Hazim SELIMOVIĆ, Zehrina SELIMOVIĆ

Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, BiH

Ruža TOMIĆ, Sveučilište Hercegovina, BiH
hazim.selimovic@gmail.com
ruzatomic@outlook.com
zehrina.selimovic@gmail.com

STAVOVI STUDENATA O KOMPETENTNOSTI ODGAJATELJA ZA ODRŽIVI RAZVOJ

Sažetak

U radu su predstavljeni rezultati ispitivanja stavova studenata o kompetentnosti

odgajatelja naših osnovnih škola (nastavnika i profesora) za održivi razvoj.
Cilj rada bio je ispitati i utvrditi koje kompetencije na najvišem stupnju posjeduju naši
odgajatelji, na kome stupnju su im eko-pedagoške kompetencije i da li su dovoljno
kompetentni pripremati djecu i mlade za održivi razvoj.
U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istrazivačka metoda, a od
instrumenata anketni upitnik konstruiran za namjere našeg istraživanja.
Uzorak ispitanika sačinjavalo je 70 studenata Edukacijskog fakulteta u Travniku i 40
studenata FDZMB Međugorje, ukupno 110 ispitanika.
Rezultati istraživanja pokazuju da studenti pridaju veliki značaj kompetentnosti
nastavnika za održivi razvoj i da su svjesni značaja za budućnost čovječanstva.

Ključne riječi: stavovi studenata, kompetencije nastavnika, osnovna škola, održivi

razvoj.

