Visi Praktikum Iz Analiticke Kemije

VII PRAKTIKUM IZ ANALITIKE KEMIJE
(Praktikum iz analitike kemije III;

Praktikum iz analitike kemije IV)

(upute za rad)

Skripta sastavile:

dr.sc. Vlasta Allegretti ivi
dr.sc. Sanda Ronevi

Zavod za analitiku kemiju
Kemijski odsjek
Prirodoslovno-matematiki fakultet
Sveuilite u Zagrebu

Zagreb, listopad 2003.

Vii praktikum iz analitike kemije sinteza je sveukupnih, tijekom studija steenih
znanja iz podruja kako praktine, tako i teorijske analitike kemije. Teite je na
prikupljanju informacija o razliitim uzorcima temeljem razliitih analitikih signala, te
njihovoj analitikoj interpretaciji. Budui da analitike metode i tehnike prednjae u
tehnologijskom razvoju, ime otvaraju nove spoznaje i prijedloge rjeavanja problema
razliitih disciplina, ovaj predloak treba prihvatiti kao nacrt buduoj doradi u
znanstvenom i strunom smislu.

Svrha praktikuma je poduiti studente razmiljanju i djelovanju u sloenom analitikom
pristupu razliitim realnim uzorcima, kako prirodnim tako i trinim. Stoga ova skripta
predstavljaju prijedloge eksperimenata u analizi realnih uzoraka. Napominjemo da postoje
praznine u tekstu, jer su kako praktina izvedba tako i odabir eksperimenata podloni
izmjenama, ovisno o dostupnom priboru, zainteresiranosti i predznanju studenata, te nizu
drugih imbenika.

Praktini rad izvodi se u manjim studentskim grupama, a obradba i interpretacija rezultata u
veim. U okviru praktikuma predvieno je odravanje kratkih studentskih seminara prema
vlastitom interesu, uz uvjet da se odabrana problematika nalazi u okviru analitike kemije.
Predvieni su i kratki seminari voditelja praktikuma, koji odabiru teme openitog znaaja
vezane uz analitiku kemiju u realnim ivotnim uvjetima. Tijekom seminara se oekuje
aktivno sudjelovanje studenata u postavljanju pitanja i diskusiji o odabranoj problematici.

Skripta ukljuuju popis predloene literature, koji sadri izvore propisa za izvedbu pokusa,
izvore teorijskih osnova, spektroskopske tablice, neke relevantne zakonske propise, i slino.
Poeljno je da se studenti osim predloenom literaturom koriste i drugim raspoloivim
izvorima informacija koje se izravno ili neizravno veu na navedenu problematiku

Stoga se od studenata oekuje zainteresiranost, samostalnost i kreativnost.

Autorice

i
SADRAJ

1. ANALIZA VODE ..............1
ODREIVANJE TVRDOE VODE .................2
ODREIVANJE UKUPNE TVRDOE ..................2
ODREIVANJE SADRAJA KALCIJA ..................3
ODREIVANJE SADRAJA KALCIJA I MAGNEZIJA U
SMJESI
..................4
ODREIVANJE ALKALIJSKIH I ZEMNOALKALIJSKIH
METALA PLAMENOM FOTOMETRIJOM
.................5
ODREIVANJE Li, Na, K ILI Ca ..................5
ODREIVANJE KALCIJA U VODI NAKON ODVAJANJA OD
MAGNEZIJA
..................7
ODREIVANJE KLORIDA MOHROVOM METODOM .................8
ODREIVANJE ORGANSKIH SASTOJAKA U VODI .................9
ODREIVANJE ALIFATSKIH UGLJIKOVODIKA ...............12
STATISTIKA OBRADBA REZULTATA ...............15
2. ANALIZA UMJETNIH GNOJIVA ............16
KVALITATIVNA ANALIZA ODABRANE REAKCIJE ...............16
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE NITRATA ...............19
ODREIVANJE AMINSKOG DUIKA PO KJELDAHLU ...............21
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE
FOSFATA
...............23
ODREIVANJE KALIJA PLAMENOM FOTOMETRIJOM ...............26
3. ODREIVANJE SADRAJA ELJEZA U
AJU
............27
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE ELJEZA
U AJU TIOCIJANATNOM METODOM
...............27
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE ELJEZA
U OBLIKU KOMPLEKSNOG SPOJA S 1,10-
FENANTROLINOM KAO LIGANDOM
...............31
ODREIVANJE SASTAVA KOMPLEKSNOG SPOJA
Fe(II)-FENANTROLIN
...............32

ii
4. ANALIZA VITAMINA C ..........35
ODREIVANJE SADRAJA ASKORBINSKE KISELINE U
TABLETI VITAMINA C KLASINOM KISELO-BAZNOM
TITRACIJOM
.............35
TABLETI VITAMINA C POTENCIOMETRIJSKOM
KISELO-BAZNOM TITRACIJOM
.............36
TABLETI VITAMINA C JODOMETRIJSKOM
TITRACIJOM
.............37
ANALIZA TABLETE VITAMINA C IR-
SPEKTROSKOPIJOM
.............38
ANALIZA TABLETE VITAMINA C RAMANOVOM
SPEKTROSKOPIJOM
.............39
STATISTIKA OBRADBA REZULTATA .............39
5. ANALIZA BUBRENIH KAMENACA ..........40
ODREIVANJE SASTAVA BUBRENIH KAMENACA
INFRACRVENOM SPEKTROSKOPIJOM
.............40
RAMANOVOM SPEKTROSKOPIJOM
.............41
ANALIZA KOZMETIKIH PRIPRAVAKA ..........42
PROCJENA DJELOTVORNOSTI SREDSTAVA ZA
ZATITU OD SUNEVIH OPEKOTINA: UV/VIS-
SPEKTROFOTOMETRIJA
.............42
ATR-SPEKTROSKOPIJA: SREDSTVA ZA ZATITU OD
SUNEVIH OPEKOTINA
.............43
7. ANALIZA TONIKA ..........44
FLUORIMETRIJSKO ODREIVANJE SADRAJA
KININA U TONIKU
.............44
STATISTIKA OBRADBA REZULTATA .............46
8. KVALITATIVNA SPEKTROGRAFSKA ANALIZA ..........47
9. IDENTIFIKACIJA SPOJA TEMELJEM
INTERPRETACIJE SPEKTARA
..........49
10. HPLC - RAUNALNA SIMULACIJA ..........50
11. KVALITATIVNA ORGANSKA ANALIZA
RAUNALNA SIMULACIJA
..........53
12. LITERATURNI IZVORI ..........55
Vii praktikum iz analitike kemije, interna skripka, ZAK, Zagreb, 2003.

1
1. ANALIZA VODE

Sedamdeset posto povrine Zemlje prekriveno je vodom. Od ukupne koliine
voda na Zemlji ak oko 97 % otpada na slane vode, dok samo oko 3 %
otpada na slatke vode. Zdravlje ovjeanstva i drutveni razvoj zavisi od
opskrbe dovoljnim koliinama slatke vode, kako po koliini tako i po kakvoi,
potrebne za pie, kuhanje i osobnu higijenu.

Temeljni zahtjevi o kakvoi voda za pie u Republici Hrvatskoj opisani su u
Pravilniku o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne
vode (NN, 58/99), Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie (NN,
46/94) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o zdravstvenoj
ispravnosti vode za pie (NN, 49/97).

U analizi realnih uzoraka mogu se obuhvatiti razliiti parametri opisani
pravilnicima, kao to su tvrdoa vode, kemijska potronja kisika, udio klorida,
ugljikovodika, fosfata, metalnih iona i slino, koji su izravan ili neizravan
pokazatelj istoe ili moguih zagaenja.

vjebe:

odreivanje vrijednosti pH
kvalitativna analiza
odreivanje suhog ostatka
odreivanje tvrdoe vode kompleksometrijskom titracijom
odreivanje alkalijskih i zemnoalkalijskih metala plamenom
fotometrijom
odreivanje klorida po Mohru
odreivanje ukupne organske tvari (KPK) titracijom s KMnO
4

odreivanje alifatskih ugljikovodika IR spektrofotometrijom
statistika obradba podataka


2
ODREIVANJE TVRDOE VODE

Tvrdoa vode definirana je kao zbroj masenih koncentracija kalcijevih i
magnezijevih soli. Pojam tvrdoa vode obuhvaa tri podpojma: ukupnu,
karbonatnu i stalnu tvrdou vode.

Ukupnu tvrdou ine sve soli kalcija i magnezija (stroncija, mangana, eljeza i
aluminija).
Karbonatnu ili prolaznu tvrdou ine kalcijevi i magnezijevi karbonati i
hidrogenkarbonati. Naziv prolazna tvrdoa proizlazi iz injenice da se takova
tvrdoa moe ukloniti prokuhavanjem vode.
Nekarbonatnu ili stalnu tvrdou u pristustvu navedenih kationa uvjetuju sulfati,
kloridi, nitrati, a u manjoj mjeri borati, jodidi i ostali anioni. Stalna tvrdoa vode
je razlika ukupne i karbonatne tvrdoe. Ova se tvrdoa ne moe ukloniti
iskuhavanjem vode.

Tvrdoa vode izraava se u stupnjevima:
njemaki 1 stupanj = 10 mg CaO/ l
francuski 1 stupanj = 10 mg CaCO
3
/ l
engleski 1 stupanj = 10 mg CaCO
3
/ 700 ml

U svim sluajevima ukupna koliina kalcija i magnezija izraava se putem
ekvivalente koliine kalcija. U nas su najvie u uporabi njemaki stupnjevi
tvrdoe.

ODREIVANJE UKUPNE TVRDOE

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 20,0 ml otopine uzorka i dodajte 20 ml
vode. Ako je otopina uzorka jako kisela, potrebno ju je neutralizirati otopinom
NaOH (univerzalni indikator papir). U tikvicu dodajte 10 ml amonijanog
pufera pH 10 i oko 0,1 g (na vrhu spatule) indikatora eriokrom crnila T.

3
Otopinu titrirajte s 0,02 M EDTA do promjene boje otopine iz ljubiastocrvene
u plavu.
Utroak odgovara zbroju kalcija i magnezija u uzorku.
Izraunajte ukupnu koliinu kalcija i magnezija u uzorku.
Izrazite ukupnu tvrdou vode u njemakim, engleskim i francuskim
stupnjevima.

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 20,0 ml otopine uzorka i dodajte 20 ml
vode. Ako je otopina uzorka jako kisela, potrebno ju je neutralizirati otopinom
NaOH (univerzalni indikator papir). U otopinu dodajte 1/2 tablete indikator-
pufer* te nakon to se otopi jo 1 ml konc. NH
4
OH.
Otopina se titrira s 0.02 M EDTA do otrog prelaza boje iz crvene u zelenu (s
blijedo sivim odsjajem).
Utroak odgovara zbroju kalcija i magnezija u uzorku.
Izraunajte ukupnu koliinu kalcija i magnezija u uzorku.
Izrazite ukupnu tvrdou vode u njemakim, engleskim i francuskim
stupnjevima.

