Unutarnja i vanjska evaluacija

Evaluacija franc. évalution znači – određivanje vrijednosti, ocjena, procjena (evaluirati –

odrediti vrijednost, ocijeniti, procjeniti)
U sličnome se značenju rabi i izraz valorizacija – vrjednovanje.
Evaluacija je iznimno važna aktivnost u odgoju i obrazovanju.
Evaluacija donosi informacije učenicima i učiteljima o uspješnosti zajedničkog rada u
nastavnom procesu.

Pojmovna određenja:

- U Hrvatskoj imamo jedinstven model ocjenjivanja za osnovnu i srednju školu (skala

od 5 stupnjeva) , dok u mnogim zemljama postoje različita dokimološka rješenja koja su
prilagođena prirodi ciljeva i metoda koje se javljaju u pojedinom nastavnom predmetu te
dobi učenika, odnosno stupnju školovanja (primarno i sekundarno obrazovanje).
- Teleološki gledano, sve što se događa ima neku svrhu. Svrha proizlazi iz samog
procesa događanja. Odgoj i obrazovanje složeni su svrhoviti procesi.
Povijest je pokazala da ipak postoje neke općeprihvaćene ljudske vrjednote koje se
uvažavaju pri utvrđivanju svrhe odgoja i obrazovanja, odnosno za reguliranje tih
složenih procesa. Nedjeljko Kujundžić (1991) smatra da je zajednički ideal ljudskoga
života slobodan čovjek. Sloboda je vodeća ljudska vrijednost. U procesu odgoja i
obrazovanja tu spoznaju valja uvažavati.
- Da bi se mogao odvijati optimalan proces odgoja i obrazovanja, mora se osigurati
zdrav fizički i psihički razvoj. Kada je osigurana poticajna okolina za zdrav razvoj
pojedinca, mogu se očekivati i pozitivni rezultati odgoja i obrazovanja. Kod brojnih
autora prevladava mišljenje da su osnovne ljudske vrjednote istina, ljubav, mir, nenasilje
i ispravno djelovanje. Takve vrjednote, odnosno ljudska prava i suradnja u novije
vrijeme izazivaju pozornost čovječanstva i stručnjaka iz svih područja znanosti.
Spomenute vrjednote ističu se u ciljevima odgoja (npr. Odgajati za mir, toleranciju i
demokraciju), a to znači da su važni elementi u nastavnim kurikulumima i da za njihovo
ostvarivanje treba osigurati odgovarajuće uvjete te predvidjeti načine praćenja i
vrjednovanja.

Proces odgoja i obrazovanja i mjesto evaluacije u tome procesu:

- Odgoj i obrazovanje predstavljaju proces i rezultat toga procesa.

Najsustavnije se odgoj i obrazovanje odvijaju u školi. Stručno osmišljen proces odgoja i
obrazovanja u školi označujemo izrazom nastava ili nastavni proces. Dakle nastava je,
kao i odgoj i obrazovanje, dinamičan i višestruko determiniran proces.
Cilj odgoja kao polazište za definiranje modela praćenja i ocjenjivanja:

- U hrvatskome jeziku uobičajeno je izrazom cilj označiti 1 – ono u što se gađa, 2 – ono
što se želi postići, čemu se teži.
- Kada je riječ o razini apstraktnoga, slična gledanja na ciljeve nalazimo i u Europi.
Njemačko Ministarstvo za kulturu i prosvjetu 1973.g. je formuliralo sljedeće zadatke
škole (prema Giesecke 1993,str. 76.):
- posredovati znanje, umijeća i sposobnosti
- osposobiti za samostalnu, kritičku prosudbu i stvaralačku djelatnost
- odgojiti za slobodu i demokraciju
- odgojiti za tolerantnost, poštivanje dostojanstva drugih ljudi i tuđih uvjerenja
- probuditi miroljubivost u duhu sporazumijevanja naroda
- učiniti razumljivim etičke, kulturne i religijske norme
- potaknuti spremnost za socijalno djelovanje i političku odgovornost
- osposobiti za poštivanje prava i dužnosti u društvu
- orijentirati prema uvjetima svijeta rada

- U navedenim ciljevima uočavamo neke ključne riječi koje označavaju osnovne ljudske
vrjednote (npr. mir, tolerancija, pravednost, suradnja, sloboda) ili kao općeprihvaćene
kompetencije koje treba stjecati tijekom školovanja (npr. Znanje, sposobnosti, socijalne
vještine, kritičko mišljenje, kreativnost).

