Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Eniz Patković

Dokimološke osnove u nastavi islamske

vjeronauke

(provjeravanje i ocjenjivanje)

Seminarski rad

Zenica, januar 2018.

 Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Eniz Patković

3055/14, redovan student

Odsjek za islamsku vjeronauku

Dokimološke osnove u nastavi islamske

vjeronauke

(provjeravanje i ocjenjivanje)
Seminarski rad

Predmet: Metodika srednjoškolske vjeronauke I

Mentor: doc.dr. Nezir Halilović

Zenica, januar 2018.

2
 Sažetak
Životni proces je pun svakodnevnog ocjenjivanja. Gotovo svaki proces se prati, procjenjuje i
evaluira. Svaki čovjek nešto ocjenjuje i evaluira jer je to svojstveno njegovoj prirodi. U
spektru životnih procesa je i nastavni proces koji od nastavnika zahtijeva mnogo, a on mora
biti spreman da to i pruži. Od njega se traži širok spektar kompetencija kako bi bio spreman
ući u učionicu i uložiti maksimalan napor prilikom odgoja i obrazovanja budućih aktivnih
članova našega društva. U okviru toga, aktivnost s kojom se susureće jeste provjeravanje i
ocjenjivanje učenika, što nimalo nije bezazlen zadatak. Svaki nastavnik mora imati u vidu
mnogo faktora, a jedan od najvažnijih jeste ličnost odgajanika i njegove genetske
predispozicije. Zbog toga se u ovom radu nastojalo objasniti na šta treba obratiti pažnju kod
ličnosti odgajanika, koje vrste provjere i ocjenjivanja se mogu koristiti i koja je to svrha i
opasnosti istih.

Ključne riječi: ličnost učenika, provjeravanje učenika, ocjenjivanje učenika, nastava islamske
vjeronauke

1. Uvodni dio
Nastavni proces kao takav od nastavnika zahtijeva mnogo, a on mora biti spreman da to i
pruži. Od njega se traži širok spektar kompetencija kako bi bio spreman da uđe u učionicu, jer
ipak on je taj koji odgaja i obrazuje buduće aktivne članove našeg društva. Pored svih tih
aktivnosti on se susreće i sa provjeravanjem i ocjenjivanjem učenika, što nimalo nije bezazlen
posao. Tom prilikom mora da uzme u obzir mnogo faktora od kojih su možda glavni ličnost
odgajanika i njegove genetske predispozicije. Stoga ćemo se mi u ovom radu pozabaviti
ličnošću odgajanika, vrstama provjeravanja i ocjenjivanja, svrhom i opasnostima ovih
aktivnosti. Te ćemo iznijeti neke veoma važne činjenice po pitanju ocjenjivanja kako bi isto
mogli vršiti na što objektivniji način.

2. Utjecaj sredine i naslijeđa na ličnost odgajanika/učenika

Na početku ovog rada pozabavit ćemo se ličnošću odgajanika, iz razloga što je to jedan od
bitnijih faktora koje bi nastavnik trebao uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja i praćenja
učeničkog znanja. Genetske predispozicije odgajanika, odnosno učenika kao i okruženje u
kojem živi su često glavni uzroci učeničkog dobrog ili lošeg školskog uspjeha.

3
Svaka sredina ima svoje prednosti i nedostatke u formiranju ličnosti odgajanika, koja može
pomoći ali isto tako i odmoći u cjelokupnom formiranju čovjeka.

Isto tako postoji mogućnost da jedna sredina nadomjesti ili kompenzira ono što je propustila
druga sredina, ali ta kompenzacija nikad neće biti potpuna. Međutim sredina nije jedina koja
utječe na razvoj ličnosti pojedinca. Naime i naslijeđe igra veoma bitnu ulogu u formiranju
ličnosti. To su one genetske predispozicije koje se dobijaju po rođenju i koje naslijeđujemo od
roditelja.

Kako navodi Gršković (2013) ,,Istraživanja su također pokazala da se utjecaj naslijeđa

povećava s dobi, od ranog djetinjstva, preko adolescencije, do rane odrasle dobi. Isto tako,
okolinski faktori utječu na razvoj u ranim godinama, dok se u odrasloj dobi smanjuje njihov
utjecaj, a sve više dolazi do izražaja nasljedna komponenta.''

