Zdravstvena njega bolsenika oboljelih od

šećerne bolesti
( Diabetes Melitus )
DIABETES MELLITUS
  Šećerna bolest je kroničan poremećaj metabolizma (ugljikohidrata, masti,
bjelančevina, minerla i tekućina) zbog apsolutnog ili relativnog manjka
inzulina koji izlučuje gušterača.

 Šećerna bolest (diabetes) je stanje pri kojem organizam ne može da koristi

unesenu hranu na pravi način.

 Diabeinein (grčki) znači protjecati, jer osnovni znak bolesti da bolesti da

organizam ne sadržava tekućinu, bolesnik mnogo pije imnogo izlučuje
tekučine mokraćom.

3
 Prevalenca dijabetesa
u svijetu tokom 2000.

Broj osoba
< 5.000
5.000–74.000
75.000–349.000
350.000–1.499.000
Ukupno ~ 170 miliona odraslih
1.500.000–4.999.000
> 5.000.000
Nema podataka World Health Organization Diabetes Programme Facts and Figures.
www.who.int/diabetes/facts/world_figures/en. Accessed 21/07/2005.
Epidemija blizanaca
  Melitus znači sladak kao med, što se odnosi na mokraću kojom se izlučuje
šećer iz organizma. Veliki dio unesene hrane se razgrađuje u šećer poznat
pod nazivom glukoza , koji organizam koristi za dobijanje energije.

 Čimbenici rizika koji uzrokuju diabetes jesu genetska predispozicija,

bolesti gušterače, pretitost, alkoholizam, citroza jetre, virusne bolesti,
trudnoća, fizičke i društvene traume, ljekovi (diuretici, kortikosteroidi,
kontracepcijeske pilule).

6
Rizične populacijske skupine za obolijevanje
od diabetes melitusa:
 Klasifikacija Diabetes Mellitusa
Boston, 1997. ADA

1. Tip 1 DM- apsolutni nedostatak inzulina -5%

2. Tip 2 DM- različiti poremećaji inzulinske

sekrecije i rezistencije – 90%

3. Gestacioni DM-prolazni poremećaj glikore-

gulacije u trudnoći, rizik DM tip2

4. Drugi spec.tipovi DM-udružen sa drugim

oboljenjima pankreasa, lijekovi
na 3 i 4 DM otpada 5%
 Tip 1 DM

• U tipu 1 šećerne bolesti dolazi do razaranja ß-stanica gušterače koje proizvode

inzulin i to najvjerojatnije u autoimunom procesu u kojem organizam vlastite stanice
prepoznaje kao strane.

• kombinacija nasljeđa i utjecaja okoline (virusne infekcije, stres) može biti uzrok za
razvoj bolesti.

• Primjećeno je da u pojedinaca nakon neke preboljele virusne infekcije može doći do

razvoja šećerne bolesti.

• Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.

•Javlja se u manje od 10% od ukupno oboljelih.

 Tip 2 DM

 Tip 2 nastaje kad gušterača nije sposobna stvarati dovoljnu količinu inzulina za
potrebe organizma ili

 proizvedeni inzulin se ne koristi efikasno zbog neosjetljivosti staničnih receptora

za inzulin.

 Kombinacija nasljedne sklonosti i faktora okoline (debljina, tjelesna neaktivnost,

starija životna dob) ima glavnu ulogu u nastanku tipa 2 bolesti.

 Javlja se prvenstveno u odraslih,

 sve se češće razvija i u mlađih, posebno gojaznih osoba.

 Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti - prisutan u više od 90% svih osoba sa
šećernom bolešću.
 Početni simptomi šećerne bolesti
 Šećer (glukoza) se u mokraću (urinu) javlja kada nivo glukoze u krvi
dostigne 10mmol/l

 Pojačano mokrenje (polurija) nastaje pošto organizam pokušava da

eliminiše suvišni šećer. Uz šećer se gubi i tjelesna tečnost.

 Zamor, slabost i gubitak tjelesne težine se javljaju zato što organizam nije
u mogućnosti da koristi ili skladišti glukozu.

13
 Početni simptomi šećerne bolesti

 Apetit se pojačava (Polifagija) što je pokušaj organizma da obezbjedi

više hrane za energiju.

 Ostali simptomi mogu uključivati: infekcije, sporo zarastenje rana,

svrab, oduzetost, bol ili trenje ruku ili nogu, slabljenje vida.