- Najviši stupanj interioriziranosti (naučenosti) označen je izrazom evaluacija ili

(vrjednovanje).
Ova razina ostvarenosti ciljeva odgoja podrazumijeva mogućnost procjene značenja,
točnosti, prihvatljivosti nekih spoznaja i ostvarenja iz prethodnih razina (npr. mogućnost
kritičke procjene, navođenja protuargumenata za neke tvrdnje i sl.)

Svrha i vrste evaluacije:

Aktivnosti i rezultati učenika prate se i procjenjuju za razne svrhe. Za to se

upotrebljavaju različiti instrumenti i postupci te različiti načini iskazivanja rezultata
(postotci, rangovi, bodovi, kvalitativne analize itd.) U pogledu vrsta evaluacije najčešće
se govori o vanjskoj i unutarnjoj.
- Ako se vrjednovanje odvija u školi, a organizatori su nastavnici i učenici, govori se o
unutarnjoj evaluaciji. Za sam pedagoški proces ( upravljanje, vođenje i samostalno
učenje) taj oblik evaluacije je iznimno važan.
- Često interes za rezultate učenja i odgoja pokazuju subjekti izvan škole (npr.
ministarstvo školstva i razne druge vladine institucije), zatim međunarodne ustanove i
organizacije. Tada je riječ o vanjskoj evaluaciji jer su organizatori evaluacije izvan
škole, odnosno subjekti koji nisu imali nikakve veze s odgojnim i obrazovnim procesom
koji se događao u školi.
- U Hrvatskoj su aktualna 2 iznimno važna projekta za razmatranje koncepta unutarnje i
vanjske evaluacije. 1. je međunarodni projekt PISA-SQ.ACER.EDU.AU (Programme
for International Student Assassment 1.11.2010.) i odnosi se na provjeravanje rezultata
učenika na kraju obvezatnog školovanja, a 2. je projekt uvođenja državne mature za
učenike na kraju srednje škole (v. Bezinović i Ristić Dedić,2003; Pravilnik o polaganju
državne mature,2008).
- Ti projekti obuhvaćaju učenike hrv. osnovnih i srednjih škola pa već izazivaju veliku
pozornost hrv. stručnjaka.
Naime godinama je u hrvatskim školama na djelu intelektualistička didaktička
paradigma za koju je obrazovni ideal usvajanje velike količine informacija (naučiti
knjigu od korica do korica). U dvama spomenutim evaluacijskim projektima nije u
prvome planu utvrđivanje koliko i koje informacije su učenici usvojili tijekom
školovanja, nego što s tim informacijama mogu napraviti, gdje ih mogu iskoristiti.
Dakle na visokoj su cijeni kompetencije koje se odnose na pronalaženje, selekciju i
korištenje informacija.
- Nastava usmjerena na program ili nastava usmjerena na nastavnike ne omogućuje
stjecanja takvih kompetencija.
- S dokimološkog i didaktičkog stajališta važno je provoditi formativno, normativno i
sumativno vrjednovanje.
- Nastavnici su dužni pratiti rad i napredovanje svakoga učenika te poduzimanje mjere
za stvaranje najpovoljnijih uvjeta i pomaganje da svaki učenik postigne najbolje
rezultate. To se postiže učestalim povratnim informacijama učenicima od strane
nastavnika. Nastavnici nastoje uočiti učenikove teškoće u učestale pogreške te poduzeti
pedagoške mjere da se te poteškoće prevladavaju. U tom slučaju riječ je o formativnom
ocjenjivanju.
- Nastavnicima je korisno usporediti rezltate učenika koje poučavaju s rezultatima
drugih učenika, odnosno učenika koje poučavaju drugi nastavnici. Osim toga, nastavnici
uspoređuju uspjeh jednog učenika s drugim učenicima kako bi odredili neku sintetičku
ocjenu na propisanoj skali za ocjenjivanje. Tada se govori o normativnom ocjenjivanju.
- Na kraju određenog školskog razdoblja, nastavnici su dužni utvrditi neku sintetičku
ocjenu za ukupne aktivnosti i rezultat određenog učenika. Ta ocjena pokazuje sumativno
i proces i rezultat toga učenika pa govorimo o sumativnom ocjenjivanju.

