KARDIO-VASKULARNI PROBLEMI

Oboljenje koronarnih arterija

Najrašireniji tip kardiovaskularnog oboljenja predstavlja ateroskleroza, proces u kojem dolazi do:
 abnormalne akumulacije lipida (masnih supstanci) i fibroznog tkiva u zidovima krvnih sudova
 upalne reakcija na arterijskom zidu
 formiranja plaka:
- sužava lumen i spriječava da krv teče do srčanog mišića.
- uzrokuje ishemiju
- može uzrokovati nepovratnu štetu i smrt ćelija miokarda
- formira se ožiljak na tkivu
- miokardijalna disfunkcija uzrokuje neadekvatan minutni volumen srca /rad srca.
 progresivno oboljenje: može biti zaustavljeno i ponekad ponovljeno
 prevencija usmjerena na promjenjive faktore rizika temelji se na:
- lipidnim abnormalnostima
- pušenju cigareta
- dijabetes mellitusu
- hipertenziji
- fizičkoj neaktivnosti
- gojaznosti
- stresu

Faktori rizika kod oboljenja koronarnih arterija - nepromjenjivi

 Porodična anamneza
 Često visok nivo holesterola
 Otac koji je umro od srčanog udara prije navršenih 60 godina

 Starija dob
 Više od pola ljudi sa koronarnim arterijskim oboljenjem ima preko 65 godina

 Spol
 Posebno u dobi ispod 60 godina
 dva puta češće kod muškaraca nego kod žena prije menopauze

Hiperlipidemija

 naziva se i dislipidemija
 porast nivoa ukupnog holesterola u krvi, LDL , trigliceridi

Definicije
Korisni - odlažu ili sprječavaju stvaranje masnih
HDL lipoproteini visoke gustoće naslaga na zidovima arterija jer oni prenose lipide od
krvnih sudova do jetre.
Štetni jer oni drže holesterol u kvnim sudovima
LDL lipoproteini niske gustoće formirajući tako masne naslage.
Brzi vodič za kardijalnu rehabilitaciju nakon infarkta miokarda (IM)

Sveobuhvatna kardijalna rehabilitacija je preporučena:

 -nakon IM
 -nakon koronarne revaskularizacije
 -za pacijente sa stabilnom anginom ili hroničnim zatajenjem srca sa limitiranim
simptomima ili nakon novog događaja

Žene i stariji pacijenti bi trebali biti uključeni u sveobuhvatni kardijalni program rehabilitacije.

Aspekti bihejvioralnih promjene

1. Prestanak pušenja:
 ukazati pacijentima na štetnost pušenja i pružiti podršku pri odvikavanju koristeći brošure,
individualne i grupne konsultacije, nadomjesnu nikotinsku terapiju, te farmakološki tretman
(Bupropion)
2. Zdrava ishrana i dijeta:
 korištenje omega 3 masnih kiselina koje se nalaze u ulju ribe
 uzimati voće i povrće minimalno 5 porcija dnevno
 redukovati zasićene masti i totalno ili djelimično ih zamijeniti nezasićenim mastima je takođe
preporučljivo

Tjelovježba

Vježbanje je glavni element kardijalne rehabilitacije i treba biti ponuđeno bar dva puta sedmično
tokom osam sedmica

Aerobik, nizak do srednji intezitet vježbi je preporučen za većinu pacijenata koji vježbaju i može
se sprovesti bezbijedno efikasno kod kuće ili u zajednici.

Klinička tzv. rizik stratifikacija je dovoljna za pacijente sa niskim do srednjim rizikom koji su na
niskom do srednjem intezitetu vježbi.

Testiranje tokom vježbanja i ehokardiografija su preporučene za visoko rizične pacijente i/ili

provođenje vježbi visokog inteziteta (i radi procijene rezidualne ishemije i ventrikularne funkcije
gdje je to primjereno).

Savjeti bolesnicima sa IM po izlasku iz bolnice

U cilju prevencije novih oštećenja i kardijalnih akcidenata potrebno je da se pacijent po izlasku sa
stacionarnog liječenja, pridržava slijedećih uputstava u okviru svakodnevnog života: izbjegavati
obilne obroke i jela koja izazivaju nadimanje, izbjegavati fizički napor bar jedan sat nakon obroka,
ograničiti slano i masno u ishrani, zabrana pića (žestoka pića utiču na deponovanje masnih naslaga
na već postojećim ateromima, u svakom pojedinačnom slučaju potrebno je konsultovati kardiologa),
smanjiti tjelesnu težinu, zabrana pušenja, izbjegavati stres i velike ekscesivne fizičke napore,
seksualne aktivnosti su dozvoljene u drugom mjesecu od nastanka IM.

