ZDRAVA ISHRANA I DIJETETIKA 4 RAZRED

1. Anorexia nervosa i bulimija

Bulimiju, koja je češća od anoreksije, karakteriziraju ciklusi pretjeranog uzimanja i
namjernog izbacivanja hrane. Obično započinje u ranoj adolescenciji kad mlade žene
isprobavaju restriktivne dijete te u slučaju neuspjeha reagiraju pretjeranim uzimanjem
hrane. Nakon toga hranu izbacuju ili povraćanjem ili uzimanjem laksativa, dijetnih pilula
ili lijekova za smanjenje tekućine u tijelu. Pretjeranom uzimanju hrane koje prethodi
izbacivanju unosi se prosječno 1000 kilokalorija, ali može se unijeti i do 20000 kilokalorija
ili samo 100. Pacijenti u kojih je dijagnosticirana bulimija imaju oko 14 epizoda
pretjeranog uzimanja i namjernog izbacivanja hrane svaki tjedan. Ljudi s bulimijom koji
ne obole od anoreksije normalne su ili malo povišene tjelesne težine koja može
fluktuirati više od 20 kg zbog ciklusa prežderavanja i izbacivanje hrane.Lijecenje
Psihoterapija ,antidepresivi,savjeti o prehrani,kongitivna terapija. anorexia nervosa
Anorexia nervosa je poremećaj koji oboljelog dovodi u stanje izgladnjivanja i mršavljenja,
čime se gubi od 15% do čak 60% normalne tjelesne težine. Polovica tih pacijenata, koji su
poznati kao oboljeli od restriktivne anoreksije, smanjuju težinu strogim dijetama; druga
polovica, bulimični pacijenti, mršavost održavaju izbacivanjem hrane. Iako su obje vrste
bolesti ozbiljne, bulimični pacijenti često su u većoj opasnosti jer bulimija predstavlja dodatni
stres za pothranjeno tijelo.
Simptomi
 Znatan gubitak na težini
 Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
 Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
 Iskrivljena slika o tijelu
 Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog
proučavanja kuharica
 Zatvor
 Suha, žućkasta koža
 Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
 Prestanak menstruacije
 Potiskivanje spolne želje
 Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
 Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije
Liječenje
Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog
programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u
kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna,
ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se
nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i
teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je
također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da
promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona
težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata
često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita,
antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

2.Bjelančevine- imaju gradivnu ulogu u našem organizmu (ulaze u sastav svake ćelije, tkiva,
hormona, enzima za varenje, hemoglobina...). Ĉine ih dugaĉki lanci aminokiselina.
Neesencijalne aminokiseline: može ih proizvesti naš organizam. Esencijalne a.k : moraju se
unositi putem hrane
Podjela bjelanĉevina:
-Jednostavne ili proste: albumini, globulini, glutelini, prolamin ili glijadin, histoni i protamini,
protenoidi

-Složene bjelanĉevine: hromoproteidi, glikoproteidi, nukleoproteidi, fosfoproteidi

-Bjelanĉevine životinjskog i bjelanĉevine biljnog porijekla

Bjelanĉevine su najvažniji biološki sastojci svake žive ćelije i glavni materijal neophodan
za rast i obnavljanje tkiva, a ukljuĉene su u gotovo sve biohemijske procese ćelija.Od
ukupne tjel mase odraslog ĉovjeka ĉine oko 16-19%. Služe i kao izvor energije: 1g
bjelanĉevina= 17 kJ (4kcal). Namirnice životinjskog porijekla koje sadrže bjelanĉevine:
meso, mlijeko, mlijeĉni proizvodi, riba, jaja; biljnog porijekla: mahunarke, žitarice i
sjemenke.
Glavne uloge u našem organizmu:
-Izgradnja i obnova mišićnog tkiva i ćelija
-Rast kose, noktiju i kože
-Izgradnja hormona
-Izgradnja enzima
-Poboljšanje imunog sistema- antitijela
-Obnova hemoglobina
-Transport hranljivih materija
-Održavanje acidobazne ravnoteže
-Izvor energije u manjku masti i šećera

3.Gojaznost Gojaznost (lat. obesitas) je hroniĉna bolest (bolesno stanje), koja se ispoljava
prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako
povećanje tjelesne težine za 10% i više od idealne oznaĉava se kao gojaznost. Osobe se
smatraju gojaznima kada njihov indeks tjelesne mase (engleski body mass index, BMI)
prekoraĉi 30 kg/m². Svrstava se meĊu vodeće bolesti savremene civilizacije. Povećava
rizik za pojavu raznih oboljenja, posebno srĉanih oboljenja, diabetes mellitusa tip 2,
opstruktivne apneje tokom sna, razliĉitih zloćudnih tumora, artroze itd. Gojaznost je
najĉešće uzrokovana kombinacijom prekomjernog unosa energetski hranljivih materija,
nedostatka fiziĉke aktivnosti i genetske osetljivosti. Gojaznost se podjednako ĉesto javlja
u svim životnim dobima. U djeĉijem uzrastu ona je podjednako ĉesta kod djeĉaka i
djevojĉica, a poslije puberteta je ĉešća kod žena nego kod muškaraca. Gojaznost je
vodeći uzrok smrti koji se može sprijeĉiti širom svijeta, sa sve većom rasprostranjenošću
kod odraslih i djece, a nadležni je smatraju jednom od najozbiljnijih problema
zdravstva u 21. Vijeku

4.Ishrana bolesnika kod infektivnih oboljenja

Kod većine akutnih infektivnih bolesti, prema kliničkom toku bolesti ishrana
može da se podeli na tri stadijuma.

1.U početku bolesti dijeta se bazira na principu relativnog odmora digestivnog

trakta:mali česti obroci tečne hrane, male kalorične vrednosti, kao:mleko,
šećer, jaja, voda, voćni sokovi i dr.
Voda je neophodna za vreme febrilnih perioda da se zadovolji žedj, smanji
gubitak iz organizma prilikom febrilnih stanja isparavanjem preko kože, pluća
preko mokraće i stolice.
Mleko sama po sebi sadrži kompletne sastojke hrane, lako se vari i zauzima
prvo mesto u dijeti febrilnih stanja.Za vreme kuvanja gubi vitamine, ali se
ovaj deficit nadoknadjuje na drugi način.Da bi se razbila monotonija pomeša
se sa kafom, čokoladom, kremovima i slično.
Šećer glavna energetska hrana, lako se vari i rado se uzima.Kod febrilnih
stanja daje se putem ishrane ili preko infuzije u vidu glikoze.
Voćni sokovi se rado piju sadrže veliki procenat vitamina, svojim ukusom
deluju osvežavajući.
Jaja su često u sastavu dijete.Dodaju se obično supama ili kašastoj hrani.
2.Kontinuirana dijeta se daje bolesniku obično 48 časova od početka
bolesti.Kaloričnost se povećava, ali princip relativnog crevnog odmora se
održava.Ova dijeta se primenjuje za sve vreme febrilnosti.

