Urinary Sediment

0
Medicinska škola Varaždin

Ul. Vinka Međerala 11, 42000, Varaždin
Redovno obrazovanje- zdravstveno- laboratorijski tehničar/ka
Školska godina 2019./2020.
ZAVRŠNI RAD
MEDICINSKA BIOKEMIJA
-
RUTINSKI PREGLED URINA
Mentorica: Učenica:
Nataša Vuković, mag.med.biochem. Tena Dežić
Prof. savjetnica 4.c
Potpis : Potpis :
______________
_____________
Varaždin , studeni 2019.

1
Sadržaj
Literatura :..............................................................................................................................................3
1. UVOD :............................................................................................................................................4
2. GRAĐA MOKRAĆNOG SUSTAVA.................................................................................................5
3. URIN...............................................................................................................................................7
3.1. SASTOJCI URINA......................................................................................................................8
3.2. SAKUPLJANJE URINA.............................................................................................................10
3.3. KONZERVANSI ZA URIN.........................................................................................................11
3.4. PREDANALITIČKE POGREŠKE.................................................................................................12
3.5. ANALITIČKE POGREŠKE.........................................................................................................12
3.6. POSTANALITIČKE POGREŠKE.................................................................................................12
3.7. ANALIZA URINA....................................................................................................................14
4. RUTINSKI PREGLED URINA...................................................................................................15
4.1. FIZIKALNI PREGLED I PRETRAGE URINA...................................................................16
4.1.1. VOLUMEN URINA.....................................................................................................16
4.1.1.1. METODE MJERENJA VOLUMENA URINA....................................................16
4.1.2. BOJA URINA..................................................................................................................17
4.1.3. IZGLED URINA...............................................................................................................19
4.1.4. GUSTOĆA URINA......................................................................................................20
4.1.4.1. MJERENJE RELATIVNE GUSTOĆE URINA...................................................21
4.1.5. MIRIS URINA.................................................................................................................21
4.1.6. REAKCIJA URINA ( pH )...........................................................................................22
4.1.6.1. MJERENJE pH.....................................................................................................23
4.2. KEMIJSKI PREGLED URINA....................................................................................................24
4.2.1. PROTEINI...........................................................................................................................25
4.2.2. ŠEĆERI U URINU................................................................................................................26
4.2.3. KETONSKA TIJELA U URINU...............................................................................................27
4.2.4. ŽUČNE BOJE U URINU.......................................................................................................27
4.2.5. HEMATURIJA I HEMOGLOBINURIJA..................................................................................28
4.2.6. MIOGLOBINURIJA.............................................................................................................28
4.2.7. METHEHEMOGLOBINURIJA..............................................................................................28
4.2.8. BAKTERIURIJA...................................................................................................................29
4.2.9. LEUKOCITURIJA.................................................................................................................29
5. SEDIMENT URINA.........................................................................................................................30

2
5.1. CENTRIFUGIRANJE URINA.....................................................................................................31

5.2. ORGANIZIRANI SEDIMENT URINA.........................................................................................32
5.2.1. EPITELNE PLOČASTE STANICE.......................................................................................32
5.2.1.1. PLOČASTI EPITEL...................................................................................................32
5.2.1.2. PRIJELAZNI EPITEL.................................................................................................32
5.2.1.3. BUBREŽNI EPITEL..................................................................................................32
5.2.2. ERITROCITI....................................................................................................................33
5.2.3. LEUKOCITI.....................................................................................................................33
5.2.4. MIKROORGANIZMI.......................................................................................................34
5.2.4.1. BAKTERIJE.............................................................................................................34
5.2.4.2. GLJIVICE................................................................................................................34
5.2.4.3. PARAZITI I NJIHOVA JAJAŠCA................................................................................34
5.2.5. CILINDRI........................................................................................................................35
5.2.5.1. HIJALINI CILINDRI..................................................................................................35
5.2.5.2. GRANULIRANI CILINDRI.........................................................................................35
5.2.5.3. STANIČNI ( EPITELNI ) CILINDRI.............................................................................36
5.2.5.4. ERITROCITNI CILINDRI...........................................................................................36
5.2.5.5. LEUKOCITNI CILINDRI............................................................................................36
5.2.5.6. VOŠTANI CILINDRI.................................................................................................36
5.2.5.7. MASNI CILINDRI....................................................................................................36
5.2.6. CILINDROIDI..................................................................................................................36
5.3. NEORGANIZIRANI SEDIMENT URINA....................................................................................37
5.3.1. KISELI URIN.......................................................................................................................37
5.3.1.1. KRISTALI KALCIJEVA OKSALATA.................................................................................37

3
Literatura :
STRUČNA LITERATURA
 Easthman R.D. Biokemijske vrijednosti u kliničkoj medicini. Zagreb:
Školska knjiga.
 Flegar-Meštrić, Zlata. Marjana Vučić Lovrenčić i suradnici. Preglednik

medicinsko biokemijskih pretraga kliničkog zavoda za medicinsku
biokemiju i laboratorijsku medicinu Kliničke bolnice Merkur 1937.-
2017.
 Karlson S. Biokemija za studente kemije i medicine.
 Lauc G. i Flogel M. Biokemijski praktikum za srednje škole. Zagreb:

Školska knjiga.
 Čvorišćec,Dubravka i Ivana Čepelak. Štrausova Medicinska biokemija.

Medicinska naklada.
 Stryer Berg Tymosczko. Biokemija. Zagreb: Školska knjiga.
 Išgum - Vorgić, Ljerka. Medicinska biokemija. Medicinska naklada.
STRUČNI ČASOPIS
 Kliničko – biokemijska korelacija rezultata kvalitativne analize mokraće
– priručnik , urednica : Dr.sc. Zlata Flegar – Meštrić
INTERNETSKE STRANICE
 http://www.stampar.hr/hr/upute-za-pacijente (27.11.2019.)
 https://www.naturala.hr/ (27.11.2019.)
 https://www.stetoskop.info/metode-u-medicini/laboratorijska-
analiza-mokrace-urina (27.11.2019.)
 http://vesnatomicevic.com/pregled-urina/ (27.11.2019.)

4
1. UVOD :
Pregled mokraće pripada među najvažnije i najčešće korištene metode

laboratorijskih testiranja radi procjene zdravstvenog stanja i dijagnosticiranja raznih
bolesti , među kojima su vrlo često urogenitalne. Uobičajeno se analizira izgled ,
boja , miris , pH i specifična težina uzorka jutarnje mokraće , te prisutstvo raznih
spojeva koje se normalno u njoj ne nalaze , a mogu uputiti na bolest , patološke
poremećaje koje joj prethode , otrovanja ili ovisnosti. Stoga se analize mokraće
koriste i u dijagnostici i kod preventivnih pregleda zdravih osoba. To nije
neobično , jer se naše tijelo sastoji od 71% vode , od koje mokraća nastaje
filtracijom krvne plazme kroz bubrege kao otpadni produkt metabolizma stanica ,
čini glavnu izlučevinu mokraćnog sustava koji uz kožu i dišni sustav predstavlja i
najveći ekskretorni sustav tijela.

5
2. GRAĐA MOKRAĆNOG SUSTAVA
Mokraćni sustav se sastoji od organa za pročišćavanje krvi i stvaranje mokraće i

organa za njihovo provođenje , sakupljanje i izlazak iz tijela. To su bubreg ,
mokraćovod , mokraćni mjehur i mokraćna cijev.
Anatomija bubrega – građa, izgled i smještaj
Bubreg (lat. ren, gr: νεφρό, nephro) je parni tubularni organ koji filtriranjem iz krvi
izlučuju mokraću i održavaju unutrašnju ravnotežu vode i soli u organizmu
Oko svakog bubrega nalazi se sloj masnog tkiva koje ima zaštitnu funkciju.
Građen je od korikalne (cortex, kora) i medularne (medulla , srž) tvari.
Bubrežna srž sastavljena je od bubrežnih piramida s vrhovima prema hilusu , a
između piramida nalaze se izdanci korikalne mase. Bubrežna kora građena je od
žućkaste tvari. U njoj su crvenkasta Malpighijeva tjelešca sastavljena od spleta
kapilara koje tvore glomerule i Bowmanove kapsule koja ih obavija.
Iz glomerula izlazi zavijen proksimalni tubul koji silazi iz korteksa i nastavlja se u
Henleovu petlju koja ulazi u piramidu srži.
Glomerul zajedno s tubulima čini nefron. Svaki bubreg sadržava između 1 i 1,5
milijuna nefrona.
Slika 1. Položaj bubrega

6
Smješten je u retroperitonealno u lumbalnom predjelu, koso na granici gornje i

srednje trećine 12. rebra. S prednje strane je malo izbočen i dodiruje organe trbušne
šupljine , dok je stražnja strana ravna i gornjim je dijelom na dijafragmi. Oblikom
nalikuje na zrno graha. U odrasle osobe težina bubrega iznosi 120 – 200 g. Dug je
oko 11 cm , širok 5 cm , a debljine 3 cm. Površina normalnog i zdravog bubrega je
glatka i crvenkasto – plavkaste boje.
Fiziologija bubrega
Uloga bubrega jest : Stvaranje i izlučivanje mokraće , održavanje ravnoteže

volumena krvi i međustanične tekućine , regulacija koncentracije pojedinih iona u
tjelesnim tekućinama , regulacija osmolalnosti tjelesnih tekućina , regulacija kiselo
– bazne ravnoteže.
Hormonska regulacija bubrežnih funkcija :

1. Antidiuretički hormon ( ADH ) ili vazopresin – stimulira reapsorpciju vode te tako
kontrolira količinu vode u krvi, odnosno količinu vode koja se izlučuje bubregom
2. Aldosteron (kora nadbubrežne žlijezde)-regulira reapsorpciju iona natrija i kalija
Slika 2. Presjek bubrega

