Credo Novih Religioznih Pokreta: Univerzitet U Zenici Islamski Pedagoški Fakultet

Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet
CREDO NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA

- magistarski rad -
Mentor: Kandidat:
Prof. dr. Zuhdija Adilović Adem Nušinović
Komentor:
Prof.dr. Halil Mehtić
Zenica, 2016.
Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet
CREDO NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA

- magistarski rad -
Mentor: Kandidat:
Prof. dr. Zuhdija Adilović Adem Nušinović
Komentor:
Prof. dr. Halil Mehtić
Zenica, 2016.
2
SADRŢAJ
SADRŢAJ ................................................................................................................................. 3
SAŢETAK .................................................................................................................................. 7
ABSTRACT ............................................................................................................................... 8
I UVODNO RAZMATRANJE ............................................................................................... 9
II TEORETSKI DIO.............................................................................................................. 11
2. 1. Etimologija pojmova .................................................................................................... 11
III METODOLOŠKI DIO ..................................................................................................... 13
3.1. Predmet istraţivanja ..................................................................................................... 13
3.2. Ciljevi istraţivanja ........................................................................................................ 13
3.3. Zadaci istraţivanja ........................................................................................................ 13
3.4. Hipoteze......................................................................................................................... 14
3.5. Metode istraţivanja ....................................................................................................... 14
3.6. Tehnike istraţivanja ...................................................................................................... 14
3.7. Korpus istraţivačkog uzorka ......................................................................................... 15
IV REZULTATI ISTRAŢIVANJA ...................................................................................... 17
1. KRŠĆANSTVO .................................................................................................................. 17
1.1. Opće informacije ........................................................................................................... 17
1.1.1.Šta je kršćanstvo .................................................................................................. 17
1.1.2. Porijeklo imena .................................................................................................. 17
1.1.3. Isus Krist središte kršćansta ............................................................................... 17
1.1.4. Nastanka i razvoj kršćanstva .............................................................................. 18
1.1.5.Podjele u kršćanstvu ............................................................................................ 18
1.1.6. Osnovna vjerovanja ............................................................................................ 19
1.2. Credo kršćanstva ........................................................................................................... 19
1.2.1. Bog u kršćanstvu ................................................................................................. 19
1.2.2. Ĉovjek u kršćanstvu ............................................................................................ 21
1.2.3. Objava ................................................................................................................. 23
1.2.4. Spasenje ............................................................................................................... 24
1.2.5. Eshatologija u kršćanstvu .................................................................................... 25
2. JEHOVINI SVJEDOCI ..................................................................................................... 28
2.1.Opće informacije ............................................................................................................ 28
2.1.1. Ko su Jehovini svjedoci? .................................................................................... 28
2.1.2. Nastanak i razvoj Jehovinih svjedoka ................................................................ 28
2.2. Credo Jehovinih svjedoka ............................................................................................. 29
3
2.2.1. Bog ...................................................................................................................... 29
2.2.2. Ĉovjek ................................................................................................................. 31
2.2.3. Objava ................................................................................................................. 32
2.2.4. Spasenje ............................................................................................................... 33
2.2.5. Eshatologija ......................................................................................................... 33
2.3. Sliĉnosti i razlike creda kršćanstva i creda Jehovinih svjedoka .................................... 37
3. CRKVA ISUS KRISTA SVETACA POSLJEDNJIH DANA ........................................ 39
(MORMONSKA CRKVA-MORMONI) ............................................................................. 39
3.1.1. Ko su Mormoni ................................................................................................... 39
3.1.2. Porijeklo imena Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana .......................... 39
3.1.3. Nastanak i razvoj Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana ........................ 39
3.1.4. Osnovna vjerovanja ............................................................................................ 40
3.2. Credo Crkve Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormona) ................................... 41
3.2.1. Bog ..................................................................................................................... 41
3.2.2. Ĉovjek ................................................................................................................ 43
3.2.3.Objava ................................................................................................................. 45
3.2.4. Spasenje .............................................................................................................. 46
3.2.5. Eshatologija ........................................................................................................ 46
3.3. Sliĉnosti i razlike creda kršćanstva i creda Mormona ................................................... 49
3.4.Stav kršćana prema Mormonima.................................................................................... 50
4.NEW AGE (NOVO DOBA) .............................................................................................. 51
4.1.1. Šta je New Age ili Novo doba ............................................................................. 51
4.1.2.Nastanak i razvoj New Aga ................................................................................. 52
4.1.3.Ideologija New Aga ............................................................................................. 53
4. 2. Kredo New Agea (Novog doba)................................................................................... 54
4.2.1.Bog ...................................................................................................................... 54
4.2.2. Ĉovjek ................................................................................................................ 56
4.2.3.Objava ................................................................................................................. 58
4.2.4. Otkupljenje/ Spasenje ......................................................................................... 59
4.2.5.Eshatologija ......................................................................................................... 59
4.3.Sliĉnosti i razlike izmeĊu uĉenja New Age i kršćanstva ............................................... 60
4.4. Stav kršćanstva prema New Ageu ................................................................................. 61
5.ISLAM .................................................................................................................................. 62
4
5.1.1.Šta je islam .......................................................................................................... 62
5.1.2.Porijeklo imena islam .......................................................................................... 62
5.1.3.Definicija i znečenje ............................................................................................ 62
5.1.4. Podjele u islamu ................................................................................................. 62
5.1.5.Osnovna vjerovanja ............................................................................................. 63
5.2.Credo islama ................................................................................................................... 63
5.2.1.Bog u islamu ........................................................................................................ 64
5.2.2.Ĉovjek u islamu ................................................................................................... 66
5.2.3.Objava ................................................................................................................. 68
5.2.4.Spasenje /Iskupljenje u islamu ............................................................................ 70
5.2.5.Eshatologija u islamu .......................................................................................... 72
5.3. Tabelarni prikaz creda islama ........................................................................................... 75
6.AHMEDIJE (AHMADIJE) /KADIJANIJE ...................................................................... 77
6.1.Opće informacije ............................................................................................................ 77
6.1.1. Ko su Ahmedije? ................................................................................................. 77
6.1.2 Porijeklo imena ................................................................................................... 77
6.1.3. Raširenost ........................................................................................................... 78
6.1.4. Mirza Gulam Ahmed (Ahmad) osnivač Ahmedija .............................................. 78
6.1.5. Podjela................................................................................................................ 79
6.1.7. Osnovna vjerovanja Ahmadija ........................................................................... 79
6. 2. Credo Ahmedija ........................................................................................................... 79
6.2.1.Bog ...................................................................................................................... 80
6.2.2. Ĉovjek ................................................................................................................. 80
6.2.3.Objava ................................................................................................................. 82
6.2.4. Spasenje .............................................................................................................. 85
6.2.5.Eshatologija ......................................................................................................... 86
6. 3.Sliĉnosti i razlike creda islama i creda Ahmedija .......................................................... 88
6.4.Stav islamskih uĉenjaka prema Ahmedijama................................................................. 90
7. BEHAIZAM ILI BAHA’I VJERA ................................................................................... 91
7.1.1. Šta je Behaizam ili Bahá‘í vjera ......................................................................... 91
7.1.2. Što znači riječ Bahá‘í? ....................................................................................... 92
7.1.3. Kratak peregled povijesti Behaizma................................................................... 92
7. 1.4. Institucije u Behaizmu i Univerzalna kuća pravde ............................................ 93
5
7.1.5. Raširenost ........................................................................................................... 94
7.1. 6. Osnovna vjerovanja ........................................................................................... 95
7.2. Credo Behaizma ............................................................................................................ 95
7.2.1. Bog ..................................................................................................................... 95
7.2.2.Ĉovjek ................................................................................................................. 96
7.2.3.Objava ................................................................................................................. 96
7.2.4.Otkupljenje/ Spasenje .......................................................................................... 98
7.2.5. Eshatologija ........................................................................................................ 98
7. 3. Sliĉnosti i razlike kreda islama i kreda Behaija ........................................................... 98
7. 4. Stav islamskih uĉenjaka prema Bahaizmu ................................................................. 100
8.NACIJA ISLAMA ............................................................................................................. 101
8.1. Opće informacije ......................................................................................................... 101
8.1.1.Šta je Nacije islama ........................................................................................... 101
8.1.2.Različiti nazivi pokreta ...................................................................................... 101
8.1.3.Razlozi osnivanja ............................................................................................... 101
8.1.4.Historija i razvoj Nacije islama ........................................................................ 101
8.1.5.Raširenost .......................................................................................................... 103
8.1.6. Korijeni ideologije i osnovana vjerovanja ....................................................... 103
8. 2. Credo Nacije islama ................................................................................................... 104
8.2.1.Bog .................................................................................................................... 106
8.2.2.Ĉovjek ............................................................................................................... 106
8.2.3.Objava ............................................................................................................... 107
8.2.4.Iskupljenje i spasenje......................................................................................... 108
8.2.5..Eshatologija ...................................................................................................... 110
8.3. Sliĉnosti i razlike creda islama i creda Nacije islama ................................................. 110
8.4. Stav islama prema Naciji islama ................................................................................. 112
V ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA ................................................................................... 113
VI LITERATURA ................................................................................................................ 115
6
SAŢETAK
Pored jačanja utjecaja religijskih zajednica, krajem 19. i početkom 20. vijeka, pojavio
se i fenomen novih religioznih pokreta, a to su zajednice vjernika koje su se odvojile od
svojih, već postojećih velikih religijskih zajednica i samostalno nastavili vlastiti put prema
Bogu izabirući nove voĎe i stvarajući sebi nove dogme, odnosno nova vjerovanja. Novi
religiozni pokreti prisutni su danas na svim kontinentima svijeta, što ukazuje da je to
univerzalni fenomen. Proučavanje, ali i razumijevanje ovih, novih, religioznih pokreta je od
izuzetnog značaja svakome ko ţeli da se bavi savremenim tokovima religije. A za, potpuno,
razumijevanje novih religioznih pokreta, vaţno je, ako ne i najvaţnije, razumjeti credo
odreĎenog pokreta, tj. osnovna vjerovanja gdje istraţivači, na tom polju, ubrajaju pet
stvarnosti: Bog, stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija.
Cilj ovog rada je bio utvrditi credo kršćanstva, za koji se pretpostavlja da su iz njega proizišli
novi religiozni pokreti, koji su predmet istraţivanja (Jehovni svjedoci, Mormoni i New age).
Zatim, utvrditi credo islama, za koji se, takoĎer, pretpostavlja da su i iz njega proizišli
odreĎeni novi religiozni pokreti (Ahmedije, Behaije i Nacija islama). Potom, utvrditi credo
svakog od novih religioznih pokreta, koji su predmet istraţivanja. Na kraju, osnovni cilj ovog
rada je bio ustanoviti sličnosti i razlike izmeĎu creda religije i creda pokreta. (npr.
kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –Nacija islama).
U ovom kvalitativnom istraţivanju korištene su sljedeće metode: Metoda tekstualne analize,
koja će nam pomoći pri utvrĎivanju creda kršćanstva, islama i odreĎenih novih religioznih
pokreta i to putem analize sardţaja. Komparativni metod će nam pomoći prilikom
uporeĎivanja izvornih religija i novih religioznih pokreta, radi uspostavljanja sličnosti i
različitosti meĎu njima.
Na osnovu rezultata istaţivanja moţemo zaključiti sljedeće; da je u korpusu istraţivačkog
uzorka zastupljeno credo novih religioznih pokreta koji obuhvata pet stvarnosti; Bog,
stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija. Zatim, da postoje odreĎene, male, sličnosti
izmeĎu creda religije, za koju se pretpostavlja da su iz nje proizišli, i creda novih religioznih
pokreta. (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –Nacija islama). Te da postoje razlike
izmeĎu creda religije i creda novih religioznih pokreta, koje su puno veće i izraţajnije od
sličnosti tako da se spomenuti pokreti ne mogu pretpostavljati dijelom ili ograncima velikih
religija.
Ključne riječi: Novi religiozni pokreti, credo, Bog, čovjek, Objava, spasenje i eshatologija.
7
ABSTRACT
In addition to strengthening the influence of the religious communities in the late 19th
and early 20th century, there is also the phenomenon of new religious movements, that are the
communites of believers which are separated from their already existing large religious
communities and independently set their own path to God choosing new leaders and thus
create a new dogma, and new beliefs. New religious movements are present today in all
continents of the world, which indicates that this is a universal phenomenon. The study, but
also the understanding of these, new religious movements is of great importance to anyone
who wants to deal with the latest developments of religion. To understand these new religious
movements, it is important, if not the most important, understanding the credo of a certain
movement, ie. basic beliefs, where researchers in the field, include five realities: God,
creation, revelation, salvation and eschatology. The aim of this study was to determine the
credo of Christianity, which is thought to have come out of it a new religious movements,
which are the subject of research (Jehovah's witnesses, Mormons and New Age). Then,
determine the credo of Islam, which is also believed to be and come out of it certain new
religious movements (Ahmadiyya, Behai and the Nation of Islam). Then, to determine the
credo of each of the new religious movements, which are the subject of research. In the end,
the main goal of this study was to establish similarities and differences between the credo of
religion and the credo the movement. (eg, Christianity and Jehovah's witnesses; Islam –the
Naton of Islam). In this qualitative study used the following methods: Method textual analysis,
which will help in determining the credo of Christianity, Islam and certain new religious
movements (which are the subject of research) by means of analysis of contents. The
comparative methods with the aim of comparing the original religion and new religious
movements, to establish similarities and differences between them. Based on the survey
results, we can conclude the following; that the corpus of the research sample represented the
credo of new religious movements which includes five reality; God, creation, revelation,
redemption and eschatology. Then, there are certain, small, similarities between the credo of
religion, for which is thought to have stemmed from it, and the credo of the new religious
movements. (Eg, Christianity and Jehovah's witnesses; Islam -the Nation of Islam). And that
there are differences between the credo of religion and credo of new religious movements,
which are much larger and more expressive than similarities such that the movement can not
be considered part or branches of the great religions.
Key words: New religious movements, credo, God, man, Revelation, salvation and
eschatology.
8
I UVODNO RAZMATRANJE
Religija je, kroz historiju ĉovjeĉanstva, bila stalni pratilac ĉovjeka i imala je vaţnu
ulogu, kako u ţivotu pojedinca, tako i u ţivotima zajednice.
Utjecaj sekularizma i sve što se dogaĊalo religiji u 19. i sve do polovine 20. vijeka,
navodilo je mnoge da govore o ,,odumiranju'' religije. MeĊutm, desilo se suprotno, kako
nazivaju doba ,,povratka religiji'' i njezino oţivljavanje. (Cvitković, 2005: 13) Pored jaĉanja
utjecaja religijskih zajednica, pojavio se i fenomen novih religioznih pokreta, tj. grupa ili
zajednice vjernika koji su se odvojili od svojih, već postojećih velikih religioznih zajednica i
samostalno nastavili vlastiti put prema Bogu izabirući nove voĊe i stvarajući sebi nove
dogme, odnosno, nova vjerovanja.
U svim velikim religijama, pa tako i u kršćanstva, nove religije ili novi religiozni
pokreti nisu nova pojava, kako u historiji, tako i danas. U savremenom svijetu ima mnogo
oblika religija i duhovnih pokreta koji su kršćanski, proizašli iz kršćanstva ili su rezultat
reakcije na širenje kršćanstva. Neke su postale glavne grane kršćanske crkve, dok su druge,
kao što su Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (Moromoni), Jehovini svjedoci i New
age (Novo doba) postali veliki, širom svijeta rašireni alternativni izraz kršćanstva, iako
neprihvaćeni od starijih crkava.
TakoĊer, i kroz historiju islama pojavili su se brojni pravci, sekte, mezhebi (pravne
škole), tradicije i pokreti u razliĉitim dijelovima svijeta. To je bilo zbog potrebe tumaĉenja i
odgovaranja odreĊenih pitanja islama, za koja se nije mogao naći precizan odgovor u
osnovnim izvorima islama (Kur‘anu i Sunnetu). Kako objašnjava Dobraĉa (1938), postoje
uglavnom dvije kategorije pravaca: oni koji imaju svoga oslonca u osnovnim propisima
islama i oni koji takav oslonac nemaju. Pokreti iz druge grupe su Ahmedije, Behaije i Nacija
islama (Crni muslimani).
Prouĉavanje, ali i razumijevanje ovih, novih, religioznih pokreta je od izuzetnog
znaĉaja svakome ko ţeli da se bavi savremenim tokovima religije. A za, potpuno,
razumijevanje novih religioznih pokreta, vaţno je, ako ne i najvaţnije, razumjeti credo
odreĊenog pokreta, tj. osnovna vjerovanja, gdje istraţivaĉi na tom polju (Ivanĉić, 1997: 41),
ubrajaju pet stvarnosti: Bog, stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija.
Novi religiozni pokreti prisutni su danas na svim kontinentima svijeta, što ukazuje da
je to univerzalni fenomen. Bosna i Hercegovina je, takoĊer, već zahvaćena novim religioznim
pokretima, ne toliko kao ostale zemlje u okruţenju, i utjecaj nije toliko snaţan kao u drugim
drţavama. Moţda, je ovo i razlog da islamski uĉenjaci u BiH nisu puno pisali o ovoj temi.
Kasim Dobraĉa u djelu Kaijanije i Ahmedije, 1938 godine, meĊu prvima je ukazao na ovaj
fenomen, zatim Fikret Arnaut, Ko se krije iza Ahmedija, kao i odreĊeni ĉlanci koje su pisali
9
Muharem Omerdić i Safvet Halilović. Najznaĉajnije djelo je svakako Islamska Enciklopedija
(Enciklopedija-religija, mezheba i savremenih pokreta i partija) ( el-Dţehuni (ur.) prevodilac
s arapskog Ebu Muhamed es-Serid) koja na 365 stranica, daje saţet i jasan pregled preko 60
razliĉitih ideoloških sekti, pravnih škola, savremenih reformistiĉkih pokreta, sufijskih redova,
ekstremistiĉkih pokreta, pokreta koji se zalaţu za obnovu hilafeta, rasistiĉkih pokreta,
batinijskih i antislamskih pokreta, te savremenih partija pokreta i pravaca.
Na drugoj strani, o kršćanstvu i Novim religjskim pokretima napisano je puno više, a
najznaĉajniji su radovi Mije Nikića, (ur.) Novi religiozni pokreti (zbornik radova znanstvenog
simpozija o novim religioznim pokretima), i doktorski rad na temu Slika Boga u vjerskim
sljedbama i novim religijskim pokretima: Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca
poslednjih dana (Mormoni), Crkva Ujedinjenja (Sun Myung Moon), New Age.
Cilj ovog rada je da se utvrditi credo kršćanstva, za koji se pretpostavlja da su iz njega
proizišli novi religiozni pokreti, koji su predmet istraţivanja (Jehovni svjedoci, Mormoni i
New age). TakoĊer, utvrditi credo islama, za koji se, pretpostavlja da su iz njega proizišli
odreĊeni novi religiozni pokreti (Ahmedije, Behaije i Nacija islama). Zatim utvrditi credo
svakog od novih religioznih pokreta. Na kraju, a što je i osnovni cilj ovog rada, ustanoviti
sliĉnosti i razlike imeĊu creda religije i creda pokreta. (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci;
islam –Nacija islama).
Nadamo se da će ovaj rad, bar malo olakšati razumijevanje uĉenja i vjerovanja novih
religioznih pokreta, te ukazati na vaţnost i znaĉaj ovog fenomena. Uz to, ovaj rad moţe
pomoći nastavnicima Islamske vjeronauke prilikom obrade nastavne cjeline o ovoj temi, a
posebno prilikom obrade nastavne jedinice Islam i novi religijski pokreti, koja je planirana
NPP-om za IV razred1.
Rad je podijeljen u pet cjelina: Uvodno razmatranje, Teoretski dio, gdje je objašnjena
etimologija pojmova, Metodološki dio, gdje su objašnjeni ciljevi i zadaci, hipoteze, te korpus
istraţivanja. U ĉetcrtom dijelu prezentovani su rezultati istraţivanja: Kršćanstvo i Novi
religiozni pokreti proizišli iz kršĉanstva (Jehovini svjedoci, Mormoni i New Age) zatim, Islam
i Novi religiozni pokreti proizišli iz islama (Ahmedije, Behaije i Nacija islama). Prilikom
obrade svakog od navedenih, nastojali smo ukratko predstaviti osnovne informacije, credo
kroz pet elemenata: Bog, ĉovjek, objava, spasenje i eshatologija, sliĉnosti i razlike kreda
odreĊene religije i Novog religioznog pokreta, koji su predstavljeni u tabelarnom prikazu, radi
lakšeg pregleda. Na kraju, ovog rada su zakljuĉna razmatranja.
1
Islamska zajednica u BiH (2009), Nastavni plan i program za IV razred srednje škole, [Internet], Raspoloţivo
na:< http://vjeronauka.islamskazajednica.ba/dokumenti/nastavni-plan-i-program/-nastavni-plan-i-program-za-iv-
razred-srednje-kole-1-sat, > [Pristupljeno: 30.11. 2015. godine].
10
II TEORETSKI DIO
Vaţnost religije u ţivotima pojedinaca i liĉnom identitetu pokazuje i ĉinjenica da je na
poĉetku 21. vijeka, 77 % svjetskog stanovništva izjasnilo religijsku samoidentifikaciju
Utjecaj sekularizma i sve što se dogaĊalo religiji u 19. i sve do polovine 20. vijeka,
navodilo je mnoge da govore o ,,odumiranju'' religije. MeĊutim, desilo se suprotno, kako
nazivaju doba ,,povratka religiji'' i njezino oţivljavanje (Cvitković, 2005: 13).
Pored jaĉanja utjecaja religijskih zajednica, pojavio se i fenomen novih religioznih pokreta.
Prouĉavanje, ali i razumijevanje novih religioznih pokreta je od izuzetnog znaĉaja svakome
ko ţeli da se bavi savremenim tokovima religije. A za razumijevanje novih religioznih
pokreta, vaţno je, ako ne najvaţnije, razumjeti credo odreĊenog pokreta, tj. osnovna
vjerovanja, gdje istraţivaĉi na tom polju (Ivanĉić, 1997: 41), ubrajaju pet stvarnosti: Bog,
ĉovjek, Objava, otkupljenje i eshatologija.
Novi religiozni pokreti prisutni su danas na svim kontinentima svijeta, što ukazuje da
je to univerzalni fenomen.
Rad je naslovljen Novi religiozni pokreti, a mogao je imati naslov i Novi religijski
pokreti, s obzirom da obraĊuje teme koje koje se tiĉu religije. Autori koji su pisali o ovoj temi
koriste izraze religiozni i religijski pokreti jer se terminologija na tom podruĉju kod nas još
nije konaĉno ustalila (Nikić, 1997: 8), tako će i u ovom radu biti korištena oba termina,
shodno kako ih autori koriste.
2. 1. Etimologija pojmova
Novi religiozni pokreti: pojam koji je nastao II-im vatikanskim saborom, a za kojeg se
tada opredijelio predsjednik Papinskog vijeća za meĊureligijski dijalog kardinal Francis
Arinze. Pridjev religiozni oznaĉava liĉni, subjektivni stav prema Apsolutnom, tj. prema Bogu,
dok se pojam religijski odnosi na ono što pripada nekoj religiji, što je vlastito nekom pokretu
religioznog sadrţaja. Pojam novog religioznog pokreta sadrţi u sebi obje spomenute
stvarnosti2.
Novi religiozni pokreti su zajednice vjernika koji su se odijelili od svojih, već
postojećih velikih religioznih zajednica i samostalno nastavili vlastiti put prema Bogu
izabirući nove voĊe i stvarajući sebi nove dogme, odnosno nova vjerovanja.
Izraz sekta ili sljedba u mnogome se podudara s nazivom novi religiozni pokreti.
Razlika je u tome što su sljedbe bolje organizirane i imaju ĉvršću nutarnju hijerarhijsku
2
Wikipedia (2014), Novi religiozni pokreti, [Internet], Raspoloţivo na: https://hr.wikipedia.org
/wiki/Novi_religiozni_pokreti, [Pristupljeno: 20.12. 2014. godine].
11
strukturu nego vjerski pokret. Sljedbe najĉešće radikalno prekidaju sve veze s većom
religijskom zajednicom kojoj su pripadale (Trinić, 2008: 80).
Credo (kredo) je simbol vjere, saţetak vjeroispovijesti neke religije. On sadrţi
teoretsko i praktiĉno pravilo ţivota te duh koji taj sadrţaj prati, a to znaĉi dogmu, moral i
viziju. Credo je podsjetnik i izvor zajedniĉke vjere, sadrţaj i cilj kamo se ide. Credo je
mentalitet koji oblikuje ĉlana religioznog pokreta (Ivanĉić, 1997: 40).
12
III METODOLOŠKI DIO
3.1. Predmet istraţivanja

Istraţivanje religija općenito, kao i novih religioznih pokreta moţe biti toliko obimno
da se svakoj religiji i svakom novom religioznom pokretu moţe posvetiti poseban rad pa i
knjiga.
Zbog toga predmet istraţivanja ovog rada usmjeren je na samo jedan aspekt, a to je credo i to:
I) Credo kršćanstva i islama
II) Credo novih religioznih pokreta, tj. osnovna uĉenja i vjerovanja odreĊenih pokreta
koji su, prema većini autora, najrašireniji i najaktivniji u svom djelovanju, a to su: Jehovini
svjedoci, Mormoni, New age, Ahmedije, Behaije i Nacija islama.
3.2. Ciljevi istraţivanja

Istraţivaĉi na polju religija u credo neke religijske zajednice, ubrajaju pet stvarnosti:
Bog, stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija (Ibid, 41).
Tako i cilj ovog rada je sljedeći:
1. Utvrditi credo kršćanstva, za koji se pretpostavlja da su iz njega proizišli novi
religiozni pokreti, koji su predmet istraţivanja (Jehovni svjedoci, Mormoni i New
age).
2. Utvrditi credo islama, za koji se pretpostavlja da su iz njega proizišli novi religiozni
pokreti, koji su predmet istraţivanja (Ahmedije, Behaije i Nacija islama).
3. Utvrditi credo svakog od novih religioznih pokreta, koji su predmet istraţivanja
(Jehovni svjedoci, Mormoni, New age, Ahmedije, Behaije, Nacija islama).
4. Uporediti credo religije (iz koje su proizišli) i credo novih religioznih pokreta kako bi
ustanovili sliĉnosti meĊu njima (npr. kršćanstvo i Jehovini svjedoci; islam –Nacija
islama)
5. Uporediti credo religije (iz koje su proizišli) i credo novih religioznih pokreta kako bi
ustanovili razlike meĊu njima (npr. kršćanstvo i Jehovini svjedoci; islam –Nacija
islama)
3.3. Zadaci istraţivanja

Shodno istraţivaĉkim ciljevima, zadaci istraţivanja su sljedeći:
1. Analizirati relevantnu literaturu i utvrditi credo kršćanstva kroz pet stvarnosti;
Bog, stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija.
13
2. Analizirati relevantnu literaturu i utvrditi credo islama kroz pet stvarnosti; Bog,
stvorenje, objava, otkupljenje i eshatologija.
3. Analizirati relevantnu literaturu i utvrditi credo novih religioznih pokreta, koji su
predmet istraţivanja (Jehovni svjedoci, Mormoni, New age, Ahmedije, Behaije,
Nacija islama) kroz pet stvarnosti; Bog, stvorenje, objava, otkupljenje i
eshatologija.
4. Utvrditi sliĉnosti creda kršćanstva i creda novih religioznih pokreta, zatim credo
islama i creda novih religioznih pokreta.
5. Utvrditi razlike creda kršćanstva i creda novih religioznih pokreta, zatim credo
islama i creda novih religioznih pokreta.
3.4.Hipoteze
Na osnovu istraţivaĉkih zadataka postavljene su slijedeće istraţivaĉke hipoteze:
1. Pretpostavlja se da je u korpusu istraţivaĉkog uzorka zastupljeno credo novih
religioznih pokreta koji obuhvata pet stvarnosti; Bog, stvorenje, Objava,
otkupljenje i eshatologija.
2. Pretpostavlja se da postoje sliĉnosti izmeĊu creda religije (iz koje su proizišli) i
creda novih religioznih pokreta (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –
Nacija islama)
3. Pretpostavlja se da postoje razlike izmeĊu creda religije (iz koje su proizišli) i
creda novih religioznih pokreta (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –
Nacija islama)
3.5. Metode istraţivanja

U ovom kvalitativnom istraţivanju koristit ćemo slijedeće metode:
1. Metoda tekstualne analize, koja će nam pomoći pri utvrĊivanju creda kršćanstva,
islama i odreĊenih novih religioznih pokreta (koji su predmet istraţivanja) i to putem
analize sardţaja (Karĉić, 2013: 19).
2. Komparativni metod s ciljem uporeĊivanja izvornih religija i novih religioznih
pokreta, radi uspostavljanja sliĉnosti i razliĉitosti meĊu njima (Ibid, 19).
3.6. Tehnike istraţivanja

Znaĉenje teksta utvrĊuje se putem analize sadrţaja, koju ćemo koristiti kao tehniku
prilikom analize literature koja obraĊuje credo religija i novih religioznih pokreta.
Pri komparativnoj analizi koristit ćemo tehniku komparacije tačka-po-tačka (point-by-point)
(Ibid, 73), koja će nam pomoći da utvrdimo sliĉnosti i razlike pet stvarnosti creda, (npr.
Poimanje Boga u kršćanstvu i poimanje Boga kod Jehovnih svjedoka, Mormona, New agea ).
14
Radi lakše i bolje preglednosti podataka uraĊen je tabelarni prikaz na kraju svakog dijela.
3.7. Korpus istraţivačkog uzorka

1. Ahmad, G. (2008) Filozofija učenja islama, (prijevod s engleskog Avdić), Fojnica.
2. Ahmad, G. (2010) Elementarno učenje islama, (Prijevod s engleskog Fahrija Avdić),
Frankfurt: Verlag der Islam.
3. Anonimus (1989), Trebaš li vjerovati u trojstvo? Je li Isus krist svemogući Bog (1989),
Beogread: Kršćanska zajednica Jehovinih svjedoka u SFRJ.
4. Anonimus (1996), I ti moţeš vječno ţivjeti u raju na Zemlji, (1996), Brooklyn USA:
Wach Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania.
5. Anonimus (1998), Svjedočanstvo proroka Josepha Smitha, Crkva Isusa Krista svetaca
posljednjih dana. Dostupnio u Pdf. www.mormon.org/hr.
6. Anonimus (2000), Jehovini svjedoci Tko su oni? Što vjeruju? (2000), Brooklyn USA:
7. Anonimus (2005),Što Biblija doista uči? (2005) Pennsylvania: Watch Tower Bible and
Tract Society of Pennsylvania.
8. Bowker, J. (1998) Religije svijeta, (prijevod Jeny, R.), Zagreb: Znanje.
9. Bratz, W. (1984) Sekte danas: nauk, organizacija, rasprostranjenost, Zagreb:
Kršćanska sadašnjost.
10. Cvitković, I. (2005) Religije suvremenog svijeta, Sarajevo: DES.
11. Dobraĉa, K. (1997) Kadijanije i Ahmedije: (kadijanizam i ahmedizam), Sarajevo:
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Tuzla: Muftijstvo.
12. Dufor, L.X. (ur.) (1993) Rječnik biblijske teoligije, Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
13. El-Dţuheni, M.H. (ur.) (2006) Islamska Enciklopedija, (Enciklopedija-religija,
mezheba i savremenih pokreta i partija) (prevodilac Ebu Muhamed es-Serid, Sarajevo:
Aktivna islamska omladina.
14. Glasse, C. (2013) Enciklopedija islama, (2013) 1 A-DŢ, i 5 S-ŢRT, (Prijevod s
engleskog Pašanović, F. i dr.) Sarajevo: Libris.
15. Halilović, S. (2009) Kur‘anska antropologija, Novi Pazar: El.Kelemeh, Zenica: IPF.
16. Jasin, N. M. (1995) Iman: temelji-suština–negacija, (prijevod s arapskog, Zuhdija
Adilović), Zenica: Et-Takwa.
17. Lakroa, M. (2001) New age: ideologija novog doba, (prijevod s francuskog, ĐorĊe
Trajković), Beograd: Clio.
18. Ledić, A. (2015) Povijest religija, (2. dopunjeno izdanje), Sarajevo: Medijski centar
Vrhbosanske nadbiskupije.
15
19. Muhammad, E. (1957) The Suprime Wisdom (Dostupno u Pdf
www.seventhfam.com/temple/ books/the suprime wisdom. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
20. Muhammad, E. (1965) Message to the Blackman in America, Chicago: The Final Call,
Inc. (Dostupno u Pdf www.seventhfam.com/temple/ books/ message to the blackman
in america. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
21. Muhammad, E. (1969) Our Saviour has arrived, (Dostupno u Pdf www.
seventhfam.com/temple/ books/ our savior has arrived. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
22. Nasr, S. H. (2002) Srce islama, (prijevod s engleskog Karić i dr.), Sarajevo: El-Kalem.
23. Nikić M. (1997) (ur.) Novi religiozni pokreti (zbornik radova znanstvenog simpozija
Filozofsko-teološkog instituta i Filozofskog fakulteta Druţbe Isusove u Zagrebu o
novim religioznim pokretima) Zagreb: Filozofsko-teološki institut Druţbe Isusove.
24. Nikić, M. (2003) Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima:
Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormoni), Crkva
Ujedinjenja (Sun Myung Moon), New Age, Zagreb: Filozofsko-teološki institut Druţbe
Isusove.
25. Rudeţ, B. (ur) (2005) Leksikon temeljnih religijskih pojmova,Zagreb: Promitelj.
26. Trinić, D. (2008) (ur.) Novi religijski pokreti, Religijske studije na Univerzitetima u
BiH.
27. Vernette, J. (2006) Sekte: sve o novim religioznim pokretima i sljedbama, (prijevod,
Smoljo), Split: Vedrum.
Web izvori:
1. http://www.ahmedija.ba (Zvaniĉna stranica Ahmedija u BiH).
2. https://www.jw.org/hr/jehovini-svjedoci/kontakt/bosna-i-hercegovina/(Zvaniĉna
stranica Jehovinih svjedoka u BiH).
3. http://www.bahai.ba (Zvaniĉna stranica Bahai vjere u BiH).
4. http://www.bahai.hr (Zvaniĉna stranica Bahai vjere u Hrvatskoj).
5. http://www.noi.org/noi-history/ /Zvaniĉne stranica Nacije islama).
6. http://www.crkvaisusakrista.hr/ i http://www.Mormon.org/hr - (Zvaniĉna stranice Crkve
Isusa Krista svetaca posljednjih dana)
7. Bucke, J. (1995) Witnessing to the Nation of Islam, [ Internet] <Raspoloţivo na:
http://www.equip.org/article/witnessing-to-the-nation-of-islam/> [Pristupljeno: 17. 02. 2016. ]
8. Pement, E. (1997) Louis Farrakhan and the Nation of Islam: Part Two, [ Internet]
Raspoloţivo na: <http://www.answering-islam.org/NoI/noi2.html.> [Pristupljeno: 20. 02.
2016].
.
16
IV REZULTATI ISTRAŢIVANJA
Već smo spomenuli da je cilj ovog rada, utvrditi credo kršćanstva i credo islama, za koje
se pretpostavlja da su iz njih proizišli novi religiozni pokreti: Jehovni svjedoci, Mormoni i
New age, Ahmedije, Behaije i Nacije islama, te utvrditi credo svakog od navedenih pokreta.
Zatim, uporediti credo religije (iz koje su proizišli) i credo navedenih novih religioznih
pokreta, kako bi ustanovili sliĉnosti i rezlike meĊu njima.
1. KRŠĆANSTVO
1.1. Opće informacije
1.1.1.Šta je kršćanstvo
Kršćanstvo (grĉ. χρıζηıανıζμός, lat. christianismus), monoteistiĉka svjetska religija
koja obuhvata brojne kršćanske crkve, zajednice i sljedbe, a kojima je zajedniĉka vjera u
Isusa Krista te prihvaćanje ţivota u skladu s evanĊeljem.3
Uz to, Ledić (2015) navodi, da je kršćanstvo ,,povijesna objavljena religija, a to znaĉi
da se Bog ljudima objavio u povijesti, u konkretnom vremenu i na konkretnom mjestu.
Izvorište i dogaĊaj te objave jesu pojava, uĉenje i djelo spasitelja Isusa Krista''.
Kršćanstvo je organizirano kao ,,vidljiva zajednica vjernika (Crkva), okupljenih oko
temeljnoga kršćanskog dogmatskoga, bogoštovnoga, moralnoga i kanonskopravnoga sustava''
(Bowker, 2000: 137).
Danas u svijetu ima preko 2 mlijarde kršćana (tj. preko 32% svjetskog stanovništva).4
1.1.2. Porijeklo imena

Kršćanstvo je izvedeno od imena Isus Krist (na starohebrejskom Jošua- Spasitelj,
Izbavitelj; sljedbenici su ga zvali hebrejski Messhiach, Mesaja – Pomazani-, što, opet na
grĉkom znaĉi Christos) i nazivu njegovih sljedbenika – kršćani (grĉki=hristianoi) i religija je
nazvana kršćanstvom (Cvitković, 2005: 163). U Novom zavjetu spominju se samo kršćani;
naziv kršćanstvo prvi spominje Ignacije Antiohijski (107), a zatim i drugi ranokršćanski pisci
neki od njih su Origen i Euzebije (Bowker, 2000: 136).
1.1.3. Isus Krist središte kršćansta
3
Wikipedia (2015), Kršćanstvo, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/
Kr%C5%A1%C4%87anstvoi> , [Pristupljeno: 15.3.2015.godine]
4
Wikipedija (2015), Stanovništvo svijeta po religijama, [Internet], <Raspoloţivo na: hr.wikipedia.org/
Stanovništvo_svijeta_po_religijskoj_ispovijesti.> [Pristupljeno: 16. 3.2015].
17
Kršćanstvo je veoma sloţena pojava koja predstavlja i objedinjuje zajednicu vjernika,
vjerovanja, naĉin ţivota, liturgijske oblike te dugu i bogatu tradiciju, Isus je, meĊutim, bio i
ostao središtem kršćanstva i njegovim najprepoznatljivim znakom. Za kršćane je Isus najveći
uzor i boţanska osoba što dokazuje središnje doktririrano stajalište da je Boţiji Sin zaĉet po
Duhu Svetom (Ledić, 2015: 134).
1.1.4. Nastanka i razvoj kršćanstva

Mnogi smatraju da je kršćanstvo nastalo na tlu nekadašnje Palestine, u I. stoljeću, ,,u
većinskoj ţidovskoj tradiciji (Isus je, po rodoslovlju, bio iz roda Davidova)''. Zatim, u drugoj
polovini I stoljeća ,,osamostalilo se kao zasebna religija i širilo po gradovima Rimskoga
Carstva, osobito zaslugom apostola Pavla i njegovih misijskih putovanja'' (Cvitković, 2005:
163).
1.1.5.Podjele u kršćanstvu
Kroz povijest kršćanstvo se rašĉlanilo na više konfesija: katolicizam, pravoslavlje,
protestantizam, nestorijanizam, monofizitizam, i njima odgovarajućih crkava: Katoliĉka
crkva, pravoslavne crkve, protestantske crkve i istoĉne pretkalcedonske crkve. Razlog
razilaţenja je dublje tumaĉenje temeljnih dogmi kršćanstva i tako je došlo je do razlika i
odvajanja (Bokwer, 2000: 137).
Slika 1. Kršćanske podijela kroz povijest5

U Priruĉniku za Religijske studije na Univerzitetima u BiH, Novi religijski pokreti, u
dijelu Nove religije, sekte i altrenativni duhovni pokreti, navodi se da je ,,povijest kršćanstva
prepuna novih religija, sekti i alternativnih duhovnih pokreta‘‘. TakoĊer, kako navodi isti
autor ,,…teško je zaobići i ĉinjenicu da u savremenom svijetu ima mnogo oblika religija,
duhovnih pokreta koje su kršćanske, proizašle iz kršćanstva ili su rezultat reakcije na širenje
5
Wikipedia (2015), Kršćanstvo kroz povijest, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org/ wiki/
Kr%C5%A1%C4%87anstvoi> [Pristupljeno: 20.12. 2014. godine]
18
kršćanstva‘‘. Tako, za kršćanstvo, nove religije nisu nova pojava. ,,Neke su postale glavne
grane kršćanske crkve, dok su druge, kao što su Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana
(Moromoni), Jehovini svjedoci i Kršćanska znanost, postali širom svijeta rašireni alternativni
izraz kršćanstva, iako su neprihvaćeni od starijih crkava‘‘ (Partridge, 2008: 86-87).
1.1.6. Osnovna vjerovanja

Na dva sabora, u Nikeji 325. i u Carigradu 381. godine, utvrĊeno je pet glavnih istina i
osnovano uĉenje kršćanske religije, i uglavnom ih prihvaćaju sve kršćanske zajednice, a to su
sljedeće:
1. Samo je jedan Bog, (tj. postojanje jednoga transcendentnoga Boga, razliĉita od svijeta,
ĉija je objava sadrţana u Svetom pismu), a tri su boţanske osobe, (tj.Trojstvo : u
Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti)
2. Bog je sve stvorio, sve uzdrţava i svime upravlja.
3. Duša je besmrtna.
4. Sin je Boţji postao ĉovjekom radi njegova otkupljenja.
5. Bog će dobro nagraditi vjeĉnom nagradom, a zlo kazniti vjeĉnom kaznom
(tj.posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su milošću Boţijom i ĉovjekovim
etiĉkim ponašanjem) (Ledić, 2015: 146).
1.2. Credo kršćanstva

U ovom dijelu nastojat ćemo objasniti credo kršćanstva, koji ubuhvata pet elemenata:
Bog, ĉovjek, Objava, spasenje i eshatologija.
1.2.1. Bog u kršćanstvu
1.2.1.1.Vjerovanje u Trojstvo
Kršćani vjeruju u jednog Boga i tri boţanske osobe: Boga Oca, Sina (Isusa Krista) i
Duha Svetoga. Za kršćane, Bog je velik i neizreciv Misterij.
Ledić (2015) u knjizi Povijest religija objašnjavajući vjerovanje u trojstvo navodi da se
apostolsko vjerovanje u Boga iskazuje ,,Vjerovanjem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja
nebesa i zemlje, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, gospodina našega, koji je zaĉet po
duhu Svetom…‘‘ , a Nicejsko – carigradsko vjerovanje se iskazuje,,Vjerovanjem u jednog
Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja nebesa i zemlje, svega vidljivog i nevidljivoga i u
jednoga Gospodina Isusa Krista, jednoroĊenoga Sina Boţijega. RoĊen od oca prije svih
vijekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. RoĊena, ne
stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našeg
spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po duhu Svetom: od Marije Djevice i postao ĉovjekom‘‘
19
1.2.1.2. Isus Krist
Prema kršćanskom uĉenju, Isus iz Nazareta je osoba, ali i Sin boţiji, druga boţanska
osoba Presevetoga Trojsva. On je pravi Bog i pravi ĉovjek, Bog koji se u jednom povijesnom
trenutku utjelovio i postao ĉovjekom radi spasenja ĉovjeka, te da ljudima objavi Boga kao
Oca i njegovu ljubav prema svakom ĉovjeku''. Tako je, Isus ,,jedini Spasitelj svijeta, i u njemu
je punina boţanske objave. Zaĉet je po duhu Svetom, roĊen od Marije Djevice, raspet pod
Ponicjem Pilatom, umro, pokopan i uskrsnuo treći dan. Uzašao je na Nebo i sjedi s desne
strane Ocu. Opet će doći suditi ţive i mrtve. Prisutan je u svojoj Crkvi kao zajednici vjernika,
na poseban naĉin u sakramentima'' (Bowker, 2000:140-147).
1.2.1.3. Bog je Duh

U rjeĉniku biblijske teologije se navodi da se ,,susret Oca i Sina zbiva u Svetom Duhu.
U Duhu se uzdiţe k Ocu njegova radost da je Sin''. Uz to se navodi da se ,,Isus moţe sjediniti
s Ocem samo u Duhu, i stoga on ne moţe ni objaviti Oca a da istovremeno ne objavi i Duha
Svetoga.'' Tako, objavljujući da je Duh boţanska osoba, Isus ,,objavljuje da je Bog
Duh‘‘(Dufor, 1993: 84).
1.2.1.4. Bog je sve stvorio, sve uzdrţava i svime upravlja

