Koja od navedenih tvari ima najniže talište?

A. natrijev klorid
B. magnezijev klorid
C. magnezijev oksid
D. natrijev oksid

. više talište i vrelište imaju polarnije molekule (to su one među kojima je razlika
elektronegativnosti atoma veća) (osobito visoka među kovalentnim spojevima imaju oni koji
tvore vodikove veze, a to su oni koji imaju H vezan na F, O ili N), 2. među molekulama slične
polarnosti (to su često spojevi u kojima je isti element vezan na razne elemente iste skupine,
a takvi su npr. HCl, HBr, HI) viša imaju veće molekule jer one imaju veću mogućnost
izobličenja elektronskog oblaka tj. stvaranja trenutačnog odnosno induciranog dipola, o čemu
ovisi jakost Londonovih i van der Waalsovih privlačnih sila među njima. Dakle, I ima veći
polumjer nego Br (nadam se da znaš zašto), zato HI ima više talište - a sad procijeni za HCl.
Masa četveroatomne molekule neke elementarne tvari je 2,0572*10 na minus 22 g... Koja je
to tvar?

Dakle, budući da su to sve ionski spojevi (spojevi između metala i nematala uglavnom su
ionski, to se vidi iz razlike elektronegativnosti, a to se vidi iz položaja u periodnom sustavu...
podsjeti se 1. raz. ako možeš, da ne pišem sad sve), gledaš jakost privlačnih sila između iona,
koja se izračunava po formuli F = k×q1×q2 / r^2 gdje je k konstanta, q1 i q2 naboji iona a r
udaljenost između njih, dakle jakost privlačnih sila proporcionalna je naboju aniona i kationa,
a smanjuje se s porastom njihovih polumjera (s tim da je utjecaj naboja uvijek veći od
utjecaja polumjera). Naboje i polumjere gledaš iz periodnog sustava (polumjer raste u periodi
s desna na lijevo i u skupini odozgo prema dolje - vjerojatno će ti biti najlakše da zapamtiš da
fluor ima najmanji (a cezij najveći) pa ćeš sve moći izvesti iz toga). I konačno, što su
privlačne sile između iona jače, talište je više jer je potrebno više energije da se ioni udalje
jedan od drugog (što se dešava pri taljenju).
Po tome bi natrijev klorid imao najniže talište (jer je Na +1 puta Cl -1), a magnezijev
oksid ( Mg +2 puta O -2) najviše. U ovom slučaju ne bi čak morali ni uzimat polumjere u
obzir.

Točno. (Zapravo, po podacima koje pronađoh nije posve točno jer se MgCl2 raspada pri
mnogo nižoj temperaturi, ali iz ovog što mi za maturu možemo (i moramo) znati može se
jedino ovako zaključivati.)
Destilirana voda koja se nalazi u ravnoteži sa zrakom sadrži 1,35*10^-5 mola CO2 po
litri. Izračunajte pH vode, uzimajući u obzir samo prvi stupanj disocijacije ugljične
kiseline koje je konstanta disocijacije Ka=3,7*10^-7 mol/dm^3. Onak

mislim da ispada -log ( 4.995^1/2 * 10^-6)

ne znam čemu ovo da je u ravnoteži sa zrakom...al ok.......
                                                  H2CO3                                   ------->  H+     +    HCO3-
koncentracija u početku      1.35 puta deset na min petu                           0               0
razlika:                                          -x                                                      +x            +x
kraj                                1.35 puta deset na m p  -x                             x                  x