14
 Simptomi:
Najčešće tegobe koje takve osobe
imaju ,po pravilu jesu:

 pojačano mokrenje

 Žeđ

 mršavljenje praćeno malaksalošću

 pojačan osjećaj gladi

 Dg DM = dvije vrijednosti glikemije na
tašte  7.0mmol/l dobijene
iz venske krvi
(isključena infekcija, stres, nalaz 8 sati bez jela)

Šta je sa HbA1C?

Glikosilirani hemoglobin ili HgbA1c pokazatelj je prosječnih vrijednosti

glukoze u krvi tih bolesnika u posljednja 2-3 mjeseca.

S povećanjem HgbA1c za 1% raste prosječna vrijednost glukoze u

krvi u posljednja 2-3 mjeseca za 1,7 mmol/L.
 Ciljne vrijednosti za DM
Gluko- Na tašte Postpran HbA1c
regulacija dijalna (%)
Dobra 4.0 - 7.0 5.0 - 10.0  7.0%
(mmol/l)

Idealna 4.0 - 6.0 5.0 - 8.0  6.5%

(mmol/l)
 Zadatci sestre pri provedbi dijagnostičih postupaka

Jednokratno određivanje glukoze (šećera) u krvi GUK ili ŠUK

 Bolesniku se uzima venska krv (5ml) ili kapilarna krv (jedna kap) za brzu
orjentaciju razine GUK –a.

 Normalna vrijednost GUK –a je od 4,4 do 6,7 mmol/l, a nakon jela do 10,0

mmol/l.

18
 Testovi za brzu orjentaciju razine GUK –a

 Za brzo određivanje GUK –a koristi se jednostavna metoda enzimskih

test traka. Postupak je jednostavan i brz.

 Nakon denzifekcije jagodice prsta, prst se ubode iglom ili lancetom,

najbolje na manje osjetljivom djelu jagodice sa strane, blizu vrška
prsta. Istisne se prva kap krvi i obriše vaticom, a sljedeća se kap istisne
na test traku.

 Krvna kapljica se ukloni drugom vaticom s test trake.

19
 Zadatci sestre pri provedbi dijagnostičih postupaka
 Promjena boje na test trakici uspoređuje se sa bojama na skalama kutijice
glukohemotesta, označenoj u vrijesnodtima mmol –a.

 Novije metode omogućavaju da se test traka nakon uzimanja kapljice krvi

odmah umetnu u aparat za mjerenje GUK –a (glukometar) koji će pokazati
razinu GUK –a.

 Danas postoje aparati koji su idealni za samokontrolu GUK –a, bolesnika

u kućnim uvjetima, a dužnost medicinske sestre je da poduči bolesnika o
uporabi tog aparata i njegove obitelji.

20
 Zadatci sestre pri provedbi dijagnostičih postupaka
 U bolničkim uvjetima nalaz GUK –a treba upisati u temperaturnu listu
ili zasebnu, tzv. Dijabetičnu bolesnikovu listu.

 Postoji još niz testova kojima se određuje količina GUK –a u krvi.

 Naziv glikemija označava označava koncetraciju glukoze u krvi,

 Povišeni šećer zove u krvi zove se hiperglikemija, a snižena razina

šećera u krvi hipoglikemija.

21
 Laboratorijske pretrage urina

 U mokraći dijabetičara nalazi šećera, a katkad i acetona, tj. ketonskih

tijela pozitivni su, a kod zdravih osoba negativni su.

 Šećer se počinje izlučivati tek kad njegova razina u krvi dostigne 9 do

10 mmol/l.

 Količina šećera u urinu se provjerava pomoću test traka.

22
Diabetes Mellitus – menadžment u 5 koraka

1.Nefarmakološka terapija

2.Oralna monoterapija

3.Kombinacija oralnih medikamenata

4.Inzulin pred spavanje plus oralni medikamenti

5.Inzulin injekcije 1-4 puta dnevno

 Stepenovan pristup liječenju
dijabetesa tipa 2

In
zu
Or li n
aln
a +i
Or
aln nz
a ul i
Or ko n
aln mb
am ina
on cij
Di ot a
jet er
a ap
i tj ij a
elo
vje
ž ba
 Nefarmakološka terapija