UVOD

Znamo da je čovjek dio okoline u kojoj živi i da njegov život i napredak zavisi od
prirode koja ga okružuje. To ne obavezuje način nesavjesnih i ekološki neprosvijećenih ljudi
da svoju aktivnost često usmjeravaju protiv prirode i time narušavaju ekološku ravnotežu na
zemlji. Sve ovo dovelo je do ekološke krize koja se ogleda u zagađenosti zraka, destrukciji
okruženja, degradaciji i nestajanju nekih biljaka i životinja te nagomilavanju raznog otpada.
 „Ekološka kriza se može shvatiti kao progresivni proces zagađivanja, ugrožavanja i
destrukcije prirodnih i socijalnih sustava, jer se izražava kao kriza odnosa unutar tih sustava,
kao društvena svijest, sustav vrijednosti, ciljeva znanja, znanosti, itd“ (Lepičnik-Vodopivac,
2007: 87).
Mišljenja su da je bitna razlika između sadašnjih i prošlih civilizacija sadržana u
izražajnoj i mnogo većoj planetarnoj mreži stanovništva i njihovim djelatnostima uz brojne
međusobne utjecaje (Vester, 1991).
Da bi rješavao probleme koji se odnose na okolinu čovjeku je neophodan ekosistemski
način razmišljanja i djelovanja. Tako se mogućnosti rješavanja problema okoline nastoje
riješiti odgojem i obrazovanjem za okoliš još od najranije dobi dječijeg života. „Razumjevanje
osjetljivosti za okoliš treba započeti već kod predškolskog djeteta, ako nam je želja da u
budućnosti odrasli čovjek dosegne određenu razinu osvještenosti prema okolišu“ (Lepičnik-
Vodopivec, 2007: 88).
Da bi se u tome uspjelo odgajatelji trebaju i sami biti dovoljno kompetentni da kod
djece razvijaju neophodne kompetencije za održivi razvoj.
„Kompetencija je sposobnost uspješnog ispunjavanja kompleksnih zahtjeva iz
određene oblasti uz pomoć realizacije kako kognitivnih tako i nekognitivnih aspekata rada“
(Peklaj, 2008: 178).
Imati neku kompetenciju znači biti sposoban aktivirati je i primijeniti u različitim
situacijama i okolnostima. „Kompetencije su opće sposobnosti djelovanja koje se temelje na
znanju, iskustvenim vrijednostima i dispozicijama koje je pojedinac razvio kod uključivanja u
obrazovnu praksu i one se odnose na poboljšanje vlastitih kvaliteta i usvajanje moći koje
omogućuju osobi da bude samostalna, da umije da se nosi sa problemima i da se snalazi u
prirodi i društvu. Dakle, kompetencija predstavlja izraz ličnog kvaliteta i doživljaj socijalne
afirmacije“ (Selimović, 2009: 39 – 40).
Kompetencije neophodne djeci i mladima, ali i odraslima da bi se uspješno uklopili i
integrisali u život brzomijenjajućeg društva su brojne.
Tako, Suzić (2005) govori o: kognitivnim, emocionalnim, socijalnim i radno-akcionim
kompetencijama prožetim moralnom i estetskom dimenzijom.
Ove kategorije prožimaju ekološke kompetencije. Da bi djecu i mlade odgajali u tome
duhu odgajatelji moraju i sami posjedovati sve navedene i eko-pedagoške kompetencije.
Eko-pedagoške kompetencije odgajatelja podrazumijevaju „potrebu drugačijeg
promišljanja osnovnih pedagoških kategorija, inovativni pristup samome procesu odgoja,
obrazovanja, učenja, znanja, sposobnosti i stavove neophodne za invdividualnu i društvenu
reprodukciju. Ekološka kompetencija djelovanja nudi nove pristupe ekologije odrastanja. Ona
ne znači savlađivanje problema sutrašnjice orjentacijama i sredstvima današnjice. Sticati
ekološke kompetencije djelovanja znači biti otvoren za nove modele i rješenja za razvoj
originalnih idjea, za predstave i oblikovanje jednog vrijednijeg života u budućnosti“
(Andevski, 2004: 299).
Od najranije dobi kod djece i mladih treba izgrađivati ekološku svijest, vrijednosnu
ekološku kulturu, ovladavanje ekološkim navikama i ekološko djelovanje. Treba podsticati
razvoj empatije, altruizma, humanizma i drugih osobina prema okolini, toleranciju, poštivanje
različitosti u međusobnoj komunikaciji s ljudima, uvažavanje drugih, ravnopravnosti u
komunikaciji, toleranciju i razumjevanje.
U svim životnim situacijama neophodno je razvijati ekološku komunikaciju na što nas
obavezuje svjetska ekološka kriza. Ekološkim odgojem i obrazovanjem neophodno je razviti
novi senzibilitet, novog aktivnog građanina što se dotiče globalnih dilema koje prate
čovječanstvo: društvenog razvoja, ljudskih prava, ravnopravnosti, pravednosti i drugih.
Ovo sve kod mladih može razvijati samo odgajatelj koji i sam posjeduje kompetencije
koje kod njih želi razviti. Tada nije ni čudo što veliki broj pedagoga naglašava značaj i ulogu
odgajatelja u odgoju djece i mladih.
„Djeca i mladi najljepši dio života u školi provode kao učenici“ (Selimović, Tomić,
2011: 348).
Nastavnici trebaju prihvatiti svoju ulogu u stvaranju pozitivne socioemocionalne klime
u školi u kojoj budu radili kako bi je učinili demokratskom i životno bliskom. Na taj način će
našoj djeci olakšati djetinjstvo i mladost, učiniti ih sretnijim i vedrijim, bez frustracija, fobija i
drugih negativnih posljedica.

Cilj istraživanja

Cilj istraživanja u našem radu je ispitati i utvrditi kakvi su stavovi studenata o

kompetentnosti odgajatelja za održivi razvoj. Zanima nas koje kompetencije posjeduju
odgajatelji, na kom su stupnju posjedujuće kompetencije, posjeduju li ekopedagoške
kompetencije i na kome su one stupnju.
METODE RADA

