METALURKI FAKULTET

SVEUILITE U ZAGREBU

VJEBE IZ
TEHNIKA KEMIJSKE ANALIZE

Anita trkalj

Sisak, 2011.
 SADRAJ

KVALITATIVNA KEMIJSKA ANALIZA 1

Dokazivanje kationa 3
Kationi I. skupine 4
Kationi II. skupine 5
Kationi III. skupine 7
Kationi IV. skupine 8
Kationi V. skupine 10
Kationi VI. skupine 11

Dokazivanje aniona 12
Prethodno ispitivanje sulfatnom kiselinom 12
Priprema otopine uzorka 14
Anioni I. skupine 14
Anioni II. skupine 16
Anioni III. skupine 17
Anioni IV. skupine 18
Anioni V. skupine 19

Analiza metala i legura 21

eljezne legure 22
Bakrene legure 22
Aluminijsko magnezijske legure 23
Olovno kositrene legure 23

KVANTITATIVNA KEMIJSKA ANALIZA 25

Gravimetrijska analiza 25
Volumetrijska analiza 27
UV/VIS apsorpcijska spektroskopija 31

LITERATURA 34
Kvalitativna kemijska analiza

KVALITATIVNA KEMIJSKA ANALIZA

Kemijski sastav neke tvari (anorganske ili organske) odreuje se kvalitativnom kemijskom
analizom (klasina kemijska analiza i instrumentalna analiza). Temelj analize su kemijske
reakcije i ravnotee. Kvalitativna analiza anorganskih tvari najee se sastoji od dokazivanja
kationa i aniona u analiziranom materijalu. Kvalitativna ispitivanja mogue je izvoditi na
vrstom uzorku (reakcije suhim putem) i u otopini (reakcije mokrim putem). Temeljitija i
sigurnija su ispitivanja u otopini pa se u praktinom radu najee i koriste, dok se reakcije na
vrstom uzorku koriste za prethodna ispitivanja ili kao pomone dokazne reakcije.

Ako je uzorak vrst, treba ga najprije otopiti u pogodnom otapalu. U kvalitativnoj analizi za
otapanje uzoraka obino su u upotrebi sljedea otapala:

Destilirana voda
Kloridna kiselina (razrjeenja i koncentrirana)
Nitratna kiselina (razrjeenja i koncentrirana)
Zlatotopka

Topljivost uzorka uvijek ispitujemo redoslijedom kojim su navedena otapala. Takoer uvijek
ispitujemo i u hladnom i u vruem otapalu, jer su neke tvari topljive samo u vruem otapalu.
Ako se radi o kiselinama osim zagrijavanja provjerava se topljivost u razrijeenoj i u
koncentriranoj kiselini.

Otapanje u vodi i vodenom mediju

Voda je najpogodnije otapalo, jer je neutralna i ne sadri ione koji mogu smetati za vrijeme
analize. Stoga treba najprije ispitati topljivost u vodi. Velik broj soli topljiv je u vodi.

Ako se uzorak otopi u vodi, potrebno je prije poetka analize uoiti boju i odrediti pH
otopine. Na temelju boje mogue je uoiti prisutnost ili odsutnost obojenih iona u otopini
(Co2+, Cu2+, Ni2+, Fe3+, Cr3+, CrO42-, Cr2O72-, MnO4-) i pretpostaviti koji se od tih iona,
odnosno njihovih soli nalazi u uzorku.

Vrijednost pH otopine moe, takoer, ukazati na prisutnost nekih tvari:

Ako je otopina lunata, uzorak sadri ili slobodnu bazu ili sol jake baze i slabe kiseline
(Na2CO3, NaHCO3, Na2S, CH3COONa, Na2B4O7), B

Ako je otopina kisela, uzorak sadri slobodnu kiselinu ili sol jake kiseline i slabe baze
ili kiselu sol kao to je NaHSO4,
Ako je otopina neutralna, uzorak je sol koja ne hidrolizira ili sol ija se hidroliza ne
oituje.

1
Kvalitativna kemijska analiza

Otapanje u kloridnoj kiselini

Koncentrirana kloridna kiselina izvrsno je otapalo za mnoge metalne okside kao i za metale
koji se lake oksidiraju nego vodik; esto je ona bolje otapalo za okside od oksidativnih
kiselina. Koncentrirana kloridna kiselina je koncentracije priblino 12 mol dm-3, (36 %) ali se
zagrijavanjem gubi klorovodik sve dok ne ostane vrijednost stalna koja iznosi 6 mol / l (toka
vrenja priblino 110 C).

Otapanje u nitratnoj kiselini

Vrua koncentrirana nitratna kiselina otapa sve obine metale s iznimkom aluminija i kroma,
koji postanu pasivni prema tom reagensu zbog nastajanja povrinskog oksida. Djelovanjem
vrueg reagensa na slitine koje sadre kositar, volfram ili antimon nastaju slabo topljivi
hidratizirani oksidi, primjerice SnO2 4H2O. Nakon koagulacije takvi se koloidni materijali
mogu filtriranjem odvojiti od drugih metalnih vrsta.

Otapanje u zlatotopci
Ponekad se bre djelovanje otapala moe postii upotrebom smjesa otapala ili dodatkom
oksidacijskog sredstva mineralnoj kiselini. Zlatotopka (carska vodica) je smjesa HNO3 i HCl
3:1. Dodatkom broma ili vodikovog peroksida esto se pojaava djelovanje otapala i ubrzava
oksidacija organskog materijala u uzorku.

Ako uzorak nije topljiv u zlatotopci onda govorimo o netopljivim tvarima. Ako se dio
uzorka otopio u vodi ili kiselinama, a dio zaostao i nakon otapanja u zlatotopci, ovaj zaostali
dio zovemo netopljivi ostatak.
U tablici 1 nalazi se pregled netopljivih tvari i nain njihovog prevoenja u topljivi oblik.

Osim tvari netopljivih u kiselinama, treba jo spomenuti da netopljivi ostatak moe nastati za
vrijeme otapanja nekih uzoraka. Netopljive tvari razlaemo najee rainjavanjem.

Rainjavanje je proces taljenja uzorka pomijeanog s nekim sredstvom za taljenje (taljivom)

pri emu spojevi (ioni) u uzorku i taljivu reagiraju na visokoj temperaturi stvarajui nove
spojeve, koji su topljivi u vodi ili kiselinama. Postupak rainjavanja provodimo tako da fino
smrvljeni uzorak ili opran i osuen netopljivi ostatak, dobro pomijeamo sa sredstvom za
rainjavanje i nastalu smjesu zagrijavamo do crvene ari. Rainjavanje je zavreno nakon
to se uzorak prestane pjeniti. Nakon hlaenja, vrstu talinu otapamo u destiliranoj vodi ili
nekoj razrijeenoj kiselini.

Taljiva su obino spojevi alkalijskih metala. Najpoznatija taljiva su alkalijski hidroksidi i

karbonati u smjesi s oksidansima, borovim spojevima, sumporom i pirosulfati, fluoridi, borov
oksid, natrij peroksid ili se male koliine alkalijskih nitrata ili klorata mijeaju s natrij
karbonatom. U tablici 1 prikazani su najei teko topljivi spojevi i nain njihovog
prevoenja u topljivi oblik.

2
Kvalitativna kemijska analiza

Tablica 1. Pregled netopljivih tvari i nain njihovog prevoenja u topljivi oblik

Teko topljivi spoj Prevoenje u topljivi oblik

AgCl Otapanje s NH4OH

AgI Otapanje u smjesi H2SO4+Zn+HNO3

PbSO4 Otapanje u vruoj otopini CH3COONH4

CeF2 Razgradnja s H2SO4

BaSO4, CaSO4, SrSO4 Taljenje s Na2SO4

SiO2 i teko topljivi silikati Taljenje s Na2CO3

SnO2 Taljenje s Na2CO3+S

Fe2O3, Al2O3, Cr2O3 Taljenje s KHSO4

DOKAZIVANJE KATIONA
Kvalitativna analiza anorganskih spojeva moe biti sustavna analiza kada se ispituje
prisutnost kationa i aniona pomou odgovarajuih postupnih operacija. Tu se ioni odvajaju u
skupine slinih svojstava, a u svakoj skupini ioni se pojedinano dokazuju karakteristinim
analitikim reakcijama. Sustavna analiza, izmeu ostalog, podrazumijeva razdvajanje kationa
u est analitikih skupina na temelju reakcija taloenja (tablica 2).

Tablica 2. Analitike skupine kationa

Skupina Kationi Reagens
Zajedniki
ion
I. Pb2+, Hg2 2+, Ag+ razrijeena Cl-
HCl
II. Hg2+, Bi3+, Cu2+, Cd2+ , As3+, As5+, Sn2+, Sn4+ , Sb3+, Sb5+ H2S uz HCl S2-

III. Fe3+, Cr3+, Al3+ NH4OH + OH-

NH4Cl
IV. Co2+, Ni2+, Mn2+, Zn2+ (NH4)2S S2-

V. Ba2+, Sr2+, Ca2+, Mg2+ (NH4)2CO3 CO32-

VI. Na+, K+, NH4 + nema -

reagensa

3
Kvalitativna kemijska analiza

Kationi I. skupine
Pb2+, Hg22+, Ag+

Kationi I. skupine taloe se u obliku teko topljivih klorida. Zajedniki reagens za taloenje
kationa I. skupine je razrijeena kloridna kiselina, c (HCl) = 3 mol / l.

Uzeti manju koliinu uzorka, oko 1 ml, u kivetu i dodati kloridnu kiselinu do potpunog
taloenja. Potpunost taloenja provjerava se tako to se, u bistru otopinu iznad taloga, doda
jo kap reagensa (HCl). Ako se otopina muti znai da taloenje nije potpuno i da se mora
dodati jo reagensa. Otopinu centrifugirati, bistru otopinu iznad taloga kapaljkom prenijeti u
istu i oznaenu kivetu te sauvati za odreivanje Ag+. Talog isprati s 10 kapi vode kojoj je
dodana kap HCl, i dalje analizirati na prisutnost Pb2+ i Hg22+.