•Edukacija pacijenta-trajna-promjena ponašanja

dvosmjerna komunikacija

•Dijeta -specifični savjeti o ishrani

- tablica namirnica sa glikemijskim indexom
- konkretan jelovnik

•Fizička aktivnost – bilo kakva, ali redovna

-umjerena do brža šetnja 150 min/sedmično

Vrijeme koje ostavljamo za efekat ovog terapijskog koraka je 2-4

mjeseca ?!
Piramida pravilne
ishrane
Fizička
aktivnost

30-45 minuta

fizičke
aktivnosti

5x

sedmično
 Tjelovježba i dijabetes
 Povećava osjetljivost na inzulin
 Tjelovježba povećava sposobnost organizma da iskoristi inzulin, čime se regulira
razina glukoze

 Regulira glukozu u krvi

 Tjelovježba uklanja glukozu direktno iz krvi kako bi je iskoriostila za energiju
tijekom vježbanja i poslije

 Regulira tjelesnu težinu/količinu masnog tkiva

 4 od 5 osoba s dijabetesom je pretilo
 Studije su dokazale da gubitak tjelesne težine popravlja opće stanje,

 Smanjuje rizik od kardiovaskularne bolesti

 U osoba s dijabetesom povećan je rizik KV bolesti
 Kako započeti?
 Odaberite jednu aktivnost (primjer: brzo hodanje)

 Postavite cilj - najmanje 30 minuta dnevno, 3-5 dana u tjednu

 Nabavite udobnu obuću za hodanje

 Pronađite društvo!
Postupno povećavajte aktivnost

Početnici:

Prva sedmica - 3 puta tjedno

 Ujutro: Hodajte 5-10 minuta
 Nakon ručka: Hodajte 5-10 minuta
 Nakon večere: Hodajte 5-10 minuta
 Tjelovježba i srčane bolesti

Oprez! Odaberite:
o Izrazito naporne aktivnosti  Umjerene aktivnosti kao što je
hodanje, plivanje, vožnja bicikla, rad
u vrtu
o Podizanje teškog tereta ili naporno
istezanje
 Umjerene vježbe snage, vježbe
istezanja
o Tjelovježba pri izrazitoj hladnoći ili
vrućini
 Tjelovježba i hipertenzija
(visoki tlak)

Oprez! Odaberite:
o Izrazito naporne aktivnosti  Umjerene aktivnosti poput:

o Podizanje teškog tereta ili naporno  hodanja

istezanje  podizanja laganih utega
 istezanja
Alkohol i pušenje

NE !
 Oralna terapija

Sulfonilureje, BMI <25 Bigvanidini, BMI >25

•npr. gliburid, glibenklamid, npr. Metformin
hlorpropamid Smanjuje produkciju
•Glimepirid glukoze u jetri, odlaže
•Stimuliše oslobađanje inzulina iz apsorpciju glukoze u
pankreasa crijevima, povećava
•Povećava rizik od nastanka preuzimanje glukoze na
hipoglikemije periferiji
•Može dovesti do dobitka na težini Gastrointestinalni
neželjeni efekti
Nesulfonilureja- repaglinid, Može prouzrokovati
Akarboza  glukozidaza inhibitor laktičku acidozu
(jetra/bubrezi
Tijazolidini (rosiglitazon, pioglitazon) kontraindikacije)
 Primjena lijekova kod bolesnika ovisnih o inzulinu

 Terapija inzulinom osnova je lječenja osoba oboljelih od diabetesa tipa 1,

odnosno osoba koje u gušterači nemaju stanica sposobnih za produkciju
inzulina.

 Inzulinsku terapiju mogu uzimati i osobe sa diabetesom tipa 2, kod kojih

je terapija dijetom i tabletama bila bezuspješna.

 Inzulin je bjelančevina i ne može se uzimati peroralno jer bi je probavni

sokovi uništili.

39
 Primjena lijekova kod bolesnika ovisnih o inzulinu

 Učinkovitost inzulina postiže se parenteralnom aplikacijom, najčešće

pod kožu ili u mišić, gdje se postupno resorbira kroz kapilare, ili
izravno u venu (posebni pripravci), i u krvi snižuju razinu glukoze.

Bolesnici na inzulinskoj terapiji inzulin uzimaju doživotno.

40
 Vrste standardnih inzulina

 Prema porijeklu inzulin se djeli na prirodni i sintetski.

 Prirodni se dobija iz gušterače svinje ili goveda.

