VJEŽBA 3.

DOBIVANJE SOLI

30.11.2023. Marin Lakoš, 3.g

POKUS 1: SINTEZA IZ ELEMENTARNIH TVARI
Kemikalije:
- aluminij, Al (s)
- jod, I2 (s)
Pribor:
- keramička pločica
- digestor
- žličice
- upaljač
Opis pokusa:
Na keramičku pločicu žličicom stavimo malo aluminija te malo joda. Prah promiješamo
da postane homogen. Upaljačem zapalimo prah te pločicu stavimo u digestor.
Zapažanja:
Iznad pločice se počeo stvarati gusti ljubičasti plin. Nakon što se plamen ugasio na pločici
je ostalo praha koji je bio izgoren te se na dijelu pločice nalazi crna „zapaljena“ mrlja.

Sl.1: Keramička pločica nakon

reakcije joda i aluminija u digestoru.

Jednadžbe:
2 𝐴𝑙 (𝑠) + 3𝐼2 (𝑠) Δ 𝐴𝑙2 𝐼6

2
Zaključak:
Soli možemo dobiti reakcijom metala i nemetala u elementarnom stanju. Neće biti drugih
produkata osim te soli. Reakciju moramo potpomognuti toplinom te će biti jako
egzotermna.

POKUS 2: METAL NEGATIVNOG REDUKCIJSKOG

POTENCIJALA + KISELINA SOL + VODIK
Kemikalije:
- klorovodična kiselina, HCl (aq)
- cink u granulama, Zn (s)
- trakica magnezija, Mg (s)
- komadić bakra, Cu (s)
Pribor:
- 3 epruvete i stalak
- šibice
- kapalica
- predmetno stakalce
- plamenik
Opis pokusa:
U svaku od 3 epruvete na stalku dodamo klorovodičnu kiselinu do otprilike četvrtine
volumena. U jednu dodamo cink, u drugu magnezij, a u treću bakar. U epruvete koje su
reagirale na kraju ćemo približiti šibici. Tekućinu iz cinkove epruvete kapalicom
kapnemo na predmetno stakalce. Njega zagrijavamo iznad plamenika.
Zapažanja:
Epruvete s cinkom i magnezijem su reagirale, dok se u epruveti s bakrom nije ništa
dogodilo. U prve dvije epruvete stvorili su se mjehurići koji pokazuju prisustvo vodika.
Te epruvete su na dodir bile tople. Kad smo šibicu približili epruveti s cinkom čuo se
glasan pucanj, poput pucanja balona. Na predmetnom stakalcu se nakon zagrijavanja
stvorio talog. To je sol cinkov klorid.

3
 Sl.2: Epruvete s HCl i redom s
lijeva na desno: Cu, Zn, Mg Sl.3: Talog ZnCl2
Jednadžbe:
𝑍𝑛 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 𝑍𝑛𝐶𝑙2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 (𝑔)

𝑀𝑔 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 𝑀𝑔𝐶𝑙2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 (𝑔)

𝐶𝑢 (𝑠) + 𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 𝑁𝐸𝑀𝐴 𝑅𝐸𝐴𝐾𝐶𝐼𝐽𝐸

Zaključak:
Soli možemo dobiti reakcijom metala negativnog redukcijskog potencijala i kiseline.
Metali reaktivniji od vodika (neg. red. potencijal) će istisnuti vodik iz kiseline. Zato ovaj
način možemo provesti s cinkom i magnezijem, a s bakrom ne. Sol ćemo dobiti
zagrijavanjem nastale tekućine. Također, osim soli nastaje i vodik.