3.Ova ishrana primenjuje se pri rekonvalescenciji bolesnika.Dijeta obično

sadrži dosta velike kalorične i proteinske vrednosti.

5.Ishrana bolesnika kod koronarnih oboljenja

Najvažnije u ovoj dijeti je da se ograniči unos masnoća, posebno zasićenih (masno meso,
masni mlečni proizvodi, hrana pržena na ulju), koje povećavaju holesterol i rizik od
srčanog ili moždanog udara. Preporučuje se 25 odsto dnevnog unosa kalorija iz masnoća,
manje od sedam odsto dnevnog unosa kalorija iz zasićenih masti, i ne više od 200
miligrama holesterola na dan (koliko ima u otprilike 60 grama sira).
Zasićene masnoće u ishrani mogu se smanjiti ograničavanjem količine mesa i masnih
mlečnih proizvoda. Birajte nemasne varijante tih namirnica. Zamenite većinu životinjskih
masti sa nezasićenim masnoćama, najbolje mononezasićenim uljima kao što su maslinovo,
laneno ili kikiriki ulje.

TLC dijeta uključuje mnogo ugljenih hidrata, povrća, voća, niskokaloričnih i nemasnih
mlečnih proizvoda, ribe, ćuretine i piletine (bez kožice).

Autori TLC dijete tvrde da pridržavanjem ovakvog načina ishrane za šest nedelja može da
se snizi nivo lošeg (LDL) holesterola za 8 do 10 odsto. Takođe, ovom dijetom gubi se od
jednog do dva kilograma nedeljno, što je u stvari i najzdravija metoda mršavljenja.
- Nemasno crveno meso, piletina, ćuretina, riba, mahunarke: ne više od 150 grama na
dan
- Jaja: ne više od dva žumanca nedeljno
- Nemasno mleko i mlečni proizvodi: dva do tri puta na dan (šoljica mleka ili jogurta sa
malo masnoća; 30 gr posnog svežeg kravljeg sira ili nemasnog običnog sira)
- Voće: dva do četiri puta na dan (1 komad voća, jabuka, pomorandža, banana, ili pola
šoljice voća iz konzerve, ili jedna šoljica bobičastog voća, lubenice, ili 3/4 šoljice voćnog
soka)
- Povrće: tri do pet puta na dan (jedna i po šoljica sirovog zelenog povrća; 1 šoljica
kuvanog ili svežeg povrća; 3/4 šoljice nemasne supe od povrća)
- Integralni hleb, žitarice, testenina, pirinač: 6 - 9 puta dnevno (1 tanka kriška hleba;
1/2 peciva ili celo ako je malo; 30 gr žitarica; 1/2 šoljice kuvane testenine, pirinča ili
drugih žitarica; 1/2 šoljice kuvanog krompira)
- Masnoće i ulje: 6 - 8 puta na dan (1 kašičica maslinovog ili kikiriki ulja; 1 kašičica
 kukuruznog, sojinog ili suncokretovog ulja); dve supene kašike orašastog voća ili
semenki, 1 kašičica nemasnog majoneza
- Slatkiši i kolači: Samo ako imaju manje masnoća i šećera.
Svježi začini
Oni su zdrava zamjena za sol, a sol sadrži 2.400 miligrama natrija u samo jednoj kavenoj
žličici. To je veća količina natrija nego što biste smeli unesti u organizam tokom čitavog
dana, ako želite voditi računa o svom krvnom tlaku. Dakle - jasno je zašto su svježi prirodni
začini mnogo bolja opcija.

Svjež isjeckani luk i ruzmarin odlično se slažu uz krumpir, peršin se slaže uz juhu ili uz jaja,
žalfija ide odlično uz meso, majčina dušica se može dodati u kokice. Ovi prirodni začini
također su bogati antioksidantima, tako da dodatno štite vaše srce od potencijalnih srčanih
bolesti. Ako se ne možete lišiti soli, bolje je da koristite morsku sol, a možete je i miješati (i
tako ublažiti) sa drugim začinima.
Preporučljivi su i makrobiotički začini koji su veoma ukusni i dodaju slanoću - šoju i tamari.
Oni se mogu stavljati u salate, ili dodavati u kuhana jela, pred kraj kuhanja.
Niskokalorični i nemasni jogurt
Mnogi ljudi vole ovu namirnicu, konzumiraju je uz doručak ili kao užinu. Sadrži kalcij i kalij -
minerale koji snižavaju krvni tlak.
Bijeli luk
Ovo povrće neki vole, neki ne, ali jedno je sigurno - bijeli luk ima bitnu ulogu u snižavanju
lošeg kolesterola. Da biste postigli dobar efekt, trebate pojesti nekoliko režnjeva dnevno.

Maslinovo ulje
Ovo ulje bogato je nezasićenim masnoćama, koje mogu sniziti nivo kolesterola kada zamjene
zasićene masnoće u vašem načinu ishrane. Važno je svako smanjenje unosa zasićenih
masnoća (koje se nalaze u siru, putru i masnom mesu). Dobre zamjene su hrana sa
maslinovim uljem (salate i jela koja se prže na ovom ulju), avokado, orasi i drugi izvori
nezasićenih masnoća, naročito mononezasićenih masnoća. Maslinovo ulje ima i druge
prednosti - sadrži polifenole, koji sprečavaju loš kolesterol da se lijepi na stijenke arterija.
Iako je ovo ulje nešto skuplje od suncokretovog, ipak treba biti dio vaše kuhinje. Na zdravlju
se ne štedi.

Bademi
Kada odrasle osobe jedu oko 30 grama ovih koštunjavih plodova dnevno, nivo lošeg
kolesterola im se smanjuje za 13 do 20 posto. Svi koštunjavi plodovi su zdravi i hranljivi, ali
bademi su naročito dobri za srce, jer sadrže dosta vitamina E. Ovaj antioksidant snažno
djeluje u prevenciji arteroskleroze. Također su dobar izvor kalcija. Ako ne volite sirove
bademe, probajte ih malo zapeći u pećnici, to će im smanjiti gorčinu i poboljšati ukus.