 To je: SPP inzulin ( iz svinjske gušterače,potpuno pročišćen),
 i GPP inzulin ( iz goveđe gušterače, potpuno pročišćen )

 Sintetski inzulin se dobija genetskom sintezom pomoću bakterija i gljivica.

Ova vrsta inzulina se primjenjuje kod bolesnika koji reagiraju alergijom na prirodan
inzulin i osobe koje se prvi put liječe inzulinom.
 Inzulin se tvornički dvojako pokazuje, kao kristalna i mutna otopina.

41
 Vrste Inzulina

1. Brzodjelujući inzulini – inzulin lispro

(Humalog)
- humani regular inzulin
(Humulin R)

2. Srednjedjelujući–izofan inzulinska sustepenzija

NPH- (Humulin N)

3. Dugodjelujući – ultralente
- inzulin glargin (Lantus)
- inzulin detemir (Levemir)
Tip Inzulina i Vrijeme djelovanja
Mjesta aplikacije inzulina
 Pribor za davanje inzulina
 Za davanje inzulina se koriste inzulinski injektori, štrcaljke u obluki
olovaka koje sasdrže uložke s inzulinom, pa se mogu koristiti za davanje
više puta u toku 24 sata.

 Jednostavno je za upotrebu, u nju se umeću uložci s inzulinom, koji se

po pražnjenju lahko mijenjaju novima.

 Isto tako lahko se mjenjaju silikonske igle za gotovo bezbolan ubod, a

mogu se koristiti više puta iako je preporuka trajnosti do tri dana.

45
 Pribor za davanje inzulina
 Na olovci su označene doze inzulina koje se lahko podešavaju.

 Medicinska sestra treba bolesnika podučiti kako će rukovati injektorom,

zamjeniti uložak i iglu, te samostalno aplicirati inzulin.

 Inzulinski injektor (olovka) namjenjena je uporabi za jednu osobu, i za

svaku vrstu inzulina je jedan injektor (olovku).

 Još jedna je mogućnost apliciranja inzulina, i to pomoću INZULINSKIH

PUMPICA.

46
Načini apliciranja inzulina
 Komplikacije i neželjene pojave uzimanja inzulina
 Inzulin u rijetkim slučajevima može izazvati komplikacije i neželjne pojave:

 LOKALNO SE MOŽE POJAVITI:

 upala na mjestu injciranja, zbog nepridržavanja pravila asepse

 preosljetljvost na inzulin pojavom crvenila na mjestu aplikacija
 atrofija potkožnog masnog tkiva ma mjestu injciranja (lipodistrofija)

 OPĆE KOMPLIKACIJ SU:

 Pojave inzulinske hipoglikemije nastale zbog pogreške u doziranju ljeka, što

može izazvati hipoglikemijsku komu.
 Prolazne smetnje vida

48
Komplikacije Diabetes Mellitusa

 Akutne dijabetične komplikacije

 Hronične dijabetične komplikacije

U akutne dijabetične komplikacije spadaju

 Dijabetična ketoacidoza i dijabetična koma

 Hiperosmolarno neketotično stanje i koma

 Acidoza mliječnom kiselinom

 Hipoglikemijska kriza i hipoglikemijska koma

 Hiperglikemijska pretkoma (Dijabetička KETO-ACIDOZA)

 Prepoznajemo je po slijedećim simptomima i znakovima:

1. Zadah po acetonu
2. Bolesnik je dehidriran i žedan
3. Koža je suha, topla, crvena bez znoja
4. Usne raspucale i suhe
5. Oči upale
6. Umor, malaksavost i pospanost
7. Tlak snižen
8. Anoreksija
9. Grčevita bol u trbuhu
10. Mučnina i povraćanje

51
 Hiperglikemijska pretkoma (Dijabetička KETO-ACIDOZA)

 Hiperglikemijska koma nastupa polagano, tijekom više sati.

