3.1.1.

Specifični zahtjevi savremenom učitelju

Da bi učitelj uspješno izvršio svoju važnu ulogu, mora udovoljiti nizu specifičnih zahtjeva koji
se postavljaju pred njegovu ličnost.
F. Jelavić, a prema R. Ćatić i M. Stevanović (2003.), navodi da su među najvažnijim slijedeći
zahtjevi savremenom učitelju:
a) U općeobrazovnom pogledu nastavniku su nužna znanja o prirodi, društvu i ljudskom
mišljenju, o tehnici, umjetnosti i svim ostalim važnim područjima ljudske
djelatnosti, što čine sistem savremenog obrazovanja. Samo nastavnik sa širokom općom
kulturom, može kulturno i odgojno djelovati na učenike i roditelje, te uspješno podizati
kulturnu razinu svoje sredine;
b) U stručnom pogledu savremeni nastavnik mora usvojiti proširena i produbljena znanja
iz određenog stručnog područja za koje se sposobljava, savremeno ovladati strukom,
redovito je pratiti i permanentno se usavršavati u njoj. Bez solidne stručne
osposobljenosti ne može se ni zamisliti ostvarivanje važne uloge nastavnika. Ta
solidna stručnost ne može se nadoknaditi nikakvom drugom kvalitetom nastavnika;
c) U pedagoško-metodičkom pogledu nastavniku su nužna bogata znanja, vještine i navike
koje će mu omogućiti shvatanje teorije i prakse odgoja, obrazovanja i nastave,
upoznavanje problematike odgojno-obrazovnog sistema, mogućnosti i načina efikasnog
odgojno-obrazovnog djelovanja, te psihofizičkih mogućnosti odgajanika, kako bi
najsvrsishodnije usmjerio, organizirao i provodio svoje uspješno odgojno-obrazovno
djelovanje.
Treba naglasiti da znanje o nečemu i prenošenje toga znanja na druge, a posebno
iskorištavanje toga znanja u odgojne svrhe, uistinu nije isto. Upravo je na toj relaciji nužna
solidna pedagoško-metodička osposobljenost nastavnika, koja se može uspješno ostvarivati
tek u prožimanju sa stručnim i ostalim odgojno-obrazovnim sadržajima;
d) U društvenom pogledu savremeni nastavnik nužno mora poznavati zakonitosti društvenog
razvoja strukture, interesa i težnji društva u kojem živi i radi. Argumentacija za to je jasna:
odgoj se i vrši u društvu i za život i rad u dotičnom društvu, pa nastavnik mora da ima
pravilnu društvenu orijentaciju, kako bi svojim sveukupnim djelovanjem pridonosio
unapređivanju svih oblika društvenog života. Konačno, savremenog nastavnika mora
odlikovati niz pozitivnih općeljudskih osobina (poštenje, istinoljubivost, optimizam...), kao i
specifičnost nastavničkih obilježja (ljubav prema djeci i mladima, ljubav prema
nastavničkom zvanju, samostalnost i stvaralaštvo u radu, razvijanje kulture
intelektualnog rada...).
 Može se reći da pogodna ličnost za učiteljsko zvanje mora imati: svjesnu motiviranost za
