PRAKTIKUM IZ OPĆE KEMIJE 2

Dodatak

Za studente I. godine Preddiplomskog sveučilišnog studija- KEMIJE

Zagreb, veljača 2012.

 SADRŽAJ

7. Redoks reakcije
VJEŽBA 7.1. Reakcije oksidacije i redukcije
VJEŽBA 7.2 Redukcija bakrova(II) oksida vodikom
VJEŽBA 7.3. Dobivanje klora i kalijeva klorata
VJEŽBA 7.4. Dobivanje dušikova(II) oksida
VJEŽBA 7.5. Dobivanje dušikova(IV) oksida

8. Taložne reakcije
VJEŽBA 8.1. Priprava i izolacija tetraamminbakrova(II) sulfata monohidrata
VJEŽBA 8.2. Dobivanje kalcijeva oksalata monohidrata

9. Vrste kemijskih reakcija

VJEŽBA 9.1. Amfoternost
VJEŽBA 9.2. «Od bakra do bakra»
VJEŽBA 9.3. Dobivanje kisika

10. Dobivanje plinova

VJEŽBA 10.1. Dobivanje klorovodika
VJEŽBA 10.2. Dobivanje sumporova dioksida
VJEŽBA 10.3. Dobivanje amonijaka

11. Kinetika kemijskih reakcija

VJEŽBA 11.1. Ovisnost brzine kemijske reakcije o koncentraciji reaktanata
VJEŽBA 11.2. Ovisnost brzine kemijske reakcije o temperaturi
VJEŽBA 11.3. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije

12. Ravnoteža kemijskih reakcija

VJEŽBA 12.1. Hidroliza
VJEŽBA 12.2. Utjecaj zajedničkog iona na topljivost natrijeva klorida
VJEŽBA 12.3. Utjecaj zajedničkog iona na ravnotežu u otopini

13. Elektroliza i galvanski članak

VJEŽBA 13.1.
Reaktivnost metala
VJEŽBA 13.2.
Relativna jakost oksidansa i reducensa
VJEŽBA 13.3.
Elektroliza razrijeñene otopine sumporne kiseline
VJEŽBA 13.4.
Elektroliza s inertnim elektrodama

Elektroliza otopine bakrova(II) klorida, CuCl2(aq)

Elektroliza otopine natrijeva klorida, NaCl(aq)

Elektroliza otopine natrijeva sulfata, Na2SO4(aq)
VJEŽBA 13.5. Faradayevi zakoni elektrolize
VJEŽBA 13.6. Priprema galvanskog članka
POHAðANJE LABORATORIJSKE NASTAVE
Nastava počinje u naznačeno vrijeme (nema akademske četvrti) i traje četiri (4) sata. Prema
Statutu fakulteta student može izostati do 20% nastave u semestru, a za četiri ili više izostanaka u
semestru u karton mu se upisuje PONOVNI UPIS.

NAČIN I ORGANIZACIJA RADA U PRAKTIKUMU

Pri dolasku na nastavu student treba imati kutu (dugačka do koljena, dugih rukava, kopčanje
sprijeda); dvije krpe; bilježnicu za laboratorijski dnevnik (A5 formata, kvadratići); bilježnicu za
referate (A4 formata, kvadratići); zaštitne naočale; šibice; milimetarski papir; kalkulator i pribor za
pisanje; ravnalo ili trokut. Student dodatno može imati škare, zaštitne rukavice, pincetu, spatulu i
alkoholni flomaster.

Na početku praktikuma student provjerava stanje u ormaru i prijavljuje eventualni nestali i/ili
razbijeni pribor (posuñe) ispunjavanjem za to predviñenog reversa. Kemikalije kojih nema na
zajedničkoj polici i pribor kojeg nema u stolu student dobiva od tehničarke, nakon što je pravilno
ispisao i predao revers.
Student u praktikumu treba planirati pokus i obvezno mora voditi laboratorijski dnevnik. U
laboratorijskom dnevniku student vodi izvješće prema predloženoj formi za svaki pokus (vidjeti
Prilog 1). Pojedino izvješće uvijek započinje na prvoj praznoj desnoj stranici. Svako izvješće
započinje pečatom.

Po završetku praktikuma student ostavlja čisto i pospremljeno radno mjesto i ormar kojeg
provjerava tehničarka. O posuñu i priboru koji je razbio ili oštetio tijekom izvoñenja pokusa student
je dužan izvijestiti tehničarku i to evidentirati reversom. Ako je sve u redu dobiva potpis.
Prije nego napusti praktikum student treba asistentu dati na uvid svoj laboratorijski dnevnik (koji
potpisuje ispravno napravljene vježbe) i od asistenta saznati svoju sljedeću vježbu.

REFERATI
Za svaku napravljenu vježbu student piše referat prema dogovorenom naputku (vidjeti Prilog 2) i
bilježnicu s referatima predaje na dan i u vrijeme koje je dogovoreno s asistentom. U slučaju
spriječenosti za pisanje referata ili predaje referata pristojno je na vrijeme ispričati se asistentu
(telefonski, elektroničkom porukom ili ranije na praktikumu).

1
OCJENA RADA
Student u praktikumu izvodi vježbe samostalno pa se za istu mora prethodno pripremiti. Pritom
koristi skripta i drugu literaturu. Asistenti provjeravaju pripremljenost svakog studenta prije
početka rada pismeno, usmeno, eksperimentalno ili bilo kako drugačije. Oni ocjenjuju rad u
praktikumu (prvenstveno studentovo razumijevanje vježbe), pripremljenost, zalaganje, urednost i
pisanje izvještaja.

MJERE SIGURNOSTI I PRAVILA PONAŠANJA I RADA U PRAKTIKUMU

Student mora biti upoznat s opasnostima kojima se izlaže prilikom izvoñenja vježbi, s pravilima
ponašanja te osnovama sigurnog rada u kemijskom laboratoriju. Tijekom laboratorijske nastave
obvezno je nošenje zakopčane kute propisane duljine i zaštitnih naočala. Osobe duge kose istu
imaju vezati (gumica ili raif). U praktikumu nije dozvoljena konzumacija hrane i pića, niti je u
praktikumu i susjednim prostorijama dozvoljeno pušenje. Za vrijeme laboratorijske nastave nema
korištenja mobitela (iznimka: mobiteli se mogu rabiti kao kalkulatori i za mjerenje vremena).

2
VJEŽBA 7.1. Reakcije oksidacije i redukcije
Pribor i kemikalije: epruvete (5 kom.), stalak, kapalica s gumicom, menzura od 10 mL, čaša od 250 mL,
granula cinka, bakar (žica ili prah), otopina klorovodične kiseline (c(HCl) = 6 mol dm-3), otopina dušične kiseline
(konc. HNO3), otopina natrijeva oksalata (c(Na2C2O4) = 0,1 mol dm-3), otopina sumporne kiseline,
(c(H2SO4) = 6 mol dm-3), otopina kalijeva permanganata (c(KMnO4) = 0,1 mol dm-3), otopina natrijeva sulfita,
(c(Na2SO3) = 0,1 mol dm-3), otopina natrijeva hidroksida (c(NaOH) = 10 mol dm-3).

Uzorci metala izdaju se na zahtjev kod tehničarke

OPREZ! RADITI U DIGESTORU I PAZITI DA NEMA PLAMENA U BLIZINI!

Postupak
POKUS 1. U epruvetu koja sadrži 2 mL klorovodične kiseline dodajte granulu cinka (izdaje se na
zahtjev kod tehničara). Zabilježite opažanja.
POKUS 2. U epruvetu koja sadrži 2 mL klorovodične kiseline dodajte 0,5 g bakra. Zabilježite
opažanja.

POKUS 3. U epruvetu koja sadrži 1 mL koncentrirane otopine dušične kiseline dodajte 0,15 g bakra.
Nakon što sav bakar izreagira dodajte u otopinu 5 mL vode. Zabilježite opažanja.

Usporedite opažanja tijekom pokusa 1, 2 i 3. Po završetku izvoñenja vježbe metali preostali kao
neizreagirani vraćaju se tehničaru!

