man-Vitnijevog testa za sve tvrdnje i njegove značajnosti ukazuju da ni kod jedne
tvrdnje ne postoji statistički značajna razlika između ispitanika s obzirom na spol. Dakle spol
bitno ne određuje procjenu kvaliteta komunikacije između učenika i nastavnika.
Detaljnom analizom može se uočiti da dječaci imaju nešto veću procjenu oblika i načina
komunikacije sa nastavnikom za tvrdnje: U nastavi nastavnik podstiče učenike na
komunikaciju, kao na primjer da u toku predavanja nastavnik postavlja pitanja da bi utvrdio
koliko su učenici razumjeli sadržaj, Nastavnik organizuje komunikaciju u nastavi u kojoj
učenici mogu slobodno i samostalno da izražavaju svoja mišljenja, kao i da postavljaju pitanja,
Izlaganje nastavnika je jasno i razumljivo bez dvosmislenosti i zbunjujućih izraza, U
komunikaciji nastavnik koristi neverbalne oblike odnosno geste kao znak podsticanja učenika
na komunikaciju kao što su na primjer klimanje glavom, osmijeh, mahanje rukama, pogled i
slično i za tvrdnju Nastavnik podstiče učenike da se uključe u komunikaciju i kada nisu za to
zainteresovani. Dok su djevojčice pozitivnije procjenjivale tvrdnje: Prilikom komunikacije
nastavnik poštuje učenika kao ličnost, Prilikom komunikacije nastavnik aktivno sluša učenika
koji priča, U komunikaciji odnos nastavnika prema učeniku je prijatan i ljubazan odnosno
nastavnik pomaže, ohrabruje, pozitivno komentariše učenika. Međutim zbog nepostojanja
statistički značajne razlike između ispitanika ove rezultate ne možemo prenijeti na populaciju.
6
Treći zadatak je ispitivanje uticaja razreda koji pohađaju na procjenu učenika u odnosu na
njihov odnos sa nastavnicima, odnosno oblika i načina te komunikacije. Nalazi istraživanja u
Tabeli 3 pokazuju da postoji statistički značajna razlika između razreda kod tvrdnji: U nastavi
nastavnik podstiče učenike na komunikaciju, kao na primjer da u toku predavanja nastavnik
postavlja pitanja da bi utvrdio koliko su učenici razumjeli sadržaj, Nastavnik u komunikaciji sa
učenicima uspostavlja ravnopravan odnos i tvrdnje Izlaganje nastavnika je jasno i razumljivo
bez dvosmislenosti i zbunjujućih izraza.

Tabela 3. Razlike između ispitanika o oblicima i načinima komunikacije između učenika i nastavnika
Table 3. Difference between respondents about forms and modes of communication between students
and teachers

Deskriptivna statistika N Srednji Man- p

rangovi Vitnijev
U test
1. Tvrdnja I 56 52.23 1329,00 0,01
IV 56 60.77
2. Tvrdnja I 56 48.05 1095,00 1,00
IV 56 64.95
3. Tvrdnja I 56 56.50 1568,00 0,69
IV 56 56.50
4. Tvrdnja I 56 55.80 1529,00 0,81
IV 56 57.20
5. Tvrdnja I 56 51.52 1289,00 0,09
IV 56 61.48
6. Tvrdnja I 56 51.04 1262,00 0,05
IV 56 61.96
7. Tvrdnja I 56 47.84 1083,00 0,01
IV 56 65.16
8. Tvrdnja I 56 58.89 1434,00 0,37
IV 56 54.11
9. Tvrdnja I 56 55.41 1507,00 0,69
IV 56 57.59

Kod sve tri tvrdnje učenici četvrtih razreda su pozitivnije procijenili oblike i načine
komunikacije sa nastavnicima u odnosu na učenike prvih razreda tj. Imaju veće srednje rangove.
I kod ostalih tvrdnji učenici četvrtog razreda pokazuju izraženi stav u pogledu učestalosti
javljanja pojedinih oblika i načina komunikacije, međutim ta razlika nije statistički značajna.