7
3. URIN
Urin je tekućina kojom se iz organizma izlučuju otpadni produkti metabolizma i strane
i štetne tvari.
Zdrave osobe izlučuju na dan oko 1 – 2 litre mokraće , u prosjeku oko 1,5 L .
Količina izlučene mokraće ( diureza ) kod pojedinih bolesti može jako varirati.
Oligurija , izlučivanje odveć malih količina mokraće ( manje od 400 mL na dan ) ,

pojavljuje se npr. kod bubrežnih i srčanih bolesti.
Potpuna nemogućnost mokrenja i zadržavanja mokraće, npr. zbog opstrukcije

mokraćnih puteva , naziva se anurijom.
Poliurija , izlučivanje abnormalno velikih količina mokraće , nalazi se obično u

bolesnika sa šećernom bolešću , a osobito je izražena kod dijabetesa insipidusa.
Najveću koncentraciju otpadnih produkata metabolizma sadrži prvi jutarnji urin koji
ima i najmanji volumen.
U toku dana volumen i koncentracija soli pojedinih porcija urina znatno varira.
Ispitivanje urina vrši se zbog toga što se u urinu manifestiraju promjene koje se
odvijaju na pojedinim organima ili sistemima.
Tako se promjene na živčanom, probavnom i drugim sistemima očituju u urinu , a

posebni se u urinu očituju promjene na urogenitalnom traktu (od bubrega do izlaznog
mjesta urina)
Slika 3. Urin

8
3.1. SASTOJCI URINA

Sastav urina ovisi o dobi , spolu , vrsti konzumirane hrane , tjelesnoj aktivnosti ,
vanjskim čimbenicima i čovjekovu zdravstvenome stanju.
Sastav se i količina urina mijenja iz dana u dan i u tijeku dana , a odraz su
funkcije urinarnog trakta , jetre , hormonalnog sustava , te cirkulacijskoga i
živčanoga sustava.
Stoga je analiza urina jedna od vrlo čestih pretraga ,a o njezinim rezultatima
često ovisi odabiranje pravog puta u postavljanju dijagnoze.
Zdrava osoba mokraćom na dan izluči oko 60 g raznih krutih sastojaka.
S obzirom na tvari koje se izlučuju u urinu možemo ih podijeliti na ;
I. KONSTANTNI SASTOJCI ;
Ti sastojci se normalno nalaze u urinu.
Od anorganskih to su razne soli : NaCl , soli kalija , kalcija , magnezija i
amonijaka u obliku klorida , fosfata, bikarbonata i sulfata.
Od organskih ima najviše mokraćne kiseline , kreatinina , raznih pigmenata itd .
II. PRIGODNI SASTOJCI ;

Tvari koje se samo prigodno izlučuju mokraćom.
Neke se nalaze samo u određenim fiziološkim stanjima , npr. laktoza koja se
može pojaviti u mokraći žena za vrijeme laktacije , ili ketonski spojevi koji se
pojavljuju u mokraći osoba koje dulje vrijeme gladuju.
Ovamo se može ubrojiti i izlučivanje sastojaka hrane.
Tako se u osoba koje su jele mnogo voća može u mokraći pojaviti fruktoza ili
pentoze iz voća.
Međutim , češće se tvari iz te skupine pojavljuju u raznim patološkim stanjima.
Pri raznim bolestima mokraćom se izlučuju štetne tvari koje se inače u mokraći
zdravih osoba ne nalaze , ili se nalaze u tako malim količinama da se
uobičajenim pretragama ne mogu dokazati.
Tako se mokraćom može izlučivati glukoza u bolesnika sa šećernom bolešću ,
proteini u bubrežnih bolesnika , bilirubin u bolesnika sa žuticom itd.
Te se zbog toga , prigodni sastojci se svrstavaju u tri skupine:

9
PROMJENE FIZIOLOŠKOG STATUSA
Trudnoća i laktacija – u urinu se može dokazati laktoza ;

izgladnjelost – u urinu se nalaze ketonske tvari
PRIROĐENE PROMJENE
Izlučivanje homogenitizinske kiseline urinom zbog poremećaja u

metabolizmu fenilalanina i tirozina ( alkaptonurija ) , galaktoze u
tijeku galaktozurije ( nesposobnost metaboliziranja galaktoze)…
PATOLOŠKE PROMJENE
Izlučivanje metabolita kojih u urinu normalno nema.

To može biti npr. glukoza u šećernoj bolesti ( diabetes
mellitus ) , bilirubin u tijeku opstruktivne žutice , Bence-
Jonesov protein u tijeku plazmacitoma …
III. SLUČAJNI SASTOJCI ;

To su tvari kojih u normalnim okolnostima u organizmu i urinu nema.
To mogu biti prirodne i umjetne boje iz hrane npr. antocijani iz cikle , lijekovi i
metaboliti ( hipurna kiselina koja je metabolit benzojeve kiseline ) , otrovi i
njihovi metaboliti ili tvari čije izlučivanje izazivaju ( olovo , aminolevulinska
kiselina i koproporfirin – međuprodukt u sintezi hemoglobina , čije izlučivanje
izaziva olovo)
Promjene pak normalnih metaboličkih procesa , patološke promjene u funkciji

urogeniralnog sustava i jetre , razni endokrini poremećaji , cirkulacijski poremećaji i druga
patološka stanja uzrokuju promjene u fizikalnim svojstvima i u sastavu mokraće.
Kod pojedinih bolesti te se primjene očituju u izlučivanju većih ili manjih količina
pojedinih sastojaka mokraće nego što je to slučaj u zdravih osoba , ili u pojavi abnormalnih
tvari , tj. Tvari koje se normalno ne nalaze u mokraći.
Upravo zbog toga je pretraga mokraće vrlo važna i za postavljanje dijagnoze , i za praćenje
tijeka bolesti i uspjeha liječenja.

10
3.2. SAKUPLJANJE URINA

Izraz sakupljanje urina označuje da pacijent sam daje urin , a tek u izuzetnim i relativno
rijetkim prilikama urin se pacijentu uzima kateterom – to mora obaviti za to stručno i
osposobljeno osoblje zdravstvene ustanove.
Za analizu urina , ovisno o vrsti pretraga , mogu se upotrijebiti :
I. PRVI JUTARNJI URIN , koji sadržava najveću dnevnu koncentraciju tvari u

jednoj porciji urina.
Pacijent ga daje sam , a skuplja ga u kemijski čistu posudu i odmah , a
najkasnije do 2 sata od mokrenja , donosi u laboratorij.
II. JEDNOKRATNI DNEVNI URIN , koji se često rabi kao materijal za pretragu
u hitnim slučajevima.
Daje se na isti način kao i prvi jutarnji urin.
III. DNEVNI URIN (dU) ili tzv. 24 – satni volumen urina.
Od njega se uzima alikvot (odgovarajući dio potreban za analizu) te obrađuje ,
a daje prosječnu koncentraciju ispitivane tvari izlučene u jednom danu.
U takvoj vrsti uzorka obično se provode kvantitativne analize sastojaka urina.
Pacijent ga skuplja prema pisanoj uputi koju dobije u laboratoriju zajedno s
čistim bocama s konzervansom.
IV. URIN SKUPLJEN U TOČNO ODREĐENIM VREMENSKIM RAZMACIMA
, koji se rabi za funkcionalno ispitivanje bubrega.
Za svaku je porciju važno zabilježiti vrijeme davanja ( u minutama ) i dobiveni
volumen.
Slika 4. Urin uzet u namijenjenu čašicu

11
3.3. KONZERVANSI ZA URIN

Konzerviranjem se urina želi sačuvati sakupljeni uzorak što je moguće sličniji svježem
urinu.Za to služe konzervansi.
Oni u urinu sprečavaju razmnožavanje bakterija kojih rast i razvoj uzrokuje promjenu
sadržaja urina ( smanjena koncentracija ureje , povećana koncentracija amonijaka ,
smanjena koncentracija glukoze ako je ima u urinu itd.) promjene fizikalnih osobina
urina ( izgled , boja , pH , itd. ) ili se želi spriječiti spontana promjena tvari u urinu ,
kao što je spontana oksidacija ispitivane tvari , gubitak plinovitih sastojaka urina itd.
Za ispitivanje aktivnosti enzima u urinu , u njega se ne stavljaju konzervansi jer oni

mogu promijeniti njihovu aktivnost – ta se promjena očituje u inhibiciji katalitičke
aktivnosti ispitivanog enzima. Zbog toga se urin skuplja u tamne boce i drži na
hladnom i tamnom mjestu.
TOLUOL Za uzorke u kojima treba odrediti plinovite sastojke

KLOROFORM Djeluje kao antiseptik
FORMALIN 40% Djeluje kao antiseptik
KONCENTRIRANA HCl Za dnevni volumen urina u kojem treba odrediti dušikove
spojeve
HgCl2 Djeluje kao antiseptik
TIMOL Djeluje kao antiseptik
Tablica 1. Vrste konzervansa

12
3.4. PREDANALITIČKE POGREŠKE

Nekorektno zadavanje pretraga
Neobilježene pretrage
Izgubljena uputnica
Neprimjereno pripremljen pacijent
Pogrešno obilježen uzorak
Pogreške prilikom uzimanja uzorka
Nepravilan postupak s uzorkom iza uzorkovanja
Nepravilan transport , odjeljivanje i čuvanje uzorka
3.5. ANALITIČKE POGREŠKE

Izgubljeni uzorak
Greška opreme
Analitička pogreška
3.6. POSTANALITIČKE POGREŠKE

Izgubljeni rezultati
Vrijeme izdavanja nalaza
Greške u prepisivanju
Nepravilna interpretacija
Da bi se spriječila prva ,te daljnje pogreške analitike , urin se mora skupljati u kemijski
čisto posuđe , a da bi se spriječila slučajna infekcija uzorka , dobro je imati i sterilno
posuđe.