POKUS 4. U epruvetu koja sadrži 1 mL vodene otopine natrijeva oksalata dodajte 10 kapi otopine
sumporne kiseline i sadržaj dobro promiješajte. U dobivenu otopinu dodajte 1–2 kapi otopine
kalijeva permanganata i sadržaj epruvete promućkajte. Nakon što ste uočili i zabilježili promjene
sadržaj epruvete zagrijte uranjanjem epruvete u vodenu kupelj i promatrajte promjenu boje. Kao
kupelj može poslužiti čaša s vrućom vodom.

POKUS 5. U epruvetu koja sadrži 3 mL vodene otopine natrijeva sulfita dodajte 1 mL otopine
natrijeva hidroksida i sadržaj epruvete promućkajte. Dodajte 1 kap otopine KMnO4. Zabilježite
opažanja. Dodatnih 10 kapi otopine KMnO4 dodajte postupno kap po kap i uopčite promjene.
Usporedite opažanja tijekom pokusa 4 i 5.

P ITA N JA :

1. Napišite jednadžbu reakcije magnezija i razrijeñene vodene otopine dušične kiseline. Reakciju
izjednačite ion–elektron metodom.
2. Objasnite razlike koje ste uočili usporedivši opažanja tijekom pokusa 1, 2 i 3.
3. Objasnite razlike koje ste uočili usporedivši opažanja tijekom pokusa 4 i 5.
4. Objasnite pojmove oksidacije i redukcije.

3
 VJEŽBA 7.2. Redukcija bakrova(II) oksida vodikom∗
Pribor i kemikalije: U-cijev za dobivanje vodika, klor-kalcijeva cijevčica, staklena cijev za redukciju,
porculanska lañica, gumeni čep, probušeni gumeni čep, savinuta staklena cijev, 2 stativa, 2 kleme, Hoffmanova
stezaljka, plamenik, uzorak bakrova(II) oksida, granulirani cink, otopina klorovodične kiseline (1:1 HCl)

Uzorak CuO izdaje se na zahtjev kod tehničarke

OPREZ! OPASNOST OD EKSPLOZIJE PRASKAVCA. OBAVEZNO NAČINITI PROBU NA PRASKAVAC!

Slika 1. Aparatura za redukciju bakrova(II) oksida.

Postupak
1. Sastavite aparaturu za redukciju kao što je prikazano na slici. Cijev za redukciju učvrstite
klemom za stativ. Jedan kraj cijevi zatvorite čepom kroz koji prolazi staklena cijevčica.

2. Kao generator vodika služi U-cijev modificiranog oblika. U-cijev učvrstite klemom za stativ i
spojite na klor-kalcijevu cijevčicu gumenom cijevi na koju stavite Hofmannovu stezaljku. Drugi
kraj klor-kalcijeve cijevčice spojite preko probušenog čepa sa staklenom cijevi za redukciju.

3. Uzorak oksida metala u porculanskoj lañici izvažite i stavite u horizontalno položenu cijev. Kraj
cijevi zatvorite čepom kroz koji prolazi uska savinuta cijev. Provjerite prijanjaju li dobro svi
ostali djelovi aparature.

4. U suženi dio U-cijevi stavite sloj staklene vune, a zatim granule cinka i potom začepite
gumenim čepom. Pritegnite Hoffmanovu stezaljku tako da potpuno zatvara gumenu cijev. Kroz
drugi krak U-cijevi ulijte 40 mL klorovodične kiseline (1:1).

5. Otpuštanjem i stezanjem vijka Hoffmanove stezaljke podesite strujanje vodika tako da

umjerena struja plina prolazi kroz aparaturu tijekom 10 minuta. Tek nakon što je vodik
potisnuo sav zrak iz aparature (OPREZ! PROBA NA PRASKAVAC!), zapalite ga na izlasku iz
aparature (suženi dio savinute staklene cijevi).

6. Započnite zagrijavanje cijevi na mjestu gdje je smještena lañica s uzorkom oksida i to najprije
laganim, a zatim jačim plamenom (nije potrebno grijati kolonu najjačim plamenom plamenika).
Zagrijavanje je potrebno izvoditi što više jednoliko da se cijev suviše ne deformira.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 171.

4
7. Nakon što se sav uzorak bakrova oksida izreducira (oko 10 minuta) prekinite zagrijavanje, a
struju vodika propuštajte tako dugo dok se cijev s uzorkom u potpunosti ne ohladi. Tek tada
prekinite dovod vodika, pažljivo izvadite lañicu s reduciranim sadržajem i izvažite.

8. Izračunajte maseni udio bakra i kisika u uzorku bakrova(II) oksida.

P ITA N JA :

1. Zašto je potrebno istisnuti sav zrak iz aparature prije početka zagrijavanja reakcijske cijevi?
Kako ćete to provjeriti?
2. Objasnite zašto se porculanska lañica s elementarnim bakrom prvo ohladi u struji vodika, a
potom izvadi iz cijevi i odmah izvaže.
3. Može li se na sličan način reducirati željezov(II) oksid? Objasnite.
4. Za dobivanje vodika koristi se reakcija klorovodične kiseline i cinka. Obrazložite zašto je
upotrijebljena razrijeñena, a ne koncentrirana klorovodična kiselina.

5
VJEŽBE 7.3. Dobivanje klora i kalijeva klorata*
Pribor i kemikalije: Boca za odsisavanje, Erlenmeyerova tikvica od 100 mL, lijevak za dokapavanje, jedna
ispiralica, stupica, staklene cjevčice, epruvete, gumene cjevčice, gumeni čep, vata, kalijev permanganat
(KMnO4), kalijev hidroksid (KOH), otopina klorovodične kiseline (konc. HCl), otopina kalijeva bromida,
(c(KBr) = 0,1 mol dm−3), otopina kalijeva jodida (c(KI) = 0,1 mol dm−3), crveni i plavi lakmusov papir, heksan ili
kloroform.

Boca za odsisavanje, stupica i ispiralica izdaju se na zahtjev kod tehničarke.

VJEŽBU IZVODITE U DIGESTORU, KLOR JE OTROVAN!

KORISTITE RUKAVICE!

Slika 2. Aparatura za dobivanje kalijeva klorata.

Postupak

1. Složite aparaturu kao na slici 2. U ispiralicu stavite destiliranu vodu, u tikvicu od 250 mL (ili
tikvicu za odsisavanje) stavite 10-12 g kalijeva permanganata, a u lijevak za dokapavanje stavite
oko 35 mL koncentrirane klorovodične kiseline.

2. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL otopite 5 g kalijeva hidroksida u 15 mL destilirane vode.

Otopinu ohladite. Tikvicu labavo začepite čepom od vate natopljenim u otopinu kalijeva
hidroksida. Na vatu nanesite par kapi tinte.

3. Iz lijevka za dokapavanje dodajte kap po kap koncentriranu klorovodičnu kiselinu. Brzinu

nastajanja klora regulirajte malim zakretanjem pipca na lijevku za dokapavanje (protok pratite
promatranjem mjehurića plina u ispiralici).

4. Umjerenu struju klora uvodite u otopinu kalijeva kidroksida. Nakon 15 minuta iz tikvice u koju
ste uvodili klor izvucite malo otopine kapalicom i stavite u epruvetu. Otopini u epruveti dodajte
nekoliko kapi otopine kalijeva jodida. Ako nastane slabo obojena žuta otopina nastavite s

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 196 i 197.

6
 uvoñenjem klora (nekoliko minuta) sve dok ponovnim testom s otopinom kalijeva jodida ne
nastane smeñe obojena suspenzija.

5. Tikvicu s dobivenom otopinom ugrijte na oko 60 °C i istodobno nastavite s uvoñenjem klora.

Nakon pola sata uvoñenja klora prekinite zagrijavanje. Otopinu ohladite tako da tikvicu stavite u
ledenu kupelj (čaša sa smjesom leda i vode). Hlañenjem otopine nastaju kristali kalijeva
klorata.

6. Uočite promjene na vati obojenoj tintom.

7. Izvedite sljedeće pokuse s vodenom otopinom u ispiralici:
a. U čašu ulijte nekoliko mililitara otopine iz ispiralice i dodajte obojenu krpicu, plavi i
crveni lakmus papir. Zabilježite promjene.
b. Ulijte u jednu epruvetu nekoliko mililitara otopine kalijeva bromida, a u drugu nekoliko
mililitara otopine kalijeva jodida. U obje epruvete dodajte malo otopine iz ispiralice.
Zabilježite promjene.
c. U iste epruvete u koje ste dodali otopine kalijeva bromida ili jodida, dodajte po još oko
1-2 mL heksana ili kloroforma, promućkajte i pričekajte da se slojevi odijele. Opišite i
obrazložite promjene.