*Indikator pufer tablete (Merck) sadravaju Eriokrom crnilo T kao specifini metalni indikator.
Pripravljene su kao mijeani indikator te pokazuju vrlo izraen prijelaz boje iz crvene preko
prijelazne sive u zelenu. U tableti je takoer ukljuen dio pufera, stoga je u titraciji potreban
samo dodatak otopine amonijaka. Uporaba indikator-pufer tableta umjesto Eriokrom crnila T
najee omoguuje toniju i bru titraciju. Indikator-pufer tablete su stabilne.

ODREIVANJE SADRAJA KALCIJA

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 20,0 ml otopine uzorka, dodajte oko 10 ml
otopine NaOH (c = 5M) do najmanje pH 12 (specijalni indikator papir ''Alkalit''
pH 9,5-13). Dodajte oko 0.1 g mureksida (na vrhu spatule).
Otopinu titrirajte sa 0.02 M EDTA do promjene boje otopine iz vinskocrvene u
plavu. Titrirati se mora brzo i uz snano mijeanje da se sprijei taloenje
kalcijevog hidroksida.
Utroak EDTA odgovara sadraju kalcija u otopini.
Izraunajte sadraj kalcija u otopini.


4
U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 10,0 ml otopine uzorka, dodajte vode do
100 ml i zaluite s NaOH (c=5M). Dodajte 20 mg kalcein mijeanog indikatora.
Otopinu titrirajte sa 0.02 M EDTA do nestanka uto-zelene fluorescentne boje
i poetka razvijanja nefluorescentne ljubiaste.

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 20,0 ml otopine uzorka. Priredite otopinu
od 2,5 g KOH u 10 ml vode koja se dodaje uzorku da se istaloi prisutan
magnezij i ugodi pH vrijednost na 12 (specijalni indikator papir ''Alkalit'' pH
9,5-13). Dodajte 5-10 kapi otopine kalcon karboksilne kiseline ili otopine
kalcona.
Otopinu titrirajte sa 0,02 M EDTA do promjene boje iz vinskocrvene u plavu.
Titrirati se mora brzo i uz snano mijeanje (najbolje uz elektromagnetsku
mijealicu).

ODREIVANJE SADRAJA KALCIJA I MAGNEZIJA U SMJESI

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 20,0 ml otopine uzorka, dodajte 20 ml
vode i provjerite neutralnost otopine. Dodajte 2 ml 15%-tne otopine NaOH i
0,2 ml 0,4%-tne otopine kalcon karboksilne kiseline.
Otopinu titrirajte, uz snano mijeanje, sa 0,02 M EDTA do promjene boje iz
ruiaste u plavu.
Nakon titracije istoj otopini dodajte 1-5 ml H
2
O
2
i zagrijte sadraj tikvice do
obezbojenja. Eventualno prisutan talog magnezijevog hidroksida otopite uz
dodatak konc. HCl, dodajte jednu indikator pufer tabletu i 1-2 ml konc.
NH
4
OH. Otopinu titrirajte s 0,02 M EDTA do promjene boje iz crvene u zelenu.
Utroak EDTA odgovara sadraju magnezija u otopini.
Izraunajte sadraj kalcija i magnezija u otopini.
Izrazite tvrdou vode u njemakim, engleskim i francuskim stupnjevima.

5
ODREIVANJE ALKALIJSKIH I ZEMNOALKALIJSKIH METALA
PLAMENOM FOTOMETRIJOM

Atomska emisijska spektroskopija koja primjenjuje plamen, a naziva se
plamenom emisijskom spektroskopijom ili plamenom fotometrijom, vrlo se
iroko primjenjuje u elementnoj analizi. Najvanija joj je primjena u
odreivanju natrija, kalija, litija i kalcija, posebice u biolokim tekuinama i
tkivima. Zbog svoje prikladnosti, brzine i relativno malih interferencija, postala
je metodom odabira za te elemente, koje je inae teko odrediti. Plamenom
se fotometrijom mogu odreivati i drugi elementi.

Analitike tehnike za plamenu emisijsku spektroskopiju ukljuuju primjenu
kako metode badarne krivulje, tako i metode dodatka standarda. Nadalje,
mogu se upotrijebiti i unutranji standardi za kompenzaciju varijabla plamena.

Jednostavni filtarski fotometri vrlo su prikladni za rutinska odreivanja
navedenih elemenata. Za uklanjanje pobude veine drugih metala primjenjuje
se niskotemperaturni plamen. Kao posljedica toga, spektri su jednostavni, a
interferencijski filtri se mogu upotrijebiti za izdvajanje eljene emisijske linije.

ODREIVANJE Li, Na, K ILI Ca

1. U uzorku nepoznatog sastava poznatim postupkom kvalitativno
odredite prisutan kation.
2. Pripravite niz standardnih otopina odabranih alkalijskih i/ili
zemnoalkalijskih metala i primjenom metode badarne krivulje odredite
koncentraciju pripadnog elementa u nepoznatom uzorku.
3. Pripravite niz otopina analiziranog elementa prema metodi dodatka
standarda i odredite njegovu koncentraciju u uzorku.

POSTUPAK:
(Plameni fotometar Buck/Jenway FPF7)


6
pripraviti standardne otopine i otopine uzoraka
ukljuiti plameni fotometar sukladno pravilima propisanim u Uputama
ugoditi oitanje prema slijepom uzorku (otopina s istom matricom, ali bez
analita najee deionizirana voda)
aspirirati otopinu standarda najvie doputene koncentracije (top-
standard) i ugoditi odziv na 100 jedinica ili koristei se decimalnim
mjestima (1.0 V odgovara oitanju 100)
najvie doputene koncentracije:
Na 10 ppm
K 10 ppm
Ca 100 ppm
Li 100 ppm
Ba 300 ppm
provjeriti oitanje slijepog uzorka i top-standarda
aspirirati pripravljene standardne otopine u nizu rastuih koncentracija i
oitati vrijednost stabilnog signala
aspirirati otopinu uzorka nepoznate koncentracije i oitati vrijednost
stabilnog signala
iskljuiti plameni fotometar sukladno pravilima propisanim u Uputama

PRIKAZ REZULTATA:

nacrtati badarni dijagram (grafiki prikaz oitanja, intenziteta, prema
koncentraciji standardnih otopina),
odrediti koncentraciju u uzorku interpolacijom vrijednosti oitanja na
kalibracijskoj krivulji.


7
ODREIVANJE KALCIJA U VODI NAKON ODVAJANJA OD MAGNEZIJA

PRIBOR
odmjerne tikvice od 10 ml
pipeta graduirana, 1 ml
pipeta trbuasta, 2 ml
odmjerna tikvica od 100 ml
aa, 250 ml
menzura, 10 ml
menzura, 25 ml
aa, 100 ml
kapalice
sinter lijevak G-4
boca sisaljka
satna stakla

OTOPINE
kalcijev klorid, c = 100,0 mg/l
amonijev oksalat, 4%-tna otopina
klorovodina kiselina (1:1)
klorovodina kiselina, konc.
amonijev klorid (1:1)
metilno crvenilo
srebrov nitrat, 1 %-tna otopina (u H
2
O di)
kalijev permanganat, c = 0.1 M
deionizirana voda

1. PRIPRAVA STANDARDNIH OTOPINA

U odmjernim tikvicama od 10 ml pripravite sljedee standardne otopine CaCl
2
:
0, 10,0, 25, 50 i 100 mg/l. U svaku tikvicu odpipetirajte po 0.30 ml HCl (1:1).
Nadopunite do oznake deioniziranom vodom.

2. PRIPRAVA UZORKA ZA ANALIZU

A) Uzorak pitke vode razrijedite dva do pet puta u tikvici od 10,00 ml te
dodajte 0,30 ml HCl (1:1).

B) Odmjerite 100,00 ml pitke vode u ai ud 250 ml. Dodajte 10 ml HCl (1:1) i
2 kapi metilnog crvenila. Ugrijite otopinu do vrenja i polagano dodajte 25 ml
vrue 4 %-tne otopine amonijevog oksalata. Ukoliko nastane talog, treba ga

8
otopiti dodatkom nekoliko kapi HCl konc. U bistru vruu otopinu postupno
dodajte amonijev hidroksid (1:1) do prijelaza boje od crvene u utu. Nakon
slijeganja taloga, ispitajte potpunost taloenja dodatkom nekoliko kapi
amonijevog oksalata. Pripravljenu otopinu ostavite stajati priblino 1 sat.
Potom filtrirajte preko sinter lijevka G-4. Ispirite talog deioniziranom vodom do
negativne reakcije na kloridne ione (dodatak AgNO
3
!) i na oksalatne ione
(dodatak KMnO
4
!). Isprani talog otopite u 15 ml HCl (1:1), filtrat kvantitativno
prenesite u odmjernu tikvicu od 100 ml i nadopunite do oznake deioniziranom
vodom.

3. MJERENJE I PRIKAZ PODATAKA

Plamenofotometrijski izmjerite emisijske intenzitete svih standardnih
otopina, te uzorka pripravljenog kako je opisano u 2. A) i u 2.B).
Nacrtajte badarni dijagram.
Pomou badarnog dijagrama odredite koncentraciju kalcija u uzorku pitke
vode pripravljenom za analizu na dva razliita naina (ishodni uzorak!).

ODREIVANJE KLORIDA MOHROVOM METODOM

Argentometrijske metode koriste se srebrovim nitratom kao titracijskim
reagensom. To su talone titracije, te se primjenjuju za odreivanje aniona,
ponajprije halogenida, koji taloe u obliku srebrovih soli.

Za odreivanje zavrne toke nekih talonih titracija moe se primijeniti
Mohrova metoda. Indikator je otopina kalijevog kromata. Poto se zavri
reakcija s titransom, prvi suviak srebrovog iona reagira s kromatom, pri emu
nastaje crveni talog, ija pojava oznauje zavrnu toku titracije:

2 Ag
+
+ CrO
4
2-
Ag
2
CrO
4
(s).


9
POSTUPAK:

pipetirati u Erlenmayerovu tikvicu 50.00 ml uzoorka vode (pH 6.5-7.5)
dodati nekoliko kapi K
2
CrO
4
(0.1 M)
titrirati standardnom otopinom AgNO
3
(c = 0.05 M u H
2
O di.) do pojave
naranastosmeeg taloga
izraunati sadraj klorida u analiziranom uzorku

ODREIVANJE ORGANSKIH SASTOJAKA U VODI

Molekulska struktura mnogobrojnih i raznovrsnih prirodnih organskih
sastojaka vode ne moe se jednostavno opisati. Oneienje vode odnosi se
na spojeve nepoeljne prema ljudskoj procjeni, a meu glavnim
oneienjima nalaze se organski dodatci vodi. To su otpadni produkti ljudske
djelatnosti u proizvodnji i potronji razliitih materijala, te izluni produkti.

Elementni sastav organskih sastojaka vode ine poglavito ugljik, vodik, kisik,
duik i fosfor. Zbog potekoa povezanih sa strukturom i raznolikou
organskih sastojaka, preteito se rabe skupni imbenici koji pokazuju ukupan
elementni sastav.