13
U kemijski čistom posuđu ne smije biti tragova kemijske nečistoće od prijašnjih analiza ili
tragova sredstava za pranje , nečistoće koja je u posuđe dospjela zbog lošega i nepažljivoga
rukovanja ili spremanja.
Najbolje je da pacijent daje urin u zdravstvenoj ustanovi , no zbog praktičnih razloga

pacijenti često donose urin u laboratorij.
Tada je uputno pacijentima u laboratoriju dati priređeno posuđe za urin.
Dnevni se urin skuplja točno po propisu s konzervansom ili bez njega ( prvi jutarnji urin se
odbacuje ,a sve ostale porcije toga dana skupljaju se u boce. Prvi jutarnji urin sljedećega
dana također se doda skupljenom urinu i to se donosi isti dan u laboratorij na obradbu. )
Pacijentu se obavezno daje tiskana uputa za skupljanje urina i čiste boce s konzervansom
ili bez njega , ovisno o vrsti traženih pretraga.
3.7. ANALIZA URINA

Urin se može analizirati na sljedeće načine :

14
1. KVALITATIVNA ANALIZA
Utvrđuje se prisutnost , odsutnost ili izmijenjen sadržaj urina
2. SEMIKVANTITATIVNA ANLIZA
Daje približan odgovor na pitanje u kojim su količinama izmijenjeni uobičajeni
sastojci urina , ili koliko se pojavilo neuobičajenih sastojaka ( prigodnih ili
slučajnih )
3. KVANTITATIVNA ANALIZA
Daje točan odgovor o koncentraciji ispitivane tvari u urinu.
4. MIKROSKOPSKA ANALIZA
Kojom se ispituju vrsta i brojnost organiziranih i neorganiziranih elemenata
sedimenta urina.
Uobičajeno je da se pri kvalitativnim i semikvantitativnim analizama urina izvodi određen

broj i vrsta analiza koje se skupnim imenom zovu rutinska analiza urina .
Ona obuhvaća ispitivanje fizikalnih svojstava urina - volumen ( za dnevni urin ) , izgled ,
boja, relativna gustoća i pH.
Također uključuje ispitivanje kemijskih sastojaka urina kao što su analiza proteina ,
glukoze, ketonskih tijela, bilirubina i urobilinogena, eritrocita ili hemoglobina, a može
obuhvaćati ispitivanje nitrita , leukocita ,vitamina C.
Rutinska analiza obuhvaća i mikroskopsko ispitivanje sedimenta urina , osobito potrebno

ako se dobiju pozitivni rezultati pri ispitivanju proteina , nitrita , krvi ( eritrocita ili
hemoglobina ) i leukocita , te visoki pH.
4. RUTINSKI PREGLED URINA

Rutinski pregled urina je jedna od osnovnih laboratorijskih pretraga.

15
Rutinski pregled urina obuhvaća : izgled , boju , reakciju , specifičnu težinu , proteine ,
krv, glukozu , aceton , bilirubin , urobilinogen , urobilin , nitriti , sediment.
Ove parametre treba uvijek provjeriti , ako to na uputnici nije drugačije označeno.
Rezultati se označavaju sa : negativno , u tragovima , pozitivno , jako pozitivno, a mogu se

u zagradi označiti i križićima.
Sediment treba što vjernije i opširnije opisati , kako bi liječnik iz nalaza dobio što
potpuniju sliku onoga što je klinički biokemičar vidio pod mikroskopom.
Slika 5. Rutinska pretraga urina
4.1. FIZIKALNI PREGLED I PRETRAGE URINA

Fizikalnim svojstvima urina pripadaju volumen , boja , izgled , relativna gustoća i pH
urina.

16
4.1.1. VOLUMEN URINA

Zdrave osobe izluče dnevno 0,5 do 2L urina ovisno o vrsti hrane , piću , metabolizmu i
vanjskim čimbenicima, kao što su tjelesni napor , odjeća , temperatura okoliša , znojenje i
slično.
Bolest također može izmijeniti volumen dnevnog urina na više ili manje.
Pojedine su dnevne porcije nejednake po volumenu a time i koncentraciji tvari u urinu.
Promjene u dnevnom urinu mogu biti :
- Poliurija : izlučivanje vrlo velikih količina dnevnog urina ( više od 2,5 L/dan ) , a
uzrok mogu biti npr. diabetes mellitus , diabetes insipidus …
- Oligurija : izlučivanje vrlo malih količina dnevnog urina ( manje od 0,5 L/dan ) ,a
posljedica je dugotrajna gubitka vode iz tijela drugim putem npr. zbog dijareje ,
povraćanja , znojenja bez nadoknade tekućine ili zbog bilo kojeg drugog koji
dovodi do dehidratacije
- Anurija : potpuni prestanak izlučivanja urina
4.1.1.1. METODE MJERENJA VOLUMENA URINA

Volumen urina mjeri se menzurom , a izražava se u mL za pojedinu porciju , ili u L za
dnevni urin ( L/dU ).
4.1.2. BOJA URINA

Urin zdrave osobe ima svijetložutu boju , a određuju ju urinarni pigmenti , volumen i
gustoća urina i boje iz hrane. Što je volumen urina manji, gustoća je veća i boja je tamnija.

17
Urinarnim pigmentima pripada nekoliko obojenih spojeva. To su žuti urokrom , kojeg se

izlučuje oko 0,5 mg/dan ,a nastaje u metabolizmu proteina ; uroeritrin crvene boje koji je
vjerojatno metabolit melanina ; urorozein koji je vjerojatno derivat di – 3 – indolil –
metina i nastaje od indoloctene kiseline ; indirubin crvene boje koji je metabolit triptofana
; urobilin oksidacijski produkt urobilinogena , koji nastaje razgradnjom hemskoga prstena ,
kao i uroporfirini.
Najvažniji je urokrom koji nastaje od razgradnih produkata hemoglobina , tj. Porfirinskoga

prstena. Intezitet boje mokraće uz konstantno izlučivanje urokroma ovisi o volumenu, pa je
koncentrirana mokraća tamnija , dok je boja svjetlija kod jače diureze.
Pojava više indirubina u mokraći nalazi se pri bolestima kao što su porphyria cutanea
tarda i Crohnova bolest – ti crveni pigmenti nastaju iz bezbojnih prekursora kada se
mokraća zakiseli klorovodičnom ili sumpornom kiselinom i grije. To uzrokuje da
zakiseljena mokraća grijanjem pocrveni.
Mokraća može sadržavati i tragove riboflavina koji uzrokuje žutu fluorescenciju.
Svaka mokraća stajanjem na zraku postaje tamnija jer se veći dio tih spojeva izlučuje u
obliku bezbojnih kromogena koji stajanjem na zraku oksidiraju u obojene produkte.
Neobičnu boju urin može poprimiti od različitih prirodnih ili umjetnih boja iz hrane ,
lijekova , s papira , igračaka ili tkanina.
Tako će antocijani iz cikle urin obojiti blago crveno , žute boje iz bombona jače žuto ili
crvenkasto , ovisno o pH urina itd.
Boja urina mijenja se i zbog lijekova ili njihovih metabolita. Osobe koje uzimaju
aminopirin mokraća je katkad obojena crveno zbog izlučivanja rubazonske kiseline . Taj se
spoj može ekstrahirati amilnim alkoholom , a pri jakoj kiseloj ili alkalnoj reakciji prelazi u
žutu boju.
Metilensko modrilo boji mokraću plavo ili zeleno , ali , budući da se metilensko modrilo
može izlučivati i kao bezbojni kromogen , tek nakon kuhanja u kiselom , mokraća poplavi.
Neki antibiotici oboje mokraću žuto , sulfonamidi, fenolftalein ( u nekim laksativima) i

antrakinoni crveno – tu crvenu boju lako na sebe adsorbiraju amorfni urati u sedimentu
urina ; od neopterina urin postaje intezivno žut.

18
Kod raznih bolesti i metaboličkih poremećaja može doći do izlučivanja nekih tvari koje se
normalno ne izlučuju u mokraći , ili se neke tvari izlučuju u većim količinama nego što je
normalno , i to moće biti uzrok karakteristične promjene boje mokraće.
Porfirini , koji normalno ne utječu na boju mokraće , mogu obojiti mokraću crvenkasto ili
smeđe kada se izlučuju u većim količinama , kao što je slučaj kod porfirinurije , bolesti u
kojoj se izlučuje relativno mnogo porfirina I i II , intermedijarna u sintezi hema.
Isto se tako može izlučivati porfobilinogen , također intermedijar u sintezi hema koji boji
mokraću tamno , posebno ako stoji na zraku.
Izlučivanje hemoglobina ( hemoglobinurija ) uzrokuje crvenkastu boju mokraće – ta boja

ostaje i kada se mokraća centrifugira , za razliku od hematurije , izlučivanja eritrocita u
mokraći. Pri masivnoj hematuriji mokraća je također crvenkasto obojena , ali , ako takva
mokraća stoji ili se centrifugira , eritrociti se istalože pa se golim katkad zapaža crveni
sediment , a bistra mokraća iznad takvog sedimenta nije više crvena.
Ako hemoglobin zbog oksidacije prijeđe u methemoglobin , pa se izluči u mokraći , takva
je mokraća smeđe obojena. Do toga može doći djelovanjem nekih lijekova.
Slika 6. Različite boje urina
Kod žutice u mokraću prelazi i bilirubin koji uzrokuje žuto do smeđe obojenje mokraće.
Karakteristično je da pjena urina također požuti. Stajanjem na zraku takva mokraća polako
poprima zelenkastu boju , zbog oksidacije bilirubina u biliverdin koji je zelene boje.