POKUS 3: METAL POZ RED. POTENCIJALA + JAKA

OKSOKISELINA SOL + OKSID NEMETALA +
VODA
Kemikalije:
- komadić bakra, Cu (s)
- dušična kiselina, HNO3 (aq)
Pribor:
- epruveta i stalak

4
Opis pokusa:
U epruvetu ulijemo dušičnu kiselinu te u nju dodamo komadić bakra
Zapažanja:
Nastao je smeđi plin i zelena tekućina.
Jednadžbe:
𝐶𝑢 (𝑠) + 4𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 2𝑁𝑂2 (𝑔) + 2𝐻2 𝑂 (𝑙)

Zaključak:
Soli možemo dobiti i reakcijom metala s pozitivnim redukcijskim potencijalom (poput
bakra) i jake oksokiseline (poput dušične). Bakar je istisnuo dušik iz dušične kiseline.
Dušikov dioksid izlučio se u obliku smeđeg plina, a voda i sol nalaze se u otopini.

POKUS 4: OKSID METALA + KISELINA SOL I

VODA
Kemikalije:
- bakrov (II) oksid, CuO (s)
- klorovodična kiselina, HCl (aq)
- vodovodna voda, H2O (l)
Pribor:
- epruveta i stalak
- žličica
Opis pokusa:
Žličicom u epruvetu uspemo malo bakrova (II) oksida. Preko njega dodamo klorovodičnu
kiselinu. Promiješamo. Dodamo još malo vode.
Zapažanja:
U epruveti je nastala zelena otopina. Dodatkom vode nastala je svijetlo plava otopina.

5
Sl.5: Epruveta nakon reakcije bakrova Sl.6: Epruveta nakon dodavanja vode
oksida i klorovodične kiseline

Jednadžbe:
𝐶𝑢𝑂 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑢𝐶𝑙2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)

Zaključak:
Soli možemo dobiti i reakcijom oksida metala i kiseline. Što je koncentracija bakrova (II)
klorida veća otopina će biti zelenija. To vidimo jer se dodatkom vode smanjuje zelena
boja, odnosno postaje plavkasta. Zelenu boju daje kompleksni ion [CuCl4]2-. Dodatkom
vode njegova koncentracija se smanjuje pa je boja manje zelena.

POKUS 5: OKSID NEMETALA + BAZA SOL +

VODA
Kemikalije:
- ugljikov dioksid, CO2 (g)
- barijeva lužina, Ba(OH)2
Pribor:
- epruveta
- slamka
- laser
Opis pokusa:
U epruvetu ulijemo malo barijeve lužine. Stavimo slamku u barijevu lužinu te pušemo u
nju. Tako dovodimo ugljikov dioksid, zato što je ugljikov dioksid jako koncentriran u
našem izdisanju.

6
 Sl.7: Upuhivanje CO2 u
barijevu lužinu

Zapažanja:
Puhanjem u otopinu putem slamke, otopina barijeve lužine se zamutila. Kada laser
uperimo u zamućenu otopinu, ona pokazuje Tyndallov efekt, što znači da je to koloidni
sustav.

Sl.8: Prikaz zamućenosti koloidnog

sustava nakon upuhivanja ugljikova
dioksida u njega

Jednadžbe:
𝐵𝑎 (𝑂𝐻 )2 (𝑎𝑞 ) + 𝐶𝑂2 (𝑔) → 𝐵𝑎𝐶𝑂3 (𝑠) + 𝐻2𝑂 (𝑙)

Zaključak:
Ugljikov dioksid koji smo izdisanjem doveli u doticaj s barijevom lužinom reagirao je s
njom. Nastala je sol barijev karbonat. Kako barijev karbonat nije topljiv u vodi, sustav se
zamutio. Kako sustav ima Tyndallov efekt, zaključujemo da je to koloidni sustav.

7
POKUS 6: NEUTRALIZACIJA
Kemikalije:
- natrijeva lužina, NaOH (aq)
- klorovodična kiselina, HCl (aq)
- barijeva lužina, BaOH (aq)
- sumporna kiselina, H2SO4 (aq)
- fenolftalein
Pribor:
- 2 epruvete i stalak
- laser
Opis pokusa:
U jednu epruvetu ulijemo natrijevu lužinu, a u drugu barijevu. U svaku kapnemo nekoliko
kapi fenolftaleina. U prvu epruvetu kap po kap dokapavamo klorovodičnu kiselinu, a u
drugu sumpornu dok se otopina ne obezboji.
Zapažanja:
Dodatkom fenolftaleina u lužine razvila se jaka ljubičasta boja. Nakon dokapavanja
otopine su postale bezbojne. Barijev sulfat nije topljiv u vodi te upiranjem lasera u njega
pokazuje Tyndallov efekt.