Tabela 4. Koreilacija školskog uspjeha ispitanika i oblika i načinima komunikacije između učenika i
nastavnika
Table 4. Correlation of school success of respondents, forms and modes of communication between
students and teachers
uspjehŠkolski

Deskriptivna statistika
2. Tvrdnja

3. Tvrdnja

4. Tvrdnja

5. Tvrdnja

6. Tvrdnja

7. Tvrdnja

8. Tvrdnja

9. Tvrdnja
1.Tvrdnja

Školski uspjeh

1. Tvrdnja 0,35
0,00
2. Tvrdnja 0,32 0,6
0,00 2
0,0
0
7
 3. Tvrdnja 0,41 0,5 0,5
0,00 5 7
0,0 0,0
0 0
4. Tvrdnja 0,23 0,3 0,3 0,5
0,00 9 1 8
0,0 0,0 0,0
0 0 0
5. Tvrdnja 0,20 0,4 0,5 0,4 0,6
0.03 6 1 3 6
0,0 0,0 0,0 0,0
0 0 0 0
6. Tvrdnja 0,27 0,4 0,4 0,3 0,4 0,6
0,00 8 4 8 4 4
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
0 0 0 0 0
7. Tvrdnja 0,27 0,3 0,5 0,4 0,3 0,4 0,5
0,00 9 6 4 2 3 0
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
0 0 0 0 0 0
8. Tvrdnja 0,50 0,3 0,4 0,4 0,5 0,5 0,3 0,5
0,00 6 8 7 1 3 8 0
0,0 0,0 0,0 000 0,0 000 0,0
0 0 0 0 0
9. Tvrdnja 0,31 0,3 0,3 0,3 0,2 0,5 0,5 0,3 0,4
0,00 9 5 1 8 1 0 9 7
0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
0 0 0 0 0 0 0 0

Korelacija u Tabeli 4 izvedena Spirmanovim obrascem pokazuje postoji pozitivna i niska

korelacija između školskog uspjeha učenika i oblika i načina komunikacije između učenika i
nastavnika kod svih tvrdnji izuzev tvrdnje U komunikaciji nastavnik koristi neverbalne oblike
odnosno geste kao znak podsticanja učenika na komunikaciju kao što su na primjer klimanje
glavom, osmijeh, mahanje rukama, pogled i slično. Korelacija r=0,50 pokazuje da postoji
umjerena povezanost. Sve korelacije su statistički značajne na nivo zaključivanja 0,01.
Visoka pozitivna i statistički značajna korelacija postoji između pojedinih tvrdnji unutar samog
instrumenta i to tvdnje: U nastavi nastavnik podstiče učenike na komunikaciju, kao na primjer
da u toku predavanja nastavnik postavlja pitanja da bi utvrdio koliko su učenici razumjeli
sadržaj i tvrdnje da Nastavnik organizuje komunikaciju u nastavi u kojoj učenici mogu
slobodno i samostalno da izražavaju svoja mišljenja, kao i da postavljaju pitanja r=0,62. Kao i
između tvrdnji: Prilikom komunikacije nastavnik aktivno sluša učenika koji priča i tvrdnje U
komunikaciji odnos nastavnika prema učeniku je prijatan i ljubazan odnosno nastavnik pomaže,
ohrabruje, pozitivno komentariše učenika r=0,66 i tvrdnji Nastavnik u komunikaciji sa
učenicima uspostavlja ravnopravan odnosi Izlaganje nastavnika je jasno i razumljivo bez
dvosmislenosti i zbunjujućih izraza. r=0,64.