Iz čega zaključujemo kako veći utjecaj imaju nasljedne osobine, za razliku od okolinskih
faktora, jer dijete sazrijevanjem postaje sve manje ovisno o okolini i njenim faktorima i
okolina ima sve manji utjecaj na njega, dok nasljedne osobine ostaju.

Veliki broj istraživanja pokazao je kako naslijeđe i okolina interaktivno djeluju na razvoj
ljudskih osobina. Gršković (2013) na veoma lijep i jednostavan način objašnjava naslijeđe i
okolinske faktore, pa naslijeđe definira kao osnovu i potencijal koje pojedinac posjeduje, dok
okolinski faktori su ustvari samo stimulatori za razvoj tih osnova i potencijala.

2.1. Uloga porodice

Pored genetskih faktora na dijete najveći utjecaj imaju članovi porodice sa kojima se najčešće
susreće. Prvi ljudi sa kojima se novorođena beba susreće u svom životu jesu upravo njeni
roditelji, koji će u narednom periodu nakon rođenja odigrati veoma važnu ulogu u njenom
daljnjem razvoju. Upravo prisustvo oba roditelja još od samog dolaska na ovaj svijet od
velikog je značaja za samu bebu. Osjećaj topline i privrženost roditeljima uveliko utječu na
kasniji socio-emocionalni razvoj djeteta.

Alić (2012:11) govoreći o obitelji navodi da ''Obitelj poimamo kao jednu od najznačajnijih
institucija koja je najbliža poimanju čovjeka. Kao što nema obitelji bez čovjeka, tako se ne
može ni govoriti o čovjeku bez obitelji i njezinih surogata.''

Dakle porodica jeste čovjek, što znači bez porodice nema ni čovjeka. Ako porodica nije
kompletna ni dijete koje se razvija u takvom okruženju neće biti kompletno izgrađeno, što je

4
kako smo već prethodno ustanovili teško kompenzirati u kasnijem periodu kroz druge sisteme
sa kojima se dijete susreće.

Jer, upravo dijete od samog rođenja treba imati oba roditelja kako bi dobilo potrebnu ljubav,
pažnju, razumijevanje i sve druge elementi koji su potrebni za njegov normalan razvoj.

Porodica kao takva jeste prvi sistem sa kojim se dijete susreće, i ona predstavalja mjesto
autentičnog odgajanja. Porodica kao takva jeste jedna od ključnih potreba u ljudskom životu.

Jedna od zanimljivih stvari koja igra veoma bitnu ulogu u porodici jesu sociopedagoški
faktori unutar same porodice.

Alić (2012:17) navodi:

U unutarobiteljske varijable Bronferbrener ubraja sociopedagoške faktore obiteljskog

života:

-socioekonomski status,

-procjenu kvalitete života,

-odgojnu atmosferu,

-specifične vrijednosti i običaje,

dok pod izvanobiteljskim varijablama podrazumijeva:

-sociokulturne faktore,

-demografske faktore,

- socioekonomski i

-društveni status obitelji.

Svi ovi navedeni faktori u bitnome određuju atmosferu u obitelji, što u velikoj mjeri utječe na
odnose unutar obitelji. Slaba ekonomska situacija u porodici, može dovesti do određenih
trzavica međe supružnicima, gdje na kraju uvijek ispaštaju najmlađi članovi porodice,
odnosno djeca. Navedeni faktori u bitnome utječu na školski uspjeh djece i trebalo bi ih uzeti
u obzir prilikom provjere i ocjenjivanja učenika. Ovo dodatno potkrepljuje činjenicu da posao
nastavnika nimalo nije lagan jer nastavnik mora biti dobro pripremljen za ulazak u učionicu i

5
naoružati se svim potrebnim kompetencijama za kvalitetno obavljanje odgojno obrazovnog
rada.

3. Provjeravanje i ocjenjivanje učenika

Provjeravanje i ocjenjivanje učenika predstavljaju sastavni dio nastavnog procesa sa kojima se
susreću svi nastavnici. Nastavnik kao jedan od faktora tog procesa mora biti sposoban da na
što objektivniji način učini provjeru i ocjenjivanje učeničkog znanja jer se zaista radi o
veoma osjetljivim zadacima koje treba da izvrši.