Nakon provedenog pokusa sadržaj epruvete se izlije u za to predviñenu bocu!

8. Rastavite aparaturu u digestoru. Sve dijelove aparature operite u digestoru!

9. Kristale kalijeva klorata otfiltrirajte uz sniženi tlak preko Büchnerova lijevka, a zatim osušite
na zraku. Kristale zajedno s filtrirnim papirom prebacite na prethodno izvaganu lañicu od
papira. Pažljivo ih odvojite od filtrirnog papira spatulom.

10. Kalijev klorat zajedno s papirnatom lañicom izvažite i pokažite voditelju praktikuma.
Izračunajte iskorištenje reakcije nastajanja kalijeva klorata. Na rubu lañice u kojoj se nalazi
uzorak ispišite sljedeće podatke: datum, ime i prezime, masu uzorka (treba naznačiti koji je to
uzorak). Lañicu s uzorkom predajte tehničarki.

PITANJA:

1. Navedite sve oksokiseline klora i napišite njihove Lewisove strukturne formule.

2. Zašto su klorati opasni? Napišite jednadžbe kemijskih reakcija kojima ćete to objasniti.
3. Što će se dogoditi ako se klor uvodi u otopinu kalijeva jodida? Napišite jednadžbe reakcija.
4. Vrijedi li za otopinu klora u vodi Henryev zakon? Objasnite.

7
VJEŽBA 7.4. Dobivanje dušikova(II) oksida*

Dušikov(II) oksid priredite kako je to opisano na str. 225. u priručniku «Praktikum

iz opće kemije».

PITANJA:
1. Napišite jednadžbe reakcija Vama poznatih postupaka dobivanja dušikova(II) oksida.
2. Objasnite svojstva dušikova(II) oksida koja ste uočili na temelju izvedenih pokusa.
3. Objasnite postojanost dušikova(II) oksida na zraku.
4. Napišite Lewisove strukturne formule svih oksida dušika.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 225.

8
VJEŽBA 7.5. Dobivanje dušikova(IV) oksida*

Dušikov(IV) oksid priredite kako je to opisano na str. 226. u priručniku «Praktikum

iz opće kemije».

PITANJA:
1. Molekula NO2 ima veliku tendenciju dimerizacije. Objasnite u kojim uvjetima je veći udio
dimera u toj ravnoteži.
2. U zataljenoj ampuli nalazi se crvenosmeñi plin. Sudeći po boji, to bi mogle biti pare broma ili
dušikova(IV) oksida. Ampulu ne smijete otvarati. Kako ćete provjeriti je li u zataljenoj ampuli
brom ili dušikov(IV) oksid?
3. Na temelju kojih svojstava se može razlikovati dušikov(IV) oksid od dušikova(II) oksida. Napišite
jednadžbe reakcija.
4. Kako koncentracija dušične kiseline u reakciji s bakrom utječe na stvaranje oksida dušika?

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 226.

9
VJEŽBA 8.1. Priprava i izolacija tetraamminbakrova(II) sulfata monohidrata*

Tetraamminbakrov(II) sulfat monohidrat priredite kako je to opisano na str. 260. u

priručniku «Praktikum iz opće kemije» uz sljedeće izmjene:

1. umjesto 5 g bakrova(II) sulfata pentahidrata koristi se 2,5 g;

2. umjesto 3 mL koncentrirane otopine amonijaka treba uzeti 5 mL;
3. umjesto 5 mL vode potrebna su 3 mL.

PITANJA:
1. Zašto se na kraju reakcije dodaje etanol?
2. Napišite elektronske konfiguracije Cu i Cu2+. Meñu koje elemente pripada bakar?
3. Predložite postupak kojim biste u laboratoriju pripremili Cu(OH)2.
4. Na koji način biste dokazali prisustvo sulfatnih iona u spoju?

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 260.

10
VJEŽBA 8.2. Dobivanje kalcijeva oksalata monohidrata, CaC2O4—H2O*

Netopljivi talog kalcijeva oksalata monohidrata, CaC2O4—H2O, nastaje reakcijom kalcijevih i

oksalatnih iona u lužnatoj otopini:

Ca2+(aq) + C2O42–(aq) + H2O(l) → CaC2O4—H2O(s)

U kiseloj otopini prisutni su HC2O4−(aq) ioni i ne nastaje odgovarajući talog. U ovoj vježbi kiselost
otopine smanjuje se dodatkom uree, tj. njenom termičkom razgradnjom prema jednadžbi:

(H2N)2CO(s) + 3 H2O(l) → CO2(g) + NH4+(aq) + 2 OH−(aq)

Pribor i kemikalije: 2 čaše od 100 mL, čaša od 250 mL, Erlenmeyerova tikvica od 250 mL, dvije Erlenmeyerove
tikvice od 100 mL, menzura od 100 mL, stakleni štapić, termometar, epruveta za odsisavanje, Büchnerov
lijevak, kalcijev nitrat tetrahidrat (Ca(NO3)2—4H2O), oksalna kiselina dihidrat (H2C2O4—2H2O), urea ((H2N)2CO).

Postupak
1. Prije početka pripreme otopina zadanih koncentracija izračunajte koliko je potrebno odvagati
a) kalcijeva nitrata tetrahidrata za pripremu 25 mL otopine množinske koncentracije
0,5 mol dm−3.
b) dihidrata oksalne kiseline za pripremu 25 mL otopine množinske koncentracije 0,5 mol dm−3.
c) uree za pripremu 50 mL otopine množinske koncentracije 0,75 mol dm−3.

Prije nego pristupite pripremi otopina pokažite asistentu izračunate vrijednosti.

2. Priredite otopine:
a) U čaši od 100 mL pripremite 25 mL otopine kalcijeva nitrata množinske koncentracije
0,5 mol dm−3.
b) U drugoj čaši od 100 mL pripremite 25 mL otopine oksalne kiseline množinske koncentracije
0,5 mol dm−3.
c) U čaši od 250 mL pripremite 50 mL otopine uree množinske koncentracije 0,75 mol dm−3.

3. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL pomiješajte 25 mL otopine kalcijeva nitrata (0,5 mol dm−3) i
25 mL otopine uree (0,75 mol dm−3).
4. U drugoj Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL pomiješajte 25 mL otopine oksalne kiseline (0,5 mol
dm−3) i 25 mL otopine uree (0,75 mol dm−3).
5. Otopine iz prve i druge Erlenmeyerove tikvice pomiješajte u Erlenmeyerovoj tikvici od 250 mL,
sadržaj grijte oko 15 minuta pri 70 °C.
6. Dobiveni talog otfiltrirajte preko Büchnerova lijevka uz vakuum još dok je otopina vruća,
isperite ga s nekoliko mL vode, a zatim osušite na zraku.

7. Kalcijev oksalat monohidrat zajedno s filtrirnim papirom prebacite na prethodno izvaganu lañicu
od papira. Pažljivo ga odvojite od filtrirnog papira spatulom.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 293.

11
8. Produkt zajedno s papirnatom lañicom izvažite i pokažite voditelju praktikuma. Izračunajte
iskorištenje reakcije nastajanja kalcijeva oksalata monohidrata. Na rubu lañice u kojoj se nalazi
uzorak ispišite sljedeće podatke: datum, ime i prezime, masu uzorka (treba naznačiti koji je to
uzorak). Lañicu s uzorkom predajte tehničarki.

9. Istražite utjecaj zajedničkih iona na topljivost kalcijeva oksalata kako je to

opisano za VJEŽBU 17.4. na str. 293. u priručniku «Praktikum iz opće kemije».

PITANJA:
1. Napišite jednadžbe reakcija disocijacije oksalne kiseline.
2. S obzirom na izrazito slabu topljivost kalcijeva oksalata monohidrata to svojstvo se koristi za
kvantitativno odreñivanje sadržaja kalcija u nepoznatom uzorku. Kako se zove ta metoda?
3. S obzirom na broj funkcijskih skupina kojoj vrsti kiselina pripada oksalna kiselina? Navedite još
jedan primjer takve kiseline.
4. Koliku koncentraciju ima otopina kalijeva permanganata ako se 40 mL te otopine utroši za
oksidaciju one količine kalijeva trihidrogenoksalata dihidrata koja je ekvivalentna sa 30 mL
otopine natrijeva hidroksida koncentracije c (NaOH) = 0,1 mol dm−3?