Ka = x*x/ 1.35 puta deset na m p -x      pazi: kada je konstanta disocijacije kiseline reda
deset na minus petu ili niža ( na minus šestu, sedmu osmu.....) ovo x u nazivniku je
zanemarivo malo pa ga možeš uklonit.
Dobro je - točan postupak i rješenje (barem i meni ispada slično), samo formalno ne bi se
smjelo pisati H2CO3 nego H2O + CO2 i onda ustvrditi da je koncentracija vode 1. I radije
nemoj zanemariti jer je i koncentracija CO2 vrlo mala (pravilo bi prije trebalo glasiti kad je
razlika redova veličina između konstante i koncentracije veća od 10^5, ako ga već
pokušavamo formulirati)
energija(E) = Planckova konstanta(h) × frekvencija(v)
frekvencija = brzina svjetlosti(c) / valna duljina(lambda)
Iz toga izrazite energiju preko valne duljine: E=hc/lambda --> E3 - E2 = hc/656, E4 - E2 =
hc/486
Oduzimanjem prve jednadžbe od druge dobije se E4 - E3 = hc/486 - hc/656 =hc
×(170/318816) = hc/1875
Dakle, E3 - E2 je veće od E4 - E3
Zadatak glasi ovako:
Napon galvanskog članka s metalnim elektrodama A i B izmjeren je digitalnim voltmetrom.
Kada je crvena žica voltmetra ( označena +) spojena na elektrodu A, a crna žica na elektrodu
B, očitanje je bilo -1.56 V. Metali od kojih su bile načinjene elektrode A i B bili su srebro i
cink.

Odredite od kojeg je metala načinjena elektroda A, a od kojega elektroda B. Objasnite svoj

odgovor.

Ako je napon negativan, sve zamijeniš, reakciju i polučlanak napišeš obrnuto od mogućeg, to
je najbolje što sam uspjela smisliti, ali nisam posve sigurna, dakle bilo bi 2Ag(s) + Zn2+(aq)
--> 2Ag+(aq) + Zn(s) i Ag(s)|Ag+(aq)||Zn2+(aq)|Zn(s) i A je Ag a B Zn, ali prečudan je
zadatak : Samo sta je to u praksi neizvedivo.......jer Ag ima pozitivan standardni redukcijski
potencijal sta znači da teži redukciji ( oksidans je), a cink ima negativan pa teži oksidaciji....

treba izračnuati masu kristalne sode(Na2CO3x10H2O) potrebne za pripremu 0.5 m3 10%

vodene otopine gustoće 1.04g/cm3
Jel bi netko htio riješit zadatak iz nacionalnog ispita iz kemije 2008:
Kvalitativnom analizom utvrđeno je da pola mola forumulskih jedinki nekoga minerala
željeza ima masu 43,9 g. Koja je empirijska formula analiziranog minerala željeza?
Molarna masa željeza je M(Fe)=58,85 g/mol

tom su zadatku ponuđeni odgovori FeS, Fe2S3, Fe2S4,Fe3S4. Iz toga odmah znaš da su
elementi koji čine taj mineral samo željezo i sumpor. Možeš lako i izračunati molarnu masu
tog minerala iz njegove množine i mase koje su ti dane u zadatku. Ispadne da je molarna
masa minerala jednaka 87,8 g/mol. Molarna masa minerala jednaka je zbroju molarne mase
željeza i molarne mase sumpora. Kad oduzmeš molarnu masu željeza, dakle 55,85 g/mol od
87,8 g/mol dobiješ točno 32 g/molu što znači da je točan odgovor FeS.
otapanjem fosfata u vodi dolazi do reakcije jer je fosforna kiselina slaba kiselina, pa je fosfat
jaka baza: PO43- + H2O --> HPO42-  + OH-     
vidiš da fosfat pokupi vodi proton (H+) i da nastaju OH- ioni (lužnata otopina)
Sumporna kiselina, dušična i bromovodična su jake kiseline, znači da one teže otpuštanju
protona, a ne primanju, pa su njihove konjugirane baze (sulfati, nitrati i bromidi) slabe baze
(tj. neutralne otopine)
Ako anion potječe iz jake kiseline a kation iz slabe baze, otopina soli je kisela, a ako je
obrnuto (anion potječe iz slabe kiseline a kation iz jake baze), lužnata je tj. "tko je jači taj
kvači" Ako anion potječe od jake kiseline i kation od jake baze, "poništavaju se" i otopina
je neutralna. (Tehnički točnije objašnjenje je zapravo da se kationi i anioni samo iz slabih
baza i kiselina hidroliziraju i tako daju "suprotne" vodikove odnosno hidroksidne ione i zato je
otopina kisela/lužnata, za pristojnije ocjene i o tome biste trebali imati nekakvu ideju jer
trebate znati napisati hidrolizu tih iona, ali za sam pH soli ovako je najlakše zapamtiti.) Za
četvrti mogući slučaj (anion iz slabe kiseline i kation iz slabe baze) vas ne bi trebali pitati jer
se to ne može odrediti bez brojčanih podataka (konstanti disocijacije kiseline i baze).