OLOVO (Pb2+)
Isprani talog odvojiti od otopine. Otopini dodati nekoliko kapi otopine K2Cr2O7, c(K2Cr2O7) =
0,5 mol / l, i vrstog natrijeva acetata - CH3COONa. Nastajanje utog taloga ukazuje na
prisutnost olova.

Pb2+ + 2HCl PbCl2(s) + 2H+

(bijeli talog)

2Pb2+ + Cr2O72- + H2O 2PbCrO4(s) + 2H+

(uti talog)

IVA (Hg22+)
Talogu nastalom nakon reakcije kationa I. skupine sa HCl dodati nekoliko kapi koncentrirane
otopine amonijaka. Ako talog pocrni prisutna je iva.

Hg22++ 2HCl Hg2Cl2(s) + 2H+

(bijeli talog)

Hg2Cl2(s) + 2NH3 Hg + HgNH2Cl(s) + NH4+ + Cl-

(crni talog)

SREBRO (Ag+)
Centrifugat Ag+ koji je odvojen nakon dodatka zajednikog reagensa u otopinu kationa I.
skupine zakiseliti kloridnom kiselinom. Bijeli sirasti talog ukazuje na prisutnost srebra.

Ag+ + HCl AgCl(s) + H+

(bijeli talog)

4
Kvalitativna kemijska analiza

Kationi II. skupine

Hg2+, Bi3+, Cu2+, Cd2+, As3+, As5+, Sn2+, Sn4+, Sb3+, Sb5+

Kationi II. skupine taloe se u obliku teko topljivih sulfida. Zajedniki taloni reagens je H2S
u kloridno-kiselom mediju. Kationi druge skupine mogu se podijeliti u dvije podskupine
ovisno o reakciji s KOH.

Manju koliinu otopine uzorka nakon odvajanja I. skupine kationa dodati u kualicu.

Otopini dodati kloridnu kiselinu, c(HCl) = 0,6 mol / l, i malo zagrijati. Otopinu prebaciti u
Erlenmeyerovu tikvicu i preko koljena za Kippov aparat, 2 do 3 minute uvoditi H2S uz stalno
protresivanje tikvice. Nakon toga dodati toliko destilirane vode da se volumen udvostrui.
Ponovo uvoditi H2S do potpunog taloenja. Centrifugirati i centrifugat odvojiti od taloga.
Talog isprati s H2S vodom i ponovo centrifugirati. Ispranom talogu dodati kalijev hidroksid,
c(KOH) = 3 mol / l, promijeati i zagrijati na vodenoj kupelji 3 minute. Centrifugirati i talog
odijeliti od centrifugata. Talog sadri sulfide kationa II.a podskupine, a centrifugat otopljene
kompleksne ione II.b podskupine.

Razdvajanje i dokazivanje kationa II.a podskupine

IVA (Hg2+)
Talogu sulfida kationa II.a podskupine dodati nekoliko kapi nitratne kiseline, c(HNO3) = 3
mol / l. Zagrijati na vodenoj kupelji 2-3 minute uz mijeanje i centrifugirati. Zaostali talog
analizirati na prisutnost ive, a centrifugat spremiti za dokazivanje ostalih kationa II.a
skupine. Talog otopiti u zlatotopci (HNO3:HCl = 1:3), dodati par kapi vode i kuhati na
vodenoj kupelji 2 minute. Ohlaneoj otopini dodati otopinu SnCl2, c(SnCl2) = 0,5 mol / l.
Bijeli svilenkasti talog, Hg2Cl2, koji moe biti i siv od nastale elementarne ive, ukazuje na
prisutnost ive.

Hg2+ + H2S HgS(s) + 2H+

(crni talog)

3HgS(s) + 8H+ + 2NO3- + 12Cl- 3HgCl42- + 3S0(s) + 2NO(g) + 4H2O

2HgCl42- + Sn2+ Hg2Cl2(s) + SnCl62-

(bijeli talog)

Hg2Cl2(s) + Sn2+ + 4Cl- 2Hg (l) + SnCl62-

(sivi talog)

BIZMUT (Bi3+)
Centrifugatu nakon odvajanja ive dodati kap po kap, koncentrirane otopine amonijaka dok
otopina ne postane lunata (provjeriti indikator papirom). Pojava bijelog taloga ukazuje na
prisutnost bizmuta. Centrifugirati i centrifugat spremiti za daljnju analizu, a u talogu dokazati
prisutnost bizmuta. Talog isprati vodom i dodati svjee pripravljenu otopinu natrijeva stanata
(Na2SnO2). Na prisutnost bizmuta ukazuje smei talog nastao izluivanjem elementarnog
bizmuta.

5
Kvalitativna kemijska analiza

2Bi3+ + 3H2S Bi2S3(s) + 6H+

(smei talog)

Bi2S3(s)+ 8H+ + 2NO3- 2Bi3+ + 3S0(s) + 2NO(g) + 4H2O

BAKAR (Cu2+)
Amonijakalni centrifugat podijeliti u dva dijela. U jednom dokazati prisutnost Cd2+ , a u
drugom prisutnost Cu2+ iona.
Ukoliko je centrifugat modro obojen prisutan je bakar. Centrifugat podijeliti u dva dijela. Prvi
dio centrifugata zakiseliti octenom kiselinom i dodati par kapi otopine K4Fe(CN)6,
c(K4Fe(CN)6) = 0,25 mol / l. Pojava crvenosmeneg taloga ili obojenja ukazuje na prisutnost
bakra.

Cu2+ + S2- CuS(s)

(crni talog)

3CuS(s) + 2NO3- + 8H+ 3Cu2+ + 3S0(s) +2NO(g) + 4H2O

2Cu2+ + Fe(CN)64+ Cu2Fe(CN)6(s)

(crvenosmeni talog)

KADMIJ (Cd2+)
U drugom dijelu centrifugata (nakon taloenja Bi) u koji se uvodi plinoviti H2S odreuje se
kadmij. Ukoliko je otopina obojena modro prisutan je bakar koji se mora maskirati. To se
izvodi dodatkom KCN dok se otopina ne obezboji. Nakon maskiranja Cu uvoditi plinoviti
H2S, a pojava utog taloga ukazuje na prisutnost kadmija.

Cd2+ + S2- CdS(s)

(uti talog)

Razdvajanje i dokazivanje kationa II.b podskupine

ARSEN (As3+, As5+)

Centrifugat nakon otapanja II.a skupine zakiseliti dodatkom kloridne kiseline, c(HCl) = 6 mol
/ l. Nastali talog sulfida II.b skupine centrifugirati i talogu dodati, ovisno o koliini, 5-6 kapi
koncentrirane HCl. Zagrijati na vodenoj kupelji 5 minuta uz mijeanje.
Centrifugirati i centrifugat spremiti za dokazivanje kositra i antimona. Talog oprati vodom do
negativne reakcije na kloride. Opranom talogu dodati 3-4 kapi koncentrirane HNO3 i talog
otopiti zagrijavanjem na vodenoj kupelji. Bistroj otopini dodati par kapi AgNO3 i natrijeva
acetata. Pojava utog taloga ukazuje na prisutnost arsena.

2As(OH)2+ + 3H2S(g) As2S3(s) + 4H+ + 2H2O

(uti talog)

As2S3(s) + 6OH- AsO33- + AsS33- + 3H2O

As2S3(s) + 10NO3- + 10H+ 2H3AsO4 + 10NO2 + 3S0(s) + 2H2O

AsO2- + 3Ag+ + H2O Ag3AsO3(s) + 2H+

(uti talog)

6
Kvalitativna kemijska analiza

KOSITAR (Sn2+, Sn4+)

Centrifugat nakon odvajanja arsena razdijeliti u dva dijela. Jednan dio slui za odreivanje Sn,
a drugi za dokazivanje Sb.a
Centrifugatu kojem se dokazuje kositar, dodati nekoliko kapi kloridne kiseline i otopine
Hg2Cl2.
Pojava bijelog svilenkastog taloga koji stajanjem posivi ukazuje na prisutnost kositra.

Sn2+ + H2S SnS(s) + 2H+

(smei talog)

Sn2+ + 2HgCl4 2- Hg2Cl2 (s) + SnCl62-

(bijeli talog)

ANTIMON (Sb3+, Sb5+)

Centrigufatu kojem se dokazuje antimon dodati koncentrirani amonijak (NH3) i 0,1 g oksalne
kiseline (H2C2O4) te zagrijati. Dodati 2 kapi zasiene otopine H2S. Nastaje naranasti talog to
ukazuje na prisutnost antimona.

2Sb3+ + 3H2S Sb2S3(s) + 6H+

(naranasti talog)

Sb2S3(s) + 4OH- SbO2- + SbS33- + 2H2O

Kationi III. skupine

Fe3+, Cr3+, Al3+

Kationi III. skupine odvajaju se od ostalih skupina u obliku teko topljivih hidroksida. Taloni
reagens je pufer otopina NH4OH/NH4Cl. Pufer otopina odrava stalnu koncentraciju OH- iona
to osigurava taloenje kationa III. Skupine, a sprijeava taloenje hidroksida ostalih skupina
koje mogu biti prisutne u otopini.

Manju koliinu otopine uzorka koji sadri katione III. skupine (1 do 2 ml) preliti u kivetu i
dodati kap koncentrirane otopine nitratne kiseline koja soigurava oksidaciju Fe2+ u Fe3+ te
zagrijati. Otopini dodati 1 ml otopine NH4Cl, (w = 20 %), a potom toliko otopine amonijaka
c(NH3) = 6 mol / l, dok otopina ne bude lunata (indikator papir). Ako je izvorna otopina
prekisela moe se dodati nekoliko kapi koncentrirane otopine amonijaka. Zagrijati na vodenoj
kupelji 2-3 minute, uz stalno mijeanje. Nastali talog hidroksida odvojiti centrifugiranjem,
oprati i analizirati na prisutnost kationa III. skupine.

