Spektrofotometrija u UV i vidljivom podruju

Vidljivi i UV dio elektromagnetnog spektra

UV zraenje je valne duine 190-380 nm i energije 300-600 kJ.

Vidljivi dio spektra obuhvaa valne duine 380-780 nm i energije 150-300 kJ.

Etot Eelec Evib E rot

Vrste prelaza
-* prijelaz

Deava se u vakuumskom UV podruju

Karakteristian za alkane i cikloalkane
Ima velik molarni apsorpcioni koeficijent.

n-* prijelaz

Deavaju se pri valnim duinama od oko 180 nm za alkohole, 190 nm za etere ili halogen
derivate i oko 220 nm za amine.
Maksimum apsorpcije vode se nalazi na 190 nm.

n-* prijelaz

Ovo je prelaz koji se deava promocijom elektrona iz slobodnog elektronskog para u *

antivezujuu orbitalu.
Karbonilna grupa je tipian primjer za takav prelaz koji se u ovom sluaju odvija
apsorpcijom zraenja valne duine 270 295 nm.

-* prelaz

Ukoliko supstanca ima samo jednu dvostruku vezu, dolazi do snane apsorpcije zraenja
valne duine oko 170 nm.
Na poloaj apsorpcionog maksimuma u sluaju ovog prelaza jako utjeu eventualno
prisutni heteroatomi sa slobodnim elektronskim parovima, kao i prisustvo drugih
viestrukih veza u molekuli, tako da moe doi do apsorpcije energije u gotovo cijelom
UV podruju.

Donor-akceptorski prelazi

Kromofori i utjecaj otapala

Kromofori su male atomske grupe odgovorne za apsorpciju zraenja u vidljivom i

ultraljubiastom dijelu spektra.
Nekada se polarnost kromofora mijenja tokom apsorpcije zraenja. To se deava pri -*
prelazu.
 U polarnom otapalu se stabiliziraju polarnije stanje.
Ako je osnovno stanje polarnije od pobuenog, to pomie maksimum apsorpcije ka niim
valnim duinama hipsokromni pomak.
Ako se nakon apsorpcije svjetla povea dipolni moment molekule, polarno otapalo
smanjuje energetske razlike i pomie maksimum apsorpcije ka viim valnim duinama
batokromni pomak.

Crveni i plavi pomak

Konstrukcija instrumenta

Izvor zraenja
Monokromatori
Detektorski sistemi
Fotomultiplikatori
Fotodiode
Dvostruko fokusirajui instrumenti

Greke instrumenta
 um izvora zraenja. Ova vrijednost je konstantna za odreeni instrument i neovisna je
od transparencije. Oznaava se sa DT1 i ima vrijednost k1
um detektora, tj. fotomultiplikatorske cijevi. Ova vrijednost se oznaava sa DT2 i varira
ovisno o transparenciji.
Reflektirano i rasuto svjetlo u optikom putu. Ova veliina se oznaava sa DT3, ovisna je
o transparenciji.

Distribucija greke u ovisnosti o apsorbanci

A l C
dI
dx
kI x
ln I x II 0
k x 0
l

Kvantitativna analiza

I
ln kl
I0
Lambert-Beerov zakon

Svjetlost mora biti monokromatska

Rastvor mora biti razblaen, tj. koncentracija mora biti niska
Otopina mora biti homogena i ne smije fluorescirati
Ispitivana supstanca ne smije stupati u fotokemijske reakcije
Ispitivana supstanca ne smije stvarati produkte sa otapalom
Koncentracija se moe odrediti mjerenjem apsorbance samo
1 I
jednog standarda
A log log 0

Ax T I
C x C s
As
Lambert-Beerov zakon je aditivan

A A1 A2 l 1 C1 2 C 2

za 1 A1 1a C a b1 Cb c1 Cc

za 2 A2 a2 C a b2 Cb c2 Cc

za 3 A3 a3 C a b3 Cb c3 Cc

Ako se izraz predstavi kao matrica, vrijedi:

A1 a b1 c1 C1
1

A 2 b2

c2 C 2
A E C
2 a
A3 a3 b3 c3 C3

Izraunavanje koncentracije se vri rjeavanjem matrice:

A1 b1 c1

A2 b2 c2
A3 b3 c3
Ca
a1 b1 c1
2
a b2 c2
a3 b3 c3

Lambert-Beerov zakon mora biti aditivan i vaiti u itavom podruju koncentracija, tj.
komponente smjese ne smiju stupati u meusobnu interakciju.
to je slinost izmeu spektara pojedinih komponenti vea, vea je i greka u analizi.
Izbor valnih duina na kojima se vri mjerenje je od presudnog znaaja za tanost analize.
Ne smije biti interakcija sa otapalom
Ne smiju se odabrati valne duine koje se nalaze na "strmim" dijelovima spektralne krive,
poto tu male promjene u valnoj duini dovode do velike promjene u intenzitetu
apsorpcije, tj. dA/d je velika u ovom sluaju. Potrebno je izabrati take gdje je ova
vrijednost mala, a to su maksimumi i minimumi apsorpcije i "prevoji" na spektralnoj
krivoj.
 Veoma velike i veoma male vrijednosti apsorbance treba izbjegavati, poto su u tim
podrujima greke najvee.
Neistoe iz uzorka ne smiju apsorbirati na istim valnim duinama koje se koriste za
mjerenje apsorbance.
Rezolucija spektrofotometra mora biti podeena na optimalnu vrijednost, a sva mjerenja
treba provesti pod istim uvjetima

Metoda ekviapsorbance

Moe se dokazati da je
A A A2
A1 a C a b C b Aa Ab
1
1 1 1 1

A2 a2 C a b2 C b Aa2 Ab2

A2 A1 A a2 a1 C a b2 b1 Cb
A a2 a1 Ca
 Derivaciona spektroskopija, u stvari, predstavlja koritenje prvog, drugog i viih izvoda
spektralne krive tj. apsorbance u funkciji valne duine (dA/d; d2A/d2; d3A/d3).

Derivacijom izraza za apsorbancu koju daje lambert Beerov zakon za izvod nultog reda
vai: A C l

Za izvod prvog reda: dA d

C l
d d

Za izvod drugog reda: d2A d 2

C l
d2 d2

Za izvod n-tog reda: dnA d n

C l
d n d n

C l
I I0 e
Ako se Lambert Beerov zakon predstavi u implicitnom obliku, slijedi:
I dI d Cl 1 dI d ln l d
Za izvod prvog reda: C l e
C l
I 0 d d I d d d
0
2
I d 2I d C l d 2 C l
C 2 l 2 e C l e
Za izvod drugog reda I0 d
2
d d
2

2
1 d 2I d 2 d
C l C 2 l 2
d d d
2 2
I0
3
1 d 3I d 3 d d
2
d
3 C l 3 3C 2 l 2 2 C 3 l 3
I d d d d d
 Za izvod treeg reda

Izgled nultog izvoda (spektralna kriva), prvog i drugog izvoda

Derivacioni spektri neparnog reda imaju malo slinosti

sa originalnim spektrom i sloeniji su od njega.
Derivacioni sepktri neparnog reda imaju nulu na mjestu
maksimuma apsorpcije.
Praktinu primjenu od neparnih izvoda spektralne krive
ima jedino prvi izvod.
Izvodi parnog reda imaju centralnu traku koja ima
ekstrem na mjestu maksimuma spektra i praena je s
dvije satelitske trake.
S porastom reda parnog izvoda, irina centralne trake se
smanjuje a njen intenzitet poveava.
Derivaciona spektroskopija se koristi kada spektralna kriva nema jasne maksimume
Rasipanje svjetla ima manji utjecaj na izvod spektralne krive

Ukoliko jedna od komponenti smjese ima karakteristian spektar, dok druga (ili vie njih)
predstavljaju oneienje koje daje praktino konstantnu apsorpciju, tada se moe pisati:

Atot Aa Ab .... Aa konst.

U ovom sluaju, prvi izvod izgleda ovako:

dAtot dAa
0
d d
 Primjenom prvog izvoda spektralne krive eliminira se utjecaj uma oneienja na
izgled spektralne krive.

A
=

spektar ispitivane supstance

B = spektar oneienja
C = rezultirajui spektar smjese ispitivane supstance i oneienja

Kvantitativna analiza primjenom derivacione spektroskopije

Zasniva se na mjerenju amplitude trake u derivacionom spektru, to je proporcionalno

koncentraciji.
Amplituda se moe odrediti metodom pik-pik (p), tangenta-pik (t) ili metodom nula-pik
(z)