12
VJEŽBA 9.1. AMFOTERNOST

A) Amfoternost aluminijeva hidroksida

Pribor i kemikalije: dvije epruvete, stalak za epruvete, graduirana epruveta, kapalica s gumicom, stakleni
štapić, otopina aluminijeva(III) klorida, (c(AlCl3) = 1 mol dm−3), otopina natrijeva hidroksida
(c(NaOH) = 2 mol dm−3), otopina klorovodične kiseline (c(HCl) = 2 mol dm−3), univerzalni indikator papir.

Postupak
1. U graduiranoj epruveti odmjerite 2 mL vodene otopine aluminijeva(III) klorida i nadopunite
destiliranom vodom do 8 mL. Provjerite pH otopine pomoću univerzalnog indikator papira.

2. U pripravljenu otopinu dodajte 1 kap vodene otopine natrijeva hidroksida. Sadržaj epruvete
dobro promućkajte. Promatrajte promjenu i zabilježite opažanja.

3. Dodajte još 5 kapi vodene otopine natrijeva hidroksida i sadržaj epruvete promućkajte.
Promatrajte promjenu i zabilježite opažanja.

4. Dodajte konačnih 5 mL vodene otopine natrijeva hidroksida. Promućkajte otopinu i sadržaj

razdijelite na dva jednaka dijela.

5. U prvu epruvetu dodajte 20 kapi vodene otopine natrijeva hidroksida i sadržaj dobro
promućkajte. Postupak dodavanja po 20 kapi vodene otopine natrijeva hidroksida ponavljajte
sve dok ne dobijete bistru otopinu.

6. U drugu otopinu dodajte 20 kapi vodene klorovodične kiseline u serijama po 20 kapi takoñer dok
otopina ne postane bistra. Nakon svake dodane serije dobro promućkajte otopinu.

B) Amoternost cinkova oksida

Pribor i kemikalije: tri epruvete, stalak za epruvete, čaša od 250 mL, kapalica s gumicom, cinkov oksid (ZnO),
otopina natrijeva hidroksida (c(NaOH) = 10 mol dm−3), otopina klorovodične kiseline (c(HCl) = 6 mol dm−3)

Postupak
1. U prvu epruvetu odvažite 0,25 g cinkova oksida i dodajte 5 mL vode. Zabilježite dolazi li do
promjene.

2. U drugu epruvetu odvažite 0,25 g cinkova oksida i dodajte 5 mL otopine natrijeva hidroksida.
Zabilježite dolazi li do promjene. Potom sadržaj epruvete grijte oko 5 min uranjanjem epruvete
u vodenu kupelj. Povremeno promućkajte otopinu i pratite promjenu. Zabilježite opažanja.

3. U treću epruvetu odvažite 0,25 g cinkova oksida i kapalicom postupno dodajte klorovodične
kiseline (oko 5 mL) sve dok otopina ne postane bistra. Zabilježite opažanja.

13
PITANJA:
1. Objasnite pojam amfoternosti.
2. Poznavajući kiselinsko-bazna svojstva aluminijeva hidroksida i cinkova oksida napišite što
očekujete kakva su svojstva aluminijeva oksida i cinkova hidroksida. Napišite jednadžbe
kemijskih reakcija.
3. Napišite po dva primjera kiselog odnosno bazičnog oksida i objasnite po čemu se oni razlikuju.
4. Napišite objašnjenje za uočeni pH otopine aluminijeva klorida.

14
VJEŽBA 9.2. «Od bakra do bakra»
Pribor i kemikalije: čaša od 600 mL, čaša od 250 mL, stakleni štapić, menzura, Büchnerov lijevak, epruveta za
odsisavanje, bakar, otopina dušične kiseline (konc. HNO3), otopina natrijeva hidroksida (c(NaOH) = 3 mol dm−3),
otopina sumporne kiseline (c(H2SO4) = 6 mol dm−3), cink u prahu.

OPREZ! RADITI U DIGESTORU!

Postupak
1. U čaši od 600 mL zagrijte 500 mL destilirane vode.
2. Izvažite oko 0,5 g bakrene žice i zapišite masu. Stavite bakrenu žicu u čašu od 250 mL i dodajte
4–5 mL koncentrirane dušične kiseline. Po završetku reakcije dodajte 100 mL destilirane vode.
Zabilježite promjenu boje otopine i boju plina koji nastaje. Je li reakcija egzotermna ili
endotermna?

3. U otopinu dodajte 30 mL otopine natrijeva hidroksida. Zabilježite opažanja.

4. Pažljivo grijte sadržaj u čaši uz miješanje staklenim štapićem sve do nastanka crnog taloga i
bezbojne otopine. Čašu ostavite dok se tekućina iznad crnog taloga ne izbistri. Odlijte što više
bistre tekućine iznad crnog taloga u drugu čašu (dekantiranje!).

5. Preostalom talogu dodajte oko 100 mL vruće vode, sadržaj promiješajte staklenim štapićem i
ostavite da se tekućina iznad taloga izbistri. Odlijte tekućinu iznad taloga. Ponovite postupak
ispiranja i dekantiranja s preostalom vrućom vodom kontrolirajući pH do neutralne reakcije.

6. 15 mL otopine sumporne kiseline dodajte u čašu s crnim talogom. Zabilježite promjenu.

7. U otopinu se dodaje 2 g cinka p ost u pn o i uz miješanje staklenim štapićem Oprez! Raditi u
digestoru i paziti da nema plamena u blizini! Kad se uspori izlaženje plina tekućina se odlije i
doda se ponovo 15 mL otopine sumporne kiseline i sadržaj miješa staklenim štapićem sve do
potpunog preastanka izlaženja plina. Preostali bakar se otfiltrira preko Büchnerova lijevka i
ispere destiliranom vodom.

PITANJA:
1. Napišite u koju skupinu kemijskih reakcija u vodenim otopinama pripada svaka od kemijskih
reakcija?

2. Je li reakcija koncentrirane dušične kiseline i bakra egzotermna ili endotermna? Kako to

zaključujete?

3. Zašto je pri dodatku cinka u otopinu potrebno paziti da nema plamena u blizini?
4. Ako bi konačno dobiveni bakar bio onečišćen sa cinkom kako bi ga mogli pročistiti?

15
VJEŽBA 9.3. Dobivanje kisika*

Kisik priredite kako je to opisano na str. 208. u priručniku «Praktikum iz opće

kemije».

PITANJA:
1. Kisik se u laboratoriju najlakše prireñuje iz termički nestabilnih spojeva koji sadrže kisik.
Navedite tri primjera.
2. Napišite jednadžbu reakcije do koje dolazi kad se užarene strugotine bakra izlože utjecaju
zraka.
3. Objasnite zašto niste sakupljali prve mjehuriće plina.
4. Izračunajte maseni udio kisika u kalijevu permanganatu.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 208.

16
VJEŽBA 10.1. Dobivanje klorovodika*

Klorovodik priredite kako je to opisano na str. 198. u priručniku «Praktikum iz

opće kemije».

PITANJA:
1. Može li se sumporna kiselina dobiti djelovanjem klorovodične kiseline na natrijev sulfat?
Obrazložite.
2. Koliki je maksimalni maseni udio klorovodika u klorovodičnoj kiselini? Obrazložite odgovor.
3. Koje empirijsko pravilo vrijedi kod računanja gustoće klorovodične kiseline?
4. Na koji način ćete ustanoviti da je okrugla tikvica napunjena klorovodikom? Napišite
odgovarajuću kemijsku jednadžbu.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 198.

17
VJEŽBA 10.2. Dobivanje sumporova dioksida*

Sumporov dioksid priredite kako je to opisano na str. 215. u priručniku «Praktikum

iz opće kemije».

PITANJA:
1. Napišite strukturne formule sumporova dioksida i sumporova trioksida. Kako se iz sumporova
dioksida može dobiti sumporov trioksid?
2. Što nastaje uvoñenjem sumporova dioksida u vodu? Objasnite.
3. Ako se u razrijeñenu vodenu otopinu kalijeva permanganata dodaje otopina sumporova dioksida
gubi se karakteristična boja kalijeva permanganata. Objasnite i napišite odgovarajuće kemijske
jednadžbe.
4. Predložite još dva načina dobivanja sumporova dioksida i napišite pripadne jednadžbe reakcija.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 215.