Druga temeljna istina kršćanske vjere glasi: ,,Bog je sve stvorio, sve uzdrţava i svime
upravlja‘‘. Bog je sve stvorio i je sav svijet je njegovo djelo, njegovo stvorenje. ,,Bog Otac
stvoritelj je neba i zemlje, koji se objavljivao mnogim ljudima, poput Abrahama, Mojsija i
sliĉno'' (Ledić, 2015: 146).
1.2.1.5. Bog je prvi i posljednji

Ovakvo shvatanje Boga u rjeĉniku biblijske teologije objašnjeno je na sljedeći naĉin:
,,Bog od poĉetka (Post 1,1; Iv 1,1) postoji i njegovo se postojanje nameće kao iskonska
ĉinjenica kojoj nije potrebno nikakvo razjašnjenje. Bog nema ni poĉetka ni nastajanja.'' Tako,
Stari zavjet ne prihvata uĉenja religija starog Istoka koje tumaĉe ,,gradnju svijeta postankom
bogova‘‘. U Otkrivenju, Bog se naziva: "Ja sam Alfa i Omega (Otk 1,8)".,, Alfa je prvo, a
omega posljednje slovo grĉkog pisma, što znaĉi da je Bog sve stvorio i da je posljednji
smisao, posljednji, krajnji cilj'' (Dufor, 1993: 71-72).
1.2.1.6. Bog nije čovjek
Predstavljajući sliku Boga u kršćanstvu, Leksikon temeljnih religijskih pojmova navodi
biblijski citat:,,Ja sam Bog, a ne ĉovjek‘‘ (Hoš 11,9). Uz obješnjenjenje da se ,,Bog
bezgraniĉno razlikuje od ĉovjeka. Bog nema rodoslovlja, ţene ni spola, on je od nas razliĉit.
20
,,Bog je zbog svoje neshvatljive transcendetnosti istovremeno i ,,Višnji'' što stoluje u svom
prebivalištu, visokom i svetom i onaj koji je s potlaĉenim i poniţenim‘‘ (Iz 57,15). ,,Bog nije
ĉovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao‘‘ (Rudeţ, 2005: 68-69).
1.2.1.7. Pristip Bogu u Isusu Kristu

Prema kršćanskom uĉenju, Bog se objavio u Isusu, tako što je darovao vlastitog Sina.
Sa ţivotom, smrću i uskrsnućem Isusovim Bog je uĉinio vrhunski gest, i odsad moţe svako
imati pristupa k njemu: to je temeljna uĉenje Crkve i otkriće kojim je obasjan Novi zavjet‘‘.
Uz to, u Novom zavjetu se objašnjava da ,,Bog nije izvan našeg domašaja; on se neĉuvenim
dokazom svoje moći i ljubavi u Kristovoj osobi daje svakome ko ga hoće primiti‘‘ (Dufor,
1993: 79).
1.2.2. Ĉovjek u kršćanstvu

U nastavku slijedi kratko predstavljanje poimanja ĉovjeka u kršćanstvu.
1.2.2.1. Čovjek je Boţije stvorenje
Biblija objašnjava da je Bog stvorio ĉovjeka i sam postao ĉovjekom da ga spasi. Tako,
po kršćanskom uĉenju, antropologija povezana s teologijom postaje neodvojivom od
kristologije6 (Ibid: 150).
Temelj kršćanske antropologije moţe se saţeti u sljedećem: Bog je istovremeno i poĉetek i
apsolutni temelj svih ţivih bića, koja on slobodno stvara. Ĉovjek stoga nije neka nuţna
emanacija7 iz neke impersonalne boţanske supstancije, nego je stvorenje proizišlo iz Boţjeg
slobodnog stvaralaĉkog ĉina. On kao osoba u svom duhovnom i tjelesnom ustrojstvu, kako
muškarca tako i ţene, pozvan je na osobni odnos s Bogom koji ga je stvorio na svoju sliku i
priliku8.
1.2.2.2. Čovjek je stvoren na sliku Boţiju

Prema biblijskom uĉenju, u Knjizi Postanka 1, se navodi da stvaranje ĉovjeka dolazi
kao kruna stvaranja svemira, te biljeţi Boţiju namjeru: ,,Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi
slična…Plodite se…napunite zemlju i sebi je podloţite…Vladajte svim ţivim
stvorenjima…‘‘(Knjiga Postanka, 1:26) (Ibid).
6
Wikipedia (2015), Kristologija - kršćansko učenje o boţanskoj i ljudskoj naravi Isusa Krista.
Kristocentričnost, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org/wiki/ Krsanska_objava> [Pristupljeno:
23.03. 2015. godine].
7
Emanacija (lat. emanare, istjecati), u filozofiji proistjecanje neĉega niţega iz neĉega višega. Wikipedia (2013),
Emanacija, [Internet], Raspoloţivo na: < https:// hr.wikipedia.org/ wiki/ Emanacija> [Pristupljeno: 20.11.
2015. godine]
8
Baloban, J. Crnić, D. (n.d), Čovjek je slika Boţja, [Internet], Raspoloţivo na: < http:// www. zg-
nadbiskupija.hr/UserDocsImages/stories/Download/ kateheza covjek_je_slika_bozja.pdf> [Pristupljeno: 25. 3.
2015. godine].
21
1.2.2.3. Čovjek je vrhunac Boţijeg stvaranja
U Rječniku biblijske teologije navodi se da je ,,ĉovjek je vrhunac Boţjeg stvaranja
(iznad ĉovjeka je samo Bog), dijete Boţje, kojem je Bog sve podloţio‘‘. Bog je ĉovjeka
obdario razumom, ,,kojim moţe spoznati svoga stvoritelja i s Njim stupiti u dijalog, te
slobodnu voljom, kojom se moţe odluĉiti za dobro ili zlo''.9
1.2.2.4. Čovjek je ovisan o Bogu

Prema biblijskom uĉenju ,,Adam nije ni svrgnuti bog ni ĉestica duha što je pala s neba
u tijelo‘‘. On je slobodno stvorenje, u stalnoj i bitnoj vezi s Bogom ,,jer ĉovjek je ovisan o
Bogu koji mu daje ţivot, a to je duh koji ga oţivljuje‘‘. Uz to, prema tradicionalnoj kršćanskoj
teologiji, ,,svi ljudi se raĊaju sa nasljednim (istoĉnim, iskonskim) grijehom, koji potjĉe od
Adama i njegovog grijeha prema Bogu''. Zbog toga, Isus Krist donosi osloboĊenje od tog
grijeha za cijelo ĉovjeĉanstvo općenito, a ,,pojedinac se oslobaĊa vjerom i sakramentom
krštenja, o kojem ćemo govoriti u poglavlju o spasenju'' (Bokwer, 2000: 137).
1.2.2.5. Čovjek Boţiji namjesnik na Zemlji
Prema kršćanskom uĉenju ĉovjek nije stvoren bez svrhe, jer, kako Biblija nauĉava:
,,Bog smiješta ĉovjeka u lijep i dobro stvoreni svijet da ga obraĊuje i ĉuva kao nadstojnik‘‘
(Kniga Postanka: 2,9). U objašnjenju ovog biblijskog citata se navodi ,,Bog hoće da Adam
potvrdi svoje vrhovništvo nad ţivotinjama nadijevajući im imena. Bog na taj naĉin daje na
znanje ĉovjeku da se priroda ne smije poboţanstveniti, već da treba njome ovladati i podloţiti
je'' (Dufor, 1993: 152).
1.2.2.6. Čovjek kao muškarac i ţena
Kršćanska slika ĉovjeka još objašnjava da ĉovjek od poĉetka postoji u ,,dvostrukom
izdanju‘‘ kao muškarac i kao ţena. Za razliku od ostalih stvorenja ĉovjek je ,,plod posebne
Boţije odluke‘‘. ,,Ĉovjek, slika Boţija, stvoren je i postoji u dva oblika, tj. u dva spola: kao
muško i ţensko‘‘ (Ibid, 158) .
1.2.2.7. Čovjeku dolazi objava
Prema kršćanskoj antropologiji ĉovjek je ,,bitno povijesno biće, kojem dolazi
boţanska objava i spasenje‘‘ (Ledić, 2015: 174).
1.2.2.8. Smrt je prelaz ili preminuće

Kršćani vjeruju da smrt nije kraj, i da ,,grob nije provalija, nego most.'' Stoga se smrt
naziva ,,prelaz ili preminuće.'' Smrt nije konaĉna rijeĉ na ţivot. Ţivot i postojanje ĉovjeka se
nastavlja i poslije smrti (Cvitković, 2005: 167). O ţivotu poslije smrti, više se govori u dijelu
o eshatologiji.
9
Opširnije vidi: Dufor, 1993: 150-151.
22
1.2.3. Objava
1.2.3.1. Kršćanska objava
Prema kršćanskom uĉenju ,,Bog se objavio u povijesti.'' Tako, kršćanstvo, kao
biblijska religija ,,temelji se na povijesnoj objavi, te zbog te ĉinjenice ono dobiva posebno
mjesto meĊu ostalim religijama. Za razliku od nekih drugih religija (npr. Budizam,
Hinduizam …) u Bibliji je objava povijesno uhvatljiv dogaĊaj, sve dok nije dosegla svoju
puninu u dogaĊaju Isusa Krista, objavitelja u navišem smislu te rijeĉi.'' Za kršćane ,,Boţija
objava je završena smrću posljednjeg apostola'' (Dufor, 1993 720).
1.2.3.2. Izvori kršćanske objave

Izvori kršćanstva su pisana Boţja objava (Sveto pismo) i usmena kršćanska predaja
(Tradicija, ,,sveto predanje‘‘).
Biblija ili Sveto pismo
Biblija ili Sveto pismo (gr. biblos, što znaĉi knjiţice) je kao prvi izvor kršćanske
tradicije. Biblija je zbirka tekstova koje ţidovi i kršćani pretpostavljaju svetom, od Boga
nadahnutom objavom. Nastali su u vremenu izmeĊu 1000-te godine prije Krista i 100-te
godine poslije Krista. Govori o razliĉitim temama: stvaranju svijeta, Izraelskom narodu,
roĊenju, djelovanju, mukama, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, tako je novozavjetna objava
kristocentriĉna10 (Ledić, 2015: 174).
Tradicija ili sveto predanje
Drugi izvor kršćanske objave, je tradicija ili sveto predanje. Kršćani vjeruju da sve
kršćenske istine nisu sadrţane u Svetom pismu, nego je dio usmeno prenošen od apostola na
njihove sljedbenike. Po kršćanskom vjerovanju, Crkva ĉuva i prenosi ono što je od apostola
preuzeto usmeno. Već smo spomenuli da, prema kršćanskom uĉenju, Boţija objava dovršena
je smrću posljednjeg apostola (Cvitković, 2005: 171).
1.2.3.3. Kršćanska objava potvrĎuje ranije Boţije objave
Prema kršćanskom uĉenju, ljudska vrsta je svjesna da nije plod i projekt nekih
zemaljskih bića, jer i najstarije predaje govore da su ljudi izišli iz Boţje ruke, a kršćanska
objava tu staru predaju potvrĊuje (Ibid).
10
Wikipedia (2015), Kristocentričnost, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org/ wiki/
Krsanska_objava> [Pristupljeno: 23.03. 2015. godine].
23
1.2.4. Spasenje
1.2.4.1. Isus Krist Spasitelj i Otkupitelj
Kršćani vjeruju da je Isus Krist ,,Sin Boţiji, došao na svijet da spasi, po njegovoj muci
i smrti na kriţu, i da otkupi ljude od grijeha i pomiri ih s Bogom. On je jedini Spasitelj i
Otkupitelj, a umro je za sve nas ljude i svi koji ga u vjeri prihvate i slijede njegov put ljubavi
bit će spašeni‘‘ (Ledić, 2015: 266).
1.2.4.2. Istočni grijeh
Već je spomenuto da prema tradicionalnoj kršćanskoj teologiji, svi ljudi se raĊaju sa
nasljednim (istoĉnim, iskonskim) grijehom, koji potiĉe od Adama i njegovog grijeha prema
Bogu. Zbog toga, Isus Krist donosi osloboĊenje od tog grijeha za cijelo ĉovjeĉanstvo
općenito, a pojedinac se oslobaĊa vjerom i sakramentom krštenja (Bokwer, 2000: 137).
1.2.4.3. Grijeh u kršćanstvu
Pored nasljednog grijeha, s kojim se raĊa, ĉovjek griješi i na ovom svijetu. A grijeh u
kršćanstvu znaĉi ,,svjesno, slobodno i hotiĉno kršenje Boţijih zapovijedi, koji udaljava
ĉovjeka od Boga. To je povreda Boga, te zlo uĉinjeno drugima, ali i sebi. U širem smislu
grijeh je nepromišljeno djelo ili izgovorena rijeĉ, pa i misao koja narušava opće prihvaćena
moralna vjerniĉka pravila‘‘ Zbog toga su potrebni ,,sakramenti inicijacije‘‘ za spasenje
ĉovjeka (Ledić, 2015: 162).
1.2.4.4. Sakteramenti
Prema kršćanskom uĉenju ,,sakramenti su dogaĊaji spasenja, koji vjerincima mijenjaju
ţivot.'' Sakramenata ima sedam: krštenje, potvrda (krizma), euharistija, pomirenje, bolesniĉko
pomazanje, sveti red i ţenidba. U njima, kako objašnajva Ledić ,,Krist dolazi ĉovjeku i
osobno mu se daje u spasonosnom susretu‘‘ (Ibid, 150).
Kada se govori o spasenju, od navedenih sedam sakramenata, najvaţniji su sakramenti
inicijacije, a tu spadaju: krštenje, potvrda i euharistija, uz to je i ĉetvrti vaţan sakrament
pomirenja. U redovima koji slijede, ukratko je objašnjeno njihovo znaĉenje.
1.2.4.5. Sakramenti inicijacije11

Prema kršćanskom uĉenju ,,sakramentima kršćanske inicijacije: krštenjem, potvrdom i
euharistijom, postavljaju se temelji cjelokupnoga kršćanskog ţivota. Vjernici su krštenjem
roĊeni u ĉistom, novom ţivotu, zatim, utvrĊeni u sakramentu potvrde i na kraju primaju u
euharistiji kruh spasenja i vjeĉnog ţivota‘‘ .

11
Opširnije vidi: Austin, G. (2007), Sakramenti Inicijacije, Hafizović, Vasić (ur.) Uvod u religije svijeta,
Religijske studije na Univerzitetima u BiH. str. 150-156.
24
Krštenje je sakrament kojim se postaje ĉlan Crkve (zajednice) vjernika kod kršćana.
Krštenjem se oslobaĊa od istoĉnog grijeha i brišu se svi grijesi. Krštenje je najvaţniji
sakrament jer bez krštenja nema spasenja (Bowker, 2000: 150).
Sakrament Potvrde ili Krizme je nuţan za primanje Kristove milosti. Potvrda, je sakrament
kojim osoba potvrĊuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.
Euharistija je izvor svih ostalih sakramenata, zato što je u euharistiji u najpotpunijem smislu
prisutan Isus Krist od kojeg svi sakramenti dobivaju spasiteljsku snagu.
Pokora je ĉin kajanja, kojim osoba pokazuje svoju iskrenu namjeru, da više neće griješiti.
Pokora takoĊer moţe ukljuĉivati popravak štete nastale kao posljedica grijeha.
Ukratko, spasenje, prema kršćanskom uĉenju, je u Isusu Kristu, a prvi i osnovni
sakrament za oproštenje grijeha jest krštenje. Za grijehe poĉinjene nakon krštenja je
sakrament pomirenja ili pokore po kojemu se krštenik izmiruje s Bogom i s Crkvom.
1.2.5. Eshatologija u kršćanstvu

U uvodu ovog rada objašnjeno je opće znaĉenje termina eshatologija, a prema
kršćanskom uĉenju, eshatologija podrazumijeva ,,nauku o konaĉnoj budućnosti ljudi s
Bogom'' (Nikić, 2005:54). Ukratko, izraz eshatologija, u kršćanstvu se odnosi na ,,vjerovanje
u besmrtnost duše i zagrobni ţivot, te u obećano ,,kraljevstvo Boţje'', Kristov novi dolazak
(parusija), uskrsnuće mrtvih, sudnji dan i svršetak svijeta.12
1.2.5.1. Smrt je prelaz ili preminuće

Kao što je već spomenuto, kršćani vjeruju da ,,smrt nije kraj, da grob nije provalija,
nego most. Stoga se smrt naziva ―prijelaz‖ ili ―preminuće‖. Smrt nije konaĉna rijeĉ na ţivot.
Ţivot i postojenje ĉovjeka se nastavlja i poslije smrti‘‘ (Cvitković, 2005: 167).
1.2.5.2. Besmrtnost duše i vječni zagrobni ţivot
Kršćani vjeruju u besmrtnost duše i postojanje zagrobnog ţivota. Poslije smrti moguća
su tri stanja, od kojih su dva vjeĉna: raj, pakao, ĉistilište. Stanje pojedinca zavisi od taoga
koliko je nastojao biti dobar: prema Bogu, prema ljudima, prema samom sebi. Prema tom
vjerovanju, ,,pravednici nakon smrti odlaze u raj-mjesto vjeĉnog blaţenstva i sreće, a grešnici
u pakao –mjesto vjeĉnih muka.'' Uz to, kršćanska vjera navodi još jedno, ali privremeno
stanje koje zovu ,,ĉistilište''. To je mjesto za one koji umru u ―milosti posvetnoj, to jest u
prijateljstvu s Bogom i s ljudima, ali nisu još savršeni u ljubavi, neko vrijeme nakon smrti još
12
Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, (n.d.), Eshatologija u krpćanstvu, [Internet], Raspoloţivo na: <
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18357> [Pristupljeno: 30.03. 2015. godine].
25
ne uţivaju konaĉno i savršeno zajedništvo s Bogom i svetima nego se nalaze u ĉišćenju''
(Cvitković, 2005: 172).
1.2.5.3. Kristov novi dolazak (parusija)
Kristov novi dolazak ili parusija, predstavlja, prema uĉenju kršćanstva, dolazak Isusa
Krista kao Spasitelja. Njegov dolazak će biti ,,doslovan, liĉan i vidljiv na cijelom svijetu.''
Kada se bude vratio ,,mrtvi pravednici će uskrsnuti i zajedno sa ţivim pravednicima biće
proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti.'' Postoje brojna proroĉanstva, od kojih
se gotovo većina već obistinila, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, što ukazuje da je
Kristov dolazak blizu. Vrijeme tog dogaĊaja nije otkriveno (Ledić, 2015: 140).
1.2.5.4. Uskrsnuće
Prema kršćanskom uĉenju, prilikom smrti ,,duša se odvaja od tijela, tijelo se raspada, a
besmrtna duša ide u susret Boţjemu sudu i ĉeka da se ponovno sjedini s tijelom, kada će
uskrsnuti.'' Tako, uskrsnuće tijela znaĉi da ,,poslije smrti neće ţivjeti samo duhovna duša
odijeljena od tijela, nego da će i smrtna tijela jednom oţivjeti.'' Kršćanski teolozi objašnjavaju
da ,,kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te ţivi zauvijek, isto tako će on sam u
posljednji dan sve uskrisiti s neraspadljivim tijelom: ,,Koji su dobro ĉinili - na uskrsnuće
ţivota, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude''(Iv 5,29) (Bowker, 2000: 156-157)
1.2.5.5. Sudnji dan

Kako navodi Ledić (2015) ,,jedna od glavnih kršćanskih vjerskih istina nauĉava da je
Isus uzašao na nebo i sjedi s desne strane Boga Oca, odakle će doći i suditi ţive i mrtve.''
1.2.5.6. Posljednji dan ili Svršetak Svijeta
Na osnovu kazivanja u Novom zavjetu, kršćani vjeruju i oĉekuju dolazak posljednjeg
dana koji će se pojaviti na ,,zvuk posljednje trube.'' Ovom posljednjem danu prethodit će
eshatološke nevolje, velika zla, pobjeda nad smrću, uskrsnuće mrtvih, posljednji sud i
konaĉno spasenje. Prema Novom zavjetu, obiljeţja posljednjeg dana ,,su vremena već poĉela
dolaskom Isusa Krista‘‘. Novozavjetni tekstovi još govore o ,,padanju zvijezde s neba, o
pojavi Sina Ĉovjeĉjeg na oblacima nebeskim‘‘, kao znakovima posljedeg dana ili Smaka
svijeta (Bowker, 2000: 158-159).
1.2.5.7. Boţije kraljevstvo

Kršćani pod pojmom Boţije kraljevstvo, podrazumijevaju ,,novi Boţiji svijet, pravi
odnos izmeĊu Boga i ljudi, te odnosi ljudi meĊusobno, gdje je ljubav temeljni zakon uz ostale
28
26
istinske vrijednosti poput mira, istine i pobjede nad zlom i grijehom.'' Kraljevstvo Boţje,
spominje se više od 100 puta u Novom zavjetu. Isus je o njemu govorio mnogo puta u
svojim propovijedima. Spominje ga već u svojoj prvoj propovijedi: "Ispunilo se vrijeme!
Pribliţilo se Kraljevstvo Boţije! " (Mk 1,15).
Dvije su faze ostvarenja Kraljevstva Boţjeg. Prva je već sada u zauzimanju za prave
ţivotne vrijednosti, a druga je dolaskom Isusa Krista ponovno na Zemlju, kada će se
uspostaviti pravo Boţje Kraljevstvo (Ibid, 160-161).
1. 3. Credo u kršćanstvu
Radi lakšeg pregleda donosimo tabelarni prikaz creda u kršćanstvu kroz pet
elemenata: Bog, ĉovjek, Objava, spasenje i eshatologija. Ovakav pregled će nam olakšati
komparacije creda kršćanstva i creda odreĊenih pokreta za koje se pretpostavlja da su
proizišli iz kršćanstva, a koji su tema ovog rada: Jehovini svjedoci, Mormoni i New Age-
Novo doba.
Pojam Kršćanstvo
Bog Kršćansko poimanje Boga je Sveto trojstvo: Bog je osoba, jedan Bog u tri
boţanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je sve stvorio, sve uzdrţava i
svime upravlja. Bog je prvi i posljednji. Bog nije ĉovjek. Pristup Bogu u
Isusu Kristu.
Ĉovjek Bog je stvoritelj, a ĉovjek je stvorenje. Ĉovjek je stvoren na sliku Boţju.
Ĉovjek je ovisan o Bogu, Koji mu daje ţivot. Ĉovjek se raĊa sa
nasljednim (istoĉnim iskonskim) grijehom. Bog je stvorio svijet i ĉovjeka.
Svijet je povjerio ĉovjeku na brigu i ĉovjek je Boţiji namjesnik na Zemlji.
Ĉovjek postoji kao muškarac i ţena. Ĉovjeku dolazi Objava od Boga. Ţivot
i postojenje ĉovjeka se nastavlja i poslije smrti
Objava Bog se objavio u povijesti kroz proroke i, na kraju kroz Isusa Krista Bog
objavi daje puninu i dovršava je. Objava završena smrću posljednjeg
apostola. Izvori kršćanske objave su Biblija ili Sveto pismo i Tradicija ili
sveto predanje.Kršćanska objava potvrĊuje ranije Boţije objave.
Spasenje Isus Krist je Spasitelj i Otkupitelj: umro je za sve ljude i svi koji ga u vjeri prihvate i
slijede njegov put ljubavi bit će spašeni. Ĉovjek je stvorenje, ograniĉen je i ranjen
grijehom, te se moţe potpuno ostvariti i spasiti samo uz Boţju pomoć. Spasenje,
prema kršćanskom uĉenju, je u Isusu Kristu, a prvi i osnovni sakrament za
oproštenje grijeha jest krštenje. Za grijehe poĉinjene nakon krštenja je sakrament
pomirenja ili pokore po kojemu se krštenik izmiruje s Bogom i s Crkvom.
Smrt nije kraj, ţivot se nastavlja i poslije smrti. Smrte je prelaz ili preminuće.
Vjeĉni zagrobni ţivot, tri stanja: Raj, Pakao i Ĉistilište. Kristov novi
Eshatologija dolazak.Uskrsnuće tijela I duše. Sudnji dan. Posljednji dan ili Svršetak svijeta.
Boţije kraljevstvo.
Tabela 1. Credo u kršćanstvu13
13
Tabelarni prikaz uraĊen i modificiran prema: Ledić, 2015: 265-266
27
2. JEHOVINI SVJEDOCI
2.1.Opće informacije
2.1.1. Ko su Jehovini svjedoci?

Odgovor na ovo pitanje moţe se naći u literaturi i na zvaniĉnoj web stranici Jehovnih
svjedoka, gdje se navodi sljedeće: ,,Mi, Jehovini svjedoci, dolazimo iz razliĉitih kultura i
govorimo razliĉitim jezicima, ali imamo zajedniĉki cilj – proslaviti Stvoritelja Jehovu, koji je
nadahnuo pisanje Biblije. Trudimo se postupati po uzoru na Isusa Krista i ţivjeti ţivotom
dostojnim kršćana. Svi Jehovini svjedoci pomaţu svojim bliţnjima da bolje upoznaju Bibliju i
saznaju što je Boţje Kraljevstvo. Upravo zato što svjedoĉimo za Jehovu Boga i njegovo
Kraljevstvo poznati smo pod imenom Jehovini svjedoci. Uz to, pretpostavljaju da su oni
pripadnici jedine istinite kršćanske crkve i odbijaju suradnju sa svim kršćanskim zajednicama.
TakoĊer pretpostavljaju da njihova zajednica nastavlja djelo ranokršćanske, apostolske
zajednice iz 1. stoljeća14.
Još je korisno spomenuti da su Jehovini svjedoci meĊunarodna kršćanska
zajednica, koja 2014 godine broji oko 8,2 milijuna pripadnika širom svijeta.15
2.1.2. Nastanak i razvoj Jehovinih svjedoka

U knjizi Jehovni svjedoci, Tko su oni? koju izdaju Jehovini svjedoci, moţemo proĉitati
da ,,povijest Jehovinih svjedoka zapoĉinje s vjernim Abelom. U Hebrejima 11:4–12:1 piše:
―Vjerom je Abel prinio Bogu vredniju ţrtvu nego Kajin. (...) Vjerom je Noa — (...) Vjerom je
Abraham, (...) Vjerom je Mojsije, (...) '' (Anonimus, 2000: 4). Savremena povijest zapoĉela je
,,osnivanjem skupine za prouĉavanje Biblije u Alleghenyu (Pennsylvanija, SAD) poĉetkom
1870-tih.'' Ova skupina se u poĉetku nazivala ,,Istraţivaĉi Biblije, a 1931. godine uzeli su
biblijsko ime Jehovini svjedoci ''. U istoj knjizi moţemo proĉitati da ,,njihova vjerovanja i
vjerske aktivnosti nisu ništa novo, nego predstavljaju obnovu kršćanstva iz prvog stoljeća
(Ibid: 5).
14
Sluţbena web stranica Jehovonih svjedoka u Bosni i Hercegovini (2015), Jehovini svjedoci Tko su oni,
[Internet ], Raspoţivo na:< www.jw.org/hr/jehovini-svjedoci/ kontakt/ bosna-i-hercegovina.> [ Pristupljeno: 3.
5.
15
2015].
MeĊureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini, 2012 godine izdalo monografiju Religije u Bosni i Hercegovini.
Monografija vjerskih zajednica i crkava u kojoj su uz statistiĉke podatke o vjerskim zajednicama u BiH
donesene i osnovne informacije o njihovoj povijest, ustrojstvu svake pojedine zajednica i njihovu angaţmanu na
vjerskom, društvenom, kulturnom, socijalnom i medijskom podruĉju. Jehovni svjedocu su registrovani pod
Druge manjinske crkve i vjerske zajednice. (Franjevaĉki medijski centar, Svjetlo rijeĉi, (2013), Vjere u
brojkama, [Internet ], Raspoloţivo na:<www.svjetlorijeci.ba/vjere-u-brojkama.> [Pristupljeno: 3.5. 2015].
28
Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania (Pensilvanijsko biblijsko i traktatno
društvo Straţarska kula), vjerska korporacija kojom se sluţe Jehovini svjedoci, osnovana je
1884. u skladu sa Zakonom o neprofitnim korporacijama drţave Pennsylvanie (SAD).
Organizacija Jehovinih svjedoka u cijelom svijetu djeluje po istom naĉelu16.
2.2. Credo Jehovinih svjedoka

U ovom dijelu nastojat ćemo objasniti credo Jehovinih svjedoka kroz pet elemenata:
Bog, ĉovjek, Objava, spasenje i eshatologija.
2.2.1. Bog
2.2.1.1. Boţija egzistencija
Jehovini svjedoci u većini knjiga, ĉasopisa i internet stranicama, kada govore o Bogu,
najprije iznose dokaze Boţije egzistencije. Navode primjere iz postojećeg svemira, a nakon
citata iz Biblije, obiĉno navode sljedeće… ,,Sigurno, bilo bi ludo vjerovati da su milijarde
zvijezda nastale same od sebe…‘‘ (Anonimus,1996: 36-37).
2.2.1.2. Boţije ime Jehova
Najprepoznatljiviji znak Jehovinih svjedoka je insistiranje na poznavanju pravog
Boţijeg imena-Jehove. Da bi se razlikovao od mnogih laţnih bogova, pravi Bog je, prema
nauku Jehovinih svjedoka, dao sebi ime. To ime Bog je obznanio kroz svoju Rijeĉ (Bibliju) i
ono glasi Jehova. O tome kaţu da je ,,Svemogući Bog sebi odredio ime i obznanio ga kao
Jehova, što znaĉi 'Samopostojeći' ili 'Besmrtni' Njegovo ime još znaĉi da moţe ispuniti svoje
obećanje i ostvariti svoj naum'' (Nikić, 2003: 75; Anonimus,2005: 13-14).
2.2.1.3. Bog kao osoba
Prema uĉenju Jehovinih svjedoka ,,Bog je stvarna osoba, Stvoritelj koja sebe otkriva
nama na korist''. Kao argument navode sljedeće:,, Gdje je inteligencija, ondje je i razum, a
gdje razum postoji i mozak u organizmu odreĊenog oblika. Tako i velika inetligencija,
odgovorna za sva djela stvaranja, pripada velikoj Osobi, naime svemogućem Bogu‘‘
(Anonimus, 1996: 36).
2.2.1.4. Bog nema materijalno, nego duhovno tijelo
Jehovini svjedoci vjeruju da Bog nema materijalno, nego duhovno tijelo. Nakon citata
iz Biblije ,,Nitko nije vidio Boga‘‘ (1 Iv 4,12), objašnjavaju da ,,nitko na zemlji ne poznaje
oblik ili lik Boţijeg tijela‘‘, pa zbog toga ,,ne moţemo usporediti tijelo nijednog stvorenja
16
Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Jehovini svjedoci u cijelom svijetu, [Internet ], Raspoţivo na
www://jw.org/Ukratkojehovinisvjedoci_ u_ cijelom svijetu, [ Pristupljeno: 3. 5. 2015].
29
ovdje na zemlji sa slavnim, nebeskim, duhovnim tijelom Boga‘‘ (Nikić, 2003: 79-81).
2.2.1.5. Bog Stvoritelj
,, Jehova Bog je vlasnik svemira. On je stvorio nebesa i zemlju i sve stvari su mu na
raspolaganju‘‘. Ovo je reĉenica kojom J.F. Rutherford poĉinje svoju knjigu pod nazivom
Jehova (Ibid).
2.2.1.6. Trojstvo
O ovoj temi Nikić (2003) objašnjava, da išĉitavajući relevantnu literaturu moţe se
jasno vidjeti da Jehovini svjedoci ,,ne prihvataju biblijski nauk o Trojstvu'' onako kako ga
shvaća i nauĉava Katoliĉka, Pravoslavna i većina Protestantskih crkava. Najodluĉnije ga
odbijaju,,tvrdeći da nauk o Trojstvu nije sadrţan u Bibliji''. Prema njima ,,ovaj nauk je bio
nepoznat prorocima i kršćanskim apostolima''. Prvi kršćani, koje je sam Isus pouĉavao, ,,nisu
vjerovali da je Bog Trojstvo. Ni rijeĉ, ni ideja nisu sadrţani u Bibliji te ovaj nauk ne dolazi od
Boga''. U jednoj od knjiga, Trebaš li vjerovati u Trojstvo, koju izdaju Jehovini svjedoci moţe
se proĉitati da ,, nauk o Trojstvu je odstupanje od istine, otpad od nje'' (Anonimus, 1989: 12).
2.2.1.7. Isus Krist stvorenje-anĎeo koji je postao čovjek

Prema rijeĉima Nikića (2003: 69-71) u knjizi, Slika Boga u vjerskim sljedbama i
novim religijskim pokretima17 Jevhovini svjedoci pretpostavljaju da je ,,Isus Krist Sin Boţiji,
glavni Jehovin izvršni sluţbenik, Otkupitelj ĉovjeka i punopravni Vladar svijeta''. U nastavku
objašnjava da iako ga nazivaju Sinom boţijim, ipak ga ne drţe Bogom ili ravnim Bogu, nego
vjeruju da je Isusa Jehova stvorio poput anĊela. Isus Krist nije Bog jer to izriĉito ne piše u
Bibliji. ,,Ni nakon uzašašća na nebo Isus nije postao jednak svome Ocu'' (1 Kor 11,3; 15, 28).
Tako, prema vjerovanju Jehovinih svjedoka ,,Isus Krist je zapravo arkanĊeo18 Mihael
koji je ĉudesnom silom Boţijom prenesen u krilo Djevice Marije kako bi se na taj naĉin
mogao roditi kao savršeni ĉovjek'' (Anonimus, 1989: 14).
8. Duh Sveti-Boţija djelotvorna sila

Jehovini svjedoci, izriĉito nijeĉu boţanstvo i osobnost Duha Svetoga. U njihovim
izvorima moţemo proĉitati sljedeće tumaĉenje: ,,Što se tiĉe Svetog duha, takozvane treće
osobe trojstva, vidjeli smo da to nije osoba, nego Boţija djelotvorna sila. U Bibliji ĉitamo:
'Svi se oni napuniše duha svetoga' (Djela apostolska 2:4). Jesu li bili 'napunjeni' osobom? Ne,
bili su napunjeni Boţijom aktivnom snagom'' (Anonimus, 1990: 40).
17
Autor se poziva na izvor: J. F. Routherford, Jehovah, 1934: 9.
18
ArkanĎeo ili ArhanĎeo (starogrĉkog ἄρχω archo - vladati, upravljati i άγγελος ángelos - glasnik) u judeo-
kršćanskoj tradiciji, oznaĉava anĊela višeg reda koji za Boga obavlja posebne zadatke (Wikipedia (2015),
ArkanĎeo ili ArhanĎeo, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org/wiki/ArkanĊeo. > [Pristupljeno:
7.5. 2015. godine].
30
2.2.2. Ĉovjek
2.2.2.1. Čovjek je Boţije stvorenje
Biblija o stvaranju prve ljudske duše kaţe: ―Jehova Bog naĉinio je ĉovjeka od praha
zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah ţivota, i ĉovjek je postao ţiva duša [hebrejski:
nefeš]‖ (1. Mojsijeva 2:7). Hebrejska rijeĉ nefeš, koja se ĉesto prevodi izrazom ―duša‖,
doslovno znaĉi ―stvorenje koje diše‖.
2.2.2.2. Čovjek nema besmrtnu dušu već ţivi pomoću ţivotne sile
Kad je Bog stvarao prvog ĉovjeka Adama19, nije u njega udahnuo besmrtnu dušu,
nego ţivotnu silu koja se podrţava disanjem. Stoga se izraz ―duša‖ u biblijskom smislu odnosi
na cijelo ţivo biće. Duša koja ostane bez ţivotne sile, koju daje Bog, umire (1. Mojsijeva
3:19; Ezekijel 18:20). Tako, prema uĉenju Jehovinih svjedoka, ,,ĉovjek prilikom smrti
prestaje postojati''.20
2.2.2.3. Jehova je stvorio ljude da vječno ţive na Zemlji

U literaturi Jehovinih svjedoka mogu se naći objašnjenje da je ,,Jehova stvorio ĉovjeka
da vjeĉno ţivi na Zemlji. Bog je prvi ljudski par smjestio u predivan raj. Dao im je savršeno
zdravlje i ţelio im samo najbolje te da iskuse beskrajnu sreću na Zemlji''. (Anonimus, 1990:
17-19).
2.2.2.4. Zašto ljudi umiru
Jehovini svjedoci odgovaraju... ,,da bismo pronašli odgovor na to pitanje, moramo
uzeti u obzir ono što se dogodilo dok su na Zemlji ţivjeli samo jedan ĉovjek i jedna ţena.
Biblija objašnjava: ‗Jehova Bog dao je da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlaĉno
pogledu i dobro za jelo‘ . MeĊutim, nešto je ljudima bilo zabranjeno. Jehova je Adamu rekao:
―Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ
jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti‖ (Kolarić, 1976: 78-80).
2.2.2.5. Prvi grijeh
Prema uĉenju Jehovinih svjedoka, prvi ljudski par nije poslušao Jehovu, jer je Sotona
preko zmije najprije prišao Evi, a zatim Adamu, i prevario ih da okuse zabranjene plodove.
Eva je povjerovala Sotoni. Ubrala je plod i okusila ga. Zatim je dala muţu da ga i on okusi.
To što su uĉinili nije bilo u neznanju i dobro su znali da rade upravo ono što im je Bog rekao
19
Prema uĉenju Jehovinih svjedoka Bog je stvorio Adama 4026. godine pr. Kr. (Nikić, 1997: 67).
20
Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Zabluda: duša je besmrtna, [Internet ], Raspoţivo na
www://jw.org/zabluda _dusa_jebesmrtna, [ Pristupljeno: 7. 6. 2015].
31
da ne smiju. Okusivši taj plod, namjerno su prekršili jednostavnu i razumnu zapovijed.
Pokazali su prezir prema svom nebeskom Ocu i njegovom autoritetu. Takvo nepoštovanje
prema svom Stvoritelju punom ljubavi bilo je neoprostivo (Anonimus, 1990: 19-20).
2.2.2.6. Adam i Eva su uništeni

Nakon ovog dogaĊaja, prema uĉenju Jehovinih svjedoka, Jehova nije imao razloga
neposlušnog Adama i Evu vjeĉno drţati na ţivotu. Umrli su, baš kao što im je i rekao. Adam i
Eva više nisu postojali. Nisu prešli u neki drugi svijet gdje ţive kao duhovna bića (Ibid, 21-
22).
2.2.3. Objava
2.2.3.1.Cijela Biblija nadahnuta Boţja Riječ
Šporĉić (1997: 74-77) u radu Biblija i novi religiozni pokreti svrstava Jehovne
svjedoke u Nove religiozne pokrete ,, biblijskog korijena'', uz to objašnjava da oni vjeruju da
je ,,cijela Biblija nadahnuta Boţja Rijeĉ‘‘ i stoga ,,sva svoja vjerovanja temelje na Bibliji, a ne
na ljudskoj tradiciji.‘‘ Zatim navodi da oni ―grade svoja vjerovanja i obiĉaje na golom
biblijskom tekstu, bez unaprijed odreĊenih stavova o tome što bi u njoj trebalo pisati‖. Svoja
vjerovanja temelje na Bibliji i ,,ne izvrću je kako bi odgovarala njihovim gledištima. Isto tako
znaju da ne treba doslovno shvaćati sve što piše u njoj.‘‘ Naprimjer ,,sedam dana stvaranja ne
odnosi se na doslovne dane, nego na duţa vremenska razdoblja‘‘.
2.2.3.2. Biblija je Boţiji dar
Prema uĉenju Jehovinih svjodoka, ,,Biblija je Boţiji dar…koji nam govori o stvarima
koje inaĉe nikada ne bismo saznali. Naprimjer, govori nam o stvaranju zvjezdanog neba,
Zemlje te prvog ĉovjeka i ţene. Biblija sadrţi pouzdana naĉela koja nam pomaţu da se
nosimo sa ţivotnim problemima i tjeskobama. Uz to Biblija objašnjava kako će Bog ispuniti
svoj naum i dovesti do toga da na Zemlji zavladaju bolji uvjeti.‘‘(Anonimus, 2005: 16).
2.2.3.3. Tumačenje Biblije kod Jehovinih svjedoka
Za njihovo tumaĉenje Biblije presudno je to što oni istinski vjeruju da je Biblija Boţija
Rijeĉ i da je njezin tekst napisan za našu pouku. Stoga oni ne pribjegavaju filozofskim
argumentacijama da bi sebi prilagodili jasne biblijske istine ili da bi opravdali naĉin ţivota
ljudi koji krše biblijska moralna naĉela. Kad tumaĉe biblijsku simboliku oni ne pokušavaju
32
biblijskim navodima potkrijepiti vlastite teorije, nego puštaju da Biblija sama sebe objasni.
Naznake o tome što znaĉe pojedini simboliĉni izrazi obiĉno se mogu naći u drugim
dijelovima Biblije (Kolarić, 1976: 89-91).
2.2.4. Spasenje
2.2.4.1. Smrt je posljedica Adamovog grijeha
Jehovini svjedoci vjeruju da su Adam i Eva i danas mogli biti ţivi ,,no umrli su jer su
sagriješili time što nisu ţeljeli slušati Boga. Mi umiremo zato što je Adam grešnost i smrt
prenio na sve svoje potomke.'' To je grijeh je poput strašne naslijeĊene bolesti koju nitko ne
moţe izbjeći. ,,Njegova posljedica, smrt, je prokletstvo. Smrt je neprijatelj, a ne prijatelj''
(Anonimus, 2005: 23-24). Uz to, Ivanĉić (1997), u radu Credo novih religioznih pokreta
navodi da Jehovini svjedoci vjeruju da je Isus svima koji pokazuju vjeru omogućio spasenje,
to jest dobivanje vjeĉnog ţivota, tako što je kao savršen ĉovjek ţrtvovao svoj ţivot. Još
objašnjavaju da je ,,otkupljenje povezano uz boţanski plan epoha prema kojem se za vrijeme
tisućljetnog kraljevstva svi pokojni slobodno mogu odluĉiti za Boga. No samo
144.000 bit će pozvano da kraljuju u nebu, dok će drugi ţivjeti u zemaljskom raju‘‘.
2.2.4.2. Isusova smrt otkup za prvi grijeh Adama i Eve

Jehovini svjedoci vjeruju da je ,,svojom smrću Isus dao Bogu otkupninu za grijeh
Adama i Eve kao i za grijehe sviju ljudi.‘‘ Tim ĉinom Isus je sebi ,,zasluţio duhovni ţivot na
nebu i vlast u budućem tisućljećem kraljevstvu.‘‘ Okrunjeni Krist je oĉistio nebo tako da je
,,udaljio Sotonu od sfere utjecaja na nebo i poslao ga na zemlju 1914. godine kad je Kristovo
kraljevstvo nastupilo na nebu.‘‘ Ovo će se kraljevstvo proširiti na zemlju pobjedom u bici kod
Harmagedona, nakon koje će nastupiti tisućgodišnje Kristovo kraljevstvo na zemlji. Kad
završi Kristova vlast na zemlji, Krist će predati svome ocu Jehovi ,,kljuĉeve
Kraljevstva‘‘(Nikić, 2003: 72).
Opširnije o ovoj temi u sljedećim redovima o eshatologiji.
2.2.5. Eshatologija
Prema uĉenju Jehovinih svjedoka eshatologija obuhvata sljedeće: smrt, kraj svijeta,
uskrsnuće, Sudnji dan (suĊenje ţivima i mrtvima), Boţije kraljevstvo, uništenje demona i
nekih ljudi i Raj na Zemlji.
2.2.5.1. Smrt
Već smo spomenuli da su, prema uĉenju Jehovinih svjedoka, Adam i Eva i danas mogli biti
ţivi, ali umrli i uništeni su što nisu ţeljeli slušati Boga. Zato i mi umiremo jer su 35
33
grijeh i smrt preneseni na sve Adamove potomke. Ono što se dogaĊa prilikom smrti, Jehovini
svjedoci na osnovu Biblije objašnjavaju da ,,kad osoba umre, ona prestaje ţivjeti. Nijedan dio
nas ne nastavlja ţivjeti nakon što tijelo umre. Mi nemamo besmrtnu dušu ili duh.'' Navode
primjer, da je ,,ţivot koji imamo nalik plamenu svijeće. Kad se svijeća ugasi, plamen nikamo
ne odlazi. Jednostavno ga više nema''. Uz to navode da ,,mrtvi ne pate niti osjećaju bol. Nema
razloga da ih se bojimo jer nam ne mogu nauditi. Oni ne trebaju našu pomoć, a ni oni nama ne
mogu pomoći. Niti mi moţemo razgovarati s njima niti se oni mogu obraćati nama.'' (Kolarić,
1976: 78-80).
2.2.4.2. Kraj svijeta