Pri hodu uzbrdo i nizbrdo zabranjeno je nošenje tereta, izbjegavati klimatska područja sa puno vlage
(dozvoljeno je do 60% vlažnosti vazduha), zabranjene su statičke sportske aktivnosti (dizanje tegova,
veslanje, biciklizam, razvlačenje federa). Dozvoljene su aerobne sportske aktivnosti (hodanje, lagano
trčanje, košarka, rukomet, odbojka i sl.). Sportske aktivnosti treba uvijek individualno odrediti prema
prijedlogu kardiologa (testova opterećenja). Ne mijenjati samoinicijativno lijekove nego samo po
nalogu kardiologa. Redovne kontrole EKG-a na 3, 6 i 12 mjeseci uz konsultaciju. Promjena radnog
mjesta u cilju izbjegavanja posebne odgovornosti i stresogenih situacija.

Hipertenzija – povišen arterijski krvni pritisak

Nakon dijagnosticiranja hipertenzije članovi tima porodične medicine, ljekar i medicinska sestra –
tehničar moraju obratiti pažnju, tačnije evidentirati podgrupe registriranih korisnika zdravstvene
zaštite koje zahtijevaju dodatne pretrage, to su:
 pacijenti sa renalnim oboljenjima
 dijabetičari
 pretpostavljena renovaskularna hipertenzija
 pretpostavljena endokrina hipertenzija

Dijagnoza hipertenzije

Ako se nakon 3 posjete KP održava većim od  ostećenjem ciljnog organa

140/90 mmHg sa:  kardio-vaskularni (KV) rizik >20%

Ako je nakon 5 posjeta KP još uvijek:  140-180/90-105 (nije dijabetičar).

 >130/80 (dijabetičar).

Ciljne vrijednosti krvnog pritiska (KP)

 Cijela populacija, bez dolje navedenih
< 140/90 : rizikofaktora

<130/<80:  dijabetičari
 ne-dijabetička nefropatija

<125/<75:  ne-dijabetička nefropatija sa

proteinurijom >1 g/24 sata

Preporuke za životni stil

1. Ishrana Trebalo bi se preporučiti svim hipertenzivnim

osobama:
1. za > 44 godine, restrikcija soli
2.  unos kalijuma
3.  svježeg voća/povrća
4. ishrana sa malo masnoća
2. Fizička aktivnost Brzo hodanje, vožnja bicikla,plivane:
 idealno 45 minuta dnevno
 3-5 puta sedmično