Mrkva
Istraživanje na Harvardu pokazalo je da je vrlo korisno jesti svakoga dana pola šalice
mrkve. Ta količina snižava rizik od dijabetesa kod žena za čak 27%.
 6.Ishrana bolesnika kod neuropsihijatrijskih bolesti

7.Ishrana bolesnika kod oboljenja jetre, žučne kese i žučnih puteva

Cilj dijetalne ishrane kod oboljenja jetre, žuĉnih puteva i pankreasa jeste da popravi
stanje ishranjenosti pacijenta, kao i opšte stanje pacijenta tokom akutne faze bolesti.
Osnovna pravila kod oboljenja jetre podrazumijevaju: Potpunu zabranu uzimanja
alkohola Upotrebu potpuno svježih namirnica, uz strogo izbjegavanje konzerviranih
mesnih i ribljih proizvoda, kao i suhomesnatih, dimljenih, sušenih, fermentiranih
mesnih proivoda, upotrebu nemasnih vrsta mesa, kao i jaja u umjerenoj koliĉini, 17
izbjegavanje pikantnih, zrelih, fermentisanih sireva zabranu teže svarljivog lisnatog i
mahunastog povrća u zavisnosti od funkcije organa za varenje bolesnika, masti se
ograniĉavaju samo izuzetno, mada se preporuĉuju biljna ulja korišćena samo jednom
zabrana upotrebe zaĉina kao biber, paprika, senf, a hrana se soli umjereno ne
preporuĉuju se teški masni kolaĉi.
Cilj ishrane kod bolesti žuĉne kesice jeste smirivanje žuĉne kese izborom odgovarajućih
jela, a to podrazumijeva minimalne koliĉine masti u ishrani. Poslije operacije žuĉne kese
dijetalna ishrana nije obavezna, iskustva su razliĉita i teže se mogu svesti na jedinstvena
pravila. Akutni pankreatitis treba lijeĉiti iskljuĉivo u bolnici pod nadzorom ljekara.
Ishranu kod hroniĉnog pankreatitisa treba sprovoditi u kućnim uslovima kao kod
hroniĉnih bolesti žuĉne kesice.

8.Ishrana bolesnika koji imaju bubrežne kamence

Bubrežene bolesti jedan su od najĉešćih problema, posebno kod osoba starije ţivotne dobi, ali
kod onih koji su vodili previše neuredan ţivot. Posebna paţnja se treba posvetiti pravilnoj
ishrani, jer bubrezi funkcionišu kao filter za sve organizmu štetne sastojke. Posebno je vaţno
smanjiti i kontrolisati unos proteina jer podstiĉu rad bubrega i dodatno opterećuju već
oštećene bubrege. Potrebno je redukovati masti, posebno one ţivotinjskog porijekla. Posebno
treba izbjegavati sol, tj. maksimalno je redukovati u ishrani. Prehrana se razlikuje ovisno
o vrsti bubrežnog kamenca. Općenito, karakterizira ju:

 povećan unos tekućine,smanjen unos proteina,

 smanjen unos oksalata,adekvatan unos kalcija,smanjen unos fosfora.

9.Ishrana bolesnika na kućnom liječenju

10.Ishrana bolesnika oboljelih od diabetes mellitus-a Šećerna bolest je metaboliĉka bolest,

koja se karakteriše povećanom koncentracijom šećera u krvi (hiperglikemijom), usljed
defekta u luĉenju insulina i njegovom dejstvu. Tokom trajanja bolesti hroniĉna
hiperglikemija je udružena sa pojavom oštećenja, disfunkcijom kao i sa popuštanjem
funkcije razliĉitih organa, a posebno sa oštećenjima oka, bubrega, nerava, srca i krvnih
sudova. Dijabetes nastaje sadejstvom i kompleksnim interakcijama razliĉitih faktora, a
prije svega genetskih i faktora spoljašnje sredine, odnosno samog naĉina života.
Polazište u lijeĉenju svih tipova Diabetes mellitusa jeste dijetalna dijabetiĉna ishrana.
Ukupne dnevne kalorijske potrebe za jedan dan procjenjuju se na osnovu idealne
tjelesne težine. Kod jako mršavih dijabetiĉara može se uvesti hiperkalorijska ishrana
/pojaĉana ishrana/ do postizanja idealne tjelesne težine, a kod gojaznih dijabetiĉara
smanjuje se unos kalorija do postizanja idealne tjelesne težine. Osim ukupnog
kalorijskog unosa potrebno je odrediti i odnos izmeĊu bjelanĉevina, ugljikohidrata i
masti. Minimalne potrebe za bjelanĉevinama iznose oko 0,9 g/kg tjelesne težine.
Predlaže se 40-60 % ugljikohidrata od ukupnog unosa energie, ĉak i do 85%. Ostatak
treba da saĉinjavaju masti u vidu višestruko nezasićenih masnih kiselina, kao
antiaterogeno sredstvo, ili alternativno jednostruko nezasićene masne kiseline.

11.Ishrana bolesnika s onkološkim oboljenjima

Ishrana je važan deo onkološkog lečenja. Pravilan izbor načina ishrane u periodu pre,
tokom  i po završetku lečenja može Vam omogućiti da se osećate bolje i da bolje
podnesete često dugotrajno lečenje. Pored toga, sve je veći broj istraživanja koja
pokazuju da način ishrane tokom i nakon lečenja ima uticaj i na uspešnost lečenja i
ponovnu pojavu bolesti.
Onkološki bolesnici mogu imati vecu potrebu za dodatnim kalorijama i proteinima, zato
je potrebno u ishranu ukljuciti vise mlijeka, sira i jaja.
Ukoliko je problem sa gutanjem i zvakanjem, ukljuciti vise tecne hrane i soseva.
Pravilna prehrana ima veliko značenje kod onkoloških bolesnika, jer se njezinom
primjenom pospješuje bolesnikova kvaliteta života, funkcioniranje te opće stanje. Ti isti
bolesnici imaju velike poteškoće s prehranom, na što utječu osnovna bolest, terapijski
postupci i umor. To za posljedicu ima slabije podnošenje terapije, dužu hospitalizaciju,
imunološku slabost i slično. Najčešći problemi kod onkoloških bolesnika vezani uz
prehranu jesu anoreksija, promjene okusa, mučnina i povraćanje, stomatitis, ezofagitis.
Glavni cilj je unijeti dovoljno kalorija za održavanje tjelesne težine i snage te dovoljno
bjelančevina za jačanje obrambenih sposobnosti tijela i obnavljanje oštećenog tkiva.
Temeljno načelo kod prehrane za vrijeme kemoterapije i radioterapije jest da se ne
uzima ona hrana koja nadražuje oštećene organe probavnog sustava. Predlaže se da se
bolesnici uzimaju manje obroke više puta na dan i jedu sporo. Obroci bi trebali biti
pripremljeni od blagog povrća (mrkva, špinat, tikvice, brokula), voća, riže i žitarica
cjelovitog zrnja, mlijeka i mliječnih proizvoda a u pripremi hrane koristiti masnoće
niskog tališta (maslac, biljna ulja). Treba uzimati često tekućinu u obliku biljnih čajeva i
prirodne, negazirane vode, najbolje između obroka, sat vremena prije ili poslije jela.
Prije kemoterapije treba uzeti lagani obrok, a ako mučnina nastupa već tijekom
kemoterapije, izbjegavati hranu nekoliko sati prije terapij