DISKUSIJA

Nalazi istraživanja u kojem su ispitanici procjenjivali oblike i načine komunikacije između njih
i nastavnika pokazalo je da postoje pozitivni oblici i načini komunikacije jer su dobivene
izuzetno visoki skorovi tih procjena. Učenici procjenjuju na profesori u svom radu vrlo često
koriste gestove dakle neverbalnu komunikaciju koja učenicima pomaže u radu, takođe profesori
podstiču učenike da se uključe u komunikaciju kako bi ih motivisali i kada nisu zainteresovani
za gradivo, zatim podstiče učenike kroz pitanja i samostalno iznošenje svoga mišljenja. Na sve
to utiče nastavnikovo izlaganje koje je jasno i nedvosmisleno i na taj način nastavnik pomaže i
ohrabruje učenike. Ono što je važno je i to da nastavnik aktivno sluša svoje učenike i na taj
način uspostavlja ravnopravan odnos uključujući i poštovanje koje iskazuje prema učenicima.
8
Svi ovi nalazi nedvosmisleno upućuju na to da je učenicima u nastavnom procesu bitno
uspostavljanje partnerskog odnosa koji je pun međusobnog uvažavanja i poštovanja uz
kvalitetan metodički pristup.
Rezultati istraživanja koje je sprovela grupa autora Ivanek, Mikić i Karabašić (2009) na temu
Razredna klima kao faktor sukoba na uzorku od 104 učenika srednjih škola pokazalo je da
postoji visoka rangiranos indikatora koji se odnose na Sadržaje i aktivnosti koje učenici rade na
času i njihove povezanosti sa njihovim željama i interesovanjima. Takođe autori su našli visoko
rangirane indikatore koji se odnose na saradnju, razumijevanje i pomaganje učenicima u radu,
atmosfera na času te komunikacija koja se odvija kroz normalan razgovor, te ohrabrivanje da
riješe problem. Ovakva atmosfera je prisutna u procentu od 29,49% kod većeg broja
nastavnika.
Na osnovu rezultata istraživanja koje je provedeno 2014. godine u Crnoj Gori u sedam osnovnih
škola, pri čemu je anketirano 297 učenika završnih razreda, došlo se do sljedećih saznanja: po
procjeni učenika komunikacija u nastavi se zasniva na poštovanju ličnosti učenika, procentualno
najveći broj učenika odnosno preko 70% se izjasnilo da se komunikacija u nastavi uvijek i često
svodi samo na verbalno izlaganje nastavnika, ali se takođe procentualno veliki broj učenika
odnosno preko 65% izjasnilo da uvijek i često nastavnici organizuju komunikaciju u kojoj mogu
slobodno da pitaju i izražavaju svoje stavove (Radojević, 2015).
U Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Čakovcu provedena je anketa 2002 godine na učenicima
osam razreda po dva prva, druga, treća i četvrta razreda srednje škole, s ciljem ispitivanja i
utvrđivanja faktora koji otežavaju ili sputavaju normalnu dvosmjernu komunikaciju u
nastavnom procesu na relaciji učenik – profesor, pri čemu je 66% učenika odgovorilo da je nivo
verbalne, dvosmjerne komunikacije uspješan, dok je 34% učenika odgovorilo da postoje
određeni problemi u komunikaciji na relaciji učenik – profesor (Novak, Letić, 2002). Dakle
nalazi našeg istraživanja se podudaraju sa nalazima navedene istraživanja.
Jedan od zadataka je bio ispitivanje uticaja spola ispitanika i razreda koji pohađaju na oblike i
načine komunikacije. Nalazi su pokazali da spol ispitanika bitno ne utiče na procjenu kvalitete
komunikacije. Dakle, ono što odgovara kao dobar model komunikacije prihvatljiv je
podjednako i kod dječaka i kod djevojčica. Djevojčice više cijene da ih profesori poštuju kao
ličnosti, da ih sluša dok govore i da sa profesorom uspostave ravnopravan odnos, Dječaci više
vrednuju samostalno iznošenje svoga mišljenja, da ga profesor podstiče na komunikaciju, te da
nastavnikovo izlaganje bude jasno i razumljivo. Iz ovih nalaza vidljivo je da djevojčice više
vrednuju poštovanje i uspostavljanje ravnopravnog odnosa, dok je dječacima bitnije
samostalnos i podsticaj ka tome.
Razred koji učenici pohađaju u znatnoj mjeri utiče na oblike i načine komunikacije. Rezultati su
pokazali da učenici imaju pozitivni stav nego učenici prvog razreda po pitanju podsticanja na
komunikaciju, ravnopravog odnosa i jasnosti i razumljivosti u izlaganje. Vrijeme provedeno u
srednjoj školi svakao igra značajnu ulogu upravo iz razloga što su stariji učenici tačno procjenili
šta im je bitno za kvalitetan odnos.
Željeli smo provjeriti i vezu školskog uspjeha sa procjenom kvalitetom komunikacije.
Dobiveni rezultat ukazuju na povezanost uspjeha i kvaliteta komunikacije u cjelosti ali i
povezanost nastavničkog podsticaja sa slobodnim izražavanjem mišljenja, te slušanja i
uvažavanja sa prijatnošću i ljubaznošću samog profesora.
Do sličnih rezultata je došao i Kovačević (2016) a koje je realizovano na uzorku od 250 učenika
devetih razreda osnovnih škola u Istočnom Sarajevu, rezultati istraživanja pokazuju da postoji
povezanost školskog uspjeha i procjene komunikacijske slobode i aktivnog slušanja u nastavi,
na način da učenici boljeg školskog uspjeha smatraju da je u nastavi prisutna komunikacijska
sloboda i aktivno slušanje.