"Pod provjeravanjem znanja razumijeva se sustavno praćenje, ispitivanje i vrednovanje

učenikovih postignuća i uspjeha u ostvarivanju zadaća nastavnog predmeta ili odgojno–
obrazovnog područja tijekom školske godine" (Kadum, 2004: 56, prema Kadum-Bošnjak &
Brajković, 2007), što znači da nastavnik tokom nastavnog procesa provjerava i prati nivo
usvojenosti i savladanosti sadržaja od strane učenika.

Dok Ćatić & Pehlić ( 2004:259) definirajući pojam provjeravanja navode da se ''njime otkriva
realno stanje u nastvanom radu'' i da je ''u savremenoj nastavi izgrađen cjelovit sistem
provjeravanja.'' Iz ovih riječi profesora možemo uvidjeti o kako složenom procesu se zaista
radi i da provjeru ne mogu vršiti ljudi koji nisu osposobljeni za to.

Što se tiče ocjenjivanja i ono je sastavni dio nastavnog procesa i jasno je da se ne radi o
bezazlenom elementu nastave. ''Ocjenjivanjem se putem odabranih postupaka, upoređivanja i
objektivnih komponenti dolazi do vrijednosnih pokazatelja. Ocjenjivanje je permanentan
proces kojim se prati tok i krajnji ishod aktivnosti.'' (Ćatić & Pehlić, 2004:259).

Dakle postoji niz postupaka koje trebamo ispoštovati kako bismo što bolje ocijenili učenika, a
i kako vidimo radi se o procesu, što nas upućuje na to da je ocjenjivanje nešto što zahtijeva
određeni period praćenja, dok se kod nas učenici ocjenjuju samo u određenom trenutku. Ovo
direktno utječe na učenički kontinuitet rada, gdje se učenici poslije dobijene ocjene nađu u
stanju hibernacije sve do sljedeće provjere. Ovo nije slučaj kod opisnog ocjenjivanja, gdje se
podrobnije i objektivnije može iskazati aktivnost i napredak učenika.

Iako smo pojmove provjeravanja i ocjenjivanja posebno obradili Ćatić & Pehlić (2004) kažu
kako ih u praksi ne bi trebalo razdvajati.

6
Ove provjere bi trebale biti češće da bi se održala budnost učenika uz korištenje primjerenih
motivatora s obzirom na individualne razlike učenika, jer određeni vid motivacije na jednog
učenika može utjecati pozitivno dok na drugog učenika ista može imati negativan efekat.

Pogotovo je ovo bitno u nastavi islamske vjeronauke iz razloga što nastavnik Islamske
vjeronauke ima nešto drugačiju ulogu nego što to imaju nastavnici koji predaju druge
predmete. Zbog njegovog jednog pogrešnog postupka djeca mogu ne samo osjetiti odbojnost
prema njemu nego i prema vjeronauci pa i prema vjerskim načelima koje nastavnik treba da
prenese, objasni i učini da ih učenici zavole.

3.1. Svrha ocjenjivanja

Postavlja se pitanje koja je to svrha ocjenjivanja i da li je ocjenjivanje uopšte i potrebno.
Naravno mi svakodnevno ocjenjujemo, pratimo i evaluiramo sve procese i svaki čovjek nešto
ocjenjuje i evaluira jer je to svojstveno prirodi čovjeka. Školsko ocjenjivanje predstavlja
aktivnost kojom se prosuđuje učenikova aktivnost. Međutim koja je uopšte svrha ocjenjivanja.

Kyriacou (1997:149-151) navodi da ''ocjenjivanje može imati različite svrhe. Najčešće

svrhe su:

1. Osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku,

2. Učenicima osigurati pedagoške povratne informacije,

3. Motivirati učenike,

4. Osigurati evidenciju napretka,

5. Poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća,

6. Ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje.