12.Ishrana bolesnika treće životne dobi

Pod pravilnom prehranom starijih ljudi podrazumijeva se prehrana koja zadovoljava
energetske potrebe i potrebe za esencijalnim hranjivim tvarima, a istodobno smanjuje rizik
obolijevanja od kroničnih bolesti povezanih s načinom prehrane. Kako se tijekom starenja
javljaju i određene promjene u funkciji probavnog sustava, prehrana starijih treba biti
usklađena s općim preporukama zdrave prehrane, njihovim energetskim potrebama i
tjelesnom aktivnošću
1. Prehrana starijih treba biti usklađena s općim preporukama zdrave prehrane,
njihovim energetskim potrebama, kao i tjelesnom aktivnošću;
2. Svakodnevno jesti što raznovrsniju hranu, uz obvezan doručak. Doručkovati
voće i bezmasne mliječne proizvode. Ručati što više povrća i ribe, uz najviše jedan
decilitar crnoga vina. Večerom unositi što manje namirnica, najkasnije tri sata prije
spavanja, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme.
3. Dnevno uzimati osam čaša od 2 dl vode ili negazirane i nezaslađene tekućine, koji
se umanjuje unosom tekuće hrane.
4. Povećati unos ezonskog voća, povrća, klica i integralnih žitarica.
5. Crveno meso svakako zamijeniti bijelim mesom peradi bez kože i osobito plavom
ribom.
6. Primjereno unositi nemasno mlijeko, nemasni sir, jogurt, kefir, tofu, orašaste
plodove.
7. Posebno ograničiti unos soli, šećera, bijelog brašna i masnoća u hrani Povećati
unos brokule, cvjetače, prokulice, cikle, crvenog i bijelog luka, sojinih proizvoda te
bučinih koštica, radi sprječavanja bolesnoga starenja.

Pravilna priprema hrane - Kod pripremanja jela osobitu pozornost treba posvetiti očuvanju
posebno vrijednih dijelova, npr. vitamina. U starosti je poželjno jesti hranu koja je što kraće
kuhana, u pravilu pripremana na lešo, a ne pržena i pohana, te nikako sa zaprškom.
Svakodnevno treba pripremati svježu hranu, a ne koristiti odstajalu i podgrijanu.Poželjno je
jesti što više sirova povrća i voća, a ono koje se kuha treba kuhati u malo vode i što kraće, i
također upotrijebiti tu vodu. Osobito treba izbjegavati ponovnu upotrebu već korištena
ulja.Juhe i variva preporučljiva su hrana za starije, koju ne treba dosoljavati i začinjavati, jer
velika većina povrća sadrži prirodnu slanost. Proklijale klice žitarica, kefir, acidofil i bioaktiv
osobito su korisna hrana za starije. Idealno je svaki zalogaj prožvakati 30 do 40 puta. Starije
osobe koje ne mogu dobro žvakati hranu moraju hranu usitniti, učiniti je kašastom. Također je
važno održavati higijenu zubi i zubala.
13.Ishrana u hirurškim disciplinama

14.Jedinice za energetsku vrijednost i vrste energetskog utroška Energija se iz hrane dobija

metabolizmom masti, ugljikohidrata i bjelanĉevina, a iskazuje se kilodžulima (kJ) ili
kilokalorijama (kcal).
-1kJ= 0,2388 kcal
-1kcal= 4,184 kJ
Kalorije su jedinice kojima se mjeri energetska vrijednost hrane. Energija koju unosimo
putem hrane troši se na tri razliĉita naĉina:
-1) bazalni metabolizam ; -2) fiziĉka aktivnost; -3) Dodatna energija za probavu hrane u toku
dana Tjelesna masa ovisi o unosu i potrošnji kalorija:

-Unešene kalorije veće od potrošene kalorije daje povećanje tjelesne mase .

-Unesene kalorije jednake potrošenim kalorijama = optimalna tjelesna masa
-Unesene kalorije manje od potrošene kalorije = smanjenje tjelesne mase

Aktivnost po intenzitetu dijelimo na: nisku, umjerenu i visoku:

-NISKA aktivnost: pješaĉenje, sobni bicikl, lagani sport, joga (potrošnja do 4 kcal u min)
-UMJERENA aktivnost: brzo hodanje, intenzivni kućanski poslovi, lakši aerobik ( potrošnja
4-7 kcal/min)
-VISOKA aktivnost: trĉanje, planinarenje, plivanje, nogomet (>7kcal/min)

15.Jod Važan mineral za pravilan rast i razvoj. Potreban organizmu za sintezu hormona
štitne žlijezde. Nedostatak ovih hormona kod djece može dovesti do mentalne
retardacije, dok kod odraslih osoba dovodi do gušavosti. Izvor: Voće i povrće, morska ili
jodirana so.

16.Kalcij: najobilniji mineral u ljudskom organizmu, njegove soli obrazuju supstancu koja
utiĉe na ĉvrstinu kostiju i zuba. Tijelo odraslog ĉovjeka sadrži 1-1,5 kg kalcija a 99% od toga se
nalazi u kostima, a 1% u krvi i ostalim dijelovima organizma. Nedostatak kalcijuma: grĉenje
mišića (spazam), poremećaji srĉanog ritma, nervna razdražljivost, gubitak ĉvrstoće kostiju,
osteoporoza, osteomalacija, bolovi u zglobovima, ispadanje zuba. Izvor: orasi, žitarice,
mahunarke, voće, povrćemlijeko i mlijeĉni proizvodi.
17.Magnezijum: Zajedno sa kalcijumom i fosforom dio naših kostiju. Djeluje kao
katalizator u nogim reakcijama našeg organizma, ima važnu ulogu u nervnom sistemu.
Nedostatak magnezija: opšti umor i osjećaj malaksalosti, grĉenje mišića, drhtanje oĉnih
kapaka ili drugih mišića, grĉevi u drugim organima (bolovi u želucu, upala debelog
crijeva, bolovi u materici za vrijeme ciklusa, osjećaj pritiska u grudima i lupanje srca).
Izvor: Orašasti plodovi, žitarice, mahunarke.

18.Masti Prema biohemijskom sastavu dijelimo ih na:

1) obiĉne masti- esteri masnih kiselina i glicerola
2) fosfolipidi- složeni lipidi (lecitin)
3) glikolipidi- složeni lipidi (galaktozidi, cerebrozidi)

-OBIČNE masti- su najveći izvor energije za organizam

-Masti su esteriglicerola i masnih kiselina

-ZASIĆENE masne kiseline su : palmitinska, stearinska i buterna

-NEZASIĆENE masne kiseline: linolna, linoleinska i arahidonska ( zdravije!)