3. Pušenje i alkohol  dati lični savjet i snažno ohrabriti

pacijenta da prestane pušiti

4. Prekomjerna tjelesna težina
Mjerenje krvnog pritiska
Pacijent se pripremi
Ljekar/sestra se pripremi
Uzroci bola u grudima
Grudni koš (muskuloskeletni)
 Priklještenost mišića ili grč
 Upala tetiva
 Trauma (prelom rebara)
Iritacija nerva
 Uzrokovano herpes zosterom
ili kopresijom nervnog korijena
Pleuralni uzroci
 Pneumonija
 Plućna embolija
 ograničiti konzumaciju alkohola 0-2 pića
dnevno ili, 14 pića/sedmično za
muškarce, i 9 pića/ sedmično za žene.
 ohrabriti gubljenje tjelesne težine;
redukcija prekomjerne težine za
hipertenzivne pacijente.
 izgubiti barem 4,5 kg.
 postići indeks tjelesne mase ( BMI) od
20-25
 Uzdržati se od pušenja i unosa kofeina 30 minuta prije
mjerenja.
 Odmoriti se 5 minuta bez razgovora.
 Sjesti sa stopalima ravnim na podu, uz leđnu i podršku
ruku.
 Odjeća koja ne stišće ruku.
 Topla okolina.
 Osigurajte da je ušni dio stetoskopa čist.
 Provjerite da li je živin ili aneroidni nivo manometra
postavljen na nulu.
 Eliminirajte što je moguće više nadglašavajuću buku
okoline.
 Koncentrirajte se da čujete Korotkovljeve tonove.
Znakovi i simptomi
 Bolnost pri palpitaciji
 Može trajati sekunde, dane, sedmice, mjesece
 Tup, probadajući, pritiskajući bol
 Pogoršan dubokim disanjem ili kašljem
 Najčešći uzroci boli u grudima kod djece
Znaci i simptomi
 Herpes zoster – bol duž dermatoma, vezikularni
osip; u riziku su starije osobe i
imunosuprimirane osobe
 Kompresija nervnog korijena - bol plus
neosjetljivost, žmarci u vratu, grudima,
nadlaktici
Znaci i simtomi
 Više generalizirana bol – pogoršava se dubokim
udisanjem i kašljanjem, ili unilateralan u
  Spontani pneumotoraks ili
hemotoraks
Gastrointestinalni uzroci
(mogu imitirati bol srca)
 Reflux (GERB)
 Ezofagealni spazam
 Ulkus, zučni napad,
pankreatitis
Anksioznost kao uzrok bola
Srčana bol
1. Disecirajuća aneurizma aorte
2. Perikarditis
3. Angina pectoris:
 Angina - stabilna
 Progresivna angina
 Nestabilna angina
pneumotoraksu
 Temperatura, groznica, produktivan kašalj,
hemoptiza, dispnea
Znaci i simptomi
 Česta substernalna bol povezana sa
jelom, može se širiti u vrat, ramena i ruku
 Popušta upotrebom antacida
 Bol obično preko grudi
 Generaliziran je
 Ne širi se
 Ponekad udružen sa kratkoćom daha, zamorom
ili drugim simptomima
 Iznenadni nastanak,
mučan.
 Vitalni znaci: krvni
pritisak - povećan ili
smanjen.
 Stabilan.
 Izgleda kao angina.
 Blag do jak bol.
 Može se širiti.
 Traje kraće od 10
minuta.
 Prestaje s
odmorom i
nitroglicerinom
 Nema promjena u jačini ili
trajanju epizoda u posljednjih
6 sedmica.
 Pojačava se u učestalosti,
jačini i trajanju u posljednjih 6
sedmica ali ne dovoljno da bi
zahtjevala hospitalizaciju.
 Nastaje tokom odmora i traje
duže od 20 minuta.
 Ograničava normalne
aktivnosti tokom 2 mjeseca od
inicijalne prezentacije.
 Predhodno dijagnosticirana ali
jača , učestalija, epizode traju
 duže, odmor i nitroglicerin ne
pomažu.
Znaci i simptomi

Infarkt miokarda  Nagli početak

 Može se širiti
 Dispneja
 Znojenje
 Mučnina
RESPIRATORNI PROBLEMI

Astma

Astma predstavlja kronični inflamatorni poremećaj disajnih puteva karakteriziran sa:

 reverzibilnim ograničenjem protoka vazduha
 hipersenzibilitet na brojne /razne stimulanse
 rekurentne (povratne) epizode wheezing-a (šištanje), kašlja i kratkoće daha

Uzroci astme
 faktori domaćina: osobe sa predispozicijama za razvoj astme
 faktori okoline: precipitiraju/izazivaju egzacebracije astme, i/ili uzrokuju
perzistentnost simptoma

 genetska predispozicija
 atopija (alergijska tendencija/sklonost ka alergijama)

 faktori okoline
 alergeni
 dim duhana
 zagadjivači vazduha
 respiratorne infekcije
 vježbanje i hiperventilacija
 hladan vazduh

Simptomi astme su:

 rekurentne epizode wheezinga
 problematičan noćni kašalj
 kašalj ili weezing nakon vježbanja
 kašalj ili weezing nakon izlaganja alergenima u zraku ili polutantima/zagadjivačima
 prehlade «idu na pluća» ili im je potrebno duže od 10 dana da se povuku

Dijagnoza astme bazira se na:

 anamnezi i obrazcu simptoma
 fizikalnom pregledu
 mjerenja funkcije pluća

Dijagnosticiranje astme – anamneza:

 da li simptomi variraju iz dana u dan?
 da li se simptomi često pogoršavaju noću?
  da li simptomi nastaju vježbanjem ili zbog hladnog zraka?
 da li postoje identificirani trigeri/izazivači (životinje, dim, prašina)?
 da li se simptomi pogoršavaju sa običnom prehladom?
 postoji li porodična istorija astme?