18
VJEŽBA 10.3. Dobivanje amonijaka*

Amonijak priredite kako je to opisano na str. 224. u priručniku «Praktikum iz opće

kemije».

PITANJA:
1. Napišite jednadžbe Vama poznatih postupaka dobivanja amonijaka.
2. Što se zbiva kada se amonijak otopi u vodi? Objasnite.
3. Objasnite zašto se amonijak sakuplja u tikvicu s grlom okrenutim prema dolje.
4. Objasnite što će se dogoditi ukoliko se amonijak nalazi u blizini klorovodika. Napišite pripadne
jednadžbe.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 224.

19
Vježba 11.1. Ovisnost brzine kemijske reakcije o koncentraciji reaktanata*
Pribor i kemikalije: 2 čaše od 100 mL, 2 menzure od 25 mL, kronometar, otopina natrijeva tiosulfata,
c(Na2S2O3) = 0,25 mol dm-3, otopina sumporne kiseline, c(H2SO4) = 0,25 mol dm-3.

Postupak
1. Na papiru nacrtajte mrežu površine oko 30 cm2. U jednu čašu od 100 mL odmjerite menzurom
10 mL otopine sumporne kiseline. U drugu čašu, drugom čistom menzurom odmjerite odreñene
volumene vode i otopine natrijeva tiosulfata, kao što je dano u tablici.

Pokus V(Na2S2O3) / V(H2O) / mL V(H2SO4) / mL Vukupni / mL tzamućenja / s

mL
1 10 30 10 50
2 20 20 10 50
3 30 10 10 50
4 40 - 10 50

2. Otopinu sumporne kiseline ulijete u čašu s otopinom natrijeva tiosulfata i brzo pomiješajte.
Odmah počnite mjeriti vrijeme koristeći se sekundnom kazaljkom na satu ili kronometrom.
Otopinu još jednom promiješajte gibanjem tekućine u čaši i postavite na papir s mrežicom.
Promatrajte otopinu u čaši. U trenutku kad se mrežica više ne vidi, jer se otopina zamutila
odčitajte vrijeme. Zapišite rezultat. Isperite čaše destiliranom vodom i ponovite pokus s drugim
količinama otopina, kako je navedeno u tablici. Temperatura otopina u svim slučajevima mora
biti jednaka.

3. Rezultate mjerenja prikažite grafički tako da na ordinatu nanesete vrijeme u sekundama koje
ste izmjerili od početka reakcije pa do nestanka mreže, a na apscisu nanesite koncentraciju
otopine natrijeva tiosulfata.

Vježba 11.2. Ovisnost brzine kemijske reakcije o temperaturi†

Pribor i kemikalije: 2 čaše od 100 mL, 2 menzure od 25 mL, kronometar, otopina natrijeva tiosulfata,
(c(Na2S2O3) = 0,25 mol dm−3), otopina sumporne kiseline (c(H2SO4) = 0,25 mol dm-3), plamenik, stalak sa
staklokeramičkom pločom, termometar

Postupak
1. U jednu čašu od 100 mL odmjerite točno 10 mL otopine sumporne kiseline dane koncentracije. U
drugu čašu, drugom čistom menzurom odmjerite 10 mL otopine natrijeva tiosulfata i dodajte
30 mL destilirane vode.

Pokus V(Na2S2O3) / V(H2O) / mL V(H2SO4) / mL t / ºC tzamućenja / s

mL
1 10 30 10
2 10 30 10
3 10 30 10

2. Otopine brzo pomiješajte tako da otopinu sumporne kiseline ulijete u čašu s otopinom natrijeva
tiosulfata. Odmah počnite mjeriti vrijeme koristeći se sekundnom kazaljkom na satu ili

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 272.
∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 276.

20
 kronometrom. Otopinu još jednom promiješajte gibanjem tekućine u čaši i postavite na papir s
mrežicom. Promatrajte otopinu u čaši. U trenutku kad se mrežica više ne vidi, jer se otopina
zamutila, odčitajte vrijeme. Zapišite rezultat. Izmjerite i zapišite temperaturu otopine.
Termometar operite i obrišite krpom.

3. Pokus ponovite s jednakim količinama reaktanata, ali tako da otopine prethodno ugrijete za oko
10 ºC, otopine pomiješate i izmjerite temperaturu reakcijske smjese. Zabilježite vrijeme
potrebno da doñe do istog zamućenja kao u prethodnim pokusima.

4. Ponovite pokus s istim količinama reaktanata, ali tako da otopine prethodno ugrijete za 20 ºC.

5. Rezultate pokusa prikažite grafički tako da na apscisu nanesete temperaturu u ºC, a na ordinatu
izmjereno vrijeme u sekundama.

6. Usporedite vrijeme pojavljivanja zamućenja pri različitim temperaturama:

τ1
γ =
τ2

τ1 – vrijeme pojavljivanja zamućenja kod temperature t ºC u sekundama

τ2 – vrijeme pojavljivanja zamućenja kod temperature (t+10) ºC u sekundama

Vježba 11.3. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije*

Pribor i kemikalije: drveni stalak s epruvetama, menzura od 10 mL, drvena trijeska, 2 kapalice s gumicom,
otopina vodikova peroksida (w(H2O2) = 3%), manganov dioksid (MnO2), otopina sumporne kiseline
(c(H2SO4) = 1 mol dm-3), otopina kalijeva permanganata (c(KMnO4) = 0,02 mol dm-3), kalijev nitrat (KNO3(cr)),
cink u granulama, zasićena otopina željezova(III) klorida

Postupak
1. Katalitički raspad vodikova peroksida – heterogena kataliza
U epruvetu ulijte 1 mL otopine vodikova peroksida i potom dodajte na vrhu spatule manganova
dioksida. Što promjećujete? Unesite u otvor epruvete tinjajuću trijesku. Koji se plin razvija?

2. Katalitičko djelovanje željezova(III) klorida

Ulijte u epruvetu 2 mL otopine vodikova peroksida i dodajte nekoliko kapi otopine željezova(III)
klorida. Zabilježite opažanja. U epruvetu s vodikovim peroksidom i željezovim(III) kloridom
dodajte 5 mL otopine sumporne kiseline. Što primjećujete?

3. Katalitičko djelovanje kalijeva nitrata - homogena kataliza

Ulijte u epruvetu 0,5 mL otopine kalijeva permanganata i 15 mL sumporne kiseline.
Promućkajte sadržaj epruvete i dobivenu otopinu razdijelite na dva podjednaka dijela. U jednu
epruvetu dodajte komadić cinka, a u drugu komadić cinka i nekoliko kristalića kalijeva nitrata.
Protresite sadržaj epruvete da se kalijev nitrat što prije otopi. Promatrajte nestajanje boje
kalijeva permanganata u obje epruvete. Što zaključujete? Utječe li kalijev nitrat na brzinu
redukcije permanganatnih iona?

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 280.

21
PITANJA:
1. Na koji način se iskazuje napredovanje kemijske reakcije?
2. Definirajte brzinu kemijske reakcije.
3. Ovisnost brzine kemijske reakcije o koncentraciji prikazujemo izrazom: v = k(cR1)n1(cR2)n2.
Na što se odnose k, c i n u navedenom izrazu?

22
VJEŽBA 12.1. Hidroliza*

Svojstva vodenih otopina zadanih soli ispitajte kako je to opisano na str. 291. u
priručniku «Praktikum iz opće kemije».

PITANJA :
1. Koje su soli podložne hidrolizi? Kakvu reakciju pokazuju otopine takvih soli?
2. Pokazuju li vodene otopine amonijeva nitrata, kalijeva nitrata, kalijeva cianida, amonijeva
cianida, amonijeva acetata i amonijeva klorida kiselu ili lužnatu reakciju? Poznate su konstante
sljedećih kiselina i baza:
Kb(NH3(aq)) = 1,8 × 10−5 mol dm−3,
Ka(CH3COOH(aq)) = 1,75 × 10−5 mol dm−3,
Ka(HCN(aq)) = 8 × 10−10 mol dm−3,
Objasnite kiselost otopina hidratiziranih iona metala [M(H2O)6]3+.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 291.