ZAKLJUČAK

Odgojno – obrazovni proces se temelji između ostalog na komunikaciji, pa je neosporna njena

važnost u nastavnom procesu. Mnogo je segmenata koje treba uzeti u obzir da bi se donijeli
zvanični zaključci i na taj način pokrila ovako rasprostranjena tema, pa su u ovom radu
9
izdvojeni samo mali dijelovi koji se odnose na oblike i načine komunikacije između učenika i
nastavnika, uz aktuelne stavove učenika o kvalitetu komunikacije u nastavi.
Zaključci do kojih se došlo, a koji se odnose na stavove učenika srednje škole su: da u
komunikaciji nastavnik koristi neverbalne oblike odnosno geste kao znak podsticanja učenika
na komunikaciju kao što su na primjer klimanje glavom, osmijeh, mahanje rukama, pogled i
slično; nastavnik podstiče učenike da se uključe u komunikaciju i kada nisu za to
zainteresovani; u nastavi nastavnik podstiče učenike na komunikaciju, kao na primjer da u toku
predavanja nastavnik postavlja pitanja da bi utvrdio koliko su učenici razumjeli sadržaj;
nastavnik organizuje komunikaciju u nastavi u kojoj učenici mogu slobodno i samostalno da
izražavaju svoja mišljenja, kao i da postavljaju pitanja, izlaganje nastavnika je jasno i
razumljivo bez dvosmislenosti i zbunjujućih izraza, komunikacija u nastavi se svodi na verbalno
izlaganje nastavnika, odnosno nastavnik priča uz vođenje glavne riječi dok učenici slušaju; u
komunikaciji odnos nastavnika prema učeniku je prijatan i ljubazan odnosno nastavnik pomaže,
ohrabruje, pozitivno komentariše učenika; prilikom komunikacije nastavnik aktivno sluša
učenika koji priča; nastavnik u komunikaciji sa učenicima uspostavlja ravnopravan odnos i
prilikom komunikacije nastavnik poštuje učenika kao ličnost.
Za pojedine segmente komunikacije i školski uspjeh učenika ima statistički značajan uticaj.
Istraživanje treba da posluži kao jedan od modela rješenja ovoga problema i otvara još dosta
prostora za poboljšanja, za detaljnije sagledavanje problema u komunikaciji između učenika i
nastavnika.
Poznato je da se u našim školama uglavnom prakticira raniji način obrazovanja, odnosno da je
nastavnik centralna ličnost, a učenici samo posmatrači koji reproduciraju ono što im je rečeno,
kao ida je najveći problem upravo u tome što učenici takav način smatraju dobrim i
prihvatljivim, međutim, kao što se može vidjeti na osnovu novih saznanja ipak su uvedene neke
promjene dopune, pa se ne može reći da je isključivo navedena situacija u svakoj učionici.
Ipak, za naš obrazovni sistem i način komunikacije između učenika i nastavnika potrebno je još
jako mnogo raditi, a naročito po pitanju komunikacije i samog pogleda na istu.