 Stanje potvrđuje:
 Visoka glikemija (viša od mnol/L)
 Ketonemija
 Glikozurija
 ketonurija

52
 Zbrinjavanje bolesnika u stanju Hipoglikemijske kome

Hipoglikemijska pretkoma i koma (inzulinska koma)

 Prepoznajemo je poslijedećem simptomima i znakovima:

1. Koža blijeda i vlažna

2. Hladno znojenje
3. Osjećaj gladi
4. Smetnje govora
5. Trnjenje u ustima i prstima
6. Glavobolja i vrtoglavica
7. Teturanje u hodu kao da je bolesnik pijan
8. Grčevi mišića

53
 Hipoglikemijska koma nastupa naglo.

 Stanje potvrđuje:

 Nalaz hipoglikemije (niži od 2,5 mnol/l)

 Nema ketonemije
 Nema ketourije
 Nema glukozurija

54
Hronične komplikacije:
Makrovaskularne

(koronarna,cerebrovaskularna,perif.art.)

Mikrovaskularne

(retinopatija, nefropatija, neuropatija)

 Hronične komplikacije dijabetes melitusa

 Dijabetična angiomiopatija (oštećenje krvnih žila)

 Dijabetična nefropatija (oštećenje bubrega)

 Dijabetična retinopatija (oštećenje mrežnjače)

 Dijabetična polineuropatija (oštećenje živčanih vlakana)

 Dijabetična gastroenteropatija (oštećenje sluznice probavnog trakta)

 Cerebrovaskularni insulti (moždani udar)

U momentu postavljanja dijagnoze dijabetesa tipa 2,
50% pacijenata već ima komplikacije
MIKROVASKULARNE MAKROVASKULARNE

Retinopatija,
Cerebrovaskularne
glaukom ili
bolesti
katarakta

Koronarne
Nefropatija srčane
bolesti

Periferane
Neuropatija vaskularne
bolesti

1
UK Prospective Diabetes Study Group. UKPDS 33. Lancet 1998; 352:837–853.
Dijabetična retinopatija

-kod DM Tip1- 5 god.nakon Dg, dalje godišnje

-kod DM Tip2- odmah po Dg, dalje godišnje
pregled izvodi oftalmolog
-retinopatija, makulopatija, katarakta, glaukom
Screening dijabetičke neuropatije
Ispitivanje monofilamentom

Primijeni monofilament na dorzumu velikog prsta

– četiri puta na oba stopala.
Primjetite broj pogrešnih interpretacija. (0-8)
Pogreške > 50% = periferna neuropatija
Pogreške< 50% = nema periferne neuropatije
Ispitivanje zvučnom viljuškom

128 Hz

Primjeni 128 hercnu zvučnu viljušku na dorzumu

velikog prsta - dva puta na oba stopala
Pacijent osjeća kad vibracija počinje i kad vibracija
prestaje. Primjetite broj pogrešaka.
Pogreške > 2 = periferna neuropatija
Pogreške <2 = nema periferne neuropatije
 Dijabetičko stopalo

DEFINICIJA WHO

Ulceracija stopala (distalno od skočnog zgloba uključujući i

skočni zglob) udružena s neuropatijom i različitim
stupnjevima ishemije i infekcije
Dijabetično stopalo
Kombinacija makrovaskularnih promjena i neuropatije vodi
u mnoge promjene stopala.

 Bezbolna povreda
 Ishemija tkiva
 Promjene kože
 Slabo zacjeljivanje rane
 Gangrene
 Amputacija
 Najčešće promjene na stopalu u
toku šećerne bolesti
 Hipotrofija i pigmentacija kože
 Žulj
 Urastanje nokta na palcu
 Trofični ulkus
 Gnojna upala stopala
 Promjena na kostima
 Riziko faktori za nastanak dijabetičkog stopala

 pušenje
 ne kontrolisani nivo šećera u krvi
 gojaznost
 ne aktivnost
 hipertenzija
 problemi sa cirkulacijom
Deformacije stopala
 Tipovi ulkusa

NEUROPATSKI

• najčešće na plantarnoj strani i na

mjestima gdje prominira kost

• koža stopala suha i tanka

• bez bolova
Mjesta rizika na stopalu
 Tipovi ulkusa

ISHEMIJSKI

• Češći na vrhovima prstiju i lateralnoj

strani stopala

• Stopalo hladno, blijedo plavičasto

• Bol, neugodni miris

• Manjak kisika – razvoj anaeroba

Charcot Foot
 Kategorizacija dijabetičnog stopala prema
stepenu oštećenja
 Kategorija 0 - nema neuropatije; godišnji pregled