-Unos većih koliĉina masti- je deponovanje u vidu masnog tkiva .

-Masti obezbjeđuju rast i obnovu ćelije .

-Nezasićne (esencijalne) masne kiseline- su znaĉajne za regulaciju metabolizma holesterola

HOLESTEROL se može stvarati u organizmu i unositi putem hrane

-Najviše ga ima u mozgu, nadbubregu i žumancetu jajeta
LIPOPROTEINI - nastaju vezanjem holesterola i masnih kiselina za proteine
-LDL (loši holesterol) – ateroskleroza i HDL (dobri holesterol)
-Zasićene masne kiseline su odgovorne za povećanje holesterola u krvi !
-IZVOR nezasićenih masnih kiselina: Suncokretovo, susamovo, sojino i kukuruzno ulje,
koštunjavo voće i sjemenke
-IZVOR zasićenih masnih kiselina: Crveno meso, puter, mlijeko, sir i dr mlijeĉni proizvodi
ULOGA masti u ORGANIZMU :
-Energetska rezerva
-Gradivne materije (ulaze u sastav ćelijske membrane)
-održavaju integritet kože
-Obezbjeđuju zaštitu od hladnoće, traume i zraĉenja
ULOGA masti u IMUNITETU
-Uloga u koagulaciji krvi
-Poboljšavaju ukus hrane i daju osjećaj sitosti
19.Meso, riba, jaja
Mesni proizvodi zaklanih životinja i divljači su proizvodi za čiju se proizvodnju
upotrebljava mišićno tkivo, masno tkivo, iznutrice i kožice, cijeli komadi mesa, mesni
obresci ili usitnjeno meso i masno tkivo, strojno otkošteno meso, kosti te dodatni sastojci,
a proizvode se otkoštavanjem, usitnjavanjem, hlađenjem ili smrzavanjem, soljenjem,
salamurenjem, sušenjem na zraku, dimljenjem, ekstrakcijom, toplinskom obradom,
zrenjem ili nekim drugim postupkom konzerviranja . S nutricionističkog stajališta
posjeduje prehrambenu važnost kroz sadržaj visokovrijednih proteina koji sadržavaju sve
esencijalne aminokiseline. Također, meso je izvanredan izvor vitamina B12 i željeza koji
imaju vrlo veliku iskoristivost. Meso obiluje vitaminima B-skupine, nužnima u procesu
stvaranja energije te mineralima cinkom i magnezijem. Meso, međutim, nema povoljan
profil masnih kiselina te se zbog relativno visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina
upućuje na njegov ograničen unos. Zbog navedenoga se prednost treba dati krtom
(mršavom) mesu, mesu peradi bez kožice te mesu divljači.

Ribe su životinje iz grupe kralježnjaka koje žive isključivo u vodi. Nutritivno su vrlo

vrijedna namirnica. Izvanredan su izvor visokovrijednih i lakoprobavljivih proteina te
vitamina A i D. Proteini ribe su kompletni, dakle, osiguravaju sve esencijalne
aminokiseline, a njihov postotak varira između 17 i 25%. Riba je važan prehrambeni izvor
minerala, posebice joda, hemskog željeza, cinka i selena, štoviše riba i plodovi mora su
najbolji izvor joda u prehrani čovjeka.

Jaja su kokošja jaja u ljusci dobivena od kokoši nesilica namijenjena prehrani ljudi ili
upotrebi u prehrambenoj industriji. Izvanredan su izvor nutrijenata. Jedno jaje osigurava
između 4,5-6 g proteina, polovica te količine nalazi se u bjelanjku. Bjelanjak se smatra
idealnim izvorom proteina jer sadržava sve esencijalne aminokiseline u pravim omjerima.
Od ukupnih masti u jajetu, više od polovice otpada na nezasićene masne kiseline. Jaja su
nadalje dobar izvor kolina, luteina, željeza, ribofl avina (vitamina B2), folne kiseline,
biotina, vitamina B12, vitamina D te vitamina E. Željezo u žumanjku jajeta, poput željeza u
mesu, ima visoku bioraspoloživost; stoga se jaje sugerira skupinama koje su rizične na
deficit željeza.

20.Mlijeko i mliječni proizvodi

Djeci se preporučuje svakodnevno jesti mlijeko i mliječne proizvode. Oni su izvrsni
izvori kalcija, koji je važan za jake i zdrave kosti. Nema mnogo drugih namirnica u
našoj prehrani koje sadrže toliko kalcija kao mliječni proizvodi. Mlijeko i mliječni
proizvodi također daju važne hranjive tvari kao što su bjelančevine visoke biološke
iskoristivosti, vitamine B1, B2 i B12 te vitamine A i D. Važno je istaknuti kako mliječni
proizvodi poput sireva mogu biti značajan izvor zasićenih masti, stoga treba voditi
računa o njihovoj količini koju jedemo u obroku, te o sadržaju masti u samom siru.
Sadržaj masti u sirevima može se kretati od < 10% za svježi, posni sir, pa sve do ≥
60% za ekstra masni sir, a konzumiranjem masnijeg sira dobivamo i
mnogo energije koju potom treba uravnotežiti većom tjelesnom aktivnosti.
Fermentirani mliječni proizvodi, poput jogurta i sličnih proizvoda, imaju izrazito
značajan utjecaj na zdravlje, osobito na zdravlje probavnog sustava, upravo zbog
sadržaja bakterija mliječne kiseline, te ostalih probiotičkih bakterijskih kultura. Ti
proizvodi su kao i mlijeko, odličan izvor bjelančevina, vitamina B kompleksa, vitamina
A i D te kalcija, fosfora i željeza, ali su za razliku od mlijeka, lakše probavljivi upravo
zbog pomoći bakterija mliječno – kiselog vrenja koje djelomično razgrade laktozu
(mliječni šećer). Budući da se u fermentiranim mliječnim proizvodima mliječni šećer
pretvara u mliječnu kiselinu, smanjuje se sadržaj mliječnog šećera, i zbog toga
te proizvode mogu koristiti i osobe koje ne mogu probaviti mliječni šećer – laktozu,
odnosno koji su intolerantni na laktozu.

 21.Negativni uticaj savremene poljoprivredne proizvodnje na kvalitet hrane

22.Pretvaranje hrane u energiju Energija se iz hrane dobija metabolizmom masti,

ugljikohidrata i bjelanĉevina, a iskazuje se kilodžulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal).
-1kJ= 0,2388 kcal
-1kcal= 4,184 kJ
Kalorije su jedinice kojima se mjeri energetska vrijednost hrane. Energija koju unosimo
putem hrane troši se na tri razliĉita naĉina:
-1) bazalni metabolizam ; -2) fiziĉka aktivnost; -3) Dodatna energija za probavu hrane u toku
dana Tjelesna masa ovisi o unosu i potrošnji kalorija:

-Unešene kalorije veće od potrošene kalorije daje povećanje tjelesne mase .

