p- i m- vrijednost

p-vrijednost (ili p-alkalitet) se određuje titracijom 100 ml vode s 0,1 n HCl uz

indikator fenolftalein, a izražava se u ml 0,1 n HCl, a m-vrijednost (ili m-alkalitet) na
istl način uz indikator metiloranž.
Ove vrijednosti nam kazuju u kojoj se količini nalaze u vodi prisutni hidroksidi,
karbonati i bikarbonati. Uaime, u umekšanoj vodi može još uvljek zaostati nešto
bikarbonata, teško topivog CaCO3 i lacše topivog MgCO3, suviška sode, lužine ili
vapna. To dakako vrijedi u slučaju, ako u vodi nema drugih sastojaka, koji bi izazvali
potrošak 0,1 n HCl.
Osim toga moramo znati da se uz fenolftalein titriraju u vodi sadržani avi hidroksidi
i polovica karbonata, a uz metiloranž svi hidroksidi, svi karbonati i svi
hidrokarbonati. **
Da je tome tako, vidi se iz slijedečih primjera:

 10 ml 0,1 n NaOH trošit će uz metiloranž 10 ml 0,1 n HCl,

 10 ml 0,1 n NaOH trošit će uz fenolftalein 10 ml 0,1 n HCl,
 10 ml 0,1 n Na2CO3 trošit će uz metiloranž 10 ml 0,1 n HCl,
 10 ml 0,1 n Na2CO3 trošit će uz fenolftalein svega 5 ml 0,1 n HCl,
 10 ml 0,1 n NaHCO3 trošit će uz metilorunž 10 ml 0,1 n HCl,
 10 ml 0,1 n NaHCO3 uz fenolftalein neće trošiti 0,1 n HCl, jer je već
fenolftalein u otopini NaHCO^ gotovo bezbojan do slabo ružičast.

Zašto se kod titracije 10 ml 0,1 n Na^CO^ uz fenolftalein troši samo 5 ml 0,1 n IICl?
Zato, jer reakcija u stvari teče u 2 faze:
Na2CO3 + HCl = HaCl + NaHCO3
NaHCO3 + HCl = NaCl + H2CO3
sumarno: Na2CO3 + 2 HCl = 2 NaCl + H2CO3
Budući da se u međufazi stvara NaHCO3, koji je uz fenolftalein gotovo bezbojan, u
reakciji sudjeluje samo polovica ekvivalenata 0,1 n HCl.
Na temelju gornjeg, iz p i m-vrijednosti možemo zaključiti o prisutnosti slijedećih
soli:
I primjer:
p-vrijednost = 0 m-vrijednost 0
Mogu biti prisutni samo bikarbonati: NaHCO3, Ca(CaCO3)2 ili Mg(HCO)2
Nisu prisutni: npr. NaOH, Ca(OH)2, Na2CO3.
Ukoliko voda sadrži tvrdoću, množenjem m-vrijednosti u ml 0,1 n HCl sa 2,8
dobijemo karbonatnu tvrdoću u °nj.
Ako u vodi nema tvrdoće, množenjem utroženih ml 0,1 n H01 sa 84 (ekvivalentnom
težinom NaHCO3) dobijemo količinu NaHCO3 u mg/l.
Ako voda sadrži iskre tvrdoće i NaHCO3 istovremeno, tada ne možemo samo iz p i
m-vrijednosti ustanoviti njihove kolićine. Natrijev bikarbonat je prisutan uvijek
onda, ako je m x 2,8 > UT.
II primjer:
p-vrijednost > 0
m-vrijednost > 0
Mogu biti prisutni: NaOH, Na2CO3, Ca(OH)2, NaHCO3, Ca(HCO3)2 i Mg(HCO3)2.
Ako voda ne sadrži tvrdoću, tada nisu prisutni ni Cai Mg-.bikarbonati i Ca(OH)2, već
samo NagCO^, NaOH ili NaHCO3 od suviška dodanih taložnih sredstava prigodom
potpunog mekanja vode.
Tada mogu postojati 4 slučaja:
1) 2p>m ; tada su prisutni ćamo Na2CO3 i NaOH.
Na2CO3 = 2 (m p) x 53 mg/l NaOH = (2p m) x 40 mg/l
2) 2p = m ; prisutni je samo Na2CO3.
Na2CO3 = 2p x 53 mg/l
3) 2p m; prisutni su Na2CO3 i NaHCO3.
Na2CO3 = 2p x 53 mg/l NaHCO3 = (m 2p) x 84 mg/l
4) p = m; tada je prisutan samo NaOH.
NaOH = p x 40 mg/l.
Ukoliko voda poerveni dodatkom fenolftaleina, znaći da sadrži alkalije (pH = 9,5), pa
govorimo o alkalitetu vode. Ako pak ne pocrveni uz fenolftalein, znači da sadrži
samo bikarbonate, te troši 0,1 n HCl samo uz metiloranž, ekvivalentno ukupnom
sadržaju vezane CO2. Tada govorimo o alkalinitetu vode.
I p- i m-vrijednost mogu se izraziti u mvalima ili u njemačkim stupnjevima. Budući
da je:
1 mx 0,1 n HCl/100 ml H2O = 1 mval/l to je
p-vrijednost u mvalima/l x 2,8 = P-vrijednost u °nj odnosno
m-vrijednost u mvalima/l x 2,8 = M-vrijednost u °nj.
Sve prije navedene slučajeve možemo prikazati slijedećom tabelom :

Ako je : U vodi su prisutni:

– hidroksidi karbonati bikarbonati

p=0;m>0 – – m

2p > m 2p m 2(m p) –

2p = m – 2P –

2p < m – 2p m 2p

p=m p – –

Tumačenje;
Na osnovu međusobnog odnosa p i m-vrijednosti možemo ustanoviti ne samo da li
je voda dobro umekšana ili ne, nego i koje su soli u vodi prisutne, Tako npr. kod
mekšanja vapno-soda, ako je vapno dodano u suvišku bit de 2p > m, a ako je soda
dodana u suviškus m>T.
Pregled soli otopljenih u umekšano i vodi

 NaHCO3
 Na2CO3
 NaOH
  Ca(OH)2
 Mg(OH)2
 CaCO3
 MgCO3
 Ca(HCO3)2
 Mg(HCO3)2
 CaCl2
 CaSO4
 MgCl2
 MgSO4

Naravno, u vodi ne mogu biti prisutne istovremeno sve ove navedene soli. lako npr.
Na2CO3 uz Ca(OH)2 ili Ca(OH)2 uz MgCl2, MgSO4 i sl.

Natronski broj
Kako smo već prije spomenuli, kod potpunog mekšanja vode dodajemo taložna
sredstva (Na2CO3,NaOH) u izvjesnom suvišku. Naime alkalitet vode, kao zaštitna
mjera protiv korozije je iznad svega tamo potreban, gaje je visoki sadržaj neutralnih
soli u kotlovnoj vodi Iako visoki alkalitet celu ne škodi, ipak se njegova visina mora
kretati u propisanim granicama za kotao određenog pritiska, obzirom na opasnost
od penjenja kotlovne vode, uslijed čega bi se mogla onečistiti para.
Kao mjeri 10 alkaliteta kod kotlova niskog pritiska (do 15 at) uzima se tzv. natronski
broj(NB).
Kao baza je uzet NaOH, a djelovanje ostalih alkalnin soli upoređuje se prema
njemu. Tako npr. 0,4 g/m3 NaOH ima isto djelovanje kao 1,85 g/m3 Na2CO3. Osim
toga, kod mekšanja se suvišak sode, ovisno o temperaturi i pritisku, hidrolitički
raspada u NaOH i CO2, tako da je NaOH glavno mjerilo za natronski broj.
Na osnovu toga predložena je slijedeća empirijska formula za natronski broj:
NB = NaOH + Na2CO3/4,5 mg/l ili g/m3.
Dobro umekšana voda će biti alkalidna, kad će biti 2p – m (tada će i pH biti od 9). U
tom će slučaju, analogno gornjoj tablici biti količina:
NaOH = 40 (2p m) g/m3,
Na2CO3 = 53 x 2(m p) g/m3.
Tako iz p znatih p i m-vrijednosti možemo izračunati natronski broj prema slijedećoj
jednadžbi:
NB = 40 (2p m) + 53 2(m-p)/4,5 = 56,5 P 16,5 m mg/l ili g/m3.
U slučaju da kotlovna voda sadrži trifosfata, tada se NB izračunava prema slijedećoj
formuli:
Na2CO3, Na2PO3 x 10 H2O ,
NB = NaOH + Na2CO3 / 4,5 + Na3PO4 x 10 H2O / 1,5 = g/m3, ili skraćeno:
NB = NaOH + 0,22 Na2CO3 +5,23 P2O5 g/m3 .
Kotlovna voda kojoj nije dodavan trifosfat, smije imati natronski broj 400 2000.
Ako je kod mekšanja dodavan i trifosfat, tada je dovoljan natronski broj 100 400.
Čim NB pređe vrijednost 2o00 ili 400 (uz trifosfat) i više g/m3,. tada takva voda nije
više podesna, jer izaziva pjenjenje i udaranje u kotlu, te se jedan dio kotlovne vode
sa topivim solima mora otpustiti (odsoljavanje kotla) i nadomjestiti ta količina
svježom napojnom vodom.
Alkalni broj
Iz slijedeće slike vidimo kako se višak sode u kotlu hidrolitički raspada ovisno o
temperaturi i pritisku u kotlu.
Kod mekšanja pak vode s jonskim izmjenjivačima, stvara se NaHCO3, koji se
također raspada u kotlu u CO2 i Na2CO3, a ovaj dalje u NaOH, kao u prijašnjcm
slučaju:
2 NaHCO3 = Na2CO3 + H2O + CO2
Na2CO3 + H2O = 2 NaOH + CO2
Slika br. 4 Cepanje sode u ovisnosti od pogonskog pritiska
Izostavljeno iz prikaza
Budući da kod »kotlova srednjih i viših pritisaka alkalitet uglavnom potiče od
prisutne NaOH, to je za ustanovljavanje visine alkaliteta dovoljno odrediti samo p-
vrijednost..
Množenjcm p-vrijednosti sa ekvivalentnom težinom od NaOH dobijamo tzv. alkalni
broj CAB).
On nam kazuje koliki je udio u kotlovnoj vodi prisutnih alkalnih taložnih sredstava
(pretežno NaOH, a manje Na2CO3 i Na2BO3) , koje djeluju kao NaOH. Zato se
danas kao mjerilo alkaliteta uzima alkalni broj, a izračunava se prema formuli:
AB = 40 x p mg/l ili g/m3.
U ovisnosti od kotlovnog pritiska, dopuštene su slijedeće vrijednosti za alkalni broj:

 Do 20 at : AB = 400 +50 odnosno p = 10 +50%

 20 40 at : AB = 200 +- 50 % odnosno p= 5 +50%
 40 100 at : AB = 50 +- 50 odnosno p = 1,25 +50%
 iznad 100 at : AB = 30 +- 50 odnosno p = 0,75 +50%