Uništenje svijeta odigrat će se u dvije glavne etape. Bog će najprije uništiti krivu
religiju, koja je u Bibliji predoĉena bludnicom i nazvana―Babilon Veliki‖.
Potom će se Bog razraĉunati s politiĉkim voĊama, odnosno ―kraljevima svega svijeta‖. Oni će
zajedno sa svim drugim zlim ljudima biti uništeni u Harmagedonu.2111
Obiljeţja posljednjih dana su započela 1914

Jehovini svjedoci objašnjavaju ,,da Biblija nije samo prorekla što će se dogaĊati širom
svijeta nego je otkrila i kakvi će ljudi biti u posljednjim danima. U njoj stoji: ―Nastat će
naroĉito teška vremena. Jer ljudi će biti sebiĉni, pohlepni za novcem, (...) neposlušni
roditeljima, (...) neobuzdani, okrutni, bez ljubavi prema dobroti, (...) više će voljeti uţitke
nego Boga‖ Sve su to obiljeţja posljednjih dana, koji su zapoĉeli 1914, otprilike u vrijeme
kad je izbio Prvi svjetski rat. Od te godine Jehovini svjedoci po cijelom svijetu razglašuju
vijest o Boţjem Kraljevstvu. Oni pretpostavljaju ĉašću to što ih ljudi prepoznaju upravo po
propovijedanju. Toliko im je stalo do objavljivanja vijesti o Kraljevstvu da ĉak i njihov glavni
ĉasopis nosi naslov Straţarska kula — glasnik Jehovinog Kraljevstva. ―Bdijte, dakle, jer ne
znate ni dan ni čas!‖22
2.2.4.3. Uskrsnuće
Nakon uništenja ovog svijeta, prema uĉenju Jehovinih svjedoka, milioni ljudi koji
su sada mrtvi uskrsnut će i ponovno ţivjeti na Zemlji. Bog će vratiti u ţivot ĉak i one koji
ga nisu poznavali te su zbog toga ĉinili zlo. Uskrsnuli će dobiti priliku upoznati Boga i
saznati istinu o njemu. Svojom poslušnošću Isusovim uĉenjima pokazat će vjeruju li u
21
Armagedon ( hebrejski ‫ ֹוּד ִ ג ְ מ ר‬u‫ ַה‬pevodu planina Megido, grč. ρμαγεδών Harmagedon, lat. Armagedon) je
prema Bibliji, mjesto bitke tokom smaka svjeta, koje se interpretira i u bukvalnom i u simboliĉnom znaĉenju.
Rijeĉ armagedon u obiĉnom govoru se odnosi na bilo koji scenario kraja svjeta. (Wikipedia (2015), Armagedon,
[Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/Armagedon> [Pristupljeno: 17.6. 2015. godine].
22
Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Kada će doći kraj svijeta, [Internet ], Raspoţivo na:<
www://jw.org/kada _ce_doci_kraj_svijeta>, [ Pristupljeno: 20. 6. 2015].
34
njega. Oni koji nakon uskrsnuća budu ispravno postupali moći će vjeĉno ţivjeti na Zemlji
(Ibid).
2.2.4.4. Sudnji dan

Jehovinih svjedoci Sudnji dan objašnjavaju ili predstavljau kao ,,izraz Boţje ljubavi i
koji će donijeti velike blagoslove ljudima, pa i onima koji su umrli''. Sudnji dan će trajati
hiljadu godina i tokom tog razdoblja ljudi će imati priliku ponovo steći ono što su Adam i Eva
izgubili. Ljudi koji prime povoljnu presudu ţivjet će na Zemlji i radovati se vjeĉnom ţivotu u
savršenim okolnostima. Dakle, Sudnji dan će ,,omogućiti ostvarivanje Boţjeg prvobitnog
nauma s ljudima i Zemljom'' (Anonimus, 2005: 19)
Bog je za Suca imenovao Isusa Krista
Biblija kaţe da će Isus ―suditi ţivima i mrtvima‖. Oni koji preţive kraj ovog svijeta
jesu ti ―ţivi‖ kojima će se suditi. Za vrijeme tog suĊenja, koje će trajati 1 000 godina, nad
Zemljom će vladati Isus Krist i 144 000 muškaraca i ţena, koji će uskrsnuti u nebeski ţivot.
Oni će sluţiti kao kraljevi i svećenici kako bi na temelju Isusove otkupne ţrtve ljudima
omogućili blagoslove i pomogli im da postupno postignu savršenstvo u fiziĉkom i psihiĉkom
pogledu.
Sudit će se prema djelima koja će činiti tijekom Sudnjeg dana
Prema uĉenju Jehovinih svjedoka ―ko umre osloboĊen je od grijeha.‖ Dakle, onima
koji će uskrsnuti na Zemlji sudit će se prema djelima koja će ĉiniti tijekom Sudnjeg dana,
jednako kao i onima koji će preţivjeti kraj ovog svijeta. O njihovim postupcima ovisi konaĉan
ishod — hoće li im uskrsnuće donijeti vjeĉni ţivot ili uništenje.23
Kraj Sudnjeg dana-uništenje Sotone i demona i nekih ljudi
Tokom Sudnjeg dana Sotona i demoni neće moći utjecati na ljude. Oni koji ostanu
vjerni Bogu pokazat će da su poloţili ispit na kojem su Adam i Eva pali. Bog će presuditi da
su dostojni primiti vjeĉni ţivot u obnovljenom raju na Zemlji. Oni koji će se pobuniti protiv
Boga bit će zauvijek uništeni, zajedno sa Sotonom i demonima (Anonimus, 2005: 19-20).
2.2.4.5. Boţje Kraljevstvo

To je stvarna nebeska vladavina, koja ima svog Kralja, Isusa Krista. S njim će vladati i
144 000 osoba koje su ―otkupljene sa zemlje‖ (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 3, 4; Danijel 2:44;
7:13, 14). ,,To će Kraljevstvo vladati nad Zemljom na kojoj više neće biti zla, već će na njoj
ţivjeti milioni bogobojaznih ljudi‘‘24
23
Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Šta se dogaĎa nakon smrti, [Internet ], Raspoţivo na:
<www://jw.org/sta _se_dogadja_nakon_smrti,> [ Pristupljeno: 23. 6. 2015].
24
Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Što vjeruju Jehovini svjedoci , [Internet ], Raspoţivo
na:<<www://jw.org/ sto_ vjeruju- jehovini- svjedoci>, [ Pristupljeno: 22. 6. 2015].
35
2.2.4.6. Zemlja ostaje zauvijek
Biblija u Propovjedniku 1:4 kaţe: ―Zemlja ostaje zauvijek.‖ Nakon uništenja zlih
Zemlja će biti pretvorena u raj u kojem će pravedni ljudi ţivjeti vjeĉno.‘‘ Tako će se ispuniti
Isusove rijeĉi iz molitve Oĉe naš: ―Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!‖(Ibid).
2.2.4.7.Nema Pakla
Jehovini svjedoci odbacuju vjerovanje u Pakao i govore ,,da se tim uĉenjem sramoti
Boga. Jer Jehova je Bog pun ljubavi i ljude nikada ne bi tako muĉio'' (1. Ivanova 4:8). ,,To je
vjerovanje od Sotone, koji ţeli da vjerujemo kako Jehova vjeĉno muĉi ljude u vatri''
(Anonimus, 2005: 20)
36
2.3. Sliĉnosti i razlike creda kršćanstva i creda Jehovinih svjedoka
U ovom dijelu prikazujemo sliĉnosti i razlike kreda kršćanstva i kreda Jehovinih
svjedoka.
Pojam Kršćanastvo Jehovini svjedoci

Ne vjeruju i ne prihvataju
Kršćansko poimanje Boga je Sveto Trojstvo.
trojstvo: Bog je osoba, jedan Bog u Jehova-Boţije ime. Isus je
tri stvornje-
boţanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. anĊeo koji je postao ĉovjekom.
Bog Bog Duh
sveti je Boţija djelotvorna sila. Bog
je sve stvorio, sve uzdrţava i svime je
upravlja. Bog je prvi i posljednji. Bog osoba, nema materijalno nego
nije duhovno
ĉovjek. Pristup Bogu u Isusu tijelo. Jehova Bog je Stvoritelj
Kristu. vlasnik
svega.
Bog je stvoritelj, a ĉovjek je Bog je Stvoritelj, a ĉovjek je
stvorenje. stvorenje.
Ĉovjek je stvoren na sliku Boţju. Ĉovjek
je Ĉovjek nema besmrtnu dušu. Ţivi
ovisan o Bogu, Koji mu daje ţivot. pomoću ţivotne sile, kou mu je
Ĉovjek Bog
se raĊaja sa nasljednim (istoĉnim, udahnuo. Ĉovjek je stvoren da ţivi
iskonskim) grijehom. Bog je stvorio vjeĉno na Zemlji. Prvi grijeh
Ĉovjek svijet i razlog
ĉovjeka. Svijet je povjerio ĉovjeku na zašto ljudi umiru. Kad ĉovjek umre
brigu više
i ĉovjek je Boţiji namjesnik na
Zemlji. ne postoji.
Ĉovjek postoji kao muškarac i ţena.
Ĉovjeku dolazi Objava od Boga.
Ţivot i
postojenje ĉovjeka se nastavlja i
poslije
smrti.
Cijela Biblija je nadahnuta Boţija
Bog se objavio u povijesti kroz proroke i, rijeĉ.
na kraju kroz Isusa Krist Bog objavi daje Bibliju tumaĉe samo Biblijom, bez
puninu i dovršava je. Objava završena tradicije ili drugih svetih predanja.
Objava smrću posljednjeg apostola. Izvori
kršćanske objave su Biblija ili Sveto
pismo
i Tradicija ili sveto predanje.
Kršćanska
objava potvrĊuje ranije Boţije
objave.
37
Isus Krist je Spasitelj i Otkupitelj: umro
je Smrt je posljedica prvog grijeha.
za sve ljude i svi koji ga u vjeri private i Isusova smrt otkup za prvi grijeh
slijede njegov put ljubavi bit će
spašeni. Adama i Eve.
Ĉovjek je stvorenje, ograniĉen je i ranjen
Spasenje ili otkupljenje je povezano
moţ uz
grijehom, te se e boţanski plan epoha prema kojem se
potpuno ostvariti i
spasiti za
Spasenje samo uz Boţju pomoć. Spasenje, vrijem ,,tisućljetnog
kršćansko e kraljevstva'' svi
prema m uĉenju, je u Isusu pokojn
i slobodno mogu odluĉiti za
Kristu, a prvi i osnovni sakrament za Boga. Koji se odluĉe i prihvate Boga
oproštenje grijeha jest bit
krštenje. Za grijehe će spašeni, a ostali će biti
uništeni.
poĉinjene nakon krštenja je sakrament
pomirenja ili pokore po kojemu se
krštenik
izmiruje s Bogom i s Crkvom.
Smrt znaĉi prestanak postojanja.

Smrt nije kraj, ţivot se nastavlja i poslije Mrtvi
smrti. Vjeĉni zagrobni ţivot, tri stanja:
Raj, će uskrsnuti i ponovo će ţivjeti na
Pakao i Ĉistilište. Kristov novi Zemlji. Sudnji dan (suĊenje ţivima
dolazak. koji
Uskrsnuć Sudnj
Eshatologija e tijela i duše. i dan. su u vrijeme Isusova kraljevstva i
Posljednji dan ili Svršetak svijeta. mrtvima, koji su umrli prije).
Boţije Boţije
kraljevstvo. Uništenje demona i
kraljevstvo. nekih
ljudi i Raj na Zemlji zauvijek.
Nema
pakla.
Tabela 2. Sličnosti i razlike creda kršćanstva i creda Jehovinih svjedoka
2.4.Stav kršćanstva prema Jehovinim svjedocima

Stav kršćana prema Jehovinim svjedocima, prema rijeĉima Nikića (2003), moţe se
saţeti u sljedećem: ,,Budući da Jehovini svjedoci odbacuju vjeru u Trojstvo, te budući da
ne priznaje Isusu Kristu puno boţanstvo i ĉovještvo kao i da ne prihvaća druga vjerovanja
kršćanstva - ta se sljedba ne moţe pretpostavljati kršćanskom‘‘. Tako, moţe se zakljuĉiti
da nijedna kršćanska crkva ne priznaje Jehovine svjedoke kao kršćansku zajednicu. Više
struĉnih studija na postavljeno pitanje odgovara negativno.25
25
Opširnije, o stavu kršćanstva prema Jehovinim svjedocima na: http://www.glas-koncila.hr/. [ Pristupljeno: 30.
6. 2015].
3. CRKVA ISUS KRISTA SVETACA POSLJEDNJIH DANA
(MORMONSKA CRKVA-MORMONI)
3.1.1. Ko su Mormoni
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana (poznata kao Mormonska crkva a njezini
ĉlanovi kao Mormoni) je najveća i najpoznatija grana pokreta Svetaca posljednjih dana26, koji
je 6. aprila 1830. g. osnovao Joseph Smith Jr. (1805-44). Orginalni naziv Mormona na
engleskom jeziku glasi ''The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints'' (Nikić, 2003: 130-
131).
3.1.2. Porijeklo imena Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana

Sluţbeni naziv Crkve ĉije je sjedište u Salt Lake Cityju, u ameriĉkoj saveznoj
drţavi Utah, je "Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana" a nadimak "Mormoni" su dobili
po Mormonovoj knjizi27 u koju vjeruju.28
3.1.3. Nastanak i razvoj Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

Joseph Smith utemeljio je crkvu u drţavi New York kao Kristovu crkvu 1830. godine.
Crkvom Svetaca posljednjih dana postala je 1834. godine, a sadašnji naziv je uzela 1838.
godine (Partridge, 2007: 87). O razlozima osnivanja ove, nove, crkve, moţemo proĉitati u
knjizi
Svjedočanstvo proroka Josepha Smita, koju je izdala Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih
dana, gdje se navodi...kada je Josephu Smitu bilo ĉetrnaest godina htio je saznati kojoj bi se
crkvi trebao prikljuĉiti, stoga je upitao Boga... U odgovoru na molitvu...ukazali su se Bog
Otac i Njgov Sin Isus Krist i rekli mu da nema na zemlji istinske Crkve Isusa Krista te da su
njega odabrali da je obnovi. Od tog je dana Joseph Smith radio...na uspostavi Crkve Isusa
Krista svetaca posljednjih dana.
26
Nikić(2003) u knjizi Slika Boga u sljedbama i novim religijskim pokretima, navodi i ostale crkve nastale iz
mormonskog pokreta neke od njih su : 1) Reorganized Church og Jesus og Latter Day Saints, 2) The Church of
Christ (Temple Lot), 3) The Church of Jesus Christ (Bickertonies), 4) The Church of Jesus Christ (Cutlerites), 5)
The Church of Jesus Christ (Strangites) i druge crkve koje su osnovane u raznim mjestima i od raznih osnivaĉa.
Razlike su zbog razilaţenja u tumaĉenju i razumijevanju uĉenja Josipha Smitha. The Book of Mormon (1830) ili
Mormonova knjiga prevedena je i na hrvatski jezik1979. godine.
(Nikić, 2003: 130).
27
http://www.crkvaisusakrista.hr/ i http://www.Mormon.org/hr - Sluţbene stranice Crkve Isusa Krista svetaca
posljednjih dana.
28
Crkva Isusa Krista (2015), Informavije o osnovnim vjerovanjima, [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva
isusa krista.hr/vjerovanjaclancivjere > [Pristupljeno: 5.4. 2015. godine].
39
Prema stasistiĉkim istraţivanjima, mormonizam je ,,najbrţe rastuća vjerska
organizacija na svijetu‘‘(Nikić, 2003: 129). Prema zadnjim podacima u svijetu je oko 15
Prema stasistiĉkim istraţivanjima, mormonizam je ,,najbrţe rastuća vjerska
organizacija na svijetu‘‘(Nikić, 2003: 129). Prema zadnjim podacima u svijetu je oko 15
miliona ĉlanova, u 175 zemalja29, od toga u Europi oko pola miliona.
3.1.4. Osnovna vjerovanja30

Saţetak osnovnog vjeovanja moţe se naći na zvaniĉnoj stranici Mormona gdje se
navodi da ,,Osnovna vjerovanja Mormona su sadrţana u 13 ĉlanaka vjere:
1. Vjerujemo u Boga, Vjeĉnoga Oca, i u njegova Sina Isusa Krista i u Duha Svetoga.
2. Vjerujemo da će ljudi biti kaţnjeni za osobne grijehe, a ne za Adamov prijestup.
3. Vjerujemo da se po Kristovu Pomirenju sav ljudski rod moţe spasiti pokoravanjem
evanĊeoskim zakonima i uredbama.
4. Vjerujemo da su ovo temeljna naĉela i uredbe EvanĊelja: prvo, vjera u Gospodina
Isusa Krista; drugo, obraćenje; treće, krštenje uranjanjem za otpust grijeha; ĉetvrto,
polaganje ruku za dar Duha Svetoga.
5. Vjerujemo da ĉovjek mora biti pozvan od Boga proroštvom i polaganjem ruku
onih koji imaju ovlast propovijedati EvanĊelje i posluţivati po evanĊeoskim
uredbama.
6. Vjerujemo u onakvo ureĊenje kakvo je postojalo u prvobitnoj Crkvi, to jest,
apostoli, proroci, pastiri, uĉitelji, evanĊelisti, itd.
7. Vjerujemo u dar jezika, proricanja, objave, viĊenja, lijeĉenja, tumaĉenja jezika, itd.
8. Vjerujemo da je Biblija Rijeĉ Boţja u onoj mjeri u kojoj je ispravno prevedena. A
vjerujemo da je i Mormonova knjiga Rijeĉ Boţja.
9. Vjerujemo u sve ono što je Bog dosad objavio, u sve ono što On sad objavljuje, i
vjerujemo da će On objaviti još mnogo toga velikoga i vaţnoga što se odnosi na
Kraljevstvo Boţje.
29
10. septembra 2012. godine, u Sarajevu je registrovana prva Mormonska crkva u BiH, u okviru MeĊureligijske
konferencije za mir, kada su našu zemlju posjetili i neki od najviših predstavnika ove crkve iz Utaha.
(http://www.slobodna-bosna.ba/vijest. Pristupljeno: 10. aprila 2015. godine )
Mormonska vjera se na prostorima bivše Jugoslavije prvi put pojavila 1973. godine, i to zahvaljujući ĉuvenom
košarkašu Krešimiru Ćosiću, koji je mormonsko uĉenje upoznao i prihvatio za vrijeme studija na ameriĉkom
Brigham Young University u saveznoj drţavi Utah (Kolarić, 1976: 153).
30
Ĉlanke vjere , kao osnovna vjerovanja Mormona, napisao je Joseph Smith, dvije godine prije svoje smrti, u
pismu uredniku novina, Johnu Wentworthu koji je zatraţio informacije o Crkvi. (Crkva Isusa Krista
(2015),Članci vjere [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva isusa krista.hr/vjerovanjaclancivjere >
[Pristupljeno: 5.4. 2015. godine].
40
10. Vjerujemo u doslovno sabiranje Izraela i u obnovu Deset Plemena, te da Sion
(Novi Jeruzalem) ima biti sagraĊen na ameriĉkom kopnu, da će Krist osobno na
zemlji kraljevati i da će zemlja biti obnovljena i poprimiti svoju rajsku slavu.
11. Istiĉemo pravo da Svemogućeg Boga štujemo prema glasu svoje savjesti; svim pak
ljudima priznajemo to pravo, nek štuju koga ţele, gdje ţele i kako ţele.
12. Vjerujemo u podloţnost kraljevima, predsjednicima, vladarima i poglavarima te u
pokoravanje, poštivanje i podupiranje zakona.
13. Vjerujemo u poštenje, istinoljubivost, ćudorednost, dobrohotnost, krepost i
dobrotvornost prema svim ljudima. Doista, moţe se reći da slijedimo Pavlov
naputak – Sve vjerujemo, svemu se nadamo, podnijeli smo mnogo toga i nadamo
se da ćemo biti kadri sve izdrţati. Ako je bilo gdje što ĉestito, lijepo, na dobru
glasu ili hvale vrijedno, mi to traţimo.
Mijo Nikić, koji je napisao puno radova na ovu temu, a najznaĉajniji je svakako
doktorska disertacija na temu Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima :
Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormoni), Crkva Ujedinjenja
(Sun Myung Moon), New Age, objašnjava da u vjerskom uĉenju Mormona ima primjesa
kršćanstva, ţidovstva, islama, budizma, starogrĉkih i starormskih vjerovanja. Uz to, što
odbacuju istoĉni grijeh i vjerovanje u pakao, vjeruju da ,,Amerika ima poslanje spasenja jer će
se ondje ponovo pojaviti Krist i uspostaviti tisućljetnje kraljevstvo‘‘ (Nikić, 2003: 133-134).
3.2. Credo Crkve Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormona)

U redovima koji sljijede nastojat ćemo obajsniti credo Crkve Isusa Krista Svetaca
poslednjih dana (Mormona), kroz pet elemenata: Bog, ĉovjek, objava, spasenje i eshatologija.
3.2.1. Bog
3.2.1.1. Boţija opstojnost Bog Stvoritelj
U svojim priruĉnicima misionarima Mormoni najprije govore o Boţijoj opstojnosti.
Dokazuju je iz opstojnosti i ljepote stvorenog svijeta, odnosno stvorenja. Sve što postoji ima
Stvoritelja, to je Bog (Nikić, 2003: 1389).
3.2.1.2. Bog Stvoritelj Koji je organizovao i struktuirao materiju
Mormonima je najviši Bog Elohim koji je ,,izveo iz ţenskog boţanskog bitka duhove
ljudi kao i Jehovu. S njim je organizirao iz vjeĉno postojeće materije ĉitav svijet‘‘ (Ivanĉić,
1997: 51). Prema uĉenju Mormona, Bog nije stvorio materiju od koje je naĉinjen fiziĉki
svijet, nego je ta ,,materija postojala oduvijek kao i Bog kome je ona suvjeĉna. Bog je samo
41
,,organizirao‘‘ tu materiju‘‘. Mormoni nazivaju Boga Stvoriteljem, iako tvrde da ,,Bog nije
stvorio nego samo strukturirao već postojeći material‘‘ (Nikić, 2003: 149-154).
3.2.1.3. Bog u razvojnom pocesu
U literaturu o mormonskom vjerovanju u Boga nailazimo i na takozvani ,,razvojni
proces‘‘ kojem je i sam Bog podloţan. Mormoni objašnaavaju da je Bog Otac Bog sada,
nekada je, meĊutim, bio ĉovjek, kao i mi, ţivio na planetu jednog drugog Sunĉevog sistema.
Bio je prosuĊen od svoga boga kao dostojan da on sam postane boţanstvo. TakoĊer je i
njegov bog u svoje vrijeme bio ĉovjek koji je ţivio na nekoj drugoj planeti, i njegov ga je bog
takoĊer prosudio dostojnim da postane boţanstvo. Postoji, dakle, ,,jedan beskonaĉan broj
boţanstava koji se raĊaju kao ljudska bića i koji postaju bogovi‘‘. Tako, Mormoni vjeruju da
je ,,Bog Otac jednostavno karika jednoga lanca‘‘i da mu je dodjeljena planeta Zemlja, i
njemu je ,,dopušteno da je napuni vlastitim sinovima‘‘31
3.2.1.4. Tjelesna narav Boţija

Ono što najviše razlikuje Mormone od druguh kršćanskih religijskih zajednice jest
njihovo uĉenje o Bogu koji ima tijelo. O tome Nikić (2003) govori da su ,,mormoni
antropomorfni32 pojam Boga, prisutan u Starom zavjetu doslovno shvatili i usvojili u svoje
vjerovanje. Jedan od temeljnih svetih spisa Mormona Nauk i savezi (130, 22) kaţe: Otac
(Bog) ima tijelo od mesa i kostiju, jednako tako opipljivo kao i ĉovjeĉije tijelo‘‘. Tako, prema
J.Smitu, ,,ĉovjek je bogoliko biće koje posjeduje tjelo vema sliĉno Boţijem‘‘. MeĊutim,
razlika je u tome što je ,,Bog Slobodan od raspadajućih elemenata prisutnih u ĉovjekovu tijelu
i zbog kojih je ĉovjek podloţan mnogim slabostima i manjkavostima svoje smrtne
egzistencije.‘‘ Nadalje, kako objašnjava isti autor, ,,razlika izmeĊu Boga i ĉovjeka je u tome
što je boţije tijelo od mesa i kostiju po svojoj naravi duhovno i besmrtno, dok je ĉovjekovo
tijelo vremenito i smrtno.‘‘
3.2.1.5. Vjerovanje u Trojstvo

U knjizi Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima Nikić
objašnjava da je ,,u vjerovanju i nauku Mormona prisutna i ideja Trojstva, ali koju shvaćaju i
nauĉavaju drukĉije od ostalih kršćanskih crkava.‘‘ J.Smith je nauĉavao da postoje tri
boţanske osobnosti od kojih je treća osoba (Dud sveti) podloţna Ocu i Sinu. ,,Postoje dvije
31
Crkva Isusa Krista (2015),Osnovna vjerovanja, [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva isusa krista.hr
/osnovna_vjerovanja > , [Pristupljeno: 17.4. 2015. godine].
32
Antropomorfizam je izraz kojim se opisuje davanje nekih specifiĉno ljudskih karakteristika ţivotinjama,
biljkama, prirodnim ili natprirodnimfenomenima kao što su boţanstva. Karakteristika antropomorfizma je da se
svi ti fenomeni simboliĉki prikazuju sa ljudskim karakteristikama (lice, odjeća i sl.), odnosno tumaĉe kao liĉnosti
sa ljudskim motivima (https://sh.wikipedia.org/wiki/Antropomorfizam. Pristupljeno: 17. april 2015. godine)
42
liĉnosti koje tvore veliku, bez premca, vladajuću vrhovnu silu nad svim stvarima… to su Otac
i Sin. U podreĊenoj ulozi Ocu i Sinu stoji treća boţanska osobnost – Duh Sveti koji je,
doduše, jedno s Ocem i sinom kad se radi o djelovanju na Zemlji. Zatim objašnjava da ,,Otac
ima tijelo od mesa i kostiju, opipljivo kao i ĉovjeĉije, Sin takoĊer, dok Duh Sveti nema tijela
od mesa i kostiju, nego je on osobnost Duha‘‘. Tako je samo Bog Otac konaĉni izvor ţivota,
dok se Sin i Sveti Duh nazivaju Bogovima jer ,,imaju vlast i punomoć od Oca da govore i
djeluju u njegovo ime‘‘(Nikić, 2003: 138-142) 33
3.2.1.6. Bog nije bezuvjetno svemoćan

U izvornoj literature Mormona moţe se vidjeti da oni odbacuju vjerovanje da je Bog
bezuvjetno svemoćan jer smatraju da je takvo vjerovanje u kontradikciji sa stvarnošću.
Objašnjavaju to na sljedeći naĉin: ,,Ako je Bog svemoćan i potpuno dobar, tada zlo ne moţe
postojati. Jer ako zlo postoji, onda se radi o tome da je Bog odluĉio da ne sprijeĉi zlo, a to bi
znaĉilo da Bog nije dobar, ili on ne moţe sprijeĉiti zlo i stoga nije svemoćen‘‘(Ibid: 168).34
3.2.2. Ĉovjek
3.2.2.1. Predsmrtno postojanje
Prije nego što ĉovjek doĊe na Zemlju, nazvan je "predsmrtno postojanje". Mormoni
vjeruju da je u tom prvobitnom postojanju ,,Bog Otac, sa svojim mnogim ţenama, proizveo
fiziĉki sve duše ljudi koji su ţivjeli ili će ţivjeti na Zemlji. Tako bijaše velik broj prvobitnih
duša, gotovo sliĉnih duhovima‘‘35
3.2.2.2. Ljudski duh svoju egzistenciju sadrţi u samome sebi

Prema vjerovanju i uĉenju Mormona ,,Bog nije konaĉni temelj svih bića, pa tako ni
ĉovjeka. Ljudski duh svoju egzistenciju utemeljuje u samom sebi‘‘ (Nikić, 2003: 151). Već
smo spomenuli da, prema uĉenju Mormona, Bog nije stvorio materiju od koje je naĉinjen
fiziĉki svijet, nego je ta materija postojela oduvijek, Bog je samo ,,organizirao‘‘ tu materiju i
strukturirao već postojeći material (Ibid, 149-154).
3.2.2.3.Čovjek je morao počiniti (prvi- istočni) grijeh

Mormoni vjeruju da je prije slanja prvog ĉovjeka na Zemlju (tj. prvog para Adama i
Eve) Bog Otac sazvao sjednicu na kojoj je objavio da zapoĉinje sa slanjem ljudi na Zemlju
33
Autor se poziva na izvore Joseph Smith, Lectures on Faith, br. 5. (Sabrao i uredio N.B.Lundwall, Salt Lake
Citi, 1946) i Joseph Smith, History of the Church of Jesus Christ of Latter-day Saints: Period I, (B.H. Roberts,
ur.), Satl Lake City 1946, sv. V.
34
Autor se poziva na izvor B.T. Ostler, The Mormon Concept of God, str. 80.
35
Crkva Isusa Krista (2015),Predsmrtno postojanje, [Internet], Raspoloţivo na: <predsmrnto_postojanje >
43
,,da tamo uzmu tijelo‘‘. Zatim objašnjavaju da je to ,,bio nuţan korak, jer oni koji su bili mrtvi
sada mogu postati bogovi njihovih vlastitih planeta‘‘. Bog je rekao da na Zemlju šalje prve
Adama i Evu te da oni ,,trebaju poĉiniti istoĉni grijeh‘‘. Oni nisu imali izbora, morali su to
uĉiniti jer je Bog ,,ţelio poslati spasitelja‘‘ (Nikić, 2003: 155-158).
3.2.2.4. Boţiji plan na Zemlji

Prema uĉenju Mormona, Bog je, prije nego što je stvorio svijet, pripremio plan koji
nam ,,dopušta da uĉimo i rastemo tijekom ovoga ţivota, a Isus Krist se nalazi u središtu tog
plana‘‘. Kistova zadaća nije samo da nam govori o Bogu Ocu i kako bismo trebali ţivjeti,
nego da nam ,,utire put kako bi nam bilo oprošteno nakon što sagriješimo.‘‘36
3.2.2.5. Šta čovjek treba raditi

Prema uĉenju Mormona, Bog je ĉovjeku dao zapovjedi koje nas poduĉavaju šta je
dobro i šta loše te pokazaju put sreće. MeĊutim, koliko god se trudili ţivjeti dobrim ţivotima,
svi griješimo, stoga kako moţemo ţivjeti u Boţijem savršenom kraljevstvu ako smo
nesavršeni. Zbog toga, prema vjerovanju Mormona, Bog je poslao Isusa Krista na Zemlju da
pokaţe put ,,kako nadići grijehe i nesavršenosti‘‘, pa ga ĉovjek treba slijediti.(Ibid)
3.2.2.6. Zemlja je mjesto iskušenja ljudu, kako bi napredovali u boţanstva

Nikić (2003) navodi još jedno od vjerovanja Mormona, po kojme je Bog ţelio da
,,njegova duhovna djeca dobiju tjela od mesa i kostiju u palom duhovnom stanju, u kojem
vladaju uvjeti razliĉiti od onih u nebekom stanju, kako bi mogli biti kušani u novim uvjetima.
Novo stanje kušnje u fiziĉkom svijetu pruţit će Boţijoj duhovnoj djeci priliku da pokaţu kako
se snalaze u novom fiziĉkom ruhu (tijelu) koje su primili na Zemlji te da nauĉe i usavrše svoju
sposobnost ţivota u vjeri i poslušnosti prema Bogu‘‘. Zatim, ukoliko se budu ,,pokoravali
Bogu postići će stupanj boţanske naravi i ući u proces napredovanja prema boţanskom stanju.
Ako pak budu neposlušni Bogu u svom zemaljskom ţivotu i ne budu se drţali zakona ţivota,
udaljit će se od Boga.‘‘
3.2.2.7. Prva i druga smrt

Adam i Eva bili su na Zemlji, ali su prekršili Boţije zapovijedi, tako je ,,Bog prokleo
ĉovjeka, ţivotinje i Zemlju‘‘. Mormoni vjeruju da se nakon Adamovog grijeha, Zemlja silno
udaljila od Bogu najbliţeg planeta Koloba, i pala u prostor, nekoliko miliona kilomatara
daleko od svog prvobitnog poloţaja. Svojim padom Zemlja se odvojila od boţanskih
36
Crkva Isusa Krista (2015),Boţiji plan na Zemlji [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva isusa
krista.hr/boziji_plan-na_zemlji > [Pristupljeno: 19.4. 2015. godine].
44
duhovnih sila koje su djelovale na njoj prije pada ĉovjeka, kada je bila u ,,rajsko-nebeskom
stanju.‘‘ Dok je Zemlja bila u blizini Koloba i dok se ĉovek nalazio u Boţijoj blizini, bila je
,,ogrnuta Boţijom slavom i drugim boţanskim moćima.‘‘ Povlaĉenje Boţije slave za Adama
je znaĉilo duhovnu smrt koju Mormoni tumaĉe kao ,,prvu smrt‘‘. Ona se sastoji u udeljavanju
ĉovjeka od Boga. Svojim prekršajem Adam je bio udaljen od ţivotne supstance Duha, i od
slave Boţije. Adam je tu duhovnu smrt prenio na svo svoje potomstvo. Druga smrt je fiziĉka,
pozata kao vremenska smrt, koja je ušla u svijet kao rezultat Adamova pada i kao posljedica
promjena koje su se tada dogodile. Prva ili duhovna smrt bila je uzrok i druge smrti. (Nikić,
2003: 159-160).
3.2.2.8.Postojenje drugih svjetova

Prema uĉenju Mormona, meĊu objavama J. Smitha ima i onih u kojima mu je Bog
otkrio red i prirodu svemira. Prema tim objavama ,,u svemiru postoje i drugi svjetovi. Postoje
bezbrojni planeti sa stanovnicima. Mormonski teolozi te stanovnike nazivaju ,,organozirana
bića raznih stupnjeva progresivnog napretka‘‘. Mormoni razumijevaju svemir ,,kao sistem
koji se kreće i u kojem postoje bezbrojna kraljevstva sa svojim zakonima. U svemiru postoje
mnogobrojna nebeska tijela od kojih je najveći Kolob. Spomenuti planet Kolob jest najvaţnije
nebesko tijelo u mormonskoj kosmologiji‘‘ (Ibid, 151).37
3.2.3.Objava
3.2.3.1. Obnoviteljski pokret
U radu Nove religije, sekte i alternativni duhovni pokreti, Douglas (1997) navodi da se
,,pripadnici Crkve Svetaca posljednjih dana opisuju kao obnoviteljski pokret‘‘. Bog je
obnovio uĉenja, prakse i ureĊenje prethodno povuĉeno sa Zemlje brzo nakon Kristova doba,
kao posljedicu neposlušnosti ĉovjeĉanstva. Tako ,,Mormonova knjiga, ponovo, sjedinjuje
drevnu proroĉku povijest i savremene dogaĊaje.‘‘
3.2.3.3. Mormonski Sveti spisi

Prema uĉenju i vjerovanju Mormona, Boţija objava ,,nije završena nego i dalje traje‘‘,
i da je Joseph Smith jedan od proroka. Uz to, oni govore o ,,otvorenom kanonu‘‘ svetih
knjiga. Tako Deveti ĉlanak vjere Mormona glasi: ,,Mi vjerujemo sve što je Bog objavio, sve
što On sada objavljuje i mi vjerujemo da će on još objavljivati i vaţne stvari koje se odnose na
kraljevstvo Boţje‘‘ (Ibid, 1997: 53)
37
Autor se poziva se na izvor: H. L. Andrus, God, Man, and the Universe, sv. I., str. 152
45
Sveti spisi Mormonske crkve sardţavaju sljedeće knjige:
Biblija poznata pod nazivom King James Version. Radi se o Bibliji zajedniĉkoj
protestantskim vjernicima engleskog govornog podruĉja. Osmi ĉlanak vjere Mormona o
Bibliji govori: ,,Mi vjerujemo da je Biblija Boţija rijeĉ ukoliko je taĉno prevedena‘‘).
Mormonova knjiga koja biblijskim stilom govori o povijesti Amerike od 600. godine pr.
Krista do 400. g. poslije Krista. Knjiga govori o ţidovskom porijeklu najstarijih stanovnika
Amerike i o dolasku Krista u Ameriku nakon njegova uzašašća. Joseph Smith je 1830. godine
objavio Mormonovu knjigu koju je predstavio kao Sveto pismo. 1829. godine Joseph Smith i
Oliver Cowdery, kao njegov zapisniĉar, otpoĉeli su prijevod Mormonove knjige, a kada je
završen prijevod i drugi su imali priliku vidjeti zlatne ploĉe.
Nauk i Savezi u aktuelnoj verziji Mormonske crkve sadrţi 138 dijelova (sekcija) od kojih su
većina objave koje je imao utemeljitelj Joseph Smith.
Dragocjeni biser sadrţi dva sveska ,,inspirisanog prijevoda‘‘ Biblije Josepha Smitha, kratki
izvodak iz povijesti crkve, pripisan Josephu Smithu koji pripovijeda svoj ţivot od 1892.
godine, zatim Članci vjere i Abrahamova knjiga (Nikić, 2003: 135-137; Anonimus, 1998: 10).
3.2.4. Spasenje
3.2.4.1.Isus Krist Spasitelj
Prema uĉenju Mormona, Isus Krist je Spasitelj svijeta i Boţiji Sin. On je
Otkupitelj…a vjera u Krista znaĉi vjerovati mu, spominjati ga se i slijediti njegova uĉenja. To
je uvjerenje da je on Sin Boţiji:,,Put, istina i ţivot‘‘ (Ivan 14:6). Mormoni objašnjavaju da
Spasitelj i Otkupitelj, znaĉi da je ,,Isus Krist jedini put po kojem se ĉovjek moţe vratiti s
Nebeskom Ocu‘‘. Jer, ,,Isus je patio i bio razapet za grijehe svijeta, dajući svakom Boţijem
djetetu dar pokajanja i oprosta. Samo po njegovoj milosti i milosrĊu svako moţe biti spašen.
Njegovo je uskrsnuće pripremilo je put svakoj osobi da nadiĊe tjelesnu smrt‘‘. Ti se dogaĊaji
nazivaju ,,pomirenje‘‘. Isus Krist ,,spašava od grijeha i smrti‘‘ i zbog toga je on doslovno
Spasitelj i Otkupitelj (Anonimus, 1998: 19-20).
3.2.4.2 Krštenje
Prema uĉenju Josepha Smitha krštenjem se pristupa Crkvi Isusa Krista i vjeruju da je
,,Bog zadovoljan kada svako slijedi njegovog Sina, Isusa Krista, i kada se krsti‘‘. Uz to,
Mormoni još vjeruju da ,,krštenjem mrtvih moţe se postići otkupljenje za pokojne (Nikić,
1997: 54).
46
3.2.4.3.Spasenje kroz pokajanje
Kolarić (1976), u knjizi Kršćani na drugi način, objašnjava spasenje prema
Mormonima i navodi da kršenje Boţijih zapovijedi uzrokuje osjećaj tuge, ali Isus Krist je
pokazao put oprosta, a to je pokajanje. Za pokajanje, osoba treba ,,prepoznati i osjetiti krivnju
za ono što je pogrešno uĉinila, uĉiniti što je god moguće kako bi popravila uzrokovanu štetu i
napusti loše ponašanje.‘‘ Uz to, objašnjavaju da, budući da je Krist trpio za sve gijehe
ĉovjeka, tako osobi moţe biti oprošteno ako se pokaje. Zbog toga je pomirenje tako vaţno,
prema uĉenju Mormona, koji vjrruju da ,,Kristovo pomirenje daje mogućnost pokajanja i
ĉišćenja od grijeha i da osoba postane ĉista u oĉima Boga.‘‘
3.2.4.3.Misionari-mormoni rade za svoje spasenje i da postanu bogovi

Uz to, isti autor navodi da ,,svi muški mormoni mogu biti izabrani da postanu bogovi
njihovih planeta, zato mormonski misionar kuca na vrata jer traţi da postigne svoje spasenje,
koje će mu pomoći da nakon smrti postigne još više boţanstvo‘‘. Uz to spominje da
,,Mormonstvo ne kaţe da ćemo jednoga dana biti s Bogom, nego da će osoba, ako ispuni
odreĊene norme, postati bog.‘‘
3.2.4.4. Isusova patnja skinula iskonski grijeh

Mormoni vjeruju da je Isusova patnja i smrt, kroz ĉin okajanja, skinula iskonski grijeh
uzrokovan Adamovim padom, i osposobila pojedince da proţive posvećeni ţivot, u
poslušnosti prema boţanskim zapovijedima koje su im pojašnjene, posebno u odreĊenim
crkvenim ritualima.
Po uĉenju Mormona postoje tri razine neba, zemaljska, nebeska i rajska, svaka sa
svojim unutrašnjim podpodjelama. Sve razine vode spasenju zavisno o naĉinu neĉijeg
zemaljskog ţivota, ali raj se moţe dosegnuti samo udajom za Melkisedekovog svećenika38, jer
su njihove ţene i porodice ujedinjeni u posebnoj crkvenoj ceremoniji. Mormoni govore o tom
višem obliku spasenja kao o ,,uznesenju.‘‘ (Partridge, 2007: 89).
3.2.5.Eshatologija
Kada se govori o eshatoligiji, prema uĉenju Mormona vaţne su tri glavne osobine:
svećenstvo, zagrobni ţivot i porodica.
38
U Crkvi Isus Krista svetaca posljednjih dana svećenstvo se dijeli na dva stupnja. Djeĉaci (u dobi od 12 – 19.
godine) postepeno napreduju kroz tri stupnja – Ċakon, uĉitelj i svećenik, prije nego što postanu crkene starješine
u Melkisedekovu svećenstvu. Stariji mogu postati visoki svećenici. Samo muškarci mogu biti svećenici, a ţene u
sluţbi sudjeluju preko svojega muţa. (Nikić, 2003: 87).
47
U mormonizmu je to troje, na jedinstven naĉin, blisko povezano.39
3.2.5.1. Prihvatanjem pomoći Isusa Krista čovjek se moţe vratiti Nebeskom ocu
Već smo spomenuli da, prema uĉenju Mormona, svi ljudi će biti spašeni, bez obzira da
li je neko bio pripadnik Svetaca posljednjih dana ili ne, jer kada ĉovjeĉanstvo uskrsne i suoĉi
se s boţanskim sudom, svako će biti nagraĊen za svoj trud u ţivotu. Uz to, Mormoni vjeruju
da prihvatanjem pomoći Isusa Krista, osoba moţe osjetiti mir u ovome ţivotu i vratiti se
Nebeskom Ocu nakon smrti.
3.2.5.2. Vječni ţivot

U Svetim pismima Mormona, navodeći Boţije rijeće se kaţe: ,,to je djelo moje i slava
moja-ostvarivati besmrtnost i ţivot vjeĉni za ĉovjeka‘‘ (Mojsije 1:39). Vjeĉni ţivot znaĉi
ţivjeti na nebu u Boţijoj blizini, sa svojim porodicama, zauvijek. Mormoni ne vjeruju u
pakao. (Nikić, 2003: 131).
3.2.5.3. Pristup u nebo moţe se postići samo po tajnim obredima

Mormoni vjeruju da ,,Bog stalno postaje, ali se onostrano usavršava. Pristup u nebo k
njemu moţe se doseći samo tajnim obredima.‘‘ (Nikić, 1997: 55).
3.2.5.4. Kontrola nad silama koje djeluju poslije smrti