19
I neke rjeđe bolesti karakterizirane su promjenama boje mokraće. Postoji nasljedni

poremećaj metabolizma aminokiselina fenilalanina i tirozina zbog kojeg se mokraćom
izlučuje homogenitizinska kiselina ( 2,5 – dioksofenoloctena kiselina ). Fenilalanin i
tirozin metaboliziraju se preko niza intermedijara do homogenitizinske kiseline , koja se
dalje normalno razgrađuje na fumarnu i acetoctenu kiselinu. Kod alkaptonurije nastaje blok
na razini homogenitizinske kiseline koja se ne može dalje razgraditi , pa se nakuplja i
izlučuje mokraćom. Mokraća koja sadržava homogentizinsku kiselinu tamni stajanjem na
zraku , jer se oksidira u tamno obojene produkte. Ta oksidacija osobito je brza kod
alkalnog pH. Budući da do oksidacije dolazi dodirom sa zrakom , mokraća postupno tamni
od površine prema dolje.
Stajanjem na zraku tamni i mokraća koja sadržava bezbojni melanogen , kromogen koji se
izlučuje u mokraći bolesnika s metastazama melanoma. Bezbojni kromogen oksidacijom
prelazi u crni melanin , pa bolesnikova mokraća lagano tamni kada stoji na zraku.
Slika 7. Crveni urin
4.1.3. IZGLED URINA

Svježa mokraća zdravih osoba obično je bistra. Već nakon kraćeg stajanja iz mokraće se
izlučuju oblačići sluzi koji lebde. Sastoje se od mukoproteina i nukleoproteina , epitelnih

20
stanica i soli, te se polagano talože. Zato se mokraća stajanjem , osobito ako dulje stoji na
hladnome mjestu , zamućuje , a još duljim stajanjem stvara se talog. Sastav taloga ovisi o
reakciji mokraće i o koncentraciji njenih sastojaka.
Iz kisele mokraće obično se taloži kalcijev oksalat , mokraćna kiselina i njezine soli , urati ,
a u talogu alkalne mokraće obično se nalaze fosfati i karbonati.
Međutim , mokraća može biti mutna i zbog izlučivanja raznih staničnih elemenata kao
leukocita (gnoj) , eritrocita , epitelnih stanica , mikroorganizama , koji se nalaze i u nekim
patološkim stanjima.
S druge strane , mokraća može biti bistra i pri bubrežnim bolestima , npr. kod
glomerulonefritisa. Zato se iz samog izgleda mokraće ne može zaključivati je li riječ o
zdravoj ili bolesnoj osobi , nego treba utvrditi uzrok zamućenja mokraće. Orijentacijski se
može relativno lako ispitati od kojih se soli sastoji talog mokraće.
Talog od urata topi se ako se mokraća zagrije na 40 – 60 'C i ponovno se istaloži kada se
mokraća ohladi. Kada mokraća sadržava mnogo taloga amorfnih urata , on adsorbira
mokraćne pigmente , osobito uroeritrin , pa je takav talog crvenkaste boje poput cigle i
naziva se sedimentum lateritium. Sedimentum lateritium izrazito ometa mikroskopski
pregled urina , jer prekriva sve ostale elemente sedimenta.
Talog fosfata i karbonata nalaze se u alkalnoj mokraći i otapa se kada se mokraća zakiseli s
nekoliko kapi 30% - tne octene kiseline. Ako se pri tome razvijaju mjehurići i ako se čuje
šum (CO2) , to je znak da je riječ o karbonatima, a ako se mokraća izbistri bez šuma i
mjehurića , onda se radi o fosfatima.
Oksalati se tope dodatkom nekoliko kapi klorovodične kiseline.
Mokraćna kiselina i urati ne tope se u kiselom , ali urati mogu zakiseljavanjem mokraće
prijeći u mokraćnu kiselinu. Iznimku čini amonijev urat koji se može taložiti u alkalnoj
mokraći i koji se otapa zakiseljevanjem.
Budući da mokraća stajanjem postaje alkalna , zamućenje mokraće koja je dulje vrijeme
stajala obično potječe od fosfata , karbonata i bakterija. Zamućenje od mikroorganizama ne
može se ukloniti ni filtriranjem ni zakiseljavanjem ili grijanjem mokraće . Da bi se takva
mokraća izbistrila , treba joj dodati nešto kaolina , promućkati je i profiltrirati.

21
Katkad se u ikteričnoj mokraći talože kristali bilirubina , koji cijeli sediment oboje
žućkasto. Katkad se u mokraći nalaze kristalizirani ili amorfni indigo , koji pliva na
površini mokraće i daje joj plavkast sjaj.
Na površini urina katkad se mogu vidjeti kapljice ili sloj masti. To može biti posljedica
prodora limfe u urin kroz oštećene limfne puteve , ili posljedica upotrebe katetera s
vazelinom. Ta pojava naziva se hilurija.
4.1.4. GUSTOĆA URINA

Dnevni volumen urina zdrave osobe pokazuje relativnu gustoću od 1,010 do 1,025.Slučajni
uzorci mogu imati relativnu gustoću od 1,003 do 1,040.
U zdravih osoba gustoća urina je u obrnutu odnosu s njegovim volumenom.Postoje dnevne

varijacije u specifičnoj težini urina. Najveću ima prvi jutarnji urin.
Gustoću mogu promijeniti tvari kojih normalno nema u urinu npr. proteini i glukoza ili
povećana koncentracija soli.
U tijeku kroničnih bubrežnih bolesti gustoća urina je niska jer bubrezi ne mogu pratiti
promjene u volumenu primljene tekućine kao zdravi , pa izlučuju urin velikoga volumena i
niske gustoće. Takve se promjene mogu pratiti i ispitivati određivanjima volumena i
gustoće urina nekog bolesnika pod točno određenim uvjetima.
Mokraća bolesnika sa šećernom bolesti , unatoč povećanoj diurezi ima i visoku specifičnu
težinu , zbog izlučivanja glukoze u mokraći ( ne vrijedi pravilo obrnute proporcionalnosti).
4.1.4.1. MJERENJE RELATIVNE GUSTOĆE URINA

Relativna gustoća može se mjeriti na više načina :

22
1. Gustoća se mjeri posebno baždarenim areometrom – urometrom , a izmjerena

gustoća korigira na 15 'C ( temperatura pri kojoj je baždaren urometar ) . To se radi
tako da se izmjeri temperatura mokraće kojoj se određuje relativna gustoća. Za
svaka 3 'C iznad 15'C izmjerenoj se gustoći dodaje 0,001 , a za svaka 3'C ispod
15'C odbije 0,001.
2. Mjerenje gustoće s pomoću test – trake . Test – polje impregnirano je puferom ,
polimerom i indikatorom ,a mjerenje se osniva na zamjeni H – iona iz polimera ,
kationima iz urina. Oslobođeni H – ioni reagiraju s prisutnim indikatorom i
mijenjaju boju test – polja . Intezitet promjene boje razmjeran je koncentraciji
vodikovih iona ,a oni su razmjerni broju kationa u urinu. Dakle , promjena boje
indikatora razmjerna je osmolalnosti kationa u urinu. Osmolalnost je mjera za
koncentraciju osmotički aktivnih čestica u otopini , a odgovara stvarnome broju
čestica u jedinici mase otopine.
4.1.5. MIRIS URINA

Svježa mokraća zdrave osobe ima miris svježe goveđe juhe , a potječe od njenih hlapljivih
kiselina. Mokraća zdrave osobe može poprimiti intezivan miris konzumiranih lijekova i
hrane. Stajanjem se ureja u mokraći razgrađuje , pa ima karakterističan miris na amonijak.
Vrlo neugodan miris ima pri infekciji urogenitalnog sustava. Takva mokraća zaudara na
gnoj , amonijak ili sumporovodik . Miris urina može uputiti i na poremećaj u metabolizmu.
Miris urina na voće ili aceton upućuje na promjene metabolizma glukoze ili na
gladovanje , a miris po ljubičicama upućuje na trovanje terpentinom.
Miris mokraće se rutinski ne ispituje.
4.1.6. REAKCIJA URINA ( pH )

23
Svježi urin zdrava čovjeka ima pH od 4,8 do 7,4 što uvelike ovisi o vrsti konzumirane
hrane. Pri mješovitoj prehrani reakcija urina slabo je kisela. Hrana koja sadržava mnogo
proteina dat će urinu kisele reakcije jer u tijeku metabolizma nastaje mnogo H3PO4 i H2SO4
( fosfati i sulfati iz proteina i vodikov ion iz ugljične kiseline ) . Konzumacija uglavnom
biljne hrane osnova je za oslobađanje velikih količina CO2 i H2O u metabolizmu. Iz njih
nastaje H2CO3 i tada kationi zamjenjuju vodikove ione pa se izlučuju urinom kao
karbonati. Stoga urin pokazuje alkalnu reakciju.
Reakcija urina mijenja se u tijeku dana ovisno o izlučivanju probavnih sokova . Kad se
HCl izlučuje u lumen želuca , urin je alkalnijega pH jer se H – ioni troše za sintezu HCl. U
tijeku izlučivanja gušteračnoga soka izlučuje se urin kiselijega pH jer pankreasni sok
sadržava velike količine karbonatnoga iona.
Reakcija urina može biti izmijenjena i u patološkim stanjima.
Bolesnici s visokom temperaturom izlučuju kiseliji urin jer zbog pojačane razgradnje
tjelesnih proteina dolazi do izlučivanja kiselih produkata. Takav je slučaj i u bolesnika s
zloćudnim tumorima.
Prilikom učestalih i obilnih povraćanja izlučeni je urin alkalnijega pH zbog velikoga

gubitka vodikovih iona.
Infekcije urinarnoga trakta mogu promijeniti pH urina u alkalno područje , jer bakterije
prevode ureju u amonijev ion , enzimskim djelovanjem ureaze iz bakterija , koji se tada
može vezati uz karbonatni ion. Ista se reakcija može dogoditi i u primarno sterilnom urinu
koji je poslije zagađen bakterijama iz vanjskoga dijela urogenitalnoga trakta , a dugo je
stajao prije obradbe. Stoga je važno odrediti pH urina u svježem uzorku.
4.1.6.1. MJERENJE pH
pH urina se može odrediti :

24
1. Mjerenjem s pomoću indikatorskog papira : papir ili test – polje na reagens – traci
impregnirano je indikatorskom bojom koja u dodiru s vodikovim ionima iz urina
mijenja molekularni oblik ,a time i boju. Promjena boje razmjerna je koncentraciji
H – iona u urinu , tj. pH urina. Izabrani indikatori pouzdano reagiraju u području
pH od 5 do 9 ;
2. Mjerenjem pH na pH – metru. Nakon baždarenja pH – metra odgovarajućim
standardima , pH se mjeri izravno u uzorku. Svježa kisela ili slabo alkalna mokraća
kad se ohladi ostaje bistra, a ako se hlađenjem stvara mutež ( karbonati ili fosfati )
– alkalna. Crvenkasti mutež urina ( sedimentum lateritium ) – kiseli urin.
Slika 8. pH metar
Slika 9. Lakmus – papir

25
4.2. KEMIJSKI PREGLED URINA

Kemijski se pregledom ispituje RVM i pH te prisutnost sastojaka kojih nema u mokraći
zdravih osoba ili koji se uobičajenim pretragama ne mogu dokazati ( proteini , glukoza ,
ketonski spojevi , bilirubin , urobilinogen , krv, nitriti , leukociti ). U te svrhe rabe se test –
trake .
Pregled urina test – trakama vrlo je jednostavan i brz , pa se često izvodi u ambulatni ili uz
bolesnički krevet. Katkad ga može obaviti i sam bolesnik .
No , pregled mokraće test – trakom nije uvijek pouzdan jer na rezultat pojedinih reakcija
utječu razni čimbenici. U pravilu ,test – trake izrađene su u obliku uskih traka od celuloze i
prozirne plastike. Na plastičnoj traci dimenzija oko 0,5 x 8 cm nalazi se jedan ili više
celuloznih segmenata koji su impregnirani odgovarajućim reagensima. Testne trake treba
čuvati točno prema uputama ,čuvati na suhom i od svjetla zaštićenom mjestu. Nepropisno
čuvane test – trake mogu dati pogrešne rezultate. Na originalnim bočicama i kutijama s
trakama , nalazi se skala boja koje nastaju reakciju , a rezultati se očituju vizualno ,
usporedbom boje ili nijanse boje koja se razvila na test – traki s onom na skali ,ili s
pomoću čitača traka ( refleksna fotometrija ) . Za izražavanje rezultata rabe se arbitrarne
jedinice ( negativno , 1/+ , 2/++ , 3/+++ , 4/++++ ) i SI jedinice ( npr. za glukozu i
ketonske spojeve mmol/L )
Najčešće se upotrebljavaju test – trake s 10 parametara , koje omogućavaju otkrivanje

simptoma triju velikih skupina bolesti : bolesti bubrega i mokraćnog sustava , poremećaje
metabolizma ugljikohidrata i jetrene bolesti.