Odreivanje ukupnog organskog ugljika (Total Organic Carbon, TOC)
obuhvaa ukupan ugljik vezan u organskim spojevima, a temelji se na
spaljivanju odmjerenog volumena profiltrirane vode, te konanom odreivanju
ugljika bilo kao ugljinog dioksida ili kao metana, razliitim instrumentnim
mjernim tehnikama.

Bioloka potronja kisika je masa otopljenog molekulskog kisika, koji je
potreban za katalitiku oksidacijsku razgradbu ili pregradbu organskih
sastojaka djelovanjem mikroorganizama, uz odreene uvjete i u odreenim
vremenskim razmacima.


10
Kemijska potronja kisika je koliina oksidacijskog sredstva (KMnO
4
,
K
2
Cr
2
O
7
) preraunata na kisik, utroena za oksidaciju organskih sastojaka
vode uz odreene uvjete. Utroak KMnO
4
vrlo se esto smatra relativnim
pokazateljem koliine organskih sastojaka u vodi. Postupak odreivanja
kemijske potronje kisika temelji se na oksidaciji organskih sastojaka u vodi
pomou otopine KMnO
4
poznate koncentracije, pri temperaturi vrenja u
vremenskom razdoblju od 10 minuta, za to se utroi odreena koliina
kalijevog permanganata. Kalijev permanganat u kiseloj sredini reagira prema
jednadbi:

2 KMnO
4
+ 3 H
2
SO
4
K
2
SO
4
+ 2 MnSO
4
+ 5 O + 3 H
2
O.

Osloboeni kisik oksidira organsku tvar nazonu u vodi, ali ne potpuno. Stoga
je ova uobiajena i vrlo esto rabljena metoda samo relativno mjerilo koliine
organske tvari, otopljene ili suspendirane u vodi.
Ovisno o vrsti i koliini organske tvari nazone u vodi, utroe se ekvivalentne
koliine kalijevog permanganata, koje se mogu odrediti titrimetrijski natrijevim
oksalatom ili oksalnom kiselinom. Vrijednosti utroka KMnO
4
nalaze se
najee u sljedeim koncentracijskim podrujima:
20-30 mg/l povrinske vode
3-8 mg/l vode temeljnice
20-150 mg/l oneiene vode.
Izraavaju se kao mg O
2
/l, pri emu MDK za pitke vode iznosi 3.

POSTUPAK

1. Priprava otopine KMnO
4
pribline koncentracije c(KMnO
4
) 0,002
mol/l

Izraunajte masu KMnO
4
potrebnu za pripravu 500 ml otopine pribline
koncentracije c(KMnO
4
) 0,002 mol/l. Vagnite KMnO
4
na tehnikoj vagi,
otopite u 500 ml destilirane vode, te otopinu grijite 30 minuta pri temperaturi

11
neto nioj od temperature vrenja. Otopinu ohladite pod mlazom vode,
filtrirajte preko sinter lijevka (G-4) i spremite u tamnu bocu.

2. Priprava standardne otopine Na
2
C
2
O
4
koncentracije c(Na
2
C
2
O
4
) =
0,002 mol/l

Na analitikoj vagi odvagnite oko 0,067 g Na
2
C
2
O
4
s tonou od 0.1 mg
sljedeim nainom:
Odvagnite zatvorenu posudicu za vaganje s Na
2
C
2
O
4
.
U odmjernu tikvicu od 100 ml prenesite kroz lijevak potrebnu masu
Na
2
C
2
O
4
.
Opetovano odvagnite posudicu s ostatkom Na
2
C
2
O
4
.
Iz razlike prve i druge odvage izraunajte tonu masu natrijevog oksalata.
Lijevak isperite destiliranom vodom, te dodajte 5-6 kapi konc. H
2
SO
4
. Sadraj
tikvice lagano ugrijite, dok se ne otopi sav Na
2
C
2
O
4
. Potom otopinu ohladite i
destiliranom vodom nadopunite do oznake.

3. Standardizacija otopine KMnO
4

U Erlenmayerovu tikvicu pipetirajte 10,00 ml standardne otopine Na
2
C
2
O
4
,
dodajte 5 ml H
2
SO
4
(1:3) i otopinu ugrijite na 60-70 C. Takvu toplu otopinu
titrirajte pripravljenom otopinom KMnO
4
do nastanka ruiaste boje koja se
zadri najmanje 30 sekunda. (Nakon dodatka prvih kapi treba priekati da se
otopina obezboji, pa onda nastaviti s titracijom!) Pomou tri paralelne titracije
natrijevog oksalata kalijevim permanganatom izraunajte tonu koncentraciju
c(1/5KMnO
4
) pripravljene otopine.

4. Odreivanje kemijske potronje kisika

Uzorak prirodne vode filtrirajte preko naboranog filter papira u au. Odmjerite
100,00 ml filtrata u Erlenmayerovu tikvicu od 250 ml, dodajte 15 ml H
2
SO
4

(1:3), zagrijite do vrenja i kuhajte 5 minuta. U vrui uzorak dodajte 15,00 ml
standardne otopine KMnO
4
. Kuhajte jo 10 minuta, te u otopinu dodajte 15,00

12
ml standardne otopine Na
2
C
2
O
4
. Otopinu kuhajte do potpunog obezbojenja.
Konano, vruu otopinu titrirajte standardnom otopinom KMnO
4
do pojave
ruiaste boje koja se zadrava najmanje 30 sekunda.

Utroak KMnO
4
za oksidaciju organske tvari prisutne u uzorku vode
izraava se u mg O
2
po 1 l vode.

ODREIVANJE ALIFATSKIH UGLJIKOVODIKA

Sloenost infracrvenih spektara, uske apsorpcijske vrpce, te instrumentna
ogranienja, potekoe su koje utjeu na mogunost primjene infracrvene
spektrofotometrije za kvantitativnu analizu. Postoje dva naina kojima je
mogue nadii potekoe nastale zbog rasprenja, te apsorpcije zraenja
kiveta i otapala. Jedan se sastoji u uzastopnom snimanju spektra otapala i
spektra uzorka u istoj kiveti, prema neprekinutom referentnom snopu, ime se
u meusoban odnos dovode spektri uzorka i otapala. Drugi nain je metoda
bazne linije, koja se koristi pretpostavkom da je transmitancija otapala
konstantna, ili da se linearno mijenja izmeu dva ramena maksimuma (slika
1.).

Budui da se kvantitativna analiza otopina infracrvenom spektrofotometrijom
najee provodi u kivetama koje su uinjene od materijala prozirnih u
infracrvenom dijelu spektra, ali i dobro topljivih u vodi (NaCl, KBr), te da je
ugljikovodik raspren u velikoj koliini vode nazoan u vrlo malim

13
koncentracijama (primjer: oneienje prirodnih voda), spektrofotometrijskoj
analizi uzorka mora prethoditi ekstrakcijski postupak. Ekstrakcija se, kao
metoda analitikog odjeljivanja, temelji na stupnju do kojega se otopljene
tvari, bilo organske ili anorganske, meusobno razlikuju pri raspodjeli izmeu
dva otapala koja se ne mijeaju. Osnovni ekstrakcijski postupci (jednostavna,
iscrpna, protustrujna ekstrakcija) vrlo se esto primjenjuju za odjeljivanje
anorganskih vrsta, jer se prikladnim eksperimentnim uvjetima moe postii
kako specifinost, tako i selektivnost analitikog postupka, te poveanje
koncentracije analiziranog uzorka prvobitno nazonog u tragovima.

PRIBOR
propipeta
pipeta graduirana od 10 ml
pipeta trbuasta od 10 ml
tikvica za jodni broj od 250 ml
lijevak za filtriranje
epruveta
stalak za epruvete
fazni filter-papir
tamna boca za otpad

OTOPINE
standardna otopina: parafinsko ulje u CCl
4
= 20 mg/ml
modelni nepoznati uzorak (omjerna tikvica od 100 ml):
parafinsko ulje u vodi (konc. podruje: 0.05-0.16 g/100 ml)
otapalo: CCl
4

realni nepoznati uzorak vode

1. PRIPRAVA STANDARDNIH OTOPINA

Potrebno je pripraviti niz standardnih otopina parafinskog ulja u CCl
4
,
koncentracija 4, 8, 12 i 16 mg/ml.


14
2. PRIPRAVA UZORKA NEPOZNATE KONCENTRACIJE

Uzorak parafinskog ulja u vodi (modelni ili uzorak vode; v = 100,00 ml)
prebacite u tikvicu za jodni broj. U praznu odmjernu tikvicu odpipetirajte 10,0
ml CCl
4
. Dobro promijeajte i prebacite dodano otapalo u tikvicu za jodni broj.
Ekstrahirajte parafinsko ulje u organsko otapalo snanim mukanjem tikvice
kroz 5 minuta. (Povremeno otvorite ep zbog izjednaavanja tlakova.) Tikvicu
ostavite stajati dok se slojevi ne odvoje. Potom gornji sloj dekantiranjem
uklonite (vodena faza), a donji sloj (organska faza) koji sadri mali ostatak
vodene faze profiltrirajte kroz fazni filter-papir u epruvetu. Fazni filter-papir
zadrava vodenu, a proputa organsku fazu. Epruvetu zaepite.

3. MJERENJE PRIPRAVLJENIH UZORAKA

Infracrvene spektre svih otopina (niz standardnih otopina koncentracija od 4-
20 mg/ml i ekstrahirani uzorak nepoznate koncentracije) snimite u podruju
4000-2500 cm
-1
, prema CCl
4
kao referentnoj otopini.

4. PRIKAZ PODATAKA

Oitajte transmitanciju svih snimljenih spektara pri 2950 cm
-1
metodom bazne
linije. Nacrtajte dva dijagrama: %T prema c i A prema c. Odredite
koncentraciju parafinskog ulja u ishodnom uzorku.


15
REFERENTNE VRIJEDNOSTI NEKIH MINERALNIH VODA

maks.
vrijednosti,
mg/l
Jamnika,
zelena
Lipiki
studenac
NH
4
+
- 0.81
Li 0.3 1.0
Na 908.0 856.0
K 29.2 68.5
Ca 119.1 28.6
Mg 38.1 17.3
Cl 278.9 399.0
F 1.1 10.9
SO
4
131.1 264.0
HCO
3
-
2381.0 1057.0
CO
2
3950 4
suhi ostatak 7835 2313.2

STATISTIKA OBRADBA REZULTATA

U dogovoru s voditeljem vjeba potrebno je sve rezultate analize uzoraka
vode prikupiti, statistiki obraditi i tablino prikazati, te zajedniki prodiskutirati.