zvanje, potpuniji sistem općeg i stručnog obrazovanja, visoke intelektualne sposobnosti, crte ličnosti
adekvatne sistemu vrijednosti u društvu, visoku razinu zrelosti ličnosti, te visoku razinu osobne
kulture.
3.2. Glavne osobine učiteljskog poziva
Djelatnost učitelja oduvijek je bila tijesno povezana sa odgojem, pa se učiteljski poziv s
pravom tretira kao pedagoški poziv.
Već je prije spomenuto da je poziv učitelja jedan od najčasnijih, ali i najzahtjevnijih poziva.
Ono po čemu je taj poziv poseban jeste to što je on po svojoj prirodi stvaralačka djelatnost, koja zahtjeva
stvaralačku maštu i suptilnu inteligenciju, a sastoji se u svakodnevnom rješavanju pedagoških
problema.
Posebnost ovog poziva leži i u tome što zahtijeva, pored poznavanja struke, odnosno predmeta
koji nastavnik predaje, duboko poznavanje psihologije i pedagogije. Bez velikog strpljenja, bez
sistematskog posmatranja i praćenja učenika, gipke primjene raznih oblika i metoda nastavno-
odgojnog rada, nije moguće uspješno i plodotvorno baviti se ovom profesijom.
Za nastavnički poziv jako su značajne nastavnikove karakterne osobine.
U periodu od 1920.-1930. godine u Zapadnoj Evropi razvio se snažan pedagoški pokret koji je
nastojao utemeljiti novu pedagošku disciplinu pod nazivom pedeutologija, koja bi se bavila
proučavanjem osobina i karakteristika nastavnika. Ovaj je pokret, krajem 30- tih , odustao od te
ideje. Kasnije, a posebno u drugog polovini XX stoljeća, u psihologiji se razvio veći broj zapaženih
teorija ličnosti, ali niti jedna nije uspjela zadovoljiti visoke kriterije i kompleksnost definisanja
samih osobina koje karakteriziraju osobine nastavnika.
Šta sve obuhvata sintagma „osobine učitelja“, pokazuju dva interesantna istraživanja autora sa
naših prostora. Prvo istraživanje objavio je prof. N. Suzić (1995.), u kojem je došao do određenih
saznanja, na osnovu kojih je definisao 97 osobina i 6 kriterija za klasifikaciju učiteljskih osobina.
Drugo istraživanje proveli su prof. J. Đorđević i njegova supruga (1988.). Oni su klasifikovali
gotovo 50 osobina, te ih razvrstali u 6 kriterija, što je gotovo identično sa istraživanjem prof.
Suzića, koji je dokazao da osobine učitelja znatno određuju kako će učenici doživljavati nastavu i
nastavni predmet, te kako će učiti ili izbjegavati određeni nastavni predmet.
 U slijedećoj tabeli dati su kriteriji i klasifikacije osobina nastavnika, iz gore navedenih
istraživanja:
Suzić, 1995. Đorđević i Đorđević, 1988.
Nastavnik kao ličnost :
a. Racionalne, intelektualne Ljudski kvaliteti nastavnika i svojstva
osobine njegove ličnosti
b. Afektivne, emocionalne osobine
c. Biološke, fiziološke osobine
Odnos - nastup prema učeniku i Ponašanje i odnos nastavnika prema
nastavi učenicima