 Kategorija 1- neuropatija prisutna; pregled bar u 6 mjeseci

 Kategorija 2 - neuropatija, vaskulopatija, sa ili bez deformiteta,

pregled na 3 mjeseca

 Kategorija 3- raniji ulcus ili amputacija

Pregled mjesečno
 Osnovni principi liječenja ulkusa
 Oslobađanje pritiska

 što više smanjiti pritisak na stopalo (ograničenje stajanja i hodanja,

korištenje štapa)
 mehaničko rasterećenje (ortopedski ulošci i cipele, imobilizacije)

 Uspostava kožne cirkulacije

 arterijska revaskularizacija (distalni bypass)

 prestanak pušenja, liječenje hipertenzije i hiperlipidemije

 medikamentozna terapija se nije pokazala uspješnom

 Osnovni principi liječenja ulkusa
 Edukacija bolesnika i obitelji

 detaljne instrukcije

 određivanje uzroka i prevencije recidiva

 prevencija ulkusa na drugom stopalu

 uključivanje bolesnika u sveobuhvatni program njege stopala kroz dugi vremenski

period
 Liječenje infekcije

 svi su ulkusi kolonizirani bakterijama

 za mikrobiološku analizu uzeti bris rane

 ukoliko nema razvijenih lokalnih znakova infekcije nema indikacije za antibiotsku

terapiju
 lokalna primjena antibiotskih masti nije indicirana
 Glavne mjere prevencije dijabetične bolesti nogu
 Dobra metabolička kontrola šećerne bolesti
 Prestanak pušenja

 Samonadzor stopala u koji spadaju:

- Pregled stopala
- Pregled pulsa
- Higijena nogu
- Rezanje noktiju
- Redovno pregledanje obuće

 Liječenje arterijske hipertenzije

 Redovna godišnja kontrola kod neurologa i angiologa
 Na zarastanje rane utiču:

LOKALNI USLOVI

 vlažnost – stanice lakše migriraju kroz vlažno okruženje

 toplina – potrebna optimalna temperatura za cijeljenje rane

 kisik – stimulira epitelizaciju

 pH rane – smanjen pH poboljšava cijeljenje i smanjuje mogućnost

infekcije
 Na zarastanje rane utiču
 prehrana – proteini, masti, ugljikohidrati i vitamini

 hidracija – elektrolitski dizbalans

 tjelesna građa – kaheksija, anoreksija i pretilost

 sistemske infekcije

 oboljenja

 stres

 imunosupresivni agensi – radioterapija i kemoterapija

 lijekovi – citostatici, imunosupresivi, antikoagulansi, psihofarmaci

 dob - starenjem se smanjuje aktivnost fibroblasta

Pravilno previjanje rane

 previjanje u sterilnim uvjetima

 uporaba fiziološke otopine temperature tijela
(minimalno 280 C)
 Toaleta rane
 PRINCIPI I CILJ ČIŠĆENJA RANE

 odstraniti devitalizirano tkivo

 odstraniti suvišak eksudata iz rane
 rana se NE SMIJE isušiti
 eksudat rane sadrži aktivne antimikrobne tvari koje prirodnim putem
čiste ranu (Holn 1997)
 prisustvo eksudata od vitalnog značaja za održavanje adekvatnog
okoliša potrebnog za migraciju stanica
 održavanje okoline rane čistom i suhom
 neadekvatno čišćenje rane može prolongirati tok zarastanja
Toaleta rane
 rane se ispiru s fiziološkom otopinom pod laganim pritiskom

 adekvatni pritisak je važniji nego vrsta otopine (Fergason

1990).

 Prejaki pritisak može oštetiti granulacije i epitelizacije

 Toaleta rane
 3% vodonikov peroksid  toksičan za fibroblaste (Linweaver

(hidrogen) 1985)
 lako otpušta kisik
 oštećuje granulacije i epitelizacije
 irigacija zatvorenog prostora može
 djeluje kao jaki oksidans
dovesti do zračne embolije i
 preporučuje se samo kod kirurškog emfizema (Sleigh 1985)
inficiranih rana  uzrokuje bol
- samo dok postoji veća gnojna
sekrecija  iritira okolno tkivo (Morgan 1993)
 kontraindiciran je kod čišćih
rana
 ANTISEPTICI ?!?
ANTISEPTIK DJELOVANJE POPRATNI UČINCI
 toksičan za fibroblaste
(Linweaver 1985)
 odloženo cijeljenje rane

 pečenje i bol
široki
 dokazana kardiovaskularna,
POVIDON antimikrobni
bubrežna toksičnost,
JODID spektar hematotoksičnost
 potencijalne alergijske reakcije

 senzibilizacija
 POPRATNI
ANTISEPTIK DJELOVANJE
UČINCI
 gubitak aktivnosti
uz prisustvo krvi,
organske tvari
HLORHEKSIDIN baktericidno  može izazvati
GLUKONAT
iritaciju, bol

baktericidno djelovanje
na DNA i RNA polimerazu
AKRIDISNKE
BOJE (RIVANOL)
pri alkalnom mediju ?
ne djeluje na g- bakterije
 Supurativni oblozi