26
4.2.1. PROTEINI
Urin zdrave osobe sadržava proteine ( mukoproteine i glukoproteine , sluz ) u koncentraciji
od 0,2 do 0,3 g/L što uobičajenim metodama za dokazivanje proteina u urinu ne daje
pozitivan rezultat. Stoga se kaže da u urinu zdrave osobe nema proteina.
Prisutnost proteina u dokazivim količinama naziva se proteinurija.
Proteini su podrijetlom iz krvne plazme i najvećim su dijelom albumini. U težim oblicima

proteinurije mogu se u mokraći naći i globulini, a u tzv. masivnim proteinurijama u urinu
se nalazi i fibrinogen koji brzo prelazi u fibrin.
Odnos je albumina i globulina u plazmi 3:2 dok je isti odnos u urinu 20:1.
Osim tih proteina, u mokraći se mogu naći hemoglobin, mioglobin i nukleoproteini, tkivni
proteini, Bence-Jonesov protein, no za njih postoje posebne metode odredivanja jer ne daju
pozitivne rezultate uobičajenim metodama za dokazivanje proteina u urinu.
Te su metode elektroforeza, imunoelektrotoreza i imunofiksacija.
Proteinurija može biti fiziološka i patološka.
Fiziološke proteinurije obuhvaćaju skupinu proteinurija u tijeku kojih se u urinu mogu naći
samo albumini, a prestaju spontano, bez liječenja, kad se ukloni uzrok proteinurije.
To su proteinurije nakon pretjeranih tjelesnih napora, u kasnoj trudnoći i poslije porodaja,

te nakon dugotrajna kupanja u hladnoj vodi.
I ortostatička proteinurija pripada ovoj skupini. Pojavljuje se u mladih ljudi nakon kretanja.
Poslije razdoblja mirovanja u urinu tih osoba proteini se ne mogu dokazati.
Patološke proteinurije posljedica su prodora proteina u urin u bilo kojem dijelu urinarnoga
trakta. To se može dogoditi u glomerulu, tubulima, bubrežnoj nakapnici, ureterima,
mokraćnom mjehuru, te u genitalnome traktu - predstojnoj žlijezdi (prostati) u muškaraca i
u rodnici (vagini) u žena.
Proteinurija stoga može i ne mora biti znak bubrežne bolesti.

Patološke se proteinurije zato dijele na bubrežne (renalne ili primarne) i ne bubrežne
(prerenalne ili sekundarne) i postrenalne proteinurije.
Bubrežne proteinurije rezultat su prodora proteina u urin zbog oštećenja bubrega, u

sedimentu urina tada se mogu vidjeti cilindri razlicitih tipova koji su posljedica trauma,
tumora, upala, konkremenata (kamenaca), TBC-a itd.

27
Ne bubrežne proteinurije posljedica su bolesti ili promjena izvan bubrega.

To mogu biti srčane bolesti koje rezultiraju zastojem krvotoka, kasniji stadij šećerne
bolesti, hematološke bolesti kao što su perniciozna anemija i leukemije, te poliglobulije,
amiloidoze i acidoza.
Sekundarne proteinurije mogu biti posljedica zaraznih bolesti čiji uzročnici stvaraju i
izlučuju za bubreg opasne toksine. Takve su bolesti npr. streptokokne infekcije, šarlah,
difterija, trbušni tifus i upala pluća. Slično djeluju i neki organski spojevi kao što su
kantaridin, terpentin, organski spojevi žive i arsena, te teške kovine, primjerice olovo, živa
i antimon.
U urinu se u tijeku plazmocitoma može naći Bence-jonesov protein. To je funkcionalno

nekompletno protutijelo (samo laki lanci) koje ne daje pozitivnu reakciju uobičajenim
metodama dokazivanja proteina, ali će u tijeku reakcije po Deckeru u urinu uzrokovati
zamućenje zbog reverzibilne denaturacije u području od 40 do 60'C. Na 100 'c urin se
izbistri , hlađenjem ponovo denaturira na 40 – 60 'c , a na nižoj ponovo izbistri.
4.2.2. ŠEĆERI U URINU

Šećeri označuju sve monosaharide ( pentoze i heksoze ) te sve disaharide koji se mogu
naći u urinu. U urinu zdrave osobe na normalnoj prehrani , u mokraći nema šećera. U
fiziološkim uvjetima , u urinu trudnica i dojilja može se dokazati laktoza . U tijeku probave
nakon prekomjerne konzumacije voća , meda ili sirupa u urinu se može naći fruktoza i/ili
pentoze.
Maltoza se uz glukozu može naći u urinu nekih osoba oboljelih od šećerne bolest (diabetes
mellitus). Djeca s prirođenim promjenama u metabolizmu galaktoze izlučuju urinom taj
šećer ,a stanje se naziva galaktozurija. Ne liječena galaktozurija ima kao posljedicu teško
oštećenje jetre , metalnu retardaciju i kataraktu.
Glukozurija je pojava glukoze u urinu , a može imati dva uzroka. Jedan je povećana
koncentracija glukoze u krvi iznad bubrežnog praga te bubrezi više ne mogu reapsorbirati
svu glukozu iz urina , a drugi , mnogo rjeđi , sniženi je bubrežni prag. Može se dokazati u
šećernoj bolesti , pri sniženom bubrežnom pragu za glukozu , pri akutnom zatajivanju
bubrega , funkcionalnoj sposobnosti bubrega manjoj od 30% , otrovanju koroformom i CO
, te nakon injekcije adrenalina.

28
4.2.3. KETONSKA TIJELA U URINU

U dijagnostičkim postupcima za otkrivanje i utvrđivanje promjena u metabolizmu
glukoze , osim ispitivanja glukozurije , primjenjuje se i dokazivanje ketonskih tijela ili
metilketona u mokraći. To su aceton , acetoctena kiselina i β – hidroksimaslačna kiselina.
Povećana koncentracija tih spojeva u krvi naziva se ketonemijom i posljedica se
pojačanoga katabolizma masti uz manjak glukoze u stanicama. Ketonemiju uvijek prati
ketonurija , tj. pojava tih tvari u urinu.
Kad u stanicama zbog bilo kojeg razloga nema dovoljno glukoze ( stanična hipoglikemija )
za normalne metaboličke procese dobivanja energije , energija se dobavlja iz pričuva
masnih tvari u tijelu.
Ketonska tijela nastaju zbog :
1. Nedostatka metaboličkih produkata ugljikohidrata – piruvata , odnosno ,

oksalacetata koji je potreban za konačnu oksidaciju acetil CoA nastalog u β –
oksidaciji masnih kiselina.
2. Nedostatka energije za sintezu masnih kiselina iz acetil – CoA odnosno acetoctene
kiseline.
Ketonurija se može dokazati kod dijabetičara , osoba koje dugo gladuju i kod kojih je
poremećena resorpcija glukoze.
Takav urin ima miris po voću ( od acetona ).
4.2.4. ŽUČNE BOJE U URINU

Žućne boje u urinu zajedničko su ime za urobilinogen , urobilin i bilirubin od kojih je samo
urobilinogen sastojak urina zdrave osobe.
Urobilin nastaje spontanom ili izazvanom oksidacijom urobilinogena , te ga u svježem

urinu nema , a bilirubina u urinu zdravih osoba također nema.
Bilirubin je organski spoj koji daje boju plazmi i žuči. Produkti njegove razgradnje ,
urobilinogen i sterkobilinogen daju boju urinu i fecesu.

29
4.2.5. HEMATURIJA I HEMOGLOBINURIJA

Hematurija i hemoglobinurija su patološke pojave. Prisutnost eritrocita u urinu naziva se
hematurija ,a hemoglobina hemoglobinurija.
Hematuriju uvijek prati hemoglobinurija različita stupnja , dok hemoglobinuriju ne mora

uvijek pratiti hematurija.
U urinu zdrave osobe nema hemoglobina i eritrocita. Smatra se da nalaz od 3 Erc/µL još
odgovara fiziološkom stanju, a da je nalaz od 5 Erc/µL i više , patološki.
U fiziološkim uvjetima eritrociti mogu u urin dospjeti s menstrualnom krvi ili mogu biti
artefakt ( umjetna činjenica ) zbog nepravilna rukovanja prilikom davanja urina ili
namjerna onečišćenja.
Hematurija može imati nekoliko uzroka : kamenci u bubregu , ureterima , mjehuru , upalne
promjene urotrakta , degenerativne promjene kapilara , trauma , zastoj krvi u bubrezima ,
insuficijencija desnog srca , glomerulonefritis kao primarna i sekundarna bolest itd.
Hemoglobinurija nastaje kao posljedica hemolize u krvotoku ili urinu.
Hemoliza u urinu može biti posljedica hipotonije urina.
4.2.6. MIOGLOBINURIJA
Kod teških ozljeda i nekroze mišićnog tkiva i nakon dugotrajna jaka tjelesnog napora ne
uvježbane osobe u urinu se može naći mioglobin. U prisutnosti hemoglobina mokraća je
ružićasta, a u prisutnosti mioglobina je žuta. Indirektno se mogu razlikovati i određivanjem
CK -a ( mioglobin ) i koncentraciji haptoglobina u serumu.
4.2.7. METHEHEMOGLOBINURIJA
Methemoglobin nastaje oksidacijom dvovalentnoga željeza u hemoglobinu u trovaletno.
Stoga eritrociti propadaju ,a methemoglobin prelazi u urin. Methemoglobinurija je osobito
izražena u tijeku otrovanja anilinom i njegovim nitroderivatima , sulfonamidima, tijekom
sepse , te kod opstipacije jer nitriti apsorbirani iz crijeva oksidiraju hemoglobinsko željezo.
Koncentracija se methemoglobina određuje spektroskopskim metodama.

