PUFERI

Naziv „puferi“ ili kako se može naići na naziv „tamponi“ dolazi od njemačke
riječi „der Puffer“ što znači odbojnik, dok naziv „tampon“ dolazi od francuske
riječi „le tampon“ što znači čep.
Puferi ili tamponi su otopine otporne na promjenu pH-vrijednosti. Kad se
puferu doda kiselina ili baza, promjena kiselosti/bazičnosti otopine znatno je
manja nego pri istom dodatku u čistu vodu ili u nepuferiranu otopinu.

Pri opisivanju kemijskog sastava pufera često susrećemo definiciju: "pufer je

smjesa slabe kiseline i njene soli ili smjesa slabe baze i njene soli". Suštinski
je pufer konjugirani Brønstedov kiselinsko bazni par, u kojem ni kiselina ni
baza ne smiju biti jake.
Npr. acetatni pufer je vodena otopina u kojoj su pomiješani octena kiselina i
natrijev acetat u množinskom omjeru 1 : 1 . Octena kiselina je na granici
slabih i osrednje jakih kiselina, no dovoljno je slaba da bi se mogao načiniti
pufer. Slično je i s drugim kiselinama osrednje jakosti.
Sastav acetatnog pufera prikazujemo ovako: CH3COOH / CH3COO− .
Nalijevo pišemo formulu kiselog člana Brönstedovog konjugiranog para, a
nadesno bazičnog.

Kako radi pufer? Dodamo li u pufer kiselinu, reagirat će bazična komponenta

pufera, a dodamo li bazu, reagira kisela komponenta. Pogledajmo primjer
acetatnog pufera:
dodatak kiseline:
H3O+ (aq) + CH3COO− (aq) ⎯⎯→ H2O (l) + CH3COOH (aq)
dodatak baze:
OH− (aq) + CH3COOH (aq) ⎯⎯→ H2O (l) + CH3COO− (aq)

Vidljivo je da pufer tamponira kiselinu (hidronijev ion) pretvarajući je u vodu

i slabu kiselinu, koja već jest sastavni dio pufera. Bazu (hidroksid ion)
tamponira tako, da je pretvori u vodu i slabu bazu, koja je dio samog pufera.
Na taj način pufer amortizira promjenu pH-vrijednosti otopine. Dodatkom ki-
seline ili baze, pH puferirane otopine mijenja se znatno manje, nego otopine
u kojoj nema pufera.
Primijetimo da se zapravo radi o ravnotežnim sustavima. Nismo pisali
"ravnotežne strelice" (premda, naravno, možemo) kako bismo naglasili
reakciju koja predstavlja djelovanje pufera.

Za život je bitna puferiranost krvi. Da nema te zaštite, obična limunada mogla

bi biti smrtonosna. Naravno, ovo nije točno i, znanstveno gledano, besmislica,
jer evolucija se "pobrinula" da se takve stvari ne događaju. Glavni pufer u
krvi je hidrogenkarbonatni pufer H2CO3 / HCO3−
H2CO3 / HCO3−
kisela komponenta bazična
komponenta
Pogledajmo rad karbonatnog pufera:
dodatak kiseline: H3O+ + HCO3− ⎯⎯→ H2O + H2CO3
dodatak baze: OH− + H2CO3 ⎯⎯→ H2O + HCO3−

Zadatak 1.
Pokažite kako radi:
a) cijanidni pufer;
b) fosfatni pufer, u sastavu dihidrogenfosfat / hidrogenfosfat;
c) amonijačni pufer u sastavu amonijeva lužina / amonijev klorid.
Pokušajte sami riješiti zadatak i tek tada načiniti provjeru čitanjem rješenja.
Rješenje:
a) HCN / CN−
dodatak kiseline:
H3O+ + CN− ⎯⎯→ H2O + HCN
dodatak baze:
OH− + HCN ⎯⎯→ H2O + CN−
b) H2PO4− / HPO42−
dodatak kiseline:
H3O+ + HPO42− ⎯⎯→ H2O + H2PO4−
dodatak baze: OH− + H2PO4− ⎯⎯→ H2O + HPO42−
c) NH4+ / NH3
dodatak kiseline:
H3O+ + NH3 ⎯⎯→ H2O + NH4+
dodatak baze:
OH− + NH4+ ⎯⎯→ H2O + NH3

Zadatak 2. Kako biste načinili acetatni pufer? Zašto ga je moguće napraviti?

Rješenje:
Miješanjem jednakih volumena razrijeđene octene kiseline i vodene otopine
natrijeva acetata. Pritom otopine trebaju biti jednake nominalne koncentracije
(npr. 0,1 mol/L ). Octena kiselina je po jakosti na granici osrednje jakih i
slabih, a natrijev acetat dobro je topljiv u vodi, dakle može se napraviti
acetatni pufer.