7
 3.2. Opasnosti ocjenjivanja
Postoje razne opasnosti i posljedice ocjenjivanja. Upravo se ovdje ogleda važnost poznavanja
ličnosti učenika i njihovog predznanja s kojim dolaze u školu. Učenici dolaze sa različitim
predznanjima iz vjeronauke pa je pri tome potreban drugačiji pristup svakom pojedincu. Pri
tome profesor treba poznavati šta ponuditi toj određenoj dobnoj skupini koju podučava,
odnosno ono što im prenosi mora prilagoditi tom uzrastu.

Kyriacou (1997:151) kaže ''tri su najveće opasnosti kojih se morate čuvati pri
ocjenjivanju. Prva i najvažnija opasnost je da se učenici koji iz povratnih informacija o
svojem napretku zaključe da zaostaju za svojim kolegama ili za nekim standardom
postignuća koji im nešto znači, mogu obeshrabriti i uzrujati. Druga je opasnost da
postupci za ocjenjivanje učeničkog napretka mogu oduzeti previše vremena... Treća je
opasnost da nastavnici i učenici mogu odveć pozornosti obratiti dobrim učenicima.''

3.3. Vrste provjeravanja i ocjenjivanja

Što se tiče provjeravanja i ocjenjivanja postoje različiti načini na koje se mogu sprovesti.
Možemo da kažemo kako svaki profesor ili nastavnik posjeduje svoju vlastitu vrstu
ocjenjivanja. Autori kroz literaturu navode razne oblike, tehnike i metode. Pa tako Ćatić &
Ramić (1998:229) navode neke od tehnika, gdje oni kažu da ''ispitivanje učenika može da
bude: usmeno, pismeno, praktično, izvedbeno i kombinirano.''

Dok Ćatić & Pehlić (2004:260) prave i drugu vrstu podjele gdje kažu da ''u nastavi se
primjenjuju subjektivne i objektivne metode ocjenjivanja.'' Subjektivne metode jesu iz razloga
što se u njima nalazi određena doza subjektivnosti bilo to od strane učenika ili nastavnika, dok
objektivne metode odstranjuju tu primjesu i dosljednije pokazuju nivo usvojenosti znanja.
Naravno ovdje treba uzeti u obzir i ličnost djeteta kao što smo to na početku spomenuli, s
obzirom da se neka djeca bolje snalaze na papiru, dok nekima pak više odgovara
verbaliziranje usvojenog, sve u zavisnosti koliko je dijete slobodno i koliko je razvilo
navedene kompetencije.

8
 3.4. Subjektivno ocjenjivanje
Subjektivno ocjenjivanje se može provoditi na tri načina:

 nastavnik kao ocjenjivač,

 samoocjenjivanje,

 međusobno ocjenjivanje (učenika i nastavnika).

Ovo ocjenjivanje nije pouzdano jer svaki ocjenjivač ima vlastite kriterije u pogledu
kvantiteta i kvaliteta znanja za skalu ocjena od 1 (jedan) do 5 (pet). (Ćatić & Pehlić,
2004:260)

Kao što smo već prethodno spomenuli ovo ocjenjivanje sadrži subjektivitet ocjenjivača pa
zbog toga isto nije pouzdano, jer upravo kako to profesori navode svaka osoba zasebno ima
svoje kriterije ocjenjivanja i svaka osoba ima različitu percepciju. U prilog ovome idu i
rezultati istraživanja koji su pokazali da isti profesori radove ne ocjene isto u razmaku od
godinu dana. Što znači da mnogo faktora utječe na promjenu vlastitih kriterija pri ocjenjivanju
učenika.

3.5. Objektivno ocjenjivanje

Već smo prethodno objasnili šta znači objektivno ocjenjivanje. Dakle zasniva se na odsustvu
subjektivnih primjesa i ono je pouzdanije kod ocjenjivanja. Međutim da bismo došli do što
objektivnije ocjene učenika trebamo koristiti kombinaciju objektivnih i subjektivnih metoda
uvažavajući ličnost učenika.

Ćatić & Pehlić (2004:260) navode kako se ''objektivno ocjenjivanje provodi pomoću različitih
objektivnih postupaka. Testovi znanja i nizovi zadataka objektivnog tipa daju najpouzdanije
rezultate. Međutim, izrada testova znanja i utvrđivanje metrijskih karakteristika je složen
posao, pa se u praksi rijetko primjenjuju.''