16
2. ANALIZA UMJETNIH GNOJIVA

Umjetna gnojiva su sintetski spojevi koji se dodaju tlu radi poveanja prinosa,
ubrzanja rasta i poboljanja kakvoe biljnih proizvoda. Ovisno o podrijetlu,
gnojiva se dijele na mineralna i organska. Mineralna se dijele na prirodna i
umjetna, ovisno o njihovom podrijetlu. Meutim, obino se pod nazivom
umjetna ili trgovaka gnojiva podrazumijevaju sva mineralna gnojiva, bez
obzira na nain dobivanja.

vjebe:

kvalitativna analiza (odabrane reakcije)
odreivanje nitrata (UV/VIS spektrofotometrija)
odreivanje aminskog duika (Kjeldahl)
odreivanje fosfata (UV/VIS spektrofotometrija)
odreivanje kalija (plamena fotometrija)

KVALITATIVNA ANALIZA ODABRANE REAKCIJE

DOKAZIVANJE NATRIJA CINKOVIM URANILACETATOM
Jednadba reakcije:
Na
+
+ 3 UO
2
2+
+ Zn
2+
+ 8 C
2
H
3
O
2
-
+ HC
2
H
3
O
2
+ 9 H
2
O
NaZn(UO
2
)
3
(C
2
H
3
O
2
)
9
x 9 H
2
O + H
+

Izvedba reakcije:
Kap otopine na mikroskopskom stakalcu upari se do suha opreznim
zagrijavanjem. Nakon to se stakalce ohladilo, na suhi se ostatak doda kap
otopine cinkovog uranilacetata u octenoj kiselini. U prisutnosti natrijeva iona
pojavljuju se karakteristini kristali. Promatraju se pod mikroskopom i opaaju
njihove karakteristike!


17

DOKAZIVANJE NITRATA NITRONOM

N
N
N
C
6
H
5
C
6
H
5
N
C
6
H
5

nitron: 4,5-dihidroksi-1,4-difenil-3,5-fenilimino-1,2,4-triazol, C
20
H
16
N
4

Nitron taloi s nitratnim ionom iz slabo kiselih otopina kristalini spoj
C
20
H
16
N
4
HNO
3
. Primjenjuje se kao reagens za dokazivanje nitrata, te kao
reagens za gravimetrijsko odreivanje nitrata.

Izvedba reakcije:
Reakcija za dokazivanje nitrata obino se izvodi u mikro tehnici. Kap
reagensa (otopina nitrona u 30 %-tnoj octenoj kiselini) dovede se u dodir s
kapi ispitivane otopine nitrata na predmetnom stakalcu. Vrlo brzo dolazi do
izluivanja tankih, igliastih kristala, koji se skupljaju u karakteristine
nakupine. Promatraju se pod mikroskopom i opaaju njihove karakteristike!
Opaska: Dokazivanju nitrata smetaju kloratni i perkloratni ioni, koji takoer
taloe s ovim reagensom.

DOKAZIVANJE ORGANSKIH AMINA

Openite reakcije za kvalitativnu analizu amina odvijaju se podjednako za
razliite spojeve ove klase, t.j. za primarne, sekundarne i tercijarne amine,
odnosno za alifatske i aromatske amine. Specijalnim se reakcijama mogu
razlikovati amini unutar ovih podskupina.

Jedna od reakcija za dokazivanje amina u tragovima je ona s ninhidrinom,
koju karakterizira plavo obojenje otopine. Taj je dokaz vrlo osjetljiv, ali nije
specifian. Plavo obojenje s ninhidrinom daju osim amina jo i aminoaldehidi,
derivati uree, amonijevi spojevi organskih kiselina, proteini i aminokiseline.


18
Jednadba reakcije:

R CH
N
COOH
+
C=O
C=O
C
O
R CH
N
COOH
+
CH(OH)
C=O
C
O
R CH
N
COOH
+
O R CH
O
+
CO
2
+
N
CH(OH)
C=O
C
O
+
N
+
C=O
C=O
C
O
- 2 H2O
C
O
C
O
C
C
C
O
O
C N

Izvedba reakcije:
Dokazivanje se izvodi u malim epruvetama (semi-mikro), tako da se uzorku
(0.5 ml) doda 1-2 kapi ninhidrina (0.1 g u 300 ml vode ili etanola), te se
epruveta zagrije u vodenoj kupelji.
Razlike u nijansama plavog obojenja donekle mogu uputiti na neku od
navedenih podskupina amina. Meutim, za pouzdani dokaz potrebno je
izvesti dodatne reakcije kojima se moe dokazati prisutnost ostalih
funkcionalnih skupina, ili primjerice pomou infracrvenog spektra identificirati
analizirani spoj.

DOKAZIVANJE UREE BEZ ODJELJIVANJA

Amonijak nije pogodan spoj za izluivanje duika, jer ve u niskim
koncentracijama djeluje u viih organizama kao stanini otrov, pa se cikliikim
procesom prevodi u ureu.
Jednadba reakcije:
HCO
3
-
+ NH
4
+
+ NH
3
O C
NH
2
NH
2
+ H
2
O

Urea se kao produkt metabolitike razgradnje proteina izluuje iz organizma,
te je prisutna i u okoliu uz odreene okolnosti. Enzim ureaza katalizira
iskljuivo razgradnju uree na amonijak i ugljini dioksid.


19
Jednadba reakcije:
C O
N
N
ureaza
H
2
O
2 NH
3
+ CO
2

Mjerenjem jednog od nastalih produkata moe se kvantitativno odrediti urea.
Za kvalitativni dokaz moe posluiti promjena boje indikatora, uvjetovana
povienjem vrijednosti pH uzorka nakon dodatka enzima. Dokaz je strogo
specifian i primjenjuje se neposredno i u uzoraka sloenog sastava, bez
prethodnog odjeljivanja.

Izvedba reakcije:
Pokus se izvodi u maloj epruveti (semi-mikro) s 2-3 kapi uzorka, kojemu se
doda 1-2 kapi indikatora (fenolno crvenilo) i nekoliko kristalia ureaze.
Promjena ute boje u crvenu zbiva se postupno, a lake ju je uoiti
usporedbom sa slijepim uzorkom koji umjesto analita sadri 2-3 kapi
destilirane vode.
Opaska: Ukoliko se primijeni neki drugi pogodan kiselo-bazni indikator,
opaati e se drugaija promjena boje!

ZADATAK
izvesti kvalitativnu analizu na pogodnim istim spojevima
izvesti kvalitativnu analizu nitrata, amonijaka i uree u umjetnom gnojivu

SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE NITRATA

Nitrati se u uzorku najbolje spektrofotometrijski mogu odrediti nakon
ekstrakcije tetrafenilarsonijevim ili tetrafenilfosfonijevim kationom uz
nazonost srebrnog acetata kojim se uklanjaju kloridi iz otopine uzorka. Tim
se postupkom izbjegava utjecaj interferencija, utjecaj prisutne koliine klorida i
vrijednosti pH sredine. Reakcija se odvija prema jednadbi:

[(C
6
H
5
)
4
P]
+
aq
+ NO
3
-

org
[(C
6
H
5
)
4
P]NO
3 org


20
OTOPINE
NaNO
3
, c = 1x10
-3
M
CH
3
COOH, c = 1 M
Ph
4
AsCl (ili Ph
4
PCl), c = 250 mg / 100 ml
AgAc, c = 250 mg / 100 ml
CHCl
3

PRIPRAVA UZORKA UMJETNOG GNOJIVA

Odvagne se 10 mg (40 mg) uzorka gnojiva na analitikoj vagi i topljivi sastojci
se otapaju u 25,0 ml (100 ml) vode, uz mijeanje na magnetnoj mijealici kroz
15 minuta. Filtrira se preko filter papira (crna vrpca). Za ekstrakciju nitrata iz
vodene u organsku fazu pipetira se filtrat nakon otapanja topljivih sastojaka iz
umjetnog gnojiva.

PRIPRAVA NIZA STANDARDNIH OTOPINA ZA IZRADBU BADARNOG
DIJAGRAMA

sastav vodene faze
broj
otopine
v
NaNO3
(ml)
v
H2O
(ml)
v
HAc
(ml)
v
Ph4AsCl
(ml)
v
AgAc
(ml)
1 0,0 2,5 0,5 1,0 1,0
2 0,5 2,0 0,5 1,0 1,0
3 1,0 1,5 0,5 1,0 1,0
4 1,5 1,0 0,5 1,0 1,0
5 2,0 0,5 0,5 1,0 1,0
6 2,5 0,0 0,5 1,0 1,0

sastav organske faze (ekstrakcija!): 5,00 ml CHCl
3

postupak:
- mukati 10 minuta,
- odvojiti slojeve,
- snimiti UV spektar prema otapalu,
- mjeriti apsorbanciju kloroformnog sloja (donji sloj) pri
maks

(264 nm za Ph
4
AsCl; 269 nm za Ph
4
PCl) svih standardnih otopina i
pripravljene otopine uzorka gnojiva (prema otapalu).

21

OBRADBA PODATAKA

- nacrtati badarni dijagram (ovisnost A o c
NO3
-),
- odrediti koncentraciju nitrata u uzorku gnojiva (% NO
3
-
),
- odrediti koncentraciju duika u uzorku gnojiva (% N).

ODREIVANJE AMINSKOG DUIKA PO KJELDAHLU

Kjeldahlova metoda se u svojem najjednostavnijem obliku sastoji u razgradnji
uzorka zagrijavanjem s koncentriranom sumpornom kiselinom, ime se duik
prevede u amonijev sulfat, potom se dodatkom amonijeve luine oslobodi
amonijak i predestilira u otopinu kiseline, a preostali suviak kiseline odredi se
titracijom s natrijevom luinom. Destilacija se provodi u aparaturama po
Kjeldahlu:

OTOPINE:
HCl, standardna otopina, c = 0,1 M
NaOH, standardna otopina, c = 0,1 M
NaOH, 10 %-tna
indikatori: metilno crvenilo, fenolftalein


22
PRIPRAVA UZORKA UMJETNOG GNOJIVA

Odvagne se izravno u tikvicu za destilaciju 100 mg uzorka gnojiva na
analitikoj vagi, te se doda 50,0 ml vode.

Postupak:

U predloak pipetirati 10 ml 0,1 M HCl i 10 ml H
2
O. Staviti 2-3 kapi
metilnog crvenila.
U tikvicu za destilaciju dodati nekoliko kamenia za vrenje i nekoliko kapi
fenolftaleina.
Spojiti aparaturu. Pri tome treba paziti da kraj nastavka hladila bude
uronjen u otopinu u predloku.
Iz lijevka za dokapavanje ispustiti u mlazu 10 %-tnu otopinu natrijeve
luine u tikvicu za destilaciju.
Tikvicu za destilaciju ugrijati do vrenja i nastaviti sa zagrijavanjem tako da
tekuina lagano kljua, sve do predestiliranja oko polovice prvobitne
otopine.
Spustiti predloak tako da kraj nastavka bude iznad razine otopine i
ukloniti plamen ispod tikvice za destilaciju.
Skinuti nastavak i isprati ga u otopinu u predloku.
Titrirati otopinu u predloku sa 0,1 M otopinom NaOH.
Izraunati udio aminskog duika i udio amonijaka u uzorku umjetnog
gnojiva.


23
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE FOSFATA

Openito

Fosfor i duik su osnovni hranidbeni sastojci za biljke i ivotinje. Prirodne
vode sadre fosfor u vrlo niskim koncentracijama (tragovima). Poveanje
sadraja fosfora u vodi moe prouzroiti niz nepoeljnih zbivanja, ukljuujui
ubrzani rast biljaka, cvjetanje alga, snienje sadraja otopljenog kisika, te
pomor nekih riba i ostalih vrsta koje obitavaju u vodama.