-Unesene kalorije jednake potrošenim kalorijama = optimalna tjelesna masa
-Unesene kalorije manje od potrošene kalorije = smanjenje tjelesne mase

Aktivnost po intenzitetu dijelimo na: nisku, umjerenu i visoku:

-NISKA aktivnost: pješaĉenje, sobni bicikl, lagani sport, joga (potrošnja do 4 kcal u min)
-UMJERENA aktivnost: brzo hodanje, intenzivni kućanski poslovi, lakši aerobik ( potrošnja
4-7 kcal/min)
-VISOKA aktivnost: trĉanje, planinarenje, plivanje, nogomet (>7kcal/min)

23.Probava bjelančevinaProbava proteina poĉinje u želucu pod djelovanjem enzima

pepsina koji je najaktivniji pri pH vrijednosti 2.
On cijepa proteine na proteoze, peptone i polipeptide koji onda ulaze u tanko crijevo
gdje pod dejstvom pankreasnih enzima budu razgraĊeni do peptida i samo poneki do
stadija aminokiselina.
1. Konaĉnarazgradnja se odvija pod uticajem amino-peptidaze i peptidaze koje ih
razgrađuju do nivoa aminokiselina i spremaju za apsorpciju
24.Probava masti U želucu se probavlja samo mala koliĉina masti uz pomoć želuĉane lipaze.
Najvažniji korak za probavu masti je razbijanje masnih kapljica na male ĉestice tako da
enzimi topivi u vodi mogu djelovati na većoj površini što se naziva emulgovanje masti
aostvaruje se pod djelovanjem žuĉi.
Najvažniji enzim za probavu masti je pankreasna lipaza koja razlaže mast na masne kiseline i
glicerol.

25.Probava ugljikohidrata Probava ugljikohidrata poĉinje još u ustima pomoću enzima-

amilaze ili ptijalina koji luĉepljuvaĉnežlijezde. Ovaj enzim razlaže škrob na disaharide-
maltozu i izomaltozu.
Hrana u ustima ne ostane dovoljno dugo da bi se sav škrobrazgradio, pa se djelovanje
amilaze nastavlja i po nekoliko sati kada hrana dospije u želudac, sve dok se ta hrana ne
pomiješa sa želuĉanim sokom jer tada djelovanje amilazezakoĉiželuĉana kiselina.
Definitivna razgradnja ugljikohidrata je u tankom crijevu jer se tu pomiješa i sa
pankreasnomamilazom. Epitelne stanice tankog crijeva sadrže enzime koji završe
cijepanje disaharida na monosaharide koji se mogu odmah apsorbovati u krv.

26.Ugljikohidrati Hranljive materije koje imaju veliku važnost u svakoj zdravoj prehrani.
Osnovna uloga im je energetska.

-1 g ugljikohidrata= 4 kcal ili 17 kJ.

PODJELA UGLJIKOHIDRATA : 1.jednostavni šećeri ; 2.- složeni šećeri i 3.- probavljivi i

neprobavljeni ugljikohidrati.

A). ,JEDNOSTAVNI ŠEĆERI su monosaharidi i disaharidi.

-.MONOSAHARIDI su : glukoza , fruktoza , glaktoza
GLUKOZA - najvažniji jednostavni šećer u ljudskom organizmu, otopljena u krvi, izvor
energije za sve organe i mišiće;
FRUKTOZA (voćni šećer)-voće, med;
GALAKTOZA (mlijeĉni šećer)- lako probavljivi!

-.DISAHARIDI su : saharoza , laktoza i maltoza.

SAHAROZA (kuhinjski šećer)- nalazi se u šećernoj repi i trski;
LAKTOZA (mlijeĉni šećer)- sastojak mlijeka; MALTOZA (šećer u sladu)- nalazi se u
svježim i fermentiranim namirnicama

,B)- SLOŽENI ŠEĆERI su polisaharidi.

POLISAHARIDI (škrob, glikogen, celuloza)- teže probavljivi!
-Dijele se na biljne polisaharide (škrob i celuloza) i životinjske (glikogen)

C).-,,,,-PROBAVLJENI ugljikohidrati- razgrađuju se do jednostavnih šećera, resorbuju

putem tankog crijeva i metaboliziraju--- relativno konstantna koncentracija glukoze u krvi.
VIŠAK - deponovanje u jetri i mišićima (glikogen) a preostali dio- masno tkivo.

D).- -NEPROBAVLJIVI UGLJIKOHIDRATI (prehrambena vlakna)- uglavnom biljnog

porijekla (celuloza)- ne mogu se iskoristiti kao izvor energije, nego se u debelom crijevu samo
djelomiĉno razgrađuju.

Osnovna uloga vlakana u organizmu:

-Održavaju dobro zdravlje
-Prevencija srĉanih oboljenja
-Snižavaju holesterol
-Snižavaju i stabiliziraju glukozu u krvi
-Spreĉavajuopstipaciju
-Spreĉavaju pojavu odreĊenih malignih oboljenja
-Preveniraju gojaznost
-Djeluju kao antioksidansi

Posebno vrijedni izvori ugljikohidrata su žitnepahuljice, integralni hljeb, riža (sadrže i

dovoljne koliĉine vlakana).

27.Uloga vode u ishrani Ljudsko tijelo se sastoji od 55-75% vode i tu vodu

treba konstantno nadoknađivati da bi nam organizam funkcionisao
bez problema. U prosjeku, osoba treba da pije oko dva litra vode
dnevno da bi nadoknadila prirodan gubitak tečnosti (putem znojenja,
disanja…).
Voda nam pomaže da uklonimo sporedne produkte koji nastaju razgradnjom
masti. Ovaj proces je vrlo značajan kod osoba koji žele da oslabe. Voda
razrjeđuje štetne produkte koji se stvaraju metaboličkim procesima,
omogućavajući organizmu da ih se brže oslobodi.

Ukoliko tijelo nema dovoljno vode, jer osoba nedovoljno unosi tečnost
(dehidratacija), to će se odraziti na funkciju cijelog organizma i takva osoba
će osjećati umor, glavobolju, vrtoglavicu, žeđ i grčeve u mišićima.

Voda efikasno suzbija apetit, tako da se osobama koje žele da oslabe

preporučuje da popiju čašu vode pre svakog obroka.