30
4.2.8. BAKTERIURIJA
Bakteriurija označuje prisutnost bakterija u mokraći. One mogu u urin dospjeti iz svih
dijelova urogenitalnog trakta ,a uzrok su manifestnih ( koje se očituju ) i ne manifestnih
upala. Masivna je bakteriurija popraćena i drugim simptomima. Test se osniva na svojstvu
nekih bakterija da normalno prisutne nitrate u urinu reduciraju u nitrite. Pozitivan nalaz na
nitrite u urinu siguran je dokaz da u njemu ima bakterija , dok negativan nalaz znači samo
da u urinu nema bakterija koje reduciraju nitrate u nitrite. No , to može značiti i da je
mokraća prekratko vrijeme bila u mokraćnom mjehuru , pa bakterije nisu 'stigle' reducirati
nitrate u nitrite.
4.2.9. LEUKOCITURIJA
Smatra se da u urinu zdrave osobe može biti do 4 leukocita po vidnom polju , gledano pod
malim povećanjem , što približno odgovara brojčanoj koncentraciji od 4 leukocita po
mikrolitri urina. Kao i eritrociti ili bakterije , leukociti u urin mogu dospjeti iz bilo kojega
dijela urogenitalnog trakta. Više od 4 Lkc/µL smatra se leukociturijom , odnosno
patološkim nalazom. Najbrojniji leukociti u urinu su neutrofilni , a mogu se naći i
eozinofilni granulociti. Ni mikroskopskim pregledom nativnoga mokraćnog sedimenta ,
kao ni kemijskom analizom , ne može se odrediti vrsta nađenih leukocita. U kemijskoj se
analizi iskorištava enzimska aktivnost leukocitne esteraze , pa se mogu dokazati i lizirani
leukociti , što se mikroskopski pregledom sedimenta ne može. Stoga + rezultat pri
kemijskom ispitivanju leukociturije i – nalaz leukocita u sedimentu znače da su leukociti u
urinu prisutni , ali su lizirani.

31
5. SEDIMENT URINA
Sediment je urina talog skupljen u dnu epruvete.
Pregledavati se može nativni preparat sedimenta ili sediment obojen supravitalnim

bojenjem.
Mikroskopska pretraga urina provodi se radi potvrđivanja nalaza dobivenih kemijskim

reakcijama i ispitivanja sadržaja koji se kemijskim metodama ne mogu otkriti.
Sediment se urina prema načinu pripreme preparata i u njemu prepoznatljivih elemenata

dijeli na nativni ili neobojeni preparat sedimenta i sediment urina obojen supravitalnim
bojanjem.
Nativni sediment urina zdrave osobe sadržava nešto sluzi u obliku pahuljica ili cilindroida
koji izgledaju poput prozirnih , tankih , vijugavih niti , bez oštro ograničenih krajeva , male
količine anorganskih soli u obliku kristala , do 3 Erc/µL , do 4 Lkc/µL ili u vidnome polju ,
nešto pločastih epitelnih stanica (osobito urin žena) ili spermatozoida (muški urin).
Vrsta urina ovisi o pH urina. Svi ostali elementi nađeni u sedimentu urina , ako nisu
artefakti , patološki su nalaz.
Elemente sedimenta urina može se podijeliti u tri skupine :
a.) Organizirani sediment – ubrajaju se sve vrste stanica, cilindri , cilindroidi ,

bakterije , gljivice , paraziti i njihova jajašca
b.) Neorganizirani sediment – čine sve vrste kristala koje se mogu pronaći u sedimentu
urina
c.) Slučajni elementi – svi elementi koji su u urin mogli dospjeti u tijeku manipulacije.
To su dlačice pamuka , zrnca škroba , pamučna vlakna s predmetnog stakla ,
kapljice masti…

32
5.1. CENTRIFUGIRANJE URINA

Sediment se dobije centrifugiranjem ( ubrzano taloženje pod utjecajem centrifugalne sile )
10 – 15 ml svježeg urina tijekom 5 minuta na 1500 okretaja u minuti.
Centrifugiranje se vrši u centrifugama.
Uzorci se stavljaju u kivete jer omogućavaju da se smanji raspršivanje taloga u tekućinu

iznad taloga ( supernatant ). Može se centrifugirati samo paran broj epruveta s uzorkom.
Parovi se obavezno moraju tarirati , odnosno izjednačiti masu dvoju epruveta u paru.
Nakon tariranja , epruvete u paru moraju se simetrično postaviti u centrifugu na točno
nasuprotna mjesta.
U suprotnom , ako ne bi bile postavljene u ravnotežnom položaju , epruvete bi pri

centrifugiranju mogle puknuti. Centrifuga mora biti pravilno zatvorena , te se ne smije
otvarati prije nego se potpuno zaustavi. Pri vađenju epruvete iz centrifuge treba paziti da se
talog ne izmuti.
Slika 10. Centrifugiranje urina

33
5.2. ORGANIZIRANI SEDIMENT URINA
5.2.1. EPITELNE STANICE

U organiziranom sedimentu mogu se naći velike epitelne stanice . To su najveće stanice u
sedimentu , obilne citoplazme i velike , okrugle , centralno ili periferno smještene jezgre.
Potječu iz urogenitalnoga trakta i više ih je u ženskom nego u muškom urinu. U manjem
broju nisu pločaste epitelne stanice nisu patološki nalaz. Ostale epitelne stanice , različitih
oblika i podrijetlom iz dubljih dijelova urinarnoga trakta nisu normalan nalaz. Stoga
nađene stanice uvijek treba opisati i navesti koliko ih je nađeno.
5.2.1.1. PLOČASTI EPITEL

Stanice koje dolaze iz vanjskih genitalija , pločastog su oblika s izraženom jezgrom.
Ako je u sedimentu prisutno dosta stanica pločastog epitela , bez prisutnosti leukocita , to
pokazuje da stanice potječu iz donjih dijelova uretre i uglavnom znače onečišćenje zbog
nepravilnog skupljanja urina ili nečistoće vanjskog spolovila.
Slika 11. Pločasti epitel

34
5.2.1.2. PRIJELAZNI EPITEL

Dolazi iz gornjih mokraćnih putova , stanice mogu biti okrugle ili vretenaste.
Nalaz stanica prijelaznog epitela najčešći je kod infekcije donjih dijelova urogenitalnog
trakta ili nekog urološkog poremećaja dubljih slojeva , zloćudnih procesa , raznih infekcija
ili mokraćnih kamenaca.
Slika 12. Prijelazni epitel
5.2.1.3. BUBREŽNI EPITEL

To su male okrugle stanice s fino granuliranom jezgrom , nešto veće od leukocita s jasno
vidljivom , lagano podebljanom ovojnicom.
Pojava bubrežnog epitela u mokraći moguća je zbog raznih infekcija , upala i tumora na
urogenitalnom traktu. U prisutnosti više od dviju stanice ukazuje na oštećenje bubrežnog
tubula. Katkad , ali vrlo rijetko , mogu se naći i u mokraći zdrave osobe kao posljedica
regeneracije epitela.
Slika 13. Bubrežni epitel

35
5.2.2. ERITROCITI
Osim epitelnih stanica , u sedimentu se mogu naći i eritrociti. Nalaz do 3 Erc/µL još se
smatra normalnim nalazom. Više od tog broja smatra se patološkim nalazom. U svježem ,
izotoničnom i blago kiselom urinu eritrociti izgledaju kao male bikonkavne pločice , bez
jezgre koje dobro lome svjetlost. U hipotoničnom urinu , eritrociti bubre i pucaju pa se ne
vide pod mikroskopom , ali je reakcija na hemoglobin u urinu pozitivna. U hipertoničnom
urinu eritrociti gube vodu , skupe se i izgledaju poput malih naboranih loptica. Pri pregledu
sedimenta treba paziti na to da se eritrociti ne zamijene s mjehurićima zraka , loptastim
kristalićima ili sitnim kapljicama masti.
Prisutnost eritrocita u mokraći , hematurija , pokazatelj je nekog krvarenja zbog infekcije

urotrakta ili bubrežne bolesti. Prisutnost više od 30% dismorfnih eritrocita govori da su
eritrociti bubrežnog porijekla.
5.2.3. LEUKOCITI
Leukociti su male , okrugle stanice ,veće od eritrocita , s velikom središnje položenom
jezgrom i/ili sa segmentiranom jezgrom i sjajnim zrncima u citoplazmi. Do 4 Lkc/µL
smatra se normalnim nalazom , no prijeđu li leukociti taj broj , nalaz se smatra patološkim.
Ni leukociti , kao ni eritrociti , ne mijenjaju oblik i veličinu u blago kiselom i izotoničnom
urinu. U alkalnom i hipotoničnom urinu bubre , pucaju i u sedimentu ostaju samo gole
jezgre koje je teško prepoznati. I ovdje pomaže kemijska reakcija na leukocite koja tada
daje pozitivan rezultat. U hipertoničnom urinu leukociti se smežuraju , pa im je citoplazma
oskudna , a jezgra ostaje nepromijenjena.
Povećani broj leukocita je vodeći pokazatelj za infekciju urinarnoga trakta.