Dijagnosticiranje astme - testovi funkcije pluća

 senzitivniji su i pouzdaniji od pregleda
 smatraju se “zlatnim standardom” za dijagnozu i kontrolu/dalje praćenje pacijenta
 forsirani ekspiratorni volumen u 1 sek. (FEV 1) je najpouzdaniji test

Menadžment astme
Astma se ne može izlječiti ali se može držati pod kontrolom, tako da pacijent može da vodi normalan
život.1

Ciljevi tretmana bi bili:

 minimiziranje kroničnih simptoma
 minimiziranje egzacebracija- pogoršanja
 minimiziranje potrebe za lijekovim koji spašavaju život pacijenta
 dozvoljava normalne aktivnosti pacijenta

Metode tretmana su:

 edukacija pacijenta
 kontrola faktora okoline
 prevenirajući anti-inflamatorni lijekovi
 interventni bronhodilatatori
Edukacija pacijenta
 prepoznati šta uzrokuje napad astme
 razumijeti ulogu svakog lijeka
 ispravno koristiti naprave za unošenje lijeka
 prepoznati upozoravajuće znake egzacebracije

Znaci pogoršanja astme mogu uključivati jedan ili više od dole navedenih znakova:
 koristite inhalator za olakšavanje simptoma češće ili ne postižete više isti efekat sa vašim
inhalatorom; (možete koristiti vaš inhalator za olakšavanje simptoma jednom dnevno za
simptome povezane sa povećanom fizičkom aktivnošću)
 budite se jednu ili više noći nedeljno kao rezultat kašlja, weezing-a ili otežanog disanja
 weezing ili osjećaj stezanja u grudima se javlja rano ujutro čak i nakon upotrebe inhalatora
za olakšavanje simptoma
 vaši simptomi astme vas sprečavaju da radite stvari koje obično radite (posao, škola, fizička
aktivnost)

1
GINA, Global Strategy for Asthma Management and Prevention, http://www.ginasthma.org (22.05.2007)
Održavajte formu (kondiciju) pomoću:
 redovnog vježbanja; odaberite aktivnost u kojoj uživate i koju možete tolerisati te pravilno
koristite “rescue-spašavajuće” lijekove
 izbalansirane ishranu
 prestanka konzumiranja duhana; obeshrabite pušenje u vašem domu i izbjegavajte zadimljene
prostorije

HOPB
Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) se odnosi na simptome kronične respiratorne bolesti
koji su karakterizirani sa:
 fiksnim ili minimalno reverzibilnim suženjem disajnih puteva
 wheezing-om (šuštanjem), kašljanjem, dispneom i povećanom produkcijom sputuma
 progresijom bolesti kod pušača
 uključuje hronični bronhitis i emfizem
Teret KOPB-a:
 vodeći uzročnik smrti u industrijski razvijenim zemljama
 jedini glavni uzrok smrti koji se povećava, naročito kod žena
 povećanje opterećenja na sisteme zdravstvene zaštite kako populacija stari
Uzroci KOPB su:
 PUŠENJE je, daleko, vodeći uzrok
 15% pušača
 e razviti KOPB
 profesionalna izloženost i pasivno pušenje predstavljaju oko 10%
 postoji mogućnost genetske predispozicije za plućna oštećenja
Simptomatologija:
 wheezing (zviždanje pri disanju)
 kronični kašalj, najgori u jutarnjim satima
 povećana produkcija sputuma
 kratkoća daha pri naporu
 povećanje umora kako bolest napreduje
Dijagnosticiranje KOPB obuhvata:
1. anamneza pušenja:
 Koliko dugo? Koliko količinski?
 Da li su simptomi perzistentni i pogoršavaju li se s vremenom?
 Koliko brzo se kod pacijenta javlja kratkoća daha pri naporu?
 Da li postoji kronični, produktivni kašalj koji je pogoršan ujutro?
 Da li postoji istorija izloženosti dimu cigareta, prašini ili gasovima na poslu ili kod
kuće?
 Da li postoji porodična istorija KOPB-a ili druge plućne bolesti?