Za one koji žele više:

Još nekoliko riječi o puferiranost našeg organizma. Enzimi su aktivni
samo u uskom području pH. Stanične tekućine približno su neutralne. pH krvi
iznosi oko 7,4 i mijenja se za najviše 0,3 pH jedinica; promjena za 0,5 pH
jedinica bila bi smrtonosna. Krv je, naravno, puferirana, najvažniji pufer u
njoj jest pokazani hidrogenkarbonatni pufer (ugljična kiselina /
hidrogenkarbonat). Količina tog pufera povezana je sa disanjem. Centar za
disanje u mozgu "mjeri" koncentraciju CO2 (pa time i ugljične kiseline) u
krvi. Kad u krvi poraste koncentracija CO2 , mozak šalje impuls kojim se
pojačava rad respiratornog sustava pa CO2 brže izlazi iz krvi. Tako se pH krvi
održava stalnim. Organizam ima još niz puferskih sustava (npr. u staničnim
tekućinama fosfatni pufer, spomenut u zadatku). Nadalje, mnogi proteini
mogu primati i davati hidronij ione. Procesom evolucije organizmi su dobili
višestruku zaštitu od napada kiselina i baz. Bez obzira na to, valja strogo paziti
da otopine koje se daju putem injekcija ili infuzija budu puferirane i da ne
mijenjaju pH krvi. Već smo naučili da intravenozne injekcije također moraju
imati isti osmotski tlak kao eritrociti, moraju biti izotonične s krvlju.
Ako puferski sustavi u organizmu ne funkcioniraju izazivaju promjene koje
nazivamo „acidoza“ odn. „alkaloza“!
Acidoza je stanje organizma u kojem je pH krvi prenizak. Može nastati zbog
poteškoća u disanju (hipoventilacijom) ili unošenjem štetnih tvari u
organizam. Aklaloza je stanje previsokog pH krvi. Nastaje hiperventilacijom i
konzumiranjem štetnih tvari (npr. uzimanjem previše antacida, tvari koje
ublažavaju želučanu kiselinu). Kad nastane acidoza, disanje se ubrza
(izbacuje se više CO2 ), a bubrezi izlučuju mokraću veće kiselosti. Pri alkalozi
se disanje usporava (smanjuje se izbacivanje CO2 pa u tijelu ostaje više
ugljične kiseline), a bubrezi izlučuju manje kiselu mokraću.
Kozmetički preparati često su puferirani, kako bi odgovarali prirodnom pH
određenog dijela tijela koji njegujemo.

Računanje promjene pH-vrijednosti dodatkom kiseline ili baze u puferiranu i

u nepuferiranu otopinu

Kvantitativno, promjena pH puferirane otopine može se izračunati putem

Guldbeg-Waageova zakona, poznavajući konstantu ionizacije kiseline ili baze
u puferu i koncentracije tvari u reakcijskom sustavu.

Zadatak:
Imamo jednu litru otopine puferirane acetatnim puferom, u kojoj se nalazi
1,00 mol octene kiseline i 1,00 mol natrijeva acetata. U tu otopinu dodamo
4,00 g natrijeva hidroksida, koji se potpuno otopi. Ka octene kiseline iznosi
1,75  10−5 mol dm−3 . Izračunajte promjenu pH vrijednosti otopine. Zatim
izračunajte promjenu pH jedne litre čiste, nepuferirane vode kad u nju
dodamo 4,00 g natrijeva hidroksida.

Račun za puferiranu otopinu:

Octena kiselina ionizira u vodi:

CH3COOH + H2O H3O+ + CH3COO− .
Kiselina koja ionizira HA + H2O H3O+ + A− ima konstantu
ionizacije:
[H3 O+ ] [A− ]
Ka =
[HA]
Proizlazi da je:
 Ka [HA]
[H3 O+ ] =
[A− ]
Slabe kiseline ioniziraju vrlo malo pa je ravnotežna koncentracija kiseline
[HA] približno jednaka njenoj nominalnoj koncentraciji. Ravnotežna
koncentracija kiselinskog ostatka [A−] bit će približno jednaka koncentraciji
soli, ako je dotična sol dobro topljiva u vodi. Ako su množina, a time i
koncentracija, kiseline i množina, a time i i koncentracija, soli u otopini
jednake, [HA] je približno jednaka [A−] pa je [H3O+] = Ka .
Znači da je pH acetatnog pufera u zadatku približno jednak − log 1,75  10−5
= 4,76 .

Lako je izračunati da je 4,00 g natrijeva hidroksida 0,100 mol ovog spoja.

Natrijev hidroksid će potpuno neutralizirati ekvivalentnu množinu kiseline. U
otopini će preostati 0,900 mol kiseline, a množina acetatnog iona porast će
na 1,100 mol , jer je nastalo 0,100 mol natrijeva acetata. Sada [HA] i [A−]
više nisu podjednake pa trebamo jednadžbu:
Ka [HA] Ka [CH3 COOH]
[H3 O+ ] = = =
[A- ] [CH3 COO− ]
1,75·10-5 mol/L · 0,900 mol
= 1,43·10-5 mol/L
1,100 mol

pH otopine nakon dodatka hidroksida jest − log 1,43  10−5 = 4,84 .

Dakle, pH se promijenio za svega 0,08 .

Račun za nepuferiranu otopinu, uzmimo za otopinu u čistoj vodi:

Otopimo li 0,100 mol natrijeva hidroksida u litri čiste vode, lako je izračunati
da je pOH jednak − log 10−1 = 1,00 , dakle pH = 13,00 . U odnosu na
početnih pH = 7 čiste vode, to je promjena pH za 6 .

Razlika promjene pH nepuferirane i puferirane otopine je drastična.