Prema uĉenju Mormona pojedinac koji ţivi moralno prihvatljivim ţivotom, plaća
crkvi destinu i priznaje boţanske temelje svoga vodstva, ima dopuštenje da boravi u hramu,
koji je za druge zatvoren. U hramu se odvija obredno pranje i pomazanje, pojedinci se
upoznavaju sa srţi crkvenih uĉenja i polaţu prisegu kojom se sklapa savez izmeĊu njih i
boţanskog. To daje moć kojom se postiţe status uznesenog poslije uskrsnuća i ĉesto se o
tome govori kao o ,,kljuĉevima‘‘. Izraz simbolizira kontrolu nad silama koje djeluju poslije
smrti (Douglas, 2007: 90).
3.2.5.5.Zakoni i obredi evanĎelja: Plan spasenja nakon smrti
Vjerovanje po kojem su muškarac i ţena ujedinjeni brakom u hramu ,,zapeĉaćeni‘‘ za
cijelu vjeĉnost, a ne samo ,,dok ih smrt ne rastavi‘‘ kao što inaĉe u crkvi, fundamentalno je za
mormonizam. U njihovom vjeĉnom sjedinjenju, par Svetaca posljednjih dana, nastavlja
putovanje, od predpostojanja duše s Bogom prije ovog ţivota, kroz zemaljski ţivot i u svoj
vlastiti boţanski identitet, nešto što Sveci posljednjih dana nazivaju ,,planom spasenja‘‘.
39
Crkva Isusa Krista (2015), Osnovna vjerovanja, [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva isusa
krista.hr/vjerova_zivot poslije smrti > [Pristupljeno: 23.4. 2015. godine].
48
Pobijediti nad smrću kroz moć Melekisedekovih svećenika, jedinstvo obitelji i vjeĉni put
prema boţanskom status, temaljne su istine i praksa mormonizma, koju Sveci posljednjih
dana nazivaju ,,Zakonima i obredima evanĊelja‘‘ (Anonimus, 1998: 80).
3.2.5.6. Ponovni Kristov dolazak u SAD-u

U drţavi Utah, izvorna Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana se priprema za
drugi Kristov dolazak, demonstrirajući unutarnju vezu i prekid s tradicionalnim kršćanstvom.
Najveliĉanstveniji hram sa šest tornjeva, Mormoni su sagradilli u gradu Salt Lake City. Prema
njihovom vjerovanju Isus Krist će na završetku svijeta, upravo u tom hramu imati svoje
prijestolje i odatle suditi svijetu (Nikić, 2003: 131). Uz to Douglas (1997) objašnjava da kao i
mnogi protestanti, Sveci posljednjih dana su bili adventisti (vjeruju u ponovni dolazak) i
hilijasti (Krist i njegovi Sveci vladat će tisuću godina). Ali, najbitnije je što će se Krist
pojaviti u SAD-u. Cijon, mjesto boţanske vladavine je ameriĉki: ostatak svijeta je ,,zli
Babilon‘‘ iz kojeg obraćenici trebaju pobjeći odazvavši se glasu misionara koji su bili poslani
u mnoge dijelove Evrope, kao i u druge dijelova SAD.
3.3. Sliĉnosti i razlike creda kršćanstva i creda Mormona

Kao što smo na poĉetku spomenula, osnovni cilj ovog rada je ustanoviti sliĉnosti i
razlike imeĊu creda kršćanstva i creda Mormona, tako kroz tabelarni prokaz predstavljamo
rezultate do kojim smo došli.
Pojam Kršćanastvo Mormoni
Bog je osoba, kršćansko poimanje Mnogobošci (Politeizam)
Boga je Sveto trojstvo-dinamizam Ĉovjek moţe postati bog.
Ljubavi, jedan Bog u tri boţanske Bog tjelesno biće, da ima odreĊeni
osobe-Otac, Sin i Duh Sveti. lik, dijelove tijela i duševna
Bog uzbuĊenja poput ĉovjeka.
Bog je nekada bio smrtno biće, ali je
postao Bog.
Trojstvo (Tri boţanske osobe: Otac,
Sin i Duh Sveti nisu iste biti, oni su
odijeljeni jedan od drugog kao svako
drugo tjelesno biće)
Bog je stvoritelj, vrhovno biće. Ĉovjek moţe postati bog.
Ĉovjek je stvorenje. Istoĉni grijeh u stvari je sretan
Ĉovjek je dijete Boţije, osoba, dogaĊaj. Adam je dobrovoljno na
neponovljiv, jedinstven, Slobodan, njega pristao kako bi Stvoritelju
stvoren na sliku Boţju. Ali ĉovjek je omogućio da ostvari svoj Plan. Bez
stvorenje, ograniĉen je i ranjen istoĉnog grijeha, od Oca stvoreni
grijehom, te se moţe potpuno duhovi ne bi mogli imati prilike
Ĉovjek ostvariti i spasiti samo uz Boţju postići blaţenstvo!
pomoć.
Bog je stvorio svijet i ĉovjeka. Svijet
je povjerio ĉovjeku na brigu. Zlo ulazi
u svijet ĉovjekovim neposluhom
49
(istoĉnim grijehom), zbog ĉega
ĉovjek ĉesto doţivljava svijet kao
neprijateljski.
Kršćani vjeruju da se Boţija objava Ne prihvaćaju doktrinu sola scriptura

završila sa smrću Ivana, posljednjeg (samo Biblija), već vjeruju u
apostola. nadahnuće ĉetiri djela, to jest Biblije i
Bog se objavio u povijesti. Najprije tri knjige koje je napisao Smith, a
kroz Stvaranje (Svemir je najljepša osim toga i u stalnu objavu koju
Objava Knjiga ikad napisana, napisana primaju preko Smithovih nasljednika.
prstom Boţjim) i ona se zove naravna Izjednaĉavanje Biblije i Knjige
objava. mormon. Za njih su one jednakog
Druga je povijesna objava, kroz autoriteta! Boţja rijeĉ je i jedno i
proroke i, naposljetku, kroz Isusa drugo!
Krist objavi daje puninu i dovršava je.
Isus Krist, Sin Boţiji, došao je na Krštenje ne oprašta grijehe, nego

svijet da se svijet spasi po njegovoj pokora.
muci i smrti na kriţu, da otkupi ljude Za spasenje potrebno krštenje i to
Spasenje od grijeha i pomiri ih s Bogom. On je uronjavanjem u vodu. Ponavljaju
jedini Spasitelj i Otkupitelj, a umro je krštenje nad onima koji su napustili
za sve nas ljude i svi koji ga u vjeri mormone ili su bili iskljuĉeni pa se
private i slijede njegov put ljubavi bit ponovno vratili!
će spašeni. . Krste i za mrtve (a to zovu
"zastupniĉko krštenje"), koji će sami
odluĉiti da li će to prihvatiti ili ne.
Sudnji dan Sudnji dan
Isus nije prorekao niti vrijeme, a Sudnji dan dogodit će se na
kamoli mjesto Sudnjeg dana. ameriĉkom kontinentu. Bit će
Raj, vjeĉno blaţenstvo za one koji su obnovljeno 10 plemena ţidovskog
u ovome ţivotu ţivjeli kao Boţiji naroda (jer 2 plemena su otišla u
prijetelji (ukljuĉujući i one koi ga nisu Ameriku!)
poznavali, ali su ţivjeli po svojoj Raj će biti na Zemlji 1000 godina,
Eshatologija savjesti i opredjeljivali se za dobro) ili nakon toga nastati će Nova Zemlja.
pakao, vjeĉno prokletstvo za one koji
su o kraja ustrajali u opredjeljenju za
zlo.
Nema reinkarnacije. Ĉovjek ţivi samo
jedan zemaljski ţivot u kojemu se
odluĉuje za ili protiv Boga-osobna
odgovornost.
Tabela 3. Sličnosti i razlike creda kršćanstva i creda Mormona
3.4.Stav kršćana prema Mormonima

Šporĉić (1997), u radu Biblija i novi religiozni pokreti svrstava Mormone u pokrete
koje uz Bibliju imaju i druge svete knjige, te izmeĊu ostalog objašnjava da po uĉenju Crkve
Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ,,sama Biblija nije dovoljna da bi se došlo do Boţije
objave i spoznaje volje Boţije. Uz Bibliju potreban je i prorok, osoba koja je u direktnom
50
odnosu s Bogom. Prorok koji je povezan s Bogom je sam osnivaĉ pokreta Joseph Smith.‘‘
Zatim, uĉe da je Biblija puna grešaka te da, uz već spomenute, nisu iskljuĉene i druge, još
nepostojeće knjige koje bi nadopunile biblijsku objavu. ,,Zato je njihova Biblija prilagoĊena
vlastitim potrebama. Središnja poruka njihova pokreta nije sadrţana u novozavjetnom
propovijedanju Isusa Krista, nego u sintezi njihaova specifiĉnog vjerovanja i prakse.‘‘ Zbog
toga, kako objašnjava i zakljuĉuje Šporĉić, o Mormonima ,,se više moţe govoriti kao o
sinkretistiĉkom novoreligioznom pokretu negoli o pokretu kršćanske denominacije.‘‘
4.NEW AGE (NOVO DOBA)

4.1.1. Šta je New Age ili Novo doba
New Age [nju: ẹidţ] (engl.: Novo doba), pojam koji oznaĉava središnju misao pokreta
što se 1960-ih pojavio u SAD-u (Kalifornija), a kasnije se proširio i u Europi (Nikić, 2003:
128-200).
New Age je ,,novi znanstveni i mistiĉni pokret, koji pod raznim imenima novih
religioznih pokreta kao što su: Nova religioznost, Nova duhovnost, Novi savez, teozofizija40 i
antropofizija41-gnosticizam42, ezoterizam43, okultizam44, scijentologija, već nekoliko
desetljeća plijeni pozornost javnosti, nudeći rješenje svih ljudskih problema i ostvarenje
savršenog ĉovjeka i ĉovjeĉanstva na zemlji.‘‘ Zbog njegovog religijsko-religioznog obiljeţja,
New Age je za neke postao ,,novom religijom‘‘, a za druge ,,univerzalnom znanošću‘‘ zbog
njegove teţnje za cjelovitim znanjem. Stoga je vaţno prouĉiti New Age sa ,,stajališta
znanstvenih dostignuća ljudskog uma i mistiĉnih dometa ljudskog duha‘‘ (Ledić, 2015: 261).
40
Teozofija (grĉ. theosophia, "boţanska mudrost") je mistiĉno ezoteriĉna doktrina, koja nastoji povezati
filozofska istraţivanja i teme s mistiĉnim nastojanjima spoznajeBoga. (Wikipedia (2015), Teofizija, [Internet],
Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/Teozofija> [Pristupljeno: 3.7. 2015. godine].
41
Antropozofija (grĉ. ljudska mudrost) je skup ezoteriĉnog znanja o duhovnoj naravi ĉovjeka, svijeta i svemira.
Danas ĉesto tumaĉi kao sinkretistiĉki spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva i hinduistiĉkih
uĉenja. (Wikipedia (2015), Antropozofija , [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org
/wiki/Antropozofija.> [Pristupljeno: 3.7. 2015. godine].
42
Gnoza je sekta koja je teţila sintetizirati kršćanstvo sa ţidovskim uĉenjem i poganskom filozofijom.
(Wikipedia (2015), Gnoza, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org /wiki/Gnoza> [Pristupljeno:
3.7. 2015. godine].
43
Ezoterija (grĉ. ezotheo „nutarnji―) skup je uĉenja i znanja koja se bave prouĉavanjem zakonitosti vidljivih i
nevidljivih svjetova. Taj pojam oznaĉava i tajni oblik religijskih uĉenja. Prema ezoteriji, istinska se spoznaja ne
postiţe znanstvenim istraţivanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem. (Wikipedia (2015), Ezoterija, [Internet],
Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/Ezoterija>, [Pristupljeno: 3.7. 2015. godine].
44
Okultizam (lat.: occultus, „skriven―, „tajan―) se tumaĉi kao skriveno znanje nedostupno većini, dostupno samo
pojedincima koji istraţuju duhovnu stvarnost koja se nalazi van dosega osjetilnog opaţanja.
(Wikipedia (2015), Okultizam, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/Okultizam>,
51
Prema rijeĉima Nikića (2003), New Age ili Novo doba teško je taĉno i precizno
definisati, zato što je ,,rijeĉ o kompleksnoj stvarnosti, bolje reći o mreţi novih strujanja, o
novoj paradigm, koja ţeli zahvatiti sve sfere ljudskog djelovanja.‘‘ New Age, namjerava doći
do ,,sveopćeg znanja, postati sveopćon znanošću, univerzalnom religijom, ukljuĉujući
naravnu i nadnaravnu ljudskost bića.‘‘
Tako su neki zakljuĉili da je New Age najbolje definisati kao ,,supermarket
alternativnih duhovnosti‘‘ u kojem se mogu susresti najznaĉajniji religiozni izrazi i doţivljaji
koji su ponuĊeni modernim vjernicima na izbor (Ibid, 245).
Cvitković (2005), u knjizi Religije suvremenog svijeta, u dijelu Novi religijski pokreti,
navodi rijeĉi kardinala Dannleesa, koji objašnjava ,,da je New Age teško definirati‘‘. Te da to
,,nije religija, ali je ipak nešto religiozno; nije filozofija, ali je svakako vizija ĉovjeka i svijeta,
osim što je i kljuĉ objašnjenja: nije znanost, ali se temelji na ,znanstvenim‘ zakonima, iako se
traţe meĊu zvijezdama‘‘. New Age je ,,nebuloza koja sadrţi ezoterizam, okultizam, mitsko i
magijsko mišljenje o tajnama ţivota i trunak kršćanstva, sve to izmiješano s idejama prizišlim
iz astrofizike‘‘.45
U ovo djelu pokušali smo definisati New age, ali u potpunosti se slaţemo sa rijeĉima
Zalokara (1997), kada kaţe da ,,kao pojava izmiĉe pokušaju definiranja jer u sebe ikorporira
toliko razliĉitih i divergentnih duhovnih tenzija i baštini elemente toliko mnogo tradicija da
svakog istraţivaĉa ostavlja u nedoumici.‘‘ New Age se ,,ne moţe svrstati u religijsku
zajednicu tipa Crkve, još manje sljedbe, ali ni denominacije ili kulta. Rijeĉ je o mješavini
razliĉitih pokreta i religija.‘‘
4.1.2.Nastanak i razvoj New Aga

MeĊu bliţe preteĉe Novog doba obiĉno se svrstavaju okultizmi što su se pojavili u
kasnom 19. i ranom 20. stoljeću, kada se teofiziĉki pokret, spiritualizam i pojave duhovnih i
okultnih uĉitelja kao što su Georgij Ivanović Gurdijev, Edgar Cayce, Alice Bailey, Jiddu
Krishnamurti, Hazart Inayat Khan, i niz indijskih gurua ili sufijskih uĉitelja koji su našli
utoĉište na Zapadu, te utemeljitelji psiholoških doktrina poput Carla Gustava Junga ili
Abrahama Maslowa. Novo doba nastalo je prije trideset godina na dva razliĉita mjesta- u
Kaliforniji i u Findhornu u Škotskoj46. Poslije je New Age kao novi globalni pokret postao
prepoznatljiv po nizu organizacija, publikacija i po ĉitavom nizu aktivnosti, koje su preplavile
Europu i sjevernu Ameriku. Iako je nesumnjivo utemeljena na široj okultnoj tradiciji, a glavni
45
Autor se poziva na izvor: Godfried D. (1998) Krist ili Vodenjak, Split: Verbum, 41.
46
Opširnije o nastanku i razvoju New Age-a, vidi: Laorka 2001: 11-13; Nikić, 2003: 241.
52
je izvor ideja bio teozofski pokret, ,,većina prouĉavatelja smatra da ovaj pokret nema
prepoznatljive utemeljiteska pojave ni dogaĊaja‘‘ (Ledić, 2015: 262).
4.1.3.Ideologija New Aga

Ideologija Novog doba povezuje u cjelinu tri osnovne teme: velika prekretnica-doba
Vodolije, holizam i liĉni preobraţaj.
Doba Vodolije: ĉovjeĉanstvo se priprema za ulazak u novu fazu svoje istorije, a to je novo
astrološko doba, doba Vodolije, koje će trajati 2146 godina. (Lakroa, 2001: 18-20).Prema
uĉenju New Age-a, svijet je prošao kroz period utjecaja Bika (mezopotamijske religije), Ovna
(ţidovska religija). Doba kršćanstva zapoĉelo je prije dvije hiljade godina pod astrološkim
znakom ,,Ribe‘‘, bilo je obiljeţeno nejedinstvom ĉovjeka i svijeta. To kršćansko doba, isteklo
je (oko 2000 –te godine) i na pomolu je poslije kršćansko, nadkonfesionalno doba, novo doba,
nova era, era duhovnosti, doba savršanog tipa ĉovjeka i ĉovjeĉanstva (Cvitković, 2005: 313-
314).
Globalni mozak Gee: Uporedno sa ovim astrološkim zbivanjima, na površini Zemlje u toku je
još jedna promjena, isto toliko znaĉajna ali drugaĉije prirode: stvara se globalni mozak Gee.
Novo doba ga smatra završetkom procesa ujedinjavanja ĉovjeĉanstva. Ovo je prema uĉenju
Novog doba vrhunac evolucije koja je zapoĉela prije pet milijardi godina, kad je Zemlja
roĊena (Lakroa, 2001: 21-22).
Holizam predstavlja drugu osnovu ideologije Novog doba. Ideja jedinstva izraţena je u
teţnji za globalnom vizijom koja se naziva ,,holizam‘‘ (od grĉke rijeĉi holos, ,,sve‘‘), zato
podrazumijeva da svijet, fiziĉki i duhovni, nije jukstapozicija47 odvojenih dijelova već
jedinstvena cjelina. Razjedinjenost i razliĉitost je samo privid i nepotpuna stanja, po uĉenju
Novog doba, a jedinstvo je stvarnost i ono što se treba ostvariti. Uz to ideja Boga trpi
promjene jer boţanstvo gubi svojkarakter odvojene transcedentna stvarnosti: Bog postaje
jedno s ĉovjekom. Razliĉitost ustupa mjesto spajanju. Samoća veše ne postoji. Prošlost i
budućnost se proţimaju. Ĉak je i smrt pobjeĊena. (Ibid, 25-26).
Lični preobraţaj ili transformacija pojednica znaĉi da ,,ţele transformirati kako
pojedinca tako i ĉitavo društvo putem mistiĉnog prosvjetljenja i raznim psihološkim i
duhovnim tehnikama kojima ţele proširiti vlastitu svijest‘‘. Nadajući se da će tako ući u jednu
47
Jukstapozicija- (franc. juxtaposition, od lat. iuxta: pored, pokraj, uz + positio: poloţaj), stavljanje uz, pokraj,
pored; stavljanje jednoga pored (uz, pokraj) drugoga; usporedni poloţaj (npr. tiskanje dvaju ili više istovrsnih
tekstova jedan uz drugi radi usporedbe); dodavanje uza što; graniĉenje s neĉim. (Wikipedia (2015),
Jukstapozicija, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/ Jukstapozicija >, [Pristupljeno: 18.7.
2015. godine].
53
utopijsku eru, odnosno Novo doba harmonije i sveobuhvatnog progresa pojedinca i ĉitavog
ĉovjeĉanstva (Nikić, 2003: 243).
4.1.5.Vjerovanja New Age

Ledić (2015), u knjizi Povijest religija, objašnjava da su vjerovanja ovog pokreta
,,ĉesto apstraktna uopćavanja religijskih dogmi i ezoteriĉnih uĉenja‘‘, ne slijedi zajedniĉku
doktrinu jer ono nije organizirana religija, već razni pokreti koji ukljuĉuju skupine okupljene
oko jednog voĊe ili oko neke ideje koja je preostala kao uĉenje nadarenih pojedinaca. Uz to
izraz religioznosti New Agea je ,,bitno sinkretistiĉki‘‘48, a to znaĉi da iz svih postojećih
religija uzima pojedina vjerovanja i vjerske prakse stavljajući ih u istu razinu vrijednosti.
,,Temeljna osobina je samostalno provoĊenje duhovnosti, uz odbacivanje religioznih dogma.‘‘
(Vernette, 2006: 54)
Za Novo doba sve je dobro, sve je spojivo: religija, nauka, filozofija, ezoterizam,
astrologija, mitologija, misticizam, spiritualizam, psihologija, liĉni razvoj, medicina duha,
medicina tijela.Tako prema rijeĉima Laorke ,,Novo doba nudi odgovore na sva pitanja koja
ĉovjek sebi postavlja‘‘ (Lakroa, 2001: 36).
Uz to, isti autor objašnjava da Novo doba ţeli da se predstavi i kao religijska sinteza u ĉijoj se
osnovi nalaze ĉetiri naĉela:
1. Sve religije su jednako vrijedne, jer sve one, svaka na svoj naĉin, otkrivaju istu vrhovnu
istinu, tako da nema hijerarhije meĊu religijama, niti nadmoći jedne nad drugima.
2. Religija se ne svodi samo na monoteizam, nego i druge posebno istoĉnjaĉke religije nude
mogućnosti duhovnog doţivljavanja vrhunske stvarnosti.
3. Religija nije samo vjera, jer i druge oblasti, naprimjer ezoterija, predstavlju kljuĉ za
pristup duhovnom svijetu.
4. Odbacivanje institucionalizovanih crkava (Ibid, 2001: 37-38).
4. 2. Kredo New Agea (Novog doba)

4.2.1.Bog
Nilić (2003) objašnjava da u novoj religioznosti koja se nauĉava i širi preko pokreta
New Age, slika Boga se predstavlja na razne naĉine.
48
Sinkretizmom se moţe smatrati svaki pokušaj spajanja razliĉitih filozofskih ili vjerskih pravaca. Termin se
prvenstveno primjenjuje u znanosti i povijesti religije, a upućuje na kompleksni fenomen pojava i pojmova
sastavljenih od spajanja razliĉitih vjerskih formi. (Wikipedia (2015), Sinkretizmom, [Internet], Raspoloţivo na:
<https://hr.wikipedia.org/wiki/Sinkretizam>, [Pristupljeno: 23.7. 2015. godine].
54
4.2.1.1.Bog-kozmička svijest
Jedna od upeĉatljivih slika Boga jest ona koja ga prikazuje kao neku kozmiĉku svijest i
sveobuhvatni duh. Bog je svijest koja se oĉituje u obliku igre svemira. Bog je neiskaziva
organizacijska materija koja se ipak moţe spoznati iskustvom i koja oţivljava materiju. Ovaj
navod predstavlja temeljnu ideologiju New Age pokreta objašnjava da Bog nije osoba, nego
kozmiĉki duh bez samosvijesti, neki pradah koji sve proţima. Iako taj duh proţima materiju,
on je u biti energija podloţna egzaktnim zakonima. Prema koncepciji New Agea Bog je sila
koja ĉovjeku daje moć da ovlada stvarima i uĊe u više stanja svijesti. Bog se ne shvaća kao
osobno biće, nego kao neko univerzalno Naĉelo, odnosno najviši izraz kozmiĉke svijesti koja
odreĊuje sudbinu svemira.
Isti autor navodi i objašnjenja Deepak Chopera koji naziva ,,Boga beskonaĉnom
inteligincijom, a nositelj te inteligencije nije osoba, nego neki proces, tako da Bog nije osoba,
nego Bog je proces‘‘ (Ibid, 247).49
4.2.1.2.Bog-univerzalni um
Jedna od slika Boga koju nam nudi duhovnost New Age-a je ,,Bog kao univerzalni um.‘‘
Vernette (2006) navodi da ,,Deepak Chopera, jedan od najznaĉajnih autoriteta na podruĉju
duhovnosti New Age-a u svojoj knjizi Sedam duhovnih zakona uspjeha, boga poistovjeĉuje s
univerzalnim umom koji ,,usklaĊuje s elegantnom preciznošću i nepogrešivom
intelegencijom sve što se dogaĊa u milijardama galaksija. Njegova intelegencija je krajnja i
vrhunska, a on proţima svako zrnce stvorenog svijeta: od najmanjeg do najvećeg, od atoma
do kozmosa. Sve što ţivi izraz je inteligencije.‘‘50 Spomenuta inteligencija, kako objašnjava
Nikić (2003), je prema shvaćanju Novog doba ,,imanentna prirodi, ona je njen stvaralaĉki
um.‘‘ UsklaĊivanje s tim umom prirode koji simbolizira samog Boga ,,omogućuje ĉovjeku
pristup do njezinog beskonaĉnog, neograniĉenog stvaralaštva.‘‘
4.2.1.3.Bog-boţanska energija
Nikić (2003), još objašnjava da prema koncepciji duhovnosti Novog doba, Bog je
,,zapravo boţanska energija, koja proţima posljednje tkivo svake strvarnosti.‘‘ Nazivaju je
,,boţanskom, kristovskom, sveobuhvatnom, kozmiĉkom, duhovnom i duševnom energijom.
Potpuni sklad u sebi, osoba postiţe tek onda kad se ukljuĉi u tu sveprisutnu energiju.‘‘
Ovakvom shvaćanju Boga kao sveprisutne energije doprinjela su nova saznanja i otkrića na
podruĉju atomske i subatomske fizike, a glavni ideolog New Age-a iz ove oblasti je Fritjof
49
Autor se poziva na izvor: Chopera (2001).
50
Vidi:Nikić, 2003:248, pozivajući se na izvor: Chopera, 1997:109.
55
Copra. U svemiru dakle djeluje ,,tzv. Boţanska Energija koja ima taĉno odreĊenu jaĉinu i
boju.‘‘
Analizirajući pojam Boga kao kozmiĉke boţanske energije, Vernette (2006), zakljuĉuje
kako se u mnogim religijsko-duhovnim pokretima New Age-a Bog smatra i doţivljava kao
neiscrpno vrelo i spremište energije u svijetu. On je sam skup energije koje mogu biti fiziĉkr,
nagonske, emocionalne, umne, duhovne. Zahvaljujući koncepciji Boga kao svemoćne
kozmiĉke energije, u razgranatoj mreţi New Age-a razvila se tehnika iscjeljivanja nazvana
reiki koja nauĉava da će osoba postići cjelokupno izljećenje kad sebe uskladi s kozmiĉkom
energijom koja ima boţanske attribute (Nikić, 2003: 249-251)
4.2.1.4. Bog- čovjek u osvješćivanju svoga boţanskog identiteta

Prema ideologiji i duhovnosti Novog doba Bog više nije u središtu nego ĉovjek kao
boţansko biće u nastajanju. Predstavnik ovakvog pogleda je Deppak Chopra koji doslovno
kaţe: ,,U stvarnosti mi smo boţansko u nastajanju, a bogovi se i boţice, koje u zametku
nosimo u sebi, ţele materijalizirati.‘‘ Ovo nas dovodi do zakljuĉka da je za pomenutog autora
ĉpvjek konaĉni autoritet kojemu je sve podreĊeno. U takvoj perspektivi nema Boga, odnosno
sam ĉovjek se proglašava bogom:,, Za sebe same moramo otkriti da je u svakom od nas bog
ili boginja u zametku i da se ţele roditi tako da bismo mi mogli izraziti svoju boţanskost‘‘.
Panteistiĉko monistiĉki pogled na svijet omogućava zastupnicima Novog doba da ĉovjeka
proglase boţanskim bićem. U ovoj perspektivi Bog više nije potreban kada ĉovjek moţe
stvarati što god ţeli. Zbog toga prema Shirley MacLaine ĉovjek se ne bi trebao klanjati
nikakvom drugom bogu niti idolu, nego samom sebi budući da Bog koga svi traţimo leţi u
nama samima, a ne izvan nas.‘‘ (Nikić, 2003: 252-253)
4.2.1.5. Isus Krist je ţivi primjer dostignuća i ostvarivanja boţanstva

Na kraju korisno je spomenuti, kako objašnjava Mijo Nikić, da prema spomenutim
shvaćanjima i autorima, Isus Krist je ţivi primjer što sve moţe postiĉi ĉovjek koji postane
svjestan da je Bog. Prema uĉenju Novog doba ,,kroz povijest će se pojavljivati liĉnosti koje će
u ĉovjeĉanstvu pobuĊivati istinska shvaćanja o vlastitom boţanstvu‘‘ (Ledić, 2015: 266).
4.2.2. Ĉovjek
4.2.2.1.Čovjek je boţanski
Prema New age-u, kao jedne od kozmiĉkih religija, svijet je boţanski i to boţansko se
u raznim susretima s kozmosom moţe materijalizirati u razne vrste boţanskih oblika (Ivanĉić,
56
1997: 52). Prema filozofiji New Age ili Novog Doba ,,Bog je impersonalno, nedefinirano
jedno, neodvojivo biće kreacije. Ljudi, kao i sve stvoreno, ekstanzija su ove boţanske
jednoće. Tako su i ljudi boţanski.‘‘ (Lakrta, 2001: 26).
Prama dalekoistoĉnim sektama, od kojih je New age prihvatio neka vjerovanja, postoji
svijet i nepersonalno boţanstvo. Samo to boţanstvo je stvarno, a svijet je maya, privid. Taj
privid mora ĉovjek mora prepoznati kako bi se spasio. Bog je jedina stvatnost šalje ĉovjeka u
svijet zbog koga ĉovjek doţivljava nemoć da se spasi. Samo ako se svijet pretopi u boţansko
biće bit će spašen. Tako, New age smatra da svaki ĉovjek ima u sebi sposobnost da postane
svjestan muškog ili ţenskog aspekta ta tako upoznati da nije niti muški niti ţenski, nego
androgin.51 Tako se ţeli revolucionarno ukloniti dualizam izmeĊu muškarca i ţene (Ibid, 56).
Već smo ranije spomenuli da prema filozofiji New Age-a ili Novog Doba ,,Bog je
impersonalno, nedefinirano jedno, neodvojivo biće kreacije. Ljudi, kao i sve stvoreno,
ekstanzija su ove boţanske jednoće. Tako su i ljudi boţanski.‘‘ (Nikić, 2003: 243).
4.2.2.2. Lični duhovni razvoj

Ovaj pokret ,,karakteriziraju fokusiranost na unutrašnji liĉni duhovni razvoj i
povlaĉenje od šireg društvenog angaţmana, s naglaskom na mistiĉno i duhovno, kao
najvaţnijoj dimenziji ljudskog postojanja.‘‘ Uz to je vaţno prirodnom zdravlje. New Age
uvodi i popularizira mnoge prakse i metode alternativne medicine naglašavajući vaţnost
holistiĉkog svjetonazora što se tumaĉi kao cjelovitost tijela, duše i duha (Ibid, 38-39).
4.2.2.3. Smisao ţivota postizanje višeg duhovnog nivoa

Novo doba najavljuje ulazak u astrološki period u znaku Vodolije, u milenijum mira i
višeg nivoa duhovnosti, tako da ţivot ima smisao i nismo bez razloga ,,baĉeni na ovaj svijet‘‘
(Cvitković, 2005: 10).
4.2.2.4. Kako se susresti s Bogom

Prema duhovnosti Novog doba ,,susresti se s Bogom zapravo znaĉi duhovno ili
mistiĉno se probuditi, odnosno proširiti svoju svijest i dostići metafiziĉko jedinstvo svega što
postoji.‘‘ Ovaj se cilj, moţe postići raznim meditivnim tehnikama pa i upotrebom nekih droga
koje dovode do promjene svijesti (Nikić, 2003: 247).
51
Androgin je grĉka rijeĉi, a znaĉi ĉovjek s muškim i ţenskim osobinama. (Wikipedia (2015), Androgin,
[Internet], Raspoloţivo na: <https://wikipedia.org/wiki/Androgin.>, [Pristupljeno: 27.7. 2015. godine].
57
4.2.3.Objava
Šporĉić (1997) u radu Biblija i New age, objašnjava da kada se govori o New Age-u
da je ,,teško odrediti da li je rijeĉ o novom religioznom pokretu ili o sklopu raznih pokreta.
Zatim, da je teško govoriti o New age-u kao o novoj religiji, već da je to elektricistiĉka i
sinkretistiĉka recepcija tradicionalnih religija.‘‘ Zatim navodi primjer objašnjavanja i uĉenja
New Ageu o jednom od njihovih temeljnih ideja da se prelaskom u 3. tisućljeće prelazi iz
arheološke ere riba u eru vodenjaka. Informacije su preuzete iz Biblije, ali ih oni tumaĉe na
svoj naĉin. Uz to, moţe se zakljuĉiti, kako objašnjava isti autor, da ,,kada je u pitanju pristup
Bibliji, posebno preko kršćanstva, onda je jedina stvar koja ujedinjuje razne poglede
novovjekog gibanja (New age-a) da se do cjelovite i sigurne istine ne moţe doći, a posebno ne
preko transcendetalne objave kakvom Crkva drţi Bibliju. Iako ima skupina u New ageu koje
svoj nazive uzimaju iz Biblije: npr. ,,Ja jesam‘‘, te New-Age-Church of te Christ…‘‘ Tako,
zakljuĉuje isti autor, ,,usuĊujem se tvrditi, da je Biblija, ulaskom u koncepciju Novog doba,
ušla u najveći i najsnaţniji sinkristiĉki vrtlog u cijeloj svojoj, gotovo trmilenjskoj, povijesti.
Budući da se Biblija u cjelini, a još više njezin noviji, kršćanski dio, u shvaćanju i
tumaĉenjuNovog doba, jedva moţe prepoznati‘‘. Uz to, isti oautor objašnjava da ,,kršćani
evangelistiĉke i/ili fundamentalistiĉke orijentacije ovu pojavu tumaĉe kao znak upozorenja o
skoroj pojavi, u Bibliji najavljenog, Antikrista.‘‘
4.2.3.1Temelji New Agea

New Age nastoji svoje uĉenje utemeljiti na sljećem:
Naučnim osnovama. Za utemeljenje uĉenja, smatra se da je imala znaĉaja i teorija atomskog
fiziĉara Fritjofa Capra o svemiru kao jedinstvenom ţivotnom tijelu.
Drugo, istoĉnjaĉke religije pruţaju priliku ostvarivanju ideje zajedništva.
Treći izvor nauĉavanja New Agea mogla bi se uvrstiti i savremena psihologija, posebno
teorije švicarskog psihologa Carla Gustava Junga (Karl Gustav Jung, 1875-1961.)
Červrti izvor uĉenja New Age je ezoterizam i tajna znanja (astrologija i horoskopija). Tako po
uĉeanju New Agea, svijet je prošao kroz period utjecaja Bika (mezopotamijske religije), Ovna
(ţidovska religija). Doba kršćanstva zapoĉelo je prije dvije tisuće godina pod astrološkim
znakom ,,Ribe‘‘, bilo je obiljeţeno nejedinstvom ĉovjeka i svijeta. To kršćansko doba, isteklo
je (oko 200 –te godine) i na pomolu je poslije kršćansko, natkonfesionalno doba. Dakle,
dolazi novo doba, nova era, pod znakom ,,Vodenjeka‘‘ –era uhovnosti, doba savršanog tipa
ĉovjeka i ĉovjeĉanstva. Zagovornici ovog pokreta istiĉu da će, razvojem tehnike i znanosti,
58
doći ,,Novi ĉovjek‘‘, ,,Novo doba, ,,Novo vrijeme‘‘ , nov naĉin postojanja. Zato, po većini
poznavalaca , ţele postati religijom trećeg tisućljeća ili milenija (Cvitković, 2005: 313-314).
4.2.4. Otkupljenje/ Spasenje

U New age-u ,,otkupljenje se dogaĊa u transformaciji mentalnog u transpersonalnu
svijest kozmiĉkog identiteta. Suma svih prosvijetljenih individua djeluje kao ,,globalni
mozak‘‘ otkupljujućih paradigmu u društvu.‘‘ (Ivanĉić, 1997: 54).
Kao što Boga smatra Energijom, tako Novo doba i svijest tumaĉi i shvaća kao energiju, a
ljubav kao vrelo energije, odnosno stanje dinamiĉke svijesti. Promjena ĉovjeka i ĉitavog
svijeta dogodila bi se ,,promjenom i preobrazbom svijesti. Transcedentnim supermentalnim
iskustvom bi se došlo do napuštanja vlastitog ega ĉije mjesto bi zauzela neka viša stvarnost.
Time bi se steklo neposredno iskustvo Transpersonalnog poistovjećivanja s Boţanskim.‘‘
(Nikić, 2003: 251).
Prema uĉenju transpersonalne psihologije osoba postiţe svoje potpuno samoostvarenje
kad nadiĊe svoje individualne granice. Cilj transpersonalne psihologije je stanje svijesti u
kojem se doţivljava jedinstvo s kozmosom, a to znaĉi nestanak svijesti o sebi, prostoru i
vremenu. Psihiĉko iskustvo je kriteriji za sve drugo. Ne treba traţiti kršćanske i religijske
prakse koje bi ĉovjeka stimulirale da doĊe do sreće, dovoljna je elektriĉna stimulacija mozga
ili pojedine droge koje mogu posredovati takve doţivljaje (Ivanĉić, 1997: 49).
Budući da je ĉovjek u svojoj biti boţansko biće, on je sam sebi dovoljan. Nova
religioznost, posebno ona u ambijentu New age-a oţivljava staro gnostiĉko vjerovanje prema
kojem ,,ĉovjeku ne treba Spasitelj, nego samo prosvjetitelj, a to moţe biti i on sam. Sami ljudi
bi bili kanali sveobuhvatne energije.‘‘ (Nikić, 2003: 255).
4.2.5.Eshatologija
4.2.5.1. Negiraju postojanje pakla

New Age-u negira postojanje pakla, odnosno smatra ga dijelom takozvanog ,,astralnog
ili duhovnog svijeta; pojedina tumaĉenja unutar pokreata shvaćaju pakao kao tvorevinu samih
ljudskih misli i osjećanja‘‘ (Ledić, 2015: 263).
4.2.5.1. Epoha prosvjetljenja

Prema uĉenju New agea dovršavanje u ,,epohi prosvjetljenja‘‘ znaĉi savršeno znanje i
doţivjavanje onoga što ţeli nesvjesno naslućeni ,,Bog‘‘ Kozmos (Gia). Nakon mnogobrojnih
reinkarnacija dogaĊa se utapanje u boţansku, svemirsku energiju. ,,Svršetak svijeta se ne
moţe predvidjeti ĉan ni kroz milijarde reinkarnacija‘ (Nikić, 1997: 55).
59
4.3.Sliĉnosti i razlike izmeĊu uĉenja New Age i kršćanstva
U ovod dijelu, donosimo tabelarni prikaz kreda kršćanstva i kreda New Agea, kako bi
uvidjeli sliĉnosti i razlike.
Pojam Kršćanstvo New Age
Bog je osoba. Neosobna energija, prisutna u svijetu s
Sveto trojstvo: jedan Bog u tri kojom tvori kozmiĉko jedinstvo;
Bog boţanske osobe-Otac, Sin i Duh Boţanska kozmiĉka energija; ţivotni
Sveti. princip, duh ili duša svijeta, sveukupni broj
Bog je Stvoritelj svega. svijesti koja postoji u svijetu; sve je Bog.
Isus iz Nazareta je osoba, ali i Sin Isus iz Nazareta nije Bog nego jedna od
boţiji, druga boţanska osoba mnogih povijesnih manifestacija kozmiĉkog
Presevetoga Trojsva. i univerzalnog ,,Krista‘‘.
On je pravi Bog i pravi ĉovjek, Bog ,,Kozmiĉki Krist‘‘ je obrazac koji se
koji se u jednom povijesnom ponavlja u mnogim ljudima, na razliĉitim
trenutkuutjelovio i postao mjestima i u razliĉitim vremenima.
ĉovjekom radi nas i radi našeg ,,Krist‘‘ je naslov koji se moţe primjeniti na
spasenja, ted a ljudima objavi Boga osobu koje je dostigla stupanj svijesti na
Isus kao Oca i njegovu ljubav prema kojem sebe doţivljava boţanstvom.
Krist svakom ĉovjeku. ,,Kristiĉina energija‘‘ jest boţanska energija
On je jedini Spasitelj svijeta, i u koju ĉovjek svjesno prima, a Isus iz
njemu je punina boţanske objave. Nazareta samo je jedan od mnogih
Zaĉet je po duhu Svetom, roĊen od povijesnih likova u komu se ta energija
Marije Djevice, raspet pod upristnjuje.
Ponicjem Pilatom, umro, pokopan i
uskrsnuo treći dan.
Bog je stvoritelj, vrhovno biće. Briše se razklika izmeĊu Stvoritelja i
Ĉovjek je stvorenje. stvorenja.
Ĉovjek je dijete Boţije, osoba, New Age apsolutizira ĉovjeka i smatra ga
neponovljiv, jedinstven, Slobodan, boţanskim.
stvoren na sliku Boţju. Ali ĉovjek Ĉovjek je bog, samo to ne zna i zato ga teba
je stvorenje, ograniĉen je i ranjen prosvijetliti. Kao takav ĉovjek ne moţe
Ĉovjek grijehom, te se moţe potpuno griješiti.
ostvariti i spasiti samo uz Boţju Nakon smrti utapa se u Boga i gubi svoju
pomoć. osobnost.
Bog je stvorio svijet i ĉovjeka. Nema prave razlike izmeĊu svijeta, ĉovjeka
Svijet je povjerio ĉovjeku na brigu. i Boga. Sve što postoji jest energija na
Zlo ulazi u svijet ĉovjekovim razliĉitim vibracijama.
neposluhom (istoĉnim grijehom),
zbog ĉega ĉovjek ĉesto doţivljava
svijet kao neprijateljski.
Kršćani vjeruju da se Boţija objava Preuzimaju informacije iz Biblije, ali ih
Objava završila sa smrću Ivana, tumaĉe na coj naĉin.
posljednjeg apostola.
Bog se objavio u povijesti. Najprije
kroz Stvaranje (Svemir je najljepša
Knjiga ikad napisana, napisana
prstom Boţjim) i ona se zove
naravna objava.
Druga je povijesna objava, kroz
60
proroke i, naposljetku, kroz Isusa
Krist objavi daje puninu i dovršava
je.
Isus Krist, Sin Boţiji, došao je na Samopoštovanje koje se dogaĊa

svijet da se svijet spasi po njegovoj transformacijom pojedinca u kozmiĉku
muci i smrti na kriţu, da otkupi svijest.
Spasenj ljude od grijeha i pomiri ih s Spasenje je takoĊer spoznaja, osobito kroz
e Bogom. tajna znanja (ezoterija), tajne moći
On je jedini Spasitelj i Otkupitelj, a (okultizam i magija).
umro je za sve nas ljude i svi koji
ga u vjeri private i slijede njegov
put ljubavi bit će spašeni.
Raj, vjeĉno blaţenstvo za one koji Nakon mnogobrojnih reinkarnacija dogaĊa
su u ovome ţivotu ţivjeli kao se utapanje u boţansku, svemirsku energiju.
Boţiji prijetelji (ukljuĉujući i one - Reinkarnacija (zapadnjaĉki shvaćena kao
koi ga nisu poznavali, ali su ţivjeli postupno razvijanje ĉovjekovih potencijala,
po svojoj savjesti i opredjeljivali se a ne kao kazna i ĉišćenje, kako je izvorno
Eshatologija
za dobro) smatrana u hinduizmu i budizmu).