Upravo iz navedenog razloga mnogi nastavnici i profesori odustaju od pravljenja NZOT-ova

jer isti zahtijevaju dodatni napor i mnoštvo kriterija kako bi se postigla objektivnost.

9
 3.6. Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenikova uspjeha
Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenika jeste jedna od tehnika koja se u
osnovnoškolskim ustanovama možda i najčešće koristi.

''U suštini se sastoji od postavljanja pitanja ispitivaču i davanja odgovora usmeno od strane
ispitanika. Postoji višefazno ispitivanje učenika u toku nastavnog procesa koje je češće, i ima
za cilj sagledavanje učeničkih sposobnosti i stupanj usvojenosti programskih sadržaja
nastavnog predmeta te pruža mogućnost učeniku za potpunije ispoljavanje, provodi se
kvartalno polugodišnje ili godišnje '' (Ćatić & Ramić, 1998:229)

Dakle svako provjeravanje ima za cilj provjeru nivoa usvojenosti, a nikako ne smije biti
sredstvo preko kojeg će nastavnik uspostavljati autoritet, što je česta pojava u našim školama.

3.7. Pismena provjera znanja i ocjenjivanje učenikova uspjeha

Pismene provjere su drugi najzastupljeniji način provjeravanja i ocjenjivanja usvojenosti
sadržaja učenika. Primjenjuje se na različitim nivoima razvijenosti a ima ih više vrsta. Ova
vrsta provjere i ocjenjivanja je objektivnija u odnosu na usmenu jer profesori ne unose
subjektivni stav prema određenim učenicima kao što se to dešava prilikom usmenih provjera i
ocjenjivanja. Nemoguće je isključiti emocije, izuzev na ovaj način kada ne znamo koji od
učenika nam je ponudio prikazano na papiru.

''Primjenjuje se kroz različite forme kao: pismeni kontrolni radovi, klauzurni pismeni sastavi,
nizovi zadataka objektivnog tipa, testovi znanja, esej testovi itd. I ova vrsta ispitivanja može
da bude jednofazna i višefazna. Klauzurni pismeni radovi, na diplomskom i sličnim ispitima
mogu biti eliminatorni.''(Ćatić & Ramić, 1998:230)

10
 4. Zapamtimo!
Nastavnik kao jedan od faktora didaktičkog trougla treba da vodi računa o mnogo stvari: o
planiranju nastave, prilagođavanju sadržaja, uspostavi atmosfere. Dakle radi se o širokom
spektru aktivnosti za koje je zadužen upravo nastavnik. Pored toga on vodi brigu i o
provjeravanju i ocjenjivanju učenika.

Marović (2004:55) navodi da ''suvremena dokimologija i pedagogija pozivaju nastavnika

da pri ocjenjivanju učenika ima na umu:

1. Individualnost, odnosno da se svakog učenika ispituje zasebno prema njegovim

specifićnostima.

2. Testove koje nastavnici sastave za svoj predmet i za odre|eno nastavno gradivo. Ti

testovi ne bi trebali biti testovi znanja koji traže konkretno definirane odgovore,
definicije, već testovi koji traže učenikovo razmišljanje o naučenom i testovi u
kojima učenici potpuno razumiju što se od njih očekuje i kako će to najlakše
postići.

3. Ocjenjivanje na satu, na nastavi. Pratiti učenikov rad na satu, njegovo usmeno,

pismeno, likovno, glazbeno i scensko izražavanje. Bilježiti učenikov rad na
nastavi, dati učenicima i roditeljima uvid u to kakonapreduju na određenom
području i gdje bi ih trebalo više motivirati i pomoći im.

11
 5. Zaključak
Ličnost odgajanika odnosno učenika i njegova individualnost, njegovo okruženje i genetske
predispozicije uveliko utječu na socijalne kompetencije a tako i na školski uspjeh.
Provjeravanje i ocjenjivanje su sastavni dio nastavnog procesa bez kojih bi nastava bila
krnjava. Nastavnik kao jedan od faktora ima široku lepezu uloga koje mora posjedovati,
naravno ukoliko želi biti uspiješan u svom radu pa i u ulozi onoga koji provjerava i ocjenjuje
učeniči napredak i nivo usvojenosti znanja.