LITERATURA

1. Bjekić, D., Zlatić, L. (2006). Komunikaciona kompetencija nastavnika tehnike. Naučna

konferencija: „Tehničko (tehnološko) obrazovanje u Srbiji“. Zbornik radova TOS'06,
Čačak: Tehnički fakultet u Čačku, str. 471-478.
2. Brajša, P. (1994). Pedagoška komunikologija. Zagreb: Školska knjiga.
3. Ivanek, P., Mikić, B. i Karabaši, Ć, J. (2009). Razredna klima kao faktor sukoba u
komunikaciji između učenika i nastavnika. Sportske nauke i zdravlje. 2(1) str. 65-74.
4. Jovanović, B. (2006). Metodološko - teorijske varijante determinante razvijanja
komunikacionih kompetencija nastavnika i učenika. Zbornik radova: Razvijanje
komunikacionih kompetencija,
5. Knapp, M.L., Hall, J. A. (2010). Neverbalna komunikacija u ljuskoj interakciji.
Jastrebsko: Naklada Slap.
6. Kovačević, B. (2016). Učenici o kvalitetu komunikacije u nastavi. Učenje i nastava,
KLETT društvo za razvoj obrazovanja Istočno Sarajevo: Univerzitet u Istočnom
Sarajevu, Filozofski fakultet na Palama, str. 223-238.
7. Matijević, M., Bili, V i Opić, S. (2016). Pedagogija za učitelje i nastavnike. Zagreb:
Školska knjiga.
8. Nikolić, R. (2004). Mogućnost savremene škole u razvijanju komunikativnih
sposobnosti učenika. Zbornik radova: Komunikacija i mediji, Jagodina: Učiteljski
fakultet u Jagodini, Institut za Pedagoška istraživanja, str.191-198.
9. Novak, J., Leti, N. (2002). Didaktička komunikacija. Čakovec: Ekonomska i
trgovačka škola.

10
10. Novosel, P. (1991). Komuniciranje. U: Kolesarić, V., Krizmanić, M., Petz, B., Uvod u
psihologiju: Savremena znanost i primjenjena psihologija.Zagreb: Grafički zavod
Hrvatske ( str. 305-333).
11. Selimović, H., Rodić, N., Selimović, N. (2013). Metodologija istraživanja. Travnik:
Univerzitet u Travniku, Edukacijski fakultet.
12. Sladović Fran, B. (2008). Osnovi interpersonalne komunikacije za socijalne radnike.
Zagreb: pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada.
13. Suzić, N (2005). Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT - Centar.
14. Wilkinson, C.L. (2001). Socijalna inteligencija i razvoj komunikacione kompetentnosti.
Psihologija u svet. 6 (1), str. 45-60.
15. Zlatić, L. Bjekić, D. (2004). Procena komunikacionog ponašanja nastavnika. Zbornik
radova: Komunikacija i mediji u savremenoj nastavi, Učiteljski fakultet u Jagodini,
Institut za pedagoška istraživanja u Beogradu, str. 322-335.
16. Žižak, A., Vizek Vidović, V. I Ajduković, M. (2012). Intrepersonalna komunikacija u
profesionalnom kontekstu. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet.

11