Treba obratiti pažnju na unošenje čaja i kahve, jer su vrlo jaki diuretiuci i
uzrokuju veliki gubitak tečnosti iz organizma. Također, treba obratiti pažnju
na sastojke napitaka koje pijete, jer je samo voda napitak koji nema kalorija i
koji se može piti u neograničenim količinama bez posljedica po tjelesnu
težinu
28.Vitamin A) VITAMIN A - pripada skupini liposolubilnih vitamina
-GLAVNA ULOGA je : stvaranje pigmenta vida u retini i održavanje ćelija koje prekrivaju
kožu, oĉi, usta. Važan je i za održavanje imunog sistema, pravilnu diferencijaciju epitelnog
tkiva dišnog, urogenitalnog i probavnog trakta. Ima i antioksidativno djelovanje.

-U svojoj aktivnoj formi nalazi se u hrani životinjskog porijekla: jetra, jaja, mlijeĉni
proizvodi
-NEDOSTATAK vitamina A: uzrokuje kokošije ili noćno sljepilo .
-Prekomjerna koncentracija je toksiĉna: umor, nervoza, kostobolja, glavobolja, nesvjestica

29.Vitamin C VITAMIN C
Pospješuje apsorpciju željeza iz hrane, tvorbu kolagena.
IZVOR : većina voća i povrća, posebno kivi i nar. Snažan je antioksidans.
NEDOSTATAK vitamina C uzrokuje : skorbut: slabljenje organizma, slabost prema
infekcijama, krvarenje desni i kože.
Dnevne potrebe: 50-100 mg, u bolesnim stanjima i do 1000 mg pa i više.

30.Vitamin D VITAMIN D-
Posebno važan za iskorištavanje kalcija u organizmu. Reguliše metabolizam kalcija i fosfora-
stvaranje kosti i zuba.
IZVOR : riblje ulje, jaja, mlijeko.
Stvara se u organizmu prilikom izlaganja kože sunĉevom svjetlu.
NEDOSTATAK kod male djece: rahitis i tetanija; kod odraslih: osteomalacija i osteoporoza.
PREDOZIRANJE : nedostatak apetita, povraćanje, zatvor, pospanost, jaka žeĊ. Dnevna
potreba: djeca: 800 i.j; odrasli: 300-600 i.j.

31.Vitamini B1, B2, B6, B12VITAMIN B1-

Nalazi se u voću, žitaricama, sušeni pekarski kvasac, jaja, jetra, meso, mlijeko.
NEDOSTATAK vitamina B dovodi od nastanka bolesti beri-beri (danas rijetka). Dnevne
potrebe: 1-2 g.
GLAVNE ULOGE : uloga u sagorijevanju ugljenih hidrata, održavanje normalnog
tonusaželuĉano crijevne muskulature, povoljan uticaj na rast i razvoj, povoljan uticaj na
apetit, varenje, na rad srĉanog mišića, povećava otpornost prema infekcijama.
NEDOSTATAK : razdražljivost, nerva neuravnoteženost . Kuhanjem se uništava.

3) VITAMIN B2-
Pomaže rast, služi kao katalizator u hemijskim reakcijama za iskorištavanje ugljikohidrata i
proteina. Njegov NEDOSTATAK uzrokuje: usporen rast, propadanje kože i retine
( slabljenje vida).
IZVOR : sve biljke, posebno orasi, žitarice, ima ga i u ribi, jajima, mlijeku, siru,
mesu.Dnevne potrebe: 2-3 mg.

VITAMIN B6-
Reguliše metabolizam proteina, posebno u nervnim tkivima, jetri i koži, uĉestvuje i u
stvaranju eritrocita. NEDOSTATAK : umor, nervoza, anemija, kožna oboljenja.
IZVOR :žitarice, voće, povrće.

VITAMIN B 12-
Jedini vitamin koji sadrži kobalt. Zajedno sa folnom kiselinom, neophodan je za stvaranje
eritrocita i funkciju nervnog sistema.

NEDOSTATK : perniciozna anemija, degeneracija nervnih vlakana kiĉmenemoždine.

IZVOR : Namirnice životinjskog porijekla, dok ga namirnice biljnog porijekla sadrže samo u
tragovima. Dnevne potrbe: 1 mikrogram

32.Vitamini E i K VITAMIN E-
Zajedno sa vitaminom A, D, i K spada u skupinu vitamina rastvorljivih u mastima.
Ĉešće zastupljen u namirnicama biljnog porijekla.
ULOGE : štiti ćelije od starenja svojim antioksidativnim djelovanjem, štiti od raka, uĉestvuje
u stavranju reproduktivnih ćelija, poboljšava funkc nervnog sistema, hipofize. Dnevne
potrebe: 20-30 mg.
VITAMIN K-
Utiĉe na sintezu proteina za koagulaciju krvi- spreĉava krvarenje.
NEDOSTATAK : Samo u najtežim sluĉajevima bolesti digestivnog trakta ili kod prerano
roĊenih beba.
Dva su IZVORA :
1) crijevne bakterija;
2) namirnice- repa, kupus.
Dnevne potrebe: 100 mikrograma

33.Voće i povrće Zašto su voće i povrće neizostavne namirnice u svakodnevnoj prehrani?

Oni su dobri izvori ugljikohidrata čija je uloga u našem tijelu:

 Osnovni izvor energije (glukoza) koja se pohranjuje u mišićima ili jetrima i pomaže u
obavljanju zadataka
 Sudjeluju u normalnom funkcioniranju mozga, živčanog sustava, bubrega, mišića te
probavnog sustava.
 

Ujedno, izvor su važnih hranjivih tvari poput vitamina i minerala koji sudjeluju u
procesima:
  stvaranja energije
 izgradnje kosti i zubi
 zaštite organizma,zarastanja rana.
34.Vrste unošenja hrane kod bolesnika NAČINI unošenja hrane u organzam su : putem
nazogastrične sonde, enteralni oblik unošenja hrane i parenteralni način unošenja hrane
.
1.ENTERALNI oblik prehrane
Mnogi ENTERALNI PRIPRAVCI trenutno obezbjeđuju masu kalorija iz karbohidrata
i masti, koje balansiraju proteini.Obogaćeni su esencijalnim vitamininima i mineralima i
razliĉitim aminokiselinama dugoga lanca. Danas kada govorimo o ishrani bolesnika
upotrebljavamo izraz nutritivna terapija. Postepeno su razvijane mješavine, bogate
azotnim, visokokalorijskim, te mastima obogaćenim tvarima. Na raspolaganju su gotovi
pripravci za enteralnu ishranu, te rastvori za totalnu parenteralnu ishranu (TPI).
2. Ishrana putem NAZOGASTRICNE sonde
Enteralna prehrana putem sonde je indicirana u bolesnika s funkcionalnim probavnim
sustavom koji ne mogu uzeti dovoljnu koliĉinu hranjivih tvari na usta, jer im je potrebna
intenzivna bjelanĉevinska i kalorijska potpora, ili se ne mogu ili ne žele hraniti na usta.
Enteralna prehrana, za razliku od parenteralne, pomaže u oĉuvanju građe i funkcije probavnog
sustava; također je i jeftinija te vjerojatno izaziva manje komplikacija.Specifiĉne
INDIKACIJE su : dugotrajna anoreksija, teška bjelanĉevinsko–energetsku malnutricija, koma
ili smanjena razina svijesti, zatajenje jetre, nemogućnost uzimanja hrane na usta zbog traume
glave i vrata ili neuroloških bolesti i teških bolesti (npr. opeklina) koje izazivaju metaboliĉki
stres. Ostale indikacije mogu biti priprema crijeva za kirurški zahvat u teško bolesnih ili jako
pothranjenih bolesnika, ili kod poremećaja koji mogu uzrokovati malapsorpciju (npr.
Krohnove bolesti).