Mnogi su izvori fosfora, prirodni i oni koji su rezultat ljudskog djelovanja. Tu
spadaju tlo i stijene, industrijske otpadne vode, otpadne vode iz kuanstava,
odvodi gnojenih uzgojnih povrina, i slino.

Fosfor se u prirodi obino pojavljuje kao dio fosfatne molekule, a postoji u
obliku anorganskih ili organskih fosfata. U okoliu fosfor mijenja oblik tijekom
svog prirodnog ciklusa.

Fosfati se u vodi najee odreuju osjetljivom spektrofotometrijskom
metodom, tvrobom fosfomolibdenskog modrila. Metoda se temelji na reakciji
ortofosfatnog iona s amonijevim molibdatom pri emu nastaju uto obojene
soli heteropolikiselina, koje redukcijom pomou pogodnih reducenasa prelaze
u plavo obojene produkte nedefiniranog sastava, tzv. fosformolibdensko
modrilo. Na intenzitet obojenja utjee niz imbenika, primjerice priroda
reducensa, kiselost otopine, koncentracija molibdata, koncentracija
FOSFOROV CIKLUS

24
reducensa, temperatura reakcijske smjese, vrijeme razvijanja boje, i slino.
Meutim, ako se odreivanje provodi pod strogo kontroliranim uvjetima,
dobivaju se vrlo precizni i toni rezultati.

Heteropolimolibdati nastaju kada otopina molibdata sadri neki drugi okso-
anion (na pr. PO
4
3-
). Tada nastaje anion openite formule [X
n+
Mo
12
O
40
]
(8-n)-
.

Openito:

PO
4
3+
+ (NH
4
)-molibdat + H
+
(NH
4
)
3
PO
4
x12MoO
3
+ 21NH
4
+
+ 12H
2
O

Redukcijom heteropolimolibdata nastaje fosformolibdensko modrilo:

(NH
4
)
3
PO
4
x12MoO
3
+ askorbinska kiselina
(fosformolibdensko modrilo) + dehidroaskorbinska kiselina

Ovom se openitom metodom fosfor moe odreivati i u drugim vrstama
uzoraka.

OTOPINE
standardna otopina fosfata (c = 0,01 mg P / ml)
standardna otopina amonijeva molibdata
(10 g (NH
4
)
6
Mo
7
O
24
x4H
2
O / 500 ml)
otopina kalijeva antimoniltartarata
(0,35 g K(SbO)C
4
H
4
O
6
x0.5H
2
O / 100 ml)
askorbinska kiselina ( = 10 %; svjee pripravljena)

standardne otopine pripraviti prema priloenoj tablici
pripravljene standardne otopine ostaviti na sobnoj temperaturi
priblino 10 minuta (razvijanje boje!)
snimiti spektre i oitati apsorbancije u apsorpcijskom maksimumu
prema slijepom uzorku


25
PRIPRAVA UZORKA UMJETNOG GNOJIVA:
izvagati na analitikoj vagi oko 5 mg uzorka
prenijeti u Erlenmayerovu tikvcu i mijeanjem (u 25 ml H
2
O) otopiti
prisutne fosfate
filtrirati
filtrat pipetirati prema priloenoj tablici
mjernu otopinu ostaviti na sobnoj temperaturi priblino 10 minuta
snimiti spektar i oitati apsorbanciju u apsorpcijskom maksimumu prema
slijepom uzorku

Tablica pipetiranja u odmjerne tikvice od 50 cm
3
(otopine treba nadopuniti do
oznake destiliranom vodom!) i mjerni podaci:

otopina
H
2
O dest.,
ml
fosfat,
ml
amon.
molibdat,
ml
K-SbO-
tartarat,
ml
askorb.
kiselina,
ml
A
maks

slijepi uz. 25 0 5 5 5
1 25 1 5 5 5
2 25 2 5 5 5
3 25 3 5 5 5
4 25 4 5 5 5
5 25 5 5 5 5
uzorak 25 1-3 5 5 5

obradba rezultata
nacrtati badarni dijagram
odrediti sadraj fosfata u ishodnom uzorku (% PO
4
3-
, %P, %P
2
O
5
)


26
ODREIVANJE KALIJA PLAMENOM FOTOMETRIJOM

POSTUPAK

1. Pripravite otopinu uzorka umjetnog gnojiva prema gornjim propisima.
2. Pripravite niz standardnih otopina kalija i primjenom metode badarne
krivulje odredite koncentraciju kalija u nepoznatom uzorku.
3. Pripravite niz otopina umjetnog gnojiva s kalijem prema metodi dodatka
standarda i odredite njegovu koncentraciju u uzorku.
4. Izraunajte udio kalija u uzorku (% K
2
O).

Za postupak mjerenja plamenim fotometrom slijediti upute na stranici 9 (u
okviru analize vode).


umjetnih gnojiva prikupiti, statistiki obraditi i tablino prikazati, te zajedniki
prodiskutirati.


27
4. ODREIVANJE SADRAJA ELJEZA U AJU

Postoje vrste ajeva koje sadre eljezo kao jedan od moguih anorganskih
sastojaka ajevog lia. eljezo se pojavljuje u ajevom liu u razliitim
udjelima ovisno o vrsti aja. Mogunost njegove detekcije i kvantitativnog
odreivanja ovisi o osjetljivosti primijenjene metode. eljezov ion zanimljiv je s
bioanorganskog stajalita, te time i njegovo odreivanje u prehrambenim
proizvodima.

spektrofotometrijsko odreivanje eljezovog iona kao kompleksnog spoja s
tiocijanatnim ionom
spektrofotometrijsko odreivanje eljezovog iona kao kompleksnog spoja s
1,10-fenantrolinom
odreivanje sastava kompleksnog spoja eljeza(III) s 1,10-fenantrolinom

SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE ELJEZA U
AJU TIOCIJANATNOM METODOM

eljezo se esto odreuje tiocijanatnom metodom. Taj je reagens relativno
jeftin i dostupan, odreivanje je jednostavno i brzo, a moe se provoditi u jako
kiselim sredinama.
U reakciji eljezovog(III) iona s tiocijanatom moe nastati vie od jednog
produkta, ovisno o koncentraciji tiocijanata. Konstante tvorbe kompleksa za
reakciju
Fe
3+
+ n NCS- [Fe(NCS)
n
]
3-n

iznose: log K = 2.3, 1.94, 1.4, 0.8 i 0.02, za n = 1.5.
Intenzitet boje otopine eljezovog tiocijanata ovisi o nizu imbenika, kao to je
suviak tiocijanata, vrsta prisutne kiseline i vrijeme stajanja. Poeljan je
relativno velik suviak tiocijanata, ime se poveava osjetljivost metode i
proiruje optimalno podruje kiselosti, a smanjuje se utjecaj iona koji mogu
reagirati sa eljezovim ionima u otopini. Openito je zadovoljavajua
koncentracija tiocijanata od 0,3 M.

28
Kiselost otopine igra manju ulogu u tvorbi boje, uz uvjet da je prisutno
dovoljno kiseline da se sprijei hidroliza eljeza, te da kiselina ne tvori
kompleks sa eljezovim(III) ionima. Stoga se rabi duina kiselina, a intenzitet
boje je uglavnom konstantan u koncentracijskom podruju od 0,05 do 0,8 M.

PRIBOR
aa od 100 ml
odmjerna tikvica od 25 ml
graduirana pipeta od 10 ml
graduirana pipeta od 1 ml 2 kom
trbuasta pipeta od 1 ml
tarionik i tuak
loni i pribor za arenje
lijevak za filtriranje
filter papir
eksikator

OTOPINE
Fe(III) 5x10
-4
M
KNCS 5 M
HNO
3
5 M
HCl 10 M
H
2
O d.i.

TIJEK POKUSA
I dio
ariti loni do konstantne mase
izvagati iareni loni
usitniti uzorak aja u tarioniku
prenijeti uzorak aja u izvagani loni
ariti uzorak do konstantne mase
II dio
pripraviti otopine za izradbu badarnog dijagrama
pripraviti otopinu uzorka aja
izmjeriti apsorbancije pripravljenih otopina uz prikladni filtar ili pri
odabranoj valnoj duljini

29
III dio
grafiki prikazati ovisnost apsorbancije o koncentracijama standardnih
otopina
iz grafikog prikaza i izmjerene apsorbancije odrediti koncentraciju
eljeza u otopini uzorka aja
izraunati sadraj eljeza u ishodnom uzorku (u %)

PRIPRAVA OTOPINA ZA BADARNI DIJAGRAM
u odmjerne tikvice pipetirati otopine prema priloenoj tablici
odmjerne tikvice nadopuniti do oznake deioniziranom vodom
pripraviti referentnu otopinu (slijepu probu)
ostaviti stajati 30 minuta
izmjeriti apsorbancije

broj v(Fe
3+
), ml c(Fe
3+
), M v(HNO
3
), ml v(KNCS), ml A
0.00 0.00 1.00 1.2
0.05 1.00 1.2
0.10 1.00 1.2
0.25 1.00 1.2
0.50 1.00 1.2
0.75 1.00 1.2
1.00 1.00 1.2
1.50 1.00 1.2
2.00 1.00 1.2
2.50 1.00 1.2

PRIPRAVA UZORKA AJA
radna otopina:
usitnjeni uzorak aja izariti do konstantne mase (priblino 30 minuta,
zaostaje svjetlosivi prah)
izareni ostatak kvantitativno prenijeti u au od 100 ml, a porculanski
loni isprati s 4 ml 10 M HCl
otopinu u ai zagrijavati na vodenoj kupelji do potpunog otapanja
otopinu profiltrirati u odmjernu tikvicu od 25 ml
tikvicu nadopuniti do oznake deioniziranom vodom

30
mjerna otopina:
odpipetirati 5,00 ml radne otopine uzorka aja u odmjernu tikvicu od 10 ml
dodati 0,4 ml 5 M HNO
3

lagano zagrijati na vodenoj kupelji
ohladiti do sobne temperature
dodati 1,2 ml 5 M KNCS
nadopuniti deioniziranom vodom do oznake
izmjeriti apsorbanciju otopine!

PRILOG: slikovni prikaz tijeka obradbe uzorka aja

uzorak odvaga spaljivanje
i arenje
otapanje suhog
ostatka
filtriranje nadopunjavanje
do oznake

31
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE ELJEZA U
OBLIKU KOMPLEKSNOG SPOJA S 1,10-FENANTROLINOM
KAO LIGANDOM

Reakcijom eljeza(II) i 1,10-fenantrolina (ortofenantrolin) nastaje crveno-
naranasti kompleksni spoj, primjenjiv za spektrofotometrijsko odreivanje
eljeza(II) u vodenim otopinama. Reagens je slaba baza koja u kiseloj sredini
tvori fenantrolinijeve ione, fenH
+
.
N N

1,10-fenantrolin

Tvorba kompleksa moe se prikazati jednadbom:

Fe
2+
+ 3 fenH
+
Fe(fen)
3
2+
+ 3 H
+
.