Skale školskih ocjena:

U školi se razna obilježja učenika procjenjuju za različite svrhe i na različitim skalama.

Jednom je to dob (najstariji-najmlađi), drugi put visina, treći put težina, četvrti put
inteligencija, zatim poznavanje informacija, prihvaćenost od drugih učenika u razredu,
sposobnost umjetničkog izražavanja, brzina kretanja itd.
- Za školsko mjerenje rabe se nominalne, ordinalne, omjerne i intervalne skale.
Nominalne skale omogućuju najograničeniji tip mjerenja. Subjekti mjerenja po nekim se
kriterijima raspoređuju u skupine,npr. Ekonomskom stanju roditelja, po mjestu rođenja,
po pripadnosti nekoj vjerskoj zajednici ili jednostavno grupa 1,2,3... Ovdje je zapravo
riječ o klasifikaciji.

- Klase i pojedinci ponekad se raspoređuju i po kvantitativnoj klasifikaciji, odnosno

raspoređuju se po određenom kontinuumu. To znači da se točno zna koji je učenik po
određenom obilježju na skali viši od drugoga. Tako dodijeljeni brojevi predstavljaju
rangove koji imaju određeno značenje, a skale koje to omogućuju nazivamo ordinalnim
skalama (najviši, srednji, najniži i sl.). Školske ocjene dakle predstavljaju određenu vrstu
ordinalne skale.

- Intervalne skale nemaju apsolutnu nulu, ali imaju konstantan razmak pojedinih
stupnjeva skala. Takvu logiku uočavamo kod testova sposobnosti.

Omjerne skale su vrlo korisne za prkupljanje podataka o učenicima koji mogu biti
osnova za dodjeljivanje neke ocjene, a mogu biti iskorišteni kao dovoljan pokazatelj
neke učenikove uspješnosti (npr. brzine rješavanja zadataka i sl.).

Finski model evaluacije kao izvor ideja:

Evaluacija je važan segment nacionalnog kurikuluma. Zato finsko Nacionalno vijeće za

obrazovanje definira osnovna načela za provođenje te djelatnosti. Smatra se da škola
treba stalno evaluirati sve aktivnosti u školi i aktivnosti i postignuća učenika.
Evaluacija se može odnositi na cjelokupni rad neke škole ili samo na neke segmente
školskoga kurikuluma ( npr. Pojedine predmete, projekte). Dakle jednaka se pozornost
posvećuje vanjskoj i unutarnjoj evaluaciji.
- U evaluaciju su uključeni, kako je rečeno, i učenici. Tu se podrazumijevaju i verbalne
i brojčane ocjene koje nastavnici dodjeljuju stalno ili povremeno za učenikov rad i
rezultate.
- Ocjenjivanje učenika ima za cilj poticanje učenikova razvoja u skladu s načelima iz
nacionalnoga kurikuluma. Ocjene predstavljaju povratnu informaciju o napredovanju i
sposobnostima samostalnog učenja te o svim ostalim rezultatima učenja. Ovdje je važno
posvetiti pozornost procesu učenja, a ne samo rezultatima. Evaluacija učenikovih
aktivnosti i rezultata treba biti u funkciji osposobljavanja za samoevaluaciju, radi
razvijanja svijesti o vlastitim znanjima i stečenim kompetencijama te o važnosti stalnoga
učenja. Evaluacija učenikovih aktivnosti i rezultata treba pridonijeti stjecanju pozitivne
slike o sebi te poticati učenike da planiraju svoj rad i samostalno donose odluke.
- Evaluacija se rabi za intenziviranje veze i suradnje obitelji i škole.
Važno je uočiti da evaluacija polazi od pojedinca i uzima u obzir njegove mogućnosti i
razvoj sposobnosti. Učenikove aktivnosti i postignuća promatraju se i u odnosu na drugu
djecu iste generacije, a i samu djecu se potiče da se uspoređuju s drugima radi stjecanja
svijesti o svojim mogućnostima. To je važno radi pripremanja za život u društvenoj
zajednici gdje je sve podložno uspoređivanju i vrjednovanju. Zadatak je zaključnoga
ocjenjivanja da definira koliko je dobro, po završetku svoga obrazovanja, učenik
ostvario ciljeve nastavnoga plana osnovnoga obrazovanja u raznim predmetima.