23
VJEŽBA 12.2. Utjecaj zajedničkog iona na topljivost natrijeva klorida*

Utjecaj zajedničkog iona na topljivost natrijeva klorida ustanovite kako je to

opisano na str. 293. u priručniku «Praktikum iz opće kemije».

PITANJA:
1. Napišite izraz za konstantu ravnoteže otapanja natrijeva klorida, Ksol.
2. Objasnite kako na topljivost natrijeva klorida utječe dodatak Na+ iona, a kako dodatak Cl− iona.
3. Što možete zaključiti na temelju poznavanja produkta topljivosti?
4. Objasnite kako se mijenja topljivost natrijeva klorida s temperaturom.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 293.

24
VJEŽBA 12.3. Utjecaj zajedničkog iona na ravnotežu u otopini*

Utjecaj dodanih iona ustanovite kako je to opisano na str. 288. u priručniku

«Praktikum iz opće kemije».

PITANJA:
1. Razmotrite ravnotežu:
4 NH3(g) + 3 O2(g)
2 N2(g) + 6 H2O(g)

Predvidite kakav će imati utjecaj na ravnotežu a) dodatak N2 odnosno b) uklanjanje vodene pare.
2. U kojem sučaju će na ravnotežu utjecati promjena tlaka pri konstantnoj temperaturi?
3. Što nam govori Le Chatelierovo načelo?

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 288.

25
VJEŽBA 13.1. Reaktivnost metala
Pribor i kemikalije: epruvete (6 kom.), stalak za epruvete, kapalica s gumicom, fenolftalein, spatula, čaša od
600 mL, klorovodična kiselina, c(HCl) = 6 mol dm−3, kalcij, bakar, željezna vuna, magnezij, kositar i cink.

Kalcij i magnezij izdaju se na zahtjev kod tehničarke

O PR EZ ! RA D IT I U D IG ES T OR U I P AZ IT I D A N E MA PLA M EN A U BL IZI NI !

Postupak:
1. Izvan digestora stavite grijati vodu (oko 200 mL) u čaši od 600 mL.
2. U svaku od šest epruveta ulijte 5 mL destilirane vode i dodajte 2–3 kapi fenolftalein indikatora.

• U prvu epruvetu dodajte jednu granulu kalcija.

• U drugu epruvetu dodajte na vrhu spatule bakra u prahu.

• U treću epruvetu dodajte mali komadić željezne vune.

• U četvrtu epruvetu dodajte traku magnezija (oko 1 cm).

• U petu epruvetu dodajte na vrhu spatule kositra u prahu.

• U šestu epruvetu dodajte na vrhu spatule cinka u prahu.

Pratite promjene tijekom 5 minuta i zabilježite opažanja.

3. Epruvete stavite u čašu od 600 mL s vrućom vodom. Pratite promjene tijekom 5 minuta i
zabilježite opažanja.

4. Odlijte tekućinu iznad metala. U svaku od epruveta dodajte 3 mL klorovodične kiseline (c(HCl)
= 6 mol dm−3). Pratite promjene tijekom 5 minuta i zabilježite opažanja.

5. Na temelju pokusa poredajte metale prema porastu njihovih redukcijskih svojstava.

P ITA N JA :

1. U vodenoj otopini prisutno je više različitih vrsta kationa i aniona. Koja će se vrsta iona prva
izlučiti na katodi, a koja na anodi:
a) najjači oksidans
b) najslabiji oksidans
c) najjači reducens
d) najslabiji reducens?

2. Zašto ne smijete imati upaljen plamenik u digestoru gdje provodite eksperiment?

26
13.2. Relativna jakost oksidansa i reducensa∗

Pribor i kemikalije: Porculanska pločica s jažicama, brusni papir, traka ili žica od srebra, magnezija, željeza,
olova i bakra, otopina magnezijeva sulfata, c(MgSO4) = 0,5 mol dm−3 otopina amonijeva željezova(II) sulfata,
c((NH4)2Fe(SO4)2) = 0,5 mol dm−3, otopina olovljeva acetata, c(Pb(OCOCH3)2) = 0,1 mol dm−3, otopina bakrova(II)
sulfata, c(CuSO4) = 0,5 mol dm−3 i otopina srebrova nitrata, c(AgNO3) = 10 mmol dm−3.

Slika 22. Porculanska pločica s jažicama; trake ili žice od srebra, bakra, olova, željeza i magnezija.

Postupak

1. Trake ili žice od Ag, Mg, Fe, Pb i Cu očistite brusnim papirom tako da dobiju metalni sjaj.
2. U jažice porculanske pločice ulijte po 0,5 mL sljedećih vodenih otopina: AgNO3 u prvu, CuSO4 u
drugu, Pb(NO3)2 u treću, (NH4)2Fe(SO4)2 u četvrtu i MgSO4 u petu jažicu.
3. Jedan kraj trake od srebra uronite u otopinu AgNO3 (prva jažica). Ustanovite dolazi li do kakvih
promjena. Traku od Ag isperite destiliranom vodom.
4. Na isti način načinite pokus s vodenim otopinama CuSO4, Pb(NO3)2, (NH4)2Fe(SO4)2 i MgSO4. Prije
nego traku uronite u drugu otopinu isperite je s destiliranom vodom i osušite.
5. Ponovite isti pokus sa žicom ili trakom od bakra, olova, željeza i magnezija, te takoñer prije
nego traku ili žicu uronite u drugu otopinu istu isperite s destiliranom vodom i osušite. Ukoliko
je potrebno očistite je brusnim papirom. Ukoliko su trake kratke držite ih pomoću pincete.
6. Ustanovite u kojim je slučajevima došlo do redukcije iona u otopini, odnosno oksidacije metala
uronjenog u otopinu. Rezultate prikažite tablično.

Otopina
Metal
AgNO3(aq) CuSO4(aq) Pb(OCOCH3)2(aq) (NH4)2Fe(SO4)2(aq) MgSO4(aq)
Srebro
Bakar
Olovo
Željezo
Magnezij

7. Odredite relativnu jakost oksidansa i reducensa. Razvrstajte metale Ag, Cu, Pb, Fe i Mg, u niz
prema porastu relativne jakosti redukcijskih svojstava. Ione Ag+, Cu2+, Pb2+, Fe2+ i Mg2+ svrstajte
u niz prema porastu relativne jakosti njihovih oksidacijskih svojstava.

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 243.

27
P ITA N JA :
1. Ako se žica metala A uroni u otopinu iona metala B, na žici se izlučuje talog.

• Objasnite do kakve je promjene došlo?

• Što se dogaña s metalima A i B? Napišite odgovarajuće jednadžbe kemijskih reakcija.
[oksidacijski broj metala možete obilježiti kao n ili m.]

2. Što će se dogoditi ako u otopinu Cu2+ iona uronite štapić cinka? Napišite jednadžbu kemijske
reakcije. Kako se zove takva vrsta kemijske reakcije? Objasnite je li to galvanski članak?

28
VJEŽBA 13.3. Elektroliza razrijeñene otopine sumporne kiseline∗
Pribor i kemikalije: Čaša od 50 mL, ispravljač od 6 V, grafitna elektroda, traka bakrenog lima, 2 izolirana
vodiča s utikačima i krokodil-štipaljkama, otopina sumporne kiseline, c(H2SO4) = 2 mol dm−3, brusni papir

Slika 23. Aparatura za elektrolizu s katodom od ugljena i anodom od bakra.

Postupak
1. U čašu od 100 mL ulijte oko 30 mL razrijeñene sumporne kiseline.
2. Elektrode (grafitnu i bakrenu) umetnite u poklopac od kartona i uronite ih u otopinu sumporne
kiseline.

3. Grafitnu elektrodu spojite na minus pol, a elektrodu od bakra na plus pol izvora istosmjerne
struje.
4. Uočite promjene do kojih dolazi tijekom elektrolize.

5. Nastavite s elektrolizom dok na katodi ne uočite promjenu boje.

6. Zaključite koje su se reakcije odvijale tijekom elektrolize.

7. Isključite struju i izvadite elektrode iz otopine.
8. Katodu očistite brusnim papirom (samo po potrebi može se i uranjanjem u razrijeñenu otopinu
dušične kiseline). Obje elektrode isperite destiliranom vodom. Otopinu izlijte u odgovarajuću
bocu.