Talogu hidroksida III. skupine dodati 8-10 kapi otopine natrijeva hidroksida, c(NaOH) = 6
mol / l, i promijeati staklenim tapiem. Dodati 7-8 kapi otopine H2O2, (w = 3 %),
promijeati i zagrijavati na vodenoj kupelji 2-3 minute. Centrifugirati i lunati centrifugat
sauvati (za dokazivanje Al3+ i Cr3+ iona), a talog oprati vodom i koristiti za dokazivanje Fe3+.

7
Kvalitativna kemijska analiza

ELJEZO (Fe3+)
Oprani talog otopiti s par kapi razrijeene nitratne kiseline, c(NHO3) = 3,5 mol / l, a potom
dodati 2-3 kapi vodikova peroksida, (w = 3 %). Jednu kap ove otopine staviti na satno
stakalce i dodati kap dvije otopine K4[Fe(CN)6], c{K4[Fe(CN)6]} = 0,25 mol / l. Nastanak
tamnomodrog taloga ukazuje na prisutnost eljeza.

Fe3+ + 3OH- Fe(OH)3(s)

(crvenosmei talog)

Fe(OH)3(s) + 3H+ Fe3+ + 3H2O

2[Fe(CN)6]3- + 3Fe2+ Fe3[Fe(CN)6]2(s)

(modri talog)

KROM (Cr3+)
Lunati centrifugat izdvojen nakon dodatka zajednikog reagensa otopini uzorka podijeliti na
dva dijela, za dokazivanje aluminija i kroma. Jednom dijelu otopine dodati par kapi octene
kiseline, c(HAc) = 6 mol / l. Dodati nekoliko kapi otopine barijeva acetata. Pojava utog
taloga ukazuje na prisutnost kroma.

Cr3+ + 3OH- Cr(OH)3(s)

(zelenkastosivi talog)

Cr3+ + 4OH- CrO2- + 2H2O

Cr2O72- + H2O + 2Ba2+ 2BaCrO4(s) + 2H+

(uti talog)

ALUMINIJ (Al3+)
Drugom dijelu centrifugata dodati vrsti NH4Cl i zagrijati na vodenoj kupelji 2-3 minute.
Nastanak bijelog elatinoznog taloga ukazuje na prisutnost aluminija.

Al3+ + 3OH- Al(OH)3(s)

(bijeli elatinozni talog)

Kationi IV. skupine

Co2+, Ni2+, Mn2+, Zn2+

Kationi IV. skupine taloe se u obliku teko topljivih sulfida. Zajedniki taloni reagens za
ovu skupinu kationa je otopina (NH4)2S (otopina H2S u lunatom mediju), ime se postie
vea koncentracija sulfidnog iona koja je potrebna za zadovoljenje konstante produkta
topljivosti sulfida etvrte skupine.
Otopini s kationima etvrte skupine dodati (NH4)2S i otopinu zagrijati do vrenja na vodenoj
kupelji. Nastali talog odvojiti centrifugiranjem i operati vodom kojoj je dodan vrsti NH4NO3
zbog spreavanja peptizacije.

8
Kvalitativna kemijska analiza
Oprani talog sulfida IV. skupine otopiti dodatkom kloridne kiseline, c(HCl) = 0,5 mol / l.
Ukoliko se cjelokupni talog ne otopi, kuhanjem se ukloni H2S iz otopine a talog odvojiti
centrifugiranjem. Otopinu koristiti za dokazivanje Mn2+ i Zn2+ ioni, a talog za dokazivanje
Co2+ i Ni2+.

Talog koji sadri CoS i NiS moe se otopiti koncentriranom nitratnom kiselinom. Nakon
otapanja, zagrijavanjem na vodenoj kupelji, ukloniti klor, a potom otopinu razrijediti na
dvostruki volumen.

KOBALT (Co2+)
U prvi dio otopine uzorka dodati nekoliko kapi NaOH pri emu nastaje modri talog koji
ukazuje na prisutnost kobalta.

Co2+ + S2- CoS(s)

(crni talog)

Co2+ + 2OH- Co(OH)2

(modri talog)

NIKAL (Ni2+)
U drugom dijelu otopine dokazuje se nikal. Prenijeti par kapi uzorka u kualicu i zaluiti
dodatkom NH4OH, c(NH4OH) = 3 mol / l. Lunatost otopine provjeriti lakmus papirom.
Dodati 2-3 kapi alkoholne otopine dimetilglioksima. Pojava svijetlocrvenog elatinoznog
taloga ili obojenja ukazuje na prisutnost nikla.

Ni2+ + S2- NiS(s)

(crni talog)

3NiS(s) + 2NO3- + 8H+ 3Ni2+ + 3S0(s) + 2NO(g) + 4H2O

MANGAN (Mn2+)
Otopini koja je odvojena nakon dodatka zajednikog reagensa dodati NaOH, c(NaOH) = 6
mol / l i 1-2 kapi H2O2, w(H2O2) = 3 %. Bijeli talog koji stajanjem pree u tamnosmei
ukazuje na prisutnost mangana.
Dodatkom NaOH, c(NaOH) = 6 mol / l i 1-2 kapi H2O2, w(H2O2) = 3 % cink prelazi u otopinu
kao cinkat ion. U ovoj otopini dokazuje se Zn.

Mn2+ + S2- MnS(s)

(ruiasti talog)

MnS(s) + 2H+ Mn2+ + H2S(g)

2Mn(OH)2(s) + O2 2MnO2(s) + H2O

(tamnosmeni talog)

9
Kvalitativna kemijska analiza

CINK (Zn2+)
Centrifugat nakon odreivanja mangana razrijediti na dvostruki volumen i H2O2 ukloniti
zagrijavanjem do vrenja na vodenoj kupelji. Prenijeti u kualicu par kapi otopine, dodati
desetak kapi ditizona otopljenog u CCl4 i protresti. Ruiasto obojenje u vodenom sloju
ukazuje na prisutnost cinka.

Kationi V. skupine
Ba2+, Sr2+, Ca2+

Kationi V. skupine taloe se u obliku karbonata. Zajedniki taloni reagens za taloenje

kationa ove skupine je amonijev karbonat, c[(NH4)2CO3] = 0,5 mol / l.
Dio uzorka kationa V. skupine (oko 1 cm3) prenijeti u kivetu i dodati 10 kapi otopine
amonijeva karbonata, c[(NH4)2CO3] = 0,5 mol / l. Dodati koncentriranu otopinu NH3 dok
otopina ne postane jako lunata (lakmus papir ili miris na amonijak). Nastali talog odvojiti
centrifugiranjem, dobro isprati vodom i dalje analizirati na prisutnost Ba2+.

BARIJ (Ba2+)
Ispranom talogu dodati 5 kapi koncentrirane octene kiseline i dobro promijeati. Ukoliko
ostane neotopljenog taloga otopiti ga dodavanjem vode kap po kap, sve dok se cijeli talog ne
otopi. Ukoliko je ukupni volumen otopine manji od 2 ml dodati jo vode. Otopini dodati 5-6
kapi kalijeva kromata, c(K2CrO4) = 1 mol / l, a nastali uti talog ukazuje na prisutnost barija.

2Ba2+ + 2HCO32- + 2NH3 2BaCO3(s) + 2NH4+

(bijeli talog)

STRONCIJ (Sr2+)
Centrifugat nakon odvajanja barija, u kojem je viak kromata i ostali kationi V. skupine,
zaluiti otopinom NH3, dodajui NH3 kap po kap sve dok se ne osjeti miris na amonijaka.
Nastali talog odvojiti centrifugiranjem, a centrifugat baciti. Talog otopiti koncentriranom
octenom kiselinom, dodati mu isti volumen vode i 4-5 kapi amonijeva sulfata, c[(NH4)SO4] =
1 mol / l. Otopinu zagrijati na vodenoj kupelji do vrenja, ohladiti na sobnu temperaturu i
centrifugirati. Centrifugat sauvati. Nastali bijeli talog ukazuje na prisutnost stroncija.

2Sr2+ + 2HCO32- + 2NH3 2SrCO3(s) + 2NH4+

(bijeli talog)
Sr2+ + SO42- SrSO4(s)
(bijeli talog)

KALCIJ (Ca2+)
Centrifugat iza odvajanja stroncija ispitati na prisutnost Ca2+ i Mg2+ iona. Otopini dodati 5-6
kapi amonijeva oksalata, c[(NH4)2C2O4] = 0,25 mol / l i zagrijati na vodenoj kupelji do vrenja.
Pojava bijelog taloga ukazuje na prisutnost kalcija.

2Ca2+ + 2HCO32- + 2NH3 2CaCO3(s) + 2NH4+

(bijeli talog)
2+ 2-
Ca + C2O4 CaC2O4(s)

10
Kvalitativna kemijska analiza

Kationi VI. skupine

Na+, K+, NH4+, Mg2+

U ovu skupinu spadaju kationi koji nemaju skupinski taloni reagens. Tijekom odjeljivanja
ovi kationi ostaju ne istaloeni.

NATRIJ (Na+)
Par kapi otopine staviti u kualicu i dodati 5-6 kapi cink uranil acetata
(HZn(UO2)3(CH3COO)9). Nastanak blijedoutog taloga ukazuje na prisutnost natrija.

Na++HZn(UO2)3(CH3COO)99H2ONaZn(UO2)3(CH3COO)99H2O(s)+H+
(blijedouti talog)

KALIJ (K+)
U neutralnu otopinu uzorka dodati nekoliko kapi perklorat iona (ClO4-) i isti volumen etilnog
alkohola pri emu nastaje bijeli kristalini talog KClO4 to ukazuje na prisutnost kalija.

3K+ + ClO4- KClO4

(bijeli talog)

AMONIJEV ION (NH4+)

Prisutnost NH4+ iona moe se ispitati dodatkom NaOH pri emu nastaje plinoviti NH3. Plin je
mogue prepoznati po mirisu. Lakmus papir navlaen fenolftaleinom staviti na otvor kualice.
Papir e pocrveniti ako je prisutan amonijak.

NH4+ + OH- NH3 + H2O

MAGNEZIJ (Mg2+)

Otopini uzorka dodati nekoliko kapi NH4OH i NaOH. Nastali bijeli voluminozni talog
Mg(OH)2 ukazuje na prisutnost magnezija.