PRIBOR
pipete

ISHODNE OTOPINE
Fe(III) FeNH
4
(SO
4
)
2
; c = 100 mg Fe/l; 1,79x10
-3
M ili
Fe(II) Fe(NH
4
)
2
(SO
4
)
2
; c = 100 mg Fe/l; 1,79x10
-3
M
1,10-fenantrolin (fen): c = 2000 mg/l; 1,00x10
-2
M
hidroksilamin hidroklorid, NH
2
OHxHCl: 10 g/100 ml (pripraviti
svjee!)
pufer, acetatni, pH 4
H
2
O d.i.

1. PRIPRAVA BADARNOG DIJAGRAMA

u odmjernoj tikvici od 10 ml pripraviti referentnu otopinu:
1,0 ml pufera pH 4
1,0 ml NH
2
OHxHCl
1,0 ml 1,10-fenantrolina (c = 200 mg/l; 1x10
-3
M)
H
2
O d.i. do oznake


32
u odmjernim tikvicama od 10 ml pripraviti mjerne otopine:
konstantni volumeni (koncentracije):
1,0 ml pufera pH 4
1,0 ml NH
2
OHxHCl
1,0 ml 1,10-fenantrolina (c = 200 mg/l; 1x10
-3
M)

promjenjljivi volumeni (koncentracije) eljeza:
broj v
Fe(III) ili Fe(II)

(ml)
c
Fe(II)
(M) c
Fe(II)
(mg/l) A
510
/H
2
O A
510
/ref.
0.0 (ref.ot.)
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
1.0

mjerenje:
oitati apsorbanciju otopina pri 510 nm prema vodi i prema
referentnoj otopini
nacrtati ovisnost A o c
Fe(II)

otopina uzorka aja:
pipetirati alikvot radne otopine pripravljenog uzorka aja
obraditi mjernu otopinu na isti nain kako je gore opisano
oitati apsorbanciju otopine uzorka pri 510 nm prema vodi i prema
referentnoj otopini
izraunati sadraj eljeza u ishodnom uzorku ajevog lia

ODREIVANJE SASTAVA KOMPLEKSNOG SPOJA Fe(II)-
FENANTROLIN

OTOPINE
eljezov(II) amonijev sulfat, 7x10
-4
M
1,10-fenantrolin, 7x10
-4
M
acetatni pufer pH 4
NH
2
OHxHCl, 10 g/100 ml


33
POSTUPAK

METODA MOLARNIH OMJERA

u odmjerne tikvice od 10 ml pipetirati otopine prema tablici i nadopuniti
deioniziranom vodom do oznake:
tikv.
br.
v
Fe(II)
/ml
c=7x10
-4
M
v
pufer
/ml
pH 4
v
NH2OHxHCl
/ml
c=10 %
v
fen
/ml
c=7x10
-4
M
A
510
/H
2
O
1 0,8 2 0,4 0,8
2 0,8 2 0,4 1,2
3 0,8 2 0,4 1,6
4 0,8 2 0,4 2,0
5 0,8 2 0,4 2,4
6 0,8 2 0,4 3,2
7 0,8 2 0,4 4,0
8 0,8 2 0,4 4,8

Grafiki prikaite ovisnost apsorbancije o omjeru koncentracija liganda i
metala.
Odredite sastav kompleksnog spoja.
Izraunajte uvjetnu konstantu nastajanja kompleksnog spoja.

34
METODA KONTINUIRANE VARIJACIJE

u odmjerne tikvice od 10 ml pipetirati otopine prema tablici i nadopuniti
deioniziranom vodom do oznake:
tikv.
br.
v
Fe(II)
/ml
c=7x10
-4
M
v
pufer
/ml
pH 4
v
NH2OHxHCl
/ml
c=10 %
v
fen
/ml
c=7x10
-4
M
A
510
/H
2
O
1 0,0 2 0,4 4,0
2 0,4 2 0,4 3,6
3 0,8 2 0,4 3,2
4 1,2 2 0,4 2,8
5 1,6 2 0,4 2,4
6 2,0 2 0,4 2,0
7 2,4 2 0,4 1,6
8 2,8 2 0,4 1,2
9 3,2 2 0,4 0,8
10 3,6 2 0,4 0,4
11 4,0 2 0,4 0,0

Tablino prikaite mjerne podatke, npr.:
tikv.br. v
Fe(II)
c
Fe(II)
v
fen
c
fen
c
Fe(II)
/(c
Fe(II)
+c
fen
) c
fen
/(c
Fe(II)
+c
fen
)
1
2
....

Grafiki prikaite ovisnost apsorbancije o omjeru c
M
/(c
M
+c
L
), odnosno
c
L
/(c
M
+c
L
).
Odredite sastav kompleksnog spoja.
Izraunajte uvjetnu konstantu nastajanja kompleksnog spoja.


aja prikupiti, statistiki obraditi i tablino prikazati, te zajedniki prodiskutirati.


35
4. ANALIZA VITAMINA C

Askorbinska kiselina prisutna je u razliitim koliinama u ivotinjskim i u
biljnim stanicama. Ljudski organizam ne moe sam sintetizirati askorbinsku
kiselinu, te je time ovisan o vanjskim izvorima (vitamin C), to su u prvom
redu voe i povre, ali i farmaceutski pripravci. Askorbinska kiselina rabi se
kao jedan od sastojaka u proizvodnji nekih farmaceutskih pripravaka,
primjerice vitaminskih proizvoda i analgetika. Takoer se rabi kao dodatak
ivotnjskoj hrani. Trini uzorci vitamina C sadre osim askorbinske kiseline i
druge aktivne i pomone tvari. U analizi takvih uzoraka treba voditi rauna o
svim takvim dostupnim podatcima.

O
O
O H OH
OH
OH

askorbinska kiselina, C
6
H
8
O
6

TABLETI VITAMINA C KLASINOM KISELO-BAZNOM
TITRACIJOM

Askorbinska kiselina je slaba kiselina (pK
a
= 4,17), te se moe uspjeno
odreivati titracijom sa 0,1 M NaOH. Prisutnost drugih kiselina u uzorku
prouzrouje smetnje i onemoguuje uspjenu analizu askorbinske kiseline.

Reakcija:

C
6
H
8
O
6
+ OH
-
C
6
H
7
O
6
-
+ H
2
O

Izvedba analize:
odvagati tabletu vitamina C na analitikoj vagi
tabletu prebaciti u Erlenmayerovu tikvicu
menzurom dodati 50 ml tople vode (ne vrue! razgradnja!)

36
smrviti tabletu staklenim tapiem (otopina mutna - ostaje neotopljeni
vezivni materijal!)
pH-papirom odrediti kiselost
titrirati s 0,1 M NaOH uz fenolftalein kao indikator

Rezultati:
izraunati masu askorbinske kiseline u tableti vitamina C
usporediti rezultate svih uinjenih analiza i odrediti prosjenu masu
askorbinske kiseline u tabletama vitamina C (statistika obrada!)

TABLETI VITAMINA C POTENCIOMETRIJSKOM KISELO-
BAZNOM TITRACIJOM

Umjesto klasinom kiselo-baznom titracijom treba odrediti sadraj
askorbinske kiseline u pripravku vitamina C potenciometrijskom titracijom, uz
oitanje vrijednosti pH nakon svakog dodatka titransa. Pokus je mogue
provesti i uz dodatak podobnih indikatora.

Izvedba analize:
odvagati tabletu vitamina C na analitikoj vagi
tabletu prebaciti u au
menzurom dodati 50 ml tople vode (ne vrue! razgradnja!)
smrviti tabletu staklenim tapiem (otopina mutna - ostaje neotopljeni
vezivni materijal!)
pH-papirom odrediti kiselost
titrirati s 0.1 M NaOH
zabiljeiti oitanu vrijednost pH nakon svakog dodanog volumena otopine
NaOH

Rezultati:
nacrtati titracijsku krivulju
izraunati masu askorbinske kiseline u tableti vitamina C
usporediti rezultate svih uinjenih analiza i odrediti prosjenu masu
askorbinske kiseline u tabletama vitamina C (statistika obrada!)


37
TABLETI VITAMINA C JODOMETRIJSKOM TITRACIJOM

Tipina metoda za odreivanje sadraja askorbinske kiseline u vitaminu C je
jodometrijska titracija. Askorbinska kiselina reagira s jodom dodanim u
suviku, pri emu se njezine alkoholne skupine (C-OH) oksidiraju u karbonilne
skupine (C=O) i nastaje dehidroaskorbinska kiselina. Suviak joda potom se
titrira standardnom otopinom natrijeva tiosulfata.

Reakcija oksidacije askorbinske kiseline:

+ I
2
+ 2H
+
+ 2I
-

askorbinska kiselina dehidroaskorbinska kiselina
C
6
H
8
O
6
C
6
H
6
O
6

Reakcija titracije joda:

I
2
+ 2 S
2
O
3
2-
2I
-
+ S
4
O
6
2-

Izvedba analize:
izvagati tabletu vitamina C na analitikoj vagi
tabletu smrviti u tarioniku
izvagati oko 50 mg smrvljenog uzorka (uz tonost analitike vage!) i
kvantitativno prenijeti u Erlenmayerovu tikvicu
dodati 10 ml destilirane vode (menzura)
dodati 20,00 ml otopine I
2
[c(I
2
) = 0.05 M] (suviak!)
titrirati otopinom Na
2
S
2
O
3
[c(Na
2
S
2
O
3
) = 0.05 M] do obezbojenja joda
dodati krob
nastaviti titrirati otopinom Na
2
S
2
O
3
[c(Na
2
S
2
O
3
) = 0.05 M] do obezbojenja

Rezultati:
izraunati masu askorbinske kiseline u svakoj izvaganoj masi vitamina C
izraunati srednju vrijednost (statistika obradba)
izraunati prosjean sadraj askorbinske kiseline u tableti vitamina C
(statistika obradba svih dostupnih podataka)

O
O
O H OH
OH
OH
O
O
O O
OH
OH

38
ANALIZA TABLETE VITAMINA C IR-SPEKTROSKOPIJOM

Tableta vitamina C sadri askorbinsku kiselinu kao aktivni sastojak, a uz to i
neke dodatne pomone tvari.

Potrebno je snimiti (tehnika KBr-pastile), analizirati i usporediti IR-spektre:
tablete vitamina C,
askorbinske kiseline,
kroba,
celuloze.

O
O
O H OH
OH
OH

askorbinska kiselina

krob

celuloza

grananje
vodikove veze na druge molekule celuloze
mogu se pojaviti u ovim tokama

39
ANALIZA TABLETE VITAMINA C RAMANOVOM
SPEKTROSKOPIJOM

Ramanovom spektroskopijom uspjeno je provodi analiza razliitih
farmacutskih pripravaka.

Potrebno je snimiti, analizirati i usporediti Ramanove spektre:
tablete vitamina C,
askorbinske kiseline,
kroba,
celuloze.


vitamina C prikupiti, statistiki obraditi i tablino prikazati, te zajedniki
prodiskutirati.