Također, u ovom radu smo naveli i objasnili koje vrste provjeravanja i ocjenjivanja imamo, te
smo naveli i da je najbolje vršiti kombinaciju istih i da se ove aktivnosti provjeravanja i
ocjenjivanja trebaju primjenjivati svakodnevno jer se radi o procesu. U nastavi islamske
vjeronauke profesor treba paziti prilikom provjeravanja i ocjenjivanja i prilikom prenošenje
sadržaja djeci kako ne bi time stvorio odbojnost prema sebi, predmetu i onome čemu ih
poučava.

I na kraju, možemo zaključiti da su ocjenjivanje i provjeravanje u nastavi islamske vjeronauke

i bilo kojeg drugog predmeta veoma zahtjevne aktivnosti za koje se nastavnik prethodno treba
osposobiti, uzeti u obzir individualnost učenika, testove koje pravi iz svog predmeta,
ocjenjivanje na nastavi koji bi trebali da budu motivatori a ne nešto zbog čega će djeca da
zamrze školu.

12
6. Literatura

1. Ajanović, Dž. i Stevanović, M. (1998), Školska pedagogija, Sarajevo: Prosvjetni list

2. Alić, A. (2012), Struktura i dinamika obiteljske kulture, Sarajevo:Dobra knjiga:
Centar za napredne studije

3. Ćatić, R. & Pehlić, I. (2004). Metodika nastave islamske vjeronauke. Zenica:Islamska

pedagoška akademija u Zenici
4. Ćatić, R. & Ramić, O. (1998). Osnovnoškolska pedagogija. Zenica:Pedagoška
akademija u Zenici
5. Kyriacou, C. (1997). Temeljna nastavna umijeća-Metodički priručnik za uspiješno
poučavanje i učenje. Zagreb:Educa

6.1. Internet stranice

7. Gršković, V. (2013), Utjecaj naslijeđa i okoline na intelektualne sposobnosti.
(Internet), <raspoloživo na: http://www.istrazime.com/kognitivna-psihologija/utjecaj-
naslijeda-i-okoline-na-intelektualne-sposobnosti/ >(pristupljeno: 16.01.2018)

8. Kadum-Bošnjak, S.; Brajković, D. (2007), Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje

učenika u nastavi. Metodički obzori, 2 (2007), 2(4) ; str. 35-51. Dostupno na:
https://www.google.hr/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8 72
&ved=0CBsQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile
%2F30415&ei=oKY8Va
rGJJbfat60gIAD&usg=AFQjCNEedYnxnIdLCVqowNShaSkrDWbHtg&bvm=bv.916
655 33,d.bGg (pristupljeno: 16.01.2018)

9. Marović, Ž. (2004). Ocjenjivanje učeničkog napretka. Kateheza : časopis za

vjeronauk u školi, katehezu i pastoral mladih, 26(1), 35-56. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/113852 (pristupljeno: 16.01.2018)

13
Sadržaj

Sažetak...................................................................................................................................................3

1. Uvodni dio......................................................................................................................................3

2. Utjecaj sredine i naslijeđa na ličnost odgajanika/učenika...............................................................3

2.1. Uloga porodice.......................................................................................................................4

3. Provjeravanje i ocjenjivanje učenika..............................................................................................6

3.1. Svrha ocjenjivanja..................................................................................................................7

3.2. Opasnosti ocjenjivanja............................................................................................................8

3.3. Vrste provjeravanja i ocjenjivanja..........................................................................................8

3.4. Subjektivno ocjenjivanje........................................................................................................9

3.5. Objektivno ocjenjivanje..........................................................................................................9

3.6. Usmeno provjeravanje i ocjenjivanje učenikova uspjeha......................................................10

3.7. Pismena provjera znanja i ocjenjivanje učenikova uspjeha...................................................10

4. Zapamtimo!..................................................................................................................................11

5. Zaključak......................................................................................................................................12

6. Literatura......................................................................................................................................13

6.1. Internet stranice...................................................................................................................13

Sadržaj..................................................................................................................................................14

14