Postupci

Ispitivanje studenata o kompetentnosti odgajatelja za održivi razvoj vršilo se anketnim

upitnikom. Prije samog anketiranja ispitanici su upoznati sa značajem samog istraživanja i
načinom popunjavanja pitanja u upitniku. Također, ispitanicima je objašnjeno da je
anketiranje anonimno i da služi u naučne svrhe. Svaki ispitanik je dobrovoljno odgovarao na
postavljena pitanja tako što je na listu za odgovore iznosio svoje procjene u odnosu na
postavljene tvrdnje. Ispitanik kome nešto ne bi bilo jasno mogao je dići ruku i postaviti
pitanje tokom testiranja. Ovim načinom željelo se postići da istraživanje teče odgovarajućim
tempom i da se uklone sve nejasnoće ukoliko se pojave. Trajanje ankete bilo je od 15 do 30
minuta.

Uzorak ispitanika

Uzorak ispitanika sačinjavalo je 110 ispitanika studenata razredne nastave, pedagogije

i psihologije i tjelesnog odgoja sa Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku (70
ispitanika) i 40 ispitanika odgojnih i defektoloških znanosti Fakulteta društvenih znanosti Dr.
Milenka Brkića Međugorje.

Instrument

Za ispitivanje studenata o kompetentnosti odgajatelja za održivi razvoj korišten je

anketni upitnik koji je konstruisan za potrebe ovog istraživanja. Kroz odgovore na postavljena
pitanja ispitanici su iznosili svoje stavove o kompetentnosti odgajatelja za održivi razvoj.
Pitanja unutar instrumenta su formulisana na različit način i to kao otvoreni i zatvoreni tip, te
u obliku skale procjene. Ispitanici su imali mogućnost biranja ponuđenih odgovora u odnosu
na svoja uvjerenja o njihovoj zastupljenosti u praksi. Kod ponuđenih tvrdnji mogli su odabrati
tvrdnju sa kojom se najviše slažu.

Metode obrade podataka

Za sve rezultate izračunate su mjere osnovne deskriptivne statistike (frekvencije,

postotci, artimetička sredina i standardne devijacije). Za testiranje hipoteza korišten je Hi-
kvadrat test ( χ2 ). Svi rezultati su predstavljeni i tabelarno.
REZULTATI RADA I DISKUSIJA

Prvi zadatak istraživanja odnosio se na ispitivanje šta ispitanici podrazumijevaju pod

održivim razvojem i koliko je on za njih bitan. Ovdje su naveli brojne definicije održivog
razvoja iz kojih se vidi njihov značaj i važnost za nastavak života na zemlji. Isto tako, kroz
odgovore se može zaključiti da ispitanici poznaju značenje termina održivi razvoj.
Drugi zadatak odnosio se na isptivanje studenata o tome pridaje li se dovoljna pažnja
odgoju za održivi razvoj u našoj zemlji. Rezultati su predstavljeni u Tabeli 1 u nastavku.

Tabela 1
Pridavanje značaju odgoju za održivi razvoj
U vašoj se zemlji vodi računa Nikad Rijetko I da Često Uvijek N M SD
o odgoju za održivi razvoj i ne
N 72 14 4 12 8 110
% 65,45 12,73 4,00 10,90 7,27 100% 1,82 7,14

N- Ukupan broj
M- Aritmetička sredina
SD- Standardna devijacija

Uvidom u rezultate predstavljene u Tabeli 1 možemo konstatovati da većina ispitanika