Pakao, vjeĉno prokletstvo za one
koji su do kraja ustrajali u
opredjeljenju za zlo.
Nema reinkarnacije. Ĉovjek ţivi
samo jedan zemaljski ţivot u
kojemu se odluĉuje za ili protiv
Boga-osobna odgovornost.
Tabela 4. Sličnosti I razlike kreda kršćanstva i New age-a
4.4. Stav kršćanstva prema New Ageu
Cvitković (2005), u knjizi Religije suvremenog svijeta, u dijelu Novi religijski pokreti,
navodi rijeĉi kardinala Dannleesa, koji objašnjava ,,da je New Age teško definirati‘‘. Te da to
,,nije religija, ali je ipak nešto religiozno; nije filozofija, ali je svakako vizija ĉovjeka i svijeta,
osim što je i kljuĉ objašnjenja: nije znanost, ali se temelji na ,znanstvenim‘ zakonima, iako se
traţe meĊu zvijezdama‘‘. New Age je ,,nebuloza koja sadrţi ezoterizam, okultizam, mitsko i
magijsko mišljenje o tajnama ţivota i trunka kršćanstva, sve to izmiješano s idejama prizišlim
iz astrofizike.‘‘
Uz to, Zalokara (1997) kaţe da New Age ,,u sebe ikorporira toliko razliĉitih i
divergentnih duhovnih tenzija i baštini elemente toliko mnogo tradicija da svakog istraţivaĉa
ostavlja u nedoumici‘‘. Zbog toga, New Age se ,,ne moţe svrstati u religijsku zajednicu tipa
Crkve, još manje sljedbe, ali ni denominacije ili kulta. Rijeĉ je o mješavini razliĉitih pokreta i
religija‘‘.
61
5.ISLAM
5.1.1.Šta je islam
Islam (ar. al-islām) je monoteistiĉka religija. Muslimani vjeruju u postojanje samo jednog
boga (Allaha) te da je Muhammed a.s., (Boţiji mir i blagoslov na njega) Njegov rob i
poslanik. Zajedno s judaizmom i kršćanstvom islam je jedna od tri abrahamske ili ibrahimske
religije. Islam je danas druga najrasprostranjenija religija na svijetu sa 1.57 milijarde
sljedbenika. TakoĊer je religija s najbrţom tendencijom širenja u svijetu.52
5.1.2.Porijeklo imena islam

Ime vjere islam, a njeni sljedbenici muslimani, ustanovljeno je Kur‘anom, u kojem
Allah, dţ.š. kaţe: ,,Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera‘‘ (5:3). Po islamskom uĉenju, islam je
takvo znaĉenje imao i u Tevratu, Zebur i Indţilu, koji su objavljeni Musau, a.s., Davudu, a.s.,
i Isau, a.s. (El-Dţeheini, 2006: 64).
5.1.3.Definicija i znečenje
U jeziĉkom znaĉenju Islam (ar. el-islam od seleme) znaĉi: predaja, poslušnost i
pokornost jednom Bogu, i od rijeĉi ar.,,selam‘‘ što znaĉi mir ili spas.
U širem smislu, islam se moţe definisati kao istinska Boţija vjera upućena ĉovjeĉanstvu
preko niza Boţijih poslanika, kojima je obajvljena Knjiga.53 U uţem znaĉenju, islam je vjera
objavljena posljednjem Boţijem poslaniku, Muhammedu,a.s., izmeĊu 610 i 632. godine po
Isau. Tako je Kur‘an posljednja Boţija Objava, objavljena cjelom ĉovjeĉanstvu do kraja
svijeta.
5.1.4. Podjele u islamu

Kako objašnjava Dobraĉa (1938), da ĉitajući istoriju islama nailazimo na brojne
pravce, sekte, mezhebe (pavne škole), tradicije i pokrete, koji su se pojavili u razliĉitim
dijelovima svijeta. Ove sekte i mezhebi uglavnom su nastajali iz potrebe tumaĉenja i
odgovaranja odreĊenih pitanja islama, za koja se nije mogao naći precizan odgovor u
osnovnim izvorima islama (Kur‘anu i Sunnetu).
52
Wikipedia (2015), Islam, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/islam> [Pristupljeno:
01.08. 2015. godine].
53
Po islamskom uĉenju sljedbenici Knjige su kršćani i Jevreji.
62
O faktorima koji su utjecali na suštinu i karakter odreĊenih pravaca ili pravnih škola,
islamski uĉenjaci navode sljedeće; dobronamjerne ţelje za tumaĉenjem islama, plitiĉki
interesi, liĉni interesi, neprijateljski stav prema islamu itd. Tako da postoje uglavnom dvije
kategorije pravaca : oni koji imaju svoga oslonca u osnovnim propisima islama i oni koji
takav oslonac nemaju.
MeĊu pravcima ili pokretima druge vrste posebno se istiĉu oni, koji se pozivaju na
objavu kao osnov svog uĉenja tj. koji tvrde da je njihovim osnivaĉima dolazila objava od
Boga, koja im je otkrila to uĉenje. U Enciklopediji islama54 pokreti iz druge grupe( tj. koji
nemaju osnove u islamu) svrstani su meĊu rasističke pokrete npr. Nacija islama (Islamska
nacija na Zapadu ili Crni muslimani) i batinijske i antiislamske pokrete npr. Babije i Behaije,
Kadijanije i Ahmedije.
Upravo ovi pokreti su tema ovog rada, i o njima ćemo govoriti u poglavljljima koji
slijedi.
5.1.4.Osnovna vjerovanja
Islam je vjera ĉistog monoteizma (ar. tewhid), tj. vjerovanja u Jednog Boga Allaha,
dţ.š., i osnovna uĉenja su saţeta u tri fundamentalna aspekta: stupovima islama (el-islam),
temeljima vjerovanja (el-iman) i dobroĉinstvu (el-ihsan).
Ukratko, stubovi islama (osnovne obaveze) su izgovaranje kelime-i-šehadeta, tj. oĉitovanju da
nema Boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik, obavljanju pet dnevnih
namaza, davanju zekata, postu mjeseca Ramazana i, onome ko je u mogućnosti, obavljanju
hadţdţa. Vjerovanje (el-iman), sadrţi temelje islamskog vjerovanja: vjerovanje u Uzvišenog
Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i Boţije odreĊenje
(bilo dobro ili zlo).Dobroĉinstvo (el-ihsan) je najviši stupanj vjere, što znaĉi da ĉovjek prati i
kontroliše svoje postupke i svoje djela i ponaša se kao da vidi Allah, dţ.š., jer vjeruje, na
osnovu hadisa, da Ga Allah dţ.š. vidi, iako ĉovjeka Njega ne vidi (Jasin, 1995: 10).
5.2.Credoislama
Osnovna vjerovanja u islamu obuhvaćena su temeljima vjerovanja (imanski šarti),
koja smo prethodno nabrojali, i objašnjavaju credo u islamu, kao i pet osnovnih elemenata:
Bog, ĉovjek, objava, spasenje i eshatologija, kaja ćemo u nastavku nastojati objasniti.
54
Enciklopedija islama (Enciklopedija-religija, mezheba i savremenih pokreta i partija)(El-Duheini (2006) ur.
prevodilac Ebu Muhamed es-Serid, na 365 stranica, daje saţet i jasan pregled preko 60 razliĉitih ideoloĉkih
sekti, pravnih škola, savremenih reformistiĉkih pokreta, sufijskoh redova, ekstremistiĉkih pokreta, pokreta koji
se zalaţu za obnovu hilafeta, rasistiĉkih pokreta, batinijskih i antislamskih pokreta, te savremenih partija pokreta
i pravaca.
63
5.2.1.Bog u islamu
5.2.1.1. Vjerovanje u Boga osnova islama

Vjerovanje u Boga predstavlja prvi od šest osnova vjerovanja u islamu. Po islamskom
uĉenju, vjerovanje u Boga, zanĉi ĉvrsto ubjeĊenje da je Bog, Allah, dţ.š., jedini Bog,
Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Da On posjeduje sva svojstva savršenstva, te da je daleko
od bilo kakve manjkavosti. Ukratko, Iman -vjerovanje u Allaha, dţ.š. obuhvata tri stvari:
1. Vjerovanje da je smo Allah Tvorac i Gospodar svega (tewhid rububijje)
2. Vjerovanje da se samo Njemu ibadet (obredoslovlje) ĉini (tewhid uluhijje) i
3. Vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savršenstva (tewhidul esmai ves
sifat) (Jasin, 1995: 12)
Svaki od navedenih zahtjeva šire objašnjavanje i elaboriranje, ali mi ćemo se ovdje
zadovoljiti samo nabrajanjem.
Tako u srţi islam poĉiva realnost Boga, Jednoga, Apsolutnoga i Neograniĉenoga,
Beskrajnoga Dobra i Svemilosnoga, Onoga Koji je i transcedentan i imanentan, većega od
svega što moţemo zamisliti ili predoĉiti, a Koji je ipak, kako Kur‘an, tvrdi, bliţi nama od
vratne ţile kucavice (Kaf: 16). Jedan Bog, poznat po svome arapskom imenu Allah, koji
nema ni ţenski ni muški rod ni mnoţinu (Nasr, 2002: 19; Hamidulah, 1989: 56).
5.2.1.2.Svjedočenje Boţije jedinosti Tewhid

Osnova islamskog vjerovanja zasniva se na vjerovanju u jednog Boga Allaha,dţ.š.55,
koja se na arapskom jeziku naziva tewhid, i to je srţi islamskoga kreda. Jednostavno i
tradicionalno reĉeno, tewhid je priznavanje i svjedoĉenje da ,,nema drugog Boga osim Boga
(Allaha)‘‘, a izraţava su rijeĉima šehadeta (Izjave, Deklaracije): La ilahe illallah (Nema
drugog Boga osim Allaha) (Nasr, 2002: 19).
5.2.1.3.Svi Boţiji poslanici pozivali vjeri u jednog Boga

Prema islamskom uĉenju, nije samo posljednji Boţiji poslanik, Muhammed,a.s.
pozivao vjeri u jednog Boga, već je bila zadaća svih Boţijih vjerovjesnika. Uz to, njihova
uloga nije bila dokazivenje da Bog postoji, već saopćenje da nema boga osim Allaha, tj. da je
samo Allah bog. (Halilović, 2009: 53). Zato, muslimani nemaju ništa zajedniĉko sa ateistima,
politeistima i onima koji Bogu pridruţuju druge bogove (Hamudullah, 1989: 56).
55
,,Reci: On Allah je Jedan! Allah je utočište svemu. Nije rodio i roĎen nije, i niko Mu ravan nije'' (Kur'an:
Ihlas,1-4).
64
5.2.1.4.Bog u Kur’anu
Brojni su ajeti iz Kur‘ana koji opisuju i objašnjavaju Boga u islamu. U suri el-Bekare,
poznat kao Ajetu-l-Kursiji, Uzvišeni Allah, kaţe: ,,Allah je-nema boga osim Njega-Ţivi i
Vječni! Ne obuhvaća Ga ni drijemeţ ni san. Njegovo je što je na nebesima i ono što je na
Zemlji. Ko se moţe zauzimati kod Njega bez dopuštenja Njegova? ! On zna šta je bilo prije
njih i šta će biti poslije njih, a od onog što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On ţeli.
Moć Njegova obuhvaća i nebes i Zemlju i Njemu ne dojadi odrţavanje njihovo: On je
Svevišnji, Veličanstveni! (El-Bekare: 255). Ahmed Behdţet, u knjizi Allah islasko poimanje i
vjerovanje objašnjava da je Ajetu-l-Kursiji jedan od osnovnih ajeta tevhida, koji ukazuje na
jedinost jednog Allaha (vahdanijet) i na Allahovu jedinstvenost u apsolutnosti ţivota. Ovaj
ajet jasno ukazuje da Allah vlada svim stvarima i da je sve što postoji ovisno o Njemu. U njoj
se naglašava apsolutno Allahovo posjedništvo i istiĉe da znanje Njegovo obuhvata sve, da On
Dominira nad svim, da Njegova moć i bdijenje nad svim proţima sve (Behdţet, 2001: 182-
183).
5.2.1.5.Bog je iznad zakona koji vladaju meĎu ljudima
Prethodno spomenuti ajet ,,Ne obuhvaća Ga ni drijemeţ ni san‘‘, ukazuje na dvije
osnovne stvari: Uzvišeni Allah ne podlijeţe zakonima kojima su potĉinjena sva ţiva bića, i
Allah stalno bdi nad svojim storenjima kao Vladar koji se ni za jedan tren ne oglušuje niti
Njegovoj stalnoj brizi ništa ne izmiĉe. Uz to, On je iznad zakona koje je stvorio za svoje
robove (Ibid, 185).
5.2.1.6.Allah je Stvoritelj, Gospodar i Valsnik svega što postoji

Zatim se spominje ,,Njegovo je što je na nebesima i ono što je na Zemlji‘‘. To je
apsolutna istina. On je stvorio sve i Njemu uistinu sve pripada. Ono što imaju ljudi nije
njihovo pravo vlasništvo jer, doista sve pripada samo Allahu. Allah je dao ljudima da
upravljaju na Zemlji, da ih kroz to iskuša i da vidi kako će postupati, a On će im predošiti, na
Dan suda, rezultate njihovog rada (Ibid, 185-186).
5.2.1.7.Sveznajući
,,On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onog što On zna drugi znaju
samo onoliko koliko On ţeli.‘‘ Isti autor objašnjava da je ovo druga pozicija gdje do izraţaja
dolazi veliĉina Boţanstvenosti s jedne strane, i nemoć svega drugoga, s druge strane. Allah
zna doslovno sve o Svojim stvorenjima. On zna sve što je bilo prije i što će biti poslije njih.
Same rijeĉi oslikavaju cjelovitost i sveobuhvatnost znanja koje obuhvata sve što postoji;
65
znanje koje je potpuno. Allah zna sve o ĉovjeku, ono što ispoljava i što krije u sebi, što
dokuĉuje svojim umom i što mu je nedokuĉivo ( Ibid, 187).
5.2.1.8.ViĎenje Allaha dţ.š.

Po islamskom uĉenju, na osnovu Kur‘ana i hadisa, vjernici će vidjeti svoga
Gospodara, Allaha,.dţ.š. na budućem svijetu. U Kur‘anu se kaţe: ,,Toga Dana će neka lica
blistava biti, u Gospodara svoga će gledati‘‘ (El-Kijame, 22-23).
5.2.2.Ĉovjek u islamu56
Prema uĉenju islama, kako navodi Halilović (2009), ,,za definiranje ĉovjeka,
neminovno je potrebna Boţija Objava. Tek tada se moţe shvatiti ko je, zapravo ĉovjek,
odakle dolazi, kuda ide i šta je cilj njegova postojenja.‘‘
5.2.2.1.Čovjek u Kur’anu
U Kur‘anu koristi se pojam insan kao temeljni naziv za ĉovjeka. Brojni su kur‘anski
ajeti u kojima se govori o ĉovjeku. Tako se moţe zakljuĉiti da je ,,ĉovjek (insan), zapravo
središnja tema Kur‘ana, jer sve što je objavljeno u Kur‘anu objavljeno je ĉovjeku i, na
oderĊen naĉin odnosi se na ĉovjeka. (Ibid, 17)
5.2.2.2.Čovjek je Boţije stvorenje

Kada je u pitanju porijeklo ĉovjeka, Kur‘an je sasvim jasan i precizan: ĉovjek je
Boţije stvorenje i nije produkt sluĉaja ili pak djelovanja slijepih sila prirode. U više
kur‘anskih tekstova istiĉe se da je Allah Uzvišeni stvorio ĉovjeka i podredio mu sve što je na
nebesima i Zemlji (Ibid, 21).
5.2.2.3.Čovjek je biće tijela i duše

Po islamskom uĉenju, na osnovu Kur‘ana, ĉovjek je stvorenje, kao sva druga stvorenja
koje je Allah stvorio. Razlika je u tome što je ĉovjek, u odnosu na druga stvorenja odlikovan
time Ċto je Allah, dţ.š., davši mu oblik udahnuo u njega od Svoga ruha.
Ĉovjek je biće konstituisano od tijela i duše. Tijelo je sastavljeno od materijalnih

elemenata i ono je samo jedan aspekt ĉovjekovog bića. Uz to ĉovjek ima i dušu, a duša je ono
što ĉini ĉovjeka posebnim u odnosu na druga stvorenja. Duša spada u nama nedokuĉiv svijet
56
Najbolji prikaz ĉovjeka u islamu daje Halilović (2009), u knjizi Kur'anka antropologija, koju se referišemo u
ovom dijelu rada. Koristan pregled islamskog uĉenja o stvaranju i prirodi ĉovjeka, po islamskom uĉenju, nudi i
Boisard (2002), u svojoj knjizi Humanizam islama, str. 89-102.
66
(gajb). Duša je element koji ĉovjek zadobiva u jednom trenutku i to, na osnovu hadisa57, sto
dvadeset dana od poĉetka nastajanja njegovog tijela, kada Allah Uzvišeni pošalje meleka da
udahne dušu‘‘ (Ibid 23-24).
5.2.2.4.Svrha postojanja čovjeka

Sve što postoji, stvorio je Uzvišeni Allah, ima poziciju roba. Zvijezde su robovski
potĉinjene Njegovoj odredbi i vladari su Njegovi robovi (Behdţad, 2001:186). Prema uĉenju
islama, kako objašnjava Halilović (2009), ,,svrha (smisao) ljudskog postojanja je stalno
oboţavanje Allaha, dţ.š. (ibadet) u svim aktivnostima ljuskog ţivota.‘‘ Postizanje te svrhe
biva nemoguće sve dok ljudi svoje ţivote dijele na dva dijela, duhovni i materijalni: oni
moraju biti spojeni zajedno u ljudskoj svijesti i aktivnostima, u harmoniĉnu cjelinu. Logiĉna
posljedica tog stave jeste daljna razlika izmeĊu islama i drugih religijskih sistema, jer se
islam, kao uĉenje, bavi definiranjem ne samo metafiziĉkih odnosa izmeĊu ĉovjeka i
Stvoritelja, nego isto tako i zemaljskim odnosima izmeĊu individue i njene društvene okoline.
Ĉovjek tako ima misiju i razlog svoga postojanja. Ljudi su stvoreni radi spoznaje Allaha, dţ.š.
svoga Stvoritelja, i ĉinjenja ibadeta, kako se naglašava u Kur‘anu, 56. ajet sure Ez-Zarijat. A
ibadet je sloţen pojam i obuhvata cijeli ljudski ţivot i aktivnosti. Ĉineći ibadet ĉovjek se
pribliţava svome Stvoritelju i postiţe Njegovo okrilje i zadovoljstvo (Ibid, 34).
5.2.2.5.Čovjek krunsko Boţije stvorenje i Boţiji namjesnik na Zemlji

Prema islamskom uĉenju, ĉovjek je krunsko Boţije stvorenje. Kao takav, ĉovjek je
halifetullah-Boţiji namjesnik na Zemlji58, što predstavlja njegovu najveću vrijednost. U
pojavnom svijetu, ĉovjeku pripada dominantno mjesto: povjerava mu se uprava i korištenje
svih dobara svijeta, sve mu je potĉinjeno i stavljeno na raspolaganje (En-Nedţdţar, 2012: 25-
46)
5.2.2.6.Čovjek je roĎen bezgriješan

Suprotno kršćanskoj ideji da je ĉovjek roĊen griješan, zobg istoĉnog grijeha, ili uĉenju
hinduizma da je on izvorno nizak i neĉist, pa mora muĉno posrtati kroz niz seoba prema
konaĉnom cilju savršenstva, Kur‘an tvrdi da je ĉovjek roĊen ĉistim i potencijalno savršenim
ako svjesno shvati Boţiju Jednoću i poĉini se Njegovim zakonima. Iako je Ademov grijeh
57
Muhammed, a.s., je rekao:,, Vaše stvaranje u utrobama vaših majki odvija se tako što četrdeset dana budete
sperma(nutfa), zatim isto toliko vremene budete zakvačak (‗aleqah) i isto toliko komadić mesa (mugdah). Potom
Allah Uzvišeni poćelje meleka da udahne dušu) (Sahih, Muslim)
58
O ovoj temi opširnije u knjizi En-Nedţdţar, A.,( 2012) Čovjekovo namjesništvo na Zemlji: izmeĎu Objave i
razuma, (s engleskog prevela Šahsena Đulović, Sarajevo: CNS, El-Kalem.
67
bio razlog ĉovjekova izgona iz Dţenneta te njegovo psuštanje na Zemlju, taj grijeh, prema
islamskom uĉenju, ne prenosi na ljude. Allah je oprostio Ademu i Havi njihov grijeh, nakon
što su se pokajali. Ovdje je korisno spomenuti da, prema kur‘anskim kazivanjima, Adem i
Hava, prije nego što su spušteni na Zemlju, bili su nastanjeni u Dţennetu. Ali nakon što što su
probali plodove zabranjenog stable, kao posljedica bio je izgon iz Dţenneta i spuštanje na
Zemlju (Halilović, 2006: 66-67).
5.2.2.7. Adem, a.s., prvi čovje na Zemlji i od njega (i h. Have) potječe cijeli ljudski rod
Po islamskom uĉenju, prvi od Allaha stvoreni ĉovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio
prvu Objavu bio je Adem,a.s.,. Da je Adem, a.s., prvi stvoreni ĉovjek svjedoĉi slijedeći
ajet:―Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali..‖(El-A'raf: 11). O tome Ebu Musa r.a.
prenosi da je Poslanik, a.s. rekao: ―Allah dţ.š. je stvorio Adema od pregršti zemlje koju je
uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih,
crnih i boja izmeĊu tih. Ima ih i veselih i tuţnih naravi, dobrih i zlih i izmeĊu toga.‖ (Ebu
Davud i Tirmizi) Od Adema, a.s., kao prvog ĉovjeka i njegove ţene Have, razvio se kasnije
cijeli ljudski rod: ―O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od
njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i ţene rasijao.‖ (En-Nisa: 1)
5.2.2.8.Ovaj svijet (dunjaluk) je mjesto kušnje i ispita

Osnovna karakteristika ţivota na ovom svijetu jeste da je on prolazan i da ima svoj
kraj. Smrt je, kao i sve ostalo, znak Allahove moći, milsoti i volje, a svijet je jedan prolazni
tren, prepun iskušenja i ispita (Ibid, 103).
5.2.2.9.Smrt je povratak Allahu

Ĉovjek je, kako nauĉava Kur‘an, na ovom svijetu privremeno i njegova fiziĉka smrt
nije kraj puta. To je samo preseljenje iz kuće prolaznosti (dunjaluk) u kuću vjeĉnosti (Ahiret).
Smrt (kur‘anski mevt) je povratak Allahu radi polaganja raĉuna za ono što je ĉovjek uradio za
vrijeme svoga dunjaluĉkog ţivota. Duša je besmrtna i ona će ponovo biti spojena s tijelom,
nakon njegovog proţivljenja u Svijetu vjeĉnosti. (Halilović, 2009: 34).
5.2.3.Objava
Jedan od temelja islama je vjerovanje u Allahove, dţ.š. knjige koje je objavio Svojim
posanicima, da ih prenesu ljudima.
68
5.2.3.1.Svaki narod je imao Objavu
Hamidullah (1989), u njizi Uvod u islam, navodi da je poslanik Muhammed, a.s.,
objašnjavajući Objavu, govorio o Knjigama, a ne o Knjizi, što bi se u ovom posljednjem
sluĉaju odnosilo na Kur‘an. Kur‘an o tome govori ,,…a nije bilo naroda kome nije došao onaj
koji ga je opominjao‘‘ (Fatir: 24).
5.2.3.2.Najpoznatije Boţije Objave

Prema islamsko uĉenju, teško je reĉi koliko je bilo objavljenih knjiga, ali jedan broj ovih
knjiga nam je Allah, dţ.š. spomenuo u Kur‘anu, a neke do njih nije spomenuo. Allah, dţ.š.
nas je obavijestio o sljedećim knjigama:
Suhufi (svezci) koje je Allah, dţ.š. objavio Ibrahimu, a.s.
Tevrat koji je objavljen Musau, a.s. Allah dţ.š. kaţe: ,,Mi smo objavili Tevrat, u kojem je
uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i
ĉestiti ljudi, i uĉeni, od kojih je traţeno da ĉuvaju Allahovu knjigu, i oni sun ad njom bdjeli.‘‘
(El-Malide, 44)
Zebur, koji je objavljen Davudu, a.s. Allah, dţ.š. kaţe: ,,A Davudu smo Zebur dali‘‘(El-Isra,
55).
Indţil koji je objavljen ‗Isa a.s. Allah dţ.š. kaţe: ,,Poslije njih smo Isaa, sine Merjemina,
poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indţil, u kome je bilo
uputstvo i svjetlo, id a potvrdi Tevrat prije njega objavljen, u kome je takoĎe bilo uputstvo i
pouka onima koji su se Allaha bojali.‘‘(El-Maide, 46) (Jasin, 1995: 78).
3.Stav islam prema prijašnjim Boţijim Objavama

U okviru islamskog vjerovanja, od muslimana se zahtijeva da vjeruju ne samo u Kur‘an
nego i u Objave koje su došle i ostalim Boţijim poslanicima. Ali da iz njih uzimaju samo ono
što je potvrĊeno Kur‘anom.
Hamidullah (1989), u već spomenutoj knjizi objašnjava da ,,danas nema traga o
Ibrahimovim listovima (suhufima). Poznata je tuţna historija Musaove, a.s., objave koja je
više puta uništavana od strane neznanoboţaca (Bavilonaca, Rimljana itd.). A, što se tiĉe Isaa,
a.s. on nije imao vremena da diktira ono što je propovijedao, tako da su njegovi uĉenici i
njihovi nasljednici sakupili njegova kazivanja i prenijeli ih potomstvu u velikom broju
recenzija, od kojih se većina oĉuvala, ali se smatra smatra se apokrifima.‘‘
69
5.2.3.4.Stav islam prema svetim knjigama ostalih religija
Poslanik islama, Muhammed,a.s., nije govorio poimenice o Budi i osnivaĉima
budizma, niti o Boţanskom porijeklu hinduskih Veda ili drugih svetih knjiga, pa prema tome
muslimani nisu ovlašteni da govore. Ali oni ne mogu ni kategoriĉki odbaciti mogućnost da su
one zasnovane na Boţanskoj objavi, kao što tvrde budisti i hindusi, ali i da su doţivjeli
sudbinu sliĉnu Musaovom Tevratu. Tako prema islamskom uĉenju, ni Kina, ni Grĉka niti bilo
koja druga zemlja na svijetu nije iskljuĉena od mogućnosti da se u njoj pojavio Boţiji
poslanik i da su joj objavljene Boţanske knjige, ali muslimani vjeruju i navode samo one što
je spomenuto u Kur‘anu ili Sunnetu, poslanika Muhammeda,a.s. (Ibid, 62-63).
5.2.3.5.Kur’am Boţija riječ i posljednja Boţija objava ljudima

Kur‘an je, za muslimane, Allahova Rijeĉ, objavljena Muhammedu, a.s., da je na
arapskom jeziku prenese ljudima. Po islamskom uĉenju, Kur‘an je vjeĉni Allahov govor, kako
po znaĉenju tako i po svom slovu i zvuku. To je Boţija, dţ.š., Knjiga koja je objavljena
vjerovjesniku Muhammedu, a.s., i predstavlja posljednju objavu Uzvišenog Allaha ljudskome
rodu (Halilović, 2009: 15).
5.2.3.6.Izvori islama
Islamsko uĉenje temelji se prvenstveno na dva izvora, koji se smatraju Boţijom
objavom, a to su: Kur‘an i Sunnet/Hadis. Prethodno je objašnjeno šta je Kur'an, a Sunnet je
ono što je poslanik Muhammed, a.s., radio, govorio ili šutnjom odobrio. Nekada
se sunnet poistovjećuje s nazivom hadis. Sunnet, je drugi izvor vjere, jer sadrţi pojašnjenje
onoga što je nejasno u Kur'anu, kao i neke propise i pitanja o kojima Kur'an govori opţenito
ili uopće ne govori. Tako je Sunnet tumaĉenje i praktiĉna primjena Kur'ana. U mnogim
ajetima Allah, dţ.š., podsjeća muslimane na vaţnost sunneta, i da je i to Boţija objava: "On
ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje"(En-Nedţm,3-4)
(Hamidullah, 1989: 24-25).
5.2.4.Spasenje /Iskupljenje u islamu

Na samom poĉetku vaţno je naglasiti da termini iskupljenje ili spasenje su nepoznati
u islamu, u smislu kako ih razumijevaju kršćani ili druge religije. S obzirom da islam ne
prihvata ideju istoĉnog grijeha, tako nemi ni kolektivnog spasenja.
5.2.4.1.Nema nasljednog istočnog grijeha

Prethodno smo spomenuli da, iako je Ademov grijeh bio razlog ĉovjekova izgona iz
Dţenneta te njegovo spuštanje na Zemlju, taj grijeh, prema islamskom uĉenju, se ne prenosi
70
na ostale ljude. Allah je oprostio Ademu i Havi njihov grijeh, nakon što su se pokajali. Tako,
prema islamskom uĉenju, ne postoji nikakav prvi, odnosno nasljedni grijeh.
5.2.4.2.Induvidualna odgovornost i individualno iskupljenje

U Kur‘anu se naglašava:,,Niko neće nositi tuĎi teret‘‘ (El-Isra: 15). A pošto nema
nikakvog nasljednog grijeha, isto tako nema ni univerzalnog iskupljenja ĉovjeĉanstva.
Iskupljenje i osuda su individualni, jer, po Kur‘anu, ,,..čovjekovo je samo ono što sam uradi‘‘
(En-Nedţm :39) (Halilović, 2009: 16)
5.2.4.3.Čista duša put uspjeha59

Prema islamskom uĉenju Milostivi Allah, dţ.š. Tvorac svega, u Svojoj neizmjernoj
dobroti darivao je ljudskom rodu Svoju Veliku Poruku, u kojoj je obznanio tajnu i svrhu
ţivota, put vjeĉne sreće i spasa. Svi Boţiji poslanici od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s.,
ukazivali su na ovaj put. Da bi bio vjeĉno sretan i da bi postigao apsolutni mir, ĉovjek se
mora truditi da oĉisti svoju dušu i da je uzdigne na najviše duhovne stepene, što je garancija
uspjeha. O tome Allah, dţ.š., kaţe: ,,Uspjet će samo onaj ko dušu očisti, a biće izgubljen onaj
ko je na sranputicu odvede‘‘ (Eš-Šems: 9-10). Ali samo trudom, naporom i nastojenjem na
Allahovom putu, te izvršavanjem Njegovih obaveza osigurava se ispravno vjerovanje. Jer
,,Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmjeni‘‘ (Er-Ra‘d: 11), a ovo
pravilo se odnosi i na pojedinca (Gavrankapetanović, 2002)
5.2.4.5.Grijeh60
Po islamskom uĉenju, ĉovjek je biće koje je sklono griješenju. To proizilazi iz
ĉinjenice da je ĉovjek biće koje je obdareno slobodnom voljom i mogućnošću izbora. Iz
kur‘anskog kazivanja o prvom ĉovjeku Ademu, a.s., vidimo da je i on pogriješio, što aludira
da će i njegovo potomstvo griješiti. Neki islamski uĉenjaci definirali su grijeh na sljedeći
naĉin: ,,Grijeh je izostavljenje onoga što je nareĊeno ili ĉinjenje onoga što je zabranjeno.
Drugim rijeĉima, grijeh je neizvršavanje onoga što su Allah, dţ.š. i Njegov poslanik, a.s.
naredili i propisali da se radi, odnosno ĉinjenje onog što su zabranili. To obuhvata ĉovjekove
rijeĉi i djela, i javno i tajno‘‘. (Halilović, 2012: 20). Nakon uĉinjenog grijeha ĉovjek se treba
pokajati i popraviti da bi mu bilo oprošteno.
59
O ovoj temi korisnu knjige je napisao Gavrankapetanović, M. (2002), Snagom vjere do savršenstva duše.
60
Opširnije o temama: ĉovjek i grijeh, definicija grijeha, vrstama grijaha, posljedicama grijeha i pokajanju, Vidi:
Halilović, S. (2012) Šta tebamo znati o grijesima.
71
5.2.4.6.Pokajanje
Pokajanje je vjerska obaveza, ĉovjek nakon uĉinjenog grijeha treba da se pokaje.
Postoje brojni ajeti, a u jednom Allah dţ.š. kaţe: ,,I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste
postigli ono što ţelite‘‘ (En-Nur: 31). Što znaĉi, pokajanje vodi Allahovom oprostu, a oprost
vodi spasu na ovom i na Budućem svijetu. Uz to, vaţno je spomenuti da, prema islamskom
uĉenju za iskreno pokajanje koje će biti primljeno kod Allaha, dţ.š., moraju se ispuniti tri
uslova: da prestanemo ĉiniti odreĊeni grijeh, da nam je ţao i kajemo se zbog grijeha i da
odluĉimo da nećemo više ĉiniti taj grijeh. A ukoliko smo nekoga od ljudi oštetili ili nanijeli
mu nepravdu, moramo nadoknaditi štetu i traţiti oprost (halal) od dotiĉne osobe.
5.2.4.7.Dobra djela poništavaju loša

Kada govorimo na temu iskupljenja i spasenja, po islamskom uĉenju vaţno je
spomenuti da se ĉovjek, nakon pokajanja, treba truditi da uradi što više dobrih djela. Jer dobra
djela brišu grijehe i loša djela. O ovoj temi postoje brojni ajeti i hadisi, koji ulijevaju nadu i
daju dodatnu snagu da nako što uĉini grijeh, ponovo se vrati u okrilje Allaha, dţ.š. U jednom
hadisu Allahov poslanik je rekao: ,,Boj se Allaha gdje god budeš i poprati loše djelo dobrim
izbrisat ćeš ga‘‘(Et-Titmizi).
5.2.4.8.Čovjek i nakon smrti ima koristi od dobrih djela

Prema islamskom uĉenju, da bi ĉovjek postigao spas, nakon smrti na budućem svijetu,
potrebno je pokajanje i ĉinjenje dobrih djela za vrijeme ţivota. Ali, vaţno je spomenuti da
umrli ima koristi od odreĊenih dobrih djela koja je inicirao za vrijeme ţivota, i nakon svoje
smrti. U jednom hadisu Allahov poslanik kaţe: ,,Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine
(tj. prestaju mu teći sevapi), osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku,
znanje kojim se ljudi koriste ili potomka koji Allahu upućuje dovu za njega‘‘ (Muslim).
Na kraju, još je vaţno nagalsiti da prema islamskom uĉenju, pored izvršavanja obaveza, koje
nam je Bog propisao, ĉinjenja dobrih djela i pokajanja, spas i uspjeh na budućem svijetu će
biti uz Allahovu Milost. Jer samo Allahovom milošću i zauzimanjem (šefa‘atom) poslanika
Muhammeda, a.s. muslimani će biti spašeni i ući će u Dţennet (Halilović, 2012; Jasin, 1995).
5.2.5.Eshatologija u islamu
Eshatologiju u islamu, moţemo objesniti pod vjerovanjem u Budući svijet, a jedan od
temelja vjerovanja u islamu je vjerovanje u Sudnji dan. Ovo, ukratko, podrazumijeva
vjerovanje u ţivot poslije smrti, kao što su: ispitivavanje u kaburu od dvojice meleka, patnja
ili uţivanje u kaburu (zagrobni ţivot ili berzahski ţivot), proţivljenje poslije smrti, iskupljanje
72
na jednom mjestu radi obraĉuna, izlaganje knjiga u kojima su zabiljeţena ljudska djela,
obraĉun, vaganje djela, Havd (vrelo) sirat ćuprija, Dţennet (raj) i Dţehennem (pakao) i sve
ono što je Allah u njima pripremio za njihove stanovnike. Oni koji budu vjerovali u Allaha,
dţ.š., i ĉinili dobra djela, bit će nagraĊeni, a nevjernici i poĉinitelji ruţnih djela bit će kaţnjeni
(Jasin, 1995: 86. Hamidullah, 1989: 64-65).
U redovima koji slijede nastojat ćemo ukratko objasniti prethodno navedeno.
5.2.5.1.Eshatologija u Kur’anu
Eshatologija ili ţivot poslije izuzetno je vaţna tema, tako da se u Kur‘anu dogaĊaji
budućeg svijeta opisuju do u detalje. Na vaţnost ove teme upućuju nas i brojna imena kojima
se ovi dogaĊaji opisuju. Neka od imena spomenuta u Kur‘anu su: El-Kijame (Ustajanje), El-
Ahireh (Drugi svijet), Jevmid-din (Dan polaganja raĉuna), El-Kari‘ah (Smak svijeta), Jevmul-
b‘as (Dan proţivljenja) i mnoga druga imaena (Jasin 1995: 87)
5.2.5.2.Smrt je povratak Allahu

Ĉovjek je, kako nauĉava Kur‘an, na ovom svijetu privremeno i njegova fiziĉka smrt
nije kraj puta. To je samo preseljenje iz kuće prolaznosti (dunjaluk) u kuću vjeĉnosti (Ahiret).
Smrt (kur‘anski mevt) je povratak Allahu radi polaganja raĉuna za ono što je ĉovjek uradio za
vrijeme svoga dunjaluĉkog ţivota. Duša je besmrtna i ona će ponovo biti spojena s tijelom,
nakon njegovog proţivljenja u Svijetu vjeĉnosti (Halilović, 2009: 34).
5.2.5.3.Vjerovanje u budući svijet

Prema islamskom uĉenju, vjerovanje u budući svijet je jedan od najvaţnijih temelja
imana, jer Allah, dţ.š. u Kur‘anu kaţe: ,,Čestiti su samo oni koji vjeruju u Allaha i u onaj
svijet…‘‘(El-Bekare: 177), a to znaĉi da ĉovjek treba da vjeruje u sve ono o ĉemu je
obaviješten na osnovu Kur‘ana i Sunneta. Na ovu temu napisani su brojni radovi. U nastavku
donosimo saţetak onoga što će se desiti na budućem svijetu, a na osnovu knjige M.N.
Jasina(1995), Iman, temelji-suština-negacija.
5.2.5.4.Berzah (zagrobni ţivot ili meĎuţivot)

Nakon smrti i odlaska (preseljenja) sa ovog svijeta, prema islamskom uĉenju, ĉovjek
ima prvi ispit u kaburu. Tu će ga dva meleka ispitivati o Bogu, tj. Gospodaru, vjeri i
poslaniku. Ako taĉno odgovori ĉovjek će uţivati u suprotnom bit će iskušavan izloţen razni
patnjama. Ovdje je vaţno spomenuti da će svi oni koji su ţivjeli po Boţiji propisima moći
odgovoriti na ova pitanja.
73
5.2.5.5.Sudnji dan
Predznaci Sudnjeg dana: Islamski uĉenjaci navode odreĊene predznake, koji će se desiti prije
Sudnjeg dana. Dijele ih na male, koji se pojavljuju na duţi vremenski period prije Sudnjeg
dana, i velike predznake, koji će biti uvod u poĉetak Sudnjeg dana.
Smak svijeta: Poĉetak Sudnjeg dana bit će obiljeţen strahovitim zemljotresom, koji će
oznaĉiti Smak svijeta ili Kijametski dan. Tada će se desiti brojne kozmiĉke promjene,
padanje zvijezda, nebo će se rascijepiti i drugi straĉni dogašaji, koji su opisani u Kur‘anu u
suri Et-Tekvir i El-Infitar.
Puhanje u sur: Ovi strašni dogaĊaji će se desiti nakon prvog pohanja u rog (sur), od strane
meleka, kao što se spominje u suri Ez-Zumer, 68. ajet.
Proţivljenje poslije smrti: Poslije drugog puhanja u rog (sur) svi će ljudi biti proţivljeni i
poĉet će sakupljanje ljudi na mjestu polaganja raĉuna (El-Hašr).
Izlaganje djela, polaganje računa i presuda: Prvo s ĉime će zapoĉeti suĊenje na Sudnjem
danu je izlaganje djela. Svakom pojedincu će biti dodijeljena knjiga njegovih djela.
Svjedoci i dokazi: Po islamskom uĉenju, kao što svako suĊenje ima svoje svjedoke i dokaze,
tako će i na Sudnjem danu svjedoci će biti: poslanici, meleki, knjiga naših djela, priznanja
naših dijelova tijela. O ovome govore brojne sure u Kur‘anu: Fussilet, 19-22, Jasin: 65, El-
Dţasije i mnoge druge sure.
Havd (vrelo) je vrelo (izvor) Poslanika, a.s., sa kojeg će piti vjernici-poslanikovi sljedbenici.
Mizan -Vaga (Vaganje djela) će se desiti po završetku polaganja raĉuna, kada će se procijeniti
djela, a vaganjem će se odrediti teţina odreĊenog djela kako bi se na osnovu te teţine ĉovjek
nagradio ili kaznio.
Sirat ćuprija je most koji će biti postavljen preko dţehenemske vatre. Svi ljudi će morati
prijeći preko nje, ĉak i poslanici, a brzina prelaska zavisi od djela na dunajluku. Onaj ko
prijeĊe zahvaljivat ţe Allahu, dţ.š., jer to znaĉi ulaz u Dţennet. Pad sa Sirat ćuprije znaĉi pad
u Dţehennem.
5.2.5.6.Dţennet i Dţehennem
Mjesta u kojem će vjernici boraviti na budućem svijetu i gdje ĉe biti nagraĊeni, po
islamskom uĉenju, zovu se zajedniĉkim imenom Dţennet.Mjesta za izdrţavanje kazne koju
Allah odredi za nevjernike i griješnike zovu se zajedniĉkim imenom Dţehennem.
5.2.5.7.Šefa’at
Šefa‘at je zauzimanje, poslanika Muhammeda, a.s., kod Allaha, dţ.š., za ljude, s
namjerom da se njihova ahiretska stanja poprave tj. poboljšaju. MeĊutim, apsolutni Gospodar
74
svega je Allahu dţelle, dţ.š. i niko bez Njegove volje neće moći posredovati, odnosno ĉiniti
šefa‘at.
5.2.5.8.ViĎenje Allaha dţ.š.

Po islamskom uĉenju, na osnovu Kur‘ana i hadisa, vjernici će vidjeti svoga
Gospodara, Allaha,.dţ.š. U Kur‘anu se kaţe: ,,Toga Dana će neka lica blistava biti, u
Gospodara svoga će gledati‘‘ (El-Kijame: 22-23).
5.3. Tabelarni prikaz creda islama

Radi lakšeg pregleda donosimo tabelarni prikaz creda u islamu kroz pet elemenata.
Ovaj pregled će nam pomoći prilikom komparacije creda islama i creda dreĊenih pokreta za
koje se smatra da su proiziĉli iz islama (Ahmedije, Behaije i Nacija islama).
Pojam Islam
Jedan Bog, arapsko ime Allah, Neograniĉeni, Beskrajno Dobar i

Bog Svemilostan, Transcedentan i Imanentan, većeg od svega što moţemo
zamisliti ili predoĉiti. Nema ni ţenski ni muški rod ni mnoţinu.
Sveznajući, Stvoritelj, Gospodar i Valsnik svega što postoji. Pravi vjernici
će vidjeti Boga na Budućem svijetu.
U Kur‘anu se koristi termin insan. Boţije stvorenje. Biće tijele i duše.

Čovjek Svrha postojanja: oboţavanje (ibadet) Allaha, dţ.š. Ĉovjek krunsko
(najsavršenije) Boţije stvorenje.Boţiji namjesnik na Zemlji (halifa).
Ĉovjek je roĊen bezgriješan. Adem, a.s., je prvi ĉovjek na Zemlji i od
njega i h. Have potjeĉe cijeli ljudski rod. Ovaj svijet za ĉovjeka mjesto
kušnje i ispita. Smrt ĉovjeka je povratak Allahu.
Allahove, dţ.š. knjige koje je objavio Svojim posanicima, da ih prenesu
ljudima. Svaki narod je imao Objavu. Najpoznatije Objave: Tevrat Musa,
Objava a.s., (Mojsije), Zebur Davud, a.s. (David) Indţil Isa,a.s. (Isus) i suhufi
Ibrahim, a.s. (Abraham).
Nema nesljednog istoĉnog grijeha. Nema kolektivnog iskupljenja.