40
5. ANALIZA BUBRENIH KAMENACA

Nefrolitijaza je, kako u nas tako i u svijetu, prilino rasprostranjena bolest.
Stoga su se razvile razliite metode i tehnike na kojima se temelji rutinska
analiza bubrenih kamenaca. Bubreni kamenci sastoje se od niza kristalinih
spojeva organskog i anorganskog podrijetla. Nadalje, oni najee nisu
homogeni, nego sastavljeni od vie spojeva. Kristalizacija zapoinje jezgrom,
oko koje u slojevima kristaliziraju spojevi za koje je utvreno da mogu biti
sastavnim dijelovima bubrenih kamenaca. Infracrvena spektroskopija
primjenjuje se u tu svrhu kao rutinska metoda ve od sredine prolog stoljea.
U novije vrijeme sve se vie i Ramanova spektroskopija primjenjuje kao jedna
od metoda identifikacije sastojaka bubrenih kamenaca.

INFRACRVENOM SPEKTROSKOPIJOM

PRIBOR
ahatni tarionik i tuak
spatula
pribor za snimanje IR-spektara

KEMIKALIJE
KBr (bezvodni, suhi)
isti spojevi, mogui sastojci bubrenih kamenaca
bubreni kamenci

POSTUPAK

snimiti IR-spektre istih spojeva (KBr-pastila 10 mg uzorka : 100 mg
KBr)
snimiti IR-spektar bubrenog kamenca (odabirno!)
odrediti sastav bubrenog kamenca temeljem usporedbe spektara i
asignacije osnovnih vrpca

41

RAMANOVOM SPEKTROSKOPIJOM

PRIBOR
ahatni tarionik i tuak
spatula
pribor za snimanje Ramanovih spektara

KEMIKALIJE
isti spojevi, mogui sastojci bubrenih kamenaca
bubreni kamenci

POSTUPAK

snimiti Ramanove spektre istih spojeva
snimiti Ramanov spektar bubrenog kamenca (odabirno!)
odrediti sastav bubrenog kamenca temeljem usporedbe spektara i
asignacije osnovnih vrpca


42
6. ANALIZA KOZMETIKIH PRIPRAVAKA

Kozmetologija je interdisciplinarno, odavno poznato podruje djelovanja, koje
dobiva sve veu vanost u svakodnevnom ivotu. Bavi se sastavom,
djelovanjem, primjenskin nainima i izradbom kozmetikih pripravaka.
Takoer vodi rauna o medicinskim aspektima djelovanja, te o popratnim
pojavama primjene kozmetikih sredstava. Obuhvaa i sistematizaciju
pripravaka prema svojstvima, sastojcima, tehnologiji izradbe i primjeni. Prati
stabilnost pripravaka, a bavi se i karakterizacijom kozmetikih pripravaka s
obzirom na aktivne sastojke i na pomone supstancije i dodatke. Pri tome se
primjenjuju razliite analitiko-kemijske metode i tehnike.

PROCJENA DJELOTVORNOSTI SREDSTAVA ZA ZATITU OD
SUNEVIH OPEKOTINA: UV/VIS-SPEKTROFOTOMETRIJA

Utvreno je da se kritino valno podruje koje izaziva tetne opekotine koe
nalazi oko 300 nm (UV podruje). Mlijeka za sunanje sadre itav niz tvari,
koje apsorbiraju u tom podruju spektra, a koje ine zatitne faktore razliitih
vrijednosti. Zatitni faktori mogu biti i smjese aktivnih tvari, a njihov sastav
esto je poslovna tajna proizvodne tvrtke. Meutim, ovakvom jednostavnom
kvalitativnom analizom, moe se uiniti osobni odabir kozmetikog pripravka
koji se eli uporabiti.

Kemikalije:
sredstva za zatitu od sunca (mlijeka za sunanje)
drugi kozmetiki preparati za njegu tijela (mlijeka za tijelo)
n-propanol (1-propanol) kao otapalo [ili i-propanol (2-propanol)]

Postupak:

1. Svaki od kozmetikih pripravaka otopiti u n-propanolu (4 mg / 25 ml).
2. Ugoditi baznu liniju (A = 0) pomou otapala (slijepi, referentni uzorak), u
cijelom mjernom podruju.
3. Snimiti UV spektar svake od pripravljenih otopina uzorka prema otapalu.

43
4. Usporedbom izgleda signala, vrijednosti izmjerene apsorbancije i poloaja
apsorbancijskog maksimuma u snimljenim spektrima, procijeniti djelotvornost
pripravaka za zatitu od sunevih opekotina.

ATR-SPEKTROSKOPIJA: SREDSTVA ZA ZATITU OD
SUNEVIH OPEKOTINA

ATR-spektroskopija jedna je od instrumentnih tehnika kojom je mogue izvesti
analizu uzoraka razliite konstitucije (guma, polietilenski filmovi, kreme, i
slino). Stoga je prikladna i za analizu kozmetikih proizvoda.

Postupak:

Svaki od kozmetikih proizvoda nanijeti na ploicu za snimanje. Snimiti ATR-
spektar. Usporediti spektre svih snimljenih uzoraka.


44
7. ANALIZA TONIKA

Bioloko djelovanje alkaloida mnogi su antiki narodi otkrili davno prije razvoja
organske kemije. Tako se kinin pojavljuje u kori stabla Cinchona, udomaenih
u visokim istonim obroncima Anda. On je jedan od glavnih i aktivnih
sastojaka ekstrakta kore, za koju je jo 1639. godine naeno da je djelotvoran
antimalarik. Stoga je stablo Cinchona bilo kultivirano u istonoj Indiji i sluilo
kao industrijski izvor spoja.

FLUORIMETRIJSKO ODREIVANJE SADRAJA KININA U
TONIKU

Bioloko djelovanje alkaloida mnogi su antiki narodi otkrili davno prije razvoja
organske kemije. Tako se kinin pojavljuje u kori stabla Cinchona, udomaenih
u visokim istonim obroncima Anda. On je jedan od glavnih i aktivnih
sastojaka ekstrakta kore, za koju je jo 1639. godine naeno da je djelotvoran
antimalarik. Stoga je stablo Cinchona bilo kultivirano u istonoj Indiji i sluilo
kao industrijski izvor spoja.
Kinin je danas jedan od bitnih sastojaka razliitih osvjeavajuih pia.
Struktura prikazana priloenom slikom ukazuje na njegova mogua
fluorescencijska svojstva, a time i na mogunost njegovog odreivanja
fluorimetrijskom analizom.

kinin

OTOPINE

Kinin sulfat (A), c = 100 ppm
Kinin sulfat (B), c = 5 ppm (5,0 ml otopine A / 100 ml)
H
2
SO
4
, c = 0,05 M

45

PRIPRAVA NIZA STANDARDNIH OTOPINA ZA IZRADBU BADARNOG
DIJAGRAMA

U odmjerne tikvice od 25 ml pipetira se kako slijedi:
v
otopina

(B)
(ml) v
H2SO4
(ml) c
kinin

sulfat

0,25 nadopuniti do oznake

PRIPRAVA UZORKA ZA ANALIZU

- otopinu tonika promijeati zbog uklanjanja prisutnog CO
2

- u odmjernu tikvicu od 25 ml pipetirati:
0,25 ml tonika
nadopuniti do oznake s H
2
SO
4

SPEKTROFLUORIMETRIJSKO ODREIVANJE

provesti postupak prethodnog snimanja (prescan) za jednu od
standardnih otopina, te utvrditi poloaj maksimuma pobudne i
emisijske valne duljine (
pobudna
250 nm;
emisijska
450 nm);
snimiti pobudni spektar odabrane standardne otopine;
snimiti fluorescencijske spektre svih standardnih otopina i oditati
relativne fluorescencijske (emisijske) intenzitete pri valnoj duljini
fluorescencijskog maksimuma;
snimiti fluorescencijski spektar i oditati relativan fluorescencijski
intenzitet pripravljenog uzorka tonika.


46
OBRADBA REZULTATA

grafiki prikazati odnos relativnog fluorescencijskog intenziteta i
koncentracije standardnih otopina;
pomou grafikog prikaza odrediti koncentraciju kinina u toniku.


tonika prikupiti, statistiki obraditi i tablino prikazati, te zajedniki
prodiskutirati.


47
8. KVALITATIVNA SPEKTROGRAFSKA ANALIZA

Atomska emisijska spektroskopija temelji se emisiji karakteristinog zraenja
svakog pojedinanog uzorka, koje je posljedica toplinske ili elektrine pobude.
To emitirano zraenje koje sadri vie karakteristinih frekvancija rastavi se
pomou spektralnog aparata u pojedinane frekvencije, te se dobije emisijski
spektar uzorka u obliku niza paralelnih linija. To je takozvani linijski spektar.
Emisijski spektar dobiven toplinskom ili elektrinom pobudom sadri uz linijski
spektar i dva druga tipa superponiranih spektara: vrpasti (emitiraju
neatomizirane vrste molekule i radikali) i kontinuirani (emitiraju uarene
krute estice).

Za odreivanje elemenata u tragovima pogodna je atomska emisijska
spektroskopija, posebice tehnika u kojoj se cijeli spektar ili njegov najvaniji
dio snimi na fotografsku plou ili film. Ta se tehnika naziva spektrografijom.
Glavne odlike su joj specifinost, osjetljivoost i univerzalnost. Za laku i
pouzdanu interpretaciju spektra u kvalitativnoj analizi snima se spektar uzorka
neposredno uz spektar eljeza kao referentnog spektra za odreivanje valnih
duljina.

Identifikacija linija obavlja se na temelju.
1 usporedbe sa spektrima istih soli; ili
2 odreivanju valne duljine linija i uporabe tablica valnih duljina. Za
odreivanje valne duljine mjeri se udaljenost odabrane linije uzorka od
poznate linije eljeza i razmak izmeu dvije eljezove linije u susjednom
referentnom eljezovom spektru.


48

Slika 1: Uveanje dijela spektrografske ploe: (a)-(c) spektar uzorka uz tri razliite
ekspozicije; (d) spektar eljeza.

Postupak:

upoznavanje sa spektrom eljeza (snalaenje u spektru pomou atlasa);
upoznavanje sa spektrom osnovnog sastojka (pomou tablica valnih
duljina);
uoavanje kontinuiranog i vrpastog spektra;
identifikacija linija koje ne pripadaju osnovnom sastojku;
kvalitativno odreivanje primjesa u osnovnom sastojku.


49
9. IDENTIFIKACIJA SPOJA TEMELJEM
INTERPRETACIJE SPEKTARA

Za niz organskih spojeva snimljeni su i prikazani infracrveni, ultraljubiasti,
maseni i
1
H NMR spektri. Pomou takovog seta spektara za svaki pojedini
spoj, a uz primjenu spektroskopskih tablica, potrebno je analizirati spektre,
identificirati spoj i napisati njegovu empirijsku formulu.


50
10. HPLC RAUNALNA SIMULACIJA

Uvod
HPLC kombinira emulaciju tipinog binarno gradijentnog HPLC sustava sa
sofisticiranim modeliranjem ponaanja reverzno-fazne kolone. Modeliranje
temeljeno na radu L.R. Snydera pribavlja realistian kromatografijski prikaz
odjeljivanja u irokom podruju radnih uvjeta.