(65,45%) smatra da se nikada ne vodi računa o održivom razvoju, dok 12,73% smatra da se
rijetko vodi računa. Svega 7,27% ispitanika se izjasnilo da se uvijek vodi računa o odgoju za
održivi razvoj. Srednja vrijednost odgovora iznosi (M=1,82), dok je standardna devijacija (SD
=7,14) što govori o visokoj raspršenosti odgovora. Izračunati Hi-kvadrat test iznosi
χ2=312,76. S obzirom da je dobijeni χ2 znatno iznad očitanih vrijednosti na 4. stupnju slobode
i na obje razine značajnosti 0,05 (11,070) i 0,01 (15,086) sa sigurnočću možemo zaključiti da
su odgovori ispitanika statistički značajni, odnosno da se u našoj zemlji ne poklanja dovoljna
pažnja odgoju za održivi razvoj.
Treći zadatak odnosio se na stav ispitanika o vremenu kada treba početi odgajanike
pripremati za održivi razvoj. Rezultati odgovora su predstavljeni u Tabeli 2 koja slijedi u
nastavku.
Iz odgovora je vidljivo da se najviše ispitanika izjasnilo da sa odgojem za održivi
razvoj treba početi u obitelji (39,09%), u predškolskim ustanovama (19,09%) i da ova
aktivnost treba trajati cijeli život (19,09), dok se 16,36% ispitanika izjasnilo da treba početi u
ranoj školskoj dobi. Da treba početi u ranoj mladosti smatra 4,54% ispitanika, dok se 1,82%
ispitanika izjasnilo da ne zna. Iz odgovora se da zaključiti da su ispitanici stava da sa odgojem
za održivi razvoj treba početi što ranije, kod djece mlađe životne dobi.

Tabela 2
Početak pripreme za održivi razvoj
Kada treba početi U U Ranoj U doba Ne Ova Ukupno
sa pripremama za obitelji predškolskoj školskoj mladosti znam aktivnost
održivi razvoj ustanovi dobi treba trajati
cijeli život
N 43 21 18 5 2 21 110
% 39,09 19,09 16,36 4,54 1,82 19,09 100%

Naš četvrti zadatak se odnosio na ispitivanje ko od odgojnih faktora treba posvetiti

pažnju održivom razvoju. Odgovori su predstavljeni u Tabeli 3 koja slijedi.

Tabela 3
Faktori koji posvećuju pažnju odgoju za održivi razvoj

Kada treba Obitelj Predško- Škola Mediji Društvo Vjerske Radne Svi Nisam
posvetiti lske i institu- organi- odgojni razmi-
pažnju ustanove organi- tucije zacije faktori šljao
odgoju za zacije o
održivi tome
razvoj
N 59 48 82 74 49 74 75 101 3
% 53,64 43,63 74,54 67,27 44,54 67,27 68,18 91,82 2,73

Stav ispitanika je da odgoju za održivi razvoj trebaju doprinositi svi odgojni faktori,
izjasnilo se 91,82% ispitanika. Oko 2,73% ispitanika nije o ovome razmišljalo. Od
pojedinačnih odgojnih faktora na prvo mjesto stavljaju školu – 74,54% ispitanika, radne
organizacije – 68,18% ispitanika, medije – 67,27% ispitanika kao i vjerske institucije –
67,27% ispitanika, obitelj – 53,64% ispitanika, društva i organizacije – 44,54% ispitanika na
posljednje mjesto stavljaju predškolske ustanove – 43,63% ispitanika.
Na osnovu analize može se utvrditi da ispitanici smatraju da svi odgojni faktori
zajedno treba da doprinose pravilnom odgoju za održivi razvoj.
 Slijedeći zadatak odnosio se na ispitivanje koje kompetencije treba posjedovati
odgajatelj koji bi odgajao za održivi razvoj djecu i mlade. Odgovori su predstavljeni u Tabeli
4 koja slijedi.
Uvidom u rezultate predstavljene u Tabeli 4 i njihovim analizama možemo uočiti da
ispitanici na prvo mjesto za odgoj za održivi razvoj stavljaju kognitivne kompetencije
odgajatelja (M=4,56), zatim emocionalne kompetencije (M=4,10), na trećem mjestu su
ekološke kompetencije (M=3,86), dok su na posljednjem mjestu estetske kompetencije
(M=2,50). Visoko mjesto zauzimaju i socijalne kompetencije (M=3,40) i radno-akcione
kompetencije (M=3,13). Nešto iznad prosjeka su i moralne kompetencije (M=2,93).