Induvidualna odgovornost i individualno iskupljenje. Ĉista duša put spasa i
Spasenje uspjeha. Pokajanje i dobra djela poništavaju loša djela. Spas i uspjeh na
budućem svijetu će biti uz Allahovu Milost i zauzimanjem (šefa‘atom)
poslanika Muhammeda, a.s.
Eshatologija: vjerovanje u Budući svijet . Vjerovanje u ţivot poslije smrti:
ispitivavanje u kaburu od dvojice meleka, patnja ili uţivanje u kaburu
Eshatologija (zagrobni ţivot ili berzahski ţivot), proţivljenje poslije smrti, iskupljanje
na jednom mjestu radi obraĉuna, izlaganje knjiga u kojima su zabiljeţena
ljudska djela, obraĉun, vaganje djela, Havd (vrelo) sirat ćuprija, Dţennet
(raj) i Dţehennem (pakao) i sve ono što je Allah u njima pripremio za
njihove stanovnike. Oni koji budu vjerovali u Allaha, dţ.š., i ĉinili dobra
djela, bit će nagraĊeni, a nevjernici i poĉinitelji ruţnih djela bit će kaţnjeni
Tabela 5. Kredo islama
75
76
6.AHMEDIJE (AHMADIJE) /KADIJANIJE61
6.1.Opće informacije
6.1.1. Ko su Ahmedije?
Odgovor, kako se oni predstavljau, moţemo naći na zvaniĉnoj web stranici62 i
literaturi koju izdaje ovaj pokret. Oni objašnjavaju da ,,Ahmadija pokret u islamu je vjerska
organizacija, internacionalna u svom djelokrugu. Ovo je najdinamiĉnija denominacija63
islama u modernoj historiji. Ahmadija pokret je osnovao Mirza Ghulam Ahmad (1835-1908)
1889. godine u malom i udaljenom selu Kadian, u Pendţabu, Indija. On je tvrdio da je
oĉekivani reformator kasnijeg doba, onaj Kojeg su isĉekivale svijetske zajednice religija
(Mehdi i Mesija). Mirza Ahmed Gulam ,,proglasio je islam religijom ĉovjeka, religija ljudi
pravog puta‘‘. Uz to se navodi da je ,,Ahmadija pokreta u islamu bio osnovan pod Boţijom
uputom s ciljem da podmladi islamski moral i duhovne vrijednosti.''64
Na drugoj strani, išĉitavajući literaturu o ovoj temi, moţe se vidjeti da islamski uĉenjaci u
BiH, kao i u ostalim islamskim zemljama Ahmedije predstavljaju kao ,,ekstremnu, zabludjelu
i krivovjernu (heretiĉku) sektu ili pokret'' (Halilović, 2011; Glasse, 2013: 39), te da je
svrstavaju u ,,batinijski i antiilsmski pokret'' (El-Dţuheni, 2006: 311).
6.1.2 Porijeklo imena

U literaturi o ovoj temi, na našem jeziku, autori koriste razliĉite nazive za ovaj pokret:
Ahmedije (Dobraĉa, 1938; Nikić, 1997; Trinić, 2000; Halilović, 2011), Kadijanije (Dobraĉa,
1938 ; Enciklopedija islam, 2005).
Sljedbenici ovog pokreta objašnjavaju da je ,,ime Ahmadi muslimani odreĊeno po
drugom imenu Poslanika Muhammeda s.a.v.s. kao najprikladnije iz više razloga da bi se
sljedbenici Obećanog Mesije i Mehdija razlikovali po svojoj interpretaciji islama od ostalih
61
Ahmedije i Kadijanije su termini koje se koriste u većini literature na našem jeziku, kako kod islamskih, tako
i ostalih autora u BiH, a i ostalim zemljama. Ahmadije (puni naziv Ahmadija muslimanski dţemat u BiH) je
termin koji koriste sljedbenici ovog pokreta u zvaniĉnoj literaturi i na zvaniĉnoj web stranici u BiH. U ovom
radu bit će korištena svi navedeni termina, zavisno od literature na koju se pozivamo.
62
http://www.ahmadija.ba/ zvaniĉna web stranica Ahmadija muslimanski dţemat u BiH. Pokret ima svoje
sjedište u Mesdţid Batul-Islam, Tuzlanska 1b, Sarajevo, gdje se mogu dobiti informacije o pokretu Ahmedija,
kao i odreĊena literatura koju izdaju na bosanskom jeziku. Neke od naslova zvaniĉne literature Ahmadija
muslimanski dţemat u BiH, naveli smo u ovom radu.
63
Religijska denominacija je podgrupa unutar jedne religije koja djeluje pod istim imenom, tradicijom i
identitetom (https://bs.wikipedia.org/wiki/Religijska_denominacija. Pristupljeno: 08. 09. 2015. godine).
64
Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Ahmadija pokret u islamu, [Internet], Raspoloţivo na: <
www.ahmadija.ba/ AhmadijapokretuIslamu > [Pristupljeno: 08.08. 2015. godine].
77
sekti koje su uzele razna imena po svojim vjerovanjima ili osnivaĉima.65 Na drugoj strani,
odreĊeni autori objašnjavaju da ime pokreta Ahmedije potjeĉe od njenog osnivaĉa Ahmeda
Gulama, a Kadijanije prema mjestu Kadijanija, u kojme je roĊen osnivaĉ Pokreta (Dobraĉa,
1938; Arnaut, 2002; Halilović, 2011).
6.1.3. Raširenost
Prema informacijama na zvaniĉnoj web stranici ovog pokreta trenutno, broj ĉlanova
prelazi 200 miliona širom svijeta, sa ograncima u preko 178 zemalja.66 U Africi i u nekim
zapadnim zemljama su razvili svoje aktivnosti, sa oko 15000 dţamija širom svijeta.67 U
Velikoj Biritaniji na jednom od najpoznatijih satelitskih TV kanala koji radi pod maskom
,,Islamske televizije'' sva rukovodeća mjesta zauzimaju ahmedije kadijanije (El-Dţuheni,
2006: 313).
6.1.4. Mirza Gulam Ahmed (Ahmad) osnivač Ahmedija

Puno ime osnivaĉa Ahmedija pokreta je Mirza Gulam Ahmad. RoĊen je 1835. godine
u Kadiajnu, selu udaljenom oko 70 milja od Lahore, pokrajina Pendţab, (Mahmud, 2005:
13)68 a prema nekim izvorima 1839. godine (Dobraĉa, 1938: 4.; Arnaut, 2002: 23).
Preci Mirze Gulama su porijeklom iz pokraijne Semerkand, odakle su doselili u Indiju
1530. godine. Prva dva dijela svoga djela: El-Berahinul-Ahmedije, Mirza Gulam Ahmed
izdao je 1880. godine, u kojem je iznosio dokaze o ispravnosti islama. Dvije godine kasnije
izašao je i treći dio u kojem traţi od islamske uleme da bude priznat kao reformator
(mudţtehid). Zatim1884. godine napisao je i ĉetvrti dio, u kojem spominje da je primio
objavu. Boraveći u Lahori umro je u mjesecu maju 1908. godine, a sahranjen je u Kadijanu
(Mahmood, 2005: 14; Dobraĉa, 1938: 6).Poslije smrti osnivaĉa, Ahmedija pokret je
65
Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Ahmadija pokret u islamu, [Internet], Raspoloţivo na: <
www.ahmadija.ba/ AhmadijapokretuIslamu > [Pristupljeno: 08.08. 2015. godine].
66
Ahmedija pokret širio je svoja uĉenja i meĊu muslimanima Balkana, pa tako i meĊu muslimanima BiH. Svoj
misionarski rad, za vrijeme agresije na BiH 1992-1995, obavljali su kroz humanitarne aktivnosti meĊu
muslimanima iz BiH, koji su izbjegli u zapadne zemlje. Da bi upozorio i upoznao muslimane iz BiH, Fikret
Arnaut je izdao knjiţicu Ko se krije iza Ahmedija. O aktivnostima meĊu bosanskim muslimanima Muharem
Omerdić, napisao je koristan ĉlanak Ahmedija sekta u Bosni i Hercegovini, objavljen u Preporodu od 15.
septembera 2005. godine. Prvu humanitarnu organizaciju Ahmedije su registrovale u Tuzli 1996. godine, kada
su obnovili jednu dţamiju u Graĉanici. Zatim su prešli u Sarajevo i osnovali humanitarnu organizaciju
,,Ahmadiyya Muslim Jamaat Bosna and Hercegovina'', koju su registrovali na adresi Tuzlanska 1b. Ovo je i
danas njihovo sjedište ,,Ahmadija centar'' gdje organizuju svoje aktivnosti i izdaju literaturu na bosanskom
jeziku. Prvu Skupštinu u BiH su imali 2000 godine (Vidi: Omerdić, 2005).
67
Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Ahmadija pokret u svijetu [Internet], Raspoloţivo na: <
www.ahmadija.ba/ Ahmadijapokretusvijetu > [Pristupljeno: 20.09. 2015. godine].
68
Knjigu, Hazreti Ahmad Obećani Mesaja, je napisao sin Ahmada Mirze Gulama (Mirza Bashirudin Mahmood
Ahmad), i predstavlja priĉu o ţivotu i porodici osnivaĉa Ahmedija. Knjiga je bila napisana naurdu jeziku, a na
engleskom je prvi put objavljena 1917. godine. A 2005. godine objavljena i na bosnaskom jeziku u prijevodu
Fahrije Avdić.
78
predvoĊen svojim izabranim naslednicima-Kalifama.69 Sadašnji poglavar Pokreta, je Mirza
Masroor Ahmad, koji je izabran 2003. godine, a njegova sluţbena titula je Khalifatul Mesih
V70 (Mahmood, 2005: 75).
6.1.5. Podjela
Nakon smrti Mirze Gulama, Ahmedije su se posjelili u dvije podsekte: Kadijanije i
Ahmedije (lahorije). Kadijanije (naziv su dobili po Kadijanu, mjestu roĊenja Mirze Gulama)
se zovu još i Jamaat-i-Ahmadijjah, odrţavaju njegove doktrine onako kako su uspostavljene
od strane osnivaĉa, te smatraju da je on nebijj ili vjerovjesnik (Islamska enciklopedija, 2013:
40). Ahmedije (Lahorije), navodno manje heterodoksni, drţe da je Mirza Gulam bio samo
mudţeddid (obnovitelj vjere), i nisu ţeljeli da izgube solidarnost s ostatkom islamskog svijeta
(Ibid, 40). MeĊutim, dubljom analizom ovih pokreta moţe se zakljuĉiti da nema suštinske
razlike izmeĊu Kadijenija i Ahmedija. Kadijenije otvoreno iznose uĉenja svoĊa voĊe Mirze
Gulam Ahmeda, dok Ahmadije kada se predstavljaju široj javnosti to ne istiĉu, ali kada se
pogleda u njihovu literaturu jasno se vidi da i oni zagovaraju ista uĉenja (Halilović, 2011;
Dobraĉa, 1938: 62-63).
6.1.7. Osnovna vjerovanja Ahmadija

U zvaniĉnoj literaturi i web stranici Ahmedija pokreta moţe se proĉitati saţetak
vjerovanja. Oni govore: ,,Mi smo muslimani, mi vjerujemo u Allaha, koji je Jedan. Mi
vjerujemo da je Kur‘an Allahova knjiga i da je Muhammed s.a.v.s. Njegov poslanik i
Khatamul Anbija‘. Mi vjerujemo u postojanje meleka, u Sudnji dan, i u postojanje Dţenneta i
Dţehennema. …Mi smo istinski vjernici, muslimani i vjernici u Boţije Jedinstvo.‘ (Imam
Mehdi) (Ahmad, 2009: 9)71
6. 2. Credo Ahmedija
Credo u Ahmedija, kao i pet osnovnih elemenata: Bog, ĉovjek, objava, spasenje i
eshatologija, nastojat ĉemo objasniti u redovima koji slijede.
69
Opširnije o historijatu pokreta Ahmadije vidi: Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Historijat
Ahmadija, [Internet], Raspoloţivo na: < www.ahmadija.ba/Historijat-Ahmadija.pdf > [Pristupljeno: 17.09.
2015. godine].
70
U knjizi Ashabi obećanog Mesije, koju je napisao Mirza Bašir Ahmad, navode se i imena ostalh halifa, kao i
najvaţnije dogaĊaje iz historije dţemata. Dostupno na: www.ahmadija.ba/AshabiobeĉanogMesije.pdf.
Pristupljeno: 17. 09. 2015. godine).
71
Autor se poziva na izvor: Nur-ul-Haq, dio I, Ruhani Khaza‘in, tom 8, str. 7. Opširnije: www.
ahmadija.ba/MuslimanimaSvijeta; www.ahmadija.ba/nase-vjerovanje. Pristupljeno:03.10. 2015. godine
79
6.2.1.Bog
6.2.1.1.Bog je jedan, Stvoritelj i Gospodar cijelog svijeta
Kao što smo spomenuli u saţetku vjerovanje, Ahmedije vjerujuju u ,,Allaha, koji je
Jedan, i nema drugog Boga osim Njega, ni na nebesima ni na Zemlji‘‘. ,,Stvoritelj i Gospodar
nebesa i Zemlje‘‘ (Anonimus, 2005: 17-18).
6.2.1.2.Poistovjećivanje Boga s čovjekom

U Enciklopediji islama, poimanje Boga kod Ahmedija obajšenjno je na sljedeći naĉin:
,,Oni tvrde da Allah (a On je Uzvišen i daleko od toga da bi bio kao što oni govore) posti,
klanja, spava, budi se, piše, grijeĉi i spolno opći‘‘. Na taj naĉin ,,poistovjeĉuju Uzvišenog
Allaha sa ĉovjekom‘‘. Zatim ,,pripisuju Mu dijete i tvrde da je on Sin Boţiji‘‘ (El-Dţuheni,
2006: 312-313).
6.2.1.3.Ahmed Gulam utjelovljenje Boga

Kasim Dobraĉa još objašnjava da je Ahmed Gulam govorio: ,I video sam se u snu
taĉno s Bogom..‘‘ ,,..Moj Gospod je unišao u me...‘‘ Zatim sam stvorio najbliţe nebo i rekao
Zaista smo ukrasili najbliţe nebo svjetiljkama‘‘ . Ovo su Boţje rijeĉi spomenute u Kur‘anu, a
Ahmed Gulam ih pripisuje sebi, te da ih je on izrekao u stanju kad je bio Bog (Dobraĉa, 1938:
20-24).72
6.2.2. Ĉovjek
6.2.2.1.Čovjek je Boţije stvorenje
Već smo spomenuli da prema uĉenju Ahmedija, Allaha je Stvoritelj i Gospodar
nebesa, Zemlje i svega što postoji, pa i ĉovjeka (Anonimus, 2005: 17-18).
6.2.2.2.Duša je stvorena u tjelu

Prema uĉenju Ahmedija, ĉovjek je stvorenje od tijla i duše. Objašnajavajući šta je
duša, u knjizi Filozofija islama, Gulam (2008) objašnjava da je ,, duša jedno prefinjeno
svjetlo koje je stvoreno unutar tijela i koje je uzgojeno u maternici. Bez sumnje ovo biva
Boţijom voljom i Njegovom odredbom. Duša je jedan svjetli dio i osvjetljena odlika sperme.
Nemoţe se reći da je ona dio sperme kao što je jedan dio tjela sastavni dio tjela, niti se moţe
reći da ona dolazi izvana ili da pada na zemlju.‘‘
72
Pozivajući se na djelo Ahmeda Gulama: Teblig,.61-62.
80
6.2.2.3.Svi su ljudi stvoreni od zemlje
Ahmedije nauĉavaju da Adem a.s. nije jedini u biti stvoren od zemlje, nego i cijelo
ĉovjeĉanstvo, ukljuĉujući i Isa a.s., stvoreno je na sliĉan naĉin - suprotno Bibliji koja
spominje Adema kao da je iskljuĉivo on stvoren od zemlje. Navode kur'anski ajet: "Sigurno je
primjer Isaa kod Allaha, kao primjer Adema. On ga je stvorio od zemlje, onda mu rekao
„Budi―, i on je nastao i bio.― (Ali Imran 3:60). Sliĉno o stvaranju cijelog ĉovjeĉanstva
Kur'an kaţe: "A od Njegovih znakova je i ovaj što vas je On od zemlje stvorio, i odjednom vi
ste ljudi koji širite (po Zemlji)" (Ar-Rum 30:21) (Ibid, 23).
6.2.2.4.Čovjek je ţivio na Zemlji čak i prije pojave Adema a.s.

Mirza Gulam Ahmed u jednoj od svojih knjiga, pod naslovom Čovjek je ţivio na
Zemlji i prije pojave Adema, a.s., objašnjava pojavu prvog ĉovjeka na Zemlji, Adema,a.s, i
ţivot prije njega, a moţe se naći na zvaniĉnoj web stranici.73
U redovima koji slijede donosimo najvaţnije informacije spomenute u ovoj knjiţici.
Navodeći arheološka otkrića, koja govore da su ljudi ţivjeli u razliĉitim djelovima svijeta
prije 176.000 godina, dovode do uvjerenja da su ljudi ţivjeli mnogo prije pojave Adema a.s.
(Adama). Što je u suprotnosti s izjavom u Bibliji da je Adam (Adem a.s.) bio prvi ĉovjek
stvoren na Zemlji (Postanak 1:26 do 2:8). Prema tumaĉenju Mirze Gulama koji kaţe: "Mi
vjerujemo u postojanje ljudskog roda prije Adema a.s.". Uz to kaţe: ,,mi ne tvrdimo da je
cijelo ĉovjeĉanstvo, koje se sada nalazi u razliĉitim dijelovima svijeta, potomci istog Adema.
Naprotiv mi drţimo da Adem a.s. nije bio prvi ĉovjek. Ĉovjeĉanstvo je postojalo i prije njega,
kao što je nagovijestio i sam Kur'an, gdje Allah kaţe: „Ja ću postaviti halifu na zemlji.‘‘ Kako
halifa znaĉi nasljednik, jasno je da je ĉovjek postojao i prije Adema a.s. Stoga ne moţemo reći
jesu li izvorni stanovnici Amerike, Australije itd. potomci ovog posljednjeg Adema ili nekog
drugog Adema prije njega.―
6.2.2.5. Posljednji Adem roĎen 4598 solarnih godina prije Objeve Muhammedu, a.s.
Sljedbenici Ahmedija vjeruju da je ,,Bog objavio Obećanom Mesiji kroz viziju, prema
kojoj je posljednji Adem roĊen 4598 solarnih godina prije nego je Poslanik Muhammed, a.s.,
primio Objavu‘‘.
73
Ahmadija muslimanski dţemat u BiH (2015), Čovjek je ţivio na Zemlji čak I prije Adema, (Internet),
Raspoloţivo na:< www.ahmadija.ba/ covjek-je-zivio-na-zemlji-cak-i-prije-pojave-Adema-a.s.pdf.
(Pristupljeno:12.10.2015. godine).
81
6.2.2.6.Više Adema na Zemlji
Iz navedenih nauĉnih otkrića proizilazi, da se ĉovjek širio u razliĉitim dijelovima
zemlje u svojim ranim fazama razvoja. Evolucijsko stablo ljudskog roda potiĉe od istog
korijena, i širi se u obliku grana, podgrana i dalje pod-grana nad razliĉitim dijelovima svijeta.
On je, dakle, poslao njegove nasljednike (halife) kao Ademe u svakoj grani i pod-
grani, koji je prolazio kroz razliĉite cikluse uspona i padova, uništenja i napredka, neznanja i
voĊstva, ĉak i puno prije posljednjeg Adema, koji se pojavio prije 4598 godina.
6.2.2.7.Čovjek je Boţiji zastupnik (halifa) na Zemlji

U knjiz Halifat u Ahmadijatu, koju je izdao Ahmadijja Muslim Jamaat Bosnia,
objašnjava se da je ,,Bog stvorio ĉovjeka s ciljem da ga odredi kao Svog zastupnikia na
Zemlji koji će odrţavati red i provoditi zakon i pravdu. Uzdigao je ĉovjeka iznad svih
stvorenja i stavio mu u sluţbu sva druga stvorenja‘‘
6.2.2.8. Ahmedije pokret su danas jedini koji uţiva blagoslove istinskog halifata u islamu
U istoj knjizi, objašnjavaju da je institucija halifata ,,velikodušnost koju Allah daruje
narodu ili zajednici ĉiji ĉlanovi taĉno slijede istinsku Boţiju uputu. On im daje moć i
dominaciju nad drugim narodima da mogu odrţavati red i uspostavljati Njegovo jedinstvo u
svijetu‘‘. Zatim navode da je Bog kroz historiju slao Poslanike, a njihovi sljedbenici su bili
halife. Tako i poslije smrti Mirze Gulama, ,,Ahmadi muslimani su izabirali halife, te su danas
oni jedini narod u svijetu koji moţe tvrditi da uţiva blagoslove istinskog halifata u islamu‘‘
Na kraju naglašavaju da je ,,duţnost svih ljudi da budu poslušni halifi‘‘, jer ,,neposlupnost
halifi je ravna nepokornosti Bogu, koji je odredio Svoga halifu‘‘ (Anonimus, 2007: 1-8).
6.2.3.Objava
6.2.3.1.Kur’an i sunnet : Boţija objava i izvori upute
Prema uĉenju Ahmedija Bog je osigurao tri izvora upute: Kur‘an, Sunnet i Hadis. U
knjizi Naše učenje, koju izdaje ovaj pokret moţemo naći objašnjenja da je ,,Kur‘an Ĉasni
objevljen poslaniku Muhammedu, a.s.. Sunnet je savršeni primjer Muhammeda ,a.s., koji je
on pokazao svojim radom, npr. namaz. Ono što je on svojim radom pokazao bile su Boţije
rijeĉi. Treći naĉin ili izvor za uputu je hadis koji je bio sakupljen poslije poslanika
Muhammeda. Poloţaj hadisa je niţi od poloţaja Kur‘ana i sunneta‘‘(Anonimus, 2005: 23-27)
.
82
6.2.3.2.Sunnet su samo djela Muhammeda,a.s.
Ovdje je primjetno da Ahmedije prave razliku izmeĊu sunneta i hadisa, kako po
definiciji tako i znaĉenju, za razliku od većine ostalih muslimana. Potvrdu za ovo nalazimo u
navedenoj knjizi gdje navode rijeĉi Mirze Gulam Ahmeda ,,Ehli hadis smatra postupke
poslanika i djela Ĉasnog Poslanika, a.s., i njegove rijeĉi da su obje hadis. Mi nemamo nikakve
veze s ovim njihovim tumaĉenjem, i uglavnom je sunnet posebno i Muhammed, a.s., liĉno je
sam pokazao svoje postupke a hadis je nešto drugo što je skupljeno kasnije‘‘ (Ibid: 27).
6.2.3.3.Dvije vrste objave i dvije vrste poslanika

U zvaniĉnoj literature Ahmedija moţe se pronaći, da prema njihovom uĉenju, postoje
dvije vrste objave: Boţiji zakon ili Šerijat, kao što su Tevrat, Ĉasni Kur‘an i dr. Boţije knjige.
Mi vjerujemo da je prva vrsta objave za Boţiji zakon savršena, perfektna. Ĉasni Kur‘an je
zadnja Boţija Rijeĉ i zadnja Boţija Knjiga, a poslije Kur‘ana neće biti novih knjiga niti novih
zakona, zato što je Ĉasni Kur‘an savršena Knjiga. Drugi dio objave je radosna vijest koju je
On dao svojim evlijama. Primjer su majka Musaa a.s., majka Isaa a.s. i sljedbenici Isaa a.s.
Zatim da postoje dvije vrste poslanika: poslanici koji su donijeli knjige, Boţiji zakon, npr.
Muhammed s.a.v.s., Musa a.s., i poslanici koji nisu donijeli knjige, nego su potvrdili knjige
koje su već imali, npr. Harun a.s., hazreti Isa a.s., hazreti Davud a.s.74
Moţe se primjetiti da Ahmedije imaju razliĉito uĉenje od većine ostalih muslimana po pitanju
Boţojih poslanika. Jer, kao što smo već spomenuli, kod objašnjavanja Objeve u islamu, prema
uĉenju i vjerovanju ostalih muslimana, Davudu, a.s., je objavljen Zebur, a Isau, a.s. je
objevljen Indţil, a što Ahmedije negiraju. Uz to, Mirza Gulam je objašnajavo svojim
sljedbenicima da je Isa, a.s. pio alkohol, a kao razlog je naveo ,,valda je imao neku bolest ili je
imao neku staru naviku‘‘, te da Kur‘an nije dao dozvolu za alkohol kao Indţil (Anonimus,
2005: 33).
6.2.3.5.Objava Ahmedu Gulamu
U zvaniĉnoj literaturi ovog pokreta moţe se još proĉitati objašnjenje, na temo Objave,
da ,,Ahmadija muslimanski dţemat se razlikuje od drugih muslimana koji kaţu da sada Bog
ne moţe da obavijesti. Ova njihova tvrdnja je protiv Ĉasnog Kur‘ana. Ĉasni Kur‘an kaţe da
će Bog dati radosnu vijest pravim vjernicima. Mi u Ahmadija dţematu vjerujemo da je on već
došao i da je njemu Bog poslao Objavu i vijesti za budućnost, koje su se već ispunile, a to je
74
Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Da li je Objava nastavljena, [Internet], Raspoloţivo na: <
www.ahmadija.ba/dalijeobjavanastavljena.pdf > [Pristupljeno: 17.10. 2015. godine].
83
Mirza Gulam Ahmed. On nastavlja sa davanjem radosnih vijesti, a što će biti do Sudnjeg
dana‘‘(Ibid, 33-34).
6.2.3.6.Mirza Gulam Ahmed najodabraniji vjerovjesnik

U Islamskoj enciklopedijiji se navodi da ,,Ahmedije-Kadijanije tvrde da se
vjerovjesništvo nije završilo sa Muhammedom, a.s., da se ono i dalje nastavlja, da Allah po
potrebi i dalje šalje Svoje poslanike i da je Gulam Ahmed najodabraniji od svih
vjerovjesnika‘‘. Zatim, oni vjeruju da je Dţibril, a.s., dolazio Gulam Ahmedu i dostavljao mu
objavu na isti naĉin kao što je objavljivan Kur‘an. Uz to, oni tvrde da nema drugog Kur‘ana
do onog koji je objavljen unaprijed najavljenom Mesiji, tj. Gulam Ahmedu. Isto tako oni tvrde
da nema hadisa do onog koji je u svjetlu njegova uĉenja, ted a nema vjerovjesnika a da nije
pod vlašću Gulam Ahmeda‘‘(El-Dţuheni, 2006: 312).
6.2.3.7.Al-Kitab al-Mubin objavljena knjiga Ahmedija

Oni tvrede da Kur‘an Ĉasni nije objavljeni Kur‘an nego njihova knjiga koja se zove
al-Kitab al-Mubin , koji je objavljen Gulam Ahmedu (Ibid, 27).
6.2.3.8.Gulam Ahmedove izjave o primanju objave (vahja) i njegovom poslanstvu

75
U knjizi Kadijenije i Ahmedija, Dobraĉa (1938) , navodi rijeĉi Gulam Ahmeda,
kojima on potvrĊuje svoje poslanstvo. Tako naprimjer, u svom djelu Nadahnuti govor kaţe:
,,Ovo je knjiga ĉiji mi je dio nadahnut od Gospodara svih robova, prilikom jednog bajramskog
dana.‘‘ Zatim kaţe: ,,Zapravo ovo su istine koje su meni objavljene od Gospodara
svjetova.‘‘Na drugom mjestu kaţe: ,,Kako da ostavim boţansku objavu, koja mi je dolazila u
dvadeset i tri godine; zaista je vjerujem u ovu objavu kao što vjerujem u objavu ostalih
Boţijih poslanika prije mene‘‘76 Dobraĉa još objašnjava da ĉitajući djela Ahmeda Gulama
primjećujemo da ,,on uzima ĉitave ajete iz Kur‘ana doslovno ili malo izmjenjene pa tvrdi da
su njemu objavljeni i da se na njega odnose.‘‘ Kao naprimjer, 33. ajet sure et-Tewbe, ,,Bog je
onaj koji je poslao svoga poslanika sa uputom i pravom vjerom da je uzdigne mimo svaku
drugu vjeru‘‘. Ovaj se odnosi na Muahammeda, a.s., i islam, meĊutim Gulam Ahmed ih
pripisuje sebi i kaţe da prema ovoj objavi nazvat sam imenom resul (poslanik) izriĉito i
jasno.‘‘
75
Autor se poziva na dva djela Ahmeda Gulama: El-Berahin ,398, i Damime , 261.
76
Autor se poziva na izvor: Ahmed Gulam, Hakikat, 150.
84
6.2.3.9.Ahmed Gulam o svom poslanstvu sa novim zakonom (Šerijatom)
Dobraĉa (1938), još objašnjava da Ahmed Gulam nije ostao pri tome da je poslanik,
već da je donio i novi zakon (Šerijat), te da je govorio da mu je objavljeno: ,,Reci (ljudima):
ako vi uistinu volite Boga onda mene slijedite‘‘. Ovo je doslovan ajet iz Kur‘ana, za koji kao
i mnoge druge Ahmed Gulam rekao da je njemu objavljen. Zatim ,,O narode! Ja sam donio
od mog Gospodara sofru da na nahranim bijednika i siromašnog, pa ima li meĊu vama neko
ko će primiti ovu sofru i izbjeći uništavajujću glad‘‘ Pod ,,sofrom‘‘ ovdje misli na svoje
uĉenje i kako izriĉito govori da je on od Boga donio nešto što nije doneseno prije (Ibid, 24-
27).77 Uz to, Gulam Ahmed je objašnjavao svojim sljedbenicima da je došao u ulozi Mesaje,
kako bi ,,ispravio greške meĊu muslimanima, prilikom tumaĉenja odreĊenih ajeta i hadisa‘‘.
Kao primjer je naveo ajet ,,u vjeri nema prisile‘‘, tumaĉeći, kako u ovom a nema nigdje ni u
drugim ajetima u Kur‘anu da je rat odobren u ime širenja vjere, tako da dţihad nije dozvoljen.
(Anonimus, 2005: 34).
6.2.3.10. Objavu dobvaju i danas

Pored vjerovanje da je Mirza Gulam dobivao objavu u Ahmedija dţematu, vjeruju da
,,ima još ljudi koji su dobivali objave i dobvaju ih i dan-danas‘‘ (Ibid, 22).
6.2.4. Spasenje
6.2.4.1. Mirza Ahmed Gulam spasitelj
Već smo spomenuli, da prema uĉenju Ahmedija, oni vjeruju da je Mirza Ahmed
Gulam obećani Mesaja i spasitelj. Zatim da su danas oni jedini narod u svijetu koji moţe
tvrditi da uţiva blagoslove istinskog halifata u islamu‘‘ i da je ,,duţnost svih ljudi da budu
poslušni halifi‘‘, jer ,,neposlupnost halifi je ravna nepokornosti Bogu, koji je odredio Svoga
halifu‘‘ (Anonimus, 2006: 1-8). Tako zakljuĉuju, da je svaki musliman sve dok ne prihvati
njihovo uĉenje nevjernik (El-Dţuheni, 2006: 312) jer nije dao baj‘u (zakletvu na poslušnost)
Obećanom Mesaji (Anonimus, 2005: 18).
6.2.4.2. OslobaĎanje od grijeha leţi u savršenoj sigurnosti

Prema uĉenju Mirze Gulama ,,ne postoji ništa što oslobaĊa od grijeha kao savršena
sigurnost vjerovanja. Sigurnost daje snagu da se ĉini dobro i da se postane osoba kakvu Bog
ţeli‘‘. Na drugom mjestu objašnjava da će osoba biti oĉišćena od ruţnih mrlja i grijeha, jedino
ako ,,srce napuni ĉvrstom sigurnošću‘‘. Svako ko je oĉišćen ,,ošišćen je kroz ĉvrstinu
sigurnosti‘‘. Sigurnost je ono što daje snagu da se podnesu poteškoće. Tako je, ĉovjek
77
Autor se poziva na djela Ahmeda Gulama: Damime, 36-37, 81. Idţazi-Ahmed, 7
85
izbavljen od grijeha jedino ,,na osnovu ĉvrste sigurnosti i tako doĊe do znanja o Boţijoj
moći‘‘ (Ibid, 29-31).
6.2.4.3.Ispunjavanje Boţijih obaveza i stah od Njegove srdţbe put spasa
Mirza Gulam još je poduĉavo svoje sljedbenike da je samo Bog utoĉište ljudi koji su s
Njim. Zato trebaju izvršavati obaveze koje je On odredio, i da nesmiju ugnjetavati Njegova
stvorenja, bilo rukama ili rijeĉima, te da budu uvijek u strahu od Njegove srdţbe, jer u tome
leţi jedini put spasa (Ahmad, 2005: 34).
6.2.4.4.Ko se pokaje bit će spašen
Onaj ko se pokaje bit će spaćen od Boţije kazne. A oni koji se ne pokaju, i koji se ne
klone zla i grijeha bit će uništeni (Anonimus, 2005: 19).
6.2.4.5.Spas za one koji napuste ljubav ovog svijeta
Uz sve prethodno navedeno, Gulam Ahmed je nauĉavao da ,,oni koji vjeruju, takvim
vjerovanjem koje nije pomiješano sa ovozemaljskim motivima i osloboĊeno od licemjerstva
oni su najdraţi Bogu (Ibid, 13).
6.2.5.Eshatologija
6.2.5.1.Tri spoznaje o drugom svijetu
U knjizi Filozofija islama, Gulam Ahmed je objašnjavajući ţivot poslije smrti navodi
tri spoznaje o drugom svijetu: Prva spoznaja, ţivot poslije smrti nije neka nova stvar i sva
njegova oĉekivanja su odrazi ovog ţivota. Druga spoznaja, na Ahiretu sva duhova stanja
ovog svijeta biti će ispoljena fiziĉki, bilo u doba berzahka (meĊustanja) ili u doba oţivljenja.
Treća spoznaja, na Ahiretu ćemo imati neograniĉen duhovni napredak (Ahmad, 2008: 100-
112).
6.2.5.2.Ţivot poslije smrti
Koristan prikaz, šta se dešava poslije smrti, prema uĉenju Ahmedija objašnjeno je u
djelu Rewiew of Religions (Pregled Religija), dostupno na zvaniĉnoj stranici pokreta.78 U
redovima koji slijede donosimo saţetak ovog rada.
Smrt tijela: Kada umremo, nećemo izgubiti svijest u smislu duše koja se odvaja od
tijela. Duša, kada se odvoji od tijela, tijelo hemijskim procesima odmah poĉinje propadati i
vraća se u svoje sastavne tvari bez više imalo smisla ostavljenog u tijelu uopće‘‘.
Grob je prelazni stadiji postojenja izmeĊu ţivota i budućeg svijeta. Gdje će duhovni
ţivot proći mnoge stadije dok ne dostigne svoju konaĉnu sudbinu. U ovom prijelaznom period
78
Ahmadija dţemat u BiH, (2015), Ţivot poslije smrti, [Internet], Raspoloţivo na: <www.ahmadija.ba/zivot-
poslije-smrti. pdf. Pristupljeno 23. 10> [Pristupljeno: 23.10. 2015. godine].
86
razliĉite duše će proći kroz sliĉnost Dţenneta ili dţehennema prije nego što stignu svoj
konaĉan stadiji savršenstva, prikladnog da bude uzdignut u potpuno preobraţeni entitet.
Razvoj duše u neovisan entitet; Ahmedije objašnjavaju da, nakon smrti, u sluĉaju
ţivotinja, ţivot završava, dok u sluĉaju ljudi, nakon smrti tijelo umre, a duša ne. Duša se
samo spominje u vezi s ljudskim bićima ne u odnosu sa ţivotinjama. U sluĉaju ljudskih bića
se koristi rijeĉ duša (ruh), a razvila se do stepena da ima sposobnost da postane neovisan
entitet po sebi, duhovni oblik koji moţe ţivjeti nakon rastavljanja od tijela.
Tijelo će biti stvoreno iz duše koje će roditi novu dušu: U prvom pojavljivanju pred
Bogom, bit će odluĉeno kratko, i od tada će se znati u kojem smjeru da ide razvoj. Dalji
razvoj duše će biti na naĉin da će tijelo biti stvoreno iz duše a zatim će tijelo roditi dušu, novi
entitet što će se pojaviti kao materija, ali to neće biti materija.
Nagrada i kazna (Dţennet i Dţehenem) odmah poslije smrti: Prema uĉenju Ahmedija,
griješni će ući u Dţehennem odmah poslije smrti, a ĉestiti će naći udobnost Dţenneta. Tako
nagrada i kazna poĉinju odmah. Dţennet i Dţehenne nisu dva razliĉita mjesta koja imaju
razliĉito vrijeme i prostor. Oni, ĉini se kao da zauzimaju isto vrijeme i prostor, ali u stvarnosti,
zato što pripadaju razliĉitim dimenzijama, istodobno će postojeti bez miješanja i unutrašnjeg
meĊusobnog odnosa. U Dţennetu, zdrava duša će biti zadivoljna jer moţe napredovati i
osjetiti blizinu Boţiju. Dok će u Dţehennemunezdrava duša stvoriti nezdravo tijelo za novu
duĉu drugog svijeta. Tako da faktori koji zdravoj duši pruţaju zadovoljstvo tako će nezdravi
entitet pruţati duboku patnju.
Truba nastanak duhovne forme; Onda će, Allahovom naredbom, truba puhnuti i nastas
će konaĉna duhovna forma (Ahmad, 2010: 47-48).
Nema fizičke patnje: Dakle, kada doĊe zadnji poziv, prije proţivljenja, sve ljudske
duše će steći novi oblik, novo tijelo, novi duh u duhovnom tijelu, i onda će steći iskustvo
patnje, ne patnje od fiziĉke vatre (to je neki drugi oblik patnje). To je drugaĉija vrsta „vatre―
koju ponekad iskusimo kroz ekstremna pokajanja, osjećaj srama ili osjećaj izloţenosti za naša
nedjela.
Stalno napredovanje do uranjanja u Allahovo svjetlo: Oni će se stalno moliti Bogu za
postizanje savršenstva i potpuno uranjanje u Boţansko Svjetlo i da će stalno biti na putovanju
u visinu, s mišljenjem da je svaki stadij kao neispravan u usporedbi s onim visoĉijim kojem će
teţiti, te će stoga moliti Boga za oprost, tako da oni mogu doseći taj viši nivo. Duhovni
napredak u dţennetu nema kraja, kada otkriju da stepen na kojem su prethodno stigli nije bio
najviši stepen, tada će nastaviti dalje, i tako dalje bez kraja. Unatoĉ svemu tome, meĊutim,
vjernici neće osjetiti umor.
87
Dan velike maifestacije koji slijedi poslije oţivljenja. Bog je stvorio ĉovjeka tako da On bude
prepoznat kroz svoju moć stvaranja. On će onda uištiti sve, tako da Njegova moć bude
prepoznata kroz Njegovu vrhovnu vlast nad svima, i onda će okupiti sve njih nakon što svima
da savršen ţivot, tako da On moţe biti prepoznat kroz svoju moć (Ahmad, 2008: 107-108).
6. 3.Sliĉnosti i razlike creda islama i creda Ahmedija

U nastavku, radi lakšeg pregleda, donosimo tabelarni prikaz kreda u islamu i kreda
Ahmedija, kroz pet elemenata. Ovaj pregled će nam pomoći da lakše uvidimo sliĉnosti i
razlike kreda islama i kreda Ahmedija pokreta.
Pojam Islam Ahmedije
Jedan Bog, arapsko ime Allah, Allaha, koji je Jedan, i nema drugog Boga
Neograniĉeni, Beskrajno Dobar i osim Njega, ni na nebesima ni na Zemlji.
Svemilostan, Transcedentan i Stvoritelj i Gospodar nebesa i Zemlje.
Bog Imanentan, većeg od svega što Poistovjećivanje Boga s ĉovjekom: posti,
moţemo zamisliti ili predoĉiti. klanja, spava, budi se, piše, grijeĉi i spolno
Nema ni ţenski ni muški rod ni opći. Pripisuju Mu dijete i tvrde da je on Sin
mnoţinu. Sveznajući, Stvoritelj, Boţiji.
Gospodar i Valsnik svega što Gulam Ahmed kaţe da je on utjelovljenje
postoji. Pravi vjernici će vidjeti Boga.
Boga na Budućem svijetu.
Boţije stvorenje. Ĉovjek je Boţije stvorenje
Biće tijela i duše. Ĉovjek je stvorenje od tijla i duše.
Boţiji namjesnik na Zemlji (halifa). Ĉovjek je Boţiji zastupnik (halifa) na zemlji.
Duša je od Boga, i udahnuta je u Duša je stvorena u tjelu. Duša je svjetlo koje
Ĉovjek ĉovjeka 120 dan. je stvoreno unutar tijela i koje je uzgojeno u
Adem je prvi ĉovjek na Zemlji. maternici. Ona nije došla iz vana ili pala na
zemlju
Svi su ljudi stvoreni od zemlje
Ĉovjek je ţivio na Zemlji ĉak i prije pojave
posljednjeg Adema a.s. Više Adema na
Zemlji, a posljednji Adem roĊen 4598
solarnih godina prije nego je Poslanik
Muhammed (s.a.v.s.) primio prvu Objavu.
Allahove, dţ.š. knjige koje je Poslanici koji nisu donijeli knjige, nego su
objavio Svojim posanicima, da ih potvrdili knjige koje su već imali, npr. Harun
prenesu ljudima. Svaki narod je a.s., hazreti Isa a.s., hazreti Davud a.s.
imao Objavu. Najoznatije Objave: Vjerovjesništvo nije završilo sa
Objava Tevrat Musa, a.s., (Mojsije), Zebur Muhammedom, a.s., da se ono i dalje
Davud, a.s. (David) Indţil Isa,a.s. nastavlja, da Allah po potrebi i dalje šalje
(Isus) i suhufi Ibrahim, a.s. Svoje poslanike i da je Gulam Ahmed
(Abraham). najodabraniji od svih vjerovjesnika.
Muhammed, a.s., je najodabraniji i Ahmed Gulam uzdiţe sam sebe mimo sve
posljednji Boţiji poslanik, a Kur‘an Boţije poslanike
je posljednja Boţija objava. Oni tvrede da Kur‘an Ĉasni nije objavljeni
Sunnet je ono što je poslanik Kur‘an nego njihova knjiga koja se zove al-
88
Muhammed, a.s., radio, govorio ili Kitab al-Mubin , koji je objavljen Gulam
šutnjom odobrio. Ahmmedu.
Ima ljudi koji dobvaju ih i dan-danas.
Sunnet su samo djela Muhammeda,a.s
Nema nesljednog istoĉnog grijeha. Mirza Ahmed Gulam obećani Mesaja i
Nema kolektivnog iskupljenja. spasitelj.Ahmedije su danas jedini narod u
Induvidualna odgovornost i svijetu koji uţiva blagoslove istinskog
individualno iskupljenje. halifata u islamu. Svaki musliman sve dok ne
Ĉista duša put spasa i uspjeha. prihvati njihovo uĉenje je nevjernik jer nije
Pokajanje, dobra djela poništavaju dao baj‘u (zakletvu na poslušnost)
Spasenje loša djela. Spas i uspjeh na Obećanom Mesaji.
budućem svijetu će biti uz OslobaĊanje od grijeha u savršenoj sigurnosti
Allahovu Milost i zauzimanjem vjerovanja.
(šefa‘atom) poslanika Najbolji naĉin da se postigne ĉistota duše, je
Muhammeda, a.s. namaz i strpljivost.
Put spasa je u izvršavanju obaveza koje je
On odredio, i nema ugnjetavanja Boţijih
stvorenja,
Onaj ko se pokaje bit će spaćen od Boţije
kazne. A oni koji se ne pokaju, i koji se ne
klone zla i grijeha bit će uništeni.
89
Smrt je prelazna faza izmeĊu ovog i
Grob je prelazni stadiji postojenja izmeĊu
budućeg svijeta. ţivota i budućeg svijeta.
Nakon smrti tijelo umre, a duša ne.
Ispitivavanje u kaburu od dvojice
meleka, patnja ili uţivanje u kaburu
U ţivoti na ovom svijetu duša se razvila do
(zagrobni ţivot ili berzahski ţivot).
stepena da ima sposobnost da postane
Proţivljenje tijela poslije poslije
neovisan entitet po sebi, duhovni oblik koji
smrti. moţe ţivjeti nakon rastavljanja od tijela.
Sudnji dan, obraĉuna, izlaganje U prvom pojavljivanju pred Bogom. Tijelo
knjiga u kojima su zabiljeţena će biti stvarano iz duše a zatim će tijelo roditi
ljudska djela, obraĉun, vaganje tu dušu.
djela. Dţennet i Dţehenne nisu dva razliĉita mjesta
koja imaju razliĉito vrijeme i prostor. Već
Nakon Sudnjeg dana, oni koji budu
vjerovali u Allaha, dţ.š., i ĉinili
zauzimaju isto vrijeme i prostor, ali u
dobra djela, bit će nagraĊeni, astvarnosti, zato što pripadaju razliĉitim
nevjernici i poĉinitelji ruţnih djela
Eshatologija
dimenzijama.
bit će kaţnjeni. Griješni ĉe ući u Dehennem odmah poslije
smrti, a ĉestiti će odmah pslije smrti naći
udobnost Dţenneta. Tako nagrada i kazna
poĉinju odmah.
Nema fiziĉke patnje
Kada doĊe zadnji poziv, prije proţivljenja,
sve ljudske duše će steći novi oblik, novo
tijelo, novi duh u duhovnom tijelu, i onda će
steći iskustvo patnje, ne patnje od fiziĉke
vatre.
Duhovni napredak u dţennetu do potpunog
uranjanja u Boţansko Svjetlo.
Truba i nastanak nastanak konaĉne duhovne
forme
Na Dan velike manifestacije, koji slijedi
poslije oţivljenja, Bog će uištiti sve, nakon
što svima da savršen ţivot, tako da On moţe
biti prepoznat kroz svoju moć.
Tabela 6. Sličnosti I razlike kreda Ahmedija I kreda islama
6.4.Stav islamskih uĉenjaka prema Ahmedijama

Na kraju ovod djela, donosimo mišljenje i stav islamskih uĉenjeka prema pokretu
Ahmedija. Profesor Safvet Halilović, u radu Ahmedije Sekta koja ruši temelje islama,
objavljenom u Preporodu, 15.9.2011. godine, izmeĊu ostalog navodi: ,,Zbog takvih
iskrivljenih nauĉavanja, koja, prije svega, imaju za cilj da unesu razdor, smutnju i pometnju
meĊu muslimanima, ne iznenaĊuje da su velike i poznate savremene akademije za fikh i
islamska istraţivanja, sektu Ahmedija proglasile zabludjelom i otpadniĉkom od islama''.
Zatim, objašnajva da u vezi s tim postoje brojni zakljuĉci i fetve doneseni na zasjedanjima i
konferencijama Akademije za islamska istraţivanja (Medţme'u el-buhus el-islamije) u Kairu,
zatim Rabitine akademije za islamsko pravo, Akademije Islamske konferencije i dr. TakoĊer,
90
ulema iz Pakistana i Indije je davno iznijela stav islama i digla svoj glas protiv ove zabludjele
i otpadniĉke sekte a veoma korisna djela su napisali veliki islamski uĉenjaci i autoriteti Ebul-
Hasan en-Nedvi i Ebul-E'ala el-Mevdudi.
Ovdje je ćemo još navesti i rijeĉi fetva-i-emina, koji u vezi pokreta Ahmedija
objašnjava da ,,tvrdnje Mirze Gulam Ahmeda o vjerovjesništvu (nubuvvet) i poslanstvu
(risalet), o tome da mu dolazi objava (vahj), da je on ―obećani Mesija‖, da je nevjernik svaki
onaj koji ne vjeruje u njega, da je svaki musliman koji ne da prisegu obećanom mesiji (Mirzi
Gulam Ahmedu), ĉuo za njega ili ne, kjafir, otpadnik od islama, koje se nalaze u djelima ove
sekte (Berahin Ahmedijje, Et-Teblig...), otvoreno negiranje potvrĊenih i neupitnih vjerskih
istina islama o završnom oslanstvu i vjerovjesništvu Poslanika Muhammeda a.s. te da nema
spuštanja Objave bilo kome nakon njega. Spomenute tvrdnje Mirze Gulama predstavljaju
odmetništvo od islama te se tako tretiraju svi oni koji vjeruju u njih.‘‘ Slaţemo s pravnom
kvalifikacijom spomenutih tvrdnji koju su iznijele gore navedene akademije. Tko uĉenja ovo
sekte su neprihvatljiva i treba ih odbaciti.''79
Iz navedenog se jasno moţe zakljuĉiti da Ahmedije/Kadijanije, iako sebe smatraju

sljedbenicima islama, njihovo uĉenje je u potpunoj suprotnosti sa islamom, te se oni ne mogu
smatrati muslimanima.
7. BEHAIZAM ILI BAHA’I VJERA

7.1.1. Šta je Behaizam ili Bahá’í vjera
Behaizam ili Bahá‘í vjera80 je nezavisna i najmlaĊa svjetska religija. Osnivaĉ je
Bahá‘u‘lláh, koji je ţivo u 19. stoljeću u Perziji (današnji Iran) i koji je poĉeo 1844. godine
tvrditi da je nositelj nove spoznaje, nove boţanske poruke, ĉija je svrha uspostavljanje
jedinstva meĊu narodima svijeta. (Patridge, 2008:134).
U Islamskoj enciklopediji, predstavljeni su kao ,,..pokret nastao iz šejhijske struje
ši‘jskog mezheba…‘‘ (El-Dţuheni, 2006: 306). Enciklopedija islama, obajašnjava da su
79
Objavljeno u Preporodu, 15.9.2011. Dostupno: www.islamskazajednica.ba/ahmedije-su-zabludjela-
sekta.izišla-iz-okvira-islama. (Pristupljeno: 27.10. 2015)
80
Bahá‘í Vjera -termin koji se koristi na zvaniĉnoj web stranici i u literaturi ovog pokreta (http://www.bahai.ba/.
Pristupljeno: 3. 11. 2015. godine), dok ostali više upotrebljavaju Behaizam ili Behai religija. U ovom radu će biti
korišteni svi termini zavisno od izvora informacija.
91
Babije religija modernog doba; ogranak babijske sekte81 iz Perzije, koja je proizišla iz
šejhija82, koji su prekinuli s tradicionalnim ši‘izmom (Glasse, 2014: 115). Nikić (1997), iako
klasificira Behaije u pokrete islamskog podrijetla, objašnjava da je ,,Baha‘i religija naroĉit
izraz duhovnosti novog doba, jer ovaj religiozni pokret predlaţe filantropiju 83 i
kozmopotilizam.84
7.1.2. Što znači riječ Bahá’í?