strujom jakosti 0,2A,10 min provodimo elektrolizu vodene otopine kalijeva

klorida.Volumen otoopine je 125 mL pretpostavlja se da je tijekom elektrolize ne
mijenja.Izracunaj.:a)volumene vodika i klora koji se razvijaju na elektrodama pri 1 bar i
o celzijevih....b)množinsku koncentraciju OH minus iona pri zavrsetku elektrolize
Trebaš napisati jednadžbe polureakcija (na anodi oksidacijom kloridnih iona nastaje klor, na
katodi redukcijom vode nastaje vodik i OH-), zatim trebaš Faradayev zakon elektrolize:
It=zFn (I je jakost struje, t vrijeme, z broj elektrona u polureakciji, n naravno množina, F
Faradayeva konstanta odnosno umnožak Avogadrove i opće plinske), iz toga izračunaš
množine vodika, klora i OH-, a onda iz množina preko opće plinske jednadžbe (pV=nRT)
volumene vodika i klora, i množinsku koncentraciju OH- iz c=n/V (V je naravno volumen
otopine).

Što se takvih stvari tiče - KONSTITUCIJSKI ( = strukturni) izomeri imaju ISTU MOLEKULSKU
FORMULU - dakle samo prebrojiš atome i napišeš molekulsku forumulu za svaki spoj i oni koji
imaju istu, ti su svi jedan drugome konstitucijski izomeri. STEREOIZOMERE mogu imati
(dakle nisu oni međusobno jedan drugome stereoizomeri jer bi za to morala imati prostorne
formule, u pravu si da se iz sažetih strukturnih ne vidi) spojevi koji na svaki ugljik uz barem
jednu dvostruku vezu imaju jednostrukom vezom vezane dvije različite "stvari" - npr.
CH3CH2(CH3)C=CHCH3 može, a CH3CH2(CH3)C=CH2 ne može jer su na jednom =C 2
vodika (nadam se da kužiš formule kad ih ovako pišem).
Ti stereoizomeri oko dvostruke veze su jedna vrsta, druga vrsta su spomenuti kiralni C atomi
do kojih ćete (nadam se) doći za par mjeseci, to je dosta komplicirano za objasniti pa mi se
sad ne objašnjava, nadam se da ću do tada uspjeti nešto o tome i napisati za skriptu.
Izračunaj masu minerala piroluzita u kojem je w(MnO2) = 90.0 % i volumen klorovodične
kiseline, w(HCl) = 20.0%, gustoća(HCl) = 1.1 g/cm3 potrebnih za dobivanje 10 L klora (pri 1
bar i 0 st. cel.).
U rješenjima piše: m(MnO2) = 43,08 g; m(otopine HCl) = 325,2 g.

Izračunaš množinu klora (preko pV=nRT), zatim iz redoksa vidiš kolike su množine MnO2
(jednaka množini Cl2) i HCl (4 puta množina Cl2).
Formule koje trebaš su: n=m/M, gustoća=m/V, w = m(tvar)/m(smjesa), i onda kombiniraš
da iz množine dođeš do mase minerala odnosno volumena kiseline:
Za MnO2: n=m/M=w(MnO2)*m(mineral)/M(MnO2) --> m(mineral) =
M(MnO2)*n(MnO2)/w(MnO2)
Za HCl: n=m/M=w(HCl)*m(kiselina)/M(HCl)=w(HCl)*gustoća(HCl)*V(HCl)/M(HCl) --> V(HCl)
= n(HCl)*M(HCl)/[w(HCl)*V(HCl)]
Općenito (što i piše u skripti, bar se nadam ), u kovalentnim spojevima svakom elementu
dodaješ oksidacijskom broju 1 za svaku vezu s elektronegativnijim atomom, a oduzimaš 1 za
svaku vezu s manje elektronegativnim (dakle 2 ako je dvostruka veza, 3 ako je trostruka).
Dakle npr. ako je sumpor vezan s dva ugljika i ničim drugim, oksidacijski broj mu je -2
(sumpor je malo elektronegativniji od ugljika, ali toliko malo  da nisam sigurna da vas to
uopće smiju pitati)., naravno, krene se od nule