Slika 14. Mikroskopski pregled sedimenta urina
Piurija – pojava veće
količine leukocita u
urinu

36
5.2.4. MIKROORGANIZMI
Nalaze se samo u upalnim stanjima i infekcijama , ali mogu se naći u mokraćni koja je
dulje stajala. U mikroorganizme ubrajamo bakterije i bakterijske spore , gljivice te parazite
i njihova jajašca.
5.2.4.1. BAKTERIJE
Kod bakterijskih infekcija mogu se vidjeti bakterije koje su rasute po cijelom sedimentu
kao koki ili bacili. Vrsta bakterija ne može se prepoznati , ali se u nalazu može opisno
napisati ( rijetko , malo , dosta , mnogo ili masa ).
Bakterije se u urinu javljaju kod bakterijskih infekcija
Slika 15. Mikroskopski pregled bakterija
5.2.4.2. GLJIVICE
Kod gljivičnih infekcija mogu se naći gljivice u obliku hifa i pupa. U nalazu se opisno
navede količina nađenih gljivica ( nešto , malo , dosta).
Gljivice se u urinu javljaju kod gljivičnih infekcija. One su najčešće posljedica diabetes
mellitusa , uzimanja raznih antibiotika i kontraceptiva ili oslabljenog imuniteta.
Slika 16. Mikroskopski pregled gljivica

37
5.2.4.3. PARAZITI I NJIHOVA JAJAŠCA

Kod genitalnih parazitarnih infekcija može se naći Trichomonas vaginalis , a kod infekcija
debelog crijeva Trichomonas hominis. Oba Trichomonasa prepoznaju se po brzom
flagelarnom gibanju.
Jajašca parazita dospijevaju u urin tijekom autoinfekcija iz probavnog trakta.
Trichomonas vaginalis je kruškolikog oblika , ima 4 biča kojima '' titra ''. Hrani se
bakterijama i leukocitima. Nalazi se kod muškarca u prostati , a kod žena u vagini i
sluznici.
Paraziti se mogu naći u urinu za vrijeme parazitarnih infekcija.
Slika 17. Mikroskopski pregled parazita

38
5.2.5. CILINDRI
Cilindri su odljevi bubrežnih tubula oštro ograničenih rubova , imaju zaobljene i oštro
odrezane završetke , a mogu biti uski ili široki ovisno o promjeru tubula iz kojih potječu.
Uvjeti nastajanja cilindara su : niski pH , povećana koncentracija proteina i soli.
Po izgledu ih dijelimo na hijaline , granulirane , stanične , hemoglobinske , leukocitne ,

voštane i masne.
5.2.5.1. HIJALINI CILINDRI

Oni su prozirni , nježni valjčići oštrih kontura bez staničnih elementa.
Javljaju se usred napora ili povišene temperature.
Slika 18. Mikroskopski pregled hijalinog cilindra

39
5.2.5.2. GRANULIRANI CILINDRI

Tvorbe koje su pod mikroskopom vidljive kao valjčići oštro ograničenih rubova i
krajevima sa grubom granulacijom jednake ili nejednake veličine nazivaju se grubo
granulirani cilindri.
Fino granulirani cilindri su iste građe kao i grubo granulirani samo što imaju male granule.
Oba granulirana cilindra su patološka , a ukazuju na bolest bubrega , fizički napor ,

zatajenje srca ili teško proteinuriju. Za bolesnika je teži nalaz fino granuliranog cilindra.
4 TIPA GRANULIRANIH CILINDARA

TIP 1 TIP 2 TIP 3 TIP 4
Rezultat je upalnih Rezultat je adhezije Ima granule koje su Bakterijski cilindri ,
procesa u bubregu , lizosoma unutar rezultat agregacije nalazimo ih kod
kad leukociti citoplazme proteina izlučenih glomerulonefritisa i
prodiru u tubule , iz epitelnih stanica i pijelonefritisa
ugrađuju se u Bence – Jonesovog
matriks hijalinog proteina ili M. –
cilindra i tamo komponente koji se
propadaju stvarajući pojavljuju kod
granule nejednake mijeloma
veličine
Slika 19. Mikroskopski pregled granuliranih cilindara
5.2.5.3. STANIČNI ( EPITELNI ) CILINDRI

To su cilindri na koje su nalijepljene epitelne stanice koje se još daju prepoznati kao velike
stanice bogate citoplazmom , s velikom jezgrom.

40
Epitelni cilindri uvijek ukazuju na bolest bubrega.
5.2.5.4. ERITROCITNI CILINDRI

Posljedica su ugrađivanja eritrocita u osnovu proteinskog cilindra ili adhezije eritrocita na
njegovu površinu . Pod mikroskopom izgledaju kao nježni valjčići s malim prozirnim ,
bezbojnim , bikonkavnim pločicama.
Eritrocitni cilindri se pojavljuju u sedimentu prilikom prodora eritrocita u primarni urin.
Slika 21 Mikroskopski pregled eritrocitnog cilindra
5.2.5.5. LEUKOCITNI CILINDRI

Leukocitni cilindar nastaje adhezijom leukocita na površini cilindara ili ugrađivanjem u
njih , izgledaju kao valjčići oštrih rubova.

41
Čest su nalaz u sedimentu tijekom kroničnih upalnih infekcija , tada su i u sedimentu

prisutni leukociti. Javljaju se i kod upala bubrega.
Slika 22. Mikroskopski pregled leukocitnog cilindra
5.2.5.6. VOŠTANI CILINDRI

Grubi valjčići oštrih kontura žute boje i jako lome svjetlost.
Loš su prognostički znak. Nastaju u uznapredovalom degenerativnom stadiju tubula.
Slika 23. Mikroskopski pregled voštanog cilindra
5.2.5.7. MASNI CILINDRI

Masni cilindri su cilindri na kojima se vide gruba zrnca koja jako lome svjetlost. To su
sitne kapljice masti.
Ovi cilindri se rijetko javljaju u sedimentu urina , samo u slučaju kada su stanice tubula
podvrgnute masnoj degeneraciji kod nefroza i degenerativnog tubularnog nefritisa.

42
Slika 24. Mikroskopski pregled masnog cilindra
5.2.6. CILINDROIDI
Oblici koji nastaju izvan bubrega nazivaju se pseudocilindri.
Mogu biti od sluzi pa se zovu cilindroidi ili nakupine kristala urata, amorfnih fosfata ili
urata koje imaju oblik sličan pravim cilindrima. Za razliku od cilindara , oni su suženi na
kraju.
Slika 25. Mikroskopski pregled cilindroida

43
5.3. NEORGANIZIRANI SEDIMENT URINA

Svi kristali koji se mogu vidjeti u sedimentu urina pripadaju neorganiziranom sedimentu
urina pripadaju neorganiziranom sedimentu.
Kristali se talože nakon hlađenja urina , jer topljivost neke soli ovisi o pH medija ,
temperaturi o zasićenju otopine. Razlikujemo kristale koji se talože u kiselom urinu , te
kristale taložene u alkalnom urinu.
ALKALNI URIN
KISELI URIN
Kristali tripelfosfata
Kristali kalcijeva oksalata
Kristali Ca i Mg fosfata
Kristali kalcijeva karbonata
Kristali mokraćne kiseline Kristali hipurne kiseline
Kristali amonijeva biurata
Kristali amorfnih urata Kristali hemosiderina
Kristali bilirubina
Kristali cistina Kristali kolesterola
Kristali leucina
Kristali tirozina
5.3.1. KISELI URIN
5.3.1.1. KRISTALI KALCIJEVA OKSALATA

Izgledaju poput omotnice za pismo , dvostruke piramide , vrlo su sitni. Bezbojni su ,a zbog
prisutstva bilirubina mogu biti žućkasti.
Velike količine kristala kalcijeva oksalata daju sivi talog. U mokraći ih možemo naći
nakon uzimanja hrane bogate oksalatima : rajčice , špinat , šparoga , jagode ; kod dijabetes
mellitusa te ikterusa.
Značajniji su kod bolesnika sklonih stvaranju mokraćnih kamenaca. Kristali kalcijeva

oksalata nadražuju mokraćne kanale i ponekad izazivaju laganu hematuriju. Uzroci
pojavljivanja Ca – oksalata u urinu su još i bolesti bubrega i trovanje etilen glikolom.

44
5.3.1.2. KRISTALI MOKRAĆNE KISELINE

Romboidi zaobljenih i tupih vrhova. Ovisno o tome kako su položeni u preparatu mogu se
vidjeti ako leže bočno , izgledaju kao štapići tamnih krajeva 2 do 3 puta veće dužine od
širine. Mogu izgledati kao zvijezde kojoj svi krakovi izlaze iz istog centra.
Nalaze se u jako koncentriranim mokraćama , kod povišenih tjelesnih temperatura , kod

gihta , kod bolesti kod kojih dolazi do povećane razgradnje jezgri stanica , kao što su
leukoze , ili kod citostatske terapije malignih bolesti i ponekad kod bolesti tubula bubrega.
Slika 27. Mikroskopski pregled kristala mokraćne kiseline
5.3.1.3. AMORFNI URATI

U amorfne urate ubrajamo Na , K , Ca ili Mg urate. To su manje , tamnije kuglice , gotovo
smeđe i često su u nakupinama. Pod mikroskopom se amorfni urati vide kao sitna prljavo

45
žuta , rjeđe bezbojna zrnca , koja se obično skupe i poprimaju izgled mahovine.U hladnom
urinu stvaraju sedimentum lateritium , talog crne boje.
Često ih nalazimo u koncentriranim mokraćama , npr. kod groznice ili kod gihta.
Slika 28. Mikroskopski pregled amorfnih urata
5.3.1.4. KRISTALI CISTINA

Kristali cistina imaju oblik pravilnih šesterokutnih pločica s dvije strane nešto duže od
ostalih četiri , bezbojni su. Razlikuju se po obojenosti i topljivosti. Često se naslažu jedni
preko drugih.
Nalaze se kod urođene anomalije u metabolizmu aminokiselina , u nasljednim

poremećajima bubrežnog transporta aminokiselina , kongenitalnih cistinoza i cistinurija.
Slika 29. Mikroskopski pregled kristala cistina
5.3.2. ALKALNI URIN

46
5.3.2.1. KRISTALI TRIPELFOSFATA

Tripelfosfati nastaju alkalizacijom mokraće amonijakom. U obliku su mrtvačkog kovčega ,
različitih veličina. Bezbojni su i prelamaju svjetlost. Često se u sedimentu mokraće nalaze
zajedno s amorfnim fosfatima ili karbonatima.
Stvaranje tripelfosfata povezano je s porastom bakterija. Kad imamo tripelfosfate u prvom

svježem uzorku urina sumnjamo na infekciju urogenitalnog trakta.
Slika 30. Mikroskopski pregled kristala tripelfosfata
5.3.2.2. KRISTALI KALCIJEVIH FOSFATA

Kristali u obliku iglica , bezbojni su i prelamaju svjetlo. Javljaju se pojedinačno ili u obliku
zvjezdastih gomila s vrhom kristala okrenutih prema centru.
Mogu biti prisutni kod kroničnih bolesti urogenitalnog trakta
Slika 31. Mikroskopski pregled kristala kalcijevih fosfata
5.3.2.3. KRISTALI KALCIJEVA KARBONATA

Kalcijev karbonat može biti u obliku amorfnih soli ili sitnih zrnaca. Bezbojan je i sivo –
bijele boje. Često se nalazi zajedno s amorfnim uratima.