Rijeĉ „bahá‘í‖ arapskog je porijekla; „bahá‖ znaĉi „sjaj‖ ili „veliĉanstvo‖, a
sljedbenici ove religije, odnosno njenog osnivaĉa Bahá‘u‘lláha, nazivaju se bahá‘íma (bahai),
kao što se sljedbenici Krista nazivaju kršćanima. Ime Bahá‘u‘lláh znaĉi „Slava Boţja.‖85
7.1.3. Kratak peregled povijesti Behaizma

Išĉitavajući literaturu o ovoj temi primijetno je da su tri središnje osobe Behaizma ili
Bahá‘í vjere, koji su imali najvaţnije uloge u osnivanju ovog pokreta. A to su: Báb (1819-
1850), Bahá‘u‘lláh (1817-1892) i Abdu‘l-Bahá (1844-1921),
tako u redovima koji slijede donosimo kratku biografiju ovih osoba.
7.1.3.1.Bab-Mirza Ali Muhammed (1819-1850)

Bab, ar. ,,vrata‘‘ ili ,,kapija‘‘86. Mirza Ali Muhammed Riza eš-Širazi, bio je voĊa
ogranka šejhija. 1844. godine shodno vjerovanju ši‘itjskih šejhija u oĉekivanu pojave
skrivenog imama, Mirza Ali Muhammed za sebe je ustvrdio da je bab, ili ţivuća vrata ka
skrivenom imamu. Kasnije je tvrdio i da je Mehdi, a na kraju da je i Boţiji poslanik. Tvrdeći
81
Babije, mala sekta koja se pojavila u Iranu sredinom 19. Stoljeća kao ši'izma unutar šejhija. Njihov voĊa Mirza
Ali Muhammed dao je sebi titulu bab (,,vrata ka skrivenom imamu''), a kasnije se proglasio i navjestiteljem
vjere. Manja grupa babija još postoji, ali je ova sekta postala osnova za novu vjeru behaije (Opširnije vidi:
Glasse,2014: 115).,
82
Šejhije su perzijksa ši'ijska sekta koju je osnovao Ahmed ibn Zejnuddin el-Ahsai (1753-1826). On je
nauĉavao da prima posebne upute od skrivenog (dvanasetog imama, kojeg jedna grupa ši'ija oĉekuje da će se
pojaviti) (Opširnije vidi: Glasse, 2014: 87-79).
83
Filantropija (grĉ.) ili ĉovjekoljublje dobra je volja da se pomogne bliţnjem svome. Dok se nekada pod
filantropijom podrazumijevao religiozni zahtjev i vrlina, danas se podrazumijeva aktivan napor da se
promoviše ljudska dobrobit (https://sh.wikipedia.org/wiki/Filantropija. Pristupljeno: 3. 11. 2015. Godine).
84
Kozmopolitizam (od grĉkog: kosmos = svijet i polites = graĊanin) ideja prema kojoj humani i prosvjećeni ljudi
uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i drţavne granice i unapreĊuju općeljudske odnose;
zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda cijeloga svijeta kao nadvladavanje nacionalnih, meĊunacionalnih i
drugih podjela. To je stav prema kojemu su svi ljudi prije svega "graĊani svijeta", a ne pripadnici razliĉitih
kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i dr. zajednica (https://hr.wikipedia.org/wiki/Kozmopolitizam.
Pristupljeno: 3. 11. 2015. godine).
85
www./bahai.ba/. Pristupljeno: 3. 11. 2015. godine.
86
Ši‘ije ĉesto citiraju hadis u kojem Muhammed, a.s. kaţe: ,,Ja sam grad znanja, a Alija je kapija (bab).‘‘ Zbog
ovoga, rijeĉ bab (kapija) oznaĉava osobu u ši‘izmu koja tvrdi da je nosilac posebnog znanja. Najpoznatija
upotreba titule bab jeste ona koju je imao duhovni voĊa babija, ogranka šejhija iz 19. Stoljeća, koji su sami
potekli iz ši‘izma.
92
ne samo da je on kao što su bili Musa, Isa i Muhammed, a.s., nego i bolji od njih. Uz to,
1850. godine Bab je ustvrdio da se bog u njemu u materijalnom, fiziĉkom smislu utjelovio.
Zbog svojih uĉenja i optuţbi za nevjerstvo bio je više puta zatvaran, a na kraju je i ubijen
(streljanjem) 8. Jula 1850. godine. Mirza Ali Muhammed sastavio je i knjigu pod nazivom
Bayan (,,Pojašnjenje‘‘) (Bartz, 1984: 111)
7.1.3.2.Bahá‘u‘lláh-Mirza Husejn ‗Ali (1817-1892)

Bahá‘u‘lláh (što znaĉi „Slava Boţija‖) roĊen je u perzijskoj plemićkoj porodici i od
rane mladosti isticao se svojom posebnom mudrošću, inteligencijom i znanjem. Budući da je
podrţavao Bábove ideje, trpio je muĉenja i bio uhapšen. Godine 1853. dok je boravio u
tamnici, naviješteno mu je da je On taj kojeg je Báb obećao. Godine 1863., u vrijeme
progonstva u Bagdadu, Bahá‘u‘lláh je javno objavio da je on ,,Obećani‘‘.
Zbog svojih uĉenja neprestano je proganjan iz Bagdada u Carigrad i Adrijanopolj te konaĉno

u Akku u Palestini 1868 godine. Bahá‘u‘lláh je napisao mnoge vjerske knjige od kojih su
najvaţnije Kitáb-i-Aqdas i Knjiga sigurnosti. Umro je u Bahjíu u Palestini, današnji Izrael,
gdje je i pokopan.
7.1.3.3.Abdu‘l-Bahá (1844-1921)
Bahá‘u‘lláh je u svojoj oporuci odredio svoga nastarijeg sina Abbas-efendija,
poznatijeg kao Abdu‘l-Bahá („Sluga Slave‖ ili ,,Behaov sluga‘‘), za voĊu Bahá‘í zajednice i
jedinog ovlaštenog tumaĉa njegovih uĉenja.
Kao devetogodišnjak on je zajedno sa svojim ocem uhapšen i protjeran. Nakon više od
pedeset godina biva pušten iz tamnice i polazi na duţa putovanja po Africi, Evropi i Sjevernoj
Americi, gdje propovijeda Bahá‘í vjeru. U svojoj je oporuci odredio svog unuka Shoghi
Effendija za ĉuvara vjere i tako vjeru zaštitio od raskola i osigurao daljnje jedinstvo vjernika.
Pod vodstvom Shoghi Effendija osnovan je administrativni zakon, a nakon njegove
smrti, odlukama iz Bahá‘u‘lláhovih spisa, 1963. godine izabrana je prva „Univerzalna kuća
pravde‖ po nacionalnim upravnim tijelima, tzv. Nacionalnim duhovnim vijećima iz svih
krajeva svijeta. Ovo najviše upravno tijelo vjere ima svoje sjedište u Haifi u Izraelu (Bartz,
1994: 112-113; El-Dţuheni, 2006: 308).
7. 1.4. Institucije u Behaizmu i Univerzalna kuća pravde

U zvaniĉnoj literaturi je objašnjeno da Bahá‘í zajednica se pridrţava općih naĉela koje
je objavio Bahá‘u‘lláh, a njom upravljaju institucije koje je on osnovao. Te institucije vode
izabrana tijela na meĊunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini. Na svim razinama Bahá‘í
93
administracije odluĉivanje se vrši procesom Bahá‘í savjetovanja u kojem svaki ĉlan izabranog
tijela ima ista prava i duţnosti izraţavanja vlastitog mišljenja.
Univerzalna kuća pravde, vodeće je tijelo od devet ĉlanova, koje svakih pet godina biraju sva
Nacionalna duhovna vijeća bahá‘ía u cijelom svijetu. Univerzalna kuća pravde djeluje iz
sjedišta u Haifi, iz Svjetskog centra vjere. Izrael, Sveta Zemlja duhovni je centar Behaizma,
jer su sva tri središnja lika ovdje sahranjena, a i Bahá‘u‘lláh je odredio da se ovdje osnuje
administrativni centar za cijeli svijet (Bertz, 1994: 114).
7.1.5. Raširenost
Prema rijeĉima Nikića (1997), Baha‘i religija danas je postao novi religijski pokret,
koji se najbrţe širi, a navodi i rijeĉi historiĉara Arnolda Tojnbia koji predviĊa ,,da će baha‘i
biti svjetska religija budućnosti.‘‘
Nakon 170 godina postojanja, Bahá‘í vjera ima šest miliona vjernika u više od 2.100
etniĉkih skupina, u više od 235 zemalja87 i zavisnih teritorija, što je geografski ĉini drugom
religijom po rasprostranjenosti nakon Kršćanstva. Spisi su prevedeni na više od 800 jezika.
Većina vjernika se nalazi u zemljama Trećeg svijeta i to: - Azija: 2.6 milijuna, -
Afrika: 1.8 milijuna, - Latinska Amerika: 900 000. Najveća Baha'i zajednica se nalazi
u Indiji (2.2 milijuna stanovnika), slijedi Iran s 350 000 i SAD s 150 000
(https://sh.wikipedia.org/wiki/Bahaizam. Pristupljeno: 25. 11. 2015. godine). Od zapadnih
zemalja, behaije imaju svoja udruţenja u Londonu Beĉu i Frankfurtu, kao i u Sidneju u
Australiji. Najveći bahaijski hram u SAD, poznat pod nazivom Mashrik al-adkar u Ĉikagu,
gdje izdaju ĉasopis ,,Zvijezda Zapada'' (Nagm al-Garb).
Behaije imaju akreditirano predstavništvo (nacionalno i meĊunarodno) pri sjedištu
Ujedinjenih naroda kao nevladina organizacija (NGO) već od 1948. godine. Imaju
savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću (ECOSOC) i MeĊunarodnom fondu
Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF). Osim toga mnoga su Nacionalna duhovna
vijeća sluţbeno registrirana pri informativnom centru Ujedinjenih naroda (El-Dţuheni, 2006:
309-310).
87
U Bosni i Hercegovini prvi ĉlan Bahá‘í vjere postojao je 1963. godine, a prvo Bahá‘í mjesno duhovno Vijeće
formirano je 1990. Po nezavisnosti Bosne i Hercegovine, osnovane su prve Bahá‘í zajednice u razliĉitim
dijelovima zemlje, kasnih 1990-ih: Sarajevo, Tuzla i Zenica. 2004. godine, vjera Bahá‘í je sluţbeno registrirana
u Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, kao udruţenje graĊana (www./bahai.ba/. Pristupljeno: 04. 10. 2015.
godine).
94
7.1. 6. Osnovna vjerovanja
Tri su temeljna naĉela koja saţimaju vjerovanje i ideologiju behaistiĉkog pokreta:
1. Jedinstvenost boga
2. Jedinstvenost vjere i
3. Jedinstvenost ĉovjeĉanstva (Patridge, 2008: 135).
Pored ovih temeljnih naĉela baha‘i vjera nauĉava i sljedeće: temelj svih religija je
jedan, religija mora biti uzrokom jedinstva, uklanjanje svih oblika predrasuda, univerzalni
jezik, jednakopravnost izmeĊu muškaraca i ţena, univerzalno obrazovanje, duhovno rješenje
ekonomskih problema, uklanjanje ekstrema siromaštva i bogatstva, religija mora biti u skladu
sa znanošću i razumom, neovisno traganje za istinom, sveopći mir, MeĊunarodni sud (Bartz,
1984: 116-117).
7.2. Credo Behaizma

U ovom dijelu nastojat ćemo objasniti kredo Behaizma kroz pet elemenata: Bog,
ĉovjek, objava, spasenje i eshatologija
7.2.1. Bog
7.2.1.1. Bog je jedan
Kao što je već spomenuto, Bahá‘í vjera poĉiva na tri naĉela: jedinstvo Boţije,
jedinstvo religija i jedinstvo ĉovjeĉanstva. Behaisti vjeruju da postoji samo jedan Bog,
stvoritelj i uzdrţavatelj sveukupnog ţivota.
7.2.1.2. Stvoritelj i uzdrţavatelj svega

Beahisti vjeruju da postoji samo jedan Bog, stvoritelj i uzrţavatelj sveukupnog ţivota.
Prema beahizmu, iako Boga zazivaju razliĉitim imenima, svi vjernici štuju istu Boţansku
prisutnost. Sve što je stvoreno nosi peĉat boţanske naravi, pa tako sva stvorenja u razliĉitim
stupnjevima odraţavaju ljepotu i slavu boţiju (Bartz, 1984: 115).
U Islamskoj enciklopediji se navodi da je Bab svojom rijeĉju stvorio sve i da je on
poĉetak od koga je nastalo sve ostalo (El-Dţuheni, 2006: 308).
7.2.1.3.Bog je transcedentan koji se očituje preko Boţijih objavitelja

Bog je trascedentan ali se, prema behaizmu, oĉituje preko ,,Boţijih objavitelja Ti su
objavitelji utemeljitelji svjetskih religija, a svi su poslani od jednog i istog Boga…‘‘(Patridge,
2008: 135).
95
7.2.2.Ĉovjek
7.2.2.1. Bog je stvoritelj čovjeka
Beahisti vjeruju da postoji samo jedan Bog, stvoritelj i uzrţavatelj sveukupnog ţivota.
Sve što je stvoreno nosi peĉat boţanske naravi, pa tako sva stvorenja u razliĉitim stupnjevima
odraţavaju ljepotu i slavu boţiju.
7.2.2.2. ,,Jedinost čovječanstva’’

Jedno od tri temeljna naĉela behaistiĉke vjere je jedinost ĉovjeĉanstva. Prema
behaistiĉkom uĉenju sva je ljudska bića stvorio isti Bog, te bismo jedni druge trebali smatrati
ĉlanovima ljudske zajednice. Jedan navod kojeg behaisti ĉesto citiraju sadrţan je u njihovim
svetim spisima: ,,Planet Zemlja jedna je drţava a ljudski rod njezini stanovnici‘‘.
Uz to, Behaisti tvrde da je Bog svakoj religiji odredio poslanje da ljude okuplja i organizira u
sve veće skupine, poĉevši od obitelji te se šire na klanove, plemena i narod. Cilj behaizma je
ujedinjavanje cijelog ljudskog roda u jednu obitelj (što se smatra najvišim društvene evolucije
na našem planetu), a to se moţe postići jedino eliminiranjem rasizma i svih ostalih oblika
predrasuda (nacionalnih, etiĉkih, vjerskih, rodnih itd.) …Tako pripadnici behaizma tvrde da je
uklanjanje ovih oblika predrasuda osnovni uslov za postizanje jedinstva i mira na globalnoj
razini (Patridge, 2008: 135-136).
7.2.2.3.Uloga vjere i svrha ţivota

Za behaiste religija ima dvostruku ulogu: duhovni odgoj pojedinca i uspostavljanje
društvene solidarnosti ĉovjeĉanstva putem raznih zakona i institucija. Svrha ljudskog
postojanja je ,,fundamentalno duhovna‘‘ a to znaĉi razvijanje naših duhovnih i intelektualnih
potencijala dolazeći do saznanja o Bogu i bogosluţju i na taj naĉin doprinositi stalnom
unapreĊenju civilizacije. (Ibid).
7.2.3.Objava
7.2.3.1.NajmlaĎa obava ali ne i posljednja
Behaije vjeruju da je objava koju je Bahá‘u‘lláh donio, najmlaĊa objava, ali ona nije i
konaĉno poglavlje od Boga objavljenih nauka . Uz to Patridge (1997) navodi da, meĊu
objaviteljima koji su kroz povijest osnovali razne svjetske civilizacije, nalaze se izmeĊu
ostalih i Abraham, Krišna, Budda, Zorathšura, Mojsije, Isus, Muhammed, Bab i, u novije
vrijeme, Baha‘u‘llah. Tako, iako behaisti vjeruju da je Baha‘u‘llah najnoviji objavitelj ili
prorok poslan od Boga, ne misle da je i posljednji.
96
7.2.3.2. Progresivna Objava
Jedinstvenoost Boga povezana je s drugim temeljnim naĉelom behaizma: s
jedinstvenošću vjere. Da bi se mogao razumijeti univerzalni cilj behaistiĉke ideologije i
njezino promicanje globalnog poretka i solidarnosti, valja shvatiti sredšnji concept behaista:
progresivnu objavu. Behaistiĉka vizija globalnog jedinstva obuhvaća vjerovanje da su sve
glavne svjetske religije samo evolucijski ciklusi u Boţijem planu odgajanja i ujedinjenja
ĉitavog planeta –iz ĉega proizilazi da postoji samo jedna religija koju Bog objavljuje u
odreĊenim povijesnim ciklusima.
Slika 2. Progresivna objava88

Behaisti vjeruju da su duhovne istine svih religija jednake te da razilaţenja meĊu
religijama proizilaze iz njihovih društvenih zakona, koji se razlikuju zbog povijesne potrebe
za novim moralnim i društvenim kodeksima kako bi se ujedinili veliki segmenti ĉovjeĉanstva.
Razlike u društvenim zakonima odraţavaju razliĉite zahtjeve za društvenom i moralnom
konsolidacijom razdoblja u kojima se oni donose. Baha‘ullah za razilaţenja meĊu
proroĉanstvima ili sukob meĊu vjerskim ideologijama optuţuje osim toga i pogrešna
tumaĉenja koja su ĉovjekovo djelo (Nikić, 1997: 88).
7.2.3.3.Kitab-i-Akdas - Sveta knjiga Behaija

Sveta Knjiga Behaija je Kitab-i-Akdas, knjiga zakona koju je napisao Bahá‘u‘lláh. To
je dio velikog tijela spisa ĉiji je autor on sam. Sastojeći se od oko 100 svezaka, ovi spisi
pokrivaju teme širokog kruga, ukljuĉujući zakone i principe liĉnog ponašanja i upravljanja
društva, kao i mistiĉne spise koji se bave napretkom duše i njenim putem prema Bogu. Mnogi
spisi Bábe i ‗Abdu‘l-Bahá su takoĊer sveti izvor referenci za Bahá‘í vjernike. Osim toga,
Bahá‘í vjernici priznaju Bibliju, Kur‘an, i svete tekstove drugih svjetskih religija.89
88
www./bahai.ba/. Pristupljeno: 07. 12. 2015. godine
89
www.bahai.ba/u-sta-vjerujemo/bahai-vjera/. (Pristupljeno: 24. 12. 2015. godine).
97
7.2.4.Otkupljenje/ Spasenje
7.2.4.1.Koja je svrha ţivota?
Svrha ljudskog postojanja je fundamentalno duhovna: razvijanje naših duhovnih i
intelektualnih potencijala dolazeći do saznanja o Bogu i bogosluţju i na taj naĉin doprinositi
stalnom unapreĊenju civilizacije koji vodi spasenju (Nikić, 1997: 88).
7.2.4.2.Kako behaije sluţe Bogu?

Behaije sluţe Boga kroz molitvu i meditaciju, uĉešćem u predanim skupovima, i kroz
aktivnu sluţbu svojim zajednicama. Oni individualno izgovaraju jednu od tri obavezne
molitve svaki dan kao što je propisano od strane Bahá‘u‘lláha. Bahá‘í spisi nude mnogo
smjernica o upotrebi molitve i sadrţe mnoge molitve za razne namjene i prigode. Osim toga,
rad obavljen u duhu sluţenja je, prema uĉenju Behaija, oblik oboţavanja Boga i put spasenja.
(Ibid, 89).
7.2.5. Eshatologija
7.2.5.1.Kako behaije vide budućnost na Zemlji
Behaije vjeruju u veliĉanstvenu budućnost ljudskog roda. „Ovi rušilaĉki ratovi će
proći i Najveći mir će doći‖. „U ovom ĉudesnom ciklusu zemlja će biti preobraţena i svijet
ljudskog roda ureĊen mirom i ljepotom… Jaki i slabi, bogati i siromašni, posvaĊane sekte i
omraţene nacije, koji svi sliĉe vuku i janjetu,… djelovat će zajedno u najvećoj ljubavi,
prijateljstvu, pravednosti i nepristranosti‖.
7.2.5.2. Raj i Pakao

Za behai vjernike, koncepti Raja i Pakla su alegorije za blizinu i udaljenost od Boga.
Kada umremo, stanje naših duša odreĊuje naše iskustvo zagrobnog ţivota. Raj i Pakao nisu
fiziĉka mjesta, nego duhovne stvarnosti.90
7. 3. Sliĉnosti i razlike kreda islama i kreda Behaija

U ovom djelu donosimo tabelarni pregled kreda islama i kreda Behaizma, kako bi lakše mogli
utvrditi sliĉnosti i razleke.
Pojam Islam Behaije
90
(www.bahai.ba/u-sta-vjerujemo/bahai-vjera/ . Pristupljeno: 24. 12. 2015. godine).
98
Jedan Bog, arapsko ime Allah, Bog je jedan 1. naĉelo: jedinstvo Boţje
Neograniĉeni, Beskrajno Dobar i Stvoritelj i uzdrţavatelj sveukupnog ţivota.
Svemilostan. Svi vjernici oboţavaju jednog te istog Boga
Transcedentan i Imanentan, većeg – 2.naĉelo jedinost religije.
od svega što moţemo zamisliti ili Bab svojom rijeĉju stvorio sve. on je
Bog predoĉiti. poĉetak od koga je nastalo sve ostalo
Nema ni ţenski ni muški rod ni Bog je trascedentan-oĉituje se preko
mnoţinu. Sveznajući, Stvoritelj, ,,Boţijih objavitelja-utemeljitelja svjetskih
Gospodar i Valsnik svega što religija, a svi su poslani od jednog i istog
postoji. Boga.
Pravi vjernici će vidjeti Boga na
Budućem svijetu.
Boţije stvorenje. Bog je stvorio ĉovjeka.
Biće tijela i duše. Svi ljudi ĉlanovi jedne zajednice 3. naĉelo-
Boţiji namjesnik na Zemlji (halifa). jedinost ĉovjeĉanstva.
Svrha postojanja: oboţavanje Svrha ljudskog postojanja je razvijanje
(ibadet) Allaha, dţ.š. naših duhovnih i intelektualnih potencijala
Ĉovjek Ĉovjek krunsko (najsavršenije) kroz saznanja o Bogu i bogosluţju, za
Boţije stvorenje. doprinos unapreĊenju civilizacije.
Ĉovjek je roĊen bezgriješan.
Ovaj svijet za ĉovjeka mjesto
kušnje i ispita.
Smrt ĉovjeka je povratak Allahu.
Allahove, dţ.š. knjige koje je Objava Bahá‘u‘lláhu je najmlaĊa, ali ne i
objavio Svojim posanicima, da ih posljednja.
prenesu ljudima. Svaki narod je Osnivaĉi svjetskih civilizacije su i
imao Objavu. Najoznatije Objave: donositelji boţije objave, napr.Abraham,
Tevrat Musa, a.s., (Mojsije), Zebur Krišna, Budda, Zorathsura, Mojsije, Isus,
Objava Davud, a.s. (David) Indţil Isa,a.s. Muhammed, Bab i, u novije vrijeme,
(Isus) i suhufi Ibrahim, a.s. Baha‘u‘llah.
(Abraham). Baha‘ullah je Obećani koga sve religije
ĉekaju.
Glavne svjetske religije evolucijski ciklusi-

progresivna Objava.
Sveta Knjiga Bahá‘í vjere je Kitab-i-Akdas,
knjiga zakona koju je napisao Bahá‘u‘lláh.
Nema nesljednog istoĉnog grijeha. Svrha ljudskog postojanja je razvijanje
Nema kolektivnog iskupljenja. naših duhovnih i intelektualnih potencijala
Induvidualna odgovornost i kroz saznanja o Bogu i bogosluţju, za
individualno iskupljenje. Ĉista duša doprinos unapreĊenju civilizacije koji vodi
Spasenj put spasa i uspjeha. Pokajanje, spasenju.
e dobra djela poništavaju loša djela. Rad obavljen u duhu sluţenja je oblik
Spas i uspjeh na budućem svijetu će oboţavanja Boga.
biti uz Allahovu Milost i
zauzimanjem (šefa‘atom)
poslanika Muhammeda, a.s
99
Eshatologija: vjerovanje u Budući U ovom ciklusu Zemlja će biti preobraţena i
svijet . Vjerovanje u ţivot poslije svijet ljudskog roda ureĊen mirom i
smrti: ispitivavanje u kaburu od ljepotom.
dvojice meleka, patnja ili uţivanje Raj i Pakao su alegorije za blizinu i
u kaburu (zagrobni ţivot ili udaljenost od Boga.
berzahski ţivot), proţivljenje Kada umremo, stanje naših duša odreĊuje
poslije smrti, iskupljanje na jednom naše iskustvo zagrobnog ţivota.
Eshatologija
mjestu radi obraĉuna, izlaganje Raj i Pakao nisu fiziĉka mjesta, nego
knjiga u kojima su zabiljeţena duhovne stvarnosti
ljudska djela, obraĉun, vaganje
djela, Havd (vrelo) sirat ćuprija,
Dţennet (raj) i Dţehennem (pakao)
i sve ono što je Allah u njima
pripremio za njihove stanovnike.
Oni koji budu vjerovali u Allaha,
dţ.š., i ĉinili dobra djela, bit će
nagraĊeni, a nevjernici i poĉinitelji
ruţnih djela bit će kaţnjeni.
Tabela 7. Credo islama i credo Behaizma
7. 4.Stav islamskih uĉenjaka prema Bahaizmu
Da li su Behaije islamski pokret
Odgovor na ovo pitanje nalazimo na web stranici gdje objašnjavaju:,,Moţe li se
kršćanstvo nazvati sektom ţidovstva? Boţja objava stalno napreduje. Tako je nastalo
kršćanstvo u ţidovskoj zajednici, iz ţidovskih korijena. Isto vrijedi i za Bahá‘í vjeru i njeno
islamsko porijeklo.‘‘
Moţe se zakljuĉiti da, iako postoje odreĊene sliĉnosti u uĉenju Behaizma i islama, kao
naprimjer, Bog je jedan, On je Bog svih ljudi, Koji je slao Objeve preko Boţijih poslanika, i
druge sliĉnosti, ipak suštinske razlike, da je Bab stvoritelj svega, da Muhammed,a.s., nije
posljednji Boţiji poslanik, da ne postoje Dţennet i Dţehennem, dovoljni su razlozi da se ne
mogu smatrati sljedbenicima islama.
100
8.NACIJA ISLAMA
8.1.1.Šta je Nacije islama
Nacija islama (The Nation of Islam91) ili Crni muslimani (The Black Muslims) je
religijski pokret ameriĉkih crnaca koji sjedinjuje elemente islama i crnaĉkog nacionalizma.
Pokret je osnovao Wallace Fard Muhammada 1930. godine, sa ciljem ponovnog uvoĊenja
duhovnog, socijalnog i ekonomskog stanja crnog ĉovjeka i ţene u Americi i svijetu.92
Islamska enciklopredija svrstava ovaj pokret u rasistiĉke pokrete i predstavlja ih na sljedeći
naĉin: ,,Islamska nacija na Zapadu ili The Nation of Islam in the West, je pokret koji se
pojavio meĊu crncima u Americi ĉije se shavatanje Islama temelji na naglašenom rasistiĉkom
duhu'' (El-Dţuheni, 2006: 272).
8.1.2.Različiti nazivi pokreta

Išĉitavajući literaturu na ovu temu, primjećuje se da autori koriste razliĉite nazive za
ovaj pokret: Islamska Nacija na Zapadu (The Nation of Islam in the West), Crni muslaimani
(The Black Muslims), Nacija Islama (The Nation of Islam) i Farrakhanije.
8.1.3.Razlozi osnivanja
O razlozima osnivanja ovog pokreta, Patridge (2008) navodi da je pokret ,,izraz
frustracija nakupljenih u Afroamerikancima nakon desetljeća diskriminacije i tlaĉenja. Iako je
ropstvo ukinuto još 1865. godine, Afromaerikanci su u 20. stoljeću i dalje bili ţrtve
diskriminacije, marginalizacije i nejednakosti.''
8.1.4.Historija i razvoj Nacije islama

Za nastanak i razvoj Nacije islama, kao pokreta od 1930. godine do danas, najvaţniju
ulogu imali su: W.Fard Muhammed, Elijah Muhammed, Malcom X, W. Deen Muhammed i
Luis Farrakhan. O njima govorimo u redovima koji slijede.
8.1.4.1. Wallace Fard Muhammed (1877-1934)
Već smo spomenuli da je Naciju islama, kao pokret, osnovao Wallace Fard
Muhammed, 1930. godine, koji se zvao Walace Dood Ford, a kasnije je uzeo atribut Fard
(Pravedni) i ime Muhammed koje je oznaĉavalo njegovo obraćanje na islam. Prema nekim
izvorima, Fard Muhammed zapravo nije bio crnac nego dijete bijelca i Maurkinje. W.Fard
91
Zvaniĉna stranica: http://www.noi.org/noi-history/
92
Wikipedia (2016), Nacije islama, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.org/wiki/Nacije_islama>
101
Muhammed je za svoga nasljednika, 1931. Godine, imanovao crnca Elijaha Poolea, kome je
promjenio ime u Elijah Muammed (Patridge, 2008: 143).
8.1.4.2. Elijah Muhammed (1898- 1975)
Elijah Muhammed nastavio je uĉenja Fard Muhammeda, a uz to je dodao uĉenje
preama kojem su crnci prvobitni ljudi koje je stvorio Allah, a bijelci rezultat genetiĉkog
eksperimanta koji je izveo nauĉnik pod imenom Jakub. Crnci će uništiti bijelce ,,na kraju
vremena‘‘, a koji će uskoro doći, kada će se, po islasmkom tumaĉenju, uoĉi Sudnjeg dana
pojaviti Mahdi. Crnci će tada vladati u Raju koji je uspostavio Mahdi/Mesaja. Nakon smrti
Elijaha Muhammeda 1975. godine, vodstvo pokreta je preuzeo njegov sin Warith Deen
Muhammed (Ibid).
8.1.4.3. Malcom X (1925- 1965)
Elijahu Muhammedu jedan od najdraţih uĉenika bio je Malcom Little, koji je
promjenio ime u Malcom X , a poznat je i po imenu El-Hadţdţ Malik eš-Šahbaz. Korisno je
spomenuti da su nogi pripadnici pokreta, odbacili svoja izvorna prezimena zato što su
pripadala robovlasniĉkim gospodarima njihovih predaka i zamijenili ih prezimenom X.
Malcom X postao je glasnogovornikom pokreta, ali je kasnije odluĉio da ga napusti
nakon boravka u Meki, gdje se upoznao sa izvornim islamom. To je dovelo do razdora u
pokretu i na karju do ubistva Malcoma X 1965. godine, navodno, od strane ĉlanova pokreta,
odanih Elijahu Muhammedu. Ovaj dogaĊaj je organizaciju uĉinio meĊunarodno poznatom.
(Glosse, 2013: 169).
8.1.4.4. Warith Deen Muhammed
Nakon preuzimanja pokreta 1965. Godine, Warith Deen Muhammed, poveo je pokret
u smjeru ortodoksnog islama, i da mu novo ime Američka muslimanaka misija (American
Muslim Mission). To je dovelo do novog razdora pokreta. Nakon toga, Louis Farrkhan,
karizmatiĉni govornik, obnovao je suparniĉku pokret i nazvao je Izvorna Islamska nacija
(Original Nation of Islam) (Patridge, 2008: 143).
8.1.4.5. Louis Farrkhan (1933-
Louis Farrakhan, S. (roĊen Louis Eugene Wolcott, 1933. godine, a ranije poznat
kao Louis X) sadašnji je voĊa Nacije islama. On je sluţio kao ministar velikih dţamija
u Bostonu i Harlemu , a imenovan je od strane Elijaha Muhammeda. Nakon što je Warith
Deen Muhammad raspustio Naciju islama i poĉeo ortodoksni islamski grupe American
Society of muslimana, Farrakhan zapoĉeo obnovu izvorne Nacije islama (Original Nation of
102
Islam). Tako je 1981. godine oţivio ime Nacije islam, po kojem poznat danas, a bio je poznat
i ranje.93.
Svoje djelovanje temeljio je na uĉenju Elijaha Muhammeda. Farakhan je 1995. godine
organizovao ,,marš milion ljudi‘‘ na Wašington, da bi nadmašio marš King Martina Luthera,
1963. Godine. Ovo je privuklo veliku paţnju medija. Iako je veći broj ostao Warith Deena
Muhammeda, Farrakhan se proglasio borcem za ljudska prava Afroamerikanaca. (patridge,
2008: 144).
3.4.1.4.Raširenost
Iako se ne objavljuju podaci o broju ĉlanova, predpostavlja se da ih ima izmeĊu
25000-100000 sljedbenika u SAD, Kanadi i Velikoj Britaniji (Ibid, 143).
3.4.1.5. Korijeni ideologije i osnovana vjerovanja

Za razumijevanje osnovnih uĉenja Nacije islama neophodno je slijediti periode razvoja
pokreta i njihove voĊe.
Prema nekim autorima, Fard Muhammed, kao osnivaĉ pokreta, nadahnjivao se
djelovanjem dviju organizacija: Mauritanskim hramom znanosti (Moorish Science Temple)
koji je 1913. godine utemeljio Timothy Drew i Svjetskim udruţenjima za poboljšanje
crnaĉkog poloţaja (Universal Negro Impeovment Association) koje je 1914. godine osnovao
Marcus Garvey. Uz to, utjecaj na njega je imala i krivovjerna islamska sekta ahmedije, a o
kojoj smo već govorili u ovom radu, identifikacija kršćanstva s Dedţalom, tj, Antikristom,
koji će se pojaviti na kraju svijeta. Vjerovatno je modificiranje ovog uĉenja dovelo do ideje da
je bijeli ĉovjek šejtan (Ċavo). Ova ideja obiljeţila je ranu fazu ideologije Crnih muslimana
(Glosse, 2013: 169).
Fard je u svoju ideologij uklopio neke islamske ideje pa je pokret kasnije postao
poznat pod nazivom Islamska nacija. Ukljuĉivenjem islama u ideologiju vjerovatno se htjelo
distancirati od većinske bjelaĉke zajednice i njezine pripadnosti kršćanskoj religiji a razlog su
bili uĉenja islama koji je oslobaĊanje robova smatrao poboţnim ĉinom. W. Fard Muhammed,
vremenom se proglasio posljednjim Allahovim utjelovljenjem i stvoriteljem svijeta. Svoji se
sljedbenicima predstavljao i kao Mesija ţidovsko-kršćanske tradicije i kao islamski Mahdi
(Patridge, 2008: 143).
Iz ideja koja je sa sobom donio Fard (koji je nestao 1943), nastalo je uĉenje koje je
proširio Elijah, a koje se odnosi na crnu premoć. U svojoj prvobitnoj formi, naglašeno je, da
93
Wikipedia (2016), Louis Farrakhan, (Internet), Raspoloţivo
na:<https://en.wikipedia.org/wiki/Louis_Farrakhan>, (Pristupljeno: 28. 01. 2016. godine)
103
je bijela rasa nastala u Meki, i da kriteriji po kojem će se odreĊivati ko će u Dţennet (Raj), a
ko u Dţehenne (Pakao) je materijalni prosperitet. (Glosse, 2013: 169).
Nakon preuzimanja vodstva Nacije islama Farrakhan je, izmeĊu ostalih oţivio i
odreĊena uĉenja Elijaha Muhammada, o poimanju Boga, ĉovjeka, Obajve, spasenje i
eshatologije, koja ćemo navesti u dijelu koji slijedi (Credo Nacije islama), uz to u uĉenje
Nacije islama dodao i nove elemente (El-Dţuheni, 2006: 278-279).
8. 2. Credo Nacije islama94

8.2.1.Bog
8.2.1.1. Bog je stvorio (proizveo) sam Sebe
U literature Nacije islama objašnjava se da je ,,svemir je nastao prije sedamdeset i
osam trilijuna godina kada je Bog stvorio sam sebe iz jednog atoma koji se formirao iz niĉega.
Iz svemira mraka, pojavio se jedan "atom ţivota" : "Bog je bio jedini koji je tada postojao u
cijeloj tami svemira. Zato je morao ĉekati da atom ţivota proizvede mozak, koji Mu je bio
potreban. Ne navodi se koliko dugo je to trajalo, ali, prema uĉenju ovog pokreta, Bog je bio
crni ĉovjek. Crni Bog je sam sebe stvorio (proizveo)", uz to navode da je "Allah (Bog)
stvoren na Zemlji, na kojoj i mi danas ţivimo"(http://www.answering-
islam.org/NoI/noi2.html . Pristupljeno: 20. 2. 2016.)
8.2.1.2. Politeizam
Išĉitavajući literaturu o ovoj temi moţe se zakljuĉiti da je Nacije islama (The Nation
of Islam) politeistiĉki pokret, jer oni vjeruju u više bogovima. Tako, naprimjer, u knjizi Our
Savior Has Arrived (Naš Spasitelj je stigao), objašnjavaju da posotoji ,,Vijeće od 24
nauĉnika-boga koji pišu povijest ĉovjeĉanstva. Jedan od njih djeluje kao Bog, dok su drugi
pripremaju budućnost zajedno sa Nacijom islama. (Muhammad, 1969: 35)
8.2.1.3. Svemirom upravlja Vijeće od 24 naučnika-boţanstva
Prema uĉenju Nacije islama, a kako objašnjava Elijah Muhammed u već spomentoj
knjizi ,,Crni Stvoritelj nije vjeĉan, nego je u nekom trenutku je umro. Tako da dansa "nema
Boga Stvoritelja Koji je bio ovdje u trenutku stvaranja svemira, ali oni su stvorili (proizveli)
bogove ĉija mudrost ţivi u nama". Zatim je nauĉavao da ,,u posljednjih šezdeset šest trilijuna
godina, svemirom upravlja Vijeće od dvadeset i ĉetiri crna boţanstava. Dvadeset i tri su
94
Veoma korisni ĉlanci o historiji i osnovnim vjerovanjima Nacije islama: Bucker, J. (1995) Witnessing to the
Nation of Islam, Dostupo na: http://www.equip.org/article/witnessing-to-the-nation-of-islam/ Pristupljeno: 17.
02. 2016.) i Pement, E. (1997), Louis Farrakhan and the Nation of Islam: Part Two, Dpstupno na:
http://www.answering-islam.org/NoI/noi2.html. Pristupljeno: 20. 02. 2016.). Na njih se referišemo u
objašnajvanju creda Nacije islama.
104
opisani kao nauĉnici, a dvadeset i ĉetvrti kao Bog ili Allah, Koji je iznad njih. (Muhammad,
1969, 97; Bucker, 1995)
8.2.1.4. Različiti bogovi vladaju u različitim vremenskim ciklusima
Povijest svijeta je unaprijed odreĊena od strane Vijeća tih nauĉnika, a "svakih
dvadeset i pet hiljada (25.000) godina, dolaze bogovi, jedan nakon drugog i stvoraju novu
civilizaciju. Njihoova vjera, uĉenja, i teologija se razlikuju od ostalih bogova koji su mu
prethodili. " Povremeno, ovi vremenski ciklusi mogu biti produţeni i do trideset i pet tisuća
godina. Osim toga, nauĉavaju da više bogova moţe postojati u istom vremenskom ciklusu.
Na primjer, osnivaĉ tog vremenskog ciklusa se razlikuje od crnog Boga Yakub, koji je stvorio
bijeli rasu prije više od 6000 godina.
8.2.1.5. Bogovi nisu vječni
Nacije islama, takoĊer nauĉava da, iako je duh Allah (Bog) ţivi bog, ipak, bogovi nisu
vjeĉni. Obajašnjavajući na sljedeći naĉina: "Svi znamo da je Bog posojao u poĉetku, koji je
stvorio sve što postoji, ali neznamo da on danas, više ne postoji" (Muhammad, 1965: 9;
Bucke, 1995)
8.2.1.6. Bog je čovjek
Nacija islama, takoĊer nauĉava da je Allah "došao iz svetog grada Meke, S. Arabija,
1930. godine. On je koristio ime Wallace D. Fard" (Muhammad, 1957: 11). "Bog je ĉovjek,
jer mi jednostavno ne moţe zamisliti i shvatiti boga, osim ako je obliku ĉovjeka Uz to oni
(crni ljudi) sami sebe nazivaju bogovima. "Ti (crni ĉovjeĉe) hodaš okolo u potrazi za Bogom
kojeg ćeš obaoţavati i kojem ćeš se klanjati. A ti si Bog!"(Bucke, 1995).
U knjizi, Message to the Blackman in America, Elijah Muhammed objašnjava da je
Bog ĉovjek ,,jer mi jednostavno ne moţe zamisliti boga osim kao ĉovjeka... ako bih rekao da
Bog nije ĉovjek, bio bih laţljivac pred Njim. "( Muhammad, 1969: 35)
8.2.1.7. Fard je vrhovni bog- inkarnacica Allaha

