Sveuilite u Zagrebu Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije Zavod za analitiku kemiju

VJEBE ANALITIKA KEMIJA II

Interna skripta

PRIPREMILI:

dr.sc. Dragana Mutavdi Pavlovi, doc. dr.sc. Marija Katelan-Macan, prof. emeritus

Zagreb, 2008. Akademska godina 2008./2009.

Radni materijal namijenjen je studentima kolegija ANALITIKE KEMIJE II na preddiplomskim studiju Primijenjena kemija

ELEKTROGRAVIMETRIJSKO ODREIVANJE BAKRA U BRONCI

Elektrogravimetrija je metoda elektrolitikog izluivanja istog metala iz otopine elektrolita koja sadrava metalne ione. Primjenjuje se za odreivanje metala u slitinama i rudaama. Temelji se na naelu selektivne oksidacije na anodi i redukcije na katodi. Elektrogravimetrijsko se odreivanje moe provesti uz kontrolu potencijala ili uz kontrolu jakosti struje. Postupak elektrogravimetrije pri stalnoj struji izvodi se kad otopina sadrava samo jednu ispitivanu ionsku vrstu ili kada se potencijali izluivanja odreivanih sastojaka znatno razlikuju. Kad otopina sadrava vie ionskih vrsta iji su potencijali izluivanja relativno bliski, izvodi se elektrogravimetrijska analiza pri stalnom potencijalu. Veina se metala- uz neke iznimke (PbO2 na anodi i sl.) -izluuje na katodi, nakon ega slijedi njihovo kvantitativno odreivanje vaganjem razlike mase elektrode prije i poslije elektrolize. Slitine su smjese metala, metaloida (elementi slini metalima, kao Sb i As) i nemetala. Najpoznatije slitine bakra su mesing i bronca. Bronca je slitina bakra i kositra, koja sadrava male koliine Sb, Ni, Al, Mn te ostale elemente u tragovima. Mesing je slitina bakra i cinka uz prisutnost malih koliina Sn, Pb i Fe.

Uzorak: otopina bronce . Otopina je dobivena otapanjem bronce u HNO3 (1:1) te filtriranjem nastale otopine. Filtriranjem se uklanja Sn, koji se odreuje gravimetrijski, a u filtratu se izmeu ostalog mogu odrediti Cu, Pb, Zn i Fe.

Aparatura:

elektrolizer mreaste elektrode po Fischeru

Reagencije: otopina amonijaka, NH3 (1:1) konc. H2SO4 urea (karbamid) otopina kalij-heksacijanoferata(II), K4Fe(CN)6 Cu2+ + 2eCu0

Reakcije:

katoda

(redukcija)

2H+ + 2e4OH-

H2

katoda anoda

O2 + 2H2O + 4e-

Postupak: Otpipetirati alikvot od 50 mL uzorka, dodati 100 mL destilirane vode i neutralizirati s NH3 (1:1), dodati 1 mL H2SO4 konc. Kratko zakuhati (3-4 min.), dodati 2 g karbamida i pristupiti elektrolizi uz jakost struje 1-2 A i napon 2-4 V. Kada se izgubi plava boja otopine, dodati vode da se razina tekuine neto podigne i elektrolizirati jo 15 minuta. Ako se bakar nije izluio na ovom dijelu elektrode, elektroliza je zavrena. Prisutnost bakrenog iona u otopini moe se ispitati tako da se u jednoj kapi otopine izvede reakcija na bakar s K4Fe(CN)6. Kad je elektroliza zavrena, smanjiti struju na 1 A, podignuti elektrode iznad razine elektrolizirane otopine, isprati elektrodu oprezno s vodom. Prekinuti struju, skinuti elektode, uroniti ih u au s destiliranom vodom i isprati s alkoholom. Katodu s izluenim bakrom suiti 10 min na 110C, ohladiti i vagati. Elektrolizirati u prisutnosti asistenta ili demonstratora. Smetnje pri odreivanju: 1. Ako je otopina prekisela na katodi se razvija suviak vodika koji uzrokuje spuvastu bakrenu prevlaku na katodi, to vodi gubitku bakra i netonom odreivanju. Da bi se sprijeilo izluivanje vodika, dodaju se u otopinu katodni depolarizatori koji se lake reduciraju od H-iona, ali ne ometaju taloenje Cu ili nekog drugog metala. Kao katodni depolarizator upotrebljava se nitratni ion, koja reagira prema reakciji: NO3- + 10H+ + 8edodatkom uree ( karbamida): 2H+ + 2NO2- + (NH2)2CO 2N2 + CO2 + 3H2O Pogreka zbog HNO2 mogua je u prisutnosti Fe(III)-iona, koji nakon redukcije u Fe(II)-ion moe reducirati dodani katodni depolarizator HNO3. To se moe sprijeiti bilo kompleksiranjem eljeza s fluoridom, bilo fosfatnim ionom, ili uporabom HN4NO3 kao katodnog depolarizatora te pozornom regulacijom pH. 2. Odreivanje ometaju Ag, Hg, Bi, Se, Te, As, Sb, Sn, Mo, Au i Pt, tiocijanati, kloridi, kisik i duik te Fe u velikim koliinama i HNO2. Kloridi smetaju zbog dva razloga: NH4+ + 3H2O Reakciju ometa HNO2, jer sprjeava potpuno izluivanje metala. Moe se ukloniti

klor na anodi unitava platinu, to se moe sprijeiti dodatkom hidrazina ili hidroksilamina kao anodnog depolarizatora, jer se oni oksidiraju prije kloridiona: N2H5+ 2NH2OH N2 + 5H+ + 4eN2O + 4H+ + H2O + 4e-

klorid tvori s bakrom klorokompleks CuCl42- koji zaostaje u otopini i reducira se na anodi.

3. Prilikom otapanja bakra, otopina se treba dobro iskuhati kako bi se uklonili duikovi oksidi. Oni onemoguavaju izluivanje bakra. Njihovo djelovanje moe se sprijeiti dodatkom uree ili hidrazin-sulfata. Slino djelovanje kao duikovi oksidi pokazuje i prisustvo Fe(III). Njegovo djelovanje spreava se na identian nain.

ODREIVANJE SMJESE Na2CO3 + NaHCO3

U realnim otopinama esto nalazimo smjese Na2CO3 i NaOH ili Na2CO3 i NaHCO3. Poznavajui ponaanje ovih spojeva tijekom titriranja s jakom kiselinom (HCl), mogue je titriranjem uz dva indikatora kao to su fenolftalein i metilno naranasto (jedan ili dva alikvota), ustanoviti koji se spojevi nalaze u uzorku i izraunati njihove masene udj ele na temelju potroka standardne otopine kiseline. Prva toka zavretka titracije uoava se uz indikator fenolftalein, a druga uz metilno naranasto, iz ega slijedi da je utroak otopine HCl do promjene boje metilornog naranastog (tj. od 1. do 2. toke zavretka titracije) vei od volumena HCl potroenog do promjene boje fenolftaleina. Na2CO3 + H+ NaHCO3 + Na+ H2O + CO2 + Na+ H2O + CO2 + Na+

uz fenolftalein uz metiloran

NaHCO3 (iz sode) + H+ NaHCO3 (iz uzorka) + H+

Standardna otopina: kloridna kiselina, c(HCl) = 0,1000 mol/L

Indikatori:

fenolftalein metilno naranasto

Postupak: Otopini uzorka dodati 2-3 kapi fenolftaleina (boja otopine postaje ljubiasta) i titrirati standardnom otopinom HCl, c = 0,1 mol/L, dok otopina ne postane skoro bezbojna. Tijekom titracije HCl treba dodavati u malim obrocima, jer bi velika koliina HCl mogla odmah neutralizirati CO32- u H2CO3. Tikvicu treba stalno i lagano rotirati. Kad je postignuta 1. toka zavretka titracije treba zapisati volumen potroene otopine HCl. Taj volumen (broj milimola HCl) ekvivalentan je prvoj polovici koliine Na2CO3. Nakon 1. toke zavretka titracije u otopinu treba dodati 2-3 kapi metilnog naranastog i nastaviti titrirati otopinom HCl do promjene ute boje u naranastu, te oitati volumen HCl

potroen izmeu 1. i 2. toke zavretka titracije. Taj je volumen ekvivalentan sumi HCO3- koji potjee od prisutnog NaHCO3 u uzorku i HCO3- koji potjee od preostale koliine Na2CO3. Raunanje: V(HCl)ff. volumen HCl potroen do promjene boje fenolftaleina V(HCl)mo. volumen HCl potroen uz metilno naranasto (tj. izmeu 1. i 2. toke zavretka titracije)

V(HCl)ff. = V(HCl)1/2 Na2CO3 V(HCl)mo. = V(HCl)NaHCO3 + V(HCl)1/2 Na2CO3 V(HCl)uk = V(HCl)ff. + V(HCl)mo. V(HCl)Na2CO3 = 2 V(HCl)ff V(HCl)NaHCO3 = V(HCl)uk V(HCl)Na2CO3 = V(HCl)uk 2 V(HCl)ff m(Na2CO3) = V(HCl)Na2CO3 c(HCl) M(1/2Na2CO3) mg/alikvot

m(NaHCO3) = V(HCl)NaHCO3 c(HCl) M(NaHCO3) mg/alikvot