Tabela 4
Kompetencije odgajatelja za održivi razvoj

Vid kompetencija Nikad Rijetko I da i Često Uvijek Ukupno M SD

ne
Kognitivne kompetencije N 3 7 2 11 87 110
% 2,73 6,36 1,82 10,00 79,09 100% 4,56 8,39
Emocionalne N 5 5 11 41 48 110
kompetencije % 4,54 4,54 10,00 37,27 43,63 100% 4,10 6,14
Socijalne kompetencije N 14 18 27 12 39 110
% 12,73 16,36 24,54 10,90 35,45 100% 3,40 5,14
Radno-akcione N 16 17 28 35 14 110
kompetencije % 14,54 15,45 25,45 31,82 12,73 100% 3,13 5,00
Moralne kompetencije N 19 18 32 34 7 110
% 17,27 16,36 29,09 30,90 6,36 100% 2,93 5,14
Esteske kompetencije N 42 23 12 13 20 110
% 38,18 20,90 10,90 11,82 18,18 100% 2,50 5,22
Ekološke kompetencije N 12 3 18 32 45 110
% 10,90 2,73 16,36 29,09 40,90 100% 3,86 5,66

Izračunati χ2 na varijabli ekoloških kompetencija iznosi 261,64. S obzirom na to da je

dobijeni χ2 znatno iznad očitane vrijednosti χ2 očitanih na 4. stupnju slobode na obje razine
značajnosti 0,05 (11,070) i 0,01 (15,086) možemo zaključiti da su odgovori ispitanika
statistički značajni, odnosno da odgajatelji moraju posjedovati ekološke kompetencije kako bi
odgajali druge za održivi razvoj.
 Šesti zadatak istraživanja odnosio se na ispitivanje kako ispitanici ocjenjuju spremnost
odgajatelja za održivi razvoj. Rezultati su predstavljeni u Tabeli 5.

Tabela 5
Ocjena kompetentnosti odgajatelja za odgoj za održivi razvoj

Odgajatelji 1 2 3 4 5 Ukupn M
o
Roditelji N 21 13 2 71 3 110
% 19,09 11,82 1,82 64,54 2,73 100% 3,20
Predškolski odgajatelj N 9 12 10 68 11 110
% 8,18 10,90 9,09 61,81 10,00 100% 3,54
Nastavici i profesori N 4 2 3 8 93 110
% 3,64 1,81 2,73 7,27 84,54 100% 4,74
Pedagozi i psiholozi N 7 4 10 12 77 110
% 6,36 3,64 9,09 10,90 70,00 100% 4,34
Ostali N 10 11 72 10 5 110
% 9,09 10,00 65,45 10,09 4,54 100% 2,84

Uvidom u rezultate predstavljene u Tabeli 5 možemo uočiti da su ispitanici najvišom

ocjenom ocijenili kompetetivnost nastavnika i profesora za odgoj za održivi razvoj (M=4,74),
zatim pedagoge-psihologe, srednja ocjena iznosi (M=4,34), pa predškolske odgajatelje
(M=3,54), a najnižom prosjećnom ocjenom ocjenili su ostale faktore (M=2,84).
Posljednji zadatak se odnosio na ispitivanje koje mjere prema preporuci ispitanika
trebaju poduzeti društvo, svjetska zajednica i oni lično kako bi doprinijeli unapređenju odgoja
za održivi razvoj
Glavne preporuke i prijedlozi odnose se na podsticanje razvoja ekoloških
kompetencija kod djece, mladih i odraslih, kod svih kadrova koji se bave odgojem, a posebno
kod roditelja kako bi počeli kod svoje djece od najranije dobi razvijati ekološke kompetencije.
Ispitanici predlažu edukativne programe i seminare iz ove oblasti, kazne za prekršioce
zakona, a nagrade za najbolje na ovom polju. Neophodno je podsticati ekološku svijest i
mijenjati stavove prema okruženju i prirodi.
ZAKLJUČCI