47
Njihova prisutnost može ukazivati na pojavu kamenca.
Slika 32. Mikroskopski pregled kristala kalcijevih

karbonata
5.3.2.4. KRISTALI HIPURNE KISELINE

Duge četverostrane romboidne iglice ili prizme poredane u obliku zvijezda. Bezbojne , ali
katkad svijetlo žute boje.
Kristali hipurne kiseline imaju mali klinički značaj. Nalaze se nakon uzimanja preparata
salicilata , kod groznice i kod oboljenja jetre.
Slika 33. Mikroskopski pregled kristala hipurne kiseline
5.3.2.5. KRISTALI AMONIJEVA BIURATA

Mogu se zamijeniti kristalima leucina. Izgledaju kao kuglica pojedinačno , u parovima ili u
grupama. Kuglice mogu imati jednu ili više bodlji različitog oblika i veličine. Imaju oblik
iglica koje su skupljene poput svežnjeva. Žuto – smeđe boje su .

48
Češće ih nalazimo s fosfatima kada je prisutan slobodan amonijak u mokraći koji se

raspada.
Nemaju dijagnostičko značenje.
Slika 34. Mikroskopski pregled kristala amonijeva

biurata
5.3.2.6. KRISTALI HEMOSIDERINA

Kristali su crveno – smeđe boje , a sitna zrnca tvore nakupine.
Mogu biti posljedica intravaskularne hemolize.
5.3.2.7. KRISTALI BILIRUBINA

Kristali su smeđe ili smeđe – crvene iglice. Okupljaju se u obliku snopova ili zvjezdica , a
mogu imati i oblik tamnih romboidnih pločica ili kocka.
U urinu se pojavljuju kod hemolitičke žutice.

49
5.3.2.8. KRISTALI KOLESTEROLA

Velike karakteristične bezbojne romboidne pločice , različitih veličina , a uglovi su im
stepenasto isječeni. Često su pločice položene jedna preko druge. Bezbojne su i vrlo rijetko
ih nalazimo.
Pojavljuju se kod ehinokokusnih cista , infekcija urogenitalnog trakta , nefrotskog

sindroma i kod hilurije. Moguć su teška oštećenja bubrega.
5.3.2.9. KRISTALI LEUCINA

Imaju oblik kuglica različitih veličina , s radijalnim i koncentričnim prugama. Mogućnost
zamjene kapljicama masti , razlikovanje bojanjem Sudanom III. Žuto – smeđe se boje , ne
topivi u octenoj kiselini.
Nalaze se kod degenerativnih stanja u jetri , akutne atrofije jetre, apcesa jetre , trovanja
fosforom.

50
5.3.2.10. KRISTALI TIROZINA

To su snopovi finih iglica poput metle ili poput snopova slame čvrsto uvezanih u sredini.
Bezbojni su ili svjetlo žuti.
Nalaze se kod oboljenja jetre, ponekad često zajedno s leucinom. Javljaju se kod
uznapredovalog oštećenja jetrenog parenhima ( hepatitis , ciroza , trovanje organskim
otapalima) , leukemija.
PRILOG
Slika 1 : https://model-educa.hr/anatomski-modeli/170-bubreg-sa-nadbubreznom-zlijezdom.html
Slika2 : https://zdravlje.eu/2016/12/25/lijecenje-suzenog-mokracnog-kanala/
Slika3 : https://www.glasistre.hr/zdravlje-i-fitness/tragovi-u-urinu-sto-mokraca-govori-o-vasem-
zdravlju-588871
Slika 4 : https://www.info-ks.net/clanak/54177/evo-sta-boja-urina-otkriva-o-vasem-zdravlju/

51
Slika 5 : https://www.zenit.ba/sta-boja-i-miris-urina-govore-o-vasem-zdravlju/
Slika 6 : https://www.mojaljekarna.hr/mokracni-sustav/7301-posuda-za-uzimanje-urina.html
Slika 7 : https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/pretrage/24-satni-urin-namjena-pretrage-cijena-
i-rezultati
Slika 8 : https://www.chipoteka.hr/artikl/20307/instrument-ph-metar-0-14-ph-ph-100-atc-
6020000206
Slika 9 : https://www.njuskalo.hr/strojevi-alati-ostalo/prodajem-indikator-lakmus-papir-4m-roli-
oglas-16609203
Slika 10 : https://analizakrvi.wordpress.com/tag/centrifugiranje/
Slika 11 : http://ivavet.com/pregled-urina/
Slika 12 : https://docplayer.gr/43541204-Pregled-urina-rutinski-pregled-urina-sinonim-za-fizicko-
hemijski-pregled-urina-predavanja-iz-klinicke-hemije.html
Slika 13 : https://gospodarzdravlja.com/kristali-u-urinu-simptomi-nalaz-i-lecenje/
Slika 14 : https://dijetaplus.com/7-kristali-u-urinu-uzroci-prirodni-lekovi-i-kada-otici-lekaru/
Slika 15 :
Slika 16 :
Slika 17 :
Slika 18 :
Slika 19 :
Slika 20 :
Slika 21 :
Slika 22 :
Slika23 :
Slika 24 :
Slika 25 :
Slika 16 :
Slika 27 :

Urinary Sediment

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Urinary Sediment

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

0

Medicinska škola Varaždin

Redovno obrazovanje- zdravstveno- laboratorijski tehničar/ka

Školska godina 2019./2020.

Varaždin , studeni 2019.

Varaždin , studeni 2019.

5.1. CENTRIFUGIRANJE URINA.....................................................................................................31

Varaždin , studeni 2019.

 Flegar-Meštrić, Zlata. Marjana Vučić Lovrenčić i suradnici. Preglednik

 Karlson S. Biokemija za studente kemije i medicine.

 Lauc G. i Flogel M. Biokemijski praktikum za srednje škole. Zagreb:

 Čvorišćec,Dubravka i Ivana Čepelak. Štrausova Medicinska biokemija.

 Stryer Berg Tymosczko. Biokemija. Zagreb: Školska knjiga.

 Išgum - Vorgić, Ljerka. Medicinska biokemija. Medicinska naklada.

Varaždin , studeni 2019.

Pregled mokraće pripada među najvažnije i najčešće korištene metode

Varaždin , studeni 2019.

2. GRAĐA MOKRAĆNOG SUSTAVA

Mokraćni sustav se sastoji od organa za pročišćavanje krvi i stvaranje mokraće i

Anatomija bubrega – građa, izgled i smještaj

Slika 1. Položaj bubrega

Varaždin , studeni 2019.

Smješten je u retroperitonealno u lumbalnom predjelu, koso na granici gornje i

Uloga bubrega jest : Stvaranje i izlučivanje mokraće , održavanje ravnoteže

Hormonska regulacija bubrežnih funkcija :

Slika 2. Presjek bubrega

Varaždin , studeni 2019.

Oligurija , izlučivanje odveć malih količina mokraće ( manje od 400 mL na dan ) ,

Potpuna nemogućnost mokrenja i zadržavanja mokraće, npr. zbog opstrukcije

Poliurija , izlučivanje abnormalno velikih količina mokraće , nalazi se obično u

Tako se promjene na živčanom, probavnom i drugim sistemima očituju u urinu , a

Varaždin , studeni 2019.

3.1. SASTOJCI URINA

II. PRIGODNI SASTOJCI ;

Varaždin , studeni 2019.

PROMJENE FIZIOLOŠKOG STATUSA

Trudnoća i laktacija – u urinu se može dokazati laktoza ;

Izlučivanje homogenitizinske kiseline urinom zbog poremećaja u

Izlučivanje metabolita kojih u urinu normalno nema.

III. SLUČAJNI SASTOJCI ;

Promjene pak normalnih metaboličkih procesa , patološke promjene u funkciji

Varaždin , studeni 2019.

3.2. SAKUPLJANJE URINA

Za analizu urina , ovisno o vrsti pretraga , mogu se upotrijebiti :

I. PRVI JUTARNJI URIN , koji sadržava najveću dnevnu koncentraciju tvari u

Slika 4. Urin uzet u namijenjenu čašicu

Varaždin , studeni 2019.

3.3. KONZERVANSI ZA URIN

Za ispitivanje aktivnosti enzima u urinu , u njega se ne stavljaju konzervansi jer oni

TOLUOL Za uzorke u kojima treba odrediti plinovite sastojke

Varaždin , studeni 2019.

3.4. PREDANALITIČKE POGREŠKE

3.5. ANALITIČKE POGREŠKE

3.6. POSTANALITIČKE POGREŠKE

Varaždin , studeni 2019.

Najbolje je da pacijent daje urin u zdravstvenoj ustanovi , no zbog praktičnih razloga

Tada je uputno pacijentima u laboratoriju dati priređeno posuđe za urin.

3.7. ANALIZA URINA

Varaždin , studeni 2019.

Uobičajeno je da se pri kvalitativnim i semikvantitativnim analizama urina izvodi određen

Rutinska analiza obuhvaća i mikroskopsko ispitivanje sedimenta urina , osobito potrebno

4. RUTINSKI PREGLED URINA

Varaždin , studeni 2019.