2. testovi funkcije pluća:

 promjene funkcije pluća nastaju dugo prije nastanka simptoma KOPB-a
 forsirani ekspiratorni volumen u 1 sekundi (FEV1) je najpouzdaniji test (rad sa
spirometrom)
 peak expiratory flow mjerenje je manje pouzdan kod KOPB (rad sa pik flov metrom)
Menadžment:
 prestanak pušenja je jedina intervencija koja će usporiti progresiju KOPB-a.
 lijekovi jedino mogu pružiti privremeno ublažavanje simptoma
Ciljevi tretmana:
 prevenirati progresiju bolesti
 ublažiti simptome
 prevenirati i tretirati egzacerbracije
 minimizirati neželjena dejstva lijeka
 poboljšati toleranciju tjelesnih aktivnosti

Metode tretmana
prestanak pušenja vakcinacija
terapija bronhodilatatorima rehabilitacija
Kortikosteroidi terapija oksigenom

Prestanak pušenja:
 teško za uraditi, ali je vrijedno truda
 ima razlike kada ljekari i medicinske sestre - tehničari savjetuju pacijente o korisnosti/
prednostima prestanka pušenja
LIJEKOVE SAMO TREBA ZNATI NABROJATI!!!
Terapija bronhodilatatorima:
 antiholinergici: inhalirani ipratropium 4-6 udisaja 4 puta dnevno je tretman prve linije
 β-2 agonisti: manje su efektivni od antiholinergika ali mogu pomoći u kombinaciji
 teofilin: može biti koristan tretman druge linije ali treba biti svjestan neželjenih efekata
Kortikosteroidi
Uključujući, u terapiju kronične opstruktivne plućne bolesti, kortikosteroide, za očekivati je samo
kod 10% KOPB pacijenata da će doći do poboljšanja stanja. U najboljem slučaju bi bilo dobro
napraviti probnu terapiju sa prednizonom od 50 mg dnevno tokom 2-3 sedmice, da bi se vidjelo da li
pacijent odgovara na terapiju. Kratka terapija s prednizonom može biti korisna za akutne
egzacerbacije.
Ostali tretmani bi obuhvatali slijedeće:
 vakcinacija: vakcine protiv gripe i pneumonije mogu smanjiti egzacerbaciju
 antibiotici: jedino su korisni kod tretmana egzacerbacija
 rehabilitacija: supervizirani programi tjelesnih vježbi
 kisik/oksigen: primjenjuje se u uznapredovalom stadiju bolesti sa hipoksijom; dodatak kisika
smanjuje mortalitet
Tuberkuloza

Tuberkuloza je zarazna bolest uzrokovana štapićastom bakterijom Mycobacterium tuberculosis (MT).

Prema podacima SZO-a, oko trećine svjetske populacije zaražena je MT-om.

Otkrivanje tuberkuloznih bolesnika:

1. Pasivno otkrivanje zasniva se na pregledima i pretragama osoba koje se nakon samoprepoznavanja

simptoma i znakova bolesti jave ljekaru.

2. Aktivno otkrivanje zasniva se na epidemiološkom izviđanju i obuhvatu zdravstvenim nadzorom

onih koji su bili u kontaktu s bolesnikom kod kojeg je dijagnosticirana aktivna tuberkuloza. Svrha je
prvenstveno da se otkriju eventualni drugi oboljeli od aktivne tuberkuloze i da se podvrgnu terapiji.
Ovim se načinom otkrije oko 4,3 % bolesnika.
Klinička slika i dijagnostika
Osnova dijagnostike i jedini sigurni dokaz tuberkuloze je izolacija uzročnika MT u biološkom
materijalu bolesnika, pri čemu se može analizirati bilo koji uzorak (iskašljaj, urin, pleuralni izljev,
punktat limfnog čvora, stolica itd.).

Kliničke manifestacije tuberkuloze su: plućna (85 – 95 %), specifični pleuritis (13 %), specifični
limfadenitis (1 – 4 %) i sporadična (genitourinarna, osteoartikularna, CNS, intestinalna).

Simptomi tuberkuloze pluća su: respiratorni (kašalj duže od 3 sedmice, iskašljavanje krvi, bol u
grudnom košu) i opšti (temperatura, noćno znojenje, gubitak na težini, gubitak apetita, trajni umor).