Sl.9: Epruveta u koju je dokapavana

klorovodična kiselina u trenutku kad
je prestala biti ljubičasta, odnosno
neutralizirala se.

Jednadžbe:
𝑁𝑎𝑂𝐻 (𝑎𝑞) + 𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 𝑁𝑎𝐶𝑙 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)

𝐵𝑎(𝑂𝐻)2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) → 𝐵𝑎𝑆𝑂4 (𝑎𝑞 ) + 2𝐻2𝑂 (𝑙)

8
Zaključak:
Ovaj način dokapavanja poznat je i kao titracija. Na početku imamo bazu u koju dodamo
fenolftalein. On će obojati otopinu u ljubičasto. Postepenim dokapavanjem možemo
dobiti vrlo preciznu točku ekvivalencije. To je prvi trenutak kada otopina postane
bezbojna. Tada je ona u potpunosti neutralizirana te prestajemo dokapavati kiselinu.
Neutralizacijom uz soli nastaje i voda.

POKUS 7: DVOSTRUKA IZMJENA IONA ZBOG

TALOŽENJA
Kemikalije:
- vodena otopina natrijeva klorida, NaCl (aq)
- vodena otopina srebrova nitrata, AgNO3 (aq)
- vodena otopina bakrova(II) sulfata, CuSO4 (aq)
- natrijev hidroksid, NaOH (s)
- vodena otopina amonijaka, NH4 (aq)
Pribor:
- 2 epruvete i stalak
Opis pokusa:
U epruvetu ulijemo do četvrtine vodenu otopinu natrijeva klorida te potom u nju nekoliko
kapi vodene otopine srebrova nitrata. U drugu epruvetu ulijemo vodenu otopinu
bakrova(II) sulfata te u nju dodamo malo natrijeva hidroksida. U drugu epruvetu poslije
dodamo i vodenu otopinu amonijaka.
Zapažanja:
Otopina u prvoj epruveti postala je bijela zamućena. Otopina u drugoj epruveti postala je
plava. Dodatkom vodene otopine amonijaka, otopina postaje puno tamnije plava.

9
 Sl.11: Druga
Sl.10:
epruveta –
Prva
reakcija NaOH
epruveta
i CuSO4
– reakcija
(lijevo)
NaCl i
AgNO3
Sl.12: Druga
epruveta nakon
dodavanja vod.
otopine
amonijaka
(desno)

Jednadžbe:
𝑁𝑎𝐶𝑙(𝑎𝑞) + 𝐴𝑔𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐴𝑔𝐶𝑙(𝑠) + 𝑁𝑎𝑁𝑂3 (𝑎𝑞)

𝐶𝑢𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) + 2𝑁𝑎𝑂𝐻(𝑎𝑞) → 𝐶𝑢(𝑂𝐻)2 (𝑠) + 𝑁𝑎2 𝑆𝑂4 (𝑎𝑞)

𝐶𝑢(𝑂𝐻)2 (𝑠) + 4𝑁𝐻3 (𝑎𝑞) → [𝐶𝑢(𝑁𝐻3 )4 ]2+ (𝑎𝑞) + 2𝑂𝐻 − (𝑎𝑞)

Zaključak:
Miješanjem dvaju soli dolazi do izmjene iona. U prvoj epruveti nastali su natrijev nitrat i
srebrov klorid. Srebrov klorid nije topiv u vodi pa zamućuje otopinu. U drugoj epruveti
nastali su natrijev sulfat i bakrov hidroksid koji nije topljiv pa zamućuje otopinu te daje
otopini karakterističnu svijetloplavu boju. Dodavanjem amonijaka u otopinu nastaje
tetraaminbakrov (II) ion koji ima karakterističnu tamniju plavu boju.