11
Kvalitativna kemijska analiza

DOKAZIVANJE ANIONA

Poeljno je prije analize aniona odrediti katione. Prednosti ovog naina analize su slijedee:

tijekom analize kationa mogue je dokazati prisutnost ili odsutnost nekih aniona,

na prisutnost nekih aniona moe ukazati razvijanje plinova prilikom zakiseljavanja

uzorka,

na temelju topljivosti soli dokazanog kationa mogue je izvesti zakljuak o odsutnosti

niza aniona,

kada su poznati kationi u uzorku, poznat je i nain otapanja aniona otapanje uzorka u
vodi ili pripremanjem sodne otopine,

poznavanje kationa u uzorku moe ponekad ukazati na nain ispitivanja aniona.

Za odreivanje aniona postoji nekoliko vrsta ispitivanja, a poeljno je pridravati se

odreenog redoslijeda:

1. Prethodno ispitivanje vrstog uzorka s H2SO4,

2. Priprema uzorka otopine,
3. Ispitivanje mogunosti taloenja Ag-soli i Ba-soli,
4. Ispitivanje oksidacijskih i redukcijskih svojstava aniona,
5. Sistematska analiza po skupinama.

Prethodno ispitivanje vrstog uzorka sulfatnom kiselinom

Ako se vrstom uzorku doda sulfatna kiselina, neki anioni reagiraju tako da reakcijom nastaju
produkti koje je mogue uoiti, osjetiti ili dokazati pomou reagensa. Pokusi se izvode s
razrijeenom i koncentriranom kiselinom (tablice 3 i 4).
Ako se vrstom uzorku aniona doda razrijeena sulfatna kiselina nastaje produkt koje je
mogue uoiti, osjetiti ili dokazati pomou reagensa. Naime, ako anion potjee iz slabe
kiseline, H+ ioni iz razrijeene kiseline veu se s anionom koji ispitujemo u slabo ioniziranu
molekulu. Nastalu kiselinu prepoznajemo po karakteristinim svojstvima, primjerice, otrom
mirisu, (CH3COOH), burnom razvijanju plina, (H2CO3), ili ju je mogue dokazati
karakteristinim reagensom (SO2, CO2, HCN itd.) Koncentrirana H2SO4 djeluje mnogo jae a
uz to moe djelovati i kao oksidans.

Postupak: U suhu kualicu staviti malo vrstog uzorka i dodati razrijeenu sulfatnu kiselinu.
Najprije napraviti pokus sa razrijeenom, a ako nema nikakve reakcije pokus ponoviti ali sa
koncentriranom sulfatnom kiselinom.
Za vrijeme pokusa promatrati to se dogaa u kualici te ispitivati nastali plin pomou osjetila
(boja i miris). Vlastita zapaanja usporediti sa zapaanjima u tablici 3 i 4.

12
Kvalitativna kemijska analiza

Tablica 3. Produkti reakcija nekih aniona s razrijeenom H2SO4

Plin ili hlapljiva Boja Miris Zapaanje Anioni

kiselina
CO2 - - umi, pjeni se, muti Ba(OH)2 karbonat
SO2 - otar muti Ba(OH)2, KIO3 + krob sulfit, tiosulfat
(zaguljiv) papir pomodri
H2S - kao pokvarena Pb-acetat papir pomodri sulfid
jaja
HCN - gorki badem Oprez! cijanid,
Jak otrov! heksacijanoferat (II)
i (III)
CH3COOH - kao ocat - acetat
NO2 smea karakteristian KI + krob papir pomodri nitrit
(zaguljiv) (otopina posmei)
Cl2 uto-zelena zaguljiv KI + krob papir pomodri hipoklorit

Tablica 4. Produkti reakcija nekih aniona s koncentriranom H2SO4

Plin ili hlapljiva Boja Miris Zapaanje Anioni

kiselina
(SO2+CO2) - Po izgorjelom uzorak pocrni tartarat
eeru
CO2 - - umi, muti Ba(OH)2 karbonat, oksalat
CO - - gori modrim plamenom oksalat, cijanid,
hekasacijanoferat (II)
i (III)
SO2 - otar (zaguljiv) muti Ba(OH)2
H2S - kao pokvarena jaja Pb-acetat papir tiosulfat, tiocijanat
pomodri
CH3COOH - ocat - acetat
HF + SiF4 - otar, zaguljiv, muti kap vode, fluorid
nagrizajui karakteristini okrugli
mjehurii
HCl - osebujan bijeli dim s NH3 klorid
(zaguljiv)
HBr + Br2 smea karakteristian - bromid, bromat
(zaguljiv)
I2 ljubiasta zaguljiv (otar) razvija se SO2 ili H2S uz jodid, jodat
I2*
CrO2Cl2 crveno- otar NaOH boji uto kromat i klorid
smea
NO2 smea zaguljiv - nitrit, nitrat
(karakteristian)
ClO2 uta zaguljiv Oprez! klorat
Lako eksplodira!

* boja otopine je crveno-smea

13
Kvalitativna kemijska analiza

Priprema otopine uzorka

Otopina za ispitivanje aniona priprema se tako da se uzorak otopi u destiliranoj vodi ili u
otopini natrij karbonata (Na2CO3) tzv. sodna otopina.
Za dokazivanje aniona samo se vodene otopine soli Na+, K+ i NH4+ mogu izravno koristiti. Za
dokazivanje aniona ostalih soli potrebno je napraviti tzv. sodnu otopinu. Sodna otopina
pripravlja se tako da se 0,5 g vrstog uzorka usitni, doda mu se 5-10 ml zasiene otopine
Na2CO3 i zagrijava uz mijeanje. Talog se odvoji od otopine, a u otopini se odreuju anioni.

Kao i kationi, anioni se mogu podijeliti u skupine taloenjem sa skupinskim talonim

reagensom (tablica 5).

Tablica 5. Pregled aniona po analitikim skupinama

Skupina Zajedniki reagens Anioni
I Ca(NO3)2 C2O42-, F-, C4H4O62-, H2BO3-, SO32-, AsO43-,
AsO33-, PO43-, CO32-
II Ba(NO3)2 SO42-, CrO42-, IO3-

III Zn(NO3)2 S2-, CN-, [Fe(CN)6]3-, [Fe(CN)6]4-

IV AgNO3 CNS-, S2O32-, Cl-, I-, Br-

V Nema NO2-, NO3-, ClO3-, ClO4-, C2H3O2-

Anioni I. skupine
CO32-, C2O42-, F-, C4H4O62, H2BO3-, SO32-, AsO43-, AsO33-, PO43-

KARBONAT ion
Karbonat ion je anion dvoprotonske karbonatne kiseline H2CO3.

Reakcije karbonat iona

Dodatkom razrijeene i koncentrirane sulfatne kiseline razvija se CO2. Razvijanje plina je

intenzivno, burno i nastaje karakteristino umljenje.
Filtarski papir navlaen otopinom Na2CO3 koji sadri fenolftalein izgubi boju ako ga se dri
iznad otvora kualice.
Nastala H2CO3 neutralizira OH- ione koji potjeu od hidrolize Na2CO3 zbog ega lunata
otopina postane kisela pa se gubi boja fenolftaleina (on je obojen samo u lunatoj otopini).

Pripremljenoj neutralnoj ili lunatoj otopini CO32- dodati kalcij nitrat ili kalcij acetat. Nastali
bijeli talog CaCO3 ukazuje na prisutnost karbonata.

14
Kvalitativna kemijska analiza

OKSALAT ion
Oksalat ion je anion dvoprotonske oksalatne kiseline.

Reakcije oksalat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana sulfatna kiselina dehidrira izluenu

oksalatnu kiselinu zagrijavanjem vrstog oksalata:

C2O42- + H2SO4 H2C2O4 + SO42-

H2C2O4 H2O + CO2 + CO

Pripremljenoj otopini oksalata dodati KMnO4. Otopina KMnO4 oksidirati e okslat ion u CO2
i obzbojiti e se. Nestanak boje ukazuje na prisutnost oksalat iona.

5C2O42- + 2MnO4- + 16H+ 2Mn2+ + 10CO2 + 8H2O

FLUORID ion
Fluorid je anion fluoridne kiseline.

Reakcije fluorid iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana sulfatna kiselina razvija plinoviti HF.
On reagira sa SiO2 iz stakla i stvara SiF4. Silicij tetrafluorid je plinoviti i stvara
karakteristine mjehurie. Reagira s vodom prilikom ega nastaje SiO2 xH2O. Stakleni
tapi, navlaen vodom, iznad otvora kualice zamuti se od elatinoznog SiO2 xH2O.

2F- + H2SO4 2HF + SO42-

4HF + SiO2 SiF4 + 2H2O
3SiF4 + 3H2O SiO2 xH2O + 2H2SiF6

Dodatkom kalcij nitrata ili kalcij acetata taloi se bijeli CaF2. Nastali talog nije topljiv u
octenoj kiselini.

TARTARAT ion
Tartarat ion je ion vinske kiseline H2C4H4O6.

Reakcije tartarat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana sulfatna kiselina dehidrira vinsku

kiselinu, pri emu smjesa potamni (karbonizacija) i razvija se miris po nagorjelom eeru
(karamel). Uz to se razvijaju SO2 i CO2.

Pripremljenoj otopini aniona dodati kalcij nitrata ili kalcij acetata. Dolazi do taloenja bijelog
CaC2H4O6 koji je teko topljiv u hladnoj octenoj kiselini, a otapa se u jakim mineralnim
kiselinama.

15
Kvalitativna kemijska analiza

SULFIT ion
Sulfitna kiselina nastaje otapanjem SO2 u vodi.

Reakcije sulfit iona

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina razvijaju SO2, koji je bezbojan i vrlo otrog
mirisa:

SO32- + 2H+ H2SO3 SO2 + H2O

Pripremljenoj otopini aniona dodati KMnO4 ili I2. Sulfit ion oksidira u sulfat ion pri emu se
oksidacijsko sredstvo obezboji.