3. PARENTERALNI naĉin ishrane

Parenteralna ishrana je intravenska administracija hranljivih materija koja je
indikovana kada bolesnici ne mogu da se hrane ,preko nazogastriĉne sonde ili
jejunostome.
.Indikovana je kad je ispunjen jedan od tri uslova:
- bolesnik ne može(npr.disfagija kod tumora jednjaka),
- ne želi(npr.anorexianervosa) ili -mu je zabranjeno(fistuleGIT-a) da jede.
PUT intravenske ishrane može biti periferna vena(najĉešće vene na rukama) ili
centralna vena(gornja ili donja šuplja vena).

35.Značaj ishrane za zdravlje čovjeka Pod pojmom ishrana podrazumeva se unošenje

različitih supstanci organske i neorganske prirode u organizam, koje služe za
obnavljanje i izgradnju ćelija i tkiva i koje oslobadjaju energiju koju koristi organizam.
Sve te supstance zovu se jednim imenom hranljive materije.Hranljive materije prema
poreklu dele se na organske i neorganske.U organske hranljive materije
spadaju:ugljeni hidrati (šećeri)
,masti,belančevine,vitamini.

U neorganske hranljive materije spadaju:mineralne materije,voda.

 Energija koju oslobadjaju hranljive materije koristi se za rad unutrašnjih

organa, održavanju telesne težine, metabolizam, za obavljanje umnog i
fizičkog rada, za rastenje i obnavljanje istrošenih tkiva.

 Hrana održava život i pokreće društvo i pojedinca. Bez hrane ne mogu rasti niti
se razvijati ni biljka ni životinja ni čovek. Ona ima sposobnost da upravlja
biohemijskim procesima na ćelijskom nivou, tamo gde počinje i završava se
sve ono što je vezano za zdravlje. Hrana ima moć da podstiče um i podiže
raspoloženje

  Očit primer je bolest dece u afričkoj državi Gani poznata danas u svetu pod
nazivom KWASHIORKOR. Naime odojčad su ostala bez belančevina koje
dobijaju majčinim mlekom, čim su ih majke prestale dojiti. Obolevala su i
umirala. Proteini iz majčinog mleka osiguravali su toj deci rast i razvoj, a čim
su prestala dobijati majčino mleko obolela su od teške malnutricije i umirala.

 Hrana se tu pokazala kao pravi lek koji sprečava bolest i leči je.

 Danas se tačno zna da deficit pojedinih hranljivih materija, proteina, masti i

ugljeni-hidrata (makronutrijensi), kao i deficit vitamina, minerala i vode
(mikronutrijensi) može uzrokovati bolest. Ali isto tako i neumereno uzimanje
nutrijenasa može biti uzrok mnogih bolesti povezanih sa gojaznošću i
hipervitaminozama.

 Iz navedenog vidimo da ishrana ima važnu ulogu u rastu i razvoju organizma

od perioda odojčeta pa do pozne starosti. Stoga treba da razvijamo i
negujemo pravilne navike u ishrani još od ranog detinjstva, kako bi u kasnijim
godinama izbegli pojavu bolesti. Ukoliko dodje do poremećaja nekog od
nutrijenasa a to dovede do narušavanja zdravstvenog stanja organizma
pribegavamo dijetalnoj ishrani.

36.Željezo ŽELJEZO : Organizam odraslog ĉovjeka sadrži 3-4 g željeza, veći dio se nalazi u
krvi i ulazi u sastav hemoglobina.
MANJAK željeza: sideropeniĉna anemija . Vitamin C povećava apsorpciju željeza.
1. IZVOR ZELJEZA : Namirnice biljnog i životinjskog porijekla. Potrebe za željezom
rastu u sluĉaju: kod svakog nenormalnog krvarenja.

37.Žitarice i prerađevine žitarica Ova skupina namirnica nalazi se na dnu prehrambene

piramide, a kao temelj prehrane, namirnice iz ove skupine preporučaju se biti prisutni u
svakom obroku djeteta. Preporuča se jesti različite vrste žitarica, a prednost treba
dati cjelovitim (integralnim, neoljuštenim) žitaricama i njihovim proizvodima, poput
integralnog kruha i drugih pekarskih proizvoda, tjestenine, riže, proizvodima ili jelima koje
sadrže zob, raž, ječam, heljdu, palentu ili neobrađene žitarice za doručak. Probajte u svoju
prehranu dodati proso ili kvinoju, amarant ili proizvode od zrna pira. Te žitarice dolaze
integralne, neobrađene i mogu obogatiti jelovnik sa većom količinom hranjivih tvari u odnosu
na obrađene, rafinirane žitarice, poput proizvoda od bijelog ili polubijelog brašna.
Preporučuje se u prehrani smanjiti pekarske proizvode od bijelog brašna, jer ti proizvodi
sadrže veliku količinu šećera (škrob), masti (osobito trans-masti, poput krafni ili croissanta)
i /ili soli, kao što su pekarski proizvodi i razna peciva, slanci i slični prozvodi.
Cjelovite odnosno integralne žitarice su one koje sadrže svaki dio zrna, uključujući i vanjske
slojeve, mekinje i klice čime imaju veliku hranjivu vrijednost. Obrađene žitarice imaju
uklonjene mekinje i klicu gdje su pohranjene mnoge hranjive tvari, poput biljnih vlakana te
raznih vitamina i minerala. Dakle, obrađene žitarice (bijelo brašno i proizvodi od njega) imaju
manje hranjive vrijednosti nego cjelovite žitarice. Cjelovite žitarice i proizvodi sadrže
složene ugljikohidrate koji će postepeno davati glukozu kao izvor energije i tako nam dulje
dati energiju te osjećaj sitosti, za razliku od obrađenih, rafiniranih proizvoda od žitarica gdje
ćemo dobivenu glukozu odmah iskoristiti.