Stil i način rada u nastavi Nastavnik kao stručnjak

Vrijednost, vrijednosna Posebne karakteristike nastavnika

usmjerenost
Učešće nastavnika u aktivnostima učenika
izvan nastave (slobodne aktivnosti, sekcije,
Socijalna uloga, status nastavnika
klubovi, naučne grupe, specijalizovane
organizacije i druge)

Fizički kvaliteti, fizički izgled. Spoljašnji izgled nastavnika (fizički izgled,

a. konstitucionalne karakteristike glas, oblačenje)
b.odjevanje, izgled
c. zdravlje

Ova istraživanja pokazuju da osobine učitelja bitno utiču na odabir mogućnosti koje se ukazuju
učenicima.
Učitelj, kao faktor odgojno- obrazovnog proces, pozitivno će uticati na učenike ako bude
motivaciona i afektivna podrška tokom interakcije učenika sa svojim vršnjacima, ali i nastavnicima,
te ako učenici, kroz učiteljev rad sa njim, osjete zadovoljstvo i samopouzdanje pri učenju.
Nikakvi programi odgojno- obrazovnog djelovanja, ma koliko bili uređeni, neće se moći
uspješno ostvarivati i primjenjivati, ako između učitelja i učenika ne postoji demokratska
komunikacija i uzajamni saradnički odnos, kvalitetna uzajamna saradnja. Mnogi elementi
komunikacije na relaciji učitelj – učenik, i obratno, predodređeni su većim ili manjim stupnjem
prihvatanja, odnosno neprihvatanja učitelja od strane učenika u nastavnom procesu. Još uvijek ima
nastavnika koji se ne osvrću na mišljenje svojih učenika, ne razmišljaju o njihovim željama i
planovima, što vodi inertnosti i konfliktnim situacijama.
U tim odnosima još uvijek je prisutna nesposobnost učitelja da uspostave dobar
komunikacijsko- interakcijski odnos sa učenicima, pojavom uzajamne grubosti, nepoštovanja,
neshvatanja s autoritativnim istupima i rukovođenjem.
Učitelj predstavlja ključ dobre/loše atmosfere, te utiče na cjelokupan odnos i klimu u razredu.
 Pišući o potrebnim osobinama odgajatelja/ učitelja J. Malić i V. Mužić (1981.) istaknuto mjesto
daju svijesti o vlastitoj društvenoj ulozi koja se ogleda u pomoći razvoju pojedinca. Oni kažu: ''Da
bi odgajatelj uspio, mora imati interes za odgajanika, poznavati njegove osobine, biti sposoban da
ga shvati, da se u njeg uživi, tj. da ima sposobnost empatije, a te se njegove osobine moraju javljati i
u odnosu prema drugim ljudima: roditeljima odgajanika, članovima njegove radne orgaizacije, ali i
šire.
On podupire i razvija težnju mladih za što slobodnijim razvojem, njihovu borbu protiv
smanjenja mogućnosti za taj razvoj, protiv 'tutoriziranja', pojave autoritativnog ponašanja
odgajatelja, birokratsko – krutih stavova, administracija škola, fakulteta i drugih.''
Nastavnik treba da djeluje vedro, optimistički, prirodno, da ima odmjeren stav, lijep, čist i
korektan govor. „Treba se čuvati i prejako glasnog govora, vikanja, jer to ne stvara red i
disciplinu. Također je vrlo nezgodno, ako nastavnik u govoru upotrebljava nepotrebne,
parazitske riječi i uzrečice. Samokontrolom treba to zapaziti i od toga se svakako odviknuti.“ (K.
Škalko, 1967. : 335.).1
Vlastiti primjer nastavnika najbolje je odgojno sredstvo Kod njega mora dominirati sklad misli,
riječi i djela. On je u svemu uzor svojim učenicima. Rad nastavnika se ogleda u redovnoj i svim
ostalim vrstama nastave, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, na kulturnom i
prosvjetnom planu, radom u društvenim, socijalnim i humanitarnim organizacijama.
Posebna aktivnost svakog nastavnika ogleda se u njegovom nastojanju za svakodnevnim općim,
kulturnim i pedagoškim usavršavanjem. Pred njim je nepregledni put svakodnevnog ličnog uzdizanja
i usavršavanja.
Od savremenog učitelja traži se visoka idejno-moralna izgrađenost, solidno opće i stručno
obrazovanje, psihološko-pedagoška i didaktičko-metodička osposobljenost, pravilan stav prema
radu, ljubav i poštovanje dječje ličnosti.
„Da bi nastavnik, uistinu, bio pravi odgajatelj, on mora iskreno voljeti djecu i poštovati
dječju ličnost. Za pravilan pedagoški postupak treba u prvom redu poznavati djecu, ali to nije
dovoljno. Da uspjeh bude potpun, djecu treba voljeti.“ (K. Škalko, 1967. : 333.)2
Učenici na svakom koraku trebaju osjetiti da ih nastavnik poštuje.
„Ništa nije kadro toliko privući dijete k nastavniku koliko kad ono osjeti da nastavnik stalno i
dosljedno poštuje njegovu ličnost. Da se to uistinu dosljedno provede, nastavnik mora da u svim
svojim postupcima bude staložen, miran, da ne pada u afekt i da u uzrujanosti i razdražljivosti, ne
izriče svoje sudove i eventualne kazne. Nikad nastavnik ne smije izgubiti ravnotežu, jer tada može
učiniti nešto što će zauvijek pokvariti njegove dotadašnje napore i poremetiti pravilne odnose prema