 Obloge za rane imaju značajnu ulogu u liječenju bolesnika s

dijabetičkim ulkusima

 Obloge moraju biti takve da ne zauzimaju previše prostora u

cipeli, da ne povećavaju mogućnost infekcije i da se ne
trebaju često mijenjati
 VRSTE SAVREMENIH OBLOGA
 Hidrokoloidi

 Hidrogelovi

 Alginati

 hidrofiber vlakna sa ili bez dodatka srebra

 obloge s aktivnim ugljenom

Hidrokoloidne obloge
Adsorbenti
Transparentni oblozi
 INFICIRANE RANE
 primjena H2O2 – samo dok postoji gnojna sekrecija
 ispiranje fiziološkom otopinom
 suportivni oblozi (vlažnost, temperatura, zaštita, apsorpcija suviška
eksudata)
 Bris rane
 empirijska antibiotska terapija
 ciljana antibiotska terapija
DOBRI NALAZI ZA PACIJENTA KOJI IMA ŠEĆERNU BOLEST

4 7
HbA1c
ŠEĆER U KRVI manji od 7
4-7 mmol/l

Šećer u urinu
Holesterol nema
LDL-loši holesterol
manji od 4.5 mmol/l Manji od 2.5

Trigliceridi Mikroalbumini u urinu

manji od 1.7 mmol/l manji od 30 mg/24h
Normalna
tjelesna
Krvni pritisak <130/80 težina
 Smanjenje HbA1c je povezano sa
smanjenjem komplikacija
Mikrovaskularne
37% komplikacije
npr.bubrežno
oboljenje ili sljepilo *
Amputacije ili
43% periferna vaskularna
HbA1c bolest*

1% 21%
Smrtnost
povezana sa
dijabetesom*

14% Infarkt
miokarda*
* p<0.0001
** p=0.035 Moždani udar**
12%

Stratton IM et al. BMJ 2000;321:405–412.

 Hipoglikemija

 Hipoglikemija je pojava koju karakteriše nagli pad

šećera u krvi (pad glikemije), često opisivana rečima
"pao mi je šećer".
Hipoglikemija ŠUK<4.0mmol/l

Šta pacijent može - 3 kocke šećera, čokolade

učiniti: - 1 čaša soka
- 1 velika kašika meda
Kada se može očekivati hipoglikemija?

Hipoglikemija uvek nastaje brzo, iznenada, i može uvek da

se očekuje ako:

1.osoba sa dijabetesom izostavi obrok posle uzete doze insulina ili

nedovoljno jede
2.uzme veću dozu insulina od savetovane
3.potrebe za insulinom opadaju
4.na primljenu dozu insulina obavi jači (teži) fizički napor bez prethodno
uzetog dodatnog obroka hrane (užine)
 Menadžment hipoglikemije
•20-50ml 50% glukoze i.v. polako

•Glukoagon 1mg za odrasle i djecu >5 god.

0.5mg djeca < 5godina
Hiperglikemija
Hiperglikemija, ili povišen šećer u krvi, je najlakši stepen neposredne
opasnosti za zdravlje, a štetno djeluje na krvne sudove, tkiva i organe,
ukoliko je prisutna duže vreme.

Ona je znak loše regulisane šećerne bolesti i nastaje zbog:

•nedovoljne doze insulina ili tabletiranog lijeka

•neredovnog uzimanja terapije
•nepridržavanja ili neredovnog korišćenja dijete
•prisustva neke druge bolesti ili infekcije
Hiperglikemija
-popiti 1-2 l tečnosti
-uzeti veću dozu lijeka
-dodati 4-6 j brzodjelujujućeg
inzulina
-GUK mjeriti na 1h
-ketone u mokraći
-ako GUK ne opada ljekaru
Hvala na
pažnji !