Program je zamiljen kao pedagoka pomo u uenju teorije i prakse HPLC.
Kao takav, omoguuje jednostavan pristup mnogim dijelovima stvarnog
instrumenta, bez rizika od nastajanja tete, bez utroka kemikalija, te bez
potrebe za stalnim nadgledanjem poetnika.

Simulacija radi na temelju baze podataka koja sadri odabir 5 reverzno-faznih
kolona razliitih znaajaka, 3 organska otapala kao eluensa razliitih
polarnosti, te 9 spojeva koji se mogu uporabiti za pripravu uzorka za analizu.

Program pretpostavlja da su korisniku poznati temeljni principi odjeljivanja
teku}inskom kromatografijom. Razumijevanje sljedeih pojmova pokazuje
postojanje prikladnog temelja znanja:
eluiranje
vrijeme zadravanja (retencijsko vrijeme)
razluivanje (rezolucija)
povrina maksinuma (pika)
pokretljiva faza (mobilna)
izokratno
binarni gradijent
unutranji standard (interni)
apsorbancija

POSTUPAK

Program se pokree iz sustava MS-DOS:
C:\>cd hplc, Enter
C:\HPLC>mouse, Enter

51
C:\HPLC>hplc, Enter

Potom slijedite upute na ekranu uz pomo priloenog separata. Najloginiji
osnovni redoslijed rada, unutar kojega se moete vra}ati na prethodne korake
s ciljem poboljanja i ispitivanja uvjeta kromatografske analize je sljedei:
1. Odabir uzorka
2. Odabir kolone
3. Odabir otapala
4. Ugodba detektora
5. Ugodba instrumentnih kontrola
6. Kompjutorska analiza uzorka
Napomena: Ne postoji mogunost tiskanja grafikih prikaza. Tiskati se mogu
samo pisani i tablino prikazani podatci definiranog analitikog postupka.

PRIMJER

SAMPLES:
EMPTIES test1, Enter
STANDARDS p-cresol 9.8
anisole 12.6
toluene 5.8
, y
EXIT

COLUMN:
DATA (Print Screen)
odaberi kolonu 3
EXIT

SOLVENTS:
DATA (Print Screen)
odaberi THF
EXIT

DETECTOR:
Power: on
Wavelength, nm: 240 (u okrugli gumb za dvostruko
kliknuti lijevim ili desnim
gumbom mia, i drugi pritisak
drati do postizanja
eljene promjene)
Detector mode: variable
Range (Sensitivity): 0.5 (ili 1)
EXIT

INSTRUMENT CONTROL:

52
Power: on
Pumps: on
Mode: isocratic
miem unijeti na prikazanoj tipkovnici:
Set flow rate: 1, Ent
Set composition: 90, Ent
Set injection volume: 15, Ent
INJECT SAMPLE, PLOTTER
EXIT

DETECTOR:
Detector mode: diode array
EXIT

COMPUTER DATA SYS:
MAIN MENU:
Display System Status (Print Screen)
Inject Sample: prikaz kromatograma
Data Analysis Menu:
Store active chromatogram in file:
samp1, Enter
Rescale active chromatogram: Continue
Integrate active chromatogram: HELP
(Prt Sc)
Return to Main Menu
Diode Array Options:
Plot 3D perspective surface
Plot chromatogram for specific
wavelength
Plot chromatogram for specific time
Return to Main Menu
Exit Computor Data System

SAMPLES:
Samples, y, test1, Enter, y (Print Screen)

drugi nain priprave uzorka (program sam zadaje uzorak):
SAMPLES: UNKNOWN, c, test2, ....
dalje je postupak isti, uz vlastiti odabir parametara


53
11. KVALITATIVNA ORGANSKA ANALIZA
RAUNALNA SIMULACIJA (TORGANAL)

TORGANAL je program iz University of Tasmania, zamiljen kao pomo u
uenju kvalitativne organske analize. Ovo je pokazna inaica programa. Ne
postoji mogunost ispisa analitikih pdataka, te ih je potrebno pisati za
vrijeme rada.

POSTUPAK

Otvorite prozor Torganal.
Lijevom tipkom mia dvostruko kliknite na ikonu Newuser.
Na pitanje: Password? (lozinka!), upiite: Tasman.
Na pitanje: Give the letter .... , upiite: c (hard disk), ili a (disketa) ako radite
na disketi.
Na pitanje: odaberite Enter, K, Q, upiite: K.
Na pitanje: Give the number .... , upiite broj uzorka za analizu (zadaje
voditelj!).
Potom pritisnite: Enter, Enter, Q, Enter.
Ikona Newuser se zatvara.

Lijevom tipkom mia dvostruko kliknite na ikonu Torganal.
Pritisnite bilo koju tipku (na pr. razmaknicu).
Upiite svoje ime. Pritisnite Enter.

Pojavljuje se ekran sa svim postojeim mogunostima analize odabranog
organskog uzorka.
Glavni izbornik s nekoliko osnovnih opcija pojavljuje se kao linija.
Strelicama ili tipkom Enter otvorite podizbornik vezan uz pojedinu opciju
glavnog izbornika.


54
Na pr.: uzorak 1, bezbojna tekuina
Physical properties, Enter Boiling point, Enter. Pojavljuje se vrijednost:
181-185 stupnjeva. Pritisnite dva puta F2: pojavljuje se objanjenje prikazane
vrijednosti.

Stelicama se pomiite kroz izbornik i podizbornike, te za svaki dobiveni
podatak zatraite objanjenje pomou F2 (pritisnuti dva puta F2!).

Kada ste zavrili s analizom pomaknite se na opciju More, pritisnite Enter,
otvorite Review with help. Prikazuju se saeti podatci o svim uinjenim
analizama.

Pomaknite se na opciju Name. Pritisnite F2. Ukoliko ste uinili dovoljno
analitikih koraka i postupaka, pojavljuju se nazivi nekoliko spojeva izmeu
kojih treba odabrati tono rjeenje kvalitativne analize zadanog spoja.
Pribiljeite odabranu mogunost. U opciji Name pritisnite Enter. Upiite
eljeni naziv spoja i priekajte odgovor raunala. Ukoliko ste pogrijeili,
moete upotpuniti analitike podatke ponavljanjem pojedinih analitikih
postupaka.

Kada ste zavrili analizu, pomaknite se na opciju Stop. Pritisnite Enter. Jo
jedan puta pritisnite Enter, ime izlazite iz programa.

OBRADBA PODATAKA
Nakon zavrene analize, uz pomo udbenika iz organske kemije,
spektroskopskih tablica i ostale dostupne literature, napiite sve relevantne
podatke (poloaj i opaske spektroskopskih podataka, jednadbe provedenih
reakcija za dokazivanje, fiziko-kemijska svojstva, i sl.) za analizu zadanog
spoja.


55
12. LITERATURNI IZVORI (prijedlog)

1. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za pie, Narodne Novine 46,
1994.
2. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o zdravstvenoj
ispravnosti vode za pie, Narodne Novine, 49, 1997.
3. Pravilnik o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i
stolne vode, Narodne Novine, 58,1999.
4. Complexometric Assay Methods with Titriplex, 3
rd
ed., E.Merck,
Darmstatd.
5. A.I. Vogel, A Text Book of Quantitative Inorganic Analysis incl.
Elementary Instrumental Analysis, 3
rd
ed., Longmans, Green & Co.
Ltd., London, 1964.
6. J. D. Ingle and S. R. Crouch, Spectrochemical Analysis, Prentice-Hall
Inc., Englewood Cliffs, NJ, 1988.
7. M. iroki, Praktikum iz analitike kemije I, interna skripta, ZAK, Zagreb
1976.
8. M. iroki, Praktikum iz analitike kemije (biologija-ekologija), interna
skripta, ZAK, Zagreb.
9. B. Tamhina, Praktikum iz analitike kemije II, interna skripta, ZAK,
Zagreb.
10. V. (Allegretti) ivi, Praktikum iz instrumentalnih metoda analize I,
interna skripta, ZAK, Zagreb, 1986.
11. J.D.H. Strickland, T.R. Parsons, A practical handbook of seawater
analysis, Fisheries Research Board of Canada, Ottawa, Bulletin 167,
1972.
12. M. Radoni, . Mesari, B. Matkovi, Z. Radoevi, Ispitivanje sastava
bubrenih kamenaca metodom rendgenske difrakcije i infracrvene
spektrofotometrije. Korelacija s klinikim podacima, Lij. vjes. 92 (1970)
757.
13. D. E. Beischer, Analysis of renal calculi by infrared spectroscopy, J.
Urol. 73(4) (1955) 653.

56
14. E. Wentrupbyrne, Special Issue on the Application of Spectroscopy to
Gallstone and Kidney Stone Research, Biospectroscopy 3(5) (1997)
329.
15. F. Kesner, I. Dominak, M. Linhartova, Kidney stone analysis by Nicolet
FTIR spectrometer, Chem. Pap.-Chem. Zvesti. 54(5) (2000) 320-323.
16. C.G. Kontoyannis, N.C. Bouropoulos, P.G. Koutsoukos, Raman
Spectroscopy - A Tool for the Quantitative Analysis of Mineral
Components of Solid Mixtures - The Case of Calcium Oxalate
Monohydrate and Hydroxyapatite, Vibrational Spectroscopy. 15(1)
(1997) 53-60.
17. I. Lisac, Sunevo zraenje i UV indeks, Gospodarstvo i okoli: struni
asopis za tehniku zatite okolia i gospodarenje otpadom, 6 (1998),
33; 381-384.
18. G.O. Evans, UV spectra and cost analysis of suntan lotions: A simple
introduction to the use of recording spectrophotometers, J. Chem.
Educ. 53 (1976) 315.
19. M. ajkovac: Kozmetologija, Slap, Jastrebarsko, 2000.
20. R.M. Silverstein, F.X. Webster, Spectrometric Identification of Organic
Compounds, 6th Ed., J. Wiley&Sons, New York, 1998.
21. E. Pretsch, T. Clerc, J. Seibl, W. Simon; prevoditelji: Z. Mei, M. ini,
Tablice za odreivanje strukture organskih spojeva spektroskopskim
metodama, SKTH/Kemija u industriji, Zagreb, 1982.
22. R.C. Rittenhouse, HPLC: An Instrument Simulator, J. Chem. Ed.:
Software, Vol. IB, No. 2, 1988.
23. A.J. Blackman, Pedagogical Approach to Qualitative Organic Analysis:
Simulating the Integration of Wet Tests, Spectroscopy, and Common
Sense J. Chem. Educ. 73 (1996) 431.
http://www.ccl.net/cca/software/MS-
DOS/Organic_analysis_for_DOS/torganal.shtml
http://www.chem.utas.edu.au/staff/blackman/shareware/torganal
.htm
24. D. Skoog, D. West, J. Holler; prevoditelji: N. Kujundi, V. Allegretti
ivi, A. ivkovi, Osnove analitike kemije / Beeni, Dubravka (ur.).
Zagreb : kolska knjiga, 1999.

Visi Praktikum Iz Analiticke Kemije

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Visi Praktikum Iz Analiticke Kemije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VII PRAKTIKUM IZ ANALITIKE KEMIJE

(Praktikum iz analitike kemije III;

You might also like