Točan ti je sad prvi dio: vodik je manje elektronegativan od ugljika, dakle svakom H atomu
daješ 1, a za svaki "njegov" vodik ugljiku daješ -1, dakle C atomi u tiofenu vezani samo uz C i
H su -1 (veze C atoma s drugim C atomima se ne računaju jer su svi istovrsni atomi naravno
jednako elektronegativni), oni vezani uz C, H i S su 0 (da, mogu i atomi u neelementarnim
tvarima imati oksidacijski broj 0 ako se tako "poklopi"), a S je -2 kao što sam već objasnila

Ligand je bilo koja čestica koja okružuje kation metala u kompleksnom ionu. Npr. u
[Cu(H2O)6]2+ ligandi su 6 molekula vode, a u [CuCl4]2- 4 kloridna aniona. U kompleksnom
kationu srebra uvijek su 2 liganda (ne mogu objasniti zašto s vašom, a uvjerljivo objasniti ni
sa svojom razinom znanja ), dakle bio bi [Ag(NH3)2]+, a kako se jedino mogu rasporediti
u prostoru dvije "stvari"? (VSEPR teorija)
Talog je srebrov klorid (možeš po principu da nema biti što drugo netopljivo unutra ; malo
točnije: dodatkom kiseline smanjuje se pH pa unutra ne može više postojati NH3 nego
postaje NH4+ koji ne može biti ligand (pozitivni ligandi su jako rijetki, iz očitih razloga da se
pozitivne stvari obično međusobno odbijaju) pa se "oslobođeni" Ag+ vežu s Cl-)

oksidacijski brojevi ugljika u organskoj kemiji i općenito oksidacijski brojevi svega što je
vezano kovalentnim vezama određuju se tako da svakom atomu za svaku vezu s
elektronegativnijim atomom daješ u oksidacijski broj +1, a za svaku vezu s manje
elektronegativnim -1 (elektronegativniji atom dobiva elektrone pa dobiva minus, a
"elektropozitivniji" gubi elektrone pa "gubi minus" tj. dobiva plus). Npr. u CH3CH2OH prvi
ugljik je vezan s 3 manje elektronegativna vodika pa ima oksidacijski broj -3, a drugi je vezan
jednom vezom s elektronegativnijim kisikom i dvjema vezama s manje elektronegativnim
vodikom pa ima oksidacijski broj -1*2+1 = -1, a u CH3CHO drugi ugljik vezan je dvjema
vezama s kisikom i jednom s vodikom pa ima oksidacijski broj 1*2-1=1.

Zašto je fenol jača kiselina od alkohola

Jer je fenolova konjugirana baza (anion koji se naziva fenolat) stabilnija jer je rezonantno
stabilizirana - kad se s fenolovog OH makne H, na nastaloj strukturi ne može biti negativan
naboj samo na kisiku (kao kad se s alkoholovog OH makne H) nego se djelomično rasporedi i
na atome ugljika pojavom rezonancije (delokalizacije) (sjetite se rezonancije kod benzena; i
probajte napisati rezonanciju za bilo koji alkoholni anion pa ćete vidjeti da ne možete bez da
dobijete zabranjeni peterovalentni ugljik). Ovako se to može predočiti (za "najobičniji" fenol),
dakle 4 su "moguće" strukture (ne treba se shvatiti kao brzi prijelazi jedne strukture u drugu
nego je stvarna struktura mješavina te 4): 
http://www.mhhe.com/physsci/chemistry/carey/student/olc/graphics/carey04oc/ch24/figures
/arores.gif
I to je uvijek tako, ono što ima više rezonantnih struktura je stabilnije (moglo bi se isto tako
objasniti i npr. zašto je sulfatna kiselina jača od sulfitne).

AgNO3(aq) + NaCl(aq) → AgCl(s) + NaNO3(aq)

bijeli sirasti talog je AgCl