5SO32- + 2KMnO4- + 6H+ 5SO42- + 2Mn2+ + 3H2O + K+

ljubiast bezbojan

SO32- + I3- + H2O SO42- + 3I- +2H+

sme bezbojan

FOSFAT ion
Fosfor gradi nekoliko kiselina od kojih je najvanija H3PO4.

Reakcije fosfat iona

Razrijeena i koncentrirana sufatna kiselina ne reagiraju.

Pripremljenoj otopini aniona dodati kalcij nitrata ili kalcij acetat. u neutralnoj i slabo lunatoj
otopini dolazi do taloenja bijelog Ca3(PO4)2.

Anioni II. skupine

SO42-, CrO42-, Cr2O72-, IO3-

SULFAT ion
Sulfat ion je anion dvoprotonske sulfatne kiseline.

Reakcije sulfat iona

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina ne reagiraju.

Pripremljenoj otopini aniona dodati barijev ion (Ba nitrat ili acetat). Navedeni ion taloi u
slabo kiseloj otopini bijeli kristalini talog BaSO4, koji je netopljiv u jakim kiselinama. Talog
odijeljen od tekuine otapa se u koncentriranoj H2SO4.

BaSO4 + H2SO4 Ba(HSO4)2

Razrjeivanjem s vodom ponovo se izluuje bijeli talog BaSO4.

16
Kvalitativna kemijska analiza

KROMAT I DIKROMAT ioni

Kromat i dikromat ioni su sastavni dio spojeva u kojima je krom u anionskom obliku.

Reakcije kromat i dikromat iona identine su reakcijama kroma (Vidjeti poglavlje

dokazivanje kationa!).

JODAT ion
Jodat ion je anion jodatne kiseline.

Reakcije jodat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana sulfatna kiselina ne reagira, a tek pri
jakom zagrijavanju pojavljuju se veoma slabe ljubiaste pare joda. Dodatkom redukcijskog
sredstva (FeSO4) reakcija se ubrzava i poinju se razvijati ljubiaste pare I2.

2IO3- +12H+ + 10e- I2 + 6H2O

Pripremljenoj otopini aniona dodati barijev ion (Ba nitrat ili acetat). Navedeni ion taloi
bijeli kristalini talog Ba(IO3)2, koji je tee topljiv u razrijeenoj HNO3, a lake u
koncentriranoj.

Anioni III. skupine

S2-, CN-, [Fe(CN)6]4-, [Fe(CN)6]3-

SULFID ion
Sulfidna kiselina nastaje otapanjem H2S u vodi.

Reakcije sulfid iona

Razrijeene i koncentrirane kiseline koje nisu oksidacijska sredstva, razvijaju plinoviti H2S,
neugodnog mirisa po pokvarenim jajima. Ako se na otvor kualice stavi filtarski papir
navlaen otopinom olovo acetata, on posmei od nastalog PbS.

S2- + 2H+ H2S

H2S + Pb2+ PbS + 2H+

HEKSACIJANOFERAT (II) ion

Heksacijanoferat (II) ion je anion heksacijanoferat (II) kiseline.

Reakcije heksacijanoferat(II) iona

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina u hladnom ne reagira s heksacijanoferat(II) -

ionom. Vrua razrijeena sulfatna kiselina ili koncentrirana kloridna kiselina razvija HCN.

Pripremljenoj otopini aniona dodati eljezni (III) ion (FeCl3) koji taloi modar talog, tzv.
berlinsko modrilo.

3[Fe(CN)6]4- + 4Fe3+ Fe3+[Fe3+[Fe2+(CN)6]]3

17
Kvalitativna kemijska analiza

HEKSACIJANOFERAT (III) ion

Heksacijanoferat (III) ion je anion heksacijanoferat (III) kiseline.

Reakcije heksacijanoferat(III) iona

Razrijeena sulfatna kiselina u hladnom ne reagira s heksacijanoferat(III) - ionom. Vrua

razrijeena sulfatna kiselina razvija HCN. Koncentrirana H2SO4 razgrauje kompleksni ion uz
razvijanje CO, pri tome duik prelazi u NH4+ ion.

Pripremljenoj otopini aniona dodati eljezni (II) ion koji taloi modar talog, tzv. Turunbullovo
modrilo.

2[Fe(CN)6]3- + 3Fe2+ Fe2+[Fe3+[Fe2+(CN)6]]2

Anioni IV. skupine

Cl-, Br-, I-, BrO3-, S2O32-, CNS-

KLORID ion
Klorid ion je anion kloridne kiseline.

Reakcije klorid iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira, dok koncentrirana razvija plinoviti HCl koji muti
otopinu AgNO3.
Pripremljenoj otopini aniona dodati K2Cr2O7. U prisutnosti koncentrirane sulfatne kiseline
K2Cr2O7 reagira s kloridom tako da nastaje crveno smei hlapljivi kromil klorid CrO2Cl2.

BROMID ion
Bromid ion je anion bromidne kisline.

Reakcije bromid iona

Razrijeena hladna sulfatna kiselina ne reagira, dok vrua sulfatna kiselina razvija HBr.
Koncentrirana sulfatna kiselina oksidira Br- ion u elementarni brom:

2HBr + H2SO4 Br2 + SO2 + 2H2O

naranasto smea

JODID ion
Jodid ion je anion jodidne kiseline.

Reakcije jodid iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira u hladnom. Koncentrirana sulfatna kiselina oksidira I-

ion u elementarni jod, pri emu se sulfatna kiselina reducira prema koliini jodida u SO2, S ili
H2S. I2 je vrst i tamne boje. Zagrijavanjem sublimira i razvija ljubiaste pare.
Pripremljenoj otopini aniona dodati KMnO4 ili NaOCl koji oksidiraju I- ion u I2 odnosno IO3-.
18
Kvalitativna kemijska analiza

TIOSULFAT ion
Tiosulfat je anion tiosulfatne kiseline.

Reakcije tiosulfat iona

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina razvijaju SO2 i izluuju elementarni sumpor.

Pripremljenoj otopini aniona dodati srebrni ion (AgNO3) koji taloi na poetku bijeli
Ag2S2O3, koji brzo prelazi preko ute, naranaste i smee boje u crni Ag2S.

TIOCIJANAT (RODANID) ion

Tiocijanat ion je anion tiocijanatne kiseline.

Reakcije tiocijanat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana sulfatna kiselina razvija COS

neugodnog mirisa.

Pripremljenoj otopini aniona dodati eljezni (III) ion (FeCl3) koji oboji otopinu krvavo crveno
od nastalog kompleksa [Fe(CNS)6]3-.

Anioni V. skupine
ClO3-, CH3COO-, NO2-, NO3-, S2O82-

KLORAT ion
Klorat ion je anion kloratne kiseline.

Reakcije klorat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana razgrauje klorat uz razvijanje uto

zelenog plinovitog ClO2, ija je otopina naranasto ute boje.

NITRIT ion
Nitrit ion je anion nitritne kiseline.

Reakcije nitrit iona.

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina razgrauju nitrit ion u NO koji se na zraku

oksidira u smei NO2.

NITRAT ion
Nitrat ion je anion nitratne kiseline.

Reakcije nitrat iona

Razrijeena sulfatna kiselina ne reagira. Koncentrirana H2SO4 razgrauje nitrat ion kuhanjem
u NO2 i O2.
19
Kvalitativna kemijska analiza

NO3- + H2SO4 HNO3 + HSO4-

4HNO3 4NO2 +2H2O +O2 (pucketanje)

Dodatkom redukcijskog sredstva (Cu strugotine) razgradnja je mnogo bra. Pri tome se
razvijaju guste smee pare NO2.

ACETAT ion
Acetat ion je anion octene kiseline.

Reakcije acetat iona

Razrijeena i koncentrirana sulfatna kiselina oslobaaju hlapljivu octenu kiselinu.

CH3COOH- + H+ CH3COOH

Pripremljenoj otopini aniona dodati eljezni (III) ion (FeCl3) oboji koncentriranu neutralnu
otopinu acetata tamno crveno.

PEROKSODISULFAT ion
Peroksodisulfat ion je anion peroksodisulfatne kiseline.

Reakcije peroksidisulfat iona

Pripremljenoj otopini aniona dodati redukcijsko sredstvo (KI ili Mn(II) soli) koje reducira
peroksodisulfat u sulfat.

U neutralnoj i slabo lunatoj otopini oksidira se Mn(II) u Mn(IV) ion i prelazi u smei
MnO2H2O.

U kiseloj otopini uz katalitiko djelovanje Ag+ iona nastaje MnO4- ion (ljubiast).

20
Kvalitativna kemijska analiza

ANALIZA METALA I LEGURA

Legure su mjeavine dvaju ili vie metala (mogu biti prisutni i nemetali) u elementarnom
stanju i kao intermetalni spojevi. esto se legure nazivaju vrste otopine.
U kvalitativnoj analizi metala i legura najee se dokazuju samo kationi. Metali i legure
otapaju se u kiselinama (razrijeenim i koncentriranim: HCl, HNO3, H2SO4, zlatotopci) i/ili
luinama (NaOH).

U praksi se koristi vrlo velik broj legura te iz tog razloga i postoje razliiti naini otapanja i
analize. Najvanije su etiri vrste legura: legure eljeza, bakra, aluminija magnezija i legure
olova i kositra (tablica 6 ).

esto se metalima ili legurama, radi poboljanja svojstava dodaju male koliine drugih
elemenata. Ti elementi ne smatraju se oneienjima ve su sastavni dio legure. Ove se male
koliine elemenata esto nalaze u tragovima pa se za njihovo dokazivanje potrebne vrlo
osjetljive reakcije ili posebne instrumentalne tehnike.