Slika Boga, koju predstavlja Nacija islama, je veoma komplicirana, jer najprije
obajšnjavaju da je Allah jedan ĉovjek. Kao što smo smo naveli ranije, Allah, prvi Stvoritelj
svemira, bio je "crnac". Ali zatim navode da je Allah, ustvari, ime koje se odnosi na sve
muslimane općenito.. "Allah je ukorijenjen u svima nama. Svaka pravedna osoba je bog. Mi
smo svi bogovi. Kada kaţemo 'Allah', to se odnosi na svakog vjernika‘‘. Na kraju
obajašnjavaju da Vrhovni Allah tj. Vrhovno Biće je "Fard Muhammad". "Fard" znaĉi
neovian, jedan i jedan koji nije na razini prosjeĉnih bogova (Allahova). Njemu moramo biti
poslušni, inaĉe će nas uništiti. Tako, kako objašnjava Elijah Muhammed ,,Vrhovni Bog od
105
svega je W. D. Fard, koji je mudriji od svih prijašnjih bogova i koji bi trebao biti oboţavao
(Pement, 1997).
8.2.1.8. Nacija islama negira Trojstvo
Nacija islama negira kršćansko vjerovanje u Trojstvo, objašnjavajući to na sljedeći
naĉin "Kršćani nauĉavaju i predstavljaju Boga kao 'tajna (misterija)' i 'duh' i podijelili su Boga
na tri osobe, Jedan dio zovu Oca, drugi dio Sin, a treći dio Duh Sveti. Tri osobe ĉine jednog
Boga. To je u suprotnosti i sa prirodom i matematikom. Jer zakoni matematike ne poznaju da
se sabiranjem tri dobije jedan. " Uz to nauĉavanje i predstavnjanje Sina i Duha Svetoga da su
jednaki sa Ocem je apsolutno grešna." (Ibid)
8.2.1.9. Farrakhan se predstavlja kao Isus
Nacija islama odbacuje osnovnu kršćansku doktrinu da je Isus i Bog i ĉovjek,
objašnjavajući da ,,Isus nije smatrao sam da je Bog ili sin Boţji ili jednak Bogu. .... Isus je bio
samo ĉovjek i Allahov poslanik." U ĉlanku pod naslovom,,Raspeće Isusa Krista: Zatvaranje
ministra Farrakhana'' Farrakhan objašnjava raspeće Isusa i govoreći da se to odnosi na njega
" Ja upravo sada visim na kriţu, razapet sam i što više patim, više naši ljudi će postati svjesni
prave istine. .... tako, vi ne morate traţiti Isusa. Ja ga predstavljam,i roĊen sam da umrema za
vas, i volim pomisao da umirem za vas." (Bucke, 1995)
8.2.2.Ĉovjek
Uvidom u literaturu, oĉigledno je da Nacija islama propagira rasistiĉko uĉenje, po
kojem je crna rasa boţanska i pravedna po prirodi. Oni su bili stvoritelji svijeta, te da su i oni
sami crni bogovi.
8.2.2.1. Crnu rasu je stvorio Bog Pravednosti, a bijelu Jakub
Nacija islama predstavlja bijelu naciju kao Ċavla. Uz to objašnjavaju de je crna rasa
postojala mnogo bilijuna godina, a bijela rasa je poĉela prije samo šest hiljada godina s
Jakubom, jedan od crnih bogova ovog vremenskog ciklusa. "Bijela rasa nije jednaka tamnoj
(crnoj) rasi, jer bijela rasa nije stvorena od strane Boga Pravednosti.... Oni su od strane
Jakuba. Originalni je crni ĉovjek, koji je od Stvoritelja. Jakub, otac od Ċavla, stvorio je
(proizveo) bijelu rasu, kao Ċavola-neprijatelja tamnijim ljudima na Zemlji. Jer, bijela rasa po
prirodi, nije stvorena da prihvati pravednost" (Ibid).
8.2.2.2. Mit o Jakubu

Jednao od osnovnih uĉenja i vjerovanja Nacije islama je i tzv. Mit o Jakubu "Yakub
mit." Jakub je bio jedan 24 nauĉnika-boga u ,,Vijeću 24 nauĉnika-boga koji pišu povijest
106
ĉovjeĉanstva''. On se pobunio protiv Boga i vijeća, uzrokujući haos. On je stvorio bijelu rasu
kao rasu Ċavla uzvratiti crne rase. Tako prema njihovom uĉenju ,,crnci nisu grešnici, nego da
je bijeli ĉovjek kriv za njihove probleme‘‘.
Jakub je roĊen 20 milja od svetog grada Meke prije otprilike 6600 godina. U dobi od
šest godina znao je "roĊen da bi pravio nevolje, narauši mir, ubija i uništava svoje ljude putem
neprijatelja crne nacije". Imao je veliku glavu, pa su ga prozvali "velika glava nauĉnika."
Odluĉio je osvoji i pokori crnu rasu, pa je kroz leţi skupio 59,999 sljedbenika, koje je kralj
Meke prognao na otok Patmos. Tu je Jakub radio da stvori bijelu rasu dopuštajući brak samo
izmeĊu smeĊe ili svjetlije puti crnaca, a ubijajući sve novoroĊene crne bebe. Njegovi
sljedbenici su ga poslušali; kazna za neposluh bila je odsijecanje glave (Muhammad, 1965:
110-115)
8.2.2.3. Početak povijesti bijele rase
Jakub je umro nakon 150 godina, ali je njegov projekt da napravi rasu bespravnih
kriminalaca je uspio. Nakon dvjesto godina, samo smeĊi ljudi ostali su u ţivotu. Nakon još
200 godina, Patmos je bio dom samo ţute i crvene ljudi. Na kraju "šestote godine, gospodin
Jakub imao sve ljude blijedo bijele rase". Bijela rasa je napustila otok i vratio se u Raj
(Meka). Ali, za manje od šest mjeseci izbio je rat i kontroverze meĊu ljudima, tako da ih je
kralj Meke iselio u Europu. Ovdje poĉinje povijest bijelog ĉovjek, koja je dobila šest hiljada
godina da vlada Zemljom (Ibid, 117-119).
8.2.2.4. Razvoj civilizacije bijelog čovjeka
Prve dvije hiljade godina bijelci su ţivjeli kao primitivni narod u špiljama Europe,
jedući sirovo meso, i bez znanja o vatri. Oni su pokušali da se "oboje" u crno, ali su od sebe
napravili gorile (to je porijeklo majmuna i gorilla. Tada je Mojsije došao do njih. On ih je
pouĉio kako da nose odjeću, koristite vatru, kuhaju hranu, i da vjeruju u Allaha. Bijelci su
odbacili Mojsija. Ali, Mojsijevim naporima nastala je civilizacija u vidu bijelog ĉovjeka.
Tokom narednog stoljeća, bijeli ĉovjek se koristi znanjem u kombinaciji sa svojom uroĊenom
lukavosti i tako dominira svijetom.Dvadeset i ĉetiri Boga nauĉnika, koji su pisali povijest
ovog svijeta predodredili su da je razdoblje bijelog ĉovjeka trebalo biti ograniĉno na šest
hiljada godina. Da bi se to postiglo, "Crni ĉovjek ili Bogovi su uspavani kako se ,,Mudrosti
Crnog ĉovjeka ne bi miješala s onim što je bijeli ĉovjek napravio ( ropstvo, obmane,
ubistva)‘‘ (Ibid, 120; Pement, 1997)
8.2.3.Objava
8.2.3.1. Biblija nije čista i izvorna Boţija riječ
107
Iako oni koriste Bibliju kao izvor, ako nije u suprotnosti sa njihovim uĉenjima, Nacija
islama smatra da je Biblija iskrivljene i prepravljana od strane bijelog ĉovjeka. "Biblija je
nazvana, od samog Boga, Knjiga otrov,, i ko moţe negirati da ona ne truje ljude? Zbog toga,
Biblija se ne moţe smatrati kao ĉista i izvorna Boţija rijeĉ." (Muhammad, 1965: 94).
8.2.3.2.Knjige W. Farda koriste kao izvore učenja

Nacija islama nauĉava da vjeruje u Kur‘an kao Boţiju objavu, ali kao glavne izvore
uĉenja koristi knjige W. Farda, osnivaĉa ovog pokreta. Knjiga The Suprime Wisdom (Vrhovna
mudrost), za koju vjeruju da je Boţoja objava. U uvodu knjige Elijjah Muhhamed objašnjava
da je ,,ova knjiga tako nazvana, zbog toga što je svaka rijeĉ nadahnuta i objavljena od Boga‘‘
(Muhammad, 1957: 1).
3. Muhammed,a.s., poslan Arapima, a Elijjah američkim crncima
Prema uĉenju Nacije islama, a koja je uveo Farrakhan, Muhammad, a.s., je poslan
samo Arapima, a Elijjaha, kao posljednjeg poslanika, Allah je poslao ameriĉkim crncima.
Većina kur‘anskih poruka upućena je poslaniku Elijjah Muhammadu i ameriĉkim crncima
(El-Dţuheni, 2006: 278).
8.2.4.Iskupljenje i spasenje
8.2.4.1. W. Fard Spasitelj
Nacije islama iskupljenje i spasenje objapnjava na sljedeći naĉin: "Znamo da imamo
Spasitelja, koji je roĊen 1877. godine. u liku Wallacea Farda. Spasitelj je roĊen, ali ne da spasi
Ţidove, već da spasi napaćene i jadne crnce. Spasitelj je došao da spasi crnce od grijeha, ali
ne zato što su ljudi (crnci) po prirodi griješni, nego zato što su slijedili griješnike (bijelce)"
"Vi ćete morati biti kaţnjavani, muĉeni i uništavani sve dok ne prihvate Master Fard
Muhamed, kao vašeg Boga i Spasitelja." Navodi se u jednoj od najpoznatijih knjiga Elijaha
Muhammeda, Our Saviour Has Arrived (Naš Spasitelj je stigao), a što se odnosi na W. Fard
Muhammada. Zbog toga, Nacija islama, 26. februara svake godine slavi Dan Spasitelja, u ĉast
navodnog roĊendana W. Fard Muhammada (Muhammad,1969: 221; Muhammad, 1965: 237).
8.2.4.2.Elijjah Muhammad-Spasitelj i posrednik

Sljedbenici Nacije islama, W. Fard Muhammada smatraju kao Spasitelja, Krista
Krista, Mahdija, i Mesiju kod Ţidova. Ipak, pored toga, Fardov uĉenik Elijah Muhammad je
takoĊer bio u ulozi spasitelja ili posrednik izmeĊu crnog ĉovjeka i Boga. Korištenjem citata iz
EvanĊelja po Ivanu, Elijah Muhammeda je govorio: ,,Ja sam vrata. Tako nikako ne moţete
proći i uspjeti osim kroz mene (tj. uz moju pomoć). Vaše molitve neće biti uslišane, ako ne
108
spomenete moje ime u njima. Niti jedna molitva vam neće biti primljena kod Allaha (Boga),
osim ako ste i mene spomenuti u njima. Probajte i uvjerite se. Ja sam uvjeren da oni koji to
znaju će svjedoĉiti.‘‘
Uz to, Elijah Muhammed je govorio ,,imam kljuĉ vaĉeg spasenja, i imam kljuĉ za
pakao. Mogu, ako mi dopustite, izvući vas iz pakla, a uvesti vas u Raj. Tako vas ja mogu
dovesti u Raj; ili vas gurnuti u kaznu pakla sve dok ne priznate da nema Boga osim Allaha
koji je došao u osobi gospodara Fard Muhammada, a Elijah Muhammed je Njegov sluga‘‘.
Tako, prema uĉenju, Elijaha Muhammeda postoje dva spasioca: W. Fard Muhamed i
sam Elijah. Elijah je zovao W. D. Fard "Moj Bog i moj Spasitelj" ali je Elijah smatrao svoju
poziciju veoma vaţnom da je on, kao crnac, uz Fard Muhammeda Spasitelj ljudi (Pement,
1997).
8.2.4.3. Spasenje se postiţe prepoznavanjem pravog Boga (Crnaca) i pravog Ďavola (bijeli
čovjek)
Prema Elijah Muhammedu, spasenje se postiţe prepoznavanjem pravog Boga (Crnaca)
i pravog Ċavola-šejtana (bijeli ĉovjek). Za crnca, Islam je njegova religija po svojoj prirodi i
pravednosti to mu je prirodno stanje. Za bijelog ĉovjeka, kršćanstvo je njegova religija po
prirodi, i grješnost mu je prirodno stanje. Gotovo bez izuzetka, uĉenja kršćanstva se odnose na
bijelu rasu, a kršćanstvo je prepoznatljivo kao ,,izmišljotina'' ili izum bijelog ĉovjeka: "Nema
nade za nas u kršćanstvu, to je vjera u organizaciji neprijatelja (bijela rasa), a uloga Crne
nacije je da nas spasi od ropstva i robovanja bijeloj rasi‘‘(Ibid)
8.2.4.4. Spasenje nije povezano sa oprostom grijeha
Kao što uĉi Nacija islama, a objašnjava Elijah Muhammad, spasenje nema nikakve
veze sa oprostom grijeha ili obećanim Rajom. Ţivot poslije smrti je mit, i niko ne ide u Raj ili
Pakao nakon smrti.
8.2.4.5. Spasenje zahtijeva pridrţavanje normi pravednosti
Nacija islama nauĉava da spasenje zahtijeva pridrţavanje normi pravednosti. A to
znaĉi, ţivjeti pravedno, izbjegavanje nemorala, ukidanje kraĊe i ropstva, oboţavanje Allaha i
uzimanje jednog od imena Allaha (zbog toga Nacija islama daje nove imena svojim
ĉlanovima). Bijeli ĉovjek će ova pravila puno teţe primjeniti nego crnac, budući da, prema
uĉenju Nacije islama, bijeli ĉovjek ima uroĊenu grešnu prirodu, a crni ĉovjek ne: "Bijela rasa
je roĊena i proizvedena da je neprijatelj Allahu (Bogu). Crni Ĉovjek nije roĊen da bude
neprijatelj Allahu (Boga). " Iako je veoma teško, ali nekoliko pojedinaca bijele rase mogu
izbjeći uništenju ako postanu muslimani. (Bucke, 1995)
109
8.2.5..Eshatologija
8.2.5.1. Ne postoji ţivot nakon smrti
Sljedbenici Nacije islama ne vjeruju u onaj svijet, bilo da je to Raj ili Pakao. Elijjah
Muhammad objašnjava na sljedeći naĉin: "Nemam drugog naĉina da objasnim, nego da
kaţem da ne postoji ţivot nakon smrti. Nema pravde u osveti oko za oko. Besmrtnost je sada,
ovdje, na ovom svijetu" (Muhammad, 1956: 219).
8.2.5.2.Dţennet i Dţehennem
Tako, Naticije islama, Dţehennem (Pakao) predstavlja kao posebne i teške uslove na
Zemlji, a ne kao posebna mjesta gdje se ide poslije smrti, a Dţennet (Raj) uţivanje I
blagostanje u ţivotu na ovom. Zbog toga, ko će u Dţennet, a ko u Dţehennem, po njihovom
uĉenju, odreĊuje se na osnovu materijalnog statusa. (Muhammad,1957: 42).
8.2.5.3.Proţivljenje je duhovno buĎenje
Elijjah Muhammad je obajašnjavao da poslije smrti, tijelo neće biti proţivljeno I da se
pod proţivljenjem misli na duhovno buĊenje onih crnaca koji namjeravaju zaspati u
grobovima mašte (El-Dţeheni, 2006: 278-279).
8.2.5.4. Uništenje bijele nacije i vlast crnaca u Raju
Crnci će uništiti bijelce ,,na kraju vremena‘‘, a to će prema njihovom uĉenju, uskoro
doći, kada će se, pojaviti Mahdi. Crnci će tada vladati u Raju na Zemlji, koji će uspostaviti
Mahdi/Mesaja. (Bucke, 1995)
8.3. Sliĉnosti i razlike creda islama i creda Nacije islama

Radi lakšeg pregleda donosimo tabelarni prikaz creda islama i creda Nacije islama,
predstavljeni kroz pet elemenata: Bog, ĉovjek, Objava, spasenje i eshatologija.
Pojam Islam Nacija islama
Jedan Bog, arapsko ime Allah, Politeizam: vjeruju u više bogova.

Neograniĉeni, Beskrajno Dobar i Vijeće od 24 nauĉnika-boga.Svi su
Svemilostan, Transcedentan i crni ljudi su bogovi.
Imanentan, većeg od svega što Bog je stvorio (proizveo) sam sebe.
Bog moţemo zamisliti ili predoĉiti. Razliĉiti bogovi vladaaju razliĉitim
Nema ni ţenski ni muški rod ni vremenskim ciklisima I stvaraju
mnoţinu. Sveznajući, Stvoritelj, civilizacijuj.
Gospodar i Valsnik svega što Bogovi nisu vjeĉni.
postoji. Pravi vjernici će vidjeti Fard je Vrhovni bog-inkarnacija
Boga na Budućem svijetu. Allaha.
110
Negiraju Trojstvo.
Boţije stvorenje. Bog Pravednosti stvorio je crnu rasu,

Biće tijela i duše. a Jakub (jedan iz Vijeća nauĉnika-
Boţiji namjesnik na Zemlji (halifa). bogova) bijelu.
Ĉovjek U Kur‘anu se koristi termin insan. Bijela rasa nastala je u Mekki i došla
Svrha postojanja: oboţavanje u Evropu.
(ibadet) Allaha, dţ.š. Ĉovjek Priroda ĉovjeka: crni dobri, a bijeli
krunsko (najsavršenije) Boţije loši.
stvorenje. Ĉovjek je roĊen
bezgriješan. Ovaj svijet za ĉovjeka
mjesto kušnje i ispita. Smrt ĉovjeka
je povratak Allahu.
Allahove, dţ.š. knjige koje je Kur‘an prihvataju, ali glavni izvor
objavio Svojim posanicima, da ih uĉenja knjige W. Farda The Suprime
prenesu ljudima. Svaki narod je Wisdom (Vrhovna mudrost).
imao Objavu. Najoznatije Objave:
Objava Tevrat Musa, a.s., (Mojsije), Zebur Muhammed, a.s., poslan je samo
Davud, a.s. (David) Indţil Isa,a.s. Arapima, a Elijjah, kao posljednji
(Isus) i suhufi Ibrahim, a.s. poslanik poslan je ameriĉkim
(Abraham). crncima
Muhammed, a.s., posljednji
Biblija nije ĉista izvorna Boţija
Allahov poslanik, poslan svim
rijeĉ.
ljudima.
Nema nesljednog istoĉnog grijeha. W. fard Spasitelj, a Elijah posrednik
Nema kolektivnog iskupljenja. Spasitelju.
Induvidualna odgovornost i Spasenje se postiţe prepoznavanjem
individualno iskupljenje. Ĉista duša pravog Boga (crnca) I pravog Ċavola
Spasenje put spasa i uspjeha. Pokajanje, (bijeli ĉovjek).
dobra djela poništavaju loša djela. Spasenje se postiţe pridrţavanjem
Spas i uspjeh na budućem svijetu će normi, koje će lakše odtvariti crnci,
biti uz Allahovu Milost i jer su dobri po prirodi, a bileli
zauzimanjem (šefa‘atom) veoma teško jer su loši po prirodi,
poslanika Muhammeda, a.s. mogu pojedinci koji private islam.
111
Eshatologija: vjerovanje u Budući Ne vjeruju o onaj svijet niti u
svijet . Vjerovanje u ţivot poslije Dţennet ili Dţehennem.
smrti: ispitivavanje u kaburu od Besmrtnost je na ovom svijetu.
dvojice meleka, patnja ili uţivanje Dţehennem (Pakao) je ustvari teĉko
u kaburu (zagrobni ţivot ili stanje i uslovi, a Dţennet (Raj)
berzahski ţivot), proţivljenje ugodnost i blagostanje na ovom
poslije smrti, iskupljanje na jednom svijetu. OdreĊuje se po materijalnom
Eshatologij mjestu radi obraĉuna, izlaganje status.
a knjiga u kojima su zabiljeţena Poslije smrti nema proţivljenja
ljudska djela, obraĉun, vaganje tijela, to je ustvari duhovno buĊenje
djela, Havd (vrelo) sirat ćuprija, crnaca.
Dţennet (raj) i Dţehennem (pakao) Crna rasa će uniptiti bijelu rasu, a
i sve ono što je Allah u njima zatim će vladat u Raju na Zemlji,
pripremio za njihove stanovnike. koji će uspostaviti Mehdi/Mesaja.
Oni koji budu vjerovali u Allaha,
dţ.š., i ĉinili dobra djela, bit će
nagraĊeni, a nevjernici i poĉinitelji
ruţnih djela bit će kaţnjeni
Tabela 8. Sličnosti i razlike creda islama i creda Nacije islama
8.4. Stav islama prema Naciji islama

Nacija islama se predstavlja kao islamska, boga zovu "Allah" i sebe nazivaju
muslimanima. Uz to, klanjaju u dţamijama, vjeruju u poslanika Muhameda, a.s., i u Kur'an
kao Objavu. Glavne voĊe (Elijjah Muhammad, Malcolm X i Farrakhan) obavili su hadţdţ u
Mekki. Zbog svega toga, mnogi smatraju Naciju islama kao muslimansku organizaciju ili
pokret, koja predstavlja pozitivan motivacioni faktor u crnaĉkoj zajednici.
MeĊutim, pregledom njihovih osnovnih vjerovanja, moţe se vidjeti da oni nemaju
puno sliĉnosti sa izvornim islamskim uĉenjem. Ne prihvataju osnovna vjerovanja islama, a
uĉe i mnoge anti-islamske doctrine, kao naprimjer: politeizam, da Muhammed, a.s., nije
posljednji poslanik, ne vjeruju u Budući svijet, i druge koje smo gore naveli. Postoje i druge
razlike, ali navedeni primjeri su najznaĉajniji, i oni su dovoljni da shvatimo prirodu njihovog
uĉenja, te da se ne mogu smatrati sledbenicima islama.
112
V ZAKLJUĈNA RAZMATRANJA
Kao što je već istaknuto, cilj ovog rada je bio utvrditi credo kršćanstva, za koji se
pretpostavlja da su iz njega proizišli novi religiozni pokreti, koji su predmet istraţivanja
(Jehovni svjedoci, Mormoni i New age). Zatim, utvrditi credo islama, za koji se, takoĊer,
pretpostavlja da su i iz njega proizišli odreĊeni novi religiozni pokreti (Ahmedije, Behaije i
Nacija islama). Potom, utvrditi credo svakog od novih religioznih pokreta, koji su predmet
istraţivanja (Jehovni svjedoci, Mormoni, New age, Ahmedije, Behaije i Nacija islama). Na
kraju, osnovni cilj ovog rada je bio ustanoviti sliĉnosti i razlike izmeĊu creda religije i creda
pokreta. (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –Nacija islama).
Istraţivaĉki rezultati pokazali su da postoje odreĊene, male, sliĉnosti izmeĊu creda

velikih religija (kršćanstvo i islam) i creda novih religiozni pokreta, koji su tema ovog rada,
naprimjer u korištenju termina. Uz to, istraţivanje je pokazalo da su razlike u uĉenju i
shvatanju temeljnih vjerovanja, puno veće i izraţajnije, tako da se spomenuti pokreti ne
mogu smatrati dijelom ili ograncima velikih religija.
Na osnovu rezultata istaţivanja moţemo zakljuĉiti:

- Prva hipoteza koja je glasila: pretpostavlja se da je u korpusu istraţivaĉkog uzorka
zastupljeno credo novih religioznih pokreta koji obuhvata pet stvarnosti; Bog, stvorenje,
objava, otkupljenje i eshatologija, se prihvata, jer smo u relevantnoj literaturi, a koja je bila
korpus istraţivaĉkog uzorka pronašli objašnjenja.
- Druga hipoteza koja je glasila: pretpostavlja se da postoje sliĉnosti izmeĊu creda religije (iz
koje su proizišli) i kreda novih religioznih pokreta (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –
Nacija islama), se djelimiĉno prihvata, jer postoje samo odreĊene sliĉnosti meĊu njima, dok
su razlike puno izraţajnije.
- Treća hipoteza koja je glasila: pretpostavlja se da postoje razlike izmeĊu kreda religije (iz
koje su proizišli) i kreda novih religioznih pokreta (npr. kršćanstvo i Jehovni svjedoci; islam –
Nacija islama), se u potpunosti prihvata, jer postoje brojne razlike meĊu njima, koje su puno
izraţajnije od sliĉnosti.
I na kraju, moţemo zakljuĉiti da su rezultati istraţivanja pokazali da je istraţivanje u
potpunosti ostvarilo svoj cilj, jer smo predstavili kredo religija (kršćanstva i islama) za koje se
smatra da su iz njih proizašli novi religiozni pokreti, tako i kredo odabranih novih religioznih
pokreta koji se veţu za navedene, velike religije. Utvrdili smo odreĊene sliĉnosti i razlike.
113
Uz to, iako se ovi pokreti veţu za odreĊene religije (kršćanstvo ili islam), istraţivanje
je pokazalo da su razlike puno veće od sliĉnosti. Tako su Jehovini svjedoci, Mormoni i
sljedbenici New Agea, zbog svog uĉenja izašli iz okvira kršćanstva, te se ne mogu smatrati
kršćanima. Isto tako, Ahmedije, Behaije i sljedbenici Nacije islama su izašli iz okvira islama,
te se ne mogu smatrati muslimanima.
114
VI LITERATURA
1.Korpus istraţivanja
28. Ahmad, G. (2008) Filozofija učenja islama, (prijevod s engleskog Avdić), Fojnica.
29. Ahmad, G. (2010) Elementarno učenje islama, (Prijevod s engleskog Fahrija Avdić),
Frankfurt: Verlag der Islam.
30. Anonimus (1989), Trebaš li vjerovati u trojstvo? Je li Isus krist svemogući Bog
(1989), Beogread: Kršćanska zajednica Jehovinih svjedoka u SFRJ.
31. Anonimus (1996), I ti moţeš vječno ţivjeti u raju na Zemlji, (1996), Brooklyn USA:
32. Anonimus (1998), Svjedočanstvo proroka Josepha Smitha, Crkva Isusa Krista svetaca
posljednjih dana. Dostupnio u Pdf. www.mormon.org/hr.
33. Anonimus (2000), Jehovini svjedoci Tko su oni? Što vjeruju? (2000), Brooklyn USA:
34. Anonimus (2005),Što Biblija doista uči? (2005) Pennsylvania: Watch Tower Bible
and Tract Society of Pennsylvania.
35. Bowker, J. (1998) Religije svijeta, (prijevod Jeny, R.), Zagreb: Znanje.
36. Bratz, W. (1984) Sekte danas: nauk, organizacija, rasprostranjenost, Zagreb:
Kršćanska sadašnjost.
37. Cvitković, I. (2005) Religije suvremenog svijeta, Sarajevo: DES.
38. Dobraĉa, K. (1997) Kadijanije i Ahmedije: (kadijanizam i ahmedizam), Sarajevo:
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Tuzla: Muftijstvo.
39. Dufor, L.X. (ur.) (1993) Rječnik biblijske teoligije, Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
40. El-Dţuheni, M.H. (ur.) (2006) Islamska Enciklopedija, (Enciklopedija-religija,
mezheba i savremenih pokreta i partija) (prevodilac Ebu Muhamed es-Serid, Sarajevo:
Aktivna islamska omladina.
41. Glasse, C. (2013) Enciklopedija islama, (2013) 1 A-DŢ, i 5 S-ŢRT, (Prijevod s
engleskog Pašanović, F. i dr.) Sarajevo: Libris.
42. Halilović, S. (2009) Kur‘anska antropologija, Novi Pazar: El.Kelemeh, Zenica: IPF.
43. Jasin, N. M. (1995) Iman: temelji-suština–negacija, (prijevod s arapskog, Zuhdija
Adilović), Zenica: Et-Takwa.
44. Lakroa, M. (2001) New age: ideologija novog doba, (prijevod s francuskog, ĐorĊe
Trajković), Beograd: Clio.
115
45. Ledić, A. (2015) Povijest religija, (2. dopunjeno izdanje), Sarajevo: Medijski centar
Vrhbosanske nadbiskupije.
46. Muhammad, E. (1957) The Suprime Wisdom (Dostupno u Pdf
www.seventhfam.com/temple/ books/the suprime wisdom. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
47. Muhammad, E. (1965) Message to the Blackman in America, Chicago: The Final Call,
Inc. (Dostupno u Pdf www.seventhfam.com/temple/ books/ message to the blackman
in america. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
48. Muhammad, E. (1969) Our Saviour has arrived, (Dostupno u Pdf www.
seventhfam.com/temple/ books/ our savior has arrived. Pristupljeno: 20. 02. 2016.)
49. Nasr, S. H. (2002) Srce islama, (prijevod s engleskog Karić i dr.), Sarajevo: El-Kalem.
50. Nikić M. (1997) (ur.) Novi religiozni pokreti (zbornik radova znanstvenog simpozija
Filozofsko-teološkog instituta i Filozofskog fakulteta Druţbe Isusove u Zagrebu o
novim religioznim pokretima) Zagreb: Filozofsko-teološki institut Druţbe Isusove.
51. Nikić, M. (2003) Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima:
Jehovini svjedoci, Crkva Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormoni), Crkva
Ujedinjenja (Sun Myung Moon), New Age, Zagreb: Filozofsko-teološki institut Druţbe
Isusove.
52. Rudeţ, B. (ur) (2005) Leksikon temeljnih religijskih pojmova,Zagreb: Promitelj.
53. Trinić, D. (2008) (ur.) Novi religijski pokreti, Religijske studije na Univerzitetima u
BiH.
54. Vernette, J. (2006) Sekte: sve o novim religioznim pokretima i sljedbama, (prijevod,
Smoljo), Split: Vedrum.
2.Web izvori:
1. http://www.ahmedija.ba (Zvaniĉna stranica Ahmedija u BiH).
2. https://www.jw.org/hr/jehovini-svjedoci/kontakt/bosna-i-hercegovina/(Zvaniĉna
stranica Jehovinih svjedoka u BiH).
3. http://www.bahai.ba (Zvaniĉna stranica Bahai vjere u BiH).
4. http://www.bahai.hr (Zvaniĉna stranica Bahai vjere u Hrvatskoj).
5. http://www.noi.org/noi-history/ /Zvaniĉne stranica Nacije islama).
6. http://www.crkvaisusakrista.hr/ i http://www.Mormon.org/hr - (Zvaniĉna stranice
Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana)
7. Bucke, J. (1995), Witnessing to the Nation of Islam, [Internet], <Raspoloživo na: www.
equip.org/article/witnessing-to-the-nation-of-islam/> [Pristupljeno: 17. 02. 2016].
116
8. Pement, E. (1997) Louis Farrakhan and the Nation of Islam: Part Two, [Internet],
(Raspoloţivo na: <http://www.answering-islam.org/NoI/noi2.html.> [Pristupljeno: 20.
02. 2016 ].
3.Ostala literatura
3.1. Knjige
1. Al Faruqi, I. R. (2008) Tevhid, njegove impolikacije na mišljenje i ţivot, (Prijevod s
engleskog, Latić Dţ.), Sarajevo: El-Kalem, CNS.
2. Anonimus (2006), Halifat u Ahmadijatu, Sarajevo: Ahmadiyya Muslim Jamaat Bosnia.
3. Anonimus, (1995), Čovječanstvo u potrazi za Bogom (1995), Pennsylvania: Watch Tower
Bible and Tract Society of Pennsylvania.
4. Arlović, Đ. (2009) Stvarnost New Agea : izazov za Crkveno djelovanje, Sarajevo: Katoliĉki
bogoslovni fakultet.
5. Arnaut, F. (2002) Ko se krije iza Ahmedija, Minhen: DPT, Nur.
6. Barker, A. (2004) Novi religiozni pokreti: praktični rad, Niš: Zograf.
7. Beaver, P. i dr. (ur.) (1991) Religije Svijeta, Zagreb: Kršćanaska sadašnjost.
8. Behdţet, A. (2001) Allah: islamsko poimanje i vjerovanje, (Prijevod s arapskog: Selim
Jelovac, S.), Sarajevo: El-Kalem.
9. Blaţević, J. (2007) Novi religiozni pokreti: izazov za Crkvu, Sarajevo: Vrhbosanska katoliĉka
teologija Sarajevo.
10. Boisard. M. (2002), Humanizam islama, Sarajevo: El-Kalem.
11. Cvitković, I. (1991) Rječnik religijskih pojmova, Sarajevo: OsloboĊenje.
12. Cvitković, I. (2007) Socijologija religije, Sarajevo: DES.
13. ĐorĊević, B. D (1988), Sekte i kultovi -proroci nove istine, Niš: Junir.
14. Enciklopedija novih religija: nove religije, sekte i duhovni pokreti, (2005) Zagreb: Naklada
Ljevak.
15. En-Nedţdţar, A. (2012) Čovjekovo namjesništvo na Zemlji: izmeĎu Objave i razuma, (s
engleskog prevela Šahsena Đulović, Sarajevo: CNS, El-Kalem.
16. Esposito, J.L. (ed.) (1995) The oxdord enciclopedia of the Moder Islamic World, New York,
Oxsford: Oxford university press.
17. Fajgelj, S. (2004) Metode istraţivanja ponašanja, Beograd: Centar za primjenjenu
psihologiju.
18. Gavrankapetanović, M. (2002), Snagom vjere do savršenstva duše, Sarajevo: el-Kalem.
19. Godfried D. (1998) Krist ili Vodenjak, Split: Verbum,
117
20. Grakalić, M. M. (1994) Duhovnosti novog doba : historiozofska monografija. Zagreb :
Arkadia.
21. Halilović, S. (2006) Islam i zapad u perspektivi Muhammeda Asada, Novi Pazar: El-
Kelimeh.
22. Halilović, S. (2012) Šta tebamo znati o grijesima, Sarajevo: Dobra knjiga.
23. Hamudullah, M. (1989) Uvod u islam, Sarajevo: Biblioteka Akaid.
24. Hopfe, L. M. (ed.) (1994) Religions of the World, New York: Macmillian College Publishing
Company.
25. Ivanĉić, T. (1997), Credo novih religioznih pokreta, Nikić, M. (ur.) Novi religiozni pokreti
(zbornik radova znanstvenog simpozija Filozofsko-teološkog instituta i Filozofskog fakulteta
Druţbe Isusove u Zagrebu o novim religioznim pokretima) Zagreb: Filozofsko-teološki
institut Druţbe Isusove. 40-57.
26. Jukić, J. (1991) Budućnost religije, Split: Matica hrvatska.
27. Jusić, M. (2005) Islamistički pokreti, Zenica: Emanet.
28. Karĉić, F. (2013) Metodi istraţivanja u islamskim naukama: kratak uvod, Sarajevo: El-
Kalem, CNS.
29. Kolarić, J. (1976) Kršćani na drugi način, Zagreb: Veritas.
30. Kovaĉević, B. (2012) Nove religije, Banja Luka: EDC.
31. Ladislav N. Kršćanska eshatologija, Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
32. Latić, D. (2000) Islam i svjetslke religije: priruĉnik za vjeronauku u srednjim školama I,
Sarajevo: El-Kalem.
33. Mahmood, B. (2005) Hazreti Ahmad Obećani Mesaja, Frankfurt: Verlag der Islam.
34. Markešić, L. (1997) Skripta ,,Misterij Boga'', za studente franjevačke teologije, Sarajevo.
35. Mekdauel, Dţ., (1996) Kako razumeti sekte : priručnik o današnjim religijama, (Prijevod s
engleskog Lidija Imerovski), Veternik : LDI.
36. Anonimus (1979), Mormonova knjiga: izvještaj napisan Mormonovom rukom na pločama
uzetim s Nefijevih ploča (1979) (Prijevod Neven Iskra), Zagreb: Crkva Isusa Krista Svetaca
posljednjih dana.
37. Musa, S. (2007) Štit islama : od sekte Jehovinih svjedoka, Sarajevo: Bookline.
38. Partridge, C. ,(2008), Nove religije, sekte i alternativni duhovni pokreti, Trinić, D. (ur.) Novi
religijski pokreti, Religijske studije na Univerzitetima u BiH. str. 86-176
39. Šproĉić, I. (1997), Biblija i novi religiozni pokreti, Nikić, M. (ur.) Novi religiozni pokreti
(zbornik radova znanstvenog simpozija Filozofsko-teološkog instituta i Filozofskog fakulteta
118
Druţbe Isusove u Zagrebu o novim religioznim pokretima) Zagreb: Filozofsko-teološki
institut Druţbe Isusove str. 68-93.
40. Stephen, E. (2008) Komparativne religije, Novi Travnik, Kršćanska baptistiĉka crkva.
41. Vasić, N.i Hafizović R..(ur.) (2007) Uvod u religije svijeta, Skripta za Religijske studije na
Univerzitetima u BiH.
42. Zalokar, J. (1997), Izvori i domeni New agea-jedno dublje razumijevanje u kontekstu
mišljenja planetarnog politologa, Nikić, M. (ur.) Novi religiozni pokreti (zbornik radova
znanstvenog simpozija Filozofsko-teološkog instituta i Filozofskog fakulteta Druţbe Isusove u
Zagrebu o novim religioznim pokretima) Zagreb: Filozofsko-teološki institut Druţbe Isusove.
173-181.
3.2.Web izvori:
1. Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Ahmadija pokret u svijetu [Internet],
Raspoloţivo na: < www.ahmadija.ba/ Ahmadijapokretusvijetu > [Pristupljeno:
20.09. 2015. godine].
2. Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Da li je Objava nastavljena, [Internet],
Raspoloţivo na: < www.ahmadija.ba/dalijeobjavanastavljena.pdf > [Pristupljeno:
17.10. 2015. godine].
3. Ahmedija muslimanski dţemat u BiH (2015), Historijat Ahmadija, [Internet],
Raspoloţivo na: < www.ahmadija.ba/Historijat-Ahmadija.pdf > [Pristupljeno:
17.09. 2015. godine].
4. Baloban, J. Crnić, D. (n.d), Čovjek je slika Boţja, [Internet], Raspoloţivo na: < http://
www. zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/stories/Download/ kateheza
covjek_je_slika_bozja.pdf> [Pristupljeno: 25. 3. 2015. godine].
5. Crkva Isusa Krista (2015), Osnovna vjerovanja, [Internet], Raspoloţivo na: <www.
Crkva isusa krista.hr/vjerova_zivot poslije smrti > [Pristupljeno: 23.4. 2015. godine].
6. Crkva Isusa Krista (2015),Članci vjere [Internet], Raspoloţivo na: <www.crkva isusa
krista.hr/vjerovanjaclancivjere > [Pristupljeno: 5.4. 2015. godine].
7. Crkva Isusa Krista (2015),Osnovna vjerovanja, [Internet], Raspoloţivo na:
<www.crkva isusa krista.hr /osnovna_vjerovanja >[Pristupljeno: 17.4. 2015. godine].
8. Franjevaĉki medijski centar, Svjetlo rijeĉi, (2013), Vjere u brojkama, [Internet ],
Raspoloţivo na:<www.svjetlorijeci.ba/vjere-u-brojkama.> [Pristupljeno: 3.5. 2015].
9. Islamska zajednica u BiH (2009), Nastavni plan i program za IV razred srednje škole,
[Internet], Raspoloţivo na:< http://vjeronauka.islamskazajednica.ba
119
/dokumenti/nastavni-plan-i-program/-nastavni-plan-i-program-za-iv-razred-srednje-
kole-1-sat, > [Pristupljeno: 30.11. 2015. godine].
10. Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Kada će doći kraj svijeta, [Internet ],
Raspoţivo na:< www://jw.org/kada _ce_doci_kraj_svijeta>, [ Pristupljeno: 20. 6.
2015].
11. Jehovini svjedoci u Bosni i Hercegovini (2015), Zabluda: duša je besmrtna,
[Internet], Raspoţivo na www://jw.org/zabluda _dusa_je_besmrtna, [ Pristupljeno:
7. 6. 2015].
12. Leksikografski zavod Miroslav Krleţa, (n.d.), Eshatologija u kršćanstvu, [Internet],
Raspoloţivo na: < http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18357>
13. Wikipedia (2014), Novi religiozni pokreti, [Internet], Raspoloţivo na:
https://hr.wikipedia.org /wiki/Novi_religiozni_pokreti, [Pristupljeno: 20.12. 2014.
godine].
14. Wikipedia (2015), Armagedon, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia
.org/wiki/Armagedon> [Pristupljeno: 17.6. 2015. godine].
15. Wikipedia (2015), Gnoza, [Internet], Raspoloţivo na: < https://hr.wikipedia.org
/wiki/Gnoza> [Pristupljeno: 3.7. 2015. godine].
16. Wikipedia (2015), Kršćanstvo, [Internet], Raspoloţivo na: <https://hr.wikipedia.
org/wiki/ Kr%C5%A1%C4%87anstvoi> , [Pristupljeno: 15.3.2015.godine]
120

Credo Novih Religioznih Pokreta: Univerzitet U Zenici Islamski Pedagoški Fakultet

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Credo Novih Religioznih Pokreta: Univerzitet U Zenici Islamski Pedagoški Fakultet

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet

CREDO NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA

CREDO NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA

3.1. Predmet istraţivanja

3.2. Ciljevi istraţivanja

3.3. Zadaci istraţivanja

3.5. Metode istraţivanja

3.6. Tehnike istraţivanja

3.7. Korpus istraţivačkog uzorka

1.1.2. Porijeklo imena

1.1.3. Isus Krist središte kršćansta

1.1.4. Nastanka i razvoj kršćanstva

Slika 1. Kršćanske podijela kroz povijest5

1.1.6. Osnovna vjerovanja

1.2. Credo kršćanstva

1.2.1. Bog u kršćanstvu

1.2.1.3. Bog je Duh

1.2.1.4. Bog je sve stvorio, sve uzdrţava i svime upravlja

1.2.1.5. Bog je prvi i posljednji

1.2.1.7. Pristip Bogu u Isusu Kristu

1.2.2. Ĉovjek u kršćanstvu

1.2.2.2. Čovjek je stvoren na sliku Boţiju

1.2.2.4. Čovjek je ovisan o Bogu

1.2.2.8. Smrt je prelaz ili preminuće

1.2.3.2. Izvori kršćanske objave

1.2.3.3. Kršćanska objava potvrĎuje ranije Boţije objave

1.2.4.5. Sakramenti inicijacije11

euharistiji kruh spasenja i vjeĉnog ţivota‘‘ .

1.2.5. Eshatologija u kršćanstvu

1.2.5.1. Smrt je prelaz ili preminuće

1.2.5.5. Sudnji dan

1.2.5.7. Boţije kraljevstvo

Tabela 1. Credo u kršćanstvu13

2.1.1. Ko su Jehovini svjedoci?

2.1.2. Nastanak i razvoj Jehovinih svjedoka

2.2. Credo Jehovinih svjedoka

2.2.1.7. Isus Krist stvorenje-anĎeo koji je postao čovjek

8. Duh Sveti-Boţija djelotvorna sila

2.2.2.3. Jehova je stvorio ljude da vječno ţive na Zemlji

2.2.2.6. Adam i Eva su uništeni

2.2.4.2. Isusova smrt otkup za prvi grijeh Adama i Eve

2.2.4.2. Kraj svijeta

Obiljeţja posljednjih dana su započela 1914

2.2.4.4. Sudnji dan

2.2.4.5. Boţje Kraljevstvo

Pojam Kršćanastvo Jehovini svjedoci

Smrt znaĉi prestanak postojanja.

2.4.Stav kršćanstva prema Jehovinim svjedocima

3.1. Opće informacije

3.1.2. Porijeklo imena Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana

3.1.3. Nastanak i razvoj Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

3.1.4. Osnovna vjerovanja30

3.2. Credo Crkve Isusa Krista Svetaca poslednjih dana (Mormona)

3.2.1.4. Tjelesna narav Boţija

3.2.1.5. Vjerovanje u Trojstvo

3.2.1.6. Bog nije bezuvjetno svemoćan

3.2.2.2. Ljudski duh svoju egzistenciju sadrţi u samome sebi

3.2.2.3.Čovjek je morao počiniti (prvi- istočni) grijeh

3.2.2.4. Boţiji plan na Zemlji

3.2.2.5. Šta čovjek treba raditi

3.2.2.6. Zemlja je mjesto iskušenja ljudu, kako bi napredovali u boţanstva

3.2.2.7. Prva i druga smrt