10
POKUS 8: ISTISKIVANJE SLABIJE KISELINE JAČOM IZ
SOLI SLABIJE KISELINE
Kemikalije:
- soda bikarbona, NaHCO3 (aq)
- alkoholni ocat, CH3COOH (aq)
Pribor:
- epruveta i stalak
- žličicom
Opis pokusa:
U epruvetu žličicom uspemo sodu bikarbonu. Preko nje ulijemo ocat (octenu kiselinu).
Zapažanja:
Dogodila se burna reakcija. Bila je jako brza te se stvorilo puno bijelih mjehurića.

Sl.13: Reakcija sode bikarbone i

octene kiseline

Jednadžbe:
𝑁𝑎𝐻𝐶𝑂3 (𝑠) + 𝐶𝐻3𝐶𝑂𝑂𝐻 (𝑎𝑞) → 𝐶𝐻3𝐶𝑂𝑂𝑁𝑎 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑂 (𝑙) + 𝐶𝑂2 (𝑔)

Zaključak:
Soda bikarbona, sol karbonatne kiseline, istisnuta je octenom kiselinom koja je jača od
karbonatne. Nastala je sol natrijev acetat te voda i ugljikov dioksid kojeg vidimo u obliku
mjehurića u burnoj reakciji.

11
a) 𝑀𝑔 (𝑠) + 𝐶𝑙2 (𝑔) → 𝑀𝑔𝐶𝑙2 (𝑠) – magnezijev klorid /SINTEZA IZ
ELEMENTARNIH TVARI
b) 𝐶𝑎 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑎𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) + 𝐻2 (𝑔) – kalcijev nitrat / METAL
NEGATIVNOG REDUKCIJSKOG POTENCIJALA + KISELINA SOL +
VODIK
c) 𝑁𝑎2 𝑂 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 2𝑁𝑎𝐶𝑙 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑂 (𝑙) – natrijev klorid / OKSID
METALA+ KISELINA SOL + VODA
d) 2𝑁𝑎2 𝑂2 (𝑠) + 4𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 4𝑁𝑎𝐶𝑙 (𝑎𝑞) + 2𝐻2 𝑂 (𝑙) + 𝑂2 – natrijev klorid /
PEROKSID METALA+ KISELINA SOL + VODA+KISIK
e) 𝐶𝑎𝑂 (𝑠) + 𝐻2 𝑆𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑎𝑆𝑂3 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑂 (𝑙) – kalcijev sulfit / OKSID
METALA+ KISELINA SOL + VODA
f) 𝐶𝑎(𝑂𝐻)2 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝐶𝑎(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 2𝐻2 𝑂 (𝑙) – kalcijev nitrit /
NEUTRALIZACIJA
g) 𝐴𝑔𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) + 𝐾𝐼 (𝑎𝑞) → 𝐴𝑔𝐼 (𝑠) + 𝐾𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) – srebrov(I) jodid i kalijev
nitrat / DVOSTRUKA IZMJENA IONA ZBOG TALOŽENJA
h) 𝐾2 𝑆 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞) → 2𝐾𝐶𝑙 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑆 (𝑔) – kalijev klorid /
ISTISKIVANJE SLABIJE KISELINE JAČOM IZ SOLI SLABIJE KISELINE

12
1. Primjeri za dobivanje soli:
a) SINTEZA IZ ELEMENTARNIH TVARI:
8 𝑍𝑛 (𝑠) + 𝑆8 → 8𝑍𝑛𝑆 (𝑠)

b) METAL NEGATIVNOG REDUKCIJSKOG POTENCIJALA + KISELINA

SOL + VODIK :
2𝑁𝑎 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞 ) → 2𝑁𝑎𝐶𝑙 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 (𝑔)

c) METAL POZ RED. POTENCIJALA + JAKA OKSOKISELINA SOL +

OKSID NEMETALA + VODA:
𝐴𝑔 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑘𝑜𝑛𝑐. ) → 𝐴𝑔𝑁𝑂3 (𝑎𝑞 ) + 𝑁𝑂2 (𝑔) + 𝐻2 𝑂 (𝑙 )

d) OKSID METALA + KISELINA SOL I VODA:

𝑀𝑔𝑂 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝑀𝑔(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)

e) OKSID NEMETALA + BAZA SOL + VODA

2𝑁𝑎𝑂𝐻 (𝑎𝑞 ) + 𝐶𝑂2 (𝑔) → 𝑁𝑎2 𝐶𝑂3 (𝑠) + 𝐻2 𝑂 (𝑙 )

f) NEUTRALIZACIJA:
𝐾𝑂𝐻(𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑆𝑂4 (𝑎𝑞) → 𝐾𝑆𝑂4 (𝑠) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)

𝑀𝑔(𝑂𝐻)2 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑎𝑞) → 𝑀𝑔(𝑁𝑂3 )2 + 2𝐻2 𝑂 (𝑙)

g) DVOSTRUKA IZMJENA IONA ZBOG TALOŽENJA:

2𝐾𝐼 (𝑎𝑞 ) + 𝑃𝑏(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) → 𝑃𝑏𝐼2 (𝑠) + 2𝐾𝑁𝑂3 (𝑎𝑞)

13
 h) ISTISKIVANJE SLABIJE KISELINE JAČOM IZ SOLI SLABIJE KISELINE:
𝑍𝑛𝑆 (𝑠) + 2𝐻𝐶𝑙 (𝑎𝑞 ) → 𝑍𝑛𝐶𝑙2 (𝑎𝑞 ) + 𝐻2 𝑆 (𝑔)

2. NAPISANO IZNAD KEMIJSKIH JEDNADŽBI ZA SVAKU REAKCIJU

3. NAPISANO ISPOD KEMIJSKIH JEDNADŽBI ZA SVAKU REAKCIJU
4. 𝐶6 𝐻8 𝑂7 (𝑎𝑞) + 3𝑁𝑎𝐻𝐶𝑂3 (𝑠) → 3𝐶𝑂2 (𝑔) + 3𝐻2 𝑂 (𝑙) + 𝑁𝑎3 𝐶6 𝐻5 𝑂7 (𝑎𝑞)
Reakcija je burno reagirala. Bijela tekućina se izlijevala iz epruvete, a iz nje su
izlazili i mjehurići, što je ugljikov dioksid.
5. A) 𝐶𝑢 (𝑠) + 4𝐻𝑁𝑂3 (𝑘𝑜𝑛𝑐. ) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 2𝑁𝑂2 (𝑔) + 2𝐻2 𝑂 (𝑙)
B) 𝐶𝑢𝑂 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑘𝑜𝑛𝑐. ) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)
C) 𝐶𝑢𝐶𝑂3 (𝑠) + 2𝐻𝑁𝑂3 (𝑘𝑜𝑛𝑐. ) → 𝐶𝑢(𝑁𝑂3 )2 (𝑎𝑞) + 𝐶𝑂2 (𝑔) + 𝐻2 𝑂 (𝑙)
6. 𝑃𝑏(𝐻2 𝑃𝑂4 )2 – olovov (II) dihidrogenfosfat
𝑃𝑏(𝐻2 𝑃𝑂4 )4 – olovov (IV) dihidrogenfosfat
𝑃𝑏𝐻𝑃𝑂4 - olovov (II) hidrogenfosfat
𝑃𝑏(𝐻𝑃𝑂4 ) 2 – olovov (IV) hidrogenfosfat
𝑃𝑏3 (𝑃𝑂4 )2 – olovov (II) fosfat
𝑃𝑏3 (𝑃𝑂4 )4 – olovov (IV) fosfat
7. Kalcijev klorid (CaCl2) – „antifreeze“, ne dopušta zaleđivanje, te se zbog često koristi
za ceste kako se ne bi zamrzle.

Natrijev hidrokarbonat (NaHCO3) – koristi se pri rađenju pekarskih proizvoda i

kolača, „diže“ tijesto.

Natrijev karbonat (Na2CO3) – koristi se za čišćenje u kućanstvu, može biti u

deterdžentima.
8. Tijekom pokusa nije bilo problema pri izvođenju.

14