P ITA N JA :

1. Elektrolizom razrijeñene otopine sumporne kiseline dobiveno je 56 cm3 plina pri n.u., u vremenu
od 20 minuta.
a) Napišite katodnu i anodnu reakciju.
b) Kolika je količina naboja potrebna za dobivanje tog volumena plina?
c) Kolika je jakost struje?

2. Elektrolizom vode dobiveno je 3,00 L vodika pri tlaku od 0,900 MPa i temperaturi od 20,0 °C.
Koliki je naboj potreban za dobivanje tog uzorka plina?

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 243.

29
VJEŽBA 13.4. Elektroliza s inertnim elektrodama∗
Pribor: U-cijev, 2 grafitne elektrode, vodiči s utikačima i krokodil-štipaljkama, ispravljač, brusni papir,
kapalica s gumicom, epruveta, stativ, klema.

Slika 24. Aparatura za elektrolizu s grafitnim elektrodama.

Elektroliza otopine bakrova(II) klorida, CuCl2(aq)

Kemikalije: Otopina CuCI2, c(CuCI2) = 0,5 mol dm−3

Postupak
1. Otopinu bakrova(II) klorida ulijte u U-cijev.

2. Grafitne elektrode stavite u otvore U-cijevi i spojite ih na izvor istosmjerne struje, odnosno
ispravljač. Elektrolizu otopine provodite 5 do 10 minuta.

3. Isključite struju i izvadite elektrode iz U-cijevi. Anodu oprezno pomirišite (to se radi na način da
se zamahom ruke male količine plina usmjerite prema sebi).

4. Uočite promjene do kojih dolazi tijekom elektrolize. Na temelju opažanja zaključite koje su se
reakcije odvijale.

5. Katodu očistite brusnim papirom (po potrebi uranjanjem u razrijeñenu otopinu dušične kiseline).
Obje elektrode isperite destiliranom vodom. Otopinu bakrova(II) klorida izlijte u odgovarajuću
bocu i U-cijev operite vodom.

Elektroliza otopine natrijeva klorida, NaCl(aq)

Kemikalije: otopina natrijeva klorida, c(NaCl) = 0,1 mol dm−3, otopina kalijeva jodida, c(KI) = 0,5 mol dm−3,
fenolftalein, škrobni papir

Postupak
1. Otopinu natrijeva klorida ulijte u U-cijev u koju ste prethodno dodali 2 do 3 kapi otopine
fenolftalein indikatora.
2. Grafitne elektrode stavite u otvore U-cijevi i spojite ih na izvor istosmjerne struje, odnosno
ispravljač. Elektrolizu otopine provodite 5 do 10 minuta.

3. Uočite promjene do kojih dolazi tijekom elektrolize.

4. Isključite struju i izvadite elektrode iz U-cijevi. U anodni prostor U-cijevi dodajte kapalicom

∗
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 243.

30
 2 do 3 kapi razrijeñene otopine kalijeva jodida. Uočite promjenu.

5. Čistom kapalicom uzmite iz anodnog prostora nekoliko kapi žute otopine, prenesite u epruvetu i
razrijedite destiliranom vodom do svjetložute boje. U otopinu uronite škrobni papir.
6. Na temelju opažanja zaključite koje su se reakcije odvijale tijekom elektrolize.
7. Obje elektrode dobro isperite vodom. Otopinu iz U-cijevi izlijte u odgovarajuću bocu i U-cijev
operite vodom.

Elektroliza otopine natrijeva sulfata, Na2SO4(aq)

Kemikalije: otopina natrijeva sulfata, c(Na2SO4) = 0,5 mol dm−3, otopina univerzalnog indikatora

Postupak

1. Otopinu natrijeva sulfata ulijte u U-cijev u koju ste prethodno dodali 3 do 4 kapi otopine
univerzalnog indikatora.
2. Grafitne elektrode stavite u otvore U-cijevi i spojite ih na izvor istosmjerne struje, odnosno
ispravljač. Elektrolizu otopine provodite 5 do 10 minuta.
3. Uočite promjene do kojih dolazi tijekom elektrolize. Obratite pozornost na volumen plina koji se
razvija na pojedinoj elektrodi.

4. Isključite struju i izvadite elektrode iz U-cijevi.

5. Na temelju opažanja zaključite koje su se reakcije odvijale tijekom elektrolize.
6. Obje elektrode dobro isperite vodom. Otopinu iz U-cijevi izlijte u odgovarajuću bocu i U-cijev
operite vodom.

P ITA N JA :

1. Elektroliza otopine bakrova sulfata, c = 1 mol dm−3, provedena je koristeći grafitne elektrode.
Napišite jednadžbe katodne i anodne reakcije.
2. Izračunajte volumen klora koji nastaje elektrolizom vodene otopine natrijeva klorida, čija je
koncentracija 2,0 mol dm-3. Tlak je 1,00 bar, a temperatura 25,0 °C.
3. Elektrolizom taline MCl3 u vremenu 6,63 h i uz jakost stuje 0,700 A na katodi se izlučilo 3,00 g
metala. Odredite molnu masu metala i zaključite o kojem metalu se radi?

31
VJEŽBA 13.5. Faradayevi zakoni elektrolize*
Pribor i kemikalije: Čaša od 600 mL, 2 bakrene elektrode, čaša od 100 mL, poklopac s priključnicama,
kulometar za praskavac i gumeni čep s elektrodama od željeza, pinceta, 4 vodiča s utikačima i krokodil-
štipaljkama, ispravljač, otopina bakrova(II) sulfata, c(CuSO4) = 0,5 mol dm−3, otopina natrijeva hidroksida,
c(NaOH) = 1 mol dm−3, etanol, stativ, klema.

a) b)
Slika 25. a) Kulometar; b) aparatura za odreñivanje molne mase bakra na temelju Faradayevih zakona.

Postupak
1. Složite aparaturu kao na slici 25.

• U čašu od 600 mL ulijte oko 400 mL vode.

• Cijev kulometra napunite otopinom natrijeva hidroksida, c(NaOH) = 1 mol dm−3. Nad izljevom
za vodu utisnite u širi otvor cijevi kulometra gumeni čep sa željeznim elektrodama i učvrstite
ga gumicom za cijev. Užu cijev kulometra uronite u čašu od 400 mL s vodom. Kulometar
učvrstite klemom za stalak.

• U čašu od 100 mL ulijte oko 60 do 70 mL otopine bakrova(II) sulfata.

• Elektrodu od bakra očistite brusnim papirom. Izvažite elektrodu (m1) na vagi (s preciznošću
0,001 g) i učvrstite u poklopac s priključnicama. Elektrodu spojite na pozitivan pol izvora
električne struje. Elektrodu nije poželjno ni u jednom trenutku uhvatiti prstima.

• Isti postupak čišćenja i vaganja primijenite s drugom elektrodom (m2). Elektrodu učvrstite u
poklopac i spojite je na negativan pol izvora struje.

• Ispravljač, ureñaj za elektrolizu s bakrenim elektrodama i kulometar serijski spojite u

strujni krug. Pozovite voditelja praktikuma da provjeri ispravnost ureñaja prije nego
započnete eksperiment.
2. Elektrode od bakra uronite u otopinu bakrova(II) sulfata i zatim uključite ispravljač.
3. Elektrolizu provodite tako da se oko 3/4 cijevi kulometra ispuni praskavcem.

*
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 243.

32
4. Bakrene elektrode izvadite iz otopine. Elektrodu koja je spojena na pozitivan pol prihvatite
pincetom, odvojite od poklopca, isperite destiliranom vodom, alkoholom i osušite visoko iznad
∆m+).
plamena plinskog plamenika. Izvažite elektrodu (m3) i odredite promjenu mase (∆

5. Elektrodu koja je spojena na negativan pol prihvatite pincetom, odvojite od poklopca, te na isti
∆m―).
način isperite i osušite. Izvažite elektrodu (m4) i odredite prirast mase (∆

6. Vodootpornim flomasterom zabilježite razinu elektrolita u cijevi kulometra i odčitajte razliku

visine stupca elektrolita u čaši i cijevi kulometra (∆ ∆h). Rastavite aparaturu i izmjerite
temperaturu elektrolita i pretpostavite da je ona jednaka temperaturi praskavca (t1).
7. Cijev kulometra napunite vodom do oznake. Vodu izlijte u menzuru i odredite volumen vode,
odnosno volumen praskavca (Vpraskavca).
8. Odčitajte tlak na barometru (p). Odredite tlak suhog praskavca (psuhog praskavca) u kulometru
korigiran za tlak vodene pare (pH2O) i tlak plina zbog razlike razina elektrolita (ph) (gustoća
otopine natrijeva hidroksida iznosi 1,043 g cm-3).