Fizikalni znaci plućne tuberkuloze nisu specifični, i obično su odsutni u blažoj i umjerenoj formi
bolesti. U početnoj fazi bolesti nalazimo uredne laboratorijske nalaze kod većine bolesnika. U
kasnijoj fazi bolesti mogu se naći normocitna anemija, leukocitoza te hipoalbuminemija i
hipergamaglobulinemija. Nalaz acidorezistenih bacila u iskašljaju snažan je indikator tuberkuloze, ali
je za definitivnu dijagnozu potrebna kultivacija bacila. U bolesnika koji ne mogu dati iskašljaj,
indicirana je fiberbronhoskopija.2

Radiološka dijagnostika važan je segment dijagnostičkog postupka u tuberkulozi, a karakteristični su

fibrokazeozni oblici radiološki vidljivi kao multipli infiltrati sa destrukcijom (kaverne).

Konačna potvrda i dijagnoza tuberkuloze zasniva se na pozitivnoj kultivaciji mikobakterija

tuberkuloze.

Tuberkulinski test
Tuberkulinski test je provjera ćelijske imunosti organizma prema MT-u. Pozitivan je 10 do 60 dana
poslije prvog uspješnog kontakta s čovjekovim tkivom (oko 99 % pluća) ili nakon uspješnog
cijepljenja BCG–cjepivom. Znak je svježine i veličine infekcije, ali ne mora značiti i bolest.

Interpretacija tuberkulinskog testa, promjer induracije u mm nakon 48 – 72 sata:

 0 – 5 mm – negativan
 6 – 14 mm – pozitivan
 15 – 20 mm – jaka reakcija
 20 mm – vrlo jaka reakcija.

Negativan test ne isključuje tuberkulozu.3

Liječenje
Liječenje oboljelog od tuberkuloze najbolja je mjera prevencije tuberkuloze. Standardna kratkotrajna
terapija tuberkuloze sastoji se od inicijalne faze, koja bi trebala trajati do negativizacije iskašljaja, a
po mogućnosti provedena u bolnici. Opšteprihvaćeno vrijeme trajnja ove faze je 2 mjeseca.
Stabilizacijska faza liječenja provodi se u kući pod kontrolom ljekara, traje do izlječenja, u pravilu 4-
6 mjeseci.

Liječenje se provodi kombinacijom tuberkulostatika. Prvi red čine: izoniazid, rifampicin, pirazinamid,

2
Crofton J, Horne N, Miller F. Klinička tuberkuloza. Zagreb: IBIS grafika, 1997.

3
Menzies D. Interpretation of repeated tuberculin tests: boosting, conversion, andreversion. Am J Resp Crit Med
1999;159:15-21.
etambutol i streptomicin. U rezervne antituberkulotike ubrajamo: etionamid, protionamid, kanamicin,
amikacin, kapreomicin, cikloserin, p-aminosalicilna kiselina, ciprofloksacin i ofloksacin.

U inicijalnoj fazi se provodi četvorna terapija (ATL): izoniazid (5mg/kg TT dnevno) uz dodatak B-
vitamina, rifampicin (10mg/kg, ne više od 600mg dnevno), pirazinamid (25mg/kg dnevno),
etambutol (15-25mg dnevno).

U stabilizacijskoj fazi najčešće se primjenjuju izoniazid i rifampicin.

Obzirom na to da su tuberkulostatici toksični potrebno je redovno praćenje nuspojava specifičnim
nalazima (bilirubin, jetreni enzimi, urična kiselina, audiometrija, vidno polje i vid za boje) uz redovite
kontrole radiograma pluća i sputuma na MT.

Prema vodičima za sprečavanje i suzbijanje tuberkuloze kemoprofilaksu je obvezno provesti u djece

do navršene 3. godine života, koja nisu bila cijepljena protiv TB, djece do 14 godina koja žive u
kontaktu s TB bolesnikom, starijih osoba, osoba pod imunosupresivnom terapijom , HIV pozitivnih
osoba u kontaktu i osoba s AIDS-om, te bolesnika s upalnim bolestima (zglobovi, crijeva ili koža).4

Kemoprofilaksa se provodi izoniazidom (5mg/kg dnevno).

4
Prevencija tuberkuloze i principi epidemiološke obrade kontakata. Naputak za sprečavanje i suzbijanje tuberkuloze. II.
dopunjeno i izmijenjeno izdanje. Zagreb, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2010.