1
Ćatić, R.- Stevanović, M.: Pedagogija, Pedagoški fakultet, Zenica, 2003.
2
Ibid, str.327
djeci. Treba se čuvati uvredljivih izraza i riječi koje ponizuju dječje dostojanstvo...“ (K. Škalko,
1967. : 334.) 3
Prema Ričiju, a prema prof. R. Tomić (2001.), osobine dobrih nastavnika su: samokontrola u
ponašanju, uravnoteženost u stavovima, staloženost, smirenost i entuzijazam u radu, razumijevanje
učenika i njihovog tempa učenja, planiranje svog rada, te stalno interesovanje za učenike.
Znači, učiteljski poziv nije samo nastava, nego i više od toga -svestrani odgoj mlade, kritičke i
stvaralačke ličnosti. On je, ujedno, i poziv odgajatelja. Zbog toga učitelj stalno mora biti iskren, odan
svome pozivu, pravičan, vrijedan, uredan, principijelan, samokritičan, tačan, estetskog i kulturnog
izgleda, da ima razvijeno socijalno osjećanje, smisao za saradnju i sposobnost empatije, da ga krasi
vedrina i staloženost, optimistička osjećanja. On se nikad neće zadovoljiti znanjima koja je stekao
tokom studija, stalno će brinuti o svom stručnom usavršavanju i primjeni inovacija u pedagoškom
radu. Imajući u vidu sve predhodno napisano, možemo reći da su osobine savremenog
odgajatelja/učitelja slijedeće:
1. Učitelj mora biti moralna, cjelovita, stabilna osoba, snažne volje i čvrstog
karaktera. Takva osoba vlada svojim postupcima, ima razvijen osjećaj
dužnosti i odgovornosti, pozitivno se odnosi i ima razvijen pozitivan odnos prema
ljudima i životu, prema radu, materijalnim i duhovnim vrijednostima, iskren je,
principijelan, objektivan, pravedan i dosljedan. Odgajanici u njemu mogu naći, i nalaze,
uzor pozitivnog i humanog ponašanja i djelovanja;
2. Isto tako, učitelj mora biti vrlo obrazovan i kulturan čovjek, širokih pogleda,
svestranog općeg obrazovanja i opće kulture. Vrijedno je da je društveno angažiran, da
ima smisao za stvaralački rad, za istinu, dobrotu i ljepotu, odnosno, za spoznajne
etičke i estetske vrijednosti;
3. On mora izvrsno poznavati svoje stručne predmete koje predaje u školi i zastupa u životu.
Drugim riječima, mora biti dobar stručnjak na određenom području. To je
njegovo predmetno - stručno obrazovanje. Potrebna mu je solidna stručna priprema u
vrijeme studija i stalno usavršavanje u struci;
4. Uporedo s time, mora posjedovati pedagošku kulturu, teorijsko i praktično pedagoško
obrazovanje, odnosno, mora imati razvijen smisao i sposobnost za odgojni rad. To
pedagoško obrazovanje i kultura kvalificiraju nastavnika za taj rad pa je to pedagoška
sastavnica njegove stručnosti. Dobra praksa se zasniva na pedagoškoj teoriji. Stoga je
odgajatelju prijeko potrebno dobro poznavanje teorije odgoja u sastavu opće
pedagogije, didaktike, metodike, psihologije i stalno pedagoško usavršavanje;
5. Uspjeh učiteljskog rada podrazumijeva pozitivan odnos, određeni interes, optimizam,

3
Ibid, str. 326
 ljubav, oduševljenje, tj. da učitelj voli svoje zvanje i odgojni rad, da vjeruje u
čovjeka i uspjeh svog rada, da voli mlade ljude i da im se zna približiti, da pokazuje
zanimanja i razumijevanja za njihove probleme, sarađuje s njima u njihovom
rješavanju, da poštuje osobnosti svojih učenika i da se, općenito, pozitivno odnosi
prema njima.
Učitelj gore nabrojanih vrlina posjeduje autoritet. Taj autoritet se zasniva na pozitivnim ljudskim
svojstvima i pozitivnom odnosu prema odgajanicima, odnosno, na njihovu pozitivno emotivnom
odnosu prema odgajatelju. A kada učitelj posjeduje autoritet, tada on može uspješno odgajati i
obrazovati, jer učenici poštuju njegovo mišljenje, uvažavaju njegove sudove i stavove, prihvataju
njegove prijedloge ili zahtjeve. Učitelji bez autoriteta teško održavaju i potrebnu disciplinu u
učionici, a njihov utjecaj na učenike, u najboljem slučaju, vrlo je skroman.
To znači da je u odgojno- obrazovnom radu autoritet prijeko potreban. On označava ugled i
pedagošku moć odgajatelja u odnosu na odgajanike. Oni prihvataju njegove riječi i djela kao
kriterije pravilnog mišljenja i ispravnog postupanja, jer su uvjereni u njegovu sposobnost,
istinoljubivost, pravednost i dosljednost.
Učiteljev ugled gotovo je uvijek emotivno obojen. Učenici ga poštuju, dive mu se, vole ga i
ponosni su što imaju takvog učitelja. Oni od njega traže savjet, pitaju ga za mišljenje, traže da presudi u
spornim slučajevima, služi im kao primjer, kao uzor i ideal čovječnosti. U tome je snaga autoriteta. On
osvaja, vodi, upućuje, usmjerava, izgrađuje -bez nametanja stavova i prisile.