9. Izračunajte volumen praskavca pri „n.u.“ (Vn.u.) i količinu proteklog naboja (Q) ako znate da
96500 C pri. n.u. izluči 11,2 dm3 vodika i 5,6 dm3 kisika.

10. Iz promjene mase bakrene katode (ili anode) i naboja koji je prošao kroz ureñaj za elektrolizu
izračunajte molnu masu bakra.

11. Otopinu modre galice vratite natrag u bocu (prethodno je profiltrirajte). Otopinu natrijeva
hidroksida izlijte u bocu koja je za to predviñena.

Masa anode prije elektrolize m1 =

Masa katode prije elektrolize m2 =
Masa anode nakon elektrolize m3 =
Masa katode nakon elektrolize m4 =
Promjena mase anode ∆m+ =
Promjena mase katode ∆m― =
Razlika visine stupca elektrolita u čaši i cijevi ∆h =
kulometra
Temperatura praskavca t1 =
Volumen praskavca Vpraskavca =
Atmosferski tlak p=
Tlak vodene pare pri temperaturi t1 pH2O=
Hidrostatski tlak ph =
Tlak suhog praskavca p(suhog praskavca) =
Volumen praskavca pri normalnim uvjetima V n.u. =
Količina proteklog naboja Q=
Molna masa bakra M=

33
P ITA N JA :
1. Električna struja prolazi kroz serijski spojene članke s otopinama bakrova(II) sulfata, srebrova
nitrata i natrijeva hidroksida. Prvi elektrolizer ima obje elektrode od bakra, drugi od srebra, a
treći od željeza. Ako se u prvom članku izlučilo 0,210 g bakra izračunajte:
a) masu srebra izlučenog u drugom članku,
b) volumen praskavca pri 15,00 °C i 740,0 mmHg u trećem članku.

2. Volumen plina sakupljenog u bireti iznad vode je 130 cm3 pri temperaturi 22,00 °C i
atmosferskom tlaku 758 mmHg. Razina vode unutar birete je 68,0 mm iznad razine vode u
pneumatskoj kadi. Tlak para vode pri 22 °C je 19,66 mmHg. Koliki je volumen suhog plina pri
normalnim uvjetima? (ρ(H2O) = 1,00 g cm-3, ρ(Hg) = 13,6 g cm-3)?

3. Na koji način Faradayev zakon povezuje količinu proteklog naboja s dosegom?

34
VJEŽBA 13.6. Priprema galvanskog članka*

Pribor i kemikalije: Čaša od 100 mL, rezervoari plastičnih medicinskih šprica od 5 mL (2 kom.), kartonski
poklopac s dva otvora, elektrode od cinka, olova i bakra, grafitna elektroda, otopina bakrova(II) sulfata,
c(CuSO4) = 0,5 mol dm−3, otopina cinkova(II) sulfata, c(ZnSO4) = 0,5 mol dm−3, otopina olovljeva(II) acetata,
c(Pb(OCOCH3)2) = 0,1 mol dm−3, otopina željezova(III) klorida, c(FeCI3) = 0,5 mol dm−3 i otopina natrijeva
klorida, c(NaCl) = 0,1 mol dm−3, digitalni voltmetar.

Slika 26. Galvanski članak.

Postupak
1. Pripremite galvanski članak Zn(s)  ZnSO4(aq) CuSO4 (aq) Cu(s) prema slici 26.

a) U čašu od 100 mL ulijte oko 50 mL otopine natrijeva klorida i poklopite je kartonskim

poklopcem s dva otvora prilagoñena veličini injekcijskih šprica.

b) U uži otvor rezervoara plastične šprice od 5 mL, ugurajte mali smotuljak vate i rezervoar
napunite do polovice otopinom CuSO4.
c) Špricu začepite gumenim čepom na kojeg se nastavlja bakrena elektroda i provucite je kroz
otvor poklopca u otopinu NaCl.

d) U otvor rezervoara druge šprice ugurajte mali smotuljak vate, napunite rezervoar do
polovice otopinom ZnSO4 i začepite ga gumenim čepom s cinkovom elektrodom. Pripremljeni
polučlanak stavite u otvor poklopca na čaši s otopinom NaCl.

e) Priključite elektrode na digitalni voltmetar. Voltmetru namjestite mjerno područje na 2 V

istosmjerne struje (DCV). Jedan vodič utaknite u otvor s oznakom COM, a drugi u otvor s
oznakom VIΩ Ω. Otvor s oznakom COM je ― pol instrumenta.

f) Izmjerite razliku potencijala izmeñu elektroda. Ako se na instrumentu ispred brojčane

vrijednosti pojavi znak " ― ", potrebno je zamijeniti priključke na elektrodama galvanskog
članka.
g) Zabilježite rezultat. Izračunajte elektrodni potencijal za Zn2+(aq) I Zn(s) ako pretpostavite da
je elektrodni potencijal Cu2+(aq) I Cu(s) pri temperaturi izvoñenja eksperimenta +0,34 V.
h) Rezervoar šprice s cinkovim(II) sulfatom ispraznite u odgovarajuću bocu i operite.

*
M. Sikirica i B. Korpar-Čolig, Praktikum iz opće kemije, Školska knjiga, Zagreb, 2005, str. 243.

35
2. Pripremite galvanski članak: Pb(s) Pb2+(aq) Cu2+(aq) Cu(s).

a) Polučlanak Cu(s)  Cu2+(aq) koristite od prethodne vježbe, a drugi polučlanak pripremite tako
da rezervoar čiste šprice napunite otopinom Pb(OCOCH3)2 i začepite otvor gumenim čepom
na kojeg se nastavlja olovna elektroda.

b) Pripremljene polučlanake stavite u otvor poklopca na čaši s otopinom NaCl. Izmjerite napon i
ustanovite koja je elektroda pozitivni, a koja negativni pol galvanskog članka (vidi 1e i 1f).
Izračunajte elektrodni potencijal za Pb2+(aq) I Pb(s) ako pretpostavite da je elektrodni
potencijal Cu2+(aq) I Cu(s) pri temperaturi izvoñenja eksperimenta +0,34 V.
c) Rezervoar šprice s Pb(OCOCH3)2 ispraznite u odgovarajuću bocu i operite.

3. Pripremite galvanski članak: Cu(s)  Cu2+(aq)  Fe2+(aq)  Fe3+(aq)  C (grafit,s).

a) Polučlanak Cu(s)  Cu2+(aq) koristite od prethodne vježbe, a drugi polučlanak pripremite tako
da rezervoar čiste šprice napunite otopinom otopinom FeCI3 i začepite gumenim čepom na
kojeg se nastavlja grafitna elektroda.

b) Pripremljene polučlanake stavite u otvor poklopca na čaši s otopinom NaCl. Izmjerite napon i
ustanovite koja je elektroda pozitivni, a koja negativni pol galvanskog članka (vidi 1e i 1f).
Izračunajte elektrodni potencijal za Fe3+(aq), Fe2+(aq) C (grafit,s) ako pretpostavite da je
elektrodni potencijal za Cu2+(aq) I Cu(s) pri temperaturi izvoñenja eksperimenta +0,34 V.

c) Rezervoare šprica ispraznite u odgovarajuću bocu i operite.

P ITA N JA :

1. Za galvanski članak: M(s) M2+(aq) Cu2+(aq) Cu(s) standardna elektromotorna sila pri 25 °C
iznosi 0,48 V (gdje M označuje nepoznati metal). Izračunajte standardni elektrodni potencijal za
M2+(aq) M(s) ako je elektrodni potencijal za Cu2+(aq) I Cu(s) pri danoj temperaturi +0,34 V.
Zaključite na koji se metal odnosi oznaka M.
2. Što je galvanski (elektrokemijski) članak? Koji će metal biti pozitivan pol, a koji negativan pol
članka ako znate:
Fe2+(aq) + 2e–
Fe(s) Eo = –0,404 V
Zn2+(aq) + 2e–
Zn(s) Eo = –0,763 V
Napišite shematski prikaz tog članka ukoliko su dva polučlanka spojena polupropusnom
membranom.

36