Ispitanici su većinom davali definicije o održivom razvoju i svjesni su šta ona

uključuje.
U našoj zemlji ne pridaje se dovoljna pažnja odgoju za održivi razvoj (M=1,82), a
vrijednost χ2 iznosi 312,76 i znatno je iznad graničnih vrijednosti očitanih na 4 stupnju
slobode, na obje razine značajnosti.
Većina ispitanika je stava da se sa pripremama za održivi razvoj treba početi u obitelji
i u predškolskim ustanovama od najranije dobi.
Oko 91,82% ispitanika je stava da odgoju za održivi razvoj trebaju doprinositi svi
odgojni faktori. Od pojedinačnih faktora tu su redoslijedom sljedeći: škola, radne
organizacije, mediji, vjerske institucije, obitelj, društva i organizacija i predškolske ustanove.
Većina ispitanika na prvo mjesto stavlja kognitivne kompetencije odgajatelja za
održivi razvoj, zatim emocionalne, ekološke, socijalne, radno-akcione, dok moralne i estetske
kompetencije stavljaju na zadnje mjesto.
Srednje ocjene kompetentnosti odgajatelja su iznadprosječne i kreću se u rasponu od
M=4,74 do M=2,84. Najvišom ocjenom ispitanici su ocijenili nastavnike-profesore,
pedagoge-psihologe, predškolske odgajatelje, roditelje, dok su najnižom ocjenom ocijenili
ostale odgojne faktore.
Mjere koje ispitanici predlažu u cilju unapređenja odgoja za održivi razvoj odnose se
na studiozan i permanentan odgoj i edukaciju svih dobnih skupina odgajanika u zemlji i
svijetu, razvoj ekoloških kompetencija, transformaciju negativninh stavova prema prirodi i
okruženju u pozitivne i uvođenje kaznenih mjera za prekršioce zakona i propisa iz oblasti
održivog razvoja.

LITERATURA

Andevski, M. (2004). Ekopedagoške kompetencije nastavnika. Strategija sistema

vaspitanja. Novi Sad.
Lepičnik Vodopivec, J. (2007). Kurikularni modeli odgoja i obrazovanja za okoliš. U:
Deontologija učitelja Zbornik radova Međunarodnog i stručnog skupa „Dani Mate
Demarina“. Pula. Sveuciliste Jurja Dobrile u Puli i Odjel za obrazovanje učitelja i
odgojitelja. 87-107.
 Peklaj, C. (2008). Definisanje matematičkih kompetencija – početni korak u ???
pedagoških studija. U: Kompetencije učitelja i vaspitača. Vršac: Visoka škola strukovnih
studija za obrazovanje vaspitača „Mihajlo Pavlov“, Vršac, str. 171-188.
Selimović, H. (2009). Roditeljska instrukcija djeci u škoskom učenju. Doktorska
disertacija. Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci.
Selimović, H., Tomić. R. (2011). Pedagogija I, Travnik: Univerzitet u Travniku.
Suzić, N. (2005). Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT Centar.
Vester, F. (1991). Kriza prenaseljenih područja. O razvijanju ekosistemskoga
mišljenja. Ljubljana: DZS.

STUDENTS VIEW ON THE COMPETENCE OF EDUCATORS FOR SUSTAINABLE

DEVELOPMENT

Abstract

The paper presents the results of students' attitudes on the competence of our primary
school teachers (teachers and professors) for sustainable development.
The aim of this study was to examine and determine which competencies do our
educators, at the highest level, possess; the degree of their eco-pedagogical competencies is
and whether they are competent enough to prepare children and youth for sustainable
development.
The paper uses the method of theoretical analysis and survey research methods and
instruments of a questionnaire designed for the purpose of our study.
The sample consisted of 70 students of the Faculty of Education in Travnik and 40
students FDZMB Medugorje, a total of 110 respondents.
Research results show that students attach enormous importance to the competence of
teachers for sustainable development and that they are aware of the importance for the future
of humanity.

Keywords: higher education, students' attitudes, elementary school, teacher

competence and competence.