Tablica 6. Pregled glavnih vrsta legure

Vrsta legure Sastav Boja Otapalo
Fe, Mn, Ni, Cr, V, tamno siva, H2SO4,
eljezne legure Mo, Cu, W, Ti, C, ponekad gotovo crna HCl,
P, Si, S HCl + HNO3
Cu, Sn, Cd, Sb, uta,
Bakrene legure Zn, Pb, Al, Mn, boja zlata, srebrenasta HNO3
Fe, Ni, P
Aluminijsko magnezijske Al, Mg, Ca, Cu, NaOH,
legure Mn, Ni, Fe, Zn, srebrenasta H2SO4,
(lake legure) Sn, Cd, Si HCl
Olovno kositrene Pb, Sn, Cu, Fe, Cd, siva,
legure Zn, Sb, Ca, Na blijedosiva, HNO3
(teke legure) srebrenasta

Budui da su naini otapanja i analize za spomenute grupe legura poneto razliiti, potrebno
je prije poetka analize odrediti kojoj od navedenih grupa legura pripada uzorak dobiven za
analizu.

Pokusi za odreivanje vrste legure

Jednu strugotinu legure staviti u malu kualicu uz dodatak nekoliko kapi koncentrirane HCl i
kratko zagrijavati. Za vrijeme zagrijavanja dodati kap HNO3. Nakon zagrijavanja dodati
NH4CSN. Ako nastane intenzivno kao krv crveno obojenje, dokaz je da je uzorak eljezna
legura.

Jednu strugotinu staviti u kualicu i dodati hladnu otopinu NaOH. Ukoliko dolazi do
razvijanja vodika (nastaju mjehurii) legura je aluminijska.

21
Kvalitativna kemijska analiza

Staviti malo strugotine u kualicu, dodati nekoliko kapi HNO3 i zagrijavati. Ako se stvori
talog, treba ga centrifugiranjem odvojiti, a tekuinu podijeliti u dva dijela:

a) ako je tekuina plava, to je ve prvi dokaz da je legura bakrena. Dodati koncentrirani

amonijak u suviku. Intenzivna plava boja od [Cu(NH3)4]2+ dokaz je da je bakrena
legura.
b) drugi dio otopine razrijediti destiliranom vodom na 2-3 puta vei volumen i dodati
nekoliko kapi sulfatne kiseline. Nastanak bijelog taloga PbSO4 ukazuje da je uzorak
olovna legura.

eljezne legure
eljezo i eljezne legure otapaju se u razrijeenoj i koncentriranoj HCl, a takoer i u
razrijeenim H2SO4 i HNO3. Prilikom otapanja u nitratnoj kiselini dolazi do stvaranja
oksidnog sloja koji usporava otapanje, a ponekad i sprjeava daljnje otapanje Neke je eljezne
legure ( ovisno o sastavu) potrebno otapati u vruoj zlatotopci ili u drugim smjesama kiselina,
a u nekim je sluajevima ak potrebno uzorak i taliti s pogodnim taljivom. Ako se eljezna
legura otapa u kiselini ali zaostaje talog karbida nekih metala, treba dodati oksidacijsko
sredstvo da bi se talog otopio.

Postupak
0,5 g Fe legure ili metalnog eljeza otopiti u sulfatnoj kiselini uz zagrijavanje. Ako se pojavi
tamno sivi do crni talog, potrebno je dodati malo koncentrirane HNO3 i zagrijavati dok se
crna zrnca potpuno ne otope. Ako zaostane naranasti ili bijeli talog treba ga odvojiti od
tekuine.

Talog: H2WO4 (H2SiO3) isprati s destiliranom vodom zakiseljenom s HCl.

Otopina; Fe3+, Cr3+, Mn2+, Ni2+, Co2+, Ti4+, MoO42-, VO3-

U talogu dokazati volfram i silicij, a u otopini sistematskom analizom ispitati prisutnost

navedenih elemenata.

Bakrene legure
Bakar i njegove legure ne mogu se otopiti u razrijeenoj HCl i H2SO4, ali se uz zagrijavanje
lako otapaju u HNO3.
Prilikom otapanja legure u HNO3, kositar i antimon prelaze u odgovarajue kiseline tvorei
bijele taloge. Ovi se talozi otapaju u vruoj koncentriranoj HCl i u dobivenoj otopini je
mogue dokazati Sn i Sb.

Postupak
0,5 g legure ili metalnog bakra otopiti u HNO3, lagano zagrijavajui i dodajui male
volumene kiseline. Da bi se poboljala koagulacija antmonske i kositrene kiseline, poeljno je
dodati malo vrstog NH4NO3. Zagrijavati sve dok se legura potpuno ne otopi. Ako se stvori
talog, odvojiti ga od tekuine i isprati vodom koja sadri NH4Cl.

22
Kvalitativna kemijska analiza

Talog: H2SnO3, HSbO3 otopiti u vruoj koncentriranoj HCl i ispitati prisutnost Sn i Sb.

Otopina: Cu2+, Pb2+, Cd2+, Al3+, Fe3+, Mn2+, Ni2+, Zn2+

Iz otopine je potrebno ukloniti suvini HNO3 isparavanjem uz dodatak sulfatne kiseline do

pojave bijelih para SO3. Nakon toga ohladiti, dodati destiliranu vodu i centrifugirati.

Ako je prisutan bijeli talog, to je PbSO4. Njega treba otopiti u otopini NH4 acetata i dokazati
Pb.

U otopini nakon uklanjanja HNO3 i odvajanja PbSO4, sistematskom analizom kationa ispitati
prisutnost ostalih elemenata.

Aluminijsko magnezijske legure

Ova vrsta legura lako se otapa u kiselinama. Meutim, za aluminijske legure kao i za metalni
aluminij najbolje je otapalo jaka luina. Osim aluminija, u luini se otapaju i Zn i Sn. Nakon
dodavanja luine, ostali sastojci legure zaostaju u talogu u metalnom stanju.

Postupak

Oko 0,5 g legure ili metalnog aluminija otapati u otopini NaOH uz dodatak otopine Na2CO3,
najprije u hladnom, a zatim zagrijati. Kad prestane razvijanje plina, otopinu razrijediti s
destiliranom vodom. Talog i tekuinu razdvojiti i odvojeno ispitati.

Talog: karbonati Cu, Mn, Ni, Mg i Ca kao i Fe(OH)3

Ispran talog otopiti u vruoj HNO3. U malim dijelovima otopine ispitati prisutnost Cu2+, Fe3+,
Mn2+ i Ni2+ odgovarajuim karakteristinim reakcijama. U preostalom dijelu otopine istaloiti
prisutni kation u obliku sulfida, a u tekuini zaostaju Ca2+ i Mg2+. Ovu otopinu zakiseliti s
CH3COOH, ispariti na mali volumen, odvojiti izlueni sumpor i u njoj ispitati prisutni Ca2+ i
Mg2+ odgovarajuim reakcijama.

Otopina: AlO2-, ZnO22-, SnO22-

Lunatoj otopini dodati HCl do kisele reakcije i uvoditi plin H2S. Istaloi se SnS kojeg treba
odvojiti od otopine, gdje se nalaze Al3+ i Zn2+. SnS isprati i otopiti u vruoj koncentriranoj
HCl pa tu dokazati Sn.

Iz otopine nakon odvajanja SnS ukloniti H2S kuhanjem, a zatim dokazati Al3+ i Zn2+
odgovarajuim reakcijama.

Olovno kositrene legure

Olovo se teko otapa u razrijeenim HCl i H2SO4, jer se prilikom otapanja na povrini taloe
slabo topljive soli PbCl2 i PbSO4 koje ometaju daljnje djelovanje kiselina. Legure olova i
kositra otapaju se u vruoj HNO3. Kositar i antimon se prilikom otapanja taloe u obliku teko
topljivih kiselina.
23
Kvalitativna kemijska analiza

Postupak

Oko 0,5 g legure ili metala otopiti u HNO3 zagrijavanjem. Nakon nekog vremena, dodati isti
volumen destilirane vode, malo NH4NO3 i dalje zagrijavati, dok se legura potpuno ne otopi.
Nastali talog odvojiti od tekuine.

Talog: H2SnO3 i HSbO3 isprati vruom vodom koja sadri NH4Cl, a zatim otopiti u vruoj
koncentriranoj HCl i ispitati Sb i Sn odgovarajuim reakcijama.

Otopina: Pb2+, Cu2+, Cd2+, Zn2+, Fe2+

Iz otopine istjerati suvinu HNO3 i istaloiti PbSO4 (i dokazati olovo) na nain opisan u
analizi bakrene legure. Nakon toga, u otopini ispitati ostale elemente.

24
Kvantitativna kemijska analiza

KVANTITATIVNA KEMIJSKA ANALIZA

Kvantitativnom kemijskom analizom odreuju se koliine u kojima su pojedine jednostavnije

vrste ili elementi zastupljeni u nekoj sloenijoj tvari. S obzirom na nain odreivanja,
odnosno prema metodama odreivanja, kvantitativnu kemijsku analizu dijelimo na:
gravimetriju, volumetriju, fizikalno - kemijske metode i analizu plinova.

GRAVIMETRIJSKA ANALIZA

Gravimetrijska analiza zasniva se na mjerenju mase tvari koja se odreuje. Iz otopine uzorka
taloi se ispitivana tvar u obliku teko topljivog taloga, poznatog i stalnog stehiometrijskog
sastava ija se masa odredi na analitikoj vagi. Uz poznavanje stehiometrije kemijske reakcije
izraunava se masa ispitivane tvari.

Gravimetrijska analiza provodi se u nekoliko koraka:

- taloenje
- digeriranje
- filtriranje
- ispiranje taloga
- suenje i/ili arenje
- vaganje
- raunanje rezultata analize

ODREIVANJE SULFATA

Sulfati se gravimetrijski odreuju taloenjem barijevim ionima u obliku bijeloga kristalnoga

taloga barijeva sulfata to se moe prikazati reakcijom:

Ba2+ + SO42- BaSO4(s)

Potreban pribor:
odmjerna tikvica od 100 ml
trbuasta pipeta od 2 ml
2 ae od 400 ml za filtriranje
2 satna stakla
2 staklena tapia
2 prstena za filtriranje na stativu
2 lijevka za filtriranje
2 porculanska lonia
1 plamenik
1 tronog s trokutom za arenje
kvantitativni filtar papir - plava vrpca

25
Kvantitativna kemijska analiza

Kemikalije:
Kloridna kiselina, c(HCl) = 2 mol / l
Otopina barijevog klorida, w(BaCl2) = 5 %
Metil-oran

Postupak odreivanja:
Dobivenu otopinu uzorka razrijediti u odmjernoj tikvici tono do oznake volumena (markice).
Alikvotni dio (25,0 ml) uzorka paljivo prenijeti trbuastom pipetom u au od 400 ml, dodati
1-2 kapi metil-orana, a zatim zakiseliti s oko 5 ml 2 mol / l kloridne kiseline dok se ne
primijeti promjena boje metil-orana. Metil-oran ukazuje da su prisutni bazni anioni
neutralizirani, ali i nastajanje bijelog taloga bolje se uoava u ruiastoj otopini nego u
bezbojnoj. Otopinu razrijediti na oko 150 ml. Zagrijavati otopinu u ai u koju je prethodno
dodan stakleni tapi te je poklopljena satnim stakalcem
Kondenziranu vodenu paru na satnom stakalcu paljivo isprati bocom trcaljkom. Nakon to
otopina provre, poinje se taloenje otopinom barijeva klorida, w(BaCl2) = 5 %. Dodati 20
mL 5%-tne otopine barijeva klorida kap po kap, ali ne uz stjenke ae, ve uz stalno mijeanje
sa staklenim tapiem. Staklenim tapiem prilikom mijeanja ne smije se dodirivati dno ae,
ve se treba mijeati sredinom ae. Kad se doda sav barijev klorid, potrebno je priekati oko
pola sata da se talog slegne. Nakon to se talog slegne, dodati oko 1 ml barijevog klorida da se
provjeri je li taloenje gotovo. Ako se otopina zamuti, treba dodavati barijevog klorida sve
dok se ne razbistri. Ako se otopina ne zamuti kad se ponovo doda 1 ml barijevog klorida,
taloenje je gotovo. Nakon to je taloenje zavreno, au pokriti sa satnim staklom i ostavi
stajati u vodenoj kupelji do sljedeih vjebi.
Po zavretku digeriranja otopina se filtrira preko filtar papira. Hladnu, potpuno bistru otopinu
odliti na filtar, ali tako da se talog ne uzmuti. Poto je odekantirana bistra otopina, au s
filtratom zamijeniti s drugom istom aom, a zatim kvantitativno prenijeti talog, nakon
prethodnog ispiranja u ai, na filtarski papir. Talog isprati vruom destiliranom vodom, koja
se zasebno pripremi u drugoj veoj ai, u malim obrocima (5-6 ml) do negativne reakcije na
kloridni ion (ispitivati reakciju filtrata s otopinom AgNO3, c(AgNO3)=0,1 mol / l). Ispiranje
taloga velikim obrocima vode dovodi do otapanja taloga koje uzrokuju znatnu pogreku.
aa i stakleni tapi se dobro obriu otrgnutim komadom filtar papira koji se nakon brisanja
stavi na filtar papir u lijevku. Nakon to je filtriranje zavreno, filtar papiri iz lijevaka se stavi
u iarene i izvagane porculanske lonie i na plameniku se spaljuje. Vlaga se uklanja
paljivim zagrijavanjem, a papir se spaljuje pri to nioj temperaturi na plameniku. Nakon
spaljivanja porculanski loni s talog se stavi ariti u pe za arenje na dva sata pri
temperaturi od 800C (talog treba biti bijel).
Nakon to se zavri arenje taloga, porculanski loni se stavi u eksikator na hlaenje do
sobne temperature. Poto se porculanski loni ohladio, izvae se na analitikoj vagi.

Masa sulfata u zadanoj otopini se rauna prema sljedeoj formuli:

n(SO42-) = n(BaSO4)

m( BaSO4 ) 2
m(SO42-) = M ( SO4 ) g/25 ml
M ( BaSO4 )

M(BaSO4) = 233,40 g mol-1

M(SO42-) = 96,06 g mol-1

26
Kvantitativna kemijska analiza

VOLUMETRIJSKA ANALIZA

Volumetrijskim metodama nazivaju se analitike metode koje se temelje na mjerenju

volumena Analiza se provodi tako da se otopini uzorka dodaje tzv. standardna otopina, tj.
otopina poznate koncentracije (titrant) postupkom titriranja. Titracija se provodi tako dugo
dok uzorak u cijelosti ne izreagira s reagensom. Iz volumena reagensa i njegove poznate
koncentracije izrauna se mnoina odreivane tvari (analita).

Volumetrijske metode analize dijele se ovisno o vrsti provedene kemijske reakcije na:
kiselinsko - bazne reakcije
oksidacijsko - redukcijske reakcije
kompleksometrijske reakcije
talone reakcije

Osim otopine uzorka i standardne otopine prilikom provoenje titracije potrebno je koristiti
indikator koji e pokazati toku zavretka titracije, tj. koji e dati neku vidljivu promjenu u
otopini, u trenutku kad je reakcija zavrena.
Indikatori se mogu podijeliti prema vrsti kemijskih reakcija u kojima se primjenjuju za
odreivanje kraja kemijske reakcije pa imamo kiselo-bazne, redoks, metalo indikatore,
talone, kompleksirajue i adsorpcijske indikatore.

Titriranje se provodi tako da se pipetom se prenese odreeni volumen otopine uzorka (alikvot)
u Erlenmeyerovu tikvicu i doda indikator. Titracija se provodi sve dok ne doe do jasne
promjene boje koja se mijeanjem sve polaganije gubi. Toka zavretka titracije je postignuta
u trenutku kad jedna kap standardne otopine izazove prvu, jasno uoljivu, promjenu boje
otopine u Erlenmeyerovoj tikvici.

NEUTRALIZACIJSKE TITRACIJE

Neutralizacijeke titracije se temelje na reakciji izmeu vodikovog i hidroksid iona

(acidimetrija i alkalimetrija).

H3O+ + OH- 2H2O

Najei standard u volumetrijskim metodama zasnovanim na kiselo-baznim reakcijama je

natrijev karbonat (Na2CO3).

Kao standardne otopine u acidimetriji najee se koriste otopina kloridne kiseline (HCl) ili
sulfatne kiseline (H2SO4), a kao standardna otopina u alkalimetriji otopina natrijeva
hidroksida (NaOH).

U neutralizacijskim titracijama toku zavretka titracije pokazuju indikatori koji mijenjaju

boju ovisno o promjeni koncentracije vodikovih iona. Najee koriteni indikatori su metil
orann i fenolftalein.

27
Kvantitativna kemijska analiza

Priprema otopine kloridne kiseline, c(HCl) = 0,1 mol / l

Razrijeena otopina kloridne kiseline za titraciju priprema se iz koncentrirane otopine
kloridne kiseline. Otopina pripremljena na ovaj nain ima priblinu koncentraciju. Budui da
standardna otopina mora imati tono poznatu koncentraciju, otopinu treba standardizirati, tj.
odrediti joj tonu koncentraciju.

Standardiziranje otopine HCl, c = 0,1 mol / l titracijom s Na2CO3

Za standardiziranje se najee koristi isti natrij karbonat, Na2CO3. Pripremljenoj otopini
kloridne kiseline nuno je odrediti tonu koncentraciju titracijom sa suhom vrstom soli
Na2CO3.

Na analitikoj vagi tono odvagati masu prethodno osuenog Na2CO3 i prenijeti u

Erlenmeyerovu tikvicu, otopiti u priblino 30 - 40 ml destilirane vode. U otopinu dodati
nekoliko kapi indikatorske otopine metil orana. Otopina postaje uto obojena. Na taj se nain
pripreme tri odvage Na2CO3. Prije poetka titracije biretu isprati pripremljenom otopinom
HCl, c = 0,1 mol / l, a zatim je nadopuniti do oznake.

Otopinu Na2CO3 polagano titrirati otopinom HCl, c = 0,1 mol / l, do prve promjene boje (uta
u uto naranastu). Vano je zapisati utroeni volumen otopine HCl.

Iz vrijednosti odvage Na2CO3 i volumena otopine HCl potroenog prilikom titracije moe se
za svaku titraciju izraunati koncentracija kloridne kiseline.

Vano: Standardiziranu otopinu HCl sauvati i koristiti za odreivanje koncentracije

NaOH.

Primjer:
Masa odvagane vrste soli Na2CO3: m(Na2CO3) = 0,2485 g = 0,2520 mg

Jednadba reakcije pri titraciji: 2HCl + Na2CO3 2Na+Cl- + H2O + CO2

Na temelju kvantitativnog odnosa reaktanata izraunati mnoinu Na2CO3 koja e reagirati s

titrantom koncentracije c(HCl) = 0,1 mol dm-3

252 g
n( Na 2 CO3 ) = = 2,3776 mmol
105,99 gmol 1

n( HCl ) = 2n( Na 2 CO3 ) = 2 2,3776mmol = 4,755mmol

V(utroenog HCl) = 40,00 ml

n( HCl ) 4,755mmol
c( HCl ) = = = 0,1189mmol / ml 1 = 0,1189mol / l
V ( HCl ) 40,00mL

Srednja vrijednost izraunatih podataka predstavlja koncentraciju standardne otopine

kloridne kiseline.

28
Kvantitativna kemijska analiza

Odreivanje koncentracije NaOH

Za odreivanje koncentracije NaOH koristi se standardna otopina HCl (pripremljena u
prethodnom pokusu), a kao indikator slui indikatorska otopina metilnog crvenila.

Postupak:
Dobiveni uzorak NaOH razrijediti destiliranom vodom (dodati do oznake), tikvicu zatvoriti
staklenim epom i promijeati. Otpipetirati po 25,00 ml otopine u tri Erlenmeyerove tikvice i
nakon dodatka 2 kapi fenolftaleina titrirati standardnom otopinom HCl. Titracija se provodi
sve do prve promjene boje otopine ljubiasta prelazi u bezbojnu.

Reakcija neutralizacije: NaOH + HCl Na+ + Cl- + H2O

Raun:
m(NaOH) = V(HCl) c(HCl) M(NaOH) mg/25 ml alikvota

M(NaOH) = 40 g mol-1

KOMPLEKSOMETRIJSKE TITRACIJE

Kompleksometrijske titracije temelje se na stvaranju stabilnih u vodi topljivih kompleksa s

reagensom koji imaju pogodan ligand.

Kao standardne otopine u kompleksometriji najee se koristi otopina

etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA). To je stabilna organska kiselina, koja disocira u
etiri stupnja. Budui je EDTA slabo topljiva u vodi, kao reagens u kopleksometriji koristi se
njena dinatrijeva sol (Na2H2Y). To je primarni standard koji se na tritu moe nai pod
razliitim trgovakim imenima (Komplekson III, Titriplex III, Versone, itd.).

Indikatori koji se koriste u kompleksometrijskim titracijama reagiraju na promjenu

koncentracije metalnih iona u otopini. Takvi indikatori nazivaju se metalo indikatorima, a
njihova najznaajnija grupa su metalokromni indikatori. Metalo indikatori s ionima metala,
kod odreenog pH, daju obojene komplekse pri emu se boja nastalog kompleksa razlikuje od
boje slobodnog indikatora. Tijekom titracije ioni metala veu se u stabilniji kompleks s
EDTA. Najei metalo indikator je eriokrom crno T.

Odreivanje cinka
Za odreivanje koncentracije cinka koristi se standardna otopina 0,1 mol / l kompleksona III
(EDTA), a kao indikator slui indikatorska otopina eriokrom crno T.

Otpipetirati po 25,00 ml alikvota otopine uzorka u dvije Elermayer tikvice i kiselu otopinu
neutralizirati dodajui kap po kap 20 %-tnu otopinu NaOH do poetka stvaranja bijelog taloga
Zn(OH)2. Nakon toga dodati 2 ml puferske otopine i 2 4 kapi indikatora eriokrom crno T.
Titrirati standardnom otopinom kompleksona III do prijelaza vinsko crvene boje otopine u
jasnu modru (ne ljubiastu!!).

29
Kvantitativna kemijska analiza

Raun:
M(Zn) = V(kompleksona III) c(kompleksona III) M(Zn) mg/25 ml alikvota

M(Zn) = 65,37 g mol-1

TALONE METODE

Talone volumetrijske metode temelje se na principu da ispitivani analit sa standardnom

otopinom u brzoj reakciji stvara teko topljiv talog tono poznatog stehiometrijskog sastava.
Talonim volumetrijskim metodama najee se odreuju srebro i halogenidi, a temelje se na
reakciji:

Cl- + Ag+ AgCl(s)

Kod talonih volumetrijskih metoda mogu se primijeniti indikatori koji stvaraju obojeni talog,
stvaraju obojeni kompleks i adsorpcijski indikatori.

Najee standardne otopine koje se koriste u talonoj volumetrijskoj metodi su otopine

AgNO3, KCNS ili NH4CNS.

Odreivanje klorida po Mohru

Za odreivanje klorida po Mohru koristi se standardna otopina AgNO3, a kao indikator slui
indikatorska otopina K2CrO4.

Otpipetirati po 25,00 ml uzorka u dvije Elermayer tikvice, ispitati pH vrijednost otopine. Ako
je otopina kisela, neutralizirati je dodavanjem malo vrstog NaHCO3 ili CaCO3. Neutralnu
otopinu razrijediti na 50 ml, dodati 2 ml indikatora K2CrO4 i titrirati standardnom otopinom
AgNO3 do prve stalne promjene boje taloga.

Raun:
M(Cl) = V(AgNO3) c(AgNO3) M(Cl) mg/25 ml alikvota

M(Cl) = 35,46 g mol-1

REDOKS TITRACIJE

Redoks titracije se temelje na reakcijama oksidacije i redukcije. Reakcija koja slui kao
osnova za odreivanje je reakcija izmeu dva redoks sustava, jedan sustav je u standardnoj
otopini, a drugi u otopini uzorka.

Redoks indikatori su obino organske tvari koji se ponaaju kao slabi reducensi ili slabi
oksidansi i kod kojih je boja oksidiranog i reduciranog oblika razliita.
Najee koritene standardne otopine su: KMnO4, otopine Ce(IV) soli, otopina KBrO3,
otopina joda, otopina Na2S2O3.

30
Kvantitativna kemijska analiza

UV/VIS APSORPCIJSKA SPEKTROSKOPIJA

Apsorpcijska spektroskopija koja se temelji na UV/VIS zraenju je najvie upotrebljavana

tehnika u kvantitativnoj kemijskoj analizi zbog velike osjetljivosti, prihvatljive tonosti, te
jednostavnosti i brzine izvoenja. Prikladna je za tvari koje apsorbiraju elektromagnetsko
zraenje na valnim duljinama od 200 - 400 nm (UV podruje) ili od 400 - 800 nm (VIS
podruje).

Otopine mogu davati razliita obojenja vidljiva ljudskom oku jer apsorbiraju u razliitim
dijelovima vidljivog spektra dok su tvari koje ne apsorbiraju u vidljivom dijelu spektra
bezbojne.

U kvantitativnoj analizi, odnos izmeu apsorbancije (A) i koncentracije (c/mol dm-3) izraen
je Lambert-Beerovim zakon:

A = cb

gdje je:
A - apsorbancija (bezdimenzionalna veliina)
- molarni apsorpcijski koeficijent (l mol-1 cm-1)
c - koncentracija (mol / l)
b - duljina puta zraenja kroz uzorak (debljina kivete) (cm)

iz ega slijedi da je apsorbancija direktno proporcionalna koncentraciji; to je vea

apsorbancija, to je vea koncentracija tvari. Lambert-Beerov zakon vrijedi samo za
razrijeene otopine.

Molarni apsorpcijski koeficijent () karakteristino je svojstvo tvari pri tono odreenim

uvjetima kao to su valna duljina, otapalo u kojem se nalazi ispitivana tvar i temperatura. U
praksi, mjereni molarni apsorpcijski koeficijent takoer ovisi i o mjernom ureaju. S obzirom
da vrijednosti koje se mogu nai u literaturi nisu sasvim pouzdane iz gore navedenih
razloga, potrebno je prirediti niz standardnih otopina poznatih koncentracija kojima se izmjeri
apsorbancija. Grafiki se prikau oitane vrijednosti apsorbancije otopina u ovisnosti o
njihovim koncentracijama. Takav grafiki prikaz ovisnosti apsorbancije o koncentraciji
naziva se badarni dijagram (slika 1). Iz badarnog dijagrama mogue je odrediti:

molarni apsorpcijski koeficijent, (iz nagiba pravca)

nepoznatu koncentraciju tvari u otopini

31
Kvantitativna kemijska analiza
BADARNA KRIVULJA ZA NIKAL
r2 = 0,9467; r = 0,9730
y = -0,0152+0,0021*x
0,22
0,20
0,18
0,16
0,14
0,12
0,10
0,08
A

0,06
0,04
0,02
0,00
-0,02
-0,04
-0,06
-0,08
0 20 40 60 80 100 120
c,ug/50ml

Slika 1. Badarna krivulja

Spektrometrijsko odreivanje nikla

Priprema standardnih otopina (ST 1 i ST 2)

ST 1 priblino 1000 g/ml: izvagati 4,04 +0,01 g nikal klorida (NiCl2 4H2O) u au.
Otopiti sol u destiliranoj vodi i prenijeti u odmjernu tikvicu od 1 l. Razrijediti s vodom do
oznake, mijeati i odrediti sadraj nikla gravimetrijski metodom s dimetil glioksimom.

ST 2 priblino 10 g/ml: otpipetirati 10 ml ST I u odmjernu tikvicu od 1 l. Razrijediti s

destiliranom vodom do oznake i promukati. Koncentracija nikla je tono 1/100 od
koncentracije odreene za gornju otopinu od 1000 g/ml.

Izrada badarne krivulje

Pipetirati alikvote od 0, 1, 2, 5 i 10 ml ST II u odvojene volumetrijske tikvice od 50 ml. To

daje standarde koji sadre 0, 10, 20, 50 i 100 g u 50 ml. Boja se razvija dodatkom reagensa
kako je opisano u postupku za odreivanje nikla. Nacrtati krivulju nanoenjem apsorbancija i
odgovarajuih g nikla u 50 ml otopine (slika 1).

32
Kvantitativna kemijska analiza

Odreivanje nikla

KEMIKALIJE:
- nikal klorid
- limunska kiselina
- kalij persulfat
- natrijeva luina
- dimetilglioksim (reagens)

Postupak:
Otpipetirati 5 ml otopine uzorka u odmjernu tikvicu od 100 ml. Dodati 1 ml limunske
kiseline, 3 ml otopine 2% kalijevog persulfata, 15 ml NaOH (2mol / l) i 1 ml
dimetilglioksima. Smjesu zagrijati i drati u vodenoj kupelji na temperaturi 60 70 C 5
minuta. Nadopuniti vodom do 100 ml i mjeriti apsorbanciju na 465 nm nasuprot slijepoj
probi.
Uz pomo badarne krivulje odrediti koncentraciju nikla u uzorku.

33
 LITERATURA

D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler, Osnove analitike kemije, kolska knjiga, Zagreb,

1999.
G. R. Harrison, R. C. Lord, J. R. Loofbourow, Praktina spektroskopija, Nauna knjiga,
Beograd, 1962.
F. A. Seetle, Handbook of Instrumental Techniques for Analytical Chemistry, Prentice-Hall,
Inc. New Jersy, 1997.
I. Ekinja, Z. olji, Kvalitativna anorganska kemijska analiza, Tehnoloki fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1992.
Z. olji, Osnove kvantitativne kemijske analize, Tehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb 1991.
E. Generali, S. Krka, Kemija I -Analitika vjebe, Kemijsko tehnoloki fakultet Split, Split
2006.
. Filipovi Kovaevi, I. Jakaa, Uvod u kemiju i kemijsku analizu, Laboratorijske vjebe II
dio, Interna skripta, Prehrambeno biotehnoloki fakultet Zagreb, Zagreb 2009.
J. Fries, H. Getrost, Organic Reagents for Trace Analysis